POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - epropisi - poslovnik državnoga sudbenog - dopuna obvezatnih uputa ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1509
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u povodu prijedloga za ocjenu ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana 5. srpnja 2000. godine, donio je sljedeće
RJEŠENJE
Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba iz članaka 11. stavak 1. (posljednja rečenica), 34. stavak 1. (druga rečenica), 65. stavak 1. i 73. stavak 6. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 25/95 – pročišćeni tekst, 52/95, 106/96, 164/98 i 33/00).

Obrazloženje
I.
1. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak navedenih u izreci podnijeli su:
– LJUBOMIR SLUNSKI, dipl. ing. ec. iz Zagreba, za članak 34. stavak 1. (druga rečenica), koji ne navodi u odnosu na koju ustavnu odredbu bi ova zakonska odredba bila nesuglasna, ali se iz sadržaja prijedloga može zaključiti da se upire na ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom iz članka 14. stavak 2. Ustava, odnosno načela poreznog sustava iz članka 51. stavak 2. Ustava;
– PRODEX d.d. iz Zagreba, koje zastupa Mislav Iveković, odvjetnik iz Zagreba, za članak 65. stavak 1., jer smatra da je ta odredba protivna odredbama iz članaka 19. stavak 2., 48. stavak 1. i 50. stavak 1., a sve u svezi s člancima 3. i 4. Ustava;
– JAKOV ALAČ iz Rijeke, za članak 11. stavak 1. (posljednja rečenica), zbog, po njegovu mišljenju, nesuglasnosti te odredbe s člancima 32. stavak 1., 48. stavak 1., 50. i 51. stavak 2. Ustava, te
– MONTER TERMO NSB d.o.o. iz Zagreba, za članke 65. stavak 1. i 73. stavak 6., a u odnosu na članak 19. stavak 2. Ustava.
2. Ustavni sud je već ocjenjivao ustavnost Zakona o porezu na dohodak kao cjeline, te njegovih pojedinačno osporenih odredbi, među kojima su i ovdje osporene odredbe iz članaka 34. i 73.
Rješenjem broj: U-I-040/94 i dr. od 22. rujna 1999. godine (»Narodne novine«, broj 105/99), Ustavni sud je prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona u cjelini te većinu osporenih odredbi ocijenio neosnovanim te prijedloge nije prihvatio, dok je u odnosu na druge osporene odredbe postupak obustavio. U odnosu na odredbe iz članaka 34. i 73. Zakona, čija ustavnost je ponovno osporena, ti prijedlozi navedenim rješenjem nisu prihvaćeni.
Budući da prema odredbi članka 52. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – nastavno: Ustavni zakon), Ustavni sud može ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom, odnosno suglasnost drugih propisa s Ustavom i zakonom i u slučaju kada je određeni zakon ili drugi propis već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene, o ustavnosti pojedinih već ocijenjenih zakonskih odredbi bit će riječi i u ovom rješenju.
3. Sukladno odredbama članaka 24. i 40. stavak 1. navedenog Ustavnog zakona, o navodima predlagatelja očitovala se Vlada Republike Hrvatske, kao i Ministarstvo financija Republike Hrvatske, koji su glede osnovanosti prijedloga predlagatelja zauzeli gotovo identična stajališta te predložili njihovo neprihvaćanje.
II.

  1. Odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (u nastavku: osporeni Zakon), propisano je: »Pod obrtom se, u smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju proizvođačke, uslužne, trgovačke, ugostiteljske, prijevozničke kao i sve druge djelatnosti poduzetnika (članak 12. stavak 2.) koje se ne smatraju samostalnim djelatnostima u smislu stavka 2., 3. i 4. ovoga članka. Izdavanje u zakup cjelokupnog obrta jest obrtnička djelatnost. O obrtničkoj djelatnosti radi se i u slučaju ako se u roku od pet godina prodaje više od tri nekretnine ili više od tri imovinska prava iste vrste.«
  2. Predlagatelj osporava ustavnost posljednje rečenice u citiranoj odredbi jer smatra da se njome onoga tko odluči rasprodati svoju imovinu, a ima više od tri nekretnine, sprječava u realizaciji njegovih vlasničkih prava, svrstavajući ga tako u kategoriju obrtnika, zbog čega se novac dobiven prodajom tih nekretnina uzima kao prihod oporeziv po osporenom Zakonu. Dodaje da ta odredba nije pravedna u smislu članka 51. stavak 2. Ustava jer se njome prisiljava onoga koji je platio porez kod stjecanja nekretnine da taj porez plati ponovno u slučaju prodaje iste nekretnine.

Time se, smatra predlagatelj, protuustavno ograničava vlasništvo na način da se praktično zabranjuje prodaja nekretnina preko određenog cenzusa prije isteka određenog vremenskog razdoblja, a ako se to učini, slijedi oduzimanje dijela zakonito stečene imovine putem plaćanja poreza. Stoga je po mišljenju predlagatelja ova odredba nesuglasna odredbama iz članka 48. stavak 1. i 50. Ustava, a odražava se i na prava utvrđena člankom 32. Ustava o slobodi kretanja i biranja boravišta, odnosno napuštanja teritorija Republike Hrvatske.
3. Vlada i Ministarstvo financija u svom su odgovoru osporili osnovanost navoda predlagatelja iz razloga što kod višestruke prodaje nekretnina i imovinskih prava iste vrste postoje obilježja samostalne djelatnosti u smislu osporenog Zakona, zbog čega je takva prodaja i uvrštena u obrtničku djelatnost od koje se utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti na koji se plaća porez. Ukazano je i na zakonodavčevu samostalnost u uređivanju poreznog sustava.
Prijedlog nije osnovan.
4. Osporeni Zakon uređuje plaćanje poreza na dohodak fizičkih osoba, koji su taj porez dužni plaćati prema odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona (članak 1. stavak 1.). Prema ostalim temeljnim odredbama istog Zakona, porezni obveznik jest fizička osoba koja ostvaruje dohodak koji podliježe oporezivanju (članak 2. stavak 1.); osnovica poreza na dohodak je ukupni iznos dohotka koji porezni obveznik ostvari u zemlji i inozemstvu od dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti i dohotka od imovine i imovinskih prava (članak 3.).
Odredbama članka 10. Zakona pobliže je utvrđeno što se sve smatra dohotkom od samostalne djelatnosti, pa je tako taksativno navedeno da je to dohodak od obrta, slobodnih zanimanja, poljoprivrede i šumarstva, kao i dohodak od drugih samostalnih djelatnosti koje se trajno ili povremeno obavljaju u cilju ostvarivanja dohotka. Što se u smislu osporenog Zakona podrazumijeva pod obrtom, odnosno obrtničkom djelatnošću, određeno je citiranim odredbama stavka 1. članka 11.
5. Ustavni sud je ocijenio da nije neustavna zakonska odredba koja u samostalnu (obrtničku) djelatnost uvrštava i prodaju nekretnina ili imovinskih prava iste vrste ako se ta prodaja obavlja više od tri puta u roku pet godina. Naime, samostalnu djelatnost u smislu osporenog Zakona obilježava trajno ili povremeno obavljanje djelatnosti koju poduzetnik obavlja u cilju ostvarivanja dohotka. Višekratna prodaja nekretnina ili imovinskih prava (četiri puta i više) u roku od pet godina osnovano se smatra samostalnom djelatnošću, jer se ona u relativno kratkom vremenskom razdoblju obavlja uzastopce radi ostvarivanja prihoda, zbog čega stoga tako ostvaren prihod (dohodak) opravdano podliježe oporezivanju.
6. Porezna obveza, odnosno oporezivanje uopće, bez sumnje zadire u imovinu (vlasništvo) poreznog obveznika i predstavlja određeno ograničenje njegovih vlasničkopravnih ovlaštenja. Međutim, kada je učinjeno sukladno zakonu i na zakonom propisani način, nije protivno ustavnim jamstvima vlasništva i vlasničkim pravima, budući da se ustavne slobode i ustavna prava mogu ograničiti zakonom radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja (članak 16. Ustava).
Ustav odredbom stavka 1. članka 48. jamči pravo vlasništva, dakle, jamči postojanje, ostvarivanje i zaštitu vlasništva, što se u širem smislu uzevši sadržajno odnosi na sva imovinska prava. Međutim, prema odredbi stavka 2. istog članka Ustava, vlasništvo i obvezuje, što, pored ostalog, znači da su nositelji vlasničkih prava dužni u korištenju tih svojih prava i ovlasti postupati sukladno zakonu, odnosno na način kojim ne ugrožavaju isto takva prava drugih.
III.
1. Odredbe članka 34. stavak 1. osporenog Zakona sada glase: »Tuzemni porezni obveznici mogu od ukupnih iznosa ostvarenih dohodaka prema članku 3. stavku 1. ovoga Zakona za svaki mjesec razdoblja za koje se utvrđuje porez odbiti osnovni osobni odbitak u visini 1.250,00 kuna. Osobni odbitak umirovljenicima priznaje se u visini mirovine, a najviše do 2.500,00 kuna mjesečno.«
Osporena druga rečenica u stavku 1. članka 34. Zakona u vrijeme podnošenja prijedloga za ocjenu njene ustavnosti glasila je: »Osobni odbitak umirovljenicima priznaje se u visini mirovine, a najviše do 2.000,00 kuna mjesečno.« Prema članku 11. Zakona o izmjenama i dopunama osporenog Zakona (»Narodne novine«, broj 164/98), koji se primjenjuje od 1. siječnja 1999. godine, ovaj iznos je izmijenjen i sada iznosi 2.500,00 kuna.
2. Predlagatelj smatra da bi mirovine trebale biti oslobođene plaćanja poreza budući da su umirovljenici dok su bili u radnom odnosu plaćali porez kod uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje, zbog čega osporena odredba dovodi do dvostrukog oporezivanja.
3. Vlada i Ministarstvo financija su u očitovanju na ovaj prijedlog naveli kako se mirovine ostvaruju na temelju prijašnjeg rada i ranije uplaćenih doprinosa, pa se u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. točke 2. osporenog Zakona smatraju dohotkom od nesamostalnog rada na koji se plaća porez na dohodak. Međutim, umirovljenicima pripada neoporezivi dio dohotka, tj. osobni odbitak u visini mirovine i to najmanje 1.250,00 kuna mjesečno, a najviše do 2.500,00 kuna mjesečno. Na taj se način, navodi se dalje, porezna osnovica umirovljenicima u dijelu mirovine umanjuje za svotu veću od one koja se priznaje svim drugim obveznicima poreza na dohodak. Uvećani osobni dohodak koji se priznaje umirovljenicima ima za svrhu umanjenje porezne osnovice upravo zbog činjenice što su mirovine ostvarene na temelju prije oporezovanih doprinosa.
Prijedlog nije osnovan.
4. Ustavni sud je u odluci navedenoj pod 1.2. ovog rješenja već odlučivao o ustavnosti osporene odredbe sa stajališta Ustavom zajamčene jednakosti svih pred zakonom (članak 14. stavak 2.). Prijedlog je i tada ocijenjen neosnovanim, a temeljem sljedećeg stajališta:
»Dio je zakonodavčeve samostalnosti u uređivanju poreznog sustava da donese propis kojim će utvrditi način i postupak plaćanja poreza na dohodak, te u okviru toga odrediti vrste dohotka kao osnovicu toga poreza. Prema članku 7. stavku 1. t. 2. Zakona, u dohodak od nesamostalnog rada obvezatno ulaze mirovine i drugi dohoci iz prijašnjih odnosa po osnovi rada. Kako se na dohodak od nesamostalnog rada plaća porez, te porezne obveze nisu oslobođeni ni umirovljenici. Međutim, visina osobnog odbitka koji se priznaje ostalim poreznim obveznicima, u funkciji je ostvarivanja ustavnih načela sudjelovanja svakoga u javnim troškovima prema njegovim mogućnostima odnosno ostvarivanja porezne pravednosti (članak 51. Ustava).«
5. U ponovnom ispitivanju ustavnosti osporene odredbe, Ustavni sud je ocijenio da navodi predlagatelja ne dovode u sumnju njenu suglasnost s Ustavom budući da se mirovina smatra dohotkom od nesamostalnog rada u smislu osporenog Zakona, na koji se prema odredbama istog Zakona plaća porez. Stoga Ustavni sud ostaje kod već zauzetih stajališta iz ranije odluke.
IV.

  1. Člancima 65. stavak 1., odnosno 73. stavak 6. osporenog Zakona propisano je da žalba ne odgađa naplatu utvrđenog poreza ako tim Zakonom nije određeno drukčije, odnosno da žalba ne zadržava naplatu.
  2. Osporavatelj ustavnosti ovih odredbi smatraju da se tim odredbama fizičkim i pravnim osobama uskraćuje pravo na učinkovitu sudsku zaštitu, odnosno da se njima krše one ustavne odredbe kojima se zajamčuje stvarna sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, jamči pravo vlasništva i njegova nepovredivost, a u svezi s vladavinom prava i načelom stvarne diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
  3. Vlada i Ministarstvo financija opovrgavaju osnovanost navoda predlagatelja navodeći da su zakonska rješenja prema kojima žalba protiv rješenja kojima se poreznom obvezniku nalaže uplata poreza ili uklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti utvrđenih nadzorom poreznih tijela, odnosno određuje prisilna naplata poreza, ne odgađa izvršenje rješenja, neophodna kako bi se osigurala učinkovita i ravnomjerna naplata poreza kao proračunskog prihoda, što je prihvaćeno i u poreznim sustavima drugih zemalja. U opravdanim slučajevima Porezna uprava može odobriti odgodu plaćanja dospjelog poreza, a ako rješenje bude poništeno, porezni obveznik ima pravo na povrat plaćenog poreza s kamatama.

Navedeno je da je zbog mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv rješenja Porezne uprave donesenih u drugom stupnju osigurana sudska kontrola tih rješenja, zbog čega su osporene odredbe u suglasuju s člankom 19. stavak 2. Ustava.
Prijedlozi nisu osnovani.
4. Osporene odredbe dio su Zakona kojim je uređen postupak za utvrđivanje poreza i naplatu poreza.
Prema članku 36. stavku 1. Zakona, obveznici poreza na dohodak dužni su porez plaćati na način i u rokovima utvrđenim tim zakonom i propisima donijetim na osnovi zakona. Obveznicima poreza na dohodak porez se utvrđuje rješenjem Porezne uprave prema prebivalištu poreznog obveznika (članak 37. stavak 1.). Protiv rješenja Porezne uprave donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba Središnjem uredu Porezne uprave u roku 15 dana od dana dostave rješenja (članak 63.). Prema članku 65. Zakona, žalba ne odgađa naplatu utvrđenog poreza ako tim Zakonom nije određeno drukčije (stavak 1.); ako Porezna uprava odgodi naplatu utvrđenog poreza, dužna je o tome izvijestiti tijelo koje rješava o žalbi (stavak 2.).
5. Uređujući prisilnu naplatu poreza, u članku 67. stavak 1. osporenog Zakona propisano je: »Od poreznog obveznika koji dospjeli porez nije platio u propisanom roku i od jamca za naplatu poreza koji se plaća po odbitku, koji nije obračunao i uplatio porez u propisanom roku (u daljnjem tekstu: porezni dužnik), porez se prisilno naplaćuje na osnovi rješenja o određivanju prisilne naplate.«
6. Osporeni članak 73. Zakona u cijelosti glasi:
»(1) Protiv rješenja o određivanju prisilne naplate prodajom imovine, kao i na izvršeni popis i procjenu porezni dužnik može Poreznoj upravi izjaviti prigovor u roku tri dana od dana dostave rješenja.
(2) O prigovoru rješava Porezna uprava koja je donijela rješenje o određivanju prisilne naplate.
(3) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka obustavlja dalji postupak prisilne naplate do dostave rješenja o prigovoru poreznom dužniku ili punoljetnom članu njegova domaćinstva.
(4) Protiv rješenja o prigovoru iz stavka 2. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana dostave toga rješenja Središnjem uredu Porezne uprave.
(5) Ako porezni dužnik nije izjavio prigovor protiv rješenja o određivanju prisilne naplate, niti na izvršeni popis i procjenu u roku iz stavka 1. ovoga članka, ima pravo izjaviti žalbu Središnjem uredu Porezne uprave u roku 15 dana od dana dostave rješenja o određivanju prisilne naplate, odnosno nakon popisa i procjene.
(6) Žalba ne zadržava naplatu.
(7) U prigovoru, odnosno žalbi ne mogu se iznositi okolnosti koje se odnose na razrez poreza.«
7. Glede ustavnosti zakonskih odredbi prema kojima žalba nema suspenzivni učinak, Ustavni sud je već zauzeo stajalište da takovo propisivanje nije u nesuglasju s ustavnim jamstvom prava na žalbu iz članka 18. stavak 1. Ustava, kojom odredbom se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Ovu odredbu u širem smislu valja tumačiti i kao jamstvo pravne zaštite uopće.
8. Postupak oporezivanja je upravni postupak u kojem se primjenjuju odredbe posebnih zakona iz porezne oblasti, te odredbe Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 103/96 – u nastavku: ZUP) u onim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom (članak 3. ZUP-a).
Ustavni sud je i u odluci o ustavnosti odredbe stavka 6. članka 73. osporenog Zakona, navedenoj pod 1.2. ovog rješenja, u razlozima za neprihvaćanje prijedloga istakao da je postupak prisilne naplate poreza postupak administrativnog izvršenja dospjele a neplaćene novčane tražbine temeljem konačnog i izvršnog upravnog akta, koji postupak se stoga provodi na način propisan Zakonom o porezu na dohodak, a podredno primjenom pravila ZUP-a.
9. Pravo na žalbu je jedno od temeljnih načela upravnog postupka, propisano člankom 11. ZUP-a. Žalba je redovan i suspenzivan pravni lijek u upravnom postupku kojim se mogu pobijati odluke donijete u prvostupanjskom upravnom postupku. Suspenzivnost žalbe znači da se doneseno prvostupanjsko rješenje ne može izvršiti tijekom roka za žalbu, a u slučaju kada je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje koje je doneseno o žalbi ne dostavi stranci (članak 231. stavak 1. ZUP-a). Izuzeci od ovog pravila predviđeni su odredbom stavka 2. istog članka.
Stoga je ocijenjeno da je propisivanje u posebnom zakonu da žalba nema suspenzivni učinak, u konkretnom slučaju da žalba ne odgađa naplatu utvrđenog poreza, odnosno da ne zadržava njegovu prisilnu naplatu, pravo zakonodavca koje je izrijekom predviđeno u članku 231. stavak 1. ZUP-a, i stoga nije u nesuglasju s Ustavom. Naime, prema odredbi stavka 2. članka 18. Ustava, pravo na žalbu može biti i isključeno, dakako, iznimno u slučajevima određenima zakonom, ako je osigurana druga pravna zaštita.
10. Ocjena Suda o ustavnosti osporenih zakonskih odredbi ima uporište i u ustavnoj odredbi kojom je zajamčena sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti (članak 19. stavak 2. Ustava), a koja se provodi u upravnom sporu pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.
Naime, prema članku 1. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), radi osiguranja sudske zaštite prava građana i pravnih osoba te radi osiguranja zakonitosti sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akata kojima državni organi i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima.
V.

  1. Sukladno izloženom, Ustavni sud je utvrdio da odredbe osporenog Zakona čija ustavnost je prijedlozima navedenih predlagatelja dovedena u sumnju, nisu u nesuglasju s Ustavom.
  2. Rješenje kao u izreci doneseno je na temelju članka 125. Ustava, te članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-923/1998
U-I-928/1999
U-I-331/2000
U-I-712/2000
Zagreb, 5. srpnja 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti