POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - potvrđeni zakoni - izjava hrvatskoga sabora - obvezatne upute uputstva ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1885
Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, sastavljenom od suca Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća te sudaca Marijana Hranjskog, Ivana Mrkonjića, Jasne Omejec i Vice Vukojevića, kao članova Vijeća, odlučujući povodom ustavne tužbe V. V. iz Z., na sjednici Vijeća održanoj 6. rujna 2000. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:
– presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10262/1998-4 od 20. svibnja 1999. godine,
– rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-62-23507/1-98 od 19. listopada 1998. godine i
– rješenje Policijske uprave z., broj: 511-19-30/2-12702/252-97 od 7. srpnja 1997. godine.
II. Predmet se vraća Policijskoj upravi z. na ponovni postupak.
Obrazloženje

  1. Dopuštenom i pravodobnom ustavnom tužbom podnositelj je pokrenuo ustavnosudski postupak u svezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10262/1998-4 od 20. svibnja 1999. godine, kojom je odbijena tužba podnositelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-62-23507/1-98 od 19. listopada 1998. godine. Navedenim rješenjem odbijen je prigovor podnositelja izjavljen protiv rješenja Policijske uprave z., broj: 511-19-30/2-12702/252-97 od 7. srpnja 1997. godine, kojim rješenjem podnositelju nije priznato svojstvo hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz obrazloženje da nije utvrđeno postojanje okolnosti iz članka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
  2. Podnositelj ističe kako je navedenim odlukama povrijeđena ustavna odredba sadržana u članku 14. stavku 2. Ustava, a iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelj u konkretnom slučaju upućuje i na postojanje povrede ustavne odredbe članka 18. stavka 1. i članka 26. Ustava.

Obrazlažući razloge za svoje tvrdnje o povredi ustavnih prava podnositelj ustavne tužbe navodi da je do osporenih odluka došlo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Povredu ustavnih odredbi podnositelj drži razvidnom iz činjenice da su akti kojima se odlučivalo o njegovom zahtjevu ne samo bez valjanog nego bez ikakvog obrazloženja, čime su razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva i nakon provedenog upravnog postupka podnositelju ostali nepoznati. Na kraju ističe da su različiti kriteriji koje su upravna tijela primjenjivala prilikom priznavanja statusa hrvatskog branitelja imali za posljedicu nezakonitost kako rješenja donesenih u postupku utvrđenja statusa hrvatskog branitelja tako i presude Upravnog suda koja je potvrdila osporena rješenja. Slijedom iznijetoga, a smatrajući kako je navedenim rješenjima stavljen u nejednak položaj u odnosu na druge ovlaštene službene osobe koje su ostvarile navedeno pravo, predlaže ustavnu tužbu usvojiti i ukinuti osporavana rješenja.
3. Za potrebe ovosudnog postupka Sud je pribavio spis Upravnog suda Republike Hrvatske i prvostupanjskog tijela. Uvidom u njih utvrđeno je sljedeće:
Podnositelj ustavne tužbe podnio je 4. lipnja 1997. godine zamolbu za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Po primitku obavijesti Povjerenstva Policijske uprave z. kako ne ispunjava uvjete za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja, izjavio je prigovor načelniku Policijske uprave z. U istom navodi da je u Policijskoj upravi z., Odjelu imigracija, radio na poslovima ovlaštene službene osobe u zvanju samostalnog inspektora do 31. prosinca 1995. godine, kada je rješenjem tuženog tijela utvrđeno da ima navršenih preko 25 godina mirovinskog staža koje je stekao na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe te mu je utvrđen prestanak službe s pravom na mirovinu. Navedenu činjenicu podnositelj je istaknuo u prigovoru.
U obrazloženju prvostupanjskog rješenja Policijske uprave z. kojim je odbijen podnositeljev zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, samo je naveden sadržaj odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, broj 108/96), dok je upravno tijelo propustilo navesti utvrđeno činjenično stanje, kao i razloge za odbijanje zahtjeva podnositelja.
Odgovarajući na istaknuti prigovor podnositelja kako iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije razvidno iz kojih je razloga odbijen njegov zahtjev, Ministarstvo unutarnjih poslova, u drugostupanjskom rješenju, ponovilo je navod da podnositelj ne ispunjava uvjete iz članka 2. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iako se prema odredbi članka 245. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja nije razvidno da je činjenica obavljanja poslova ovlaštene službene osobe od strane podnositelja razmatrana niti da se na taj prigovor podnositelja odgovorilo.
Upravni sud Republike Hrvatske odbio je tužbu podnositelja protiv drugostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, iako u postupku koji mu je prethodio nije postupljeno prema pravilima postupka niti je akt donesen sukladno temeljnim načelima Zakona o općem upravnom postupku. Preko istaknutih prigovora podnositelja Upravni sud Republike Hrvatske prelazi zadovoljivši se ponavljanjem navoda da podnositelj ustavne tužbe ne ispunjava uvjete iz članka 2. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Nadalje, u osporenoj presudi, Upravni sud ocjenjuje da rješenje o odbijanju podnositeljevog zahtjeva za priznanje statusa hrvatskog branitelja nije nezakonito usprkos činjenici što je u konkretnom slučaju upravno tijelo povrijedio odredbu članka 209. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) kojom je propisano da obrazloženje rješenja sadrži, između ostalog, i utvrđeno činjenično stanje.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Na temelju članka 125. alineja 3. Ustava, Ustavni sud ovlašten je štititi ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Prema članku 59. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svaka fizička i pravna osoba može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.
5. Člankom 70. Ustavnog zakona određeno je da će Ustavni sud, ako utvrdi da su ustavna prava ili slobode podnositelja ustavne tužbe povrijeđeni osporenim aktom, ukinuti osporeni akt i predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.
6. Načelo materijalne istine, kao jedno od temeljnih načela upravnog postupka, izraženo je odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju se moraju utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Također je, člankom 209. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku, određeno što obrazloženje rješenja doneseno u provedenom upravnom postupku mora sadržavati.
7. Uvidom u osporavana rješenja upravnih tijela, utvrđeno je kako ona ne sadrže sve elemente propisane navedenom zakonskom odredbom članka 209. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno iz osporavanih rješenja nisu razvidni razlozi niti odlučujuće okolnosti na temelju kojih je utvrđeno da podnositelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
8. Prema odredbi članka 14. stavka 2. svi su pred zakonom jednaki, a prema odredbi članka 26. Ustava svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Iz navedenih ustavnih jamstava proizlazi i pravo stranke da bude upoznata s razlozima odlučivanja u konkretnoj stvari. Naime, navedena ustavna prava ne mogu se učinkovito ostvarivati ukoliko je podnositelju suprotno zakonu, onemogućeno sudjelovanje u postupku ili ako on nije upoznat s razlozima odlučivanja u konkretnom slučaju. Nepoznavanje razloga za donošenje nekog upravnog akta dovodi osobu o čijem je pravu ili obvezi tim aktom odlučivano u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe kojima su ti razlozi bili poznati.
9. Također, osobi kojoj tijekom postupka nisu bile poznate okolnosti niti razlozi za rješavanje u konkretnom slučaju bitno je smanjena mogućnost osporavanja činjeničnih utvrđenja nadležnih tijela, odnosno bitno je smanjena mogućnost uspjeha u žalbenom postupku kao i u postupcima po drugim pravnim lijekovima. Nenavođenje razloga za odlučivanje u konkretnom slučaju u suprotnosti je s ustavnim pravom iz članka 18. stavka 1. Ustava, shvaćenim kao pravom na ulaganje učinkovitog pravnog lijeka. Navedeno pravo ne može se učinkovito ostvariti bez obrazloženja u rješenjima upravnih tijela, jer se samo putem obrazloženja utvrđuje je li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i ujedno postupalo tako da u vođenju postupka i u odlučivanju stranci omogući zaštititi svoja prava.
10. Značajno je da je i Ministarstvo unutarnjih poslova, u travnju 1997. godine, svim policijskim upravama dostavilo uputu u svezi izdavanja potvrda o statusu hrvatskog branitelja radi ostvarivanja prava propisanih Zakonom o pravima hrvatskih branitelja i drugim propisima, u kojoj su izrijekom navedene kategorije osoba kojima će se temeljem te upute priznati status hrvatskog branitelja. Tako je u članku 3. upute navedeno da će se osobama koje su bile zaposlene u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske kao ovlaštene službene osobe unutar razdoblja od 30. svibnja 1990. godine do 30. lipnja 1995. godine, priznati status hrvatskog branitelja, osim ako Povjerenstvo nije utvrdilo da postoje razlozi za nepriznavanje tog statusa, te da se kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu priznaje cijelo vrijeme rasporeda na poslove ovlaštene službene osobe, odnosno onoliko vremena unutar navedenog razdoblja koliko su bile u radnom odnosu. Iz obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja nije razvidno je li zahtjev podnositelja za priznanje svojstva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata razmatran u smislu odredaba navedene upute.
11. Slijedom iznijetoga, utvrđeno je kako su podnositelju osporavanim rješenjima upravnih tijela, uslijed povreda postupovnih pravila Zakona o općem upravnom postupku, povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2. i članka 18. stavka 1. Ustava.
12. Propusti upravnih tijela u postupku rješavanja o podnositeljevom zahtjevu u konkretnom slučaju protežu se i na osporavanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, kojom je potvrđena zakonitost rješenja upravnih tijela. Propustivši pružiti zaštitu podnositelju, u slučaju kada je o njegovom zahtjevu rješavano na način suprotan odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio je ustavnu odredbu članka 26. Ustava.
13. Slijedom navedenog, utvrdivši da su osporenim rješenjima upravnih tijela i osporenom odlukom podnositelju povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2., članka 18. stavka 1. i članka 26. Ustava, na temelju odredbi članka 69. i članka 72. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Broj: U-III-202/2000
Zagreb, 6. rujna 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti