POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pristup propisima - mjerila i uvjeti - odluka o ocjenjivanju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2352
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama u sastavu sudac Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. B. iz Š., kojeg zastupa Ž. Ž., odvjetnik iz Š., na sjednici Vijeća održanoj dana 30. studenoga 2000. godine, donio je jednoglasno

ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2599/99-2, Gzz-68/99-2 od 12. travnja 2000. godine i predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. A. B. iz Š. podnio je ustavnu tužbu povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2599/99-2, Gzz-68/99-2 od 12. travnja 2000. godine.
U konkretnom slučaju prihvaćena je revizija tuženika i zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika te su preinačene presude sudova na način da je tužbeni zahtjev pravnog prednika podnositelja u cijelosti odbijen kao neosnovan. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica (pravna prednica podnositelja ustavne tužbe) je od sudova tražila utvrđenje da su ništave odredbe članka 3. točke 1. i članka 4. točke 2., 3. i 4. Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 21612, koji su stranke sklopile 21. prosinca 1995. godine, a kojim odredbama je utvrđena cijena stana uz primjenu odredbe članka 20a. i članka 8. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 42/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98 i 96/99).
2. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe kako su osporenom presudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđene ustavne odredbe sadržane u članku 3. i članku 115. stavku 3. Ustava, te ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. Ustava.
Smatrajući osporenu presudu nezakonitom, podnositelj predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje navedene presude.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Svojom odlukom broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine, Ustavni sud je, kao neustavne, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 58/95). Među ukinutim odredbama nalazila se i odredba članka 9. koja se odnosi na članak 20a. tog Zakona. Tom je odredbom bilo određeno da se iza članka 20. dodaje novi članak 20a. prema kojem, ako je državni stan veći od odgovarajućeg stana iz članka 8. stavka 4. Zakona, višak u površini soba otkupljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana.
Jedno od polazišnih stajališta Suda u tom predmetu bilo je to da propisi o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predstavljaju tranzicijske propise putem kojih država, jer je dužna uskladiti zakonodavstvo s Ustavom koji ne poznaje društveno vlasništvo, a niti stanarsko pravo, provodi privatizaciju tog vlasništva. Ta se privatizacija provodi prodajom pod povoljnijim uvjetima, jer kupnju stanova u kojima stanuju, po tržišnim cijenama, većina stanara ne bi mogla ostvariti.
Propisujući povoljnije uvjete za kupnju stana nego što su tržišni, država ne smije propisivati u položaju stanara razlike koje neke od njih dovode do toga da im kupnju stana u stvari onemogućuju ili bitno otežavaju. Osim toga, nema ni ustavnog temelja za to da zakonodavac državu, kao osobu javnog prava, koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavatelji, to jest stanove opterećene stanarskim pravom, stavlja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavatelja stanova ovisno o tome temeljem čega su stanovi o kojima je riječ stečeni; a također nema ustavnog temelja za stavljanje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno od toga tko im stan prodaje.
Stajalište suprotno navodima osporene odluke, da se zaštita ustavnih prava podnositelja ne može uskratiti samo zbog toga što je pravni propis, ustavnost kojeg je dovedena u sumnju, prestao vrijediti, bez obzira je li ukinut kasnijim zakonom (zbog toga što ne odgovara društvenim odnosima i pravnom poretku Republike Hrvatske) ili odlukom Ustavnog suda (zbog toga što je protivan Ustavu i zakonu), baš naprotiv ukazuje na osnovanost tvrdnje podnositelja o protuustavnosti ukinutog propisa, ovaj Sud je izrazio u svojoj odluci broj: U-III-731/1994 od 22. travnja 1997. godine objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 53/97. Da ugovori o kupoprodaji stana, koji je sklopljen temeljem odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, nije pojedinačni akt iz članka 23. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odnosno članka 56. sada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon) kao i to da predmetni ugovor predstavlja ugovor građanskog prava na koji se, uz odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, trebaju primjenjivati i odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 118/99, nastavno: ZOO), ovaj Sud je zauzeo svojim stajalištem izraženim u rješenju broj: U-VIII-1057/97 (»Narodne novine«, broj 2/98).
Iz svega navedenog slijedi da je cijena iz ugovora o kupoprodaji stana, u konkretnom slučaju, sklopljenog temeljem odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, odnosno način njezinog utvrđivanja, bila propisana zakonskim odredbama koje su od svojeg važenja bile u nesuglasju s Ustavom Republike Hrvatske.
Temeljem takvog stanja stvari potrebno je reći da prema odredbi članka 463. ZOO-a, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati.
4. Iz navedenog slijedi da se u predmetnom slučaju radi o građanskopravnom sporu između podnositelja, kao kupca stana, i prodavatelja stana, te se podnositelj radi zaštite svojih prava i pravnih interesa može obratiti nadležnom općinskom sudu, što je u konkretnom i bilo učinjeno. Takvo pravno stajalište ovaj Sud izrazio je u svojoj odluci broj: U-III-1341/1997 objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 66/98. Točno je, kako to uostalom i proizlazi iz osporene odluke Vrhovnog suda da, prema odredbi članka 21. stavka 2. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odnosno sada članku 53. stavku 2. Ustavnog zakona, ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. Međutim, isto je tako nesporno, a o čemu je naprijed bilo više riječi, da su ukinute zakonske odredbe bile protivne Ustavu i u vrijeme prije njihova ukidanja, točnije i 21. studenoga 1995., tj. kada je pravni prednik podnositelja sklopio ugovor o kupoprodaji stana. Naprijed navedenim odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu propisan je samo vremenski trenutak prestanka važenja ukinutog zakona, odnosno zakonskih odredaba, a koji je, kako je naprijed navedeno, i ranije bio protivan Ustavu.
5. Očito je, dakle, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, donoseći osporenu odluku, postupio protivno odredbi članka 25. stavka 1. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, odnosno članku 30. sada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koje odredbe jasno upućuju na obvezatnost i poštivanje odluka i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, kada je, u konkretnom slučaju, prihvatio reviziju tužene i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, povređujući time podnositelju ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. (svi su pred zakonom jednaki).
6. Slijedom navedenog, Sud je temeljem odredbi članaka 69. i 72. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci.
Broj: U-III-1172/2000
Zagreb, 30. studenoga 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.





Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti