POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pravnici - nomenklatura šumarskih proizvoda - pravilnik o vinogradarskim ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
895
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković, dr. iur., odlučujući o ustavnoj tužbi T.R. iz Z., zastupanog po punomoćniku R.Ž., odvjetniku iz Z., na sjednici održanoj dana 15. ožujka 2000. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Trgovačkog suda u Z., broj: ID-102/1998 od 2. travnja 1998. godine, u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe.
III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovom imenovanju za suca Trgovačkog suda u Z., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa klasa: 700-04/95-01/171, urbroj: 514-05-01-96-2 od 29. siječnja 1996. godine i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: 700-04/95-01/171, urbroj: 514-05-02/9-95-2 od 20. lipnja 1995. godine, objavljenim u »Narodnim novinama«, broj 43/95.
Obrazloženje
Ustavna tužba podnijeta je u svezi s odlukom Državnog sudbenog vijeća (nastavno: DSV) broj: ID-102/1998 od 2. travnja 1998. godine, kojom su imenovani suci Trgovačkog suda u Z.
Osporenom odlukom DSV je odlučio o imenovanju sudaca Trgovačkog suda u Z. u ponovljenom postupku, prema odluci Ustavnog suda broj: U-III-152/1996 od 26. ožujka 1997. godine, na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 29. siječnja 1996. godine i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa od 20. lipnja 1995. godine. Istom odlukom DSV je odlučio i o imenovanju sudaca Trgovačkog suda u Z. prema oglasu Ministarstva pravosuđa od 19. srpnja 1996. godine, objavljenom u »Narodnim novinama«, broj 61/96.
Osporenom odlukom, s obje liste kandidata osam je osoba imenovanih za suce Trgovačkog suda u Z. Podnositelj nije imenovan za suca tog suda.
U ustavnoj tužbi podnositelj kao prvo navodi da mu nije bio omogućen uvid u spise predmeta. Ističe da se DSV-u obratio s dva dopisa koji su ostali bez odgovora, te moli Sud da mu, nakon pribave spisa predmeta, omogući uvid u spis nakon čega bi dopunio ustavnu tužbu.
Zatim ističe da mu nije poznato u kojem je postupku DSV odlučivao, jer su se pred tim tijelom nalazile dvije podnositeljeve ponude: prva, na koju se odnosi odluka Suda broj: U-III-152/1996, i druga na oglas od 19. srpnja 1996. godine.
Nadalje smatra da su se gosp. P. i gosp. M. trebali izuzeti od odlučivanja o njegovom imenovanju, i to zbog toga jer je podnositelj kao predsjednik vijeća sudjelovao u donošenju odluke u predmetu u kojem je jedna od stranaka bio brat gosp. P.; a gosp. M. nije sudjelovao na prvoj sjednici DSV na kojoj je odlučivano o podnositelju, osim toga je svoja stajališta da podnositelj ne može biti sucem, obrazlagao ishodom određenih sporova što ih je kao zastupnik vodio kod Trgovačkog suda.
Zaključno, podnositelj smatra da DSV nije poštivao naloge i upute Ustavnog suda iz odluke od 26. ožujka 1997. godine, te da ocjena njegovog rada nije dana na valjan, potpun i zakonit način. Stoga smatra da je povreda njegovih ustavnih prava učinjena u povratu.
Tijekom postupka, sukladno tada važećim odredbama članka 55. točaka 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94) od DSV-a je zatražena dostava spisa predmeta i izjašnjenje o navodima ustavne tužbe.
U dostavljenom izjašnjenju DSV prvenstveno ističe nenadležnost Suda, odnosno pomanjkanje akta u smislu tada važeće odredbe članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91) i predlaže da se ustavna tužba odbaci.
Podredno se DSV očitovao na navode ustavne tužbe te ističe da je podnositelj mogao u prostorijama DSV-a dobiti uvid u sve materijale, ali da on to nije učinio. Zatim, da nije odlučno je li DSV odlučivao o prvom zahtjevu podnositelja, odnosno po odluci Ustavnog suda ili o drugom zahtjevu podnositelja. Bitnim smatra činjenicu da je DSV raspravio o svakom podnositelju zahtjeva za suca, pa kad je odlučio o prvom zahtjevu podnositelja više nije mogao raspravljati o drugom zahtjevu.
U odnosu na prigovor izuzeća navodi se da ni Predsjednik DSV-a ni gosp. M. nisu raspravljali o podnositelju na sjednici DSV-a pa nisu ni mogli utjecati na ostale članove vijeća. Sve da su se i izuzeli u odlučivanju - glasovanju to ne bi bilo od utjecaja na donošenje konačne odluke, jer podnositelj nije dobio niti jedan glas »za«.
Ustavna tužba je osnovana
Prije razmatranja postojanja povreda ustavnih prava na koja se ustavnom tužbom ukazuje, ovaj je Sud utvrdio da je prigovor DSV-a o nenadležnosti Ustavnog suda neosnovan.
Naime, DSV je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako odluka DSV-a pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja.
U konkretnom slučaju osporena odluka DSV-a donijeta je u postupku izvršenja odluke Suda broj: U-III-152/1996 od 26. ožujka 1997. godine. Tom odlukom Suda podrobno su izloženi razlozi na temelju kojih je Sud utvrdio da su u postupku koji je prethodio donošenju ukinute odluke DSV-a povrijeđena ustavna prava podnositelja.
Obvezatnost i dužnost provedbe odluka Ustavnog suda proizlazi iz odredaba članka 125. i 126. Ustava Republike Hrvatske. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon) odredbom članka 30. stavka 1. izričito utvrđuje da su odluke Ustavnog suda obvezatne i da ih je dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba.
U provedbi odluke Ustavnog suda, kada je Sud utvrdio postojanje povreda Ustavom zajamčenih prava, pravna stajališta Suda o povredi tih prava obvezna su za tijelo čiji je akt ukinut (članak 73. stavak 2. Ustavnog zakona).
U donošenju osporene odluke DSV nije poštovao pravne stavove koje je Sud izložio u odluci broj: U-III-152/1996, čime je zanemario navedene odredbe Ustava i Ustavnog zakona, a time su podnositelju ustavne tužbe opetovano povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 26., 28., 35. i 44. kao i odredbe članaka 115. i 119. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.
Naime, u navedenoj odluci Sud je, između ostalog, ocijenio da je protivno pravnoj sigurnosti da se mišljenje zasniva na neobrazloženim golim tvrdnjama koje moralni lik kandidata karakteriziraju u potpuno negativnom kontekstu.
Uvidom u spis predmeta DSV-a, utvrđeno je da je predsjednica Trgovačkog suda u Z., na traženje Ministarstva pravosuđa u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda, dostavila pismeno mišljenje u neizmijenjenom obliku, odnosno ono mišljenje (pozitivno) temeljem kojega je bila sastavljena lista kandidata ministra pravosuđa od 29. siječnja 1996. godine.
Predsjednik Visokog trgovačkog suda dostavio je pismeno mišljenje u kojem je ponovio navode usmenog mišljenja danog na sjednici DSV-a od 8. veljače 1996. godine, pri čemu analizira i komentira valjanost pojedinih sudskih odluka u čijem je donošenju sudjelovao podnositelj.
Razmatrajući dio zapisnika DSV-a (str. 30. zapisnika) koji se odnosi na raspravljanje o podnositelju ustavne tužbe, Sud je utvrdio da temelj raspravljanja o podnositelju nije bila njegova stručnost, uspješnost u radu, rezultati rada, niti posebne odlike, primjerice objavljeni znanstveni i stručni radovi i slično, već neobrazložene tvrdnje o nedoličnom ponašanju podnositelja, o »avangardnom« načinu vođenja postupaka te činjenica da je bio »Gverićeva desna ruka«.
Iz zapisnika, nadalje, proizlazi da je DSV svoju odluku o podnositelju kao kandidatu za suca temeljio i na pismenom mišljenju predsjednika Visokog trgovačkog suda koje, osim usmeno iznesenih neobrazloženih tvrdnji, sadrži i prosudbe o valjanosti pojedinih sudskih odluka u čijem je donošenju sudjelovao podnositelj.
Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima rukovodio DSV pri donošenju odluke kojom podnositelj ustavne tužbe, koji je više godina obnašao sudačku dužnost, nije ponovno imenovan sucem.
Naime, Državno sudbeno vijeće ustrojeno je u Republici Hrvatskoj na temeljima odredaba članaka 4. i 121. Ustava Republike Hrvatske, sa zadaćama utvrđenim u članku 12. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, broj 58/93), a s osnovnom idejom da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici struke kompetentno i neovisno, ravnajući se isključivo pravilima struke, odlučuju o imenovanjima i razrješenjima pravosudnih djelatnika. Stoga, kada DSV postupa mimo relevantnih kriterija, bez stručnih argumenata, tada DSV postupa protivno cilju i svrsi svog postojanja.
Ustavni sud je u svojoj odluci broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995. godine zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga, sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No to pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donijeta.
Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost, kao u konkretnom slučaju, jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom pravnu posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa.
Povrede ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, Sud je utvrdio i u okolnosti što je osporena odluka donijeta u postupku raspravljanja i glasovanja po dva oglasa, odnosno dvije liste kandidata ministra pravosuđa.
Naime, osim što je DSV ponovio postupak u svezi s odlukom Suda, istodobno se osporena odluka odnosi i na novi oglas Ministarstva pravosuđa od 19. srpnja 1996. godine i novu listu ministra pravosuđa. Oglašavanjem slobodnih sudačkih mjesta i istodobnim odlučivanjem o kandidatima s obje liste ministra pravosuđa, uvelike se povećala konkurencija među kandidatima, a time su se i bitno smanjile mogućnosti podnositelja ustavne tužbe da kao kandidat u ponovljenom postupku, temeljem odluke Suda kojom je utvrđena povreda njegovih ustavnih prava, bude imenovan za suca Trgovačkog suda u Z.
Slijedom svega navedenog, Ustavni sud je utvrdio da su podnositelju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava na čiju povredu ukazuje pa je iz tih razloga, na temelju odredaba članaka 69. i 72. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.
Broj: U-III-519/1998
Zagreb, 15. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti