POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - poznavanje prava - uredba o sjedištu - uredba o preuzimanju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1888

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući u postupku ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom drugog propisa, na sjednici održanoj dana 6. rujna 2000. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom odredaba članka 3. točke 2., članka 5. i članka 12., kao i u cijelosti, Uredbe o raspolaganju i upravljanju stanovima na područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 129/99).
Obrazloženje
1. Državno pravobraniteljstvo Vukovarsko-srijemske županije, zastupano po Dubravku Kranjčeviću, Nikola Vukas iz Benkovaca, te Stevan Inić, Petra Kojić, Mile Uzelac, Milan Borota i Gligorije Ćirić svi iz Vukovara, te Neđo Malić iz Borovog naselja, podnijeli su ovom Sudu prijedloge za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o raspolaganju i upravljanju stanovima na područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 129/99, nastavno: Uredba).
Većina podnositelja osporava odredbu iz članka 3. točke 2. Uredbe, smatrajući istu u nesuglasju s člankom 3. Ustava Republike Hrvatske. Državno pravobraniteljstvo Vukovarsko-srijemske županije, osim navedene odredbe, osporava i odredbe iz članaka 5. i 12. Uredbe, ističući njihovu nesuglasnost s odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, a Nikola Vukas osporava Uredbu u cijelosti, smatrajući je nesuglasnom s odredbom članka 3. Ustava Republike Hrvatske.
2. Državno pravobraniteljstvo Vukovarsko-srijemske županije ističe da je odredba iz članka 3. točke 2. Uredbe, osim u nesuglasju s navedenim člankom Ustava, u nesuglasju i s odredbom članka 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97 i 68/98 – nastavno: Zakon). Navedeno iz razloga što nositelji stanarskog prava na područjima koja su bila, tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku, pod privremenom upravom UNTAES-a (konkretno hrvatsko Podunavlje), nisu mogli u roku, predviđenim navedenim člankom 4. Zakona predati zahtjeve za otkup svojih stanova. Podnositelj smatra da u vrijeme kada su ta područja Republike Hrvatske bila pod privremenom upravom UNTAES-a, te da je na njima postojala dvojna vlast, a hrvatsko zakonodavstvo da de facto i de iure nije egzistiralo. Računanje rokova prije tog datuma i prekluzija prava koja bi nastala njihovim protekom stavljala bi, ističe podnositelj, nositelje stanarskog prava u pogledu pravovremene predaje zahtjeva za otkup stanova, u odnosu na iste takve osobe u drugim dijelovima Republike Hrvatske, u neravnopravan položaj. Navedeno, smatra podnositelj, u nesuglasju je s odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.
Osporavanu odredbu članka 5. Uredbe, ovaj podnositelj smatra suvišnom, jer da sadržaj koji ta odredba obuhvaća ne bi trebao biti uređen podzakonskim aktom (Uredbom), već Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a koji zakon da se niti ne spominje u osporenoj Uredbi. Ovaj prigovor, podnositelj objašnjava time što navedeni Zakon propisuje uvjete i način stjecanja prava vlasništva stanova na kojima postoji stanarsko pravo i nepotrebno je, smatra podnositelj, ponavljati ono što je već Zakonom uređeno.
Naposljetku, podnositelj osporava i članak 12. Uredbe, ističući da je i navedeni članak u nesuglasju, osim s Ustavom Republike Hrvatske, i s člankom 4. stavkom 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Naime, konvalidacija rješenja o davanju u najam ili korištenje stanova tzv. »RSK«, propisana osporenim člankom 12. Uredbe, podnositelju je sporna sa stajališta konstituiranja novog prava druge osobe na istom stanu, u odnosu na osobu koja je na istom stanu imala stanarsko pravo prije izdavanja akta koji se konvalidira.
3. Podnositelj Nikola Vukas Uredbu osporava u cijelosti, međutim prijedlogom ne navodi odredbu Ustava Republike Hrvatske ili Zakona, s kojom osporenu Uredbu drži nesuglasnom. Postupajući in favorem stranke, iz obrazloženja prijedloga Sud je zaključio da osporenu Uredbu podnositelj smatra nesuglasnom s odredbom članka 3. Ustava Republike Hrvatske i to s gledišta nacionalne ravnopravnosti kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Navedeno, podnositelj nalazi u činjenici što je, po njegovom mišljenju, osporena Uredba usmjerena etničkom čišćenju pripadnika srpske nacionalnosti s teritorija Republike Hrvatske.
4. Sljedeća grupa podnositelja (Stevan Inić, Petra Kojić, Mile Uzelac, Milan Borota, Gligorije Ćirić i Neđo Malić), svi iz Vukovara, Sudu podnose tekstualno identične prijedloge i osporavaju odredbu iz članka 3. točke 2. Uredbe, smatrajući istu nesuglasnom s odredbom iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske. Razlozi koje ovi podnositelji navode suglasni su već istaknutim navodima Državnog pravobraniteljstva Vukovarsko-srijemske županije.
5. Svi podnositelji predlažu da Ustavni sud Republike Hrvatske pokrene postupak ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom i ukine osporene odredbe Uredbe.
6. Osporene odredbe glase:
Članak 3.
Stanovima iz članka 1. i 2. ove Uredbe, koji se nalaze u hrvatskom Podunavlju, Ministarstvo će raspolagati na način da:
točka 2.
– s osobama koje su imale stanarsko pravo na tim stanovima, a koje nisu u roku utvrđenim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo podnijele zahtjev za otkup stana, sklopi ugovore o najmu stana.
Članak 5.
Ministarstvo će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe pozvati osobe iz članka 3. podstavak 2. ove Uredbe da, putem županijskih ureda nadležnih za poslove stanovanja, u roku od 30 dana od dana objave poziva u javnim glasilima i na oglasnoj ploči županijskog ureda nadležnog za poslove stanovanja, dostave podatke o stanu na kojem su imale stanarsko pravo, kao i zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana iz članka 1. i 2. ove Uredbe.
Ministarstvo će u roku od 30 dana od dana donošenja Odluke iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe pozvati osobe iz članka 3. podstavka 2. ove Uredbe na način propisan u stavku 1. ovog članka.
Odredbe stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju i na stanove, odnosno osobe iz članka 4. ove Uredbe.
Članak 12.
Nalaže se županijskim uredima, nadležnim za poslove stanovanja da u ime Republike Hrvatske, po službenoj dužnosti, sukladno odredbama Zakona o konvalidaciji (»Narodne novine«, broj 104/97) i Uredbi za provođenje zakona o konvalidaciji akata izdanih u predmetima upravne naravi (»Narodne novine«, broj 51/98), pokrenu postupak utvrđenja jesu li rješenja o davanju u najam ili korištenje stanova tzv. »RSK« sukladna ili protivna Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu ili zakonima Republike Hrvatske.
7. Tijekom ustavnosudskog postupka, prijedlozi podnositelja dostavljeni su na mišljenje Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske. Očitujući se na navode iz prijedloga podnositelja, Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske (dopis ur. broj: 516-04-01-2 od 16. 2. 2000.), u bitnome ističe da su prava nositelja stanarskih prava, u pogledu otkupa stana, uređena Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Konkretno, odredbom članka 4. predviđen je rok u kojem nositelj stanarskog prava mora podnijeti zahtjev za otkup svog stana. Upravo iz razloga što je 1991. godine izvršena oružana agresija na Republiku Hrvatsku, uslijed čega su dulje vrijeme okupirana neka njena područja, u više navrata produljen je rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana, sve u korist nositelja stanarskog prava na tim područjima (pod upravom UNTAES-a).
Slijedom navedenog, ističe se da osporena Uredba, posebice članak 3. točka 2. i članak 5., nisu u nesuglasju s odredbom članka 4. navedenog Zakona i da se njima ne vrijeđa jednakost sviju pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava) ili narušava nacionalna ravnopravnost građana Republike Hrvatske (članak 3. Ustava).
Prijedlozi nisu osnovani.
8. Odredbom članka 1. osporene Uredbe, sukladno odredbi članka 10. Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 44/96, 47/96 i 124/97) tadašnje Ministarstvo razvitka, useljeništva i obnove (nastavno: Ministarstvo), ovlašteno je raspolagati stanovima na područjima posebne državne skrbi, između ostalog, i u hrvatskom Podunavlju.
Radi se o stanovima u vlasništvu Republike Hrvatske i stanovima na kojima su bivše društveno-političke organizacije imale pravo korištenja, raspolaganja i upravljanja (SUBNOR, SSO, SSRN, SKH), a koje danas ne koristi ni jedna politička stranka.
Osporenom odredbom iz članka 3. točke 2. Uredbe propisan je način na koji Ministarstvo raspolaže tim stanovima u slučaju kada nositelj stanarskog prava u roku iz članka 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo nije predao zahtjev za otkup svog stana.
Način raspolaganja svodi se na sklapanje ugovora o najmu stana s tom osobom.
9. U članku 4. stavku 2. Zakona (»Narodne novine«, broj 27/91, od 11. lipnja 1991.) rok za podnošenje pisanog zahtjeva za kupnju stana bio je godina dana od dana njegova stupanja na snagu i isticao je 19. lipnja 1992. Prema istoj odredbi kupac je morao u daljnjem roku od 2 godine, računajući od dana podnošenja zahtjeva, zatražiti sklapanje ugovora o kupoprodaji stana.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona iz 1992. (»Narodne novine«, broj 33/92) rok iz članka 4. produljen je na 2 godine tj. do 19. lipnja 1993., a rok za sklapanje ugovora skraćen je na 6 mjeseci od podnošenja zahtjeva.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona iz 1993. (»Narodne novine«, broj 25/93) članak 4. izmijenjen je tako da je rok za podnošenje zahtjeva produljen do 30. lipnja 1994.
Zakonom o izmjenama Zakona iz 1994. (»Narodne novine«, broj 44/94) rok za podnošenje zahtjeva produljen je do 31. prosinca 1995., a 6-mjesečni rok za sklapanje ugovora ostao je neizmijenjen.
Neposredno prije isteka tog roka Vlada Republike Hrvatske je 14. prosinca 1995. donijela Odluku o produljenju roka iz članka 4. Zakona (»Narodne novine«, broj 103/95) kojom je isti produljila do 31. prosinca 1996., ali samo za podnošenje zahtjeva za kupnju stanova na oslobođenim i privremeno okupiranim područjima Republike Hrvatske.
Dana 30. prosinca 1996. Vlada Republike Hrvatske je donijela novu Odluku o produljenju roka iz članka 4. Zakona (»Narodne novine«, broj 111/96) do 31. prosinca 1997. za otkup stanova u hrvatskom Podunavlju. No, prije isteka toga roka Vlada je 6. studenoga 1997. donijela Odluku o prestanku važenja navedene Odluke (»Narodne novine«, broj 119/97) danom njezina objavljivanja u »Narodnim novinama« tj. 7. studenoga 1997.
Prema tome, nositelji stanarskog prava na cijelom području Republike Hrvatske mogli su podnijeti zahtjev za otkup stana u vremenu od 11. lipnja 1991. do 31. prosinca 1995., a oni s područja hrvatskog Podunavlja još gotovo 2 godine dulje tj. do 7. studenoga 1997., odnosno preko 4 mjeseca nakon prestanka uprave UNTAES-a (30. lipnja 1997.).
10. Ne stoji tvrdnja podnositelja da je Uredba odredbom iz članka 3. točke 2. onemogućila nositelje stanarskog prava u hrvatskom Podunavlju da steknu pravo vlasništva stana pod uvjetima i na način određen Zakonom. Uredba, naime, ne dira u Zakonom utvrđene pretpostavke stjecanja prava na otkup stana, niti im dodaje neke nove ili drukčije pretpostavke. Kao što je to izrijekom navedeno u njezinu članku 3., Uredba isključivo polazi od stvarnog postojanja zakonskih pretpostavaka u vrijeme njezina donošenja (prosinac 1999.), pa određuje, u točki 1., da će nadležno Ministarstvo s osobama koje ih ispunjavaju tj. koje su imale stanarsko pravo i koje su u roku iz Zakona podnijele zahtjev za otkup stana, sklopiti ugovore o prodaji stana, a u osporenoj točki 2., da će s osobama koje u tom roku nisu podnijele zahtjev za otkup stana, sklopiti ugovore o najmu stana.
11. Ovaj Sud smatra da nema zapreke da zakonodavac takvim najmoprimcima naknadno prizna pravo na otkup stana. Štoviše, takva mogućnost ima svoje pravno utemeljenje u odredbama Zakona o najmu stanova iz 1996. (»Narodne novine«, broj 91/96) čijim je stupanjem na snagu (5. studenoga 1996.) prestalo postojati stanarsko pravo, a njegovi nositelji ex lege stekli prava i obveze odnosno status najmoprimca (članak 30.). Prema odredbi iz članka 42. toga Zakona, »osobe koje su stekle pravo na kupnju stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ali zbog propisanih razloga to pravo nisu mogle ostvariti u propisanom roku, zadržavaju to pravo i kao najmoprimci do rokova određenih tim Zakonom«.
12. Odredba iz članka 5. Uredbe koja se također osporava, ima isključivo provedbeni karakter u odnosu na osporenu odredbu iz članka 3. točke 2. Uredbe. Njome se detaljiziraju radnje, rokovi i zadaće pojedinih tijela i stranaka usmjerenih na sklapanje ugovora o najmu stana.
13. Osporena odredba iz članka 12. Uredbe također je provedbene prirode u odnosu na odredbu iz njezina članka 3. Njome se nalaže županijskim uredima za poslove stanovanja da, po službenoj dužnosti, pokrenu postupak konvalidacije rješenja o davanju u najam ili korištenje stanova tzv. »RSK«. Pokretanje postupka konvalidacije »po službenoj dužnosti« predviđeno je, doduše, već ranije donesenom Uredbom za provođenje Zakona o konvalidaciji akata izdanih u predmetima upravne naravi (»Narodne novine«, broj 51/58), no, ovdje su konkretizirani akti i tijela u tom postupku, što nesumnjivo doprinosi učinkovitosti njegove provedbe. Utvrđenje jesu li rješenja o davanju u najam ili korištenje stanova tzv. »RSK« sukladna ili protivna Ustavu, Ustavnom zakonu ili zakonima Republike Hrvatske, što je svrha postupka konvalidacije, od prejudicijelnog je značenja i stoga nužno u postupku sklapanja ugovora o prodaji odnosno ugovora o najmu stana prema osporenoj Uredbi.
14. Na osnovi izloženog, Sud smatra da osporene odredbe Uredbe nisu u suprotnosti s odredbom iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, jer ne dovode u pitanje jednakost građana pred zakonom, niti s odredbom iz članka 4. Zakona, jer ni u čemu ne mijenjaju njime utvrđene pretpostavke stjecanja prava na otkup stana na kojemu je postojalo stanarsko pravo.
15. Glede prigovora podnositelja da je osporena Uredba u cijelosti nesuglasna Ustavu Republike Hrvatske iz razloga njezine navodne usmjerenosti na etničko čišćenje pripadnika srpske nacionalnosti s teritorija Republike Hrvatske, Sud ocjenjujući te prigovore podnositelja nije utvrdio da osporena Uredba, u bilo kojem svom dijelu, sadrži diskriminirajuće odredbe s gledišta nacionalnog podrijetla njezinih adresata.
16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 41. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), riješeno je kao u izreci.
Broj: U-II-1142/1999
U-II-246/2000
U-II-569/2000
U-II-570/2000
U-II-571/2000
U-II-580/2000
U-II–595/2000
U-II–688/2000
Zagreb, 6. rujna 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti