POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pravni okvir - ispravak uredbe izmjene - plan prijama ustav ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
869
Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski dr. iur., Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević dr. iur., kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. M. iz S., na sjednici održanoj 13. ožujka 2000. godine, donio je jednoglasno
ODLUKU
Ustavna tužba se odbija.
Prava istaknuta u ustavnoj tužbi nisu predmet ustavnosudske zaštite.
Obrazloženje

  1. Uvodno označena tužiteljica osporava presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5430/97 od 27. listopada 1999. godine kojom je odbijena njezina tužba protiv rješenja RFMIORH, Centralne službe u Z., donijetog u drugostupanjskom - žalbenom postupku, klasa: 140-04/97-01-Ž-334146, urbroj: UP/II-341-99-03/1-97-386 od 12. svibnja 1997. godine, a kojim je odbijena žalba tužiteljice podnijeta protiv prvostupanjskog rješenja Područne službe u S., broj: IN-77695 od 18. prosinca 1996. godine.
  2. Označenim prvostupanjskim upravnim aktom, tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog i invalidskog osiguranja po osnovi invalidnosti, odnosno izmijenjene radne sposobnosti u smislu članka 40. i članka 43. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 59/96). Drugostupanjsko upravno tijelo u žalbenom je postupku prihvatilo utvrđenja i ocjene prvostupanjskog tijela, a Upravni sud, provodeći sudsku kontrolu zakonitosti donijetih upravnih akata, nije utvrdio postojanje razloga za uvaženje tužbe.
  3. Tužiteljica navodi da su osporenom presudom i upravnim aktima povrijeđene odredbe članka 19. Ustava, a time i njezina prava označujući ih kao ustavna prava.
  4. U obrazloženju ustavne tužbe, tužiteljica detaljno analizira svaki pojedinačni akt donijet tijekom cjelokupnog upravnog postupka, uz opširno opisno navođenje medicinske dokumentacije o svom liječenju (uz privijanje preslika te dokumentacije ustavnoj tužbi), navodeći da je tijekom postupka činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je Upravni sud o tužbi odlučivao samo na temelju mišljenja jedne strane - Više invalidske komisije, koje se ne temelji na pravilima struke, uslijed čega da je od strane Upravnog suda došlo do pogrešne primjene zakona.
  5. Kad Ustavni sud odlučuje o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka 59. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon). Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena.
  6. U ustavnoj tužbi istaknute povrede ustavne odredbe nisu predmet ustavnosudske zaštite.
  7. Polazište za takvo utvrđenje sadržano je u činjenici da Ustavni sud nije ni sudište niti žalbeno tijelo višeg (najvišeg) stupnja, a ustavna tužba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek.
  8. Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak 125. alineja 3. Ustava) kao i prema odredbi stavka 1. članka 59. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko, od Ustavom utvrđenih, sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo).
  9. Temeljem navedenih polaznih (načelnih) razloga za iznijeto utvrđenje Ustavnog suda, u svezi s konkretnim osporavanjima i obrazloženjem danim u ustavnoj tužbi, navodi se sljedeće:
  10. Prema odredbi članka 67. Ustavnog zakona Sud ispituje samo one povrede ustavnih prava i sloboda koje su istaknute u ustavnoj tužbi.
  11. U ustavnoj tužbi, tužiteljica je jednim dijelom istaknula povredu prava koje nije zasnovano na Ustavu - članak 19. stavak 1. Ustava, a u svezi sa stavkom 2. članka 19. Ustava, tužiteljica nije navela relevantne razloge koji bi bili temelj Sudu za ocjenu je li joj ustavno pravo povrijeđeno.
  12. Ustavna tužba je podnijeta u svezi s pojedinačnim aktima donijetim od strane tijela upravne vlasti te akta nadležnog suda za provedbu kontrole zakonitosti tih akata.
  13. Ustavnom tužbom tužiteljica od Ustavnog suda traži donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da joj je kao ustavno pravo povrijeđena odredba Ustava prema kojoj pojedinačni akti državne uprave i tijela javnih ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, kao i da je povrijeđeno jamstvo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela javnih ovlasti, a time da je povrijeđeno njezino ustavno pravo na to jamstvo (članak 19. stavak 1. i 2. Ustava).
  14. Odredba stavka 1. članka 19. Ustava propisuje temeljne smjernice i obveze državne uprave i tijela s javnim ovlastima kad odlučuju o pravima i dužnostima građana. Navedena ustavna odredba ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (nastavno: subjektivno ustavno pravo).
  15. Dakle, tom ustavnom odredbom se izriče načelo zakonitosti za tijela upravne vlasti, te se na temelju te odredbe Ustava ne može statuirati subjektivno ustavno pravo na zakonitost uprave. Za kontrolu zakonitosti uprave nadležan je Upravni sud Republike Hrvatske (članak 21. Zakona o sudovima, »Narodne novine«, broj 3/94 i 100/96).
  16. U stavku 2. članka 19. Ustava (za razliku od stavka 1.), jamči se ustavno pravo pojedincu da može, ako je nezadovoljan pojedinačnim aktom uprave ili tijela s javnim ovlastima, zatražiti da nadležni sud u određenom postupku odluči o zakonitosti tog akta. Povreda tog ustavnog prava mogla bi biti ustavni temelj za ustavnosudsku zaštitu kroz ustavnu tužbu.
  17. Međutim, na temelju predmetne ustavne tužbe Sud se ne može upustiti u meritornu prosudbu, budući da tužiteljica nije u ustavnoj tužbi navela ustavnopravne relevantne razloge na temelju kojih bi Sud mogao prosuđivati je li, pri odlučivanju o pravima tužiteljice, bilo od strane upravnih tijela, bilo od strane Upravnog suda pri kontroli zakonitosti akata tih tijela, došlo do ustavno nedopuštenog zadiranja u temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, odnosno, je li povrijeđeno subjektivno ustavno pravo tužiteljice.
  18. Ovo stoga što tužiteljica razloge ustavne tužbe temelji na žalbenim razlozima, tvrdeći da je u provedenim postupcima, pogrešnom i jednostranom ocjenom dokaza od nadležnih tijela i suda, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
  19. Budući da ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, to Ustavni sud ne može preuzeti ulogu ni žalbenog tijela niti Upravnog suda, a sukladno naprijed navedenoj nadležnosti Ustavnog suda.
  20. Činjenice koje su bile relevantne u postupcima donošenja osporenih akata, a na čemu tužiteljica temelji ustavnu tužbu, nisu relevantne za prosudbu je li povrijeđeno ustavno pravo. Izvođenje dokaza i utvrđivanje činjenica, važnih za odlučivanje o pravima i obvezama tužiteljice, bilo je u ovlasti nadležnih tijela i suda koji su proveli konkretne postupke. Tužiteljica i pogrešnu primjenu materijalnog prava (konkretno, navod tužiteljice da nije Upravni sud postupio u skladu s odredbama članka 39. Zakona o upravnim sporovima, »Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) is-ključivo veže uz pitanje utvrđenja činjenica koje su bile relevantne za upravni postupak i upravni spor.
  21. Stoga Sud ocjenjuje da pravo istaknuto u ustavnoj tužbi, a koje je povrijeđeno, prema navodima tužiteljice, zato jer su osporeni akti nezakoniti uslijed nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega da je nepravilno primijenjeno i materijalno pravo, što da je dovelo do povrede prava tužiteljice na sudsku kontrolu zakonitosti akata upravne vlasti (koje je pravo tužiteljica ostvarila podnoseći tužbu nadležnom sudu i dobivši o istoj meritornu odluku), nije predmet ustavnosudske zaštite.
  22. Konačno, polazeći od toga da tužiteljica na nekoliko mjesta u razlozima ustavne tužbe navodi kako su, zbog naprijed navedenih, a prema njezinoj prosudbi, činjeničnih i materijalnopravnih nepravilnosti, osporeni akti arbitrarni (samovoljni), Sud je ispitao ustavnu tužbu i u tom smjeru.
  23. Ni u tom dijelu Sud nije našao da bi pravo, istaknuto u ustavnoj tužbi, bilo predmet ustavnosudske zaštite.
  24. Naime, iščitavanjem razloga sva tri osporena akta proizlazi da su donositelji istih naveli razloge za svoja utvrđenja, a bez grubog i proizvoljnog tumačenja i primjene materijalnog prava protivno ustaljenoj praksi, te je zaključak da se u provedenim postupcima te u donijetim pojedinačnim aktima, o pravima tužiteljice nije odlučivalo samovoljno, odnosno arbitrarno.
  25. Budući da se ustavnom tužbom traži zaštita prava koje se ne može podvesti pod prava i slobode čovjeka i građanina u smislu članka 125. alineja 3. Ustava, dakle, protivno odredbi članka 59. stavak 1. Ustavnog zakona traži se zaštita prava koje nije ustavno pravo, pa stoga ne može biti ni predmet ustavnosudske zaštite, to je ustavnu tužbu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

Broj: U-III-1/2000
Zagreb, 13. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti