POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - PODUZETNIČKI CENTAR

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 1994. godine - Propisi - arhiva - moje pravo - pravilnik o hidrantskoj - pravilnika o izmjenama ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA - SVE GODINE

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, prof. dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić - Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 17. listopada 1994. donio je ovo
RJEŠENJE
I.
Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti odredbe članka 21. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novine", broj 33/1992, 57/1992) Uredba o dopunama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, 77/1992, 86/1992 - pročišćeni tekst, 27/1993 (Zakon o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu), 58/1993. 2/1994).
II.
Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članka 5. stavak 1. točka 1 druga rečenica: članka 15. stavak 4; članka 58. stavak 3. (čl. 60. st. 3. u pročišćenom tekstu). članka 70. ( čl. 72); članka 72. stavak 4. ( čl. 74 st. 4); članka 74. stavak 4. ( čl 76. st. 4), te članka 106. ( čl. 108) Zakona.
III.
Odbacuju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
Naputka za primjenu Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata Ministarstva rada, socijalne skrbi i obitelji (klasa: 562-00/92-01/33. ur.broj: 524-05/2-92-9) od 7. srpnja 1992;
Dopune Naputka za primjenu Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata Ministarstva rada, socijalne skrbi i obitelji (klasa: 562-01/92-01/33. ur.broj: 524-05/2-92-5) od 27. kolovoza 1992;
Naputka za primjenu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (klasa: 562-01/92-01/33, ur.broj: 524-05/1-92-6) od 16. studenog 1992.
IV.
Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".
Obrazloženje:
I.
Prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti u izreci navedenog Zakona (u daljem tekstu: osporeni Zakon) i navedenih Naputaka Ustavnom sudu Republike Hrvatske obratili su se: Savez ratnih i vojnih invalida Hrvatske, Hrvatski ratni veterani, Zvonko Ivanković - Vonta, Ilija Labus, Gojko Majstorović i Vuk Marković, svi iz Zagreba, Lovro Nimac iz Rijeke, Dinko Harašić iz Supetra i Mile Nekić iz Zadra. Većina predlagaća smatra da se odredbama navedenim u izreci, a također u Napucima za primjenu osporenog Zakona, uvodi neravnopravnost i nejednakost između ratnih vojnih invalida i to na način da su privilegirani borci Domovinskog rata, a diskriminirani borci Narodnooslobodilačkog rata. Stajalište je predlagača da su osporenim odredbama povrijeđena načela iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske (jednakost i poštivanje prava čovjeka kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske), zatim iz članka 14. Ustava Šjednakost svih pred zakonom), kao i iz članka 57. Ustava (posebna skrb Republike za zaštitu invalidnih osoba i njihovo uključivanje u društveni život). Jedan prijedlog polazi sa stajališta da osporeni Zakon neosnovano ustanovljuje razliku između mobiliziranih i demobiliziranih pripadnika Hrvatske vojske i pripadnika postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova
II.
Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 21. osporenog Zakona. Prema toj odredbi, kojoj je naslov: Posebni dodatak, ratni vojni invalid, kojem je organizam oštećen pod okolnostima iz članka 5. stavka 1. točke 1 Zakona, ima pravo na posebni dodatak u visini od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine. Prema spomenutoj točki 1. ratni vojni invalid je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane, povrede ili ozljede koju je dobila u sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske ili izvan njihova sastava pri obavljanju vojnih ili drugih dužnosti. po nalogu nadležnih državnih tijela Republike Hrvatske, u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske od 17. kolovoza 1990. do prestanka neprijateljstava ili kao ratni zarobljenik. Ratni vojni invalid je i osoba kojoj je oštećenje organizma nastalo zbog bolesti, a bolest je, pogrošanje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna posljedica okolnosti iz ove točke.
Podnositelji prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporavaju suglasnost s Ustavom navedene odredbe sa stajališta da su njome ratni vojni invalidi Narodnooslobodilačkog rata dovedeni u neravnopravni položaj. Naime, točke 2, 3, 4. i 5. stavka 1. članka 5. govore o ratnim vojnim invalidima kojima je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane, povrede ili ozljede koju su dobili
- u sastavu partizanskih odreda, odnosno Jugoslavenske armije ili izvan njihova sastava pri obavljanju vojnih ili drugih dužnosti po naređenju vojnih organa ili organa vlasti od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945;
- u sastavu hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945., odnosno do otpuštanja iz zarobljeništva. iako je s tim u vezi bila pravomoćno osuđivana nakon 15. svibnja 1945;
- u sastavu jugoslavenske vojske za vrijeme rata od 6. do 17. travnja 1941. ili kasnije kao ratni zarobljenik u logorima;
- pri obavljanju vojnih dužnosti u stranoj zemlji koja je u oružanom sukobu, ako ju je na te dužnosti uputio nadležni vojni organ u okviru međunarodnih obveza poslije 15. svibnja 1945.
Tijekom dosadašnjeg postupka pribavljeno je stručno mišljenje Ministarstva rada i socijalne skrbi o osporenoj odredbi članka 21. u kojem se, pored ostalog, kaže:
"Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata propisana je zaštita ratnih vojnih invalida, mirnodopskih vojnih invalida i civilnih invalida rata. Tim Zakonom propisani su isti oblici i jednak opseg zaštite za sve ratne vojne invalide, mirnodopske vojne invalide i civilne invalide rata, ovisno o postotku oštećenja organizma, bez obzira na to da li su oštećenje organizma zadobili u ovom domovinskom ratu, ranijim ratovima ili kao vojnici u mirno doba. Pravo na pripadajući iznos osobne invalidnine, pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe i visina tog dodatka, te pravo na ortopedski dodatak i visina tog dodatka isključivo ovisi o postotku i vrsti oštećenja organizma, bez obzira kada je i pod kojim u Zakonu predviđenim okolnostima nastalo to oštećenje organizma. Posebni dodatak (članak 21. Zakona) je oblik zaštite predviđen samo za ratne vojne invalide domovinskog rata iz razloga različitosti njihovog stradavanja u odnosu na ostale ratne vojne invalide (višestruko ranjavanje kombinirano s psihičkim oštećenjima koje se ne može u punoj potrebnoj mjeri iskazati u postocima oštećenja organizma)."Ustavni sud Republike Hrvatske riješio je pokrenuti postupak za ocjenu osporene odredbe članka 21. polazeći od toga da Ustav Republike Hrvatske u odredbi članka 3. među najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske uključuje jednakost, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka i vladavinu prava. Članak 14. jamči gradanima Republike Hrvatske jednakost svih pred zakonom. a prema odredbi članka 57. stavak 2. Ustava Republika posebnu skrb posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovom uključivanju u društveni život. Stoga se Sudu postavlja pitanje ne bi li i sve osobe navedene u točkama 2, 3. 4. i 5. stavka 1 članka 5. osporenoga Zakona, trebale, kao invalidne osobe, uživati i taj oblik posebne skrbi koju Repkkblika posvećuje zaštiti svih invalidnih osoba.
Stajalište je ovog Suda da premda osporeni Zakon slijedi ustavna jamstva iz članka 3, 14. i 57. Ustava Republike Hrvatske, ne može se poreći ni postojanje sumnje da su odredbom navedenom u točci 1. izreke ovog rješenja ove ustavne odredbe ipak povrijeđene, pa je stoga pokrenut postupak za ocjenu njezine ustavnosti. o kojoj će se odlučiti nakon provedenog ustavnosudskog postupka.
III.
1. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti odredbe članka 5. stavak 1. točka 1. druga rečenica osporenog Zakona prema kojoj ratni vojni invalid je i osoba kojoj je oštećenje organizma nastalo zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti, neposredna posljedica okolnosti navedenih u toj točki. Predlagač u svezi s ovom odredbom prigovara tome što se, kad je riječ o osobama iz točke 1. stavka 1. članka 5. Zakona - u odnosu prema ostalim točkama iz te zakonske odredbe, svojstvo ratnog vojnog invalida stječe i na temelju oštečenja organizma nastalog zbog bolesti. Sud je prihvatio obrazloženje Ministarstva rada i socijalne skrbi prema kojem bolest kao osnova za stjecanje svojstva ratnog vojnog invalida predstavlja poseban problem zbog toga što je otežano utvrdivanje uzročne veze izmedu bolesti i ratnih napora, (posebno zbog proteka gotovo 50 godina od završetka II. svjetskog rata) a imao je u vidu i odredbu članka 89. Zakona prema kojoj ratni vojni invalidi, kojima je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida zbog bolesti do I. srpnja 1992. godine po Zakonu o osnovnim pravima vojnih invalida i obitelji palih boraca ("Službeni list SFRJ", broj 68/81, 41/83, 75/85, 44/88, 87/89, 20/90 i 42/90) po propisima koji su prethodili tom zakonu, odnosno po Uredbi o zaštiti žrtava rata za obranu Republike Hrvatske i njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 52/91) zadržavaju svojstvo ratnog vojnog invalida i koriste se pravima u opsegu i uz uvjete što su propisani Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i kad im osnova (bolest) za stjecanje tog svojstva nije predviđena tim Zakonom, ako ispunjavaju uvjete iz članka 3. Zakona.
U svezi s navedenim propisima Sud je također imao u vidu da je rok za podnošenje zahtjeva za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida zbog bolesti, prema ranijim saveznim propisima, istekao 31. posinca 1952. godine (članak 34. Uredbe o invalidskim prinadležnostima "Službeni list SFRJ". broj 33/52), članak 81. Zakona o ratnim vojnim invalidima ("Službeni list SFRJ", broj 13/63), članak 118. Zakona o ratnim vojnim invalidima ("Službeni list SFRJ", broj 49/65 - pročišćeni tekst), članak 104. Zakona o vojnim invalidima ("Službeni list SFRJ", broj 67/72), članak 95. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i obitelji palih boraca ("Službeni list SFR,I", broj 31/86 - pročišćeni tekst) i to baš iz razloga nemogućnosti utvrđivanja uzročne veze izmedu bolesti i ratnih napora.
2. Sud nije prihvatio prijedlog da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti odredbe članka 15 stavak 4 osporenog Zakona prema kojoj se, pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma osobama kojima je oštećenje organizma nastalo kao posljedica pogoršanja, odnosno ispoljenja bolesti, uzima odgovarajući postotak od cjelokupnog oštećenja organizma s tim da - po toj osnovi utvrdeni postotak oštećenja organizma - ne može iznositi više od 80%. Predlagači su navedenoj odredbi prigovarali sa stajališta da prikračuje invalide koji faktično imaju, odnosno već im je utvrđen 100% invaliditet. Ocjenjivajući osporenu odredbu Sud je imao u vidu činjenicu da je riječ o oštećenju organizma koje je nastalo kao posljedica pogoršanja odnosno ispoljenja bolesti, pa je zakonodavac razrađujući svojstva ratnog vojnog invalida i posljedice tih svojstava, mogao propisati i takvo ograničenje.
3. Nije prihvaćen prijedlog da Sud pokrene postupak za ocjenu ustavnosti odredbe članka 58. stavak 3. osporenog Zakona (u pročišćenom tekstu čl. 60 st. 3.) prema kojem se danom ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava po osnovi bolesti dobivene pod okolnostima iz članka 5. stavka 1. točke 1. i članka 7. stavka 1. ovoga Zakona smatra dan otpuštanja iz oružanih snaga. Predlagač je osporavao navedenu odredbu sa stajališta da osobe koje su demobilizirane temeljem te odredbe "imaju pravo na nankadnu zbog bolesti, a one osobe koje nisu demobilizirane to pravo nemaju"
Ne prihvaćajući prijedlog Sud je ocijenio da osporenu odredbu treba tumačiti povezano s odredbom članka 75. stavka 1. odnosno odredbom članka 77. stavka 1. - pročišćenog teksta. Naime, prema odredbi članka 75. stavka 1. odnosno članka 77. stavka 1. - pročišćenog teksta zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida i mirnodopskog vojnog invalida po osnovi oštećenja organizma nastalog zbog bolesti dobivene, odnosno pogoršane ili ispoljene pod okolnostima iz članka 5. stavka 1. točke 1. i članka 7., stavka 1. i članka 8. stavka 2. Zakona može se podnijeti nakon prestanka sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske, otpuštanja iz oružanih snaga, odnosno prestanka neprijateljstava. a najkasnije u roku od 5 godina od dana prestanka sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske, otpuštanja iz oružanih snaga odnosno prestanka neprijateljstava, a da se je zakonodavac osnovano vodio mišlju da vojnicima treba omogućiti zdravstvenu zaštitu dok to jesu, pa ako bolest i unatoč toga prouzroči invaliditet, osobi koja je otpuštena iz oružanih snaga treba omogućiti ostvarivanje određenih prava po osnovi bolesti.
4. Sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka ni za ocjenu ustavnosti odredaba članka 70. Zakona (u pročišćenom tekstu članak 72.) jer kontekst u kojem prijedlog za pokretanje postupka govori o toj odredbi ne sadrži razloge u smislu osporavanja te odredbe, već odredbe članka 106. Zakona.
5. Također nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba čl. 72. stavak 4. i članka 74. stavak 4. Zakona, prema kojima se pisanim dokaznim sredstvom o činjenici da je rana, povreda ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 5. stavka 1. točka 3. Zakona iznimno može smatrati i odgovarajuća potvrda izdana od Društva ratnih veterana "Hrvatski domobran", odnosno pisanim dokaznim sredstvom o činjenici da je osoba od koje članovi obitelji izvode prava po odredbama ovoga Zakona poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona iznimno može smatrati i odgovarajuća potvrda izdana od Društva ratnih veterana "Hrvatski domobran".
Predlagač je prigovarao tome što je ovo ovlaštenje dato samo jednom udruženju građana, a uskraćeno je drugima, čime se ono "privatizira i stavlja izvan svake kontrole, bez kriterija i bilo kakvih ograničenja"
Ne prihvaćajući prijedlog Ustavni sud je polazio sa stajališta da je stvar isključive ocjene zakonodavca, ili onoga koga on ovlasti, da odredi subjekt koji će odredene javne ovlasti obavljati. Ovo stajalište Sud je o istim odredbama zauzeo 20. siječnja 1993. u predmetu U-I-255/92 i potvrdio ga ocijenivši da u pravnom sustau nije došlo do izmjena koje bi utjecale na promjenu ovog stajališta.
8. Nije prihvaćen ni prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 106. Zakona (odnosno 108. u pročišćenom tekstu). Odredbom članka 106. izvornog zakonskog teksta bilo je predviđeno da su svi dosadašnji korisnici koji su ostvarili prava, kao i osobe koje su podnijele zahtjev za ostvarivanje prava povodom kojih nije donijeto konačno rješenje. Po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovoga zakona, dužni su u roku od šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava po odredbama ovoga Zakona dalje, da dosadašnji korisnici prava kao i podnosioci zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, koji ne podnesu zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, gube ostvarena prava, s tim da se ove odredbe ne odnose na korisnike koji su ostvarili prava prije stupanja na snagu ovoga Zakona po Uredbi o zaštiti žrtava rata za obranu Republike Hrvatske i njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 52/91).
Ova je odredba bila osporavana sa stajališta da je nadležno tijelo uprave dužno ne po zahtjeu več po službenoj dužnosti, odrediti i isplaćivati nove iznose primanja.
Tijekom ovog ustavnosudskog postupka osporena odredba izmijenjena je u snkislu da se postupak o kojem je riječ i provodi po službenoj dužnosti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novine". broj 77/92 i 2/94) izmijenjena je odredba članka 106. Zakona tako da korisnici invalidskih prava iz članka 99. do 102. Zakona nisu dužni podnositi zahtjev za ostvarivanje prava po odredbama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, već su nadležni županijski ured odnosno gradski ured Grada Zagreba dužni provesti postupak i po službenoj dužnosti donijeti i odgovarajuča rješenja o pripadajućim pravima.
Predlagači su također isticali da ponovno određivanje prava prema osporenom Zakonu znači faktično ukidanje odnosno smanjivanje već stečenih prava.
Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti ove odredbe nije prihvaćen niti s tog stajališta.
Članak 57. stavak 2. Ustava obvezuje Republiku da zaštiti invalidnih osoba i njihou uključivanju u društveni život posveti posebnu skrb.
Pri utvrđivanju sustava skrbi, opsega prava, načina uključivanja ratnih vojnih odnosno svih invalida u društveni život, zakonodavac može u ove odnose unositi i novine. Ovlašten je mijenjati i dopunjavati postojeće odnose i prava, zavisno od različitih okolnosti, kao što su novija stručna i znanstvena postignuća, uvjeti života, potrebe invalida, te gospodarska snaga, odnosno financijske mogućnosti države. Kod toga se, dakako. treba pridržavati ustavnih načela, što osporenom odredbom Zakona, po ocjeni Suda, nije dovedeno u pitanje.
Stoga stajalište predlagača da prava koja se, jednom stečena više ne mogu mijenjati ili ukidati nema temelja u Ustavu.
Napomenuti je da je u svakom konkretnom slučaju. nakon što je nadležni upravni organ po službenoj dužnosti proveo postupak i donio rješenje o pripadajućim pravima, osigurana zaštita u upravnom postupku (žalba), zatim sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti (upravni spor) kao i ustavnosudska zaštita (putem ustavne tužbe).
IV.
Prijedlozi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Naputaka navedenih u izreci odbačeni su jer oni nisu propisi koji podliježu ustavnosudskoj ocjeni.
Ustav Republike Hrvatske, u odredbi članka 125, utvrđuje nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske. Prema stavku 1. alineja 2. te ustavne odredbe ovaj Sud odlučujeosim o suglasnosti zakona s Ustavom - i o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. U konkretnom slučaju osporeni Napuci sadržajno predstavljaju upute upravnim tijelima o načinu rada, a nemaju smisao propisa koji djeluju prema svima i koji se kao takvi objavljuju u službenom glasilu. Stoga ovi akti nemaju osobine drugog propisa, u smislu članka 125. stavak 1. alineja 2 Ustava i ne podliježu ocjeni ustavnosti i zakonitosti pred ovim Sudom.
V.
Odredba točke IV. izreke ovog rješenja temelji se na članku 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine". broj 13/1991).
Broj : U-I-284/1992.
Zagreb, 17. listopada 1994.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Jadranko Crnić, v. r



Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti