POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - izbori i pregledi - zakon o parku - naredba o plačanju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući o prijedlogu SIGA-AUTOMATI d.o.o., koje zastupa Ratko Žurić, odvjetnik iz Zagreba, za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, na sjednici održanoj 26. I. 2000. godine, donio je sljedeću
ODLUKU
Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 8. stavka 1. i dijela odredbe članka 25. stavka 1. točke 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 128/99), te se
ukida:
- članak 8. stavak 1. u cijelosti
- dio članka 25. stavak 1. točke 5. koji glasi »ili prodaje cigarete putem automata (… i članak 8. stavak 1.)«.
Obrazloženje
SIGA-AUTOMATI d.o.o., koje zastupa Ratko Žurić, odvjetnik iz Zagreba, podnijelo je ovome Sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 8. stavka 1. i dijela odredbe članka 25. stavka 1. točke 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 128/99).
Predlagatelj je ujedno predložio da Sud donese privremenu mjeru temeljem odredbe članka 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99).
Osporene odredbe glase:
Članak 8. stavak 1.
Zabranjuje se prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, počevši od 1. siječnja 2000.
Članak 25. stavak 1. točka 5.
Novčanom kaznom od 200.000,00 do 500.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:
prodaje cigarete putem automata (članak 8. stavak 1.)
(Cijela odredba članka 25. stavka 1. točke 5. glasi:
»Novčanom kaznom od 200.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:
prodaje duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina ili prodaje cigarete putem automata (članak 7. i članak 8. stavak 1.)«).
Predlagatelj smatra da su navedene odredbe Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (u daljnjem tekstu: Zakon) u nesuglasju s člankom 49. stavcima 1., 2. i 3., člankom 50. stavcima 1. i 2., člankom 48. stavkom 1., člankom 18., člankom 54. stavkom 1. i člancima 5. i 3. Ustava Republike Hrvatske.
U obrazloženju svoga prijedloga, predlagatelj ističe da se osporenom odredbom članka 8. Zakona zabranjuje prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava počevši od 1. siječnja 2000. godine, a Zakon je stupio na snagu 8. prosinca 1999. godine. Na taj je način poduzetnicima ostavljen rok od 20-ak dana da ugase svoje poslovanje. Navodi da je, ima li se u vidu da »Narodne novine« građani primaju s nekoliko dana zakašnjenja, te da su u prosincu blagdani, zakonom zapravo izrečena trenutna zabrana jedne gospodarske djelatnosti, a da je to učinjeno bez najave i bez ostavljanja razumnog roka u kojem bi se ova gospodarska djelatnost mogla likvidirati ili preustrojiti bez opasnosti za prava vlasnika, prava zaposlenika i sl.
Navedeno je, prema mišljenju predlagatelja, suprotno člancima 48., 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske, jer su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike. Nadalje, država osigurava svim poduzetnicima jednak položaj na tržištu, prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom, jamči se pravo vlasništva, zakonom je moguće u interesu Republike ograničiti ili oduzeti vlasništvo, ali samo uz naknadu tržišne vrijednosti.
Predlagatelj također smatra da su navedene odredbe suprotne članku 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, prema kojoj odredbi svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, a nitko ne smije biti lišen svog vlasništva osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Osim toga, navodi da ovakvim normiranjem zaposleni iznenada gube posao, što je suprotno članku 54. Ustava kojim se jamči pravo na rad i slobodu rada.
Smatra da je dodatnu zabunu kod poduzetnika izazvao Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na duhanske prerađevine (»Narodne novine«, broj 67/99) koji po prvi put normira i prodaju duhanskih proizvoda putem automata, i to nekoliko mjeseci prije potpune zabrane takve prodaje.
Prema mišljenju predlagatelja, i Hrvatski državni sabor bio je dužan prilikom usvajanja osporenih odredaba voditi računa o ustavnim normama o vlasništvu i poduzetništvu, jer svatko je dužan pridržavati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske (članak 5. Ustava).
Ističe da su osporenim odredbama povrijeđene najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske: nepovredivost vlasništva i vladavina prava (članak 3. Ustava), jer su poduzetnici dovedeni u bezizlaznu situaciju, iako im Ustav jamči ravnopravan položaj na tržištu, a osporene odredbe oduzimaju im i bilo kakvo sredstvo pravne zaštite, što je suprotno članku 18. Ustava.
Predlagatelj predlaže da se pokrene postupak za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba, da se navedene odredbe ukinu, a da se do donošenja konačne odluke, sukladno članku 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi navedenog Zakona, jer bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.
Prijedlog je osnovan.
Odredbom članka 48. stavka 1. Ustava jamči se pravo vlasništva.
Odredbama članka 49. stavaka 1., 2. i 4. Ustava propisano je da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, te da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Odredbama članka 50. Ustava određeno je da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti, a da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
Budući da je Zakon stupio na snagu 8. prosinca 1999. godine, a osporenom je odredbom članka 8. stavka 1. Zakona, pod prijetnjom visokih novčanih kazni, zabranjena prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava počevši od 1. siječnja 2000. godine, pred Ustavnim su se sudom, u postupku ocjene ustavnosti članka 8. stavka 1. Zakona, a u svezi s navedenim odredbama Ustava Republike Hrvatske, postavila dva pitanja:
- prvo, je li ograničenje poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava, koje se očituje u zabrani prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, učinjeno radi ostvarenja legitimnog cilja propisanog Ustavom Republike Hrvatske, i
- drugo, jesu li uvjeti, pod kojima je ograničenje poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava u konkretnom slučaju propisano, razmjerni legitimnom cilju koji se zabranom želi postići?
Razmatrajući odgovor na prvo pitanje, ovaj je Sud zauzeo stajalište da je ograničenje poduzetničkih sloboda, koje se sastoji u zabrani prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, učinjeno radi ostvarenja legitimnog i Ustavom Republike Hrvatske predviđenog cilja, to jest radi zaštite zdravlja ljudi (članak 50. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske). U spornom se primjeru zaštita očituje u uklanjanju aparata koji onemogućavaju kontrolu prodaje duhanskih proizvoda maloljetnicima.
Sud ujedno utvrđuje da to pitanje nije ustavnopravno sporno ni za samog predlagatelja.
Razmatrajući odgovor na drugo pitanje, međutim, Sud je zauzeo načelno stajalište da će ograničenje poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava, premda je poduzeto s legitimnim ciljem, povrijediti gospodarska prava propisana Ustavom Republike Hrvatske u svakom onom slučaju kada je očito da ne postoji razuman odnos razmjernosti između načina ili opsega ograničenja poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava pojedinaca i ciljeva koji se žele postići u javnom interesu. Razmjernost, naime, može postojati samo u slučaju ako poduzete mjere nisu restriktivnije no što je potrebno da bi se osigurao pravovaljan (legitiman) cilj.
Iako u Ustavu Republike Hrvatske načelo razmjernosti nije izravno normirano, ne može se negirati njegov ubikvitetni značaj. Ovaj Sud polazi od stajališta da su temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, uređena Ustavom, načelno neograničena. Svako ograničenje tih sloboda i prava mora biti propisano zakonom, a ograničenja moraju biti razmjerna legitimnom cilju koji se njima želi postići. To posredno proizlazi iz odredbi članka 17. Ustava, koje uređuju mogućnost ograničenja temeljnih sloboda i prava zajamčenih Ustavom u tzv. izvanrednim stanjima u zemlji. U članku 17. stavku 2. Ustava, naime, izričito je propisano da opseg ograničenja Ustavom zajamčenih sloboda i prava mora biti primjeren naravi pogibelji, uz istodobnu zabranu nedopustivih posljedica, to jest onih do kojih ne smije doći primjenom navedenih ograničenja.
Sukladno tome, u situaciji kada Ustav izričito obvezuje na primjenu zahtjeva razmjernosti (testa proporcionalnosti) u izvanrednim stanjima, ovaj Sud smatra da taj zahtjev tim više vrijedi za vrijeme »redovitog stanja« u zemlji.
Budući da se razmjernost zakonskih ograničenja ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina treba temeljiti na načelima vaganja i ravnoteže, Sud je u donošenju odluke razmatrao je li zakonskom odredbom članka 8. stavka 1. Zakona postignuta pravična ravnoteža između Ustavom zajamčenih sloboda i prava koji su tom odredbom ograničeni i javnog interesa koji se želi ostvariti. Sud je našao da je zakonska mjera koja se sastoji u zabrani jedne do tada legalne gospodarske djelatnosti, a da se istodobno nije ostavio razuman rok u kojem bi se pogođeni subjekti mogli prilagoditi novonastalim uvjetima poslovanja, suprotna gospodarskom ustroju utemeljenom Ustavom Republike Hrvatske. To stoga što je sporna mjera, propisana člankom 8. stavak 1. Zakona, stvorila situaciju koja narušava pravičnu ravnotežu koja mora postojati između zaštite poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava, s jedne strane, i zahtjeva za ostvarenjem javnih interesa radi zaštite zdravlja ljudi, s druge strane. Poduzetnicima je člankom 8. stavkom 1. Zakona nametnut individualan i prekomjeran teret koji bi se mogao kompenzirati samo propisivanjem razumnoga vremenskog roka dovoljno dugog za prilagodbu novim uvjetima poslovanja ili pak propisivanjem prava na naknadu štete.
Budući da u konkretnom slučaju nije ostavljen razuman rok za prilagodbu novim uvjetima poslovanja niti je predviđeno pravo na naknadu štete, ovaj Sud smatra da je osporavana odredba u nesuglasju s člankom 48. stavkom 1., člankom 49. stavcima 1., 2. i 4., te člankom 50. stavkom 1., ali i s člankom 54. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, kojim se jamči pravo na rad i sloboda rada.
Osporene odredbe članka 8. stavka 1. i dijela članka 25. stavka 1. točke 5. Zakona nisu u skladu ni s člankom 1. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, prema kojoj odredbi svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva, te nitko ne smije biti lišen svoga vlasništva osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Članak 1. Protokola 1. Europske konvencije dio je unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj je pravnoj snazi, u smislu odredbe članka 134. Ustava, iznad zakona.
Nesuglasnost osporenih odredaba Zakona s navedenom odredbom međunarodnog prava predstavlja povredu načela vladavine prava iz članka 3. Ustava, kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Zbog svega navedenog, Sud smatra da osporena odredba članka 8. stavka 1., a time i osporeni dio odredbe članka 25. stavka 1. točke 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, nije u skladu s odredbama članaka 3., 48. stavka 1., 49. stavaka 1., 2. i 3., 50. stavka 1. i 54. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Slijedom izloženog, sukladno odredbi članka 53. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), Ustavni sud je osporenu i dio druge osporene odredbe ukinuo.
O prijedlogu za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi osporenog propisa nije odlučivano, budući da je o prijedlogu za ocjenu suglasnosti s Ustavom konačno odlučeno.
Broj: U-I-1156/1999
Zagreb, 26. siječnja 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.
Dr. sc. Petar Klarić
Predmet: Obrazloženje suprotnog glasa pri
donošenju odluke u predmetu
Br.: U-I-1156/1999
Pozivom na odredbu iz st. 4. čl. 26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske želim iznijeti i objaviti obrazloženje svoga mišljenja, budući da sam u gornjem predmetu glasovao suprotno većini.
Odlukom većine pokrenut je, na prijedlog tvrtke SIGA-AUTOMATI d.o.o., postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe čl. 8. st. 1. i dijela odredbe čl. 25. st. 1. t. 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, br. 128/99, dalje: Zakon), pa su istom odlukom navedene odredbe i ukinute. Obrazloženje se u bitnome svodi na tvrdnju da navedene odredbe, kojima se od 1. siječnja 2000. g. zabranjuje prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava i propisuje novčana kazna za suprotno postupanje, nisu u suglasju s odredbama iz čl. 48. st. 1., čl. 49. st. 1., 2. i 4., čl. 50. st. 1. i čl. 54. st. 1. Ustava RH te čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, jer podnositelju »nije ostavljen razuman rok za prilagodbu novim uvjetima poslovanja, niti je predviđeno pravo na naknadu štete«.
Mišljenja sam da spomenute odredbe Zakona nisu u nesuglasju s odredbama Ustava, štoviše, da su donesene u ostvarivanju Ustavom zajamčenog prava na zdrav život iz čl. 69. st. 1. Ustava i u ispunjavanju ustavne obveze državnih, javnih i gospodarskih tijela (unutar njihovih ovlasti i djelatnosti) o posvećivanju posebne skrbi zaštiti zdravlja ljudi (čl. 69. st. 3. Ustava). Zakon, naime, u »cilju zaštite zdravlja građana« utvrđuje opsežan sustav mjera za smanjenje i ograničavanje uporabe duhanskih proizvoda. Među tim mjerama, koje se odnose na zabranu proizvodnje, prometa i promidžbe, nalazi se i zabrana prodaje duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina (čl. 7. st. 1.). Posve je očito da je zabrana prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava bila nužna da bi se osigurala djelotvornost zabrane prodaje duhanskih proizvoda maloljetnicima.
U obrazloženju odluke Ustavnog suda priznaje se da je ograničenje poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava, koje se sastoji u zabrani prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, učinjeno radi ostvarenja legitimnog i Ustavom predviđenog cilja, to jest radi zaštite zdravlja ljudi (čl. 50. st. 2. Ustava). No, istodobno se ta ograničenja utvrđuju neustavnim, jer da nisu u skladu s načelom razmjernosti koje da, doduše, nije u Ustavu izravno normirano, ali da Ustav izričito obvezuje na njegovu primjenu. Izvodi se iz st. 3. čl. 17. Ustava čija primjena je, međutim, predviđena za doba rata ili velikih prirodnih nepogoda. Njome se predviđa mogućnost ograničenja pojedinih sloboda i prava, s time da opseg ograničenja mora biti primjeren pogibelji. Ako načelo srazmjernosti vrijedi za takva izvanredna stanja, zaključak je iz obrazloženja odluke, da tim više vrijedi za redovito stanje u zemlji. Primjena toga načela trebala bi, prema tom stajalištu, jamčiti »pravičnu ravnotežu između Ustavom zajamčenih prava i sloboda i javnog interesa koji se želi ostvariti.« Budući da je odredba iz čl. 8. st. 1. Zakona, navodi se, narušila pravičnu ravnotežu između zaštite poduzetničke slobode i vlasničkih prava s jedne strane i zaštite zdravlja ljudi s druge strane, a na štetu poduzetničke slobode i vlasničkih prava, trebalo ju je ukinuti.
Takva odluka i njezino obrazloženje nemaju uporišta u odredbama Ustava.
Pitanje odnosa između sloboda i prava čovjeka i drugih Ustavom zaštićenih vrednota, konkretno zdravlja ljudi, izrijekom je i na nedvosmislen način riješeno odredbama iz čl. 16. i 50. Ustava.
Odredbom iz čl. 16. Ustava postavljen je općenito odnos između sloboda i prava i zdravlja tako, da se slobode i prava mogu iznimno ograničiti da bi se zaštitilo zdravlje.
Odredbom iz st. 2. čl. 50. Ustava posebno je određen odnos između poduzetničke slobode i vlasničkih prava i zdravlja i to tako da se radi zaštite zdravlja mogu ograničiti poduzetnička sloboda i vlasnička prava. Jedina je pretpostavka da se ograničenje izvrši zakonom.
Navedene odredbe iz čl. 16. i 50. st. 2. Ustava ne daju nikakve osnove za sumnju da je zaštita zdravlja ex constitutione vrijednosno ispred zaštite poduzetničke slobode i vlasničkih prava. Drugim riječima, odnos između tih Ustavom zaštićenih vrednota ustavnopravno je postavljen kao odnos žneravnotežež u korist zaštite zdravlja. Spomenute odredbe, zajedno s onima iz čl. 69. st. 3., ustavna su osnova za zakonsko ograničavanje poduzetničke slobode i vlasničkih prava, da bi se zaštitilo zdravlje ljudi. Pored tako jasnih i izričitih ustavnih odredaba, pozivanje na načelo razmjernosti, čije je izvođenje iz odredbe čl. 17. Ustava, pa onda i njegova primjena u konkretnom slučaju, pravno upitna, znači nedopustivu relativizaciju tih odredaba.
Ukidanjem odredbe Zakona o zabrani prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, ne samo da nije uspostavljena »pravična ravnoteža« između poduzetničke slobode i zaštite zdravlja, nego je njihov odnos, zbog davanja isključive prednosti zaštiti poduzetničke slobode, postavljen dijametralno suprotno njihovu odnosu iz odredaba čl. 16. i 50. st. 2. Ustava. Time je i zakonska mjera zabrane prodaje duhanskih proizvoda maloljetnicima učinjena potpuno nedjelotvornom.
Zagreb, 31. siječnja 2000.
Sudac
dr. sc. Petar Klarić, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti