POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - službeni dokumenti - izmjena pravilnika zakonodavstvo - zakon o pravobranitelju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1177
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. K. iz K., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., na sjednici Vijeća održanoj 9. svibnja 2000. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU

  1. Ustavna tužba se usvaja te se ukida presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1372/1998-2 od 24. rujna 1998. godine.
  2. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Obrazloženje
1. Ustavnom tužbom podnositelj osporava presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1372/1998-2 od 24. rujna 1998. godine, kojom je prihvaćena revizija tužene, te preinačena presuda Županijskog suda u S., broj: Gž-499/97-3 od 30. prosinca 1997. godine i presuda Općinskog suda u K., broj: P-60/96 od 20. ožujka 1997. godine, na način da je podnositelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio poništenje rješenja u prestanku radnog odnosa, vraćanje u radni odnos i raspored na radno mjesto na kojem je radio te isplatu naknade plaće.
Podnositelj smatra da osporena presuda Vrhovnog suda nije utemeljena na zakonu i da su mu povrijeđena ustavna prava iz članka 54. Ustava, pravo na rad i slobodu rada. Smatra da presuda Vrhovnog suda ne sadrži nikakve razloge za izraženo pravno stajalište, a da su razlozi navedeni u presudi suprotni utvrđenjima nižih sudova te da interpretacija tih razloga predstavlja ocjenu dokaza što Vrhovnom sudu nije dozvoljeno.
2. Iz pribavljenog spisa predmeta razvidno je da je podnositelj rješenjem Carinske uprave Republike Hrvatske, Carinarnice Z., klasa: 112-01/94-01/29, urbroj: 513-02-41-04/94-1 od 18. veljače 1994. godine, stavljen na raspolaganje od 23. veljače 1994. godine do 26. ožujka 1994. godine, te da mu istekom tog roka prestaje radni odnos. Obrazloženje se temelji na mišljenju Ministarstva pravosuđa i uprave od 19. svibnja 1992. godine o primjeni članka 342. Zakona o upravi (»Narodne novine«, broj 16/78, 50/78, 29/85, 41/90, 47/90 i 53A/91), prema kojem mišljenju je nespojivo obavljanje od strane carinskih djelatnika ili članova njihovih obitelji, koji ulaze u prvi nasljedni red, špediterskih ili uvozno-izvoznih poslova, jer obavljanje tih djelatnosti nije sukladno interesima službe koju carinski djelatnik obavlja. Budući da podnositelj radi na poslovima i zadacima stručnog savjetnika za prijem carinske dokumentacije i carinjenje robe u Carinskoj ispostavi K., a supruga mu ima u istom mjestu privatnu špediciju, upravitelj je ocijenio da je to u suprotnosti s interesima carinske službe. Stoga je, na temelju odredaba članka 383A. u svezi s člankom 342. Zakona o upravi donio rješenje o stavljanju podnositelja na raspolaganje.
Rješenjem Carinske uprave Republike Hrvatske, klasa: 112-01/94-01/55, urbroj: 513-02-04/02-94-3 od 25. ožujka 1994. godine, odbijen je zahtjev podnositelja za zaštitu prava. Zaključak je tog tijela da je upravitelj carinarnice ispravno postupio kada je ocijenio da postoje smetnje iz članka 342. u svezi s člankom 383 A.
Rješenjem od 25. ožujka 1994. godine podnositelju prestaje radni odnos s danom 26. ožujka 1994. godine. U obrazloženju se navodi kako je podnositeljev zahtjev za zaštitu prava odbijen, kao neosnovan te je stoga riješeno kao u izreci.
3. Prvostupanjski sud je, kao jedino sporno u konkretnom slučaju, ocjenjivao je li podnositelju mogao temeljem odredbe članka 342. u svezi s člankom 383A. Zakona o upravi, prestati radni odnos kao djelatniku carinske ispostave u K., zbog toga što njegova supruga ima privatno špeditersko poduzeće.
Ocijenivši da se odredba članka 342. odnosi samo na radnike u organu uprave, a ne i na članove njihove uže obitelji, te da je stoga u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, usvojio je tužbeni zahtjev podnositelja. Pritom je istaknuo da ga ne obvezuje navedeno mišljenje Ministarstva pravosuđa i uprave, jer da je zakonodavac imao namjeru kao zapreku predvidjeti i činjenicu da i članovi uže obitelji djelatnika uprave ne mogu obavljati samostalnu djelatnost, to bi istom odredbom bilo i regulirano.
Drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravi te da je za svoju odluku dao jasne i određene razloge.
Vrhovni sud je preinačio nižestupanjske presude, te u obrazloženju presude istaknuo kako je utvrđeno da je supruga podnositelja vlasnik špediterskog poduzeća u K., gdje je podnositelj zaposlen u carinskoj ispostavi i da je podnositelj bio u mogućnosti davati prednost pojedinom špediterskom poduzeću u smislu da preporuči strankama i slično. S obzirom na takvo utvrđenje, mišljenja je da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo, kada nisu prihvatili ocjenu upravitelja nadležne Carinske službe, da naročite potrebe službe zahtijevaju da se onemogući situacija koja nije u interesu službe.
Prema ocjeni Vrhovnog suda pobijana rješenja tužene su zakonita, budući da su donijeta u skladu s ovlaštenjima iz članka 383 A. u svezi s odredbama članka 342. Zakona o upravi.
4. Ustavna tužba je osnovana.
Prema odredbama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, nastavno: ZPP) Vrhovni sud može ispraviti pogrešnu primjenu materijalnog prava na činjenično stanje utvrđeno po nižim sudovima. Međutim, revizijski sud ne može mijenjati činjenično stanje ili dodavati ocjeni činjenica nešto što su nižestupanjski sudovi utvrdili i ocijenili, niti može sam utvrđivati činjenično stanje. Vrhovni sud, dakle, sudi na temelju činjeničnog stanja kakvo su utvrdili niži sudovi. Ako ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijene presude, tada ne može preinačiti pobijanu presudu, već donijeti rješenje kojim će prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelomično presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog, odnosno drugostupanjskog suda (članak 395. stavak 2. ZPP).
U protivnom, Vrhovni sud bio bi u mogućnosti drugačije meritorno riješiti spor između stranaka, na temelju činjenica i ocjena koje su izrečene prvi puta, a protiv kojih nema učinkovitog pravnog lijeka, kakav je Ustavom zajamčen.
4.1. U konkretnom slučaju Vrhovni sud temelji svoju odluku na činjenicama koje smatra utvrđenima; da je supruga podnositelja vlasnica špediterskog poduzeća u K., gdje je podnositelj zaposlen u carinskoj ispostavi, te da je podnositelj bio u mogućnosti davati prednost pojedinom špediterskom poduzeću u smislu da ga preporuči strankama i slično, iz čega zaključuje da je ocjena upravitelja carinarnice bila ispravna.
Međutim, u tijeku prvostupanjskog postupka nije utvrđeno da je podnositelj bio u mogućnosti davati prednost pojedinom špediterskom poduzeću (sumnju da je podnositelj bio u mogućnosti davati prednost pojedinom poduzeću izrekao je jedan od saslušanih svjedoka).
U takvoj pravnoj situaciji, Vrhovni sud u postupku povodom revizije po prvi put utvrđuje činjenicu postojanja mogućnosti da podnositelj daje prednost pojedinom špediterskom poduzeću, koja u postupku koji je prethodio revizijskom postupku, nije bila utvrđena i na koju se podnositelj nije očitovao.
4.2. Nadalje, Vrhovni sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo kada je ocijenio da je u konkretnom slučaju podnositelju mogao prestati radni odnos, temeljem odredbe članka 383A. u svezi s odredbom članka 342. Zakona o upravi. Naime, Ustavni sud prihvaća stajalište prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da se zabrana obavljanja samostalne djelatnosti iz članka 342. Zakona o upravi odnosi na radnika zaposlenog u organu uprave, a ne i na članove njegove obitelji.
5. Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je presudom Vrhovnog suda podnositelju povrijeđena Ustavom zajamčena jednakost pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava), odnosno pred sudom (članak 26. Ustava) koja se očituje u tome da svakoj stranci treba biti omgućeno poduzimanje svih onih procesnih radnji koje može poduzimati i druga parnična stranka. Onemogućivši podnositelja da se izjasni o činjenicama na kojima je utemeljena presuda Vrhovnog suda, te da u postupku povodom pravnog lijeka podvrgne preispitivanju ta utvrđenja, povrijeđeno je njegovo ustavno pravo na jednakost, kao i ustavno pravo na žalbu (članak 18. Ustava).
Načelo iz članka 26. Ustava u konkretnom slučaju povrijeđeno je i u materijalnom smislu, jer je drugostupanjski sud mjerodavan propis pogrešno shvatio i primijenio.
6. Povredu ustavnog prava na rad i slobodu rada iz članka 54. Ustava, na koju podnositelj ukazuje, Sud nije našao.
7. Slijedom iznijetog, na temelju odredaba članaka 69. i 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci.
Broj: U-III-78/1999
Zagreb, 9. svibnja 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti