POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PROGRAMI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 2000. godine - Arhiva - pravna služba - uredba o ostvarivanju - pravilnik o dopusnicama ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1985
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, sastavljenom od suca Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća, te sudaca Marijana Hranjskog, Ivana Mrkonjića, Jasne Omejec i Vice Vukojevića, kao članova Vijeća, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe Z. i S. Đ. iz B., na sjednici Vijeća održanoj 4. listopada 2000. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju presude:
– Županijskog suda u B., broj: Gž-1951/1999-2 od 11. veljače 2000. godine, i
– Općinskog suda u B., broj: P-1679/1999-60 od 20. rujna 1999. godine.
II. Predmet se vraća Općinskom sudu u B. na ponovno postupanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje

  1. Dopuštenom i pravodobnom ustavnom tužbom podnositelji su pokrenuli ustavnosudski postupak u svezi s presudom Županijskog suda u B., broj: Gž-1951/1999-2 od 11. veljače 2000. godine.
  2. Tijekom provedenoga parničnog postupka podnositelji su tužbom zahtijevali od suda obvezati tuženu »ZB« d.d., P. 013205 B., isplatiti iznos od 264,87 DM, s pripadajućom kamatom od 5%. Ovo iz razloga što su smatrali da im pripada pravo na naknadu štete uslijed neisplate kamata za sporno razdoblje na ime deviznog depozita kojeg su imali kod tužene. U svojoj tužbi podnositelji su isticali da je jednostrana Odluka tužene od 1. lipnja 1996. godine, kojom je utvrđena nulta stopa godišnje kamate na štedne uloge domaćih i stranih fizičkih osoba u stranoj valuti uloženih poslije 27. travnja 1991. godine u suprotnosti s odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), te da kao takva nije mogla imati utjecaj na neisplatu ugovorene kamate u konkretnom slučaju.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu podnositelja Općinski sud u B. svojom presudom, broj: P-370/1997 od 7. srpnja 1998. godine, kao i dopunskom presudom broj: P-370/97-52 od 15. veljače 1999. godine, usvojio je predmetni tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je tijekom postupka utvrđeno da su podnositelji bili devizne štediše kod tužene u razdoblju od 1993. pa do 1997. godine. Također je utvrđeno da podnositeljima nije bila isplaćena ugovorena kamata za razdoblje od 1. lipnja 1996. godine pa do 21. siječnja 1997. godine. Prema pravnom stajalištu prvostupanjskog suda izraženog u navedenoj presudi, odluka tužene o određivanju nulte stope kamate na štedne uloge domaćih i stranih fizičkih osoba u stranoj valuti uloženih poslije 27. travnja 1991. godine bila je nezakonita, iz razloga što je ona u suprotnosti s odredbama članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenoga, prvostu-panjski sud je utvrdio kako je podnositeljima nezakonito uskraćena isplata kamate koja je proizlazila iz ugovora o štednji sklopljenog između podnositelja i tužene.
Protiv prvostupanjske presude tužena je podnijela žalbu. Odlučujući o žalbi tužene Županijski sud u B. svojom presudom, broj: U-III-660/1999-2 od 4. lipnja 1999. godine, ukinuo je osporavane prvostupanjske rješidbe, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedene presude Županijskog suda u B. proizlazi da su prvostupanjske rješidbe ukinute iz razloga što iz njih nije u potpunosti razvidno o kojoj se vrsti kamate, a koju je tužena dužna isplatiti podnositeljima, u konkretnom slučaju radi. Prema pravnom stajalištu drugostupanjskog suda izraženom u navedenoj ukidnoj presudi, nije sporna obveza tužene isplatiti podnositeljima dužnu kamatu, a sukladno odredbama članka 1045. Zakona o obveznim odnosima, već da je potrebno u ponovljenom postupku točno utvrditi njezin iznos i visinu.
U ponovljenom parničnom postupku, Općinski sud u B. svojom presudom, broj: P-1679/1999-60 od 20. rujna 1999. godine, odbio je tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti. Iz obrazloženja navedene prvostupanjske presude proizlazi kako nije sporno da je tužena dužna podnositeljima isplatiti na ime naknade štete za neisplaćenu kamatu određeni iznos a sukladno odredbama članka 1045. Zakona o obveznim odnosima, ali da je bila sporna njegova visina. Nadalje se ističe kako je radi utvrđivanja sporne visine kamate prvostupanjski sud, a na prigovor tužene, po službenoj dužnosti naredio izvođenje dokaza obračunom kamate po stručnoj ustanovi, odredivši podnositeljima predujmiti trošak izvođenja tog dokaza u cijelosti. S obzirom na činjenicu da podnositelji nisu predujmili trošak radi izvođenja potrebnog dokaza, prvostupanjski sud je zaključio kako podnositelji nisu dokazali osnovanost i visinu svog potraživanja, te je uslijed toga njihov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 153. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 91/92 i 112/99).
Protiv prvostupanjske presude podnositelji su izjavili žalbu. Odlučujući o žalbi podnositelja, Županijski sud u B. osporavanom presudom odbio je tu žalbu kao neosnovanu, potvrdivši u cijelosti zakonitost prvostupanjske presude.
3. U svezi s osporavanom presudom podnositelji su podnijeli ustavnu tužbu. Podnositelji u ustavnoj tužbi ističu kako osporavana presuda, kao i presuda prvostupanjskog suda, nisu donesene sukladno odredbama postupovnih pravila Zakona o parničnom postupku. Drže kako su tijekom postupka, kao umirovljenici i kao ekonomski slabija strana, bili diskriminirani i stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na protustranku. Iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi kako podnositelji smatraju da je malicioznim postupanjem suda u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava, kojim se svima jamči pravo na pravično suđenje pred sudovima ustanovljenim zakonom. U ustavnoj tužbi podnositelji upućuju i na postojanje povreda ustavnih odredaba iz članka 1. i članka 3. Ustava. Cijeneći osporavane presude nezakonitima, podnositelji predlažu njihovu ustavnu tužbu usvojiti te navedene rješidbe ukinuti.
Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u B. broj: P-370/1997.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Prema odredbama članka 59. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) svaka fizička i pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene vlasti, odlukom upravne vlasti, ili odlukom drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite prava i temeljnih sloboda čovjeka zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, ovaj Sud tijekom ustavnosudskog postupka pružanja zaštite ustavnih prava određenih subjekata utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinaca došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u temeljna prava i slobode.
5. U konkretnom slučaju podnositelji ustavne tužbe zahtijevali su od sudova pravnu zaštitu određivanjem naknade štete, a u situaciji kada im za sporno razdoblje nije bila isplaćivana, sukladno sklopljenom ugovoru s tuženom, kamata na uložena devizna sredstva.
Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima, na uloge na štednju plaća se kamata. S obzirom na navedenu zakonsku odredbu, tijekom provedenoga parničnog postupka nadležni sudovi kao nesporno utvrdili su da je odluka tužene o određivanju nulte stope kamate na štedne uloge domaćih i stranih fizičkih osoba u stranoj valuti uloženih poslije 27. travnja 1991. godine nezakonita, iz razloga njezine suprotnosti s navedenom odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima.
Shodno takvom utvrđenju, tijekom parničnog postupka nije bila sporna osnovanost tužbenog zahtjeva podnositelja, već je bila sporna njegova visina. Međutim, s obzirom na činjenicu da podnositelji nisu predujmili iznos potreban za pokrivanje troška po službenoj dužnosti određenog izvođenja dokaza utvrđivanja visine potraživanja u konkretnom slučaju, pozivom na odredbu članka 153. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, tužbeni zahtjev podnositelja odbijen je kao neosnovan.
6. Pravila parničnoga postupovnog prava o formi poduzimanja procesnih aktivnosti su u pravilu kogentne naravi. Poštivanje zakonom propisanog postupka jamstvo je pravne valjanosti provedenih radnji. Strogost postupovnih pravila o formi postupanja upravo su ustanovljena u svrhu sprječavanja šikanosnog postupanja i radi osiguranja ravnopravnosti sudionika u postupku. Propisana pravila postupanja u zakonom uređenim postupcima ujedno jamče i da će se pravosudna aktivnost odvijati sukladno općim društvenim ciljevima, od kojih su primarni sprječavanje nezakonitih činidaba, pravna sigurnost i vladavina prava.
Postupovna pravila imaju za cilj očuvanje integriteta pravnog poretka. Međutim, ona nisu zakonom utvrđena da bi bila sama sebi svrhom. Pravila forme su po svojoj pravnoj prirodi statična i uslijed pogrešne interpretacije mogu dovoditi do njihove uporabe na način suprotan svrsi radi koje su ustanovljena. Tada pogrešno tumačenje pravila postupanja može dovoditi do povreda prava radi čije zaštite su izvorno namijenjena i propisana.
Tijekom provođenja postupka sudovi su dužni pridržavati se kogentnih propisa postupka. Međutim, kada pravila postupanja ostavljaju sudovima na prosudbu svrsishodnost njihove primjene na konkretan slučaj, tada su oni dužni poduzeti sve potrebne mjere radi zaštite ravnopravnosti stranaka u postupku, odnosno radi omogućavanja strankama postizanje zaštite prava koja im prema zakonu pripadaju.
7. Odredbom članka 153. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, a na kojeg su se sudovi pozivali prilikom donošenja osporavanih presuda, propisano je da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za predujmljivanje troškova ne bude položen u roku, te da će činjenicu nepredujmljivanja tada sud samostalno cijeniti, a s obzirom na sve okolnosti slučaja.
Međutim, odredbom članka 153. stavka 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da će kada izvođenje dokaza naredi sud po službenoj dužnosti, taj sud odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Također istom odredbom je dana mogućnost sudu, kada određuje izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, odrediti da potrebni iznos položi samo jedna strana.
Situacije u kojima sud određuje provođenje dokaza po služenoj dužnosti uređene su zakonom. Smisao navedene odredbe članka 153. stavka 2. Zakona o parničnom postupku je davanje mogućnosti sudu da prema okolnostima svakoga pojedinog konkretnog slučaja ocijeni kome nametnuti obvezu predujmljivanja troška. Pri utvrđivanju obveze predujmljivanja troška pogotovo se mora imati u vidu specifične okolnosti sporne pravne situacije, kao što su na primjer nepostojanje spora o osnovanosti tužbenog zahtjeva već postojanje spora o njegovoj visini, ekonomskoj snazi sudionika u postupku ili skrivljenost spora proizašlog iz nesporno nezakonite radnje, odnosno akta jedne od stranaka u sporu.
8. Člankom 29. stavkom 1. alinejom 1. Ustava jamči se pravo osuđenicima i okrivljenicima na pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom. Iako se predmetno ustavno jamstvo nalazi u članku kojim se uređuju prvenstveno prava osoba tijekom provođenja kaznenog postupka, prema stajalištu ovog Suda kvalitativno ista prava pripadaju i svim drugim sudionicima u pravno reguliranim postupcima koji se vode pred nadležnim tijelima ustanovljenim zakonom. Takovo pravno stajalište ovaj sud je izrazio u nizu svojih odluka (npr. broj: U-III-435/2000 od 17. svibnja 2000., broj: U-III-504/1996 od 8. srpnja 1999. itd.).
Sadržajno, ustavno jamstvo na pravično suđenje u parničnom postupku jamči sudionicima pravo na pristup sudu i poduzimanje svih dopuštenih postupovnih radnji, kao i pravo stranaka na jednak položaj u parnici bez diskriminacija po bilo kojoj osnovi tijekom odlučivanja o osnovanosti njihovih tužbenih zahtjeva.
9. U konkretnom slučaju sudovi su tijekom odlučivanja o postupovnim pitanjima, propuštajući pri tome ocijeniti bitne okolnosti za odlučivanje o dužnosti predujmljivanja troška izvođenja dokaza prema zakonskom ovlaštenju iz članka 153. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, praktički doveli do situacije u kojoj je podnositeljima tužbeni zahtjev za naknadu štete proizašao iz nedvojbeno protuzakonitog akta protustranke, odbijen kao neosnovan. Neodlučivanjem o biti stvari iz procesnih razloga, kada osnovanost tužbenog zahtjeva nije sporna, i u slučaju kada zakon pruža mogućnost sudu meritorno odlučivati po provođenju postupka sukladno njegovim postupovnim pravilima, stvarno je onemogućen pristup podnositeljima sudu radi zaštite njihovih prava.
Takvim postupanjem podnositeljima je grubo narušeno i pravo na ravnopravan položaj tijekom provođenja parničnog postupka, a pogotovo imajući u vidu odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku kojima se uređuje dužnost snašanja troškova parničnog postupka. Stavljajući podnositelje u neravnopravan položaj u provedenom postupku, a uslijed njihove ekonomske snage, sudovi su u predmetnoj pravnoj situaciji povrijedili ustavno jamstvo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. alineje 1. Ustava.
Također, propuštanje pružanja pravne zaštite podnositeljima iz postupovnih razloga, u situacijama kada je zakon izričito ovlastio sudove ocijeniti sve relevantne okolnosti u konkretnom slučaju, te kada osnovanost tužbenog zahtjeva nije sporna već samo njegova visina, u suprotnosti je s načelima zakonitosti i traženja materijalne istine kao temeljnim načelima parničnog postupka. Ujedno, navedeno postupanje nije u suglasju s načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske.
10. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je kako u ustavnoj tužbi istaknute povrede ustavnih odredbi iz članka 1. i članka 3. Ustava ne daju osnovu za pružanje ustavnosudske zaštite. Ovo stoga što te odredbe ne sadrže slobode i prava čovjeka i građanina čiju zaštitu sukladno odredbi članka 125. alineje 3. Ustava Ustavni sud pruža odlučujući o ustavnim tužbama podnositelja.
11. Slijedom iznijetog, a utvrdivši kako je podnositeljima ustavne tužbe osporavnom presudom Županijskog suda u B. kao i presudom Općinskog suda u B., povrijeđeno ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. alineje 1. Ustava, odlučeno je kao u izreci.
Ova odluka temelji se na odredbama članaka 69. i 70. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Točka treća izreke temelji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-297/2000
Zagreb, 4. listopada 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti