POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pravne stranice - pravilnik o zahtjevu - pravilnik o kalendaru ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
836
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući u povodu ustavne tužbe S. R. iz O., na sjednici održanoj dana 8. ožujka 2000. godine, donio je
ODLUKU

  1. Ustavna tužba se usvaja.
  2. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća, broj: ID-51/1996 od 3. listopada 1996. godine o imenovanju sudaca općinskih sudova u dijelu kojim se pod točkom I. imenuju suci Općinskog suda u O., a koji se odnosi na neimenovanje podnositeljice ustavne tužbe.
  3. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak radi raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositeljici ustavne tužbe S. R. na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od 17. svibnja 1996. godine i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, koji je objavljen u »Narodnim novinama«, broj 15/96 od 23. veljače 1996. godine.

Obrazloženje
Ustavna tužba je podnijeta u povodu odluke Državnog sudbenog vijeća broj: ID-51/96 od 3. listopada 1996. godine, kojom su imenovani suci općinskih sudova u D. M., ?., O., V. i Ž. Podnositeljica ustavne tužbe S. R. bila je kandidat u postupku imenovanja sudaca Općinskog suda u O. Kako nije imenovana za suca toga suda, smatra da su označenom odlukom povrijeđene ustavne vrednote vladavine prava i nacionalne ravnopravnosti, utvrđene u članku 3. Ustava te ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom iz članka 14. stavak 2. Ustava, kao i ravnopravnost pripadnika svih nacionalnih manjina zajamčena člankom 15. stavak 1. Ustava.
U obrazloženju povreda navedenih ustavnih vrednota i prava, podnositeljica ustavne tužbe polazi od činjenice da u tom sudu kao sudac radi od 1984. godine, te da se za to vrijeme protiv nje nikad nije vodio disciplinski postupak niti je bila pozivana na odgovornost za svoj rad. Posebice ističe da se predsjednica Općinskog suda O. na kolegiju suda pozitivno izrazila o sucima i sudskim savjetnicima koji su se javili na oglas, a da je nemogućnošću izjašnjavanja o činjenicama i okolnostima važnim za donošenje osporene odluke koja nema obrazloženje, dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na suce koji su imenovani. Opreza radi ukazuje i na povrede ustavnih prava s osnove nacionalnosti, ukoliko je ta činjenica uzeta kao razlog njenog neimenovanja. Stoga podnositeljica predlaže ukidanje osporene odluke i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Ustavna tužba je temeljem odredbi članka 55. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94) dostavljena na očitovanje Državnom sudbenom vijeću, od kojeg je ujedno pribavljen i spis u predmetu imenovanja sudaca Općinskog suda u O.
Državno sudbeno vijeće (u nastavku: DSV) u svom je izjašnjenju broj: UT-5/97 od 14. svibnja 1997. godine uvodno izrazilo mišljenje o nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje o ustavnim tužbama koje su podnijete povodom odluka DSV-a, ukazujući time na nedopuštenost takve ustavne tužbe s osnove članka 28. stavak 1. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91).
Glede konkretnih navoda iz ustavne tužbe, u bitnome je ukazano na odredbe članka 6. Poslovnika Državnog sudbenog vijeća (»Narodne novine«, broj 85/94 i 11/95), kojima je propisano da se odluke donose većinom glasova nazočnih članova DSV-a, a da podnositeljica ustavne tužbe nije imenovana iz razloga što nije dobila potrebitu većinu glasova. Još je dodano kako prema odredbi članka 8. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, broj 58/93 i 49/99), predsjednik ili član DSV-a ne smije biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje. Kako temeljem navedenog DSV smatra da podnositeljici ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava, predloženo je da se ustavna tužba odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.
U provedenom postupku razmotreni su i analizirani navodi i prijedlozi iz ustavne tužbe te očitovanja DSV-a, te je izvršen uvid u isprave spisa DSV-a koje se odnose na označeni postupak imenovanja.
Ustavna tužba je osnovana.
Člankom 3. Ustava Republike Hrvatske utvrđene su najviše vrednote ustavnog poretka, kao što su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, poštivanje prava čovjeka, vladavina prava, i druge, koje su izvorišta za utvrđivanje temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina, priznata Ustavom Republike Hrvatske. Tako prema članku 14. stavku 2. Ustava su svi pred zakonom jednaki, a temeljem članka 15. stavak 1. Ustava pripadnicima svih nacionalnih manjina je zajamčena ravnopravnost.
Ustavni sud u okvirima ustavne ovlasti iz članka 125. al. 3. Ustava da štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava), a sukladno članku 59. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), o povredi tih prava odlučuje povodom ustavne tužbe svakoga tko smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti, kao i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od tih ustavnih prava.
DSV je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako odluka DSV-a pripada krugu tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja.
Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti, sastavljenog od istaknutih pravnika, s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak 121. stavak 1. Ustava, članak 12. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je, kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru ukupne trodiobe vlasti, tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika.
Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak 8. Zakona o sudovima), a prema stručnim kriterijima imanentno je u radu DSV-a. Kada DSV postupa mimo tih kriterija, odnosno bez stručnih argumenata, ili kada se u njihovim odlukama ne vidi na temelju kojih razloga su donesene, a pogotovo ako te odluke proturječe jedinim razlozima struke koji su u postupku izneseni, bez obrazloženja zašto ti razlozi nisu uvaženi, ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano (detournement de pouvoir) te čini i grubu povredu pravila postupka, koja uvijek postoji kada za donošenje odluke ne postoje mjerodavni razlozi, odnosno kada oni postoje, ali su nejasni i proturječni.
Osporenom odlukom DSV-a, donijetom na temelju odredbi članka 121. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 12. alineja 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, izvršeno je, pored ostalog, i imenovanje sudaca Općinskog suda u O. Podnositeljica ustavne tužbe, kao dotadašnji sudac toga suda bila je jedan od sudionika toga postupka, ali nije imenovana za suca, već je u skladu s odredbom članka 18. stavak 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću samo izviještena o donošenju odluke o imenovanjima uz dostavu te odluke.
Uvidom u spis DSV-a utvrđeno je da je podnositeljica ustavne tužbe bila uvrštena na listu ministra pravosuđa od 17. svibnja 1996. kao kandidat koji ispunjava uvjete za imenovanje za suca Općinskog suda u O. U pisanom mišljenju, koje prileži spisu, predsjednica Općinskog suda u O. je dala pozitivno mišljenje o radu podnositeljice kao suca toga suda te ju predložila za imenovanje, za razliku od predsjednika Županijskog suda u O. koji u svom pisanom mišljenju nije podržao kandidaturu podnositeljice navodeći da postoje primjedbe stranaka (osobito hrvatskih vojnika) na odnos podnositeljice prema njima. Ovi navodi nisu dodatno konkretizirani niti argumentirani. Na samoj sjednici DSV-a u konačnim prijedlozima predsjednici navedenih sudova nisu podržali kandidaturu podnositeljice ustavne tužbe.
Na kraju rasprave o kandidatima za suce Općinskog suda u O. pristupilo se glasovanju u kojem podnositeljica ustavne tužbe nije dobila potrebitu većinu glasova nazočnih članova DSV-a, odnosno nije dobila ni jedan glas »za«.
Iz navedenog proizlazi da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim stručnim razlozima se DSV ravnalo pri donošenju odluke kojom podnositeljica ustavne tužbe, koja u tom sudu obnaša sudačku dužnost od 1984. godine, nije ponovno imenovana sucem. Odluka je u suprotnosti s razlozima iz pozitivnog pisanog mišljenja predsjednice Općinskog suda u O., koji su opet proturječni njenom usmenom izlaganju, dok predsjednik neposredno višeg suda svoje negativno mišljenje o podnositeljici nije ničim potkrijepio, što sve zajedno predstavlja povredu pravila postupka.
Ustavni sud je u svojoj odluci broj: U-III-188/1995 od 29. ožujka 1995. godine (»Narodne novine«, broj 22/95), zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u posebnom pisanom obliku pa niti ne mogu imati obrazloženje. Naime, konstatirano je da takva odluka DSV-a odgovara standardnom sadržaju odluka koje se donose povodom javnog natječaja, jer se u praksi uobičajilo da se u njima navode samo kandidati koji su izabrani (imenovani). Stoga odluka koja ne spominje kandidate koji nisu imenovani, ne može imati obrazloženje zašto isti nisu imenovani. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No to, sukladno prethodno izloženom, pretpostavlja da natječajni spisi sadrže konkretne razloge na temelju kojih je odluka donijeta.
Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost, kao u ovom predmetu, jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz članaka 10. i 102. Zakona o sudovima).
Neprihvatljivo je, stoga i suprotno temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina da bilo kome, a pogotovo sucu koji je dugi niz godina obavljao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući učinkovito izjavljivanje pravnog lijeka.
Stoga su osporenom odlukom podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članka 18. stavak 1. (pravo na učinkovitu pravnu zaštitu), članka 19. stavak 1. (zakonitost pojedinačnih akata) te članka 44. Ustava Republike Hrvatske (pravo na dostupnost javnih dužnosti pod jednakim uvjetima).
Usvojivši ustavnu tužbu zbog povreda ovih ustavnih prava, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositeljice ustavne tužbe glede povrede ostalih ustavnih vrednota i ustavnih prava istaknutih u ustavnoj tužbi, kao i Ustavom zajamčene ravnopravnosti pripadnika svih nacionalnih manjina (članak 15. stavak 1. Ustava), za koju, uostalom, podnositeljica nije dala pravnovaljane razloge, a niti u spisu DSV-a o tome postoje relevantni dokazi.
Odluku kao u izreci Ustavni sud je donio na temelju odredbe članka 72. navedenog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-738/1996
Zagreb, 8. ožujka 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti