POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - popisi zakona - zaključci zastupničkog doma - zakon o elektroničkom ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
624
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski, dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević, dr. iur. i Milan Vuković, dr. iur., u postupku povodom ustavne tužbe Z. M. iz S., na sjednici održanoj dana 8. ožujka 2000. godine donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u S., broj: ID-31/1996. od 19. travnja 1996. godine, u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe.
III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovu imenovanju za suca Županijskog suda u S., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 21. ožujka 1996. godine, klasa: 700-04/95-01/587, ur. broj: 514-05-01-96-4 i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske objavljenim u »Narodnim novinama«, broj 73/95.
Obrazloženje
Z. M. iz S. podnio je ustavnu tužbu u povodu u izreci navedene odluke Državnog sudbenog vijeća.
Podnositelj smatra da je osporenom odlukom povrijeđena temeljna odredba članka 3. Ustava Republike Hrvatske, ustavna prava iz članaka 14., 18., 19., 26. i 44. Ustava te ustavna načela iz članka 115. stavka 2. i 120. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
To su prava koja proizlaze iz ustavnog načela jednakosti u članku 3. Ustava; pravo na jednakost pred zakonom iz odredaba članka 14. Ustava, pravo na žalbu protiv pojedinačnog akta donesenog u postupku prvog stupnja iz članka 18. Ustava, prava koja proizlaze iz načela da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, te pravo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti iz članka 19. Ustava, pravo na jednakost građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti iz članka 26. Ustava, pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe iz članka 44. Ustava i prava koja proizlaze iz ustavnog načela samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti u članku 115. stavku 2. Ustava, te prava koja proizlaze iz načela stalnosti sudačke dužnosti iz članka 120. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Do povrede u ustavnoj tužbi navedenih ustavnih prava, smatra podnositelj, došlo je zbog nepridržavanja zakonskih kriterija za imenovanje sudaca, zatim odstupanja od pisanih mišljenja, a da u raspravi, koja je prethodila samom glasovanju, nitko nije izrazio sumnju u istinitost mišljenja niti istaknuo bilo kakve prigovore u pogledu osobnih ili moralnih kvaliteta kandidata. S druge strane, navodi podnositelj, prihvati li se stajalište da odluka Državnog sudbenog vijeća može biti u suprotnosti s onim što je sadržano u mišljenju ili u raspravi, bez navođenja razloga za to, onda su povrijeđene odredbe o pravu na žalbu, o utemeljenosti na zakonu i o sudskoj kontroli zakonitosti pojedinačnih akata. Stajalište je podnositelja ustavne tužbe da razlozi za neimenovanje kandidata moraju postojati, da bi morali biti navedeni u samoj odluci, ili barem u zapisniku koji mora biti dostupan kandidatima. I dalje, navodi se u ustavnoj tužbi, time što se je neobrazloženo suprotstavilo i što je ignoriralo mišljenje predsjednika sudova koji su sudjelovali u postupku, Državno sudbeno vijeće povrijedilo je načelo diobe vlasti i neovisnosti sudbene vlasti.
Temeljem članka 55. stavaka 2. i 3. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94) Ustavni je sud pribavio spis Državnog sudbenog vijeća pod brojem: ID-31/96, kao i izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća povodom podnesene ustavne tužbe.
Državno sudbeno vijeće u svom izjašnjenju prije svega ističe prigovor nedopuštenosti ustavne tužbe radi nenadležnosti Ustavnog suda, a budući, kako navodi, Državno sudbeno vijeće ne spada niti u sudsku niti u upravnu vlast kao i nedopuštenost ustavne tužbe zbog nepostojanja odluke o neimenovanju (odluka sadrži imena samo imenovanih sudaca).
Glede navoda podnositelja u svezi s povredom ustavnih prava, u odgovoru se navodi da se je na sjednici o podnositelju ustavne tužbe raspravljalo kao o svakom prijavljenom kandidatu, nakon čega se je pristupilo glasovanju, u kojem podnositelj nije dobio većinu glasova. Također, ističe da Državno sudbeno vijeće ne donosi odluke rukovodeći se samo datim usmenim i pisanim mišljenjem predsjednika suda odnosno predsjednika neposredno višeg suda, a ne obvezuje ga ni mišljenje pojedinog člana Državnog sudbenog vijeća o kandidatu, nego se članovi slobodno opredjeljuju za koga će glasovati sukladno vlastitoj savjesti i osobnom uvjerenju. Stoga predlaže da se ustavna tužba odbaci kao nedopuštena, odnosno da se odbije kao neosnovana.
U provedenom postupku razmotreni su navodi i razlozi ustavne tužbe, izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća, pisano mišljenje predsjednika Županijskog suda u S., usmena mišljenja predsjednika sudova koji su sudjelovali u postupku imenovanja, kao i zapisnik s XXV. sjednice Državnog sudbenog vijeća održane 19. travnja 1996. godine
Ustavna tužba je osnovana.
Ustavni sud, u okvirima ustavne ovlasti iz članka 125. alineje 3. Ustava, na temelju odredbe članka 59. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon), odlučuje povodom ustavne tužbe o povredi Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavna prava), svakoga (svake fizičke i pravne osobe) tko smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od tih prava.
Državno sudbeno vijeće državno je tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku zaštite ustavnih prava. Iako odluka Državnog sudbenog vijeća pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja.
Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti sastavljenog od istaknutih pravnika s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članci 4. i 121. Ustava, članak 12. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti, tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici struke, kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke, odlučuju o imenovanjima i razrješenjima pravosudnih djelatnika.
Odlučivanje uz uvjete i u postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak 8. Zakona o sudovima - »Narodne novine«, broj 3/94, 110/96, 115/97 i 13/97), a prema stručnim kriterijima i prema pravilima struke, imanentno je u radu Državnog sudbenog vijeća. Kada Državno sudbeno vijeće postupa mimo tih kriterija ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano i čini grubu povredu pravila postupka.
U konkretnom je slučaju podnositelj ustavne tužbe zajedno s ostalim kandidatima bio sudionik u postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u S.
Uvidom u spise Državnog sudbenog vijeća utvrđeno je da je podnositelja Ministarstvo pravosuđa uvrstilo na listu Ministarstva pravosuđa od 21. ožujka 1995. godine kao kandidata koji ispunjava uvjete za imenovanje za suca Županijskog suda u S., te je priloženo pozitivno mišljenje predsjednika Županijskog suda u S. od 29. studenoga 1995. godine, o stručnosti i uspješnosti u radu za podnositelja s prijedlogom da ga se imenuje za suca, te pozitivno mišljenje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
U zapisniku o vijećanju i glasovanju Državnog sudbenog vijeća od 19. travnja 1996. godine zabilježeno je da su predsjednici Županijskog suda u S. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske usmeno ponovili dana mišljenja, da je otvorena rasprava o podnositelju ustavne tužbe u kojoj je sudjelovao samo jedan član Državnog sudbenog vijeća, koji je u cijelosti podržao prijedlog, jer da je podnositelj vrlo stručan, marljiv i energičan sudac koji apsolutno zaslužuje da bude imenovan za suca Županijskog suda (stranica 16. zapisnika).
Na kraju ukupne rasprave o svim kandidatima, pristupilo se glasovanju u kojem podnositelj ustavne tužbe nije dobio potreban broj glasova za imenovanje, odnosno za njegovo imenovanje je glasovalo pet članova Državnog sudbenog vijeća.
Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnalo Državno sudbeno vijeće pri donošenju odluke kojom podnositelj ustavne tužbe (koji je obnašao sudačku dužnost od 1979. godine te, u trenutku javljanja na natječaj, dužnost vršitelja dužnosti predsjednika Vojnog suda u S.) nije ponovno imenovan sucem. Štoviše, odluka je u suprotnosti s relevantnim razlozima koji su izneseni na sjednici, kao i s razlozima iz pisanih mišljenja predsjednika spomenutih sudova, koja pisana mišljenja su zakonom propisana podloga za odlučivanje Državnog sudbenog vijeća.
Ustavni sud je u svojoj odluci broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995. godine zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise, te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). Međutim, to, u skladu s prethodno izloženim, pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donijeta.
Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost, kao u ovom predmetu, jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom pravnu posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači prestanak radnog odnosa (u skladu s člancima 101. i 102. Zakona o sudovima).
Neprihvatljivo je, suprotno je temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina da bilo kome, a pogotovo sucu koji je dugi niz godina obnašao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time onemogući djelotvorno izjavljivanje pravnog lijeka.
Takvom odlukom podnositelju su povrijeđena ustavna prava na čiju povredu ukazuje u ustavnoj tužbi, te je stoga, na temelju odredbe članka 72. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.
Broj: U-III-419/1996
Zagreb, 8. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti