POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - osnovni pregled - zakon o plačanju - obvezatne upute ož iii ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
580
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući povodom ustavne tužbe M. S. iz B., M. 6a, na sjednici održanoj 1. ožujka 2000. godine, donio je sljedeću
ODLUKU

  1. Ustavna tužba se usvaja.
  2. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća, broj: ID-28/1996 od 28. ožujka 1996. godine, o imenovanju sudaca županijskih sudova u dijelu kojim se pod točkom I. imenuju suci Županijskog sud u B., a odnosi se na neimenovanje kandidata - podnositelja ustavne tužbe.
  3. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovom imenovanju za suca Županijskog suda u B., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 11. ožujka 1996. i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, koji je objavljen u "Narodnim novinama«, br. 73/95 od 27. rujna 1995. godine.

Obrazloženje
M. S. je podnio ustavnu tužbu u povodu odluke Državnog sudbenog vijeća, broj: ID-28/96 od 28. ožujka 1996. godine, kojom su imenovani suci županijskih sudova jer, kao kandidat u postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u B., nije imenovan za suca tog suda, a tom su odlukom povrijeđena njegova ustavna prava iz članaka 14. stavka 2., 15. stavka 1., 19., 26. i 44. Ustava Republike Hrvatske.
Povrede ustavnih prava podnositelj ustavne tužbe obrazlaže navodima kojima ukazuje na povrede odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 3/94, 100/96, 115/97 i 131/97) jer osporena odluka nije donijeta na temelju mjerila navedenih u tom Zakonu. Smatra da u tom postupku nije uzeta u obzir njegova stručnost, budući da mu je objavljeno više stručnih radova, kao i kvaliteta njegova rada kao dugogodišnjeg suca, a što su, tvrdi podnositelj, potvrdili povoljnim mišljenjem Krivični odjel i predsjednik Županijskog suda u B. U dopunama svoje ustavne tužbe podnositelj je istaknuo i povredu ustavnog prava iz članka 15. stavka 1. Ustava, kojim je zajamčena ravnopravnost pripadnika svih nacionalnih manjina. Ovu povredu obrazlaže navodima da nije imenovan, ne iz razloga pravne naravi, već samo zbog toga što je pripadnik nacionalne manjine.
Stoga podnositelj ustavne tužbe predlaže ukidanje osporene odluke i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Ustavna tužba je, temeljem odredbi članka 55. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), dostavljena na očitovanje Državnom sudbenom vijeću, od kojega je ujedno pribavljen i spis u predmetu imenovanja sudaca Županijskog suda u B.
Državno sudbeno vijeće (dalje: DSV) u izjašnjenju broj: UT-18/96 od 21. ožujka 1997. godine ponovno je izrazilo mišljenje o nenadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske za odlučivanje o ustavnim tužbama povodom odluka DSV-a, ukazujući time na nedopuštenost takve ustavne tužbe s osnove članka 28. stavka 1. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).
Glede konkretnih navoda iz ustavne tužbe, u bitnome je ukazano na odredbe Poslovnika Državnog sudbenog vijeća ("Narodne novine", br. 85/94 i 11/95), kojima je propisan način donošenja odluka (većinom glasova nazočnih članova DSV-a) te da podnositelj ustavne tužbe nije imenovan iz razloga što nije dobio potrebitu većinu glasova. Još je dodano, kako, prema odredbi Zakona o Državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine", br. 58/93 i 49/99), predsjednik ili član DSV-a ne smije biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje u DSV-u.
Osporavajući u cijelosti postojanje povreda navedenih ustavnih prava, DSV je na kraju predložilo Ustavnom sudu da ustavnu tužbu odbaci kao nedopuštenu, odnosno odbije kao neosnovanu.
Suglasno odredbama Odluke o sudjelovanju međunarodnih stručnjaka u postupku zaštite manjinskih prava pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, koju je Ustavni sud donio 22. listopada 1996. i 7. travnja 1997. godine, o predmetu su raspravljali i svoje Mišljenje dali i međunarodni savjetnici Venecijanske komisije Vijeća Europe Armando Marrques Guedes i Giorgio Malinverni, koji su sudjelovali i u savjetodavnoj raspravi koja se pred ovim Sudom održala 27. svibnja 1999. godine. Međunarodni savjetnici smatraju da u predmetnom slučaju postoji povreda ustavnih prava.
U provedenom postupku razmotreni su i analizirani navodi i prijedlozi iz ustavne tužbe i očitovanja DSV-a, kao i mišljenja međunarodnih stručnjaka te je izvršen uvid u isprave spisa DSV-a u dijelu koji se odnosi na postupak imenovanja sudaca Županijskog suda u B.
Ustavna tužba je osnovana.
U okvirima ustavne ovlasti iz članka 125. al. 3. Ustava da štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava), Ustavni sud, sukladno članku 59. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 99/99), o povredi tih prava odlučuje povodom ustavne tužbe svakoga tko smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti, kao i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od tih ustavnih prava.
Državno sudbeno vijeće je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako odluka Državnog sudbenog vijeća pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja.
Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti i sastavljenog od istaknutih pravnika, s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak 121. sta-
vak 1. Ustava, članak 12. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je, kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru ukupne trodiobe vlasti, tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke, odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika.
Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak 8. Zakona o sudovima), a prema stručnim kriterijima i prema pravilima struke imanentno je u radu Državnog sudbenog vijeća. Kada ovo Vijeće postupa mimo tih kriterija, odnosno bez stručnih argumenata, ili kada se u njegovim odlukama ne vidi na temelju kojih razloga su donesene, a pogotovo ako te odluke proturječe jedinim razlozima struke koji su u postupku izneseni, bez obrazloženja zašto ti razlozi nisu uvaženi, ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano (detournement de pouvoir) te čini i grubu povredu pravila postupka, koja uvijek postoji kada za donošenje odluke ne postoje relevantni razlozi, odnosno kada oni postoje ali su nejasni i proturječni.
U konkretnom slučaju podnositelj ustavne tužbe je zajedno s ostalim kandidatima bio sudionik u postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u Bjelovaru.
Uvidom u spis Državnog sudbenog vijeća utvrđeno je da je podnositelj ustavne tužbe bio uvršten na listu ministra pravosuđa od 11. ožujka 1996. kao kadidat koji ispunjava uvjete za imenovanje za suca Županijskog suda u B. (red. br. 35. liste), zatim da je priloženo pozitivno pismeno mišljenje predsjednika tog suda od 12. siječnja 1996., o stručnosti i uspješnosti podnositelja s prijedlogom da ga se imenuje za suca te pozitivno pismeno mišljenje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 1996. i potkrijepljeno pozitivnim mišljenjem Opće sjednice Vrhovnog suda.
U zapisniku 22. sjednice DSV od 28. ožujka 1998. zabilježeno je da je predsjednik DSV-a prije raspravljanja o kandidatima konstatirao kako je ministar pravosuđa na temelju članka 17. stavka 3. Zakona o Državnom sudbenom vijeću dostavio materijale za imenovanje sudaca županijskih sudova te da su svi članovi DSV-a za svakog kandidata dobili životopise i mišljenja, a u raspravi o podnositelju ustavne tužbe zabilježene su samo lapidarne izjave predsjednika Županijskog suda u B. o sudjelovanju podnositelja kao suca u tzv. političkim procesima i predsjednika DSV-a o prigovorima u Vrhovnom sudu glede kvalitete rada podnositelja (str. 15. zapisnika). Konkretniji razlozi za takve izjave nisu zabilježeni, niti je o njima bilo ikakve daljnje rasprave.
Na kraju ukupne rasprave o svim kandidatima, pristupilo se glasovanju u kojem podnositelj ustavne tužbe nije dobio potrebnu većinu glasova (10 "protiv", niti jedan "za").
Iz svega navedenog proizlazi da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnalo DSV pri donošenju odluke kojom podnositelj ustavne tužbe (koji u tom sudu obnaša sudačku dužnost od 1969. godine) nije ponovno imenovan sucem, štoviše odluka je u suprotnosti s razlozima iz pozitivnih pismenih mišljenja spomenutih predsjednika sudova, koja pismena mišljenja su zakonom propisane podloge za odlučivanje DSV-a.
Također je vidljivo da kratke i neobrazložene negativne primjedbe predsjednika Županijskog suda i predsjednika DSV-a (koji je ujedno i sudac Vrhovnog suda) ne korespondiraju, odnosno proturječe ocjenama iz pismenih mišljenja, što sve zajedno predstavlja povredu pravila postupka.
Ustavni sud je u svojoj odluci broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995. godine ("Narodne novine", br. 22/95) zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u posebnom pisanom obliku pa niti ne mogu imati obrazloženje. Naime, konstatirano je da takva odluka DSV-a odgovara standardnom sadržaju odluka koje se donose povodom javnog natječaja, jer se u praksi uobičajilo da se u njima navode samo kandidati koji su izabrani (imenovani). Stoga odluka, koja ne spominje kandidate koji nisu imenovani, ne može imati obrazloženje zašto isti nisu imenovani. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No to, u skladu s prethodno izloženim, pretpostavlja da natječajni spisi sadrže konkretne razloge na temelju kojih je odluka donijeta.
Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost - kao u ovom predmetu - jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz čl. 10. i 102. Zakona o sudovima).
Neprihvatljivo je, suprotno je temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina da bilo kome, a pogotovo sucu koji je dugi niz godina obavljao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući efikasno izjavljivanje pravnog lijeka.
Osim toga, osporena odluka u suprotnosti je sa stajalištem Ustavnog suda izraženim u citiranoj odluci.
Takvom odlukom podnositelju su povrijeđena ustavna prava iz članka 18. (pravo na učinkovitu pravnu zaštitu) te članka 19. (zakonitost pojedinačnih akata), a time i članka 44. Ustava Republike Hrvatske (pravo na dostupnost javnih dužnosti pod jednakim uvjetima).
Usvojivši ustavnu tužbu zbog povreda ovih ustavnih prava, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositelja ustavne tužbe glede povrede Ustavom zajamčene ravnopravnosti pripadnika svih nacionalnih manjina (članak 15. stavak 1. Ustava), za koju uostalom podnositelj nije ni dao pravnovaljane razloge, a niti u spisu Državnog sudbenog vijeća o tome postoje relevantni dokazi.
Odluku kao u izreci Ustavni sud je donio na temelju odredbe članka 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-324/1996
Zagreb, 1. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti