POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - katalog znanja - stopa rasta proizvodačkih - naputak o utvrđivanju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
284
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić i Vice Vukojević dr. iur., u povodu ustavnih tužbi M. M. iz V., G. G. iz S., E. K., V. P. i M. D., svi iz Z., na sjednici održanoj dana 3. veljače 2000. godine, donio je sljedeću
ODLUKU
I. Ustavne tužbe se usvajaju.
II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: ID-81/1997 od 20. studenoga 1997. u dijelu u kojem se odnosi na podnositelje ustavnih tužbi.
III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatima - podnositeljima ustavnih tužbi i njihovom imenovanju za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 19. siječnja 1995. i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 1. prosinca 1994., objavljenog u »Narodnim novinama«, br. 88/94.
Obrazloženje
Ustavne tužbe podnijete su u svezi s odlukom Državnog sudbenog vijeća (nastavno: DSV) broj: ID-81/1997 od 20. studenoga 1997. godine, kojom su imenovani suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Osporenom odlukom DSV je odlučio o imenovanju sudaca Vrhovnog suda u ponovljenom postupku, prema odluci Ustavnog suda broj: U-III-520/1995 od 30. studenoga 1995., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 19. siječnja 1995. i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa od 1. prosinca 1994. kojom prilikom je oglašeno 37 slobodnih mjesta za suce Vrhovnog suda. Istom odlukom DSV je odlučio o imenovanju sudaca Vrhovnog suda prema oglasu Ministarstva pravosuđa od 27. rujna 1995. kojim je oglašeno 13 slobodnih mjesta za suce Vrhovnog suda.
Osporenom odlukom, s obje liste kandidata jedna je osoba imenovana za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Podnositelji nisu imenovani za suce tog suda, zbog čega smatraju da su osporenom odlukom povrijeđene odredbe članaka 14., 18. 19., 26., 44., 54., 115. i 119. Ustava.
Povredu odredbe članka 18. Ustava, koja jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom; povredu Ustavne odredbe članka 19., koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, kao i povredu odredbe članka 54. Ustava, kojom je zajamčeno pravo na rad i slobodu rada, kao i slobodan izbor poziva i zaposlenja svakome pod jednakim uvjetima, podnositelji obrazlažu time što osporena odluka nema obrazloženja, a uvid u natječajne materijale nije im dozvoljen u roku za podnošenje ustavne tužbe, odnosno nije im dozvoljen uvid u dio natječajnog materijala koji se odnosi na druge kandidate. Smatraju da osporena odluka nije uobičajena odluka o neimenovanju na mjesto suca, jer su podnositelji ustavnih tužbi obnašali sudačku dužnost prema prije važećim propisima, pa njihovo neimenovanje ima za posljedicu prestanak sudačke dužnosti, a time i prestanak postojećeg radnog odnosa.
Povredu odredbe članka 14. Ustava, koja svakom čovjeku i građaninu u Republici Hrvatskoj jamči sva prava i slobode i temeljem koje su svi jednaki pred zakonom; povredu odredbe članka 26. Ustava, kojom se svim građanima i strancima jamči jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti; kao i povredu odredbe članka 44. Ustava, kojom je svakom građaninu zajamčeno pravo da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova i da bude primljen u javne službe, podnositelji obrazlažu prvenstveno time što je osporena odluka donijeta na sjednici na kojoj je DSV raspravljao i odlučivao o kandidatima s dvije liste ministra, u okviru uvjeta propisanih oglasom od 1. prosinca 1994. i u okviru uvjeta propisanih oglasom od 27. rujna 1995. Smatraju da je na taj način povećana konkurencija među kandidatima, čime su stavljeni u nepovoljniji položaj i da nije poštivana odluka Ustavnog suda broj: U-III-520/1995.
Povrede ovih ustavnih odredaba podnositelji nalaze i u činjenici što je uz poziv za sjednicu DSV-a dostavljeno mišljenje dr. K. O., koji u vrijeme donošenja osporene odluke nije bio predsjednik Vrhovnog suda. Mišljenje g. M. V., koji je u vrijeme donošenja osporene odluke bio predsjednik Vrhovnog suda, budući da to mišljenje nije dostavljeno u pismenoj formi prije sjednice DSV-a, podnositelji smatraju pravno nevaljanim.
Podnositelji također ukazuju na povredu odredbe članka 115. i 119. Ustava, koju nalaze u tome što su u mišljenju predsjednika Vrhovnog suda sadržane i prosudbe o valjanosti pojedinačnih sudskih odluka u čijem donošenju su podnositelji sudjelovali.
Tijekom postupka, sukladno tada važećim odredbama članka 55. t. 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 29/94) od DSV-a je zatražena dostava spisa predmeta i izjašnjenje o navodima ustavnih tužbi.
U dostavljenim odgovorima DSV prvenstveno ističe nenadležnost Suda, odnosno pomanjkanje akta u smislu tada važeće odredbe članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 13/91) i predlaže da se tužbe odbace. Podredno DSV se očitovao na navode tužbi.
Ističe da se odvojeno raspravljalo o kandidatima s obje liste ministra i da jedna lista ne isključuje drugu, a također da kandidati s jedne liste ni u kojem slučaju ne mogu imati prednost u odnosu na kandidate s druge liste. Smatra da se u postupku koji je proveden po ponovljenom natječaju ima pribaviti mišljenje predsjednika Vrhovnog suda koji je to bio u vrijeme kada je ministar bio dužan zatražiti mišljenje i podatke o kandidatima, što je u konkretnom slučaju i bilo učinjeno. U odnosu na nedostatak obrazloženja koji podnositelji ističu u tužbama, DSV je stajališta da obveze obrazlaganja nema, tim više što se odluka o kandidatima koji nisu imenovani niti ne donosi, pa kako nema obveze donošenja odluke, da ne može biti niti obveze da se takva odluka obrazlaže.
Ustavne tužbe su osnovane.
U okvirima ustavne ovlasti iz članka 125. al. 3. Ustava da štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava), Ustavni sud, temeljem članka 59. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99 - nastavno. Ustavni zakon), o povredi tih prava odlučuje povodom ustavne tužbe svakoga tko smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti, kao i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od tih ustavnih prava.
DSV je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako Odluka DSV-a pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja.
Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti sastavljenog od istaknutih pravnika s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak 121. stavak 1. Ustava, članak 12. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je, kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti, tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke, odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika.
Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak 8. Zakona o sudovima - »Narodne novine«, br. 3/94, 110/96, 115/97 i 131/97), a prema stručnim kriterijima i prema pravilima struke, imanentno je u radu DSV-a. Kada DSV postupa mimo tih kriterija, ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano i čini grubu povredu pravila postupka.
Razmatranjem razloga ustavnih tužbi i spisa predmeta, utvrđeno je da su svi podnositelji bili kandidati za imenovanje na mjesto sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske na temelju liste ministra pravosuđa od 19. siječnja 1995., a temeljem oglasa za imenovanje sudaca Vrhovnog suda od 1. prosinca 1994. Po rečenom oglasu, DSV je proveo postupak i donio odluku broj: I-1/1995 od 16. veljače 1995. Sud je odlukom broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995., ukinuo u cijelosti odluku DSV-a broj: I-1/1995, a također je ukinuo i sve radnje koje je DSV u tom postupku proveo, te je predmet vraćen na ponovni postupak raspravljanja i odlučivanja.
U postupku koji je DSV ponovio povodom ove odluke Suda, sudjelovali su svi podnositelji ustavnih tužbi, s tim što niti jedan od njih nije imenovan za suca tog suda, a odlukom broj: I-3/95 od 27. travnja 1995. DSV je imenovao 25 kandidata na mjesto suca Vrhovnog suda.
Sud je i ovu odluku DSV-a ukinuo u dijelu u kojem se, između ostalih, odnosi i na podnositelje ustavnih tužbi (odluka Suda broj: U-III-520/1995, U-III-530/1995, U-III-534/1995, U-III-537/1995 i U-III-540/1995, sve od 30. studenoga 1995. - nastavno: U-III-520/1995), a predmet je iznova vraćan DSV-u na ponovni postupak raspravljanja i odlučivanja na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 19. siječnja 1995. i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa od 1. prosinca 1994. (»Narodne novine«, br. 88/94).
Osporena odluka donijeta je u postupku izvršenja odluke Suda broj: U-III-520/1995 od 30. studenoga 1995. godine.
Tom odlukom, kao i odlukom Suda broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995. kojom je ukinuta ranija odluka DSV-a o imenovanju sudaca Vrhovnog suda po istom oglasu, Sud je podrobno izložio razloge na temelju kojih je utvrdio da su u postupcima koji su prethodili donošenju ukinutih odluka DSV-a povrijeđena ustavna prava podnositelja ustavnih tužbi.
Obvezatnost i dužnost provedbe odluka Ustavnog suda proizlazi iz odredaba članaka 125. i 126. Ustava Republike Hrvatske. Ustavni zakon odredbom članka 30. stavka 1., koji izričito utvrđuje da su odluke Ustavnog suda obvezatne i da ih je dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba.
Obvezatnost i dužnost provedbe odluka Ustavnog suda proteže se na sve njegove odluke, uključivo i odluke donijete tijekom pružanja zaštite ustavnih sloboda i prava, donijetih u postupcima pružanja zaštite ustavnih sloboda i prava, kada je ta zaštita, temeljem odredbe članka 59. Ustavnog zakona, tražena podnošenjem ustavne tužbe.
U provedbi odluke Ustavnog suda, kada je Sud utvrdio postojanje povreda Ustavom zajamčenih prava, pravna stajališta Suda o povredi tih prava obvezna su za tijelo čiji je akt ukinut (članak 73. stavak 2. Ustavnog zakona).
U donošenju osporene odluke DSV nije poštovao pravne stavove koje je Sud izložio u odlukama broj: U-III-188/1995 i U-III-520/1995, čime je zanemario navedene odredbe Ustava i Ustavnog zakona, a time su podnositeljima ustavnih tužbi opetovano povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 26. i 44., kao i odredbe članaka 115. i 119. Ustava.
Naime, u odluci broj: U-III-520/1995 Sud je naglasio da DSV u ponovljenom postupku ima odlučivati na temelju mišljenja o kandidatima predsjednika Vrhovnog suda, koje će biti sastavljeno u skladu sa člankom 8. Zakona o sudovima.
Uvidom u spis predmeta DVS-a, utvrđeno je da je sukladno odluci Suda Ministarstvo pravosuđa pribavilo pisano mišljenje predsjednika Vrhovnog suda koje je članovima DSV-a dostavljeno uz pozive za 44. sjednicu. Iz zapisnika s te sjednice (str. 3. zapisnika) razvidno je da je predsjednik DSV-a upozorio članove na odluku Ustavnog suda i pozvao ih da odlučivanje temelje na pisanom mišljenju predsjednika Vrhovnog suda.
Navedeno mišljenje predsjednika Vrhovnog suda, pozitivno je za sve kandidate, podnositelje ustavnih tužbi, s izuzetkom kandidata M. M.
Razmatrajući dio zapisnika DSV-a (str. 3. do 6. zapisnika) koji se odnosi na raspravljanje o podnositeljima ustavnih tužbi, Sud je utvrdio da navedeno pisano mišljenje predsjednika Vrhovnog suda nije bilo temelj raspravljanja o pojedinom kandidatu, a to također nisu bile niti njihova stručnost, uspješnost u radu, rezultati rada, niti posebne odlike, primjerice objavljeni znanstveni i stručni radovi i slično.
Naime, cjelokupna rasprava o kandidatima svodi se na razmatranje potrebnog broja sudaca Vrhovnog suda, očekivanog smanjenja priliva predmeta iz domene kaznenog prava, sve u svezi novog kaznenog zakonodavstva i ocjenu da je Vrhovni sud kapacitiran sucima profila kojeg su kandidati.
Iz zapisnika sa sjednice DSV-a, nadalje, proizlazi da je, uz dostavljeno pisano mišljenje, DSV svoje odluke o pojedinim kandidatima temeljio i na mišljenju predsjednika Vrhovnog suda sa sjednice održane 27. travnja 1995., koje pak sadrži prosudbe o valjanosti pojedinačnih sudskih odluka u čijem su donošenju pojedini kandidati sudjelovali.
Povrede ustavnih prava podnositelja ustavnih tužbi Sud je utvrdio i u okolnosti što je osporena odluka donijeta u postupku raspravljanja i glasovanja po dva oglasa, odnosno dvije liste kandidata ministra pravosuđa.
Naime, osim što je DSV ponovio postupak u svezi odluke Suda, istodobno se osporena odluka odnosi i na novi oglas Ministarstva pravosuđa, kojim je oglašeno 13 slobodnih mjesta sudaca Vrhovnog suda i nove liste ministra pravosuđa na kojoj se nalazilo 15 novih kandidata, dakle sve osobe koje ispunjavaju propisane uvjete za imenovanje na mjesto suca Vrhovnog suda.
Nakon imenovanja 25 sudaca Vrhovnog suda, odlukom DSV-a od 27. travnja 1995., ostalo je 13 slobodnih mjesta za suce tog suda. Oglašavanjem slobodnih 13 sudačkih mjesta i istodobnim odlučivanjem o kandidatima s obje liste ministra pravosuđa, uvelike se povećala konkurencija među kandidatima, a time su se i bitno smanjile mogućnosti podnositelja ustavnih tužbi da kao kandidati u ponovljenom postupku, temeljem odluke Suda kojom je utvrđena povreda njihovih ustavnih prava, budu imenovani za suce Vrhovnog suda.
Slijedom izloženog, Ustavni je sud utvrdio da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnao DSV pri donošenju odluke kojom podnositelji ustavnih tužbi, koji su više godina obnašali sudačku dužnost, nisu ponovno imenovani sucima. Štoviše, odluka je u suprotnosti s jedino relevantnim razlozima koji su tijekom raspravljanja izneseni na sjednici, kao i s razlozima iz pisanog mišljenja predsjednika Vrhovnog suda, koje pisano mišljenje je zakonom propisana podloga za odlučivanje DSV-a.
Ustavni sud je u svojoj odluci broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995. zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga, sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No, to - u skladu s prethodno izloženim - pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donijeta.
Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost - kao u ovom predmetu - jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom pravnu posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz članaka 101. i 102. Zakona o sudovima).
Neprihvatljivo je, suprotno je temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina da bilo kome, a pogotovo sucu koji je dugi niz godina obnašao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući efikasno izjavljivanje pravnog lijeka.
Takvom odlukom podnositeljima su, osim već navedenih, povrijeđena i ustavna prava iz članka 18. (pravo na učinkovitu pravnu zaštitu), članka 19. (zakonitost pojedinačnih akata), a time i članka 44. (pravo na dostupnost javnih službi pod jednakim uvjetima) Ustava Republike Hrvatske.
Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 72. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Broj: U-III-95/1988
U-III-136/1998
U-III-148/1998
U-III-149/1998
U-III-150/1988
Zagreb, 3. veljače 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti