POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - komisije - zakon o potrošačkom - ispravak zakona članci ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
287
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., u povodu prijedloga Talijanske unije Rijeka, zastupane po Rudolfu Frančuli, odvjetniku iz Pule, za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor, na sjednici održanoj 3. veljače 2000. godine, donio je
RJEŠENJE
I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 17. stavka 5. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (»Narodne novine«, broj 116/99).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
Talijanska unija Rijeka podnijela je po punomoćniku Rudolfu Frančuli, odvjetniku iz Pule, prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 17. stavka 5. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (»Narodne novine«, broj 116/99) - dalje: Zakon o izborima, jer smatra da je suprotna ustavnim jamstvima iz članaka 15. i 45. Ustava, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 65/91) - dalje: Ustavni zakon, te Ugovoru o pravima manjina sklopljenom između Republike Hrvatske i Talijanske Republike (»Narodne novine«, broj 15/97, Međunarodni ugovori) - dalje: Međunarodni ugovor, kada se treba tumačiti pojam stečenih prava u smislu načina glasovanja pripadnika manjine - što će pobliže biti opisano u nastavku.
Navode da je osporena odredba u suprotnosti s navedenim odredbama Ustava, jer onemogućava pripadnicima autohtonih nacionalnih manjina pravo na dva glasa, što da im je bilo omogućeno dosadašnjim propisima, a da to pravo proizlazi iz naznačenih ustavnih odredbi Ustavnog zakona i Međunarodnog ugovora.
Ističu da je raniji Zakon o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske (od 1992. god.), pripadnicima autohtonih manjina omogućavao da glasuju i kao građani Republike Hrvatske i kao pripadnici nacionalne manjine, što znači da im je bila zajamčena tzv. pozitivna diskriminacija, tj. imali su pravo na dva glasa, jedan za kandidata - zastupnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina, a drugi za kandidata sa stranačkih ili nezavisnih lista.
Smatraju da su kroz tzv. »pozitivnu diskriminaciju« jedino mogli ostvarivati svoja biračka prava kao pripadnika manjina, kao i opće pravo glasa kao hrvatskih državljana.
Podnositelji prijedloga smatraju da time moraju birati između civilnog i političkog prava na glasovanje i manjinskog ili nacionalnog prava na zastupljenost u Hrvatskom državnom saboru, čime su onemogućeni da izraze svoje političko stajalište i etničku pripadnost.
Nadalje smatraju da Ustav Republike Hrvatske kroz odredbe članaka 15. i 45. jamči pravo na dva glasa pripadnicima autohtonih nacionalnih manjina.
U prilog te tvrdnje ističu Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 65/91), koji da sadrži upravo navedena prava.
Podnositelji smatraju da imaju pravo na dva glasa i temeljem stečenih prava, jer im je to pravo dano u Izbornom zakonu koji više nije na snazi, te da je to pravo i konstituirano na temelju Ustava, navedenog Ustavnog zakona kao i međunarodnih ugovora, pa se novim zakonom nije moglo izostaviti.
Prijedlog nije osnovan.
Osporavana odredba članka 17. stavka 5. glasi:
»Sukladno ustavnom načelu jednakosti biračkog prava pripadnici autohtonih nacionalnih manjina mogu birati ili zastupnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina koji se bira u posebnim izbornim jedinicama ili sudjelovati u izboru na temelju lista u izbornim jedinicama.«
Odredba članka 15. Ustava glasi:
»U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.«
Odredba članka 45. stavka 1. Ustava glasi:
»Biračko pravo, opće i jednako, imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.«
Navedeni Ustavni zakon kao i Međunarodni ugovor nemaju odredbi u kojima bi bio naveden način ostvarivanja biračkog prava pripadnika autohtonih manjina u cilju ostvarivanja zaštite njihovih manjinskih interesa.
Suprotno navodu predlagatelja, osporavana odredba članka 17. stavka 5. Zakona o izborima nije neustavna, jer se temelji na članku 45. stavku 1. Ustava u kojem se svim hrvatskim državljanima s navršenih 18 godina, uz ostalo, jamči jednako biračko pravo.
To znači da zakonodavac treba kroz odgovarajući izborni sustav osigurati da svi hrvatski državljani s biračkim pravom imaju jedan glas ili više glasova, ovisno o volji zakonodavca i prihvaćenom izbornom sustavu, ali to uvijek mora biti jednak broj glasova za sve hrvatske državljane.
Navedeno pravilo rezultat je ustavne koncepcije prema kojoj je Republika Hrvatska višestranačka parlamentarna demokratska država temeljena na načelima narodne suverenosti i predstavničke vladavine (članak 1. Ustava). Prema načelu narodne suverenosti - koje je prihvaćeno u svim demokratskim ustavima, pa i u hrvatskom - sva vlast u državi proistječe iz naroda i pripada narodu. Narod je, u ustavnopravnom smislu, ukupnost ili zajednica svih slobodnih i ravnopravnih državljana, neovisno o nacionalnim, etničkim i drugim razlikama. Narod kao zajednica državljana ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika na temelju općeg i jednakog biračkog prava. Stoga se izabrani predstavnik naroda smatra zastupnikom svih državljana Republike Hrvatske, a ne samo birača koji su ga izabrali.
Takva ustavna koncepcija ne priječi zakonodavca da organskim zakonom (u konkretnom slučaju, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina) propiše pravo manjina da u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog sabora imaju pravo na određeni broj zastupničkih mjesta. Radi se, dakle, o koncepciji tzv. unaprijed rezerviranih zastupničkih mjesta. Ona sadrži zahtjev da se pripadnicima manjina unaprijed osigura njihova posebna zastupljenost u nacionalnom parlamentu, jer manjine u pravilu ne mogu izabrati svoje predstavnike na redovitim izborima, te se njihov izbor mora izdvojiti iz općeg izbornog sustava. To je nužno da bi se tzv. pozitivnom diskriminacijom omogućilo da manjine, neovisno o broju pripadnika, štite svoje manjinske interese u procesima političkog odlučivanja i sudjeluju u političkoj vlasti posredstvom svojih posebnih predstavnika.
U donošenju odluke o neprihvaćanju prijedloga za ocjenu ustavnosti osporavane odredbe Zakona, Sud je pošao od utvrđenja da se posebno predstavljanje manjina u parlamentu nikada ne može ostvariti općim i jednakim biračkim pravom, nego uvijek samo posebnim i nejednakim biračkim pravom pripadnika nacionalnih manjina. Međutim, budući da Ustav izrijekom propisuje obvezu ostvarenja općeg i jednakog biračkog prava za sve hrvatske državljane i ne priznaje manjinama pravo na veći broj glasova, to se načelo pozitivne diskriminacije u hrvatskom pravnom sustavu mora zadržati u okvirima zadanim Ustavom.
Glede navoda predlagatelja da je Zakon o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske iz 1992. godine pripadnicima nacionalnih manjina omogućavao da glasuju i kao građani Republike Hrvatske i kao pripadnici nacionalne manjine, dotično da su imali pravo na dva glasa činjenice su sljedeće:
Pripadnici nacionalnih manjina prema tom Zakonu imali su pravo na dva glasa ali to pravo su zbog tada primijenjenog mješovitog izbornog sustava (relativno većinskog i razmjernog izbornog sustava) imali i svi drugi hrvatski birači.
Hrvatski birači koji se nisu izjasnili kao pripadnici neke od nacionalnih manjina, koje su imale pravo na izbor zastupnika, imali su jedan glas birajući neke od predloženih državnih lista razmjernim sustavom i drugi glas birajući u izbornoj jedinici prema njihovom prebivalištu, jednog zastupnika relativnom većinom.
Pripadnici nacionalnih manjina imali su također pravo na dva glasa, jedan za neku od predloženih državnih lista, a drugi za predloženog kandidata za zastupnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina.
Prema tome, činjenica što su prema Zakonu o izborima za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 1992. godine kao i 1995. godine pripadnici nacionalnih manjina imali izvedbeno dva glasa, uopće nije bila temeljena na načelu tzv. pozitivne diskriminacije, već je proizlazila iz obilježja mješovitog izbornog sustava prema kojem su i svi drugi hrvatski birači imali izvedbeno dva glasa u izborima za Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora.
Valja zaključiti da je sukladno naprijed iznesenom, navod predlagatelja o tome da se osporavanim člankom 17. stavkom 5. Izbornog zakona krše stečena prava nacionalnih manjina je neutemeljen.
Ustavni sud Republike Hrvatske je na temelju iznijetog ocijenio da osporavana odredba nije suprotna naznačenim odredbama Ustava, Ustavnog zakona i Međunarodnog ugovora te je stoga riješeno, u smislu članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), kao u izreci.
Objava ovog rješenja temelji se na članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-I-1203/1999
Zagreb, 3. veljače 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti