POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - odluke sudova - naredba o lovostaju - uredbu o unutarnjem ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
528
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama sastavljenom od dr. sc. Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća i sudaca Marijana Hranjskog dr. iur., Ivana Mrkonjića dr. iur., dr. sc. Jasne Omejec i Vice Vukojevića dr. iur., kao članova Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. B. iz G., kojeg zastupa F. B., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj 28. veljače 2000. godine, jednoglasno je donio sljedeću
ODLUKU
Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:
- rješenje Županijskog suda u G., broj: Kio-8/00 (Kv-7/00) od 3. veljače 2000. godine i
- rješenje istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kir-15/00 od 29. siječnja 2000. godine.
Obrazloženje
Podnositelj je podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu rješenja Županijskog suda u G., broj: Kio-8/00 (Kv-7/00) od 3. veljače 2000. godine. Tim je rješenjem odbijena žalba protiv rješenja istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kir-15/00 od 29. siječnja 2000. godine, kojim je podnositelju određen pritvor.
Podnositelj smatra da su mu osporenim rješidbama povrijeđena ustavna načela iz članaka 3., 5. i 115. stavak 3. Ustava i ustavno pravo iz članka 22. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj smatra da je prvostupanjsko rješenje o određivanju pritvora nezakonito iz razloga jer je doneseno prije nego je doneseno rješenje o provođenju istrage, a koju se je nezakonitost, prema njegovu mišljenju, pokušalo ispraviti u drugostupanjskom rješenju, tumačenjem da je riječ o očitoj greški i da je zapravo riječ o rješenju kojim se određuje zadržavanje uhićenika. Nadalje, podnositelj ističe da drugostupanjsko rješenje negira postojanje rješenja o određivanju pritvora, te postavlja pitanje na temelju kojeg osnova je onda on zadržan u pritvoru, jer u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku, zadržavanje je moguće samo u trajanju od 48 sati.
Ustavna tužba je osnovana.
Iz predmeta spisa razvidno je da je rješenjem istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kir-15/00 od 29. siječnja 2000. godine, određen pritvor protiv podnositelja kao okrivljenika, iz osnova članka 102. stavka 1. točke 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97, nastavno: ZKP), s time da se pritvor računa od 29. siječnja 2000. godine.
Rješavajući o žalbi izvanraspravno vijeće Županijskog suda u G., dana 3. veljače 2000. godine, odbilo je žalbu podnositelja kao neosnovanu, jer nije počinjena povreda iz članka 379. ZKP o kojoj sud pazi po službenoj dužnosti. U obrazloženju tog rješenja navodi se kako je vijeće mišljenja da je u prvostupanjskom rješenju greškom određen pritvor, jer da se u konkretnom slučaju radi o zadržavanju uhićenika u smislu propisa članka 98. ZKP, s time da je zadržavanje određeno s danom 29. siječnja 2000. godine u 19,30 sati, a istražni zahtjev je izjavljen tome sudu 31. siječnja u 7,00 sati, pa je očito da je državni odvjetnik u roku od 48 sati podnio istražni zahtjev po donošenju rješenja o zadržavanju uhićenika što je u skladu s odredbom stavka 2. članka 98. ZKP. Stoga nalazi nema povrede odredbi ZKP.
Prema rješenju istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kio-8/00 od 1. veljače 2000. godine, protiv podnositelja je određeno provođenje istrage. U izreci navedenog rješenja navodi se da je podnositelj u pritvoru od 29. siječnja 2000. godine.
Odredbom članka 98. stavka 2. ZKP propisano je da istražni sudac može po službenoj dužnosti ili na prijedlog državnog odvjetnika odrediti da se uhićenik koji mu je doveden zadrži do četrdeset i osam sati u slučaju kad smatra da postoji osnovana sumnja da je uhićenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da postoje razlozi za određivanje pritvora iz članka 102. stavka 1. i stavka 2. tog Zakona, ako državni odvjetnik protiv uhićenika nije podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog.
U skladu s odredbom stavka 4. članka 99. ZKP zadržani uhićenik se ima odmah pustiti na slobodu ako je povodom njegove žalbe rješenje o zadržavanju bilo ukinuto ili su istekli rokovi iz članka 98. stavka 1. i 2., osim ako je kao državni odvjetnik u istražnom zahtjevu, neposrednoj optužnici ili optužnom prijedlogu zatražio određivanje pritvora.
Ako je državni odvjetnik podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog izvijestit će odmah istražnog suca koji je odredio zadržavanje, koji će uhićenika zadržati do isteka prvog sljedećeg radnog dana do kada nadležna sudbena vlast mora odlučiti o istražnom zahtjevu i o potrebi određivanja pritvora, odnosno o potrebi pritvora nakon podignute neposredne optužnice ili optužnog prijedloga. Ako nadležna sudbena vlast ne odredi pritvor do isteka prvog sljedećeg radnog dana od kada je istekao rok iz članka 98. stavka 1. i 2. Zakona na koji je zadržavanje određeno, uhićenik se mora pustiti na slobodu.
Prema odredbi članka 104. ZKP tijekom istrage pritvor određuje i ukida istražni sudac, koji o prijedlogu državnog odvjetnika da se odredi pritvor mora odlučiti najkasnije u roku od 24 sata.
Analizom navoda ustavne tužbe, osporenih odluka i spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju rješenje o određivanju pritvora protiv podnositelja ustavne tužbe, broj: Kir-15/00 od 29. siječnja 2000. godine, donijeto suprotno odredbi članka 104. ZKP čime je podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo iz članka 22. Ustava, kojim se jamči nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti.
Što se tiče povreda slobode i vladavine prava, kao najviših vrednota ustavnog poretka iz članka 3. Ustava, koje povrede podnositelj također ističe u svojoj tužbi, Ustavni sud utvrđuje da se na odredbi članka 3. Ustava, ne može temeljiti nikakvo pojedinačno ustavno pravo. Naime, u toj odredbi Ustav utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice onima kojima se jamče slobode i pravo čovjeka i građanina. Ta odredba Ustava služi kao osnovica za tumačenje Ustava i kao smjernica zakonodavcu pri razradi ustavnih prava građana te je upućena državnim tijelima, a ne neposredno građanima. Dakle, ta odredba ne pruža jamstva pojedincu niti uređuje njihova prava, pa nije ni valjana osnova za ustavnu tužbu.
Nadalje, ni odredba članka 5. Ustava ne ustanovljuje nikakva ustavna prava za pojedinačnog građanina. U toj je odredbi utvrđen temeljni sadržaj načela ustavnosti i zakonitosti, koji se sastoji u općoj ustavnoj obvezi da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom, kao i u općoj dužnosti svakoga da se drži Ustava i zakona i poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Konačno, odredba članka 115. stavka 3. Ustava propisuje načelo ustavnosti i zakonitosti u djelovanju sudbene vlasti. Ta odredba proklamira opće ustavno načelo za djelovanje sudstva u Republici Hrvatskoj. Budući da propisuje temeljne smjernice i dužnosti sudova da postupaju i djeluju na temelju Ustava i zakona, članak 115. stavak 3. Ustava očigledno nije usmjeren prema neposrednoj zaštiti pojedinačnih prava građana. Sukladno tome, odredbe članka 5. i članka 115. stavka 3. Ustava moraju se razumjeti samo kao opća ustavna načela, tj. kao Ustavom proklamiran mehanizam za postizanje željene discipline javne vlasti i svih društvenih subjekata (članak 5.), odnosno sudbene vlasti (članak 115. stavak 3.).
Budući da se spomenute odredbe Ustava očigledno ne odnose na pojedinačna prava čovjeka, kako se to navodi u ustavnoj tužbi, ovaj Sud utvrđuje da podnositelju u konkretnom slučaju nisu i ne mogu biti povrijeđena njegova ustavna prava i slobode čovjeka i građanina, jer se članci 3., 5. i 115. stavak 3. Ustava na njih niti ne odnose.
Kako je Ustavni sud utvrdio povredu gore navedenog ustavnog prava, na temelju članka 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučio je kao u izreci.
Pritvor određen temeljem ukinutih rješenja prestaje od dana donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Broj: U-III-168/2000
Zagreb, 28. veljače 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti