POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pitanja regulative - rješenje o obustavi - uredba o dopuni ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
607
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući o ustavnoj tužbi M. N. iz Z., na sjednici održanoj 1. ožujka 2000. godine, donio je sljedeću
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u Gradu Z., broj: ID-48/1996 od 6. kolovoza 1996., u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe.
III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovu imenovanju za suca Županijskog suda u Gradu Z., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa, klasa: 700-04/95-01/900, urbroj: 514-05-01-96-2 od 10. srpnja 1996. i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, objavljenim u »Narodnim novinama«, br. 15/96.
Obrazloženje
M. N. iz Z. podnio je ustavnu tužbu i dopunu ustavne tužbe povodom odluke Državnog sudbenog vijeća (nastavno: DSV) broj: ID-48/1996 od 6. kolovoza 1996. godine.
Podnositelj je u postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u Gradu Z. sudjelovao kao kandidat tog suda, no nije imenovan, zbog čega smatra da su mu povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 19., 26. i 44. Ustava Republike Hrvatske.
Povredu gore navedenih prava podnositelj obrazlaže time što DSV nije prilikom odlučivanja o imenovanju sudaca Županijskog suda u Gradu Z. u dostatnoj mjeri sagledao i ocijenio njegove stručne, moralne i druge odlike kroz čitav radni vijek u kojem je obnašao dužnost suca tog suda.
Ustavnom tužbom predlaže se da Ustavni sud Republike Hrvatske ukine odluku DSV-a o imenovanju sudaca Županijskog suda u Gradu Z., broj: ID-48/1996 od 6. kolovoza 1996. u dijelu koji se odnosi na podnositelja ustavne tužbe i predmet vrati DSV-u na ponovni postupak i odlučivanje.
Temeljem odredbi članka 65. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), Sud je pribavio spis i izjašnjenje DSV-a o navodima predmetne ustavne tužbe.
U odgovoru DSV prvenstveno ističe prigovor nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje o njegovim odlukama o imenovanju sudaca i nedopuštenost ustavne tužbe zbog nepostojanja odluke o neimenovanju, jer odluka sadrži samo imena imenovanih sudaca.
Što se tiče povrede podnositeljevih ustavnih prava, u odgovoru se navodi da se na sjednici o podnositelju ustavne tužbe raspravljalo kao o svakom prijavljenom kandidatu i to abecednim redom, nakon čega se pristupilo glasovanju prilikom kojeg podnositelj nije dobio potrebitu većinu glasova.
Tijekom postupka, pored ustavne tužbe razmotrena su pismena i usmena mišljenja predsjednika sudova koji su sudjelovali u postupku imenovanja, kao i zapisnik XXXIII. sjednice DSV-a održane 6. kolovoza 1996. godine.
Ustavna tužba je osnovana.
Prema članku 59. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo).
Državno sudbeno vijeće je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako Odluka DSV-a pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja.
Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak 8. Zakona o sudovima), a prema stručnim kriterijima, imanentno je u radu DSV-a. Kada DSV postupa mimo tih kriterija, ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano i čini grubu povredu pravila postupka.
Uvidom u predmet utvrđeno je da je podnositelj ustavne tužbe bio uvršten na listu ministra pravosuđa od 10. srpnja 1996. kao kandidat koji ispunjava uvjete za imenovanje suca Županijskog suda u Gradu Z., zatim da su pismena mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Županijskog suda u Gradu Z. o podnositelju ustavne tužbe bila pozitivna s prijedlogom da ga se imenuje za suca.
U zapisniku o vijećanju i glasovanju DSV-a od 6. kolovoza 1996. zabilježeno je da su sjednici prisustvovali predsjednici spomenutih sudova i da su usmeno ponovili dana mišljenja, no otvorivši raspravu o kandidatu jedan član DSV-a postavio je pitanje da li je podnositelj sudjelovao u političkim procesima, a zatim se rasprava zaključila s konstatacijom da nema takvih podataka.
Na kraju rasprave o svim kandidatima, pristupilo se glasovanju u kojem podnositelj ustavne tužbe nije dobio potrebiti broj glasova za imenovanje, odnosno za njegovo imenovanje glasovalo je sedam članova DSV-a (stranica 74. zapisnika).
Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnalo DSV pri donošenju odluke kojom podnositelj ustavne tužbe (koji obnaša sudačku dužnost od 1968. godine) nije ponovno imenovan sucem. Štoviše, odluka je u suprotnosti s jedino relevantnim razlozima koji su izneseni na sjednici, kao i s razlozima iz pismenih mišljenja predsjednika spomenutih sudova, koja pismena mišljenja su zakonom propisane podloge za odlučivanje DSV-a.
Ustavni sud je u svojoj odluci, broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995., zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise, te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No, to u skladu s prethodno izloženim pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donijeta.
Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost - kao u ovom predmetu - jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom pravnu posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz članaka 101. i 102. Zakona o sudovima).
Neprihvatljivo je, suprotno je temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina kao i civilizacijskim tekovinama pravne države da bilo kome, a pogotovo sucu, koji je dugi niz godina obnašao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući efikasno izjavljivanje pravnog lijeka. Osim toga, osporena odluka u suprotnosti je sa stajalištem Ustavnog suda izraženim u navedenoj odluci.
Na osnovi iznijetog, utvrđeno je da su podnositelju povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 26. i 44. Ustava, povodom kojih je podnio ustavnu tužbu.
Što se tiče pozivanja podnositelja ustavne tužbe na članak 19. stavak 1. Ustava, treba kazati da ta odredba zapravo uređuje načelo zakonitosti u oblasti uprave. Ta norma uperena je prema organima državne uprave i tijelima s javnim ovlastima, pa se na njoj ne mogu zasnivati ustavna prava pojedinaca. Također, nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka 19. stavka 2. Ustava, jer se ono odnosi na postupak pred Upravnim sudom.
Stoga je, temeljem odredbe članka 72. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.
Broj: U-III-634/1996.
Zagreb, 1. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti