POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - odluka o raspodjeli - pravilnik o uvijetima - odluka o isključenju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2479
Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi K. P., I. I. i F. B., svi zastupani od Zajedničkog odvjetničkog ureda »P., M. i M.«, na sjednici Vijeća održanoj dana 18. prosinca 2000. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
Ustavna tužba se usvaja te se ukida:
– presuda Županijskog suda u V., broj: Gž-445/00-2 od 3. svibnja 2000. godine, i predmet se vraća Županijskom sudu u V. na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnositelji su putem svojih punomoćnika podnijeli u svezi s presudom Županijskog suda u V., broj: Gž-445/00-2 od 3. svibnja 2000. godine, kojom je usvojena žalba Republike Hrvatske, Ministarstva obrane (nastavno: Ministarstvo) i preinačena je presuda Općinskog suda u V., broj: P-1203/97-19 od 6. ožujka 2000. godine.
Osporenom presudom odbijeni su podnositelji s tužbenim zahtjevom za utvrđenje djelomične ništavosti (u pogledu ukupne cijene i iznosa mjesečnih rata otplate) više ugovora o kupoprodaji stana, zaključenih između svakog podnositelja kao kupca i Ministarstva kao prodavaoca stanova na kojima su podnositelji bili nosioci stanarskih prava.
2. Podnositelji navode da su kao kupci s Ministarstvom kao prodavaocem dana 28. 11. 1995. (K. P.), 25. 6. 1996. (I. I.) i 9. 2. 1996. (F. B.) zaključili ugovore o kupoprodaji stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. Navedene ugovore, a u pogledu utvrđivanja cijene stanova, podnositelji su s Ministarstvom zaključili u smislu tada važeće odredbe članka 20a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 44/94, 47/94 i 58/95, nastavno: Zakon). Obzirom da je odlukom Ustavnog suda, broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine (»Narodne novine«, br. 11/97), između ostalih odredbi, kao protuustavna ukinuta i odredba članka 9. koja se odnosila na odredbu članka 20a. Zakona, podnositelji smatraju da su cijene njihovih stanova utvrđene u iznosu većem nego što bi iznosilo u smislu spomenute odluke ovog Suda.
Slijedom toga su podnositelji u parničnom postupku, tužbom zatražili da se cijene njihovih stanova korigiraju, umanje mjesečne otplate i isplati višak do sada uplaćenog iznosa.
Općinski sud u V. usvojio je tužbene zahtjeve podnositelja i navedene ugovore o kupoprodaji stanova, u smislu odredbe članka 103. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91 i 111/93), utvrdio djelomično ništavim (u dijelu koji se odnosi na ukupnu cijenu stana i iznose mjesečnih rata otplate).
Međutim, u postupku povodom žalbe, Županijski sud u V., uz obrazloženje da navedena odluka Ustavnog suda nema retroaktivni učinak na ugovore koji su sklopljeni prije njena donošenja, preinačava presudu suda u prvom stupnju i odbija tužbene zahtjeve podnositelja. Uporište za takvo svoje stajalište Županijski sud u V. nalazi u odredbi članka 21. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99, nastavno: Ustavni zakon), kojom je propisano da zakon, odnosno pojedine njegove odredbe, koje je Ustavni sud ukinuo zbog njihove nesuglasnosti s Ustavom, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako taj Sud ne odredi drugi rok.
Podnositelji smatraju da je navedena odluka ovog Suda, kojom je između ostalih ukinuta odredba članka 20a. Zakona (upravo iz razloga nesuglasnosti ukinute odredbe s Ustavom već od početka njezina donošenja i primjene), imala za cilj izjednačavanje svih nositelja stanarskih prava prilikom kupovine stana, dakle retroaktivni učinak i na one ugovore koji su zaključeni prije njena donošenja.
Osnovanost svojih tvrdnji podnositelji nalaze i u odredbi članka 56. stavka 2. Ustavnog zakona.
Osporenu presudu Županijskog suda u V., podnositelji drže donesenom temeljem pogrešne primjene materijalnog prava, a što je dovelo do povrede članka 3., prava iz članka 14. stavka 2. i članka 115. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Svojom odlukom, broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine, Ustavni sud je, kao neustavne, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 58/95). Među ukinutim odredbama nalazila se i odredba članka 9. koja se odnosi na članak 20a. tog Zakona. Tom je odredbom bilo određeno da se iza članka 20. dodaje novi članak 20a. prema kojem, ako je državni stan veći od odgovarajućeg stana iz članka 8. stavka 4. Zakona, višak u površini soba otkupljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana.
Jedno od polazišnih stajališta Suda u tom predmetu bilo je to da propisi o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predstavljaju tranzicijske propise putem kojih država jer je dužna uskladiti zakonodavstvo s Ustavom, koji ne poznaje društveno vlasništvo, a niti stanarsko pravo, provodi privatizaciju tog vlasništva. Ta se privatizacija provodi prodajom pod povoljnijim uvjetima jer kupnju stanova, u kojima stanuju, po tržišnim cijenama većina stanara ne bi mogla ostvariti. Propisujući povoljnije uvjete za kupnju stana nego što su tržišni, država ne smije propisivati u položaju stanara razlike koje neke od njih dovode do toga da im kupnju stana u stvari onemogućuju ili bitno otežavaju. Osim toga, nema ni ustavnog temelja za to da zakonodavac državu, kao osobu javnog prava koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavatelji, tj. stanove opterećene stanarskim pravom, stavlja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavatelja stanova, ovisno o tome temeljem čega su stanovi o kojima je riječ stečeni, a također nema ustavnog temelja za stavljanje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno od toga tko im stan prodaje.
4. U rješenju broj: U-VIII-1057/1997 od 22. prosinca 1997. Ustavni sud je izrazio stajalište da ugovor o prodaji stana, koji je sklopljen temeljem odredaba citiranog Zakona nije pojedinačni akt iz članka 23. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (odnosno iz članka 56. važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske – »Narodne novine«, br. 99/99). Radi se o ugovoru građanskog prava na koji se, pored odredaba citiranog Zakona, trebaju primjenjivati i odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91, 111/93, 4/94, 107/95 i 91/96) te se zbog toga svaka ugovorna stranka, koja smatra da su povrijeđena njena prava, može tužbom obratiti nadležnom općinskom sudu.
5. Temeljno pitanje u ovoj pravnoj stvari jeste: ima li okolnost što je zakonska odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda pravni utjecaj na valjanost ugovora o prodaji stana koji su zaključeni prije njenog ukidanja.
Načelno valja istaknuti da ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi drugi rok (stavak 2. članka 53. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu). Ovom odredbom određuje se samo učinak ukidanja zakona, ali ne i pravne posljedice koje je zakon izazvao za vrijeme prije ukidanja.
No, ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe bile su, nesumnjivo, protivne Ustavu i prije njihovog ukidanja, tj. prije objave odluke o ukidanju u »Narodnim novinama«. Takvo pravno stajalište Ustavni sud je zauzeo u nekoliko navrata, i to u odlukama broj: U-I-206/1992, U-III-379/1993, U-I-52/1995 i U-III-731/1994. Odluka Ustavnog suda o ukidanju zakona je konstitutivne naravi; no, kao i svaka konstitutivna odluka, ona ima i svoj (prešućeni, neizrečeni) deklaratorni preambul koji je i logična pretpostavka za ukidanje. Zakon se ukida zato jer je protivan Ustavu, ali on je bio protuustavan i prije ukidanja.
6. Zaključak da je zakon, odnosno pojedina zakonska odredba bila protivna Ustavu i prije njenog ukidanja, proizlazi ne samo iz prirode stvari nego i iz određenih ustavnopravnih odredaba. Ustavni zakon o Ustavnom sudu razrađuje u članku 56. sredstva i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom, koji je donijet temeljem zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda. Radi se o zaštiti od učinaka pojedinačnog akta koji je donesen prije ukidanja zakona, a zaštita se pruža zato što je kasnije ukinut zakon na kojem se temelji pojedinačni akt. U tom slučaju pojedinačni akt nije nepostojeći, odnosno ništavi akt, nego je pobojan: osoba čija su prava povrijeđena može, u zakonom određenim uvjetima, od nadležnog tijela tražiti izmjenu akta odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju postupka.
Ovakva zaštita temelji se na izloženom zaključku: ukinuti zakon protivan je Ustavu i prije njegovog ukidanja pa je - radi pravednosti i zbog načela ustavnosti i zakonitosti bilo neophodno predvidjeti pravnu zaštitu osoba koje trpe štetne posljedice učinaka neustavnog zakona i prije njegovog ukidanja.
Ustavni zakon nema odredaba o pravnim posljedicama ukidanja zakona na ugovorne odnose koji se temelje na ukinutom zakonu. No, takvih odredaba niti ne treba jer se posljedice ukidanja zakona na ugovorne odnose mogu izvesti iz drugih zakonskih odredaba, posebno iz onih o obveznopravnim odnosima.
7. U ovom predmetu, ugovor o kupoprodaji stana (u dijelu koji se tiče kupovne cijene) zaključen je na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koje su naknadno ukinute odlukom Ustavnog suda. Odredbe o cijeni stana iz tog Zakona su prisilne naravi jer obvezuju stranke da stan prodaju, odnosno kupe po cijeni koja se određuje po kriterijima propisanim zakonom. S obzirom da je cijena određena po propisima koji su ukinuti, a protivno sada važećim prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova, ugovor o kupoprodaji je ništav u smislu odredaba članka 103. Zakona o obveznim odnosima.
8. Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc). U ovom slučaju razlog ništavosti je protivnost ugovora prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova, a ona je nastala u času zaključenja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe zakona (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon zaključenja ugovora jer su one, u smislu izloženog shvaćanja, bile protivne Ustavu i prije ukidanja.
Ništavost ugovora je djelomična jer se odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a ona se određuje na temelju zakonskih odredaba. Dakle, predmetni ugovor može opstati i bez odredaba o cijeni, a ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (stavak 1. članka 105. Zakona o obveznim odnosima).
9. Temeljem takvog stanja stvari potrebno je reći da prema odredbi članka 463. ZOO-a, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati.
Očito je, dakle, da je Županijski sud u V., usvajajući žalbu Ministarstva i preinačivši prvostupanjsku presudu Općinskog suda u V., postupio protivno odredbi članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koja odredba jasno upućuje na obvezatnost i poštivanje odluka i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je osporenom presudom povrijeđena zajamčena jednakost sviju pred zakonom, propisana odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.
10. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članaka 69. i 72. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Broj: U-III-942/2000
Zagreb, 18. prosinca 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti