POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - hrvatske pravne uzance - zakon o radnim - rješenje o ukidanju ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1539
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu: Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, u predmetu ustavne tužbe K. C. iz V., zastupane po S. P., odvjetnici iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana 5. srpnja 2000. godine, jednoglasno je donio sljedeću
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukida:
– presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2403/1996-2 od 20. ožujka 1997. godine.
II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. K. C. iz V. podnijela je po punomoćnici pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u svezi s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navedenom u izreci ove odluke. Tom je presudom prihvaćena revizija tuženika u predmetnom radnom sporu, poduzeća »H«. d.o.o. iz V., te preinačene presude Županijskog suda u V., broj: Gž-355/96-2 od 23. svibnja 1996. i Općinskog suda u V., broj: P-522/93, na način da se podnositeljica ustavne tužbe odbija s tuženim zahtjevom na poništenje rješenja tuženika, broj: 616/91 od 11. svibnja 1991. o prestanku njezinog radnog odnosa.
Naime, kako se to u ustavnoj tužbi navodi, podnositeljica, po zanimanju dipl. arhitektica, bila je zaposlena kod tuženika nešto više od tri mjeseca, kada joj je izdano sporno rješenje, kojim se raskida njezin radni odnos pozivom na članak 20. Zakona o radnim odnosima (»Narodne novine«, broj 19/90, nastavno: ZRO – odnosi se na obvezu izrade programa osiguranja prava radnika kada zbog tehničkih i organizacijskih unapređenja prestane potreba za njihovim radom), uz obrazloženje da je došlo do smanjenja obujma poslova i privremenog ukidanja radnog mjesta odgovornog projektanta (otkazni razlog predviđen člankom 78. alinejom 1. istog Zakona – trajnije i veće smanjenje obujma posla).
Rješenjem o prestanku radnog odnosa upućena je da može u roku od 8 dana od uručenja rješenja pokrenuti postupak pred nadležnim sudom, što je ona i učinila, tražeći, u bitnome, poništenje navedenog rješenja i vraćanje na rad.
Ističe da je istodobno pokušala nastali spor mirno riješiti u kontaktima s direktorom poduzeća, odnosno njegovim savjetnikom, a u dva navrata je posredovao i inspektor rada, te sastavio o tome zapisnike, međutim sve bez uspjeha. Već u tužbi Općinskom sudu da je istakla kako joj nije bilo omogućeno tražiti zaštitu pred drugostupanjskim tijelom u okviru poduzeća i da je zato morala u ostavljenom kratkom roku reagirati podnošenjem tužbe sudu.
2. Sudovi prvog i drugog stupnja u konačnici su usvojili tužbeni zahtjev podnositeljice (prethodila je još jedna prvostupanjska presuda u korist podnositeljice i ukidna drugostupanjska odluka, ali ne iz razloga nedopuštenosti tužbe), a iz cjelokupnog tijeka parničnog postupka i svih donesenih odluka razvidno je, bilo na konkludentan ili na izričit način, stajalište sudova kako su ispunjene procesne pretpostavke za njihovo postupanje, jer je nedopustivo da podnositeljica snosi štetne posljedice pogrešne upute o pravnom lijeku, te da se stoga ima smatrati da je postupila sukladno članku 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (»Narodne novine«, broj 34/91, nastavno: ZOPRO), tj. da je odluka o prestanku radnog odnosa postala konačna, jednako kao u situaciji kada drugostupanjsko tijelo u poduzeću ne donese u propisanom roku odluku o zahtjevu radnika za zaštitu prava.
Vrhovni sud, međutim, u revizijskoj odluci zauzima suprotno stajalište – da je podnositeljica, bez obzira na uputu datu u rješenju, morala najprije zatražiti zaštitu u samom poduzeću, pa da stoga nije postupila sukladno članku 83. ZOPRO i nije stekla pravo tražiti zaštitu pred sudom. Vrhovni sud, dakle, smatra konkretnu tužbu nedopuštenom. Na osnovi takvog stajališta, taj Sud odbija tužbeni zahtjev.
3. Podnositeljica smatra povrijeđenim svoja ustavna prava iz članka 18. (jamstvo prava na žalbu protiv pojedinačnih prvostupanjskih pravnih akata; iznimno isključenje tog prava zakonom, uz osiguranje druge pravne zaštite), članka 26. (jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima) i članka 54. Ustava Republike Hrvatske (pravo na rad i slobodu rada; dostupnost svakog radnog mjesta pod jednakim uvjetima).
Predlaže ukidanje odluke Vrhovnog suda.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Ustavni sud Republike Hrvatske, na temelju analize dokumentacije u spisu predmeta, osporavane odluke, drugih odluka donesenih u predmetnom parničnom postupku, očitovanja tuženika u sporu dostavljenog ovom Sudu, mjerodavnog radnopravnog zakonodavstva, te navoda i razloga podnesene ustavne tužbe, utvrdio je sljedeće:
Bitno sporno pitanje konkretnog parničnog postupka jest pitanje ispunjenja procesnih pretpostavki za pokretanje parničnog postupka u radnopravnom sporu pred nadležnim sudom.
Kako je posve razvidno iz dokumentacije u spisu predmeta (raspravnih zapisnika, odluka), od samog početka parničnog postupka nadležni sud i parnične stranke upustili su se u raspravljanje o glavnoj stvari, te je cjelokupan postupak u oba navrata vođen u tom pravcu, unatoč početnom prigovoru preuranjenosti tužbe kojeg je stavio tuženik (a koji je odbijen zbog već spomenutih razloga – pogrešne upute o pravnom lijeku za koju odgovornost, po stajalištu sudova, snosi samo tuženik). Tek u stadiju odlučivanja o reviziji tuženika, koja se temeljila na argumentaciji meritorne prirode, revizijski sud, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava, bavi se isključivo pitanjem dopuštenosti podnesene tužbe.
Unatoč tome što iz cjelokupne dokumentacije praktično proizlazi kao nesporno među strankama da je bilo pokušaja rješavanja nastalog spora unutar poduzeća i da pri tom nije bilo nikakvih naznaka o osnivanju arbitraže, niti je podnositeljici na bilo koji način sugerirano da podnese prigovor nekom tijelu u poduzeću, Vrhovni sud smatra da podnositeljica nije smjela postupiti po datoj uputi o pravnom lijeku i obratiti se sudu. Taj Sud postupa pritom sukladno odredbi članka 395. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, nastavno: ZPP) – prihvaća reviziju i sam preinačuje presudu. Preinačenje se, međutim, sastoji u odbijanju tužbenog zahtjeva kao neosnovanog uz obrazloženje o njegovoj nedopuštenosti, u kojem bi slučaju tužba trebala biti odbačena.
Pitanje odbijanja ili odbacivanja tužbe, dakako, nije od presudnog značaja za parničnu stranku, ali svakako to jest pitanje eventualne prekluzije na zakonu utemeljenih prava.
Polazna osnova osporavane revizijske odluke neosporno je sukladna sadržaju članka 83. stavaka 1. i 2. ZOPRO. Te odredbe glase: »Radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom. Zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji, osim prava na novčano potraživanje«.
Slijedom citiranih odredaba, pod pretpostavkom da je drugostupanjsko tijelo u poduzeću postojalo ili da je postojala i bila poštivana normativna podloga za osnivanje takvog tijela, podnositeljica se zaista trebala obratiti tom tijelu, a tek potom sudu.
Međutim, nakon analize cjelokupnog spisa predmeta razvidno je da tuženik u vrijeme nastanka spornih odnosa nije formirao tijelo koje bi bilo nadležno za odlučivanje u takvim sporovima, a niti iskazao takvu namjeru. Da je namjera, naime, postojala, tada ne bi bilo nikakvog razumnog razloga, a osobito ne nakon bezuspješnih pokušaja mirnog rješavanja spora, upućivati radnika na podnošenje tužbe sudu. Pored toga, nakon što je u predmetnoj pravnoj stvari u dva navrata proveden parnični postupak, tuženik po prvi put u svom pismenom očitovanju Ustavnom sudu Republike Hrvatske od 5. veljače 2000. navodi kako je, u tada važećem Kolektivnom ugovoru (»Narodne novine«, broj 35/90), bila predviđena dužnost osnivanja ad hoc arbitraža, pa da bi, u slučaju da je podnositeljica izjavila prigovor, takva arbitraža bila osnovana. Izložena tvrdnja potvrđuje činjenicu da pod pretpostavkom zakonitog postupanja nije bilo temelja upućivati stranku na pogrešan pravni put, odnosno činjenicu na kojoj podnositeljica i zasniva svoju ustavnu tužbu – da joj je bila uskraćena mogućnost korištenja zakonom propisanog pravnog sredstva protiv odluke donesene u prvom stupnju.
Ovu povredu njezinih prava sanirali su sudovi provodeći parnične postupke, ali je Vrhovni sud osporavanom odlukom tu povredu ponovo osnažio, što s ustavnopravnog aspekta ima značenje povrede ustavnog prava iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske.
5. Glede u tužbi istaknute povrede članka 26. Ustava, a u uskoj svezi s prethodno izloženim glede povrede prava na žalbu, ističe se da ta ustavna odredba upravo jamči svakome jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima. Zaštita koja proizlazi iz ovog posebnog slučaja općeg načela jednakosti podrazumijeva upravo zaštitu pojedinca od narušavanja i uskrate, prije svega, procesnih ustavnih prava.
Sadržaj tih prava čini u širem smislu pružanje mogućnosti stranci da sudjeluje u postupku, tj. da se o njenim pravima, dužnostima i interesima pravično sudi pred nadležnim tijelom ustanovljenim zakonom. Navedeno konkretno znači da će povreda načela jednakosti postojati, primjerice, ako stranci nije data mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, ako se nadležno tijelo ne izjasni o njezinim navodima važnim za odlučivanje, ako pojedinačni akt ne bude obrazložen, a svakako i u slučaju kada joj bude onemogućeno korištenje zakonom dopuštenog pravnog lijeka.
U tom smislu konkretan slučaj sadrži sve elemente povrede načela jednakosti, jer je, naime, zbog uskrate prava na korištenje pravnog lijeka, došlo do situacije da propisani postupak pred nadležnim tijelom, u kojem bi podnositeljica mogla sudjelovati, nije niti vođen, a što je u konačnici, osporavanom odlukom Vrhovnog suda, dovelo do prekluzije njezinih prije svega procesnih prava.
6. Iz opisanih povreda prava podnositeljice ustavne tužbe nužno slijedi zaključak o postojanju povrede njezinog prava na rad. Naime, slijedom osporavane odluke podnositeljici je radni odnos prestao, te je izgubila mogućnost u zakonom propisanom postupku tražiti zaštitu svojih prava iz radnog odnosa – onih koja su na zakonu utemeljena.
7. Zbog izloženih razloga, na temelju odredaba članaka 69. i 72., a uz poziv na odredbe članka 73. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), donesena je odluka kao u izreci.
Broj: U-III-803/1997
Zagreb, 5. srpnja 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti