POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pregled pravnih izvora - metologija za procjenu - godišnji program rada ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
986
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama sastavljenom od dr. sc. Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća te sudaca Marijana Hranjskog dr. iur., Ivana Mrkonjića dr. iur., dr. sc. Jasne Omejec i Vice Vukojevića dr. iur., kao članova Vijeća, u povodu ustavnih tužbi: P. P., kojeg zastupa R. R., odvjetnik iz Z., Ž. V. G., kojeg zastupaju mr. M. R. i M. P., odvjetnici iz V., B. M., kojeg zastupa J. M., odvjetnik iz Z., te Ž. Č., kojeg zastupa mr. D. R., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana 27. ožujka 2000. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU

  1. Ustavne tužbe se odbijaju.
  2. Ustavno pravo istaknuto u ustavnim tužbama nije povrijeđeno.
  3. Ova odluka će se objaviti u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje
1. Ustavne tužbe uvodno navedenih podnositelja podnesene su u svezi s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-21/94 od 23. veljače 1994. godine, kojom su djelomično uvažene žalbe podnositelja ustavnih tužbi - optuženika te preinačena prvostupanjska presuda Okružnog suda u Z., broj: K-190/93 od 13. listopada 1993. godine u odluci o kazni na način da su optuženima smanjene izrečene jedinstvene kazne zatvora, dok su žalbe u preostalim dijelovima odbijene kao neosnovane, te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Kazneni postupak se protiv podnositelja ustavne tužbe vodio radi kaznenog djela iz članka 34. stavak 1. tada važećeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 32/93, 38/93, 16/96, 28/96 i 110/97), odnosno kaznenog djela iz članka 34. stavak 1. tog Zakona u svezi s člankom 17. tada važećeg Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 31/93, 39/93, 108/95, 16/96, 28/96 i 110/97). U tom postupku je pravomoćno utvrđeno da je kazneno djelo ubojstva i kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjeno dana 21. rujna 1991. godine na štetu A. P., koji je tada ubijen, te B. P. i I. O., koji su zadobili teške tjelesne povrede.
2. Podnositelji ustavnih tužbi smatraju da su im osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i navedenom prvostupanjskom presudom, povrijeđena ustavna prava iz članaka 14. stavak 2., 22., 26. i 115. stavak 3. Ustava. Osnovanost ustavnih tužbi posebice nalaze u činjenici da su sudovi u njihovom slučaju odbili primijeniti odredbu članka 1. stavka 1. tada važećeg Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 58/92 i 39/95, u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu).
Tom je odredbom bilo propisano da će se obustaviti kazneni progon, odnosno kazneni postupak protiv počinitelja kaznenih djela počinjenih u oružanim sukobima, u ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima, odnosno ratom, ako su počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 10. svibnja 1995. godine. Za ta djela kazneni progon se neće poduzimati, a kazneni postupak se neće pokretati.
Navedeni Zakon o oprostu prestao je važiti danom stupanja na snagu Zakona o općem oprostu (»Narodne novine«, broj 80/96), koji je dao oprost od kaznenog progona i postupka za kaznena djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. godine, a na snazi je od 5. listopada 1996. godine.
3. Glede (ne)primjene navedenog Zakona o oprostu, u kaznenom predmetu, broj: K-190/93 sudovi su u osporenim presudama zauzeli sljedeća stajališta:
- Okružni sud u Z., presuda od 13. listopada 1993., str. 35: »Sud nije primijenio Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN 58/92) s obzirom na činjenicu da kritične večeri 21. rujna 1991. god. na blokadnom punktu »J. 2« nije došlo do nikakvog oružanog sukoba, a što je osnovni uvjet da bi se protiv počinitelja krivičnih djela i to upravo I, II, III i IV optuženika mogao primijeniti isti Zakon o oprostu.«
- Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda broj: Kž-21/94 od 23. veljače 1994., str. 7: »Nisu u pravu optuženi V. G. Ž. i P. P. kada tvrde da je trebalo obustaviti postupak na temelju Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske. Istina je da su krivična djela što su ih počinili optuženici u izvjesnoj svezi s oružanim sukobima i ratom protiv Republike Hrvatske, ali je ta sveza odviše daleka da bi opravdala primjenu oprosta. Oprost se može priznati samo za krivična djela koja su u neposrednoj svezi s ratnim operacijama, vojnom službom i sl., a ne i za krivična djela učinjena uz prekoračenje službenih ovlaštenja pripadnika policije.«
4. Ustavne tužbe nisu osnovane.
5. Podnositelji ustavnih tužbi smatraju da su im osporenim sudskim odlukama povrijeđena ustavna prava iz članaka 14. stavak 2., 22., 26. i 115. stavak 3. Ustava.
Glede ustavnopravnog značenja navedenih ustavnih odredbi, stajalište je Ustavnog suda da navedene ustavne odredbe ne sadržavaju ustavna prava, već ustavna načela koja se s obzirom na svoj smisao i sadržaj stoga ne mogu tretirati kao ustavna prava. Izuzetak je odredba stavka 2. članka 22. Ustava.
Kada je riječ o člancima 14. stavak 2. (jednakost svih pred zakonom) i 26. Ustava (jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima), valja reći da je to odnos između općeg načela jednakosti u pravima i konkretne razrade načela jednakosti u pojedinačnom sudskom ili drugom postupku. Niti odredba iz članka 115. stavak 3. Ustava (sudovi sude na temelju Ustava i zakona), po svom smislu nije ustavno pravo pojedinca, već ustavna obveza sudova da u konkretnoj pravnoj stvari, kada odlučuju o pravima, obvezama i odgovornostima pojedinca, postupaju i odlučuju sukladno Ustavu i zakonu.
Prema odredbama članka 22. Ustava, čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva (stavak 1.) te se nikomu ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud (stavak 2.). U slučaju stavka 1. riječ je o jednom općem pravilu, generalnom određenju koje zbog svoje načelnosti i sveobuhvatnosti nema značenje ustavnog prava. Odredba stavka 2. tog članka je konkretizacija stavka 1. sa značenjem opće zabrane oduzimanja ili ograničavanja slobode pojedinca, osim iznimno u zakonom propisanom slučaju i na temelju odluke suda, te u sebi sadržava ustavno pravo. To je ustavno pravo na slobodu u značenju općeg prava čovjeka da ne smije biti lišen slobode protivno zakonu.
Pravo na slobodu i osobnu (tjelesnu) sigurnost jamči se i člankom 5. Protokola 4. Europske konvencije o ljudskim pravima, prema kojem svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost te nitko ne smije biti lišen slobode, osim u tim člankom propisanim slučajevima i u postupku propisanom zakonom.
Ustavni sud je utvrdio da podnositeljima ustavnih tužbi u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo na slobodu budući da im je sloboda oduzeta u zakonom propisanom slučaju i sukladno postupovnim pravilima mjerodavnog propisa. Stoga Ustavni sud prihvaća stajalište Vrhovnog suda izraženo u osporenoj presudi (citirano u točki 3. ove odluke).
6. Ostala »prava« istaknuta u ustavnim tužbama, već je rečeno, nisu ustavna prava u smislu članka 125. alineja 3. Ustava, zbog čega niti ne mogu biti predmet ustavnosudske zaštite putem ustavne tužbe.
Ustavni sud, naime, nije ni sudište niti žalbeno tijelo višeg stupnja, a ustavna tužba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek. Ustavna tužba je, sukladno nadležnosti ovog Suda propisanoj Ustavom, odnosno Ustavnim zakonom, pravni institut ustanovljen radi zaštite slobode i prava zajamčenih Ustavom (ustavnih prava). Ustavna tužba se može podnijeti u povodu sudske odluke ili drugog pojedinačnog akta ako se smatra da je tim aktom povrijeđeno neko ustavno pravo.
Podnositelji ustavnih tužbi razloge povrede ustavnih prava temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava u konkretnoj kaznenopravnoj stvari. To znači da se s ustavnom tužbom postupa kao s pravnim lijekom pa se od Ustavnog suda traži postupanje i odlučivanje kao od suda višeg stupnja u odnosu na sudove koji su donijeli osporene presude.
Međutim, Ustavni sud u postupku povodom ustavne tužbe ne obnaša nadležnosti žalbenog suda niti Vrhovnog suda, već utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama tužitelja došlo do ustavno nedopuštenog zadiranja u temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, tj. je li povrijeđeno neko ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.
Stoga se utvrđenje osnovanosti konkretnih ustavnih tužbi ne može temeljiti na pitanju primjene, odnosno neprimjene tada važećeg Zakona o oprostu u navedenoj kaznenopravnoj stvari, budući da je pravilna primjena prava u sudskom postupku, kako materijalnog, tako i postupovnog, pitanje zakonitosti rada sudova, za što se temelji nalaze u već navedenoj odredbi članka 115. stavak 3. Ustava. To ne znači da zakonitost sudskog postupka, time i odlučivanja, ne može biti upitna kako u formalnom, postupovnom, tako i u materijalnom smislu. Kada je riječ o kaznenom postupku, to se primjerice, može odnositi na onemogućavanje strankama sudjelovanja u postupku, nepravilnost u provedbi dokaznog postupka, odnosno neopravdano odstupanje suda od ustaljene prakse, a što bi moglo izazvati osnovanu sumnju da je sud presudu donio samovoljno, odnosno arbitrarno.
Dakle, Ustavni sud u postupku zaštite ustavnih prava putem ustavne tužbe, o povredi tih prava ne može odlučivati ocjenjujući pravilnost primjene nekog propisa u konkretnoj pravnoj stvari, jer bi se tada odluka Ustavnog suda temeljila i na ocjeni pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što u pravilu obuhvaća i ocjenu zakonite primjene mjerodavnog prava.
To stoga što preispitivanje pravilne primjene materijalnog prava, a koje se opet ne može ocijeniti bez zadiranja u potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja, u konačnici znači zadiranje u nadležnost sudova i time povredu njihove ustavne samostalnosti i neovisnosti (članak 115. stavak 2. Ustava). U tom smislu treba u odnosu na konkretnu pravnu stvar imati u vidu i odredbu članka 116. stavka 1. Ustava, prema kojoj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.
7. Na temelju izloženog, Ustavni sud je, sukladno odredbi članka 71. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), donio odluku kao u izreci (točke 1. i 2.).
8. Objava ove odluke (točka 3. izreke) temelji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-441/1994
U-III-480/1994
U-III-492/1994
U-III-495/1994
Zagreb, 27. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti