POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pravni odgovori - pravilnik o vježbovnim - ispravak odluke zakonodavstvo ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
868
Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski dr. iur, Ivan Mrkonjić dr. iur, dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević dr. iur., kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi L. i I. B. iz D. zastupanih od punomoćnice B. S.- R. iz D. na sjednici održanoj 13. ožujka 2000. godine, donio je jednoglasno
ODLUKU
Ustavna tužba se odbija.
Prava istaknuta u ustavnoj tužbi nisu predmet ustavnosudske zaštite.
Obrazloženje

  1. Uvodno označeni tužitelji osporavaju rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2518/1998-2 od 13. travnja 1999. godine kojim je odbijena njihova revizija protiv rješenja Županijskog suda u D., broj: Gž-627/98 od 28. svibnja 1998. godine. Tim je rješenjem odbijena žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u D., broj: P-1062/97 od 24. veljače 1998. godine kojim je odbijen, kao neosnovan, prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka. U postupku, ponavljanje kojeg je predloženo, raskinut je ugovor o doživotnom uzdržavanju između A. P. i tužitelja te su tužitelji obvezani izdati A. P. tabularnu ispravu uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svog imena.
  2. Tužitelji smatraju da su im osporenim rješenjima povrijeđene odredbe članaka 14. i 48. Ustava, a time i njihova prava koja nazivaju ustavnim pravima. U ustavnoj tužbi ponavljaju i detaljno obrazlažu navode iz prijedloga za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka ističući kako su uz prijedlog dostavili nove dokaze, a mogućnost da ih upotrijebe stekli su tek nakon pravomoćnosti presude. Smatraju kako su sudovi bili dužni provesti dokaze predložene u prijedlogu; ponavljaju kako nije bila volja A. P. da raskine ugovor, nego volja trećih osoba te osporavaju nalaz i mišljenje vještaka psihologa na čijem vještačenju su sudovi, prema njihovoj prosudbi, isključivo temeljili svoje odluke.
  3. Iz pribavljenog spisa predmeta razvidno je da su sudovi odbili prijedlog za ponavljanje postupka ocijenivši da dokazi i činjenice, što ih tužitelji ističu kao nove, nisu takvi razlozi koji bi mogli dovesti do drugačije, za njih povoljnije sudske odluke da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Pri tome je istaknuto kako je u postupku, čije ponavljanje se traži, na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrđena okolnost odlučna u parnici za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a to je nemogućnost zajedničkog življenja.

Zaključeno je da dokazi i činjenice kojima podnositelji ukazuju na mogućnost pritiska oporučnih nasljednika na tužiteljicu, kao duševno oboljelu osobu, nisu takvi razlozi koji bi mogli dovesti do povoljnije odluke za podnositelje.
4. Ustavna tužba sadrži formalne sastojke propisane člankom 61. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon), kao i pretpostavke propisane člankom 59. stavkom 2. i 3. i člankom 60. Ustavnog zakona.
5. Nakon utvrđenja navedenog u točki 4. obrazloženja (faza ispitivanja formalnih pretpostavki) Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka 59. stavak 1. Ustavnog zakona. Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena.
U predmetnoj ustavnoj tužbi istaknuta prava i sloboda nisu predmet ustavnosudske zaštite.
6. Polazište za takvo utvrđenje sadržano je u činjenici da Ustavni sud nije ni sudište niti žalbeno tijelo višeg (najvišeg) stupnja, a ustavna tužba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek.
7. Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak 125. alineja 3. Ustava) kao i prema odredbi stavka 1. članka 59. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da mu je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih, sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo).
8. Temeljem navedenih polaznih (načelnih) razloga, u svezi s konkretnim osporavanjima i obrazloženjem danim u ustavnoj tužbi, navodi se sljedeće:
8.1. Ustavna tužba podnijeta je u svezi s pojedinačnim aktima donijetim od strane sudbene vlasti u parničnom postupku, konkretno, u postupku koji je pokrenut u povodu prijedloga za ponavljanje pravomoćno završenog postupka u kojem je raskinut međustranački ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a koji prijedlog za ponavljanje postupka je pravomoćno odbijen.
8.2. Tužitelji od Ustavnog suda traže donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da su im, naprijed označenim sudbenim aktima, povrijeđena prava iz članka 14. i članka 48. Ustava, koja označuju ustavnim pravima. Kao razlog navode da sudovi u tri stupnja (općinski, županijski i Vrhovni sud) nisu proveli predložene dokaze (ispitivanje određenih svjedoka, pribavljanje predloženih obavijesti, a posebice vještačenje po njima predloženom vještaku).
8.3. Slijedi da tužitelji postupaju s ustavnom tužbom kao pravnim lijekom, a od Ustavnog suda traže postupanje kao od suda višeg stupnja u odnosu na sudove koji su proveli predmetni postupak te donijeli osporene akte (da odluči je li u parničnom postupku, provedenom pred sudovima sva tri stupnja, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i o tome je li pravilno primijenjeno materijalno i postupovno pravo).
9. Konkretno, tužitelji u ustavnoj tužbi ističu povredu načela iz članka 14. Ustava, označujući ga kao povredu ustavnog prava. Kao razlog navode svoju prosudbu da su sudovi pogrešno ocijenili izvedene dokaze te nisu izveli sve predložene dokaze, što je rezultiralo nepravilnošću i nezakonitošću osporenih sudskih rješidbi, čime da je povrijeđen članak 14. Ustava kao njihovo ustavno pravo.
9.1. Opće načelo o jednakosti, zajamčeno člankom 14. Ustava, jamči svakome sva prava i slobode bez ikakve diskriminacije na bilo kojoj osnovi, dakle, pruža jamstvo svima da su pred zakonom jednaki i da su svi ovlašteni, bez diskriminacije na jednaku pravnu zaštitu.
9.2. Ustavno jamstvo jednakosti iz članka 14. Ustava bilo bi povrijeđeno kad bi se utvrdilo da stranke u postupku, koji je prethodio osporavanom pojedinačnom aktu, nisu imale ravnopravan položaj, odnosno kad bi se utvrdilo da osporavani pojedinačni akt nije uopće ili nije razborito vezan u materijalnopravnom smislu, što bi ga činilo samovoljnim ili arbitrarnim.
9.3. Budući da tužitelji u ustavnoj tužbi nisu naveli u čemu bi bila sadržana povreda ustavnog načela jednakosti iz članka 14. Ustava, a navodna nepravilnost i nezakonitost osporavanih rješidbi sudova - sve kad bi i postojala - još ne znači povredu načela jednakosti, to prava istaknuta u ustavnoj tužbi nisu predmet ustavnosudske zaštite.
10. Druga, u ustavnoj tužbi istaknuta povreda, je povreda članka 48. Ustava.
10.1. Odredbama članka 48. Ustava jamči se pravo vlasništva (stavak 1.), što nositelju vlasničkog prava jamči pravo raspolaganja svojom imovinom. No, odredba određuje (stavak 2.) i obvezu nositelja vlasničkog prava pridonositi općem dobru. Nadalje, odredba pruža ustavni temelj zakonskoj regulativi za pravo stjecanja vlasništva stranih osoba. Konačno, odredba jamči i pravo nasljeđivanja.
10.2. Ustavno jamstvo vlasništva vezuje zakonodavca, koji ne smije zakonima ograničavati vlasništvo ispod razine određene Ustavom (članci 16. i 50. Ustava). Ipak, zakonodavac je ovlašten prilagođavati pojedine sadržaje vlasničkog prava socijalnim, gospodarskim, ekološkim i drugim okolnostima razvoja društva, čuvajući bit vlasničkog prava.
10.3. Jamstvo prava vlasništva, na ustavnopravnoj razini, štiti to pravo od posizanja države u vlasnička prava pojedinca, shvaćena u vrlo širokom smislu (načelno sva imovinska prava). Ono priječi upravnim vlastima (bilo pojedinačnim aktom ili propisom) posizanje u vlasništvo na način da se na štetu vlasnika nameću određene dužnosti činjenja, trpljenja ili propuštanja, osim ako je posizanje zasnovano na zakonu.
10.4. U slučaju zadiranja u vlasništvo od strane drugih pravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu, o imovinskim sporovima privatnog prava za koje je predviđena sudska (eventualno i neka druga) pravna zaštita. Stoga povreda vlasništva koju su počinile fizičke ili pravne osobe nije povreda ustavnog prava, jer se ustavno jamstvo vlasništva ne odnosi na takve slučajeve.
10.5. Dakle, i kad je pred sudovima dovršen sudski postupak u smislu odredaba članka 59. stavak 2. i 3. Ustavnog zakona, odluke sudova u imovinskopravnim stvarima Ustavni sud, načelno, ne provjerava u postupku povodom ustavne tužbe.
10.6. Ustavni sud bi mogao provjeravati i takvu odluku sudbene vlasti, ali ne neposredno zbog povrede ustavnog jamstva vlasništva, već iznimno i posredno, i to zbog povrede načela jednakosti pred sudovima (i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti - članak 26. Ustava) te u slučajevima kada ocijeni da je osporena odluka, prosuđujući je kroz zaštitu ustavnih prava i sloboda čovjeka i građanina, utemeljena na neprihvatljivom pravnom stajalištu ili je tako pogrešna i bez razboritog pravnog obrazloženja da ju je moguće ocijeniti arbitrarnom i samovoljnom.
10.7. Na temelju svega iznijetog, i u odnosu na ovu drugu, u ustavnoj tužbi istaknutu povredu u svezi s člankom 48. Ustava, utvrđuje se da Ustavni sud ne ocjenjuje jesu li dokazi i činjenice, što ih tužitelji ističu kao nove (novote), takvi da predstavljaju valjane razloge koji bi mogli dovesti do povoljnije odluke za tužitelje, jer je takva prosudba u nadležnosti sudova, a ne Ustavnog suda.
11. Konačno je za navesti da se, prema odredbama članka 59. stavak 1. Ustavnog zakona, ustavna tužba može podnijeti ako podnositelj smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti, ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko njegovo ustavno pravo. Ustavnom se tužbom, dakle, traži zaštita ustavnog prava.
11.1. Iz ustavne tužbe očigledno i nedvojbeno proizlazi da se njome zahtijeva zaštita prava koja se ne mogu podvesti pod prava i slobode čovjeka i građanina u smislu članka 125. alineja 3. Ustava i članka 59. stavak 1. Ustavnog zakona.
12. Budući da prava na koja se podnositelji ustavne tužbe pozivaju nisu ustavna prava, nema ni povrede tih prava. Stoga se podnositeljima ne može pružiti ustavnosudska zaštita već je ustavna tužba odbijena te je odlučeno kao u izreci.
Broj: U-III-661/1999
Zagreb, 13. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti