PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o
donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore,
imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je
predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti.
Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i
regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja,
donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...
Propisi iz 2004. godine - Arhiva - dnevni pregled - konsolidirani plan prihoda - odluka o oslobađanju ...
PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVI PROPISI
IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
3232
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi P. K. iz B., kojeg zastupa B. K., odvjetnica iz K. G., na sjednici održanoj 8. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Šibeniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-85/04 (ranije broj: P-1473/93), u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, P.K. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.700,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je dana 12. svibnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).
U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da Općinski sud u Šibeniku nije u razumnom roku odlučio o njegovim pravima i obvezama u parničnom postupku zbog smetanja posjeda, koji se vodi pod poslovnim brojem: P-85/04 (ranije broj: P-1473/93). Smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku, povrijeđeno njegovo ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Pored toga ističe i povredu ustavnog prava zajamčenog člankom 26. Ustava.
U ustavnoj tužbi podnositelj zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Šibeniku i Županijskom sudu u Šibeniku rok za donošenje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: P-85/04, te traži primjerenu naknadu zbog povrede ustavnog prava koju su počinili nadležni sudovi ne odlučivši o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositelja:
– dana 3. prosinca 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Šibeniku podnio tužbu protiv tuženika T. L. iz B. zbog smetanja posjeda (postupak se vodio pod poslovnim brojem: P-1473/93),
– do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta za glavnu raspravu (1. ožujka 1994. i 29. ožujka 1994. godine),
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1473/93 od 9. prosinca 1998. godine, određeno je provođenje dokaza očevidom na licu mjesta,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1473/93 od 15. veljače 1999. godine, određeno je mirovanje postupka, jer podnositelj nije pristupio na mjesto očevida,
– podneskom od 20. svibnja 1999. godine, podnositelj je predložio Općinskom sudu u Šibeniku nastavak postupka,
– podneskom od 6. prosinca 1999. godine, podnositelj je obavijestio sud o promjeni opunomoćenika, te tražio ubrzanje rada na predmetu,
– podneskom od 7. siječnja 2000. godine, podnositelj je zatražio očevid na licu mjesta,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1473/93 od 23. veljače 2000. godine, određeno je provođenje dokaza očevidom na licu mjesta,
– dana 21. ožujka 2000. godine proveden je očevid,
– podneskom od 18. veljače 2000. godine, podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta,
– postupak je nastavljen ročištima održanim 12. rujna 2000., 13. listopada 2000. i 19. listopada 2000. godine,
– dana 19. listopada 2000. godine, Općinski sud u Šibeniku donio je rješenje kojim je odlučio o podnositeljevom tužbenom zahtjevu,
– dana 27. prosinca 2000. godine, tuženik je izjavio žalbu,
– dana 31. siječnja 2001. godine Županijski sud u Šibeniku vratio je Općinskom sudu u Šibeniku spis broj: P-1473/93, jer u spisu nije bila priložena punomoć tuženika odvjetniku koji ga je zastupao,
– podneskom od 5. ožujka 2001. godine, podnositelj je zatražio donošenje odluke o žalbi u što kraćem roku,
– rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-88/2001 od 19. ožujka 2001. godine, ukinuto je rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1473/93 od 19. listopada 2000. godine, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja,
– postupak je nastavljen ročištima održanim 15. svibnja 2002., 6. lipnja 2002., 20. lipnja 2002. i 28. kolovoza 2002. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1816/01 od 18. kolovoza 2002. godine naređeno je prisilno dovođenje svjedoka na ročište zakazano za dan 25. rujna 2002. godine,
– sljedeća ročišta održana su dana 25. rujna 2002. i 13. studenoga 2002. godine,
– dana 13. studenoga 2002. godine, Općinski sud u Šibeniku donio je rješenje broj: P-1816/01, kojim je odlučio o podnositeljevom tužbenom zahtjevu,
– dana 19. svibnja 2003. godine tuženik je izjavio žalbu,
– dana 26. svibnja 2003. godine podnositelj je podnio odgovor na žalbu,
– dana 22. rujna 2003. godine, Županijski sud u Šibeniku donio je rješenje broj: Gž-979/03, kojim je (zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka) ukinuo dio rješenja Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1816/01 od 13. studenoga 2002. godine, kojim je usvojen podnositeljev tužbeni zahtjev,
– dana 26. kolovoza 2004. godine, Općinski sud u Šibeniku zaprimio je podnositeljev podnesak kojim obavještava sud o promjeni opunomoćenika,
– podneskom od 9. rujna 2004. godine podnositelj moli Općinski sud u Šibeniku da ročište zakazano za 24. rujna 2004. godine zakaže za 27. rujna 2004. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj: P-85/04 od 16. rujna 2004. godine, ročište zakazano za 24. rujna 2004. godine odgođeno je za 27. rujna 2004. godine,
– dana 27. rujna 2004. godine održano je ročište,
– podneskom od 4. listopada 2004. godine, podnositelj je predložio zakazivanje očevida na licu mjesta,
– rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj: P-85/04 od 24. listopada 2004. godine, određen je očevid na licu mjesta.
OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ŠIBENIKU
3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Šibeniku da se izjasni o navodima ustavne tužbe.
U očitovanju Općinskog suda u Šibeniku od 29. listopada 2004. godine navodi se kronologija postupanja u predmetu.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).
Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakoga pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i spisa Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-85/04, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Dana 3. prosinca 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Šibeniku podnio tužbu protiv tuženika T. L. iz B. zbog smetanja posjeda. Budući da je ustavna tužba podnesena dana 12. svibnja 2004. godine, a do tog dana parnični postupak nije okončan, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe parnični postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku trajao ukupno deset godina, pet mjeseci i osam dana.
Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće:
Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 12. svibnja 2004. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest godina, šest mjeseci i šest dana.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Šibeniku donio rješenje o mirovanju postupka, proveo očevid, održao devet ročišta za glavnu raspravu i dva puta donio rješenje kojim je odlučio o podnositeljevom tužbenom zahtjevu (međutim, oba rješenja su ukinuta – jedno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, a drugo zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka). Pritom valja naglasiti da je drugostupanjski sud, u obrazloženju svojih rješenja kojima je ukinuo prvostupanjska rješenja, dao konkretne naputke sudu prvog stupnja za daljnje postupanje.
Razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Šibeniku trajalo je od 5. studenoga 1997. do 9. prosinca 1998. godine, što iznosi jednu godinu, jedan mjesec i tri dana, zatim od 20. svibnja 1999. do 23. veljače 2000. godine, što iznosi devet mjeseci i dva dana, te od 22. rujna 2003. do 12. svibnja 2004. godine, što iznosi sedam mjeseci i devetnaest dana.
5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Ustavni sud je utvrdio da podnositelj ustavne tužbe nije pristupio na očevid zakazan za 15. veljače 1999. godine, zbog čega je doneseno rješenje o mirovanju postupka. Međutim, osim navedenim, podnositelj svojim postupanjem nije pridonio duljini sudskog postupka. Naprotiv, on je u više navrata pisanim podnescima tražio od nadležnih sudova ubrzanje rada na predmetu i okončanje postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Prema ocjeni ovog Suda, konkretni parnični postupak zbog smetanja posjeda ne može se smatrati posebno složenim sudskim predmetom.
6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak zbog smetanja posjeda, koji se pod poslovnim brojem: P-85/04 vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku, traje preko deset godina, dok pravno relevantno razdoblje s aspekta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku iznosi šest godina, šest mjeseci i šest dana.
Imajući u vidu činjenicu da postupak u kojemu je zakonom propisana hitnost u postupanju traje preko deset godina, da se postupak treći put nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, da je razdoblje potpune neaktivnosti nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju trajalo preko dvije godine, a ne nalazeći okolnosti koje bi opravdale dugotrajnost toga sudskog postupka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Slijedom iznijetog, temeljem članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3230/2004
Zagreb, 8. prosinca 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje
portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi
osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo
odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.
|