POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - uvodne odredbe - odluku o pomilovanjima - uredba o preraspodjeli ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1278
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, povodom prijedloga Sonija Banića iz Zadra, Đ. Marušića 1, za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti propisa, na sjednici Suda održanoj 24. svibnja 2000. godine, donio je sljedeće
RJEŠENJE
Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke Gradskog vijeća Grada Zadra o uvjetima i mjerilima za davanje u najam socijalnih stanova u vlasništvu Grada Zadra (»Glasnik Grada Zadra«, br. 5/99 od 8. studenoga 1999.).
Obrazloženje
1. Soni Banić iz Zadra podnio je prijedlog za pokretanje ustavnosudskog postupka u svezi s odredbama članka 2. stavka 1. točaka 3. i 4. u izreci navedene Odluke.
Osporavanim odredbama utvrđeni su neki od uvjeta, koji moraju biti ispunjeni (kumulativno s ostalima, koji se ne osporavaju) da bi određena osoba ili obitelj ostvarila pravo na podnošenje zahtjeva za davanje u najam socijalnog stana u vlasništvu Grada Zadra.
Tako postavljene uvjete podnositelj smatra suprotnim članku 2. stavku 1. točki 2. Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 73/97), kojom se odredbom utvrđuje da obitelj čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive.
Smatra ih također suprotnim odredbi članka 10. stavka 1. istog Zakona, koja definira korisnika socijalne skrbi kao samca ili obitelj koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu u mogućnosti ostvariti ih svojim radom ili prihodom od imovine ili iz drugih izvora.
Pored toga, stajalište je podnositelja da je uvođenjem osporavanih kriterija dodjele stanova, koji su stroži od onih propisanih samim Zakonom o socijalnoj skrbi i kao takvi nedopustivi, narušeno načelo jednakosti građana, koje nije ostvarivo ako se realizacija određenih prava pojedinca ne veže uz njegovu osobnu faktičnu i pravnu situaciju, već uz situaciju drugih osoba i druge više-manje neizvjesne okolnosti, kao što je primjerice nasljeđivanje.
Naime, osporavani uvjeti iz predmetne Odluke Gradskog vijeća Grada Zadra (članak 2. stavak 1. točka 3.) pravo na podnošenje zahtjeva vežu, između ostalog, i uz okolnost da roditelji podnositelja zahtjeva i članova obitelji nemaju kuću ili stan na području Republike Hrvatske veću od određene površine (te utvrđuje veličinu te površine u ovisnosti od broja članova podnositeljeve obitelji). Pored toga, podnositelj zahtjeva, članovi obitelji, otac i majka podnositelja i članova obitelji ne smiju imati u vlasništvu građevinsko zemljište ili poljoprivredno zemljište (veće od propisane površine u ovisnosti o namjeni i smještaju zemljišta). Ako ga više i nemaju u vlasništvu jer su ga prodali, darovali ili na drugi način otuđili, a otuđenje je uslijedilo nakon 1990. godine, to također predstavlja prepreku ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva za dodjelu socijalnog stana u najam (članak 2. stavak 1. točka 4. Odluke).
Slijedom toga, podnositelj predlaže poništavanje osporavanih odredaba Odluke.
Prijedlog nije osnovan.
2. Nakon razmatranja osporavanih propisa, odredaba Zakona o socijalnoj skrbi u cjelini, a napose odredaba tog Zakona u odnosu na koje se predlaže ocjena, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće:
Prava iz socijalne skrbi su u Zakonu o socijalnoj skrbi taksativno nabrojena i obrađena glede ovlaštenika i uvjeta ostvarivanja. Taj Zakon, međutim, ne sadrži odredbe o davanju u najam socijalnog stana, tj. takav oblik brige društvene zajednice o socijalno ugroženima ne poznaje kao kategoriju prava iz socijalne skrbi, niti se podnositelj prijedloga u tom smislu na konkretnu zakonsku normu poziva.
Radi se, dakle, o obliku socijalne skrbi koji je predviđen odgovarajućim aktom jedinice lokalne samouprave (konkretno Statutom Grada Zadra, spomenutim u preambuli osporavane Odluke), a koji proizlazi neposredno iz ustavne koncepcije lokalne samouprave i uprave.
Naime, člankom 128. Ustava Republike Hrvatske, građanima je zajamčeno pravo na lokalnu samoupravu koja se uređuje zakonom i u okviru koje oni imaju pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog značenja pa tako, između ostalog, i o uređivanju stanovanja i o socijalnoj skrbi. Djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave uređuje se njihovim statutom, a u skladu sa zakonom (članak 129. stavak 2. Ustava).
3. Prema tome, sa stajališta ustavnosudske ocjene zakonitosti konkretnog podzakonskog akta, navedeno znači praktičnu nemogućnost ocjenjivanja osporavanih propisa u odnosu na Zakon, na čije odredbe podnositelj prijedloga ukazuje. Odredbe kojima bi bilo uređeno konkretno pravo na dodjelu socijalnog stana u tom Zakonu ne postoje, dok je smisao zakonskih odredaba koje definiraju pojam obitelji i pojam korisnika socijalne skrbi osporavanom Odlukom u cijelosti preuzet pa ne postoje razlozi za razmatranja u tom pravcu, niti prijedlog podnositelja sadrži zahtjev za ocjenom zakonitosti u tom pogledu.
Iz izloženog slijedi da je neosnovana tvrdnja podnositelja kako su uvjeti ostvarivanja konkretnog prava iz socijalne skrbi osporavanom Odlukom propisani na način koji bi bio u nesuglasju, odnosno stroži nego li je to propisano u Zakonu o socijalnoj skrbi.
4. Glede ustavnosti osporavane Odluke, koja kao takva proizlazi iz, kako je već rečeno, ustavnog jamstva prava na lokalnu samoupravu, potrebno je istaknuti da Ustav ne jamči samo pravo na lokalnu samoupravu, već i visok stupanj autonomije tijela jedinica lokalne samouprave u obavljanju lokalnih poslova. Tako je člankom 130. stavkom 1. Ustava propisano da su u obavljanju lokalnih poslova tijela jedinica lokalne samouprave samostalna u skladu sa zakonom i statutom i da podliježu samo nadzoru zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
U tom je kontekstu nedvojbena činjenica da tijela jedinica lokalne samouprave mogu autonomno uređivati pojedina područja iz svog djelokruga što znači, pored ostalog, priznavati pojedina prava, ali i propisivati određene dužnosti i ograničenja.
Sukladno tome, i u konkretnom slučaju propisana ograničenja, koja podnositelj prijedloga smatra neopravdanim i neutemeljenim, posve su u skladu s načelima autonomije lokalne samouprave. Ne postoje, naime, racionalni razlozi koji bi sprječavali nadležno tijelo lokalne samouprave da, pri normiranju područja stambenog zbrinjavanja, dade prioritet stambenom zbrinjavanju unutar šire i uže obitelji. Ovo se osobito ukazuje opravdanim, ako se pri tom imaju u vidu posve životne okolnosti - činjenica da je takav način stambenog zbrinjavanja brži, jednostavniji, trajniji, sigurniji i, konačno, uobičajeniji na našim prostorima, u usporedbi sa zbrinjavanjem putem dodjele socijalnog stana, s obzirom na dostignutu, ne osobito visoku, razinu društvenog standarda na tom polju. Stoga je primarno potrebno isključiti sve ostale mogućnosti zadovoljenja stambenih potreba građana, a tek sekundarno omogućiti rješenje tog problema uz pomoć lokalne zajednice.
5. Izloženi model pristupa uređivanju prava na dodjelu socijalnog stana, koji je primijenjen u konkretnom slučaju, omogućuje visok stupanj zaštite od zlouporabe prava, odnosno zaštite upravo onih građana koji doista, niti u okviru obitelji, nemaju mogućnosti riješiti svoj stambeni problem. Taj model, dakle, suprotno navodima podnesenog prijedloga, uvažava Ustavom proklamirana načela jednakosti i socijalne pravde te osigurava ostvarenje socijalnih prava utvrđenih Ustavom.
6. Slijedom navedenog, utvrđeno je da ne postoji sumnja u neustavnost i nezakonitost osporavanih propisa pa ne postoje ni pravnorelevantni razlozi za pokretanje ustavnosudskog postupka povodom podnesenog prijedloga.
Zbog toga je, a na temelju odredaba članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), riješeno kao u izreci.
Broj: U-II-760/1999
Zagreb, 24. svibnja 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti