POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - FINANCIJE - KREDITI

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 1997. godine - Propisi - arhiva - pravna klinika - odluka o privremenom - ispravak uredbe vlada ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE OBJAVE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe T. R. iz Z., podnesene po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz Z., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj 26. ožujka 1997. godine, donio je slijedeću
ODLUKU
I. Usvaja se ustavna tužba te se ukida odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Trgovačkog suda u Z. broj: ID-17/1996 od 8. veljače 1996. godine u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe.
II. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovom imenovanju za suca Trgovačkog suda u Z., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa, od 29. siječnja 1996. godine, klasa: 700-04/95-01/171, ur. br: 514-05-01-96-2 i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa, od 20. lipnja 1995. godine, klasa: 700-04/95-01/171, ur. br: 514-05-02/9-95-2, objavljenim u "Narodnim novinama", broj 43/95.
III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama" službenom listu Republike Hrvatske.
Obrazloženje
T. R. iz Z. podnio je, putem punomoćnika R. Ž., odvjetnika iz Z., ustavnu tužbu povodom odluke Državnog sudbenog vijeća broj: ID-17/1996 od 8. veljače 1996.
Podnositelj ustavne tužbe sudjelovao je kao kandidat u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z.
U ustavnoj tužbi navodi da je osporenom odlukom Državno sudbeno vijeće povrijedilo njegova ustavna prava iz članka 3., 14., 19., 26., 38., 44. i 119. Ustava Republike Hrvatske, dok iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da smatra da su naznačenom odlukom povrijeđena i njegova ustavna prava iz članaka 28. i 35. Ustava.
Podnositelj ustavne tužbe smatra da je odluka o njegovom neimenovanju za suca protuzakonita, jer je za njezino donošenje bilo od odlučnog utjecaja mišljenje, koje je o kandidatu dao predsjednik Visokog trgovačkog suda usmeno na sjednici Državnog sudbenog vijeća. To mišljenje nije dano u pismenom obliku, kako to propisuje Zakon o Državnom sudbenom vijeću, pa nije niti moglo biti dostavljeno članovima Državnog sudbenog vijeća, kako to određuje članak 17. Zakona o Državnom sudbenom vijeću.
Usmeno mišljenje dano na navedenoj sjednici od strane predsjednika Visokog trgovačkog suda ne temelji se, po navodima podnositelja ustavne tužbe, na rezultatima njegova rada kao suca, odnosno objektivnim pokazateljima njegova rada i zalaganja, nego se navode takove objede koje ga prikazuju u potpuno negativnom kontekstu tako da njegov raniji rad i način obnašanja sudačke dužnosti nije niti razmatran iako su to elementi, prema postojećim propisima, koji su trebali biti temelj odlučivanja o imenovanju kandidata za suca nekog suda.
Podnositelj ustavne tužbe predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske, zbog navedenih povreda ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, ukine citiranu odluku Državnog sudbenog vijeća.
Temeljem članka 55. stavak 1. točka 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), Ustavni sud je pribavio spis Državnog sudbenog vijeća pod brojem: ID-17/96, kao i izjašnjavanje Državnog sudbenog vijeća na podnesenu ustavnu tužbu.
Državno sudbeno vijeće u svom izjašnjenju na navode ustavne tužbe prvenstveno ističe prigovor da je ustavna tužba nedopuštena i to zbog nenadležnosti Ustavnog suda, jer da Državno sudbeno vijeće ne spada niti u sudsku niti u upravnu vlast, kao i zbog pomanjkanja akta u smislu članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Pored toga poriče sve navode podnositelja ustavne tužbe o povredama ustavnih prava.
U provedenom postupku razmotreni su i analizirani navodi i prijedlozi iz ustavne tužbe, usmeno mišljenje predsjednika Visokog trgovačkog suda kao i njegov dopis od 25. siječnja 1995. i pismeno mišljenje predsjednice Trgovačkog suda u Z., te izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća od 17. travnja 1996. godine, isprave, materijali i zapisnik sa XVIII sjednice Državnog sudbenog vijeća od 8. veljače 1996.
Ustavna tužba je osnovana.
Prema članku 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.
Prije razmatranja navoda o mogućim povredama ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud je razmotrio spomenuti prigovor Državnog sudbenog vijeća o nenadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske za postupanje po ustavnoj tužbi.
Prigovor nije osnovan. Ustavni sud ponovno ističe stajalište, izraženo u svojim ranijim odlukama, (npr. U-III-188/95 objavljenoj u "Narodnim novinama", broj 22/95), a prema članku 25. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odluke i rješenja Ustavnog suda su obvezatne i izvršne, da je osporena odluka Državnog sudbenog vijeća konačni pojedinačni akt tijela koje spada u oblast sudbene vlasti, a kojom se rješava o pravima i interesima kandidata koji su sudjelovali u natječajnom postupku, te da protiv tog akta nije dopušten drugi pravni put. Ovo se odnosi i na dio odluke Državnog sudbenog vijeća koji se tiče podnositelja ustavne tužbe - bez obzira na to što njegovo ime nije navedeno - jer upravo tim (prešućenim, konkludentnim) dijelom odluke nije uvažena njegova prijava na natječaju, a na način kojim su povrijeđena njegova ustavna prava.
Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske nadležan odlučivati o predmetnoj ustavnoj tužbi.
Podnositelj ustavne tužbe tvrdi da mu je osporenom odlukom Državno sudbeno vijeće povrijedilo ustavna prava iz članka 3. (vladavina prava), članka 14., jer je nepotkrijepljenim tvrdnjama predsjednika Visokog trgovačkog suda, izraženim u usmenom mišljenju danom na sjednici Državnog sudbenog vijeća prilikom imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z., doveden u neravnopravni položaj s ostalim kandidatima o kojima je izraženo mišljenje s podlogom na stvarnim pokazateljima, članka 19., jer akt Državnog sudbenog vijeća nije utemeljen na zakonu, članka 26., jer nije imao jednak položaj sa drugim kandidatima pred Državnim sudbenim vijećem, članka 44., jer mu nije omogućeno da pod jednakim uvjetima bude imenovan za suca, te smatra da je osporena odluka donesena suprotno članku 115. stavak 2. Ustava.
Iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu također povrijeđena ustavna prava iz članaka 28. i 35. Ustava Republike Hrvatske.
Osnovano tvrdi podnositelj ustavne tužbe da su povrijeđena njegova ustavna prava.
Naime, iz dopisa predsjednika Visokog trgovačkog suda od 25. siječnja 1995., bez broja, proizlazi da se slaže u cijelosti sa mišljenjem predsjednice Trgovačkog suda u Z. glede prijavljenih kandidata, te napominje da su obrazloženja tih mišljenja radili zajedno. Mišljenje predsjednice Trgovačkog suda u Z. o kandidatu T. R. je pozitivno, jer ističe veliki stručni ugled kandidata, njegov zadovoljavajući rad kao predsjednika parničnog odjela, uz prijedlog da se kandidat imenuje sucem. Ako se dopis predsjednika Visokog trgovačkog suda sa sadržajem kako je naveden može smatrati pismenim mišljenjem za kandidate, tada je u suprotnosti s usmeno iznesenim mišljenjem za istog kandidata, koje je predsjednik Visokog trgovačkog suda dao na sjednici Državnog sudbenog vijeća održanoj 8. veljače 1995. Tada je za istog kandidata ustvrdio da vodi postupke na "avangardni i sumnjiv" način, da su protiv njega podnesene krivične prijave i da se predstavljao u određenom trenutku kao zamjenik suda da bi postigao neke rezultate. Zato ne predlaže njegovo imenovanje za suca Trgovačkog suda u Z.
Prema diskusijama o kandidatu koje su slijedile, nesporno je da je upravo takvo mišljenje bila osnovica raspravljanja o imenovanju kandidata, a da nema navoda zašto je dano suprotno mišljenje od pismenog. Navodi usmenog mišljenja o "sumnjivom i avangardnom" vođenju postupaka mogu upućivati na izvršenje nekog krivičnog djela iz Glave osamnaeste Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/93 - pročišćeni tekst) pod nazivom krivičnog djela protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja.
Takvim navodima povrijeđena su ustavna prava podnositelja ustavne tužbe iz članaka 28. i 35. Ustava, jer Ustav jamči u članku 28. da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja, dok u članku 35. Ustav jamči svakome građaninu štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ugleda i časti.
Ranijim odlukama, kao što je U-III-188/95 i dr. Ustavni sud je utvrdio svoja stajališta o sadržaju i značenju mišljenja, prema kojem se mišljenje ne iscrpljuje (samo) na ocjeni formalnih zakonskih pretpostavki za imenovanje sudaca (članak 49. i 50. Zakona o sudovima "Narodne novine", broj 3/94), jer su ta pitanja već riješena sastavljanjem liste kandidata; mišljenje se treba prvenstveno odnositi na suštinske kvalitete svakog kandidata posebno (kao što su njegova stručnost, uspješnost u radu i rezultati rada, a po potrebi i druga osobna svojstva - kao posebne odlike objavljeni znanstveni i stručni radovi), jer se samo takvim mišljenjem može osigurati argumentirana rasprava i odlučivanje na sjednici vijeća.
Protivno je pravnoj sigurnosti (članak 3. Ustava - vladavina prava) da se mišljenje zasniva na neobrazloženim golim tvrdnjama, koji moralni lik kandidata karakterizira u potpuno negativnom kontekstu, pogotovo kada su se, kao u ovom slučaju, u istom postupku imenovanja pojavila dva kontradiktorna mišljenja predsjednika neposredno višeg suda o istom kandidatu, a bez obrazloženja razloga za promjenu mišljenja i bez osvrta na navode pozitivnog mišljenja koje je bilo dano.
Odlučujući na osnovi kontradiktornih i tako instruiranih mišljenja predsjednika Visokog trgovačkog suda dovedeno je u pitanje ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe da pod jednakim uvjetima bude primljen u javne službe (članak 44. Ustava), koje pravo ne znači samo formalnu jednakost u natječaju, već i pravo svakog kandidata da se, na jednak način za sve, uzmu u obzir stručna, moralna i druga svojstva.
Osnovan je navod podnositelja ustavne tužbe o povredi ustavnih načela neovisnosti sudaca i sudačkog imeniteta (članak 115. i 119.) iz razloga što je Državno sudbeno vijeće svoju odluku temeljilo na mišljenju predsjednika Visokog trgovačkog suda koje je dano usmeno na sjednici, a koje je kontradiktorno s pismenim mišljenjem - ukoliko se dopis kojim se predsjednik Visokog trgovačkog suda očitovao na mišljenje dano o kandidatima od predsjednice Trgovačkog suda u Z. može smatrati mišljenjem.
S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da su u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z., podnositelju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 26., 28., 35. i 44., kao i odredbe članaka 115. i 119. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je ustavna tužba usvojena i odlučeno je kao u izreci.
Objava se temelji na članku 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-152/1996.
Zagreb, 26. ožujka 1997.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Jadranko Crnić, v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti