POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - uvodne odredbe - izmjena pravo izvatka - pravilnik o proglašavanju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2350
Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući povodom ustavne tužbe S. B. iz R., koju zastupa V. Š., odvjetnik iz R., na sjednici Vijeća održanoj 15. studenoga 2000. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
1. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:
– presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 22. studenoga 1995. godine, broj: Us-5675/94-6 i
– rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, od 15. srpnja 1995. godine, broj: 511-01-57-UP/I-3038/1-1994.
2. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova na ponovni postupak.
Obrazloženje

  1. Podnositeljica je podnijela pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u svezi presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5675/94-6 od 22. studenoga 1995. godine i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-57-UP/I-3038/1-1994 od 15. srpnja 1995. godine.
  2. U upravnom postupku koji je prethodio sudskoj kontroli upravnih akata, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske donijelo je rješenje, broj: 511-01-57-UP/I-3038/1-1994 od 15. srpnja 1995. godine, kojim se podnositeljici, državljanki Republike Bosne i Hercegovine, utvrđuje prestanak trajnog nastanjenja u Republici Hrvatskoj. Ovakvu mjeru upravno tijelo utvrdilo je na temelju odredbi članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca (»Narodne novine«, broj 53/91, 26/93 i 29/94), navodeći kako podnositeljica boravi u inozemstvu duže od jedne godine, a da o tome nije obavijestila nadležno tijelo.

Protiv rješidbe upravnog tijela podnositeljica je pokrenula upravni spor. Tijekom sudske kontrole upravnih akata, Upravni sud je osporavanom presudom odbio tužbu podnositeljice kao neosnovanu. U obrazloženju osporavne presude se ističe kako navedenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova nije povrijeđen zakon na štetu podnositeljice, jer da iz podataka koji se nalaze u spisu, odnosno iz zabilješke IX Policijske postaje u R., od 20. svibnja 1994. godine, proizlazi da je operativnom provjerom na terenu na adresi stanovanja podnositeljice ustavne tužbe, zatečena druga osoba koja na toj adresi stanuje od 1990. godine, kada je tužiteljica otišla iz tog stana, te da je obavljenim informativnim razgovorom s tom osobom utvrđeno da je podnositeljica najvjerojatnije otišla u Njemačku, a kako je to i namjeravala.
Također, u obrazloženju osporavane presude Upravni sud Republike Hrvatske navodi da obzirom na okolnost da podnositeljica ni u tužbi tom Sudu ne navodi adresu stanovanja u R., kao niti bilo koju raniju adresu, nalazi da je činjenično stanje za primjenu odredbe članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca pravilno utvrđeno.
3. Podnositeljica smatra da su osporenim odlukama povrijeđene odredbe članka 3., članka 19. stavka 1., članka 26. i članka 115. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske, a time i njezina prava koja naziva ustavnim pravima.
Povredu citiranih ustavnih odredbi podnositeljica obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, te uslijed toga i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ističe da se odluke zasnivaju samo na tvrdnjama koje nisu potkrijepljene dokazima, da joj nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, kao i da u obrazloženju rješenja upravnog tijela nisu navedeni razlozi donošenja takvog rješenja, a što je sve imalo za posljedicu povredu ustavnih prava na njezinu štetu, te stoga predlaže ukidanje osporenih odluka.
4. Ustavna tužba je osnovana.
Prema odredbi članka 59. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u nastavku: Ustavni zakon) svaka fizička i pravna osoba može, nakon što je iscrpljen dopušteni pravni put, podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti ili odlukom tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.
5. Uvidom u osporene odluke, kao i u razloge ustavne tužbe, utvrđeno je da su osporenim aktima podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2. (jamči se jednakost svih pred zakonom), članka 18. (jamči se pravo na žalbu) i članka 26. (jamči se jednakost svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim tijelima) Ustava Republike Hrvatske.
6. Iz navoda ustavne tužbe i osporavanih akata Upravnog suda i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske proizlazi da je podnositeljica ustavne tužbe, kao državljanka Republike Bosne i Hercegovine, u Republici Hrvatskoj imala status stranca s trajnim nastanjenjem.
Prema odredbama članka 47. stavka 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca (»Narodne novine«, broj 53/91, 26/93 i 29/94), strancu kojem je odobreno trajno nastanjenje, isto prestaje kad se iseli iz Republike Hrvatske ili kad boravi u inozemstvu duže od jedne godine, a o tome ne obavijesti nadležno tijelo. U stavku 2. navedenog članka je propisano da Ministarstvo unutarnjih poslova o prestanku trajnog nastanjenja donosi rješenje.
7. Podnositeljica ustavne tužbe u postupku trajnog nastanjenja ima, u skladu s člankom 49. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 103/96, u nastavku: ZUP), položaj stranke.
U slučaju podnositeljice ustavne tužbe očito nije tako postupljeno, a zbog čega podnositeljici ustavne tužbe nije omogućeno sudjelovanje u ispitnom postupku, sukladno odredbama članka 143. ZUP-a, posebno stavku 3. tog članka, prema kojem se stranci treba pružiti mogućnost da se izjasni o okolnostima i činjenicama iznesenim u postupku.
Takvim postupanjem povrijeđeno je i temeljno načelo članka 8. stavka 1. ZUP-a, koje određuje da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja.
8. Osim toga, obrazloženje prvostupanjskog rješenja nije sastavljeno u skladu s člankom 209. stavkom 2. ZUP-a, jer ne sadrži, između ostalog, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, a što sve smanjuje i učinkovitost podnesene žalbe. Stranka koja nije upoznata sa svim činjenicama i dokazima na temelju kojih su iste utvrđene, ne može u punom opsegu niti zaštititi ustavno pravo koje joj jamči članak 18. Ustava Republike Hrvatske.
Nepridržavanjem navedenih odredbi ZUP-a, osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena su i ustavna prava iz članka 14. stavka 2. Ustava i članka 26. Ustava, budući da joj nije omogućen postupak propisan zakonom.
Navedena ustavna prava ne mogu se učinkovito ostvarivati ukoliko je podnositeljici, suprotno zakonu, onemogućeno sudjelovanje u postupku i ako nije upoznata s razlozima kojima se nadležno upravno tijelo vodilo pri rješavanju upravne stvari.
9. Upravni sud osporavanom presudom, ocjenjujući zakonitost akta upravnog tijela, djelomično je otklonio njegove nedostatke glede obrazloženja, navodeći neke konkretne činjenice relevantne za utvrđivanje prestanka trajnog nastanjenja podnositeljice na teritoriju Republike Hrvatske. Međutim, takva utvrđenja Upravnog suda nisu izvršena u skladu s odredbom članka 39. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) te je time povrijeđeno ustavno jamstvo prema kojem sudovi sude na temelju Ustava i zakona, sadržano u članku 115. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske.
10. Slijedom iznijetoga utvrđeno je da su podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2., članka 18. i članka 26. Ustava, te je ujedno utvrđeno postojanje povrede ustavnog jamstva sadržanog u članku 115. stavku 3. Ustava, pa je primjenom odredbe članka 69. i 72. Ustavnog zakona odlučeno kao u izreci.
Broj: U-III-122/1996
Zagreb, 15. studenoga 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti