POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - podaci - ispravak dopune pravilnika - uputa o izmjeni ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
609
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući povodom prijedloga Hrvatske odvjetničke komore, za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članka 3. stavka 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, na sjednici održanoj dana 23. veljače 2000. godine, donio je sljedeću
ODLUKU
Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti te se ukida odredba članka 3. stavka 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (»Narodne novine«, broj 66/99).
Obrazloženje
Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe članka 3. stavka 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (dalje: Pravilnik).
Članak 3. Pravilnika glasi:
»1. Naknada za skrbnika za poseban slučaj za obavljanje pravnih poslova iznosa do 200% osnovice iz članka 16. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 73/97), ovisno o složenosti i trajanju poslova.
2. Naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj koji je odvjetnik, iznosi polovicu iznosa propisane odvjetničke tarife.
3. Naknada za skrbnika za poseban slučaj isplaćuje se jednokratno po obavljenom poslu.«
Pravilnik je donio ministar rada i socijalne skrbi, temeljeći svoje ovlaštenje na odredbi članka 171. stavka 2. Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, broj 162/98, dalje: OB), a propis se primjenjuje od 1. srpnja 1999. godine.
Obrazlažući prijedlog, predlagatelj navodi da je prema članku 27. Ustava Republike Hrvatske odvjetništvo samostalna i neovisna služba, koja osigurava građanima pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.
Iz navedene ustavne odredbe, prema mišljenju predlagatelja, slijedi da je odvjetništvo ustavna institucija te da se po tome razlikuje od drugih državnih tijela i ustanova koje imaju javne ovlasti (npr. tijela državne uprave, za koja Ustav određuje da se njihovo ustrojstvo uređuje zakonom (članak 114. Ustava), ili javno bilježništvo i ustanove koje obavljaju poslove mirovinskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja, a o kojima u Ustavu nema odredaba).
Predlagatelj ističe da je odvjetništvo samostalna i neovisna služba te da su samostalnost i neovisnost svojstva koja Ustav ne priznaje ni predsjedniku Republike niti Vladi, državnoj upravi ili pučkom pravobranitelju. Takav status ima, osim odvjetništva, još samo sudbena vlast (članak 115. stavak 2. Ustava).
Nadalje navodi da se odvjetništvo organizira i djeluje u skladu sa zakonom. Međutim, iako je Zakonom o odvjetništvu (»Narodne novine«, broj 9/94, dalje: ZO) i drugim zakonima dopušteno uređivati odvjetničku djelatnost, predlagatelj smatra da je to dopušteno isključivo u granicama koje određuje Ustav, dakle, ne dirajući u samostalnost i neovisnost odvjetništva.
Prema mišljenju predlagatelja, navedeno upućuje na zaključak da predsjednik Republike, Vlada ili tijela državne uprave nisu nadležni za donošenje propisa o odvjetništvu, odnosno da su podzakonske norme u svezi s djelatnošću odvjetništva ovlaštena propisivati samo nadležna tijela HOK-a, u skladu s odredbama ZO-a.
Slijedom toga, predlagatelj drži da je osporavana odredba članka 3. stavka 2. Pravilnika u nesuglasju s uvodno navedenim člankom 27. Ustava te smatra da ju je donijelo nenadležno tijelo.
Prijedlog je osnovan.
Člankom 2. ZO-a propisano je da se samostalnost i neovisnost odvjetništva ostvaruje osobito, između ostalog, kroz samostalno i neovisno obavljanje odvjetničkog posla kao slobodne djelatnosti i kroz ustrojstvo odvjetništva u HOK kao samostalnu i neovisnu organizaciju odvjetnika na teritoriju Republike Hrvatske.
Prema članku 7. stavku 1. ZO-a odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike.
Člankom 18. stavkom 1. ZO-a određeno je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora.
Iz pročišćenog teksta (iz 1996. godine) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96, dalje: Tarifa), slijedi da je Tarifu donio Izvršni odbor HOK-a, temeljem ovlaštenja iz članka 18. i 19. Zakona o odvjetništvu i Tbr. 49. Tarife, a potom i na osnovi članka 13. Odluke o izmjenama i dopunama Tarife od 16. prosinca 1995. godine.
Na početku glave I. Tarife posebno je istaknuto kako odvjetniku pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama Tarife. U glavi III. Tarife, u točki 3. Tbr. 48., uređen je slučaj kada sud ili drugi organ odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne stranke. Pri tome je rečeno da se u tom slučaju primjenjuje tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
Donoseći Pravilnik, nadležni ministar je ovlaštenje za njegovo donošenje temeljio na odredbi članka 171. stavka 2. OB-a, kojom je određeno da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisati visinu iznosa i način isplate naknade za skrbnika iz članka 170. stavka 2. i članka 171. stavka 1. OB-a.
Prema poziciji unutar OB-a, njegovi članci 170. i 171. OB-a smješteni su u glavu V.
Člankom 170. OB-a među ostalim je propisano da skrbnik ima pravo na mjesečnu naknadu, ovisno o njegovu radu i zalaganju u zaštiti štićenikovih prava i dobrobiti.
Odredbom članka 171. stavka 1. OB-a, pak, određena je uvjetna obveza namirenja sredstava za naknade skrbniku, koji je dužan svakih šest mjeseci podnijeti izvješće o svojem radu i o stanju štićenikove imovine te je propisano da će se ta sredstva namiriti na teret sredstava socijalne skrbi. Ovo je propisano pod uvjetom da namirenje nije moguće iz sredstava izrijekom navedenih u članku 165. OB-a, a to su: štićenikovi prihodi, sredstva dobivena od osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati štićenika, sredstva socijalne skrbi, štićenikova imovina i drugi izvori.
Međutim, treba reći da su u glavi V. OB-a smještene one odredbe tog Zakona koje se odnose na institut skrbništva u općem smislu. Tako točka I. te glave uređuje prava i obveze skrbnika, točka II. uređuje podinstitut skrbništva za maloljetne osobe, točka III. uređuje podinstitut skrbništva i roditeljske skrbi za punoljetne osobe, dok je točkom IV. uređen podinstitut skrbništva za posebne slučajeve.
Iz navedene zakonske pozicije skrbništva za posebne slučajeve vidljivo je da je ono organizirano kao poseban institut unutar skrbništva u općem smislu.
Nadalje, člankom 191. stavkom 1. OB-a propisano je da će, radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa osobe kojoj najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili koja nije dostupna, a nema opunomoćenika, centar za socijalnu skrb imenovati skrbnika za poseban slučaj, kao i u drugim slučajevima kad je to potrebno radi zaštite prava i interesa pred sudom.
Ustavni sud je utvrdio da je osporenom odredbom članka 3. stavka 2. Pravilnika, ministar rada i socijalne skrbi, bez posebnog zakonskog ovlaštenja, autonomno propisao da naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj - u slučaju da je taj skrbnik odvjetnik - iznosi tek polovicu iznosa određenog temeljem odvjetničke tarife.
Ocjena Ustavnog suda temelji se na tumačenju odredbe članka 171. stavka 2. OB-a, kojom je izrijekom propisano da je ministar nadležan za poslove socijalne skrbi ovlašten propisati visinu i način isplate naknade za skrbnika iz članka 170. i stavka 1. članka 171. OB-a. Naime, odredbu članka 171. stavka 2. OB-a nije moguće tumačiti tako da se navedeno ovlaštenje nadležnog ministra odnosi ujedno i na uređivanje jednog od podinstituta skrbništva, odnosno na uređenje prava skrbnika za poseban slučaj.
Niti jednom drugom odredbom OB-a nadležni ministar nije bio ovlašten da donese propis u smislu osporene odredbe članka 3. stavka 2. Pravilnika, a koji propis bi se odnosio na skrbnika za poseban slučaj u osobi odvjetnika.
Naime, iako članak 197. OB-a propisuje da se odredbe o pravima, dužnostima i odgovornostima skrbnika primjenjuju na odgovarajući način i na skrbnika za poseban slučaj, a kako ni tom odredbom nije utvrđeno da se to odnosi i na skrbnika za poseban slučaj kada je taj skrbnik odvjetnik, Ustavni sud je ocijenio da niti ta odredba OB-a ne daje ovlaštenje nadležnom ministru za donošenje osporavane odredbe Pravilnika.
Slijedom toga, Ustavni sud je utvrdio da je ministar rada i socijalne skrbi donošenjem osporene odredbe Pravilnika prekoračio svoje ovlasti te da je tu odredbu u svoju Tarifu mogao ugraditi isključivo HOK.
Pravilnikom kao podzakonskim aktom ne mogu se mijenjati odredbe ZO-a i propisivati (bilo na način da se ona smanjuje ili povećava) odvjetnička tarifa u postupku u kojem o njenoj visini odlučuje ministar, kada je razvidno da ministru ZO-om ovlaštenje u tom smislu izrijekom nije dano.
Valja, također, reći da se pravilnikom kao podzakonskim aktom ne može ograničavati autonomija odvjetništva, određena člankom 27. Ustava.
Iz navedenog slijedi kako je ukinuta odredba članka 3. stavka 2. Pravilnika u nesuglasju s člankom 27. Ustava, a time je povrijeđeno i ustavno načelo određeno člankom 5. stavkom 1. Ustava, kojim je propisano da ostali propisi u Republici Hrvatskoj moraju biti u suglasnosti s Ustavom i sa zakonom.
Stoga je Ustavni sud, temeljem članka 41. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, dalje: Ustavni zakon), pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, odlučivši kao u izreci.
Utvrdivši nesuglasnost osporene odredbe članka 3. stavka 2. Pravilnika s ustavnim načelom određenim člankom 5. stavkom 1. Ustava i člankom 27. Ustava te ocijenivši osporavanu odredbu Pravilnika nesuglasnom s člankom 171. stavkom 2. Obiteljskog zakona i člankom 18. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu, Ustavni sud je temeljem članka 54. stavka 2. Ustavnog zakona osporenu odredbu Pravilnika ukinuo.
Broj: U-II-58/2000
Zagreb, 23. veljače 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.
IZDVOJENO MIŠLJENJE
uz Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-II-58/2000 od 23. veljače 2000.
U svezi Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-58/2000, donijete na sjednici Suda dana 23. veljače 2000. godine, kojom se, na prijedlog Hrvatske odvjetničke komore, pokreće postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, te se istovremeno ta odredba Pravilnika ukida, izdvojio sam svoje mišljenje i glasovao protiv te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Suglasno odredbama čl. 26. st. 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) dajem obrazloženje razloga za izdvajanje mišljenja s time da se mišljenje uz Odluku objavi.
Ne želim ponavljati navode iz prijedloga predlagatelja koji se odnose na samostalnost i neovisnost odvjetništva, jer je nesporno da je odvjetništvo samostalna i neovisna služba. Nesporno je da izvršna vlast i tijela državne upravne vlasti nisu nadležna za donošenje propisa o odvjetništvu.
Međutim, nitko ne može osporiti zakonodavnoj vlasti, da na prijedlog izvršne vlasti, zakonom pravno određuje način djelovanja u određenoj oblasti djelatnosti, pa tako ni u oblasti djelatnosti socijalne skrbi, braka i pravnih odnosa u braku, odnosa roditelja i djece, posvojenja, skrbništvo te postupke nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom. Slijedom toga donijeti su Zakon o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 73/97) i Obiteljski zakon (»Narodne novine«, broj 162/98), jedan i drugi, poslije stupanja na snagu Zakona o odvjetništvu, koji je objavljen u »Narodnim novinama«, br. 9/94.
U samom Zakonu o odvjetništvu, u čl. 18. u stavci prvoj kaže se: »Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora«, ali odmah u nastavku, u stavci 2. tog članka se odstupa od tog načela ili propisa, te se određuje: »Za obrane po službenoj dužnosti, visinu nagrade za rad odvjetnika utvrđuje Ministarstvo pravosuđa«.
Prema tome, u samom Zakonu o odvjetništvu, u odnosu na tarifu za nagradu za rad odvjetnika, ugrađena je zaštita interesa države kada je pružanje pravne pomoći, potrebno odrediti na drukčiji način, kao što je to određivanje obrane po službenoj dužnosti kod obveznih obrana, prema ZKP-u, ili u slučajevima o kojima govori Zakon o socijalnoj skrbi, odnosno, Obiteljski zakon.
Za razliku od stajališta izraženog u Odluci Ustavnog suda o tome da je odredba čl. 3. stavka 2. Pravilnika u nesuglasju s člankom 27. Ustava, te u nesuglasju s pravnim standardom izraženim u čl. 5. Ustava, ističem da u Europi postoje različiti sustavi u svezi načina određivanja odvjetničke tarife u kojima je zastupljeno slobodno ugovaranje visine honorara između odvjetnika i stranke. Donekle taj princip je nazočan i u našem Zakonu o odvjetništvu, u čl. 19. Zato ne vidim razloga da se način određivanja nagrade za rad odvjetnika, koji se dobrovoljno prihvati skrbništva, pravno ne bi mogao Zakonom o skrbništvu, odnosno Obiteljskim zakonom, regulirati na drukčiji način.
Smatram bitnim istaknuti da se skrbnikom imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i »koja pristane biti skrbnikom«, (čl. 156. Obiteljskog zakona). To se odnosi i na odvjetnike. Prema tome kad je odvjetnik skrbnik on ne vrši odvjetnički rad u smislu Zakona o odvjetništvu, nego su njegov rad i obveze podvrgnute odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno Obiteljskog zakona. Time je i sama nagrada za rad pod odredbama tih zakona a ne Zakona o odvjetništvu i tarife za nagradu za rad odvjetnika.
Ne mogu se shvaćati odredbe Obiteljskog zakona u mehaničkom smislu riječi i ustrajati na tome da su odredbe čl. 170., 171., 191. i 197. smještene u različitim točkama i podinstitutima Obiteljskog zakona, jer su sve te odredbe smještene u Petom dijelu Obiteljskog zakona pod zajedničkim nazivnikom Skrbništvo. Zato sve te odredbe treba u tom smislu i raščlanjivati. Ministarstvo rada i socijalne skrbi, temeljem čl. 171. st. 2. i čl. 197. Obiteljskog zakona ovlašteno je donijelo Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, pa iz tih razloga smatram da je Ministar za rad i socijalnu skrb imao zakonsku obvezu i dužnost donijeti Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika.
Odredbe čl. 3. st. 2. citiranog Pravilnika ne smatram u ničemu protuustavnima, jer se njima ne vrijeđa ni samostalnost ni neovisnost odvjetništva. Zato sam glasovao protiv donošenja ovakve Odluke.
Zagreb, 23. veljače 2000.
Sudac Ustavnog suda
Republike Hrvatske
Milan Vuković dr. iur., v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti