POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - popisi pravilnika - ispravak odluke sudovi - upute o postupku ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
623
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski, dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević, dr. iur. i Milan Vuković, dr. iur., u povodu više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj dana 8. ožujka 2000., donio je
ODLUKU
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom i ukidaju se odredbe članaka 2. i 3. Pravilnika o radu zdravstvenih djelatnika izvan punog radnog vremena (»Narodne novine«, broj 48/94 i 55/94).
II. Ukinute odredbe prestaju važiti 1. srpnja 2000. godine.
Obrazloženje
Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom odredbe članaka 2. i 3. Pravilnika o radu zdravstvenih djelatnika izvan punog radnog vremena (»Narodne novine«, broj 48/94 i 55/94) - nastavno: Pravilnik, podnijeli su 1) dr. Ivo Navratil iz Karlovca, 2) dr. Željan Gabrić, dr. Boris Poljak, dr. Pero Kaliterna, dr. Srđan Vuković, dr. Boris Grzunov, dr. Tomislav Strinić, dr. Zorica Branica, dr. Sašenko Čečuk, dr. Ljubo Božić, dr. Aljoša Barišić, dr. Ivica Tadin, dr. Dobrila Karlica, dr. Franko Kuzmanić, dr. Davor Galetović, dr. Miljenko Ozretić, dr. Robert Stanić, dr. Anđelka Jelovac-Gjeldum, dr. Ivica Štambuk, dr. Dobroslav Medić, dr. Lovre Bajić, dr. Juraj Matulić, dr. Mladen Puharić, dr. Arsen Markičević, dr. Ivica Bilić, dr. Ivo Glunčić, dr. Senio Tošić, dr. Goran Račić, dr. Dragan Kurtović, dr. Lenko Ivanišević, dr. Siniša Maslovara, dr. Ante Šestanović, dr. Jadranka Vela-Ljubić, dr. Marin Ivanišević i dr. Željko Mimica, svi iz Splita, koje zastupa punomoćnik Silvio Ćurin, odvjetnik iz Splita i 3) Sindikalna podružnica Poliklinike za medicinsku dijagnostiku iz Zagreba, koju zastupa povjerenik Tomislav Rukavina.
Predlagatelji smatraju da su osporene odredbe u nesuglasju s odredbom članka 14. stavka 1. Ustava, kojom su svakom čovjeku i građaninu u Republici Hrvatskoj zajamčena sva prava i slobode i s odredbom članka 54. Ustava kojom se jamči pravo na rad i slobodu rada, kao i slobodan izbor poziva i zaposlenja svakome i pod jednakim uvjetima.
Tijekom postupka Sud je prijedloge dostavio na odgovor ministru zdravstva.
Prijedlozi su dostavljeni na mišljenje Hrvatskom liječničkom zboru i nadležnim komorama.
U dostavljenom odgovoru, ministar zdravstva ističe da se propisivanjem uvjeta za obavljanje poslova u struci izvan punog radnog vremena na način da te poslove mogu obavljati samo izvanredni i redovni profesori i primarijusi s doktoratom znanosti nastojalo »u cilju osiguranja kvalitete zdravstvene djelatnosti koja se obavlja kao javna služba utjecati na smanjenje odlaska vrhunskih stručnjaka iz zdravstvenih ustanova u državnom i županijskom vlasništvu u privatnu praksu«. Smatra da osporene odredbe nisu u nesuglasju s Ustavom.
Očitovanje na podnesene prijedloge dostavili su Hrvatski liječnički zbor, Hrvatska ljekarnička komora, Hrvatska stomatološka komora i Hrvatska liječnička komora.
Hrvatski liječnički zbor smatra da se upravo osporenim odredbama omogućava najveća razina zdravstvene zaštite pučanstva od strane dokazanih, znanstveno-stručnih medicinskih djelatnika.
Hrvatska ljekarnička komora u dostavljenom očitovanju iznosi da je osporenim odredbama Pravilnika povrijeđena odredba članka 54. Ustava, jer u neravnopravan položaj stavlja magistre farmacije koji ne mogu steći naziv primarijusa i time im je onemogućeno pravo na rad izvan punog radnog vremena iako su stekli doktorat znanosti. Također ukazuje na nelogičnost i neravnopravnost koja proizlazi iz odredbe članka 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika, prema kojoj primarijusi s doktoratom znanosti izvan punog radnog vremena mogu raditi u domovima zdravlja, općim i specijalnim bolnicama, lječilištima i poliklinikama, ali ne i u kliničkim ustanovama, dok prema odredbi članka 3. Pravilnika, primarijusi s doktoratom znanosti, ukoliko su zaposleni u kliničkoj ustanovi imaju pravo na rad izvan punog radnog vremena i u toj kliničkoj ustanovi.
Hrvatska stomatološka komora smatra da se mogućnost rada izvan punog radnog vremena treba omogućiti jedino u zdravstvenoj ustanovi, u kojoj je zdravstveni djelatnik zaposlen. Navedeno iz razloga što omogućavanje rada izvan punog radnog vremena u drugoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno u vlastitoj ili privatnoj praksi drugog zdravstvenog djelatnika iste struke, ima za posljedicu zanemarivanje radnih obveza na radnom mjestu, upućivanje bolesnika u privatne ordinacije, skraćivanje radnog vremena i sl.
Hrvatska liječnička komora u dostavljenom očitovanju, kao i Hrvatska ljekarnička komora, ukazuje na nejednakost primarijusa s doktoratom znanosti koji izvan punog radnog vremena mogu raditi u domovima zdravlja, općim i specijalnim bolnicama, lječilištima i poliklinikama, ali ne i u kliničkim ustanovama. Također smatra da se osporenim odredbama protivno odredbi članka 49. st. 2. Ustava, u neravnopravan položaj dovode liječnici koji samostalnim radom obavljaju privatnu praksu u odnosu na liječnike koji privatnu praksu obavljaju nakon punog radnog vremena u zdravstvenim ustanovama. Ovo iz razloga jer su mogućnosti daljnjeg bolničkog liječenja ili drugog oblika zbrinjavanja pacijenata znatno olakšane liječnicima koji rade u zdravstvenim ustanovama.
Završno Hrvatska liječnička komora iznosi da je Pravilnik donijet prije njezina osnivanja, zbog čega nije bila u mogućnosti dati svoje mišljenje, u smislu odredbe članka 105. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Tijekom postupka u Sudu je zaprimljeno priopćenje Hrvatskog društva bolničkih liječnika u dopunskom radu Hrvatskog liječničkog zbora. U navedenom priopćenju izložili su svoja gledišta u svezi predstojeće reforme sustava zdravstva i zdravstvenog osiguranja i brojčane pokazatelje o radu profesora koji rade i izvan punog radnog vremena. Priopćenju prileže i pretisci faksimila odgovora liječničkih udruga nekih europskih zemalja (Švedska, Finska, Danska, Engleska, Švicarska, Bugarska, Turska, Češka, Slovačka, Španjolska, Austrija, Belgija) iz kojih je razvidan način organiziranja rada zdravstvenih djelatnika izvan punog radnog vremena, posebice sveučilišnih profesora, u tim državama.
Prijedlozi su osnovani.
Osporene odredbe glase:
Članak 2.
»U kliničkim ustanovama (klinici, kliničkoj bolnici i kliničkom bolničkom centru) poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena mogu obavljati izvanredni i redovni profesori. U domovima zdravlja, općim i specijalnim bolnicama, lječilištima i poliklinikama poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena mogu obavljati izvanredni i redovni profesori te primarijusi s doktoratom znanosti.
Članak 3.
Izvanredni i redovni profesor, odnosno primarijus s doktoratom znanosti može obavljati poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena na sljedeći način:

  1. u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je u radnom odnosu, odnosno u drugoj zdravstvenoj ustanovi
  2. kod zdravstvenog djelatnika iste struke koji ima privatnu praksu
  3. koristeći vlastiti prostor i medicinsko-tehničku opremu«.

Razmatranjem prijedloga, osporenih odredaba Pravilnika i Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 1/97 - pročišćeni tekst), Sud je utvrdio da nije sporno ovlaštenje ministra zdravstva da propiše uvjete koje zdravstveni djelatnici moraju ispunjavati da bi mogli obavljati poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena. Naime, odredbom članka 105. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dano je ovlaštenje ministru zdravstva da propiše uvjete koje zdravstveni djelatnici trebaju ispunjavati da bi mogli obavljati poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena, ali ne dulje od jedne trećine punog radnog vremena. Načini na koji zdravstveni djelatnici mogu obavljati rad izvan punog radnog vremena, koje sadrži osporena odredba članka 3. Pravilnika, već su određeni odredbom članka 105. stavak 2. Zakona.
Pri propisivanju uvjeta ministar zdravstva potpuno je samostalan i protivno stajalištu Hrvatske liječničke komore, mišljenje nadležne komore, nije zakonom propisana pretpostavka za donošenje Pravilnika, već prema odredbi članka 105. st. 1. u svezi s odredbom članka 174. st. 1. toč. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, nadležne komore daju pojedinačna mišljenja za rad zdravstvenih djelatnika izvan punog radnog vremena, a ne na uvjete koje za ovu vrstu rada propiše ministar zdravstva.
Pravo na rad izvan punog radnog vremena odnosi se na sve zdravstvene djelatnike, a to su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu pučanstvu, uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke (čl. 108. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti). Zdravstveni djelatnici obrazuju se na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutskom fakultetu, na višim i srednjim školama zdravstvenog usmjerenja (čl. 110. Zakona).
Osporenim odredbama, međutim, određeni su uvjeti, koje moraju ispunjavati da bi mogli obavljati poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena, samo za zdravstvene djelatnike visoke stručne spreme. Uvjeti utvrđeni osporenim odredbama dovode do nejednakosti među zdravstvenim djelatnicima visoke stručne spreme i iste struke, jer u potpunosti isključuju mogućnost obavljanja poslova izvan punog radnog vremena, brojnim zdravstvenim djelatnicima visoke stručne spreme, uključujući i vrsne specijaliste pojedinih struka, te doktore i magistre znanosti, koji nisu profesori ili primarijusi.
Pri tome, Ustavni sud ima posebice u vidu da je usavršavanje zdravstvenih djelatnika radi održavanja i unapređivanja kvalitete zdravstvene zaštite, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, određeno kao njihovo pravo, ali i obveza (čl. 120.). Upravo radi ostvarenja ovog cilja zdravstveni djelatnici visoke stručne spreme obvezni su svakih šest godina proći provjeru stručnosti da bi produljili odobrenje za samostalan rad na poslovima zdravstvene zaštite.
Osim toga, zdravstveni djelatnici visoke stručne spreme (doktori medicine, doktori stomatologije, magistri farmacije i inženjeri medicinske biokemije) mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije, a doktori medicine specijalisti i u granama uže specijalizacije, sve u skladu s planom i programom specijalizacija i užih specijalizacija (članak 121. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, članak 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika - »Narodne novine«, broj 33/94).
Iz navedenog slijedi da je osporenim odredbama onemogućen rad izvan punog radnog vremena, pretežitom dijelu zdravstvenih djelatnika visoke stručne spreme, iako poslove koji se obavljaju izvan punog radnog vremena svakodnevno obavljaju na svojim radnim mjestima u okviru redovnog radnog vremena.
Propisivanjem uvjeta za rad izvan punog radnog vremena na način kako je to učinjeno osporenim odredbama Pravilnika, zdravstveni djelatnici iste struke stavljeni su u neravnopravan položaj obzirom na naobrazbu što je u suprotnosti s odredbom članka 14. Ustava. Prava dijela zdravstvenih djelatnika visoke stručne spreme, su protivno odredbi članka 16. Ustava, ograničena podzakonskim aktom, a propisivanjem ovakvih uvjeta povrijeđeno je pravo na rad i slobodu rada zajamčeno odredbom članka 54. Ustava.
Obzirom na utvrđenu nesukladnost s navedenim odredbama Ustava, kao razlog za određivanje osporenih kriterija ne može se prihvatiti isticanje ministra zdravstva u dostavljenom odgovoru na podnesene prijedloge. Naime, sprječavanje odlaska vrhunskih stručnjaka iz zdravstvenih ustanova u državnom i županijskom vlasništvu u privatnu praksu, ne može se rješavati njihovim stavljanjem u povlašteni položaj u odnosu na druge zdravstvene djelatnike iste struke.
Iz izloženih razloga, Sud je temeljem odredbe članka 54. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), osporene odredbe ukinuo. Uvažavajući potrebu propisivanja uvjeta koje zdravstveni djelatnici moraju ispunjavati da bi mogli raditi izvan punog radnog vremena, Ustavni sud je odredio rok, istekom kojeg ukinute odredbe prestaju važiti, kao primjereni rok u kojemu je moguće izvršiti prilagodbe Pravilnika izreci ove odluke.
Broj: U-II-787/1994
U-II-290/1995
U-II-120/1998
Zagreb, 8. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti