POSLOVNE NOVINE - PRAVNE INFORMACIJE - POSLOVNA LITERATURA

# Nova ponuda za poduzetnike # Internet usluge za poduzetnike # Korisni poslovni programi # Besplatne poslovne usluge # Korisni linkovi

PREGLED PRAVNIH PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom... Vlada donosi poslovnike, razne odluke, rješenja i zaključke. Zakonom je predviđeno da ministri i ravnatelji pojedinih upravnih tijela donose pravilnike i naputke za provedbu zakona u okviru svoje nadležnosti. Određene ovlasti imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Njihova predstavnička tijela na temelju Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi donose, razne odluke i akte. Pored njih opće akte, autonomnog značenja, donose i strukture izvan državnih tijela. Tim aktima donose se statuti i uređuje se unutarnje ustrojstvo...

Propisi iz 1992. godine - Propisi - arhiva - evropsko - podaci o prosjeno ...


PREGLED I PRETRAŽIVANJE SVIH ZAKONA I DRUGIH PROPISA

IZ ARHIVE: SADRŽAJ ODABRANOG PROPISA / AKTA:

KOLEKTIVNI UGOVORI

Na temelju članka 94. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92 - pročiščeni tekst) Savez samostalnih sindikata Hrvatske, konfederacija nezavisnih sindikata Hrvatske, Hrvatska udruga sindikata i Hrvatska gospodarska komora zaključili su dana 27. srpnja 1992. godine ovaj

OPĆI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA GOSPODARSTVO

I. OPČE ODREDBE

Članak 1.
Ovim općim kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: ugovor) uređuju se prava i obveze radnika iz rada i na osnovi rada zaposlenih u organizacijama i kod poslodavaca kao i prava i obveze tih organizacija i poslodavaca u skladu sa zakonom i drugim propisima

Članak 2.
Odredbe ovog ugovora obvezuju sve organizacije i poslodavce, bez obzira na sjedište koji obavljaju gospodarsku djelatnost na teritoriju Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Republika) a primjenjuje se na sve radnike koje zapošljavaju.
Odredbe ovog ugovora obvezuju i organizacije sa sjedištem u Republici koje zapošljavaju radnike u inozemstvu ako su za radnike povoljnije.

Članak 3.
Pod pojmom radnik u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se radnici zaposleni na određeno ili neodređeno vrijeme, s punim, nepunim i skraćenim radnim vremenom, kao i radnici koji poslove radnog mjesta obavljaju kod kuće.

Članak 4.
Odredbe ovog ugovora primjenjuju se neposredno, osim ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u posebnim kolektivnim ugovorima (djelatnost, grana, struka, poduzeče) odnosno u općem aktu organizacije.
Ako bi posebnim kolektivnim ugovorom odnosno općim aktom organizacije neko pravo radnika bilo utvrđeno u manjem opsegu od prava koja proizlaze iz ovog ugovora, primjenjuju se odredbe ovog ugovora.

II. ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA I RASPOREĐIVANJE RADNIKA

Članak 5.
Ako radnik ne počne raditi danom koji je određen odlukom o izboru odnosno ugovorom o zapošljavanju. organizacija odnosno poslodavac može odrediti drugi dan početka rada.

Članak 6.
Pokusni rad za radnike do trećeg stupnja stručne spreme ne može se utvrditi u trajanju dužem od tri mjeseca.

Članak 7.
Radnik može biti raspoređen na druge poslove odnosno može mu prestati radni odnos zbog toga što nema potrebno znanje i sposobnosti i ne ostvaruje predviđene rezultate rada na svom radnom mjestu. samo kada se to utvrdi u odgovovarajučem postupku.
Postupak utvrđivanja potrebnog znanja i sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta poslovodni organ odnosno poslodavac počinje prikupljanjem podataka o radu radnika, o ćemu se obavještava radnik.
Poslovodni organ. odnosno poslodavac dužan je u postupku saslušati radnika.
O početku postupka obavještava se sindikalni povjerenik.
Poslovodni organ odnosno poslodavac ne može donijeti odluku prije nego što se očituje o mišljenju sindikata kojega je radnik član.

Članak 8.
Radnik može biti raspoređen iz jednog u drugo mjesto rada na udaljenost veću od 55 km ako organizacija odnosno poslodavac osigura smještaj za radnika ili mu nadoknadi povečane troškove.
Uvjeti smještaja odnosno visina troškova koji se priznaju utvrđuju se posebnim kolektivnim ugovorom (granskim).
Organizacija odnosno poslodavac ne može rasporediti iz jednog u drugo mjesto rada na udaljenost veću od 50 km radnicu za vrijeme trudnoče, majku sa djetetom do 7 godina starosti, invalida, samohranog roditelja, roditelja teže hendikepiranog djeteta koji zbog toga radi sa skračenim radnim vremenom i sindikalnog povjerenika bez njihova pristanka.

III. ZDRAVLJE, SlGURNOST I ZAŠTITA NA RADU

Članak 9.
Organizacija odnosno poslodavac dužni su poduzeti mjere nužne za sigurnost i zdravlje radnika, uključujući mjere za sprečavanje rizika na radu, pružanje informacije i osposobljavanje radnika za rad na siguran način, te brigu za potrebnu organizaciju i sredstva.
Organizacija odnosno poslodavac dužni su kod uvođenja novih tehnologija informirati radnike, odnosno njihove povjerenike za sigurnost na radu, o tehnološkim karakteristikama i mogučim utjecajima tih tehnologija na zdravlje i sigurnost radnika.
U cilju prilagođavanja tehničkom napretku, organizacija odnosno poslodavac su u obvezi planirati tehnološki razvoj proizvodnog ili radnog procesa općenito. na način da stalno nastoji opasne tehnologije uklanjati iz radnog procesa, zamjenjujući ih neopasnim ili manje opasnim.

Članak 10.
U odnosu na provođenje mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i dužnost:
- sudjelovati u planiranju unapređivanja uvjeta rada, uvođenja nove tehnologije, uvođenja novih supstanci u radni i proizvodni proces;
- biti obaviješten o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdravlje radnika;
- primati primjedbe radnika na primjenu propisa i provođenje mjera zaštite na radu;
- prisustvovati inspekcijskim pregledima i informirati inspektora o svojim zapažanjima i zapažanjima radnika čiji je povjerenik;
- pozvati inspektora rada kada ocijeni da su ugroženi život i zdravlje radnika, a organizacija odnosno poslodavac to propušta ili odbija učiniti;
- obrazovati se za obavljanje ovih poslova, stalno proširivati i unapređivati znanje, pratiti i prikupljati informacije od značaja za njegov rad;
- staviti prigovor na inspekcijski nalaz i mišljenje;
- svojom aktivnošću poticati ostale radnike na rad na siguran način.

Članak 11.
Radnik koji u slučaju ozbiljne prijeteće i neizbježne opasnosti po život i zdravlje napusti svoje radno mjesto ili opasno područje, ne smije biti doveden u lošiji položaj zbog svog postupka i uživa zaštitu od bilo kakvih posljedica.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka radnik je dužan obavijestiti odgovornu osobu u organizaciji odnosno poslodavca ili sindikalnog povjerenika.

IV. ODMORI I DOPUSTI

Članak 12.
Radnik ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u godini u slučajevima:
- sklapanje braka 3 dana
- rođenje djeteta 2 dana
- smrti bračnog supružnika, djeteta ili roditelja 4 dana
- smrti roditelja bračnog supružnika, djedova i baka, braće i sestara 2 dana
- selidbe u drugo mjesto 3 dana
- selidbe u istom mjestu 2 dana
- elementarne nesreće 4 dana
- teške bolesti člana uže obitelji (roditelji i djeca)
izvan mjesta stanovanja 2 dana

Članak 13.
Radniku se može odobriti neplaćeni dopust do 30 dana u slučajevima:
- njege člana obitelji koja nije medicinski indicirana;
- izgradnje ili popravka kuće ili stana;
- liječenja na vlastiti trošak;
- obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije na vlastiti trošak, te u drugim opravdanim slučajevima.
Kada to okolnosti zahtijevaju i dopuštaju neplaćeni dopust u slučajevima iz stavka 1. ovog članka može se odobriti u trajanju dužem od 30 dana.

Članak 14.
U granicama duljine godišnjeg odmora koje su određene zakonom, trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se:
- prema uvjetima rada;
- prema doprinosu radnika na radu;
- prema složenosti poslova;
- prema radnom stažu;
- prema posebnim socijalnim uvjetima.
Broj dana utvrđen prema kriterijima iz prethodnog stavka pribraja se na zakonski minimum trajanja godišnjeg odmora od osamnaest radnih dana, s time da ne može preći zakonom utvrđeni maksimum.

V. PLAĆA

Članak 15.
Organizacija odnosno poslodavac dužna je radniku za njegov rad isplatiti plaću, koja se sastoji od:
- osnovne plaće utvrđene po osnovi složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i normalnih uvjeta rada na dotičnom radnom mjestu;
- povečanja plaće po osnovi ostvarenih rezultata rada radnika (u daljnjem tekstu: stimulativni dio plaće);
- povećanja plaće po osnovi radnog staža i uvjeta rada težih od normalnih uvjeta vrednovanih u osnovnoj plaći (u daljnjem tekstu: dodaci).

Članak 16.
Plaća i ostala materijalna prava radnika iskazuju se u neto iznosu. Poreze i doprinose obračunava i uplačuje organizacija odnosno poslodavac.
Organizacija odnosno poslodavac dužna je omogučiti radniku i sindikalnom povjereniku uvid u dokumentaciju o obračunu i uplati doprinosa za mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje.

Članak 17.
Plaća se isplaćuje dva puta mjesečno.
Prvi dio plaće ne može iznositi manje od 50 posto pripadajuće mjesečne osnovne plaće radnika i isplaćuje se najkasnije;osljednjeg dana u mjesecu za koji se vrši isplata. Drugi dio plaće organizacija odnosno poslodavac dužna je isplatiti najkasnije petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.
U slučaju zakašnjenja isplate prvog odnosno drugog dijela plaće organizacija odnosno poslodavac dužna je radniku obračunati i isplatiti zakonske kamate zajedno s plaćom.

Članak 18.
Osnovna plaća radnike za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu a u skladu s odredbama ovog ugovora, predstavlja najniži iznos kojega je organizacija odnosno poslodavac dužna radniku isplatiti.

Članak 19.
Najnižu osnovnu plaću ugovorne strane utvrđuju u mjesečnom iznosu od 19.000 HRD.
Ako nakon utvrđivanja i objave najniže osnovne plaće troškovi života, prema podacima Zavoda za statistiku Hrvatske, porastu iznad 5 posto, ugovorne strane će započeti pregovore o visini najniže osnovne plaće.
Pri utvrđivanju najniže osnovne plaće ugovorne strane će polaziti od iznosa minimalnih troškova života radnika i njegove porodice i realnih mogučnosti gospodarstva u postojećim okolnostima.
Svaka ugovorna strana može podnijeti prijedlog za korekciju najniže osnovne plaće, koji je druga ugovorna strana dužna razmotriti i ocijeniti njegovu opravdanost. Postupak pregovaranja mora blti okončan u roku od 30 dana od dana podnijetog prijedloga.

Članak 20.
Posebnim kolektivnim ugovorom i općim aktom organizacije izvršit će se razvrstavanje i vrednovanje pojedinih poslova odnosno radnih mjesta na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima.
Svi poslovi odnosno radna mjesta razvrstavaju se u najmanje deset grupa, a odnos između osnovne plaće najniže i najviše vrednovanog radnog mjesta ne može biti manji od 1:3,2.

Članak 21.
Složenost poslova određenog radnog mjesta utvrđuje se tako da se vrijednost poslova najnižeg stupnja složenosti množi koeficijentom složenosti utvrđenim za grupu poslo-
va kojoj pripada dotično radno mjesto polazeći od slijedećih grupa poslova i koeficijenata:

I. grupa poslova podrazumijeva jednostavan rutinski rad koji ne zahtijeva posebno
obrazovanje 1.00
II. grupa poslova podrazumijeva manje složene poslove i zadatke, odnosno rad pomoću
jednostavnih sredstava za rad za koji su dovoljna pismena uputstva 1.20
III. grupa podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz
povremenu pojavu novih poslova 1.40
IV. grupa poslova podrazumijeva složenije i raznovrsnije poslove i zadatke za čije
obavljanje su potrebne konzultacije u njihovom izvršavanju 1.60
V. grupa poslova podrazumijeva složenije poslove i zadatke koji zahtijevaju veći stupanj
samostalnosti u izvršavanju poslova i zadataka 1.85
VI. grupa poslova podrazumijeva poslove koji zahtijevaju samostalnost i veći stupanj
kreativnosti u njihovom izvršavanju 2,10
VII. grupa poslova podrazumijeva poslove koji zahtijevaju dodatno poznavanje užeg
područja djelovanja uz samostalnost i kreativnost u izvršavanju poslova toga područja 2,20
VIII. grupa poslova podrazumijeva vrlo složene poslove koji zahtijevaju inicijativu i
kreativnost radnika, projektiranje poslova i zadataka 2,60
IX. grupa poslova podrazumijeva vrlo složene poslove koji zahtijevaju inicijatfvu i
kreativnost radnlka te dodatna specijalistička znanja potrebna za obavljanje tih poslova 2,80
X. grupa poslova podrazumijeva najsloženije poslove i zadatke s najvećim znanjem za
vođenje procesa proizvodnje i poslovanja, kreativne poslove i zadatke, istraživački rad,itd. 3,20

Članak 22.
Vrednovanje i razvrstavanje radnih mjesta izvršeno na temelju složenosti poslova može se korigirati na osnovi uvjeta rada koji se smatraju normalnim za poslove pojedi-
nog radnog mjesta. Tom korekturom pojedino radno mjesto određenog stupnja složenosti poslova može biti razvrstano na viši stupanj skale vrednovanja radnih mjesta, ukoliko su normalni uvjeti rada na tom radnom mjestu teži od normalnih uvjeta rada na drugim radnim mjestima istog stupnja složenosti.

Članak 23.
Posebnim kolektivnim ugovorom, općim aktom organizacije i ugovorom o zapošljavanju između radnika i poslodavca utvrdit će se mjerila za vrednovanje ostvarenih rezultata rada i stimulacija radnika za ostvarenje većih rezultata rada. Radnik mora biti unaprljed upoznat s krlterijima i mjerllima za vrednovanje rezultata rada i iznosom stimulativnog dijela plaće koji mu po toj osnovi pripada. Na zahtjev radnika, poslovodnog organa odnosno poslodavca ili sindikata može se izvršiti stručna arbitraža
normi ili drugih mjerila vrednovanja rezultata rada, a do završetka arbitražnog postupka radnik ostvaruje stimulativni dlo plaće po do tada važećim mjerilima.

Članak 24.
Osnovna plača radnika povečava se za svaku navršenu godinu radnog staža 0,5 posto.
Pravo na povečanje osnovne plaće prema stavku 1. ovog članka pripada radniku za radni staž koji je upisan u radnu knjižicu uvečan za tekući radni staž u organizaciji
odnosno kod poslodavca.

Članak 25.
Osnovna plaća radnika povećava se kada radnik radi u uvjetima rada težim od normalnih za dotično radno mjesto. Posebnim kolektivnim ugovorom i općim aktom organizacije utvrdit će se uvjeti rada teži od normalnih za pojedina radna mjesta.
Elementi težih uvjeta rada koji se obavezno moraju uzeti u obzir kod uređivanja ovih pitanja u posebnom kolektivnom ugovoru i općem aktu organizacije su slijedeći:
- utjecaji okoline (klima, buka, vibracije, zračenje. vlaga, štetni plinovi, biološke štetnosti):
- fizička i psihička opterečenja (opterećenje osjetila, teški fizički napori s mogučim posljedicama za zdravlje, rad s prljavim tvarima):
- opasnost po zdravlje i život na radnom mjestu (opasnost od alata ili predmeta rada transportnih sredstava i sredstava javnog prometa, opasnost od pada električne struje, zatrpavanja, eksplozije, vrućih i užarenih predmeta ili tvari i od nagrizajućih tvari).

Članak 26.
Osnovna plaća radnika povećava se najmanje:
- za rad noću 30 posto
- za prekovremeni rad 50 posto
- za rad nedjetjom 35 posto
- za rad u smjenskom radu u drugoj smjeni ili dvokratni rad s prekidom
dužim od 1 sata 10 posto
Ako radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50 posto, Ako radnik radi na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvečanu najmanje za 50 posto.

Plaće iz dobiti i po osnovi inovacija

Članak 27.
Općim aktom organizacije odnosno ugovorom o zapošljavanju izmedu radnika i poslodavca može se utvrditi pravo radnika na dio plaće iz dobiti organizacije odnosno
poslodavca.

Članak 28.
Posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije utvrđuju se kriteriji i mjerila udjela pojedinog radnika u plaći iz dobiti Plaće iz dobiti isplaćuju se u nov-
čanom iznosu, a mogu se isplatiti i u obliku obveznica ili dionica.

Članak 29.
Općim aktom organizacije odnosno ugovorom o zapošljavanju izmedu radnika i poslodavaca utvrđuju se prava radnika temeljem njegova doprinosa poslovnom rezultatu
inovacijom, racionalizacijom ili drugim oblicima stvaralaštva. Ta prava mogu biti utvrđena u obliku novčanog udjela u neto ostvarenim efektima inovacije, racionalizacije i drugih oblika stvaralaštva u prednostima radnika za dodatno obrazovanje ili prekvalifikaciju, u omogućavanju povoljnijih uvjeta za inovativni rad, u bržoj mogučnosti napredovanja na bolje vrednovana radna mjesta i slično.
Ostvarivanje konkretnih prava po ovoj osnovi u svakom pojedinačnom slučaju predmet je posebnog ugovora izmedu radnika i organizacije odnosno poslodavca

Plaća poslovodnog organa

Članak 30.
Plaća poslovodnog organa (direktora) po svim osnovama utvrđuje se posebnim ugovorom koji poslovodni organ zaključuje sa organom upravljanja organizacije.
Ugovorom iz stavka 1. ovog članka utvrđuju se obveze poslovodnog organa u odnosu na poslovanje organizacije, njegova ovlaštenja u skladu sa zakonom i dogovoreni iznos plaće u odnosu na preuzete obveze i ovlaštenja.

Minimalna plaća

Članak 31.
U slučajevima predviđenim zakonom, radnik ima pravo na minimalnu plaču.
Kriteriji za određivanje i usklađivanje minimalne plaće, visina minimalne plaće te uvjeti i postupak ostvarivanja prava na minimalnu plaću utvrdit će se sa potpisnicima Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća, te čine sastavni dio ovog ugovora.

VI. NAKNADA PLAĆE

Članak 32.
Radnik ima pravo na naknadu plaće u visini njegove prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ili za prethodni mjesec, kako je to uređeno posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije, za vrijeme kada ne radi zbog:
- godišnjeg odmora;
- plaćenog dopusta;
- državnog blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom;
- obavljanja funkcije predstavnika radnika u organima upravljanja;
- drugih slučajeva utvrđenih posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije.

Članak 33.
Radnik ima pravo na naknadu plaće najmanje u visini njegove osnovne plaće za vrijeme kada ne radi zbog:
- obrazovanja, prekvalifikacije i stručnog ospobobljavanja u skladu s potrebama organizacije odnosno poslodavca;
- zastoja u poslu do koga je došlo bez krivnje radnika, kao na primjer u slučaju nedostatka sirovina, pogonske energije i slično.
Posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije mogu se utvrditi i drugi vidovi naknada plaće u pojedinim specifičnim slučajevima radi osiguranja nesmetanog odvijanja procesa rada kao što supripravnost radnika kod kuće, dežurstvo na radnom mjestu itd

Članak 34.
U slučaju odustnosti radnike s posla zbog bolovanja do 30 dana radniku pripada naknada plaće najmanje u visini 80 posto od njegove plaće ostvarene u mjesecu neposredno prije nego je počeo sa bolovanjem.
Organizacija odnosno poslodavac može utvrditi različitu visinu naknade plaće za bolovanje do 30 dana ovisno o broju dana bolovanja s tim da naknada ni u kojem slučaju ne može iznositi manje od 50 posto osnovice iz stavka 1. ovog članka.
Naknada u 100 postotnom iznosu plaće pripada radniku za slučaj bolovanja zbog profesionalne bolesti ili povrede na radu.

Članak 35.
Sindikalnom povjereniku. kad ne radi poslove radnog mjesta zbog sindikalne aktivnosti utvrđene zakonom i ovim ugovorom, pripada naknada plaće kao da je radio.
Pravo na sindikalnu aktivnost s naknadom plaće u smislu stavka 1. ovog članka sindikalni povjerenik ostvaruje u ovisnosti o broju članova sindikata u organizaciji ili kod poslodavca i to tako da za svakog člana sindikata ima pravo na dva sata aktivnosti tijekom kalendarske godine.
Organizacija odnosno poslodavac dužni su omogućiti odsustvovanje s rada s naknadom plaće članu republičkog organa sindikata odnosno nacionalne sindikalne centrale do sedam dana tijekom kalendarske godine.

VII. SOLIDARNOST

Članak 36.
Kada tijekom radnog vijeka radnika dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti zbog starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti te drugih razloga koji se utvrđuju posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije. organizacija odnosno poslodavac dužna je osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika kao na primjer lakši posao, povoljniju normu, rad s umanjenim fondom sati, rad na jednostavnijim poslovima i slično, bez umanjenja njegove plaće koju je ostvarivao u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti.

Članak 37.
Neknada plaće koja invalidu pripada od dana nastanka invalidnosti ili od dane utvrđene opasnosti od invalidnosti odnosno od dana završetka prekvalifikacije ili dokvalifihacije do raspoređivanja na odgovarajuće radno mjesto ne možese isplatiti u iznosu nižem od osnovne plaće radnog mjesta na koje je do tada bio raspoređen.

Članak 38.
Radnik kojem do stjecanja prava na mirovinu nedostaje pet godina staža ili godina života, zadržava do odlaska u mirovinu najmanje plaću koju je ostvario u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem su se stekle spomenute okolnosti.
Plaća radnika iz stavka 1. ovog članka uvećava se u srazmjeru s rastom prosječnih plaća u organizaciji odnosno kod poslodavca

VIII. OSTALA MATERIJALNA PRAVA RADNIKA

Članak 39.
Radniku pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora najmanje u visini osnovne plaće utvrđene ovim ugovorom za poslove najnižeg stupnja složenosti, na dan isplate regresa.
Regres za godišnji odmor isplaćuje se u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem radnik koristi godišnji odmor.

Članak 40.
U slučaju kada radnik stekne uvjete za mirovinu pripada mu pravo na otpremninu u visini od najmanje 3 prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike u prethodnom tromjesečju.
Pravo na otpremninu pripada i radniku kojem je radni staž dokupljen kao nužan uvjet da bi mu mogao prestati radni odnos kao trajnom višku u organizaciji odnosno kod poslodavca.

Članak 41.
Radnik ili njegova obitelj ima pravo na pomoć najmanje u visini jedne prosječne mjesečne plaće isplačene po radniku u gospodarstvu Republike u prethodnom mjesecu u slučajevima.
- smrti radnika odnosno smrti bračnog supružnika, roditelja ili djece radnika;
- nastupanja teške invalidnosti radnika;
- nastupanja teške invalidnosti bračnog supružnika, roditelja ili djece radnika, u domovinskom ratu;
- bolovanja dužeg od 90 dana;
- otklanjanja posljedica elementarne nepogode ili požara.

Članak 42.
Kada je radnih upućen na službeno putovanje u zemlji pripada mu naknada prijevoznih troškova, dnevnica u iznosu od 10 posto prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike u prethodna tri mjeseca i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.
Troškovi i dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo obračunavaju se na način kako je to regulirano za republičke organe uprave.

Članak 43.
Za vrijeme rada izvan sjedišta organizacije odnosno poslodavca i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, radnik ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pakriva povećane troškove života zbog boravka na terenu.
Visina terenskog dodatka ovisi o tome da li su radniku osigurani smještaj, prehrana i drugi uvjeti boravka na terenu.
Puni iznos terenskog dodatka dnevno ne može biti manji od 6 posto prosječne mjesećne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike u prethodna tri mjeseca.
Terenski dodatak se isplaćuje radniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za slijedeći mjesec.
Dnevnica i terenski dodatak medusobno se isključuju.

Članak 44.
Slučajevi u kojima radniku pripada dnevnica, a u kojima terenski dodatak, kao i njihove konkretne visine, utvrdit će se posebnim kolektivnim ugovorom i općim aktom organizacije odnosno ugovorom o zapošljavanju izmedu radnika i poslodavca.

Članak 45.
Posebnim kolektivnim ugovorom, općim aktom organizacije i ugovorom o zapošljavanju između radnika i poslodavca utvrdit će se slučajevi kad radniku. koji radi u sjedištu organizacije odnosno poslodavca pripada pravo na naknadu s odvojeni život od porodice.
Naknada za odvojeni život se isplaćuje zbog pokriča povećanih troškova života radnika nastalih radi odvojenosti od porodice.
Kada radnik ima pravo na naknadu za odvojeni život puna naknada ne može iznositi manje od 60 posto prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike u prethodna tri mjeseca.
Ako je radniku osiguran plaćeni smještaj ili prehrana. visina naknade za odvojeni život umanjit će se. u novćanom iznosu, u odgovarajučem odnosu.
Naknada za odvojeni život i terenski dodatak međusobno se isključuju.

Članak 46.
Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini troškova prijevoza javnim prometom.

Članak 47.
Ukoliko radnik ima pravo na korištenje privatnog automobila za službene svrhe naknadit će mu se troškovi u visini 30 posto cijene litre benzina super po prijeđenom kilometru.
Kada će radnik koristiti privatni automobil u službene svrhe uređuje se općim aktom organizacije odnosno odlukom poslodavca.

Članak 48.
Radnik ima pravo na naknadu troškova prehrane tijekom dnevnog punog radnog vremena u visini od 25 posto prosjećne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike u prethodna tri mjeseca.
Uvijek kada je to moguće radniku se osigurava topli obrok; a ako to nije moguće radnik ima pravo na odgovarajući iznos naknade troškova prehrane u HRD.
Za dane kada je na službenom putovanju s pravom na dnevnicu radnik nema pravo na naknadu troškova za prehranu tijekom rada.

Članak 49.
Organizacije i poslodavci dužni su isplatiti nagradu učenicima i studentima za vrijeme prakse najmanje u visini od 15 posto prosjećne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Republike u prethodna tri mjeseca.
Tijekom praktičnog rada u organizaciji učenici i studenti imaju pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla i na naknadu troškova prehrane po istim kriterijima kao i ostali radnici u toj organizaciji.
Ostala prava i obveze učenika i studenata odnosno organizacije i poslodavca za vrijeme prakse regulirat će se međusobnim ugovorom u skladu sa zakonom.

Članak 50.
Posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije može se utvrditi obveza organizacije odnosno poslodavca da na teret troškova poslovanja izvrši kolektivno osiguranje svih radnika zaposlenih u organizaciji odnosno kod poslodavca.

Članak 51.
Posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom organizacije mogu se utvrditi i druga prava radnika kao što su jubilarne nagrade, pokloni djeci za božićne blagdane i slično.

IX. ODGOVORNOST RADNIKA

Disciplinski postupak kod poslodavca

Članak 52.
Poslodavac odlučuje o disciplinskoj odgovornosti radnika; te izriče mjere u skladu sa zakonom i posebnim kolektivnim ugovorom.

Materijalna odgovornost

Članak 53.
Kad radnik pri radu u organizaciji odnosno kod poslodavca namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzroči štetu, a njenu visinu nije moguće utvrditi ili bi njeno utvrđivanje
prouzročilo nesrazmjerne troškove, šteta se utvrđuje u paušalnom iznosu.
Paušalni iznos štete utvrđuje nadležni organ upravljanja ili poslodavac. O postupku utvrđivanja štete organizacija odnosno poslodavac obavijestit će sindikalnog povje-
renika i omogućiti mu prisustvovanje postupku.

X. PRESTANAK RADNOG ODNOSA

Članak 54.
Otkazni rok iznosi najmanje:
- za radnika do 30 godina života 1 mjesec
- za radnika s navršenih 30 do 40 godina života 2 mjeseca
- za radnika iznad 40 godina života 3 mjeseca
U vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo na odsutnost s rada radi traženja novog zaposlenja 6 sati tjedno.

Članak 55.
Radniku za čijim je radom trajno prestala potreba u organizaciji odnosno kod poslodavca, radni odnos ne može prestati dok ne proteknu slijedeći rokovi od dana donošenja programa rješavanja viška radnika:
- za radnika do 10 godina staža 4 mjeseca:
- za radnika sa preko 10 do 20 godina staža 5 mjeseci;
- za radnika sa preko 20 godina 6 mjeseci.

Članak 56.
Kriterije za utvrđivanje privremenih i trajnih viškova zaposlenih u organizaciji odnosno kod poslodavca, zajedno utvrđuju poslovodni organ u organizaciji odnosno poslodavac i sindikat.

XI. ZAŠTITA PRAVA RADNIKA

Članak 57.
0 prigovoru radnika koji je u radnom odnosu u organizaciji odlučuje organ utvrđen općim aktom organizacije.

Članak 58.
0 prigovoru radnika koji je u radom odnosu kod poslodavca može odlučiti arbitraža koju sporazumno imenuju poslodavci i sindikat.

XII.OBRAZOVANJE RADNIKA I INFORMIRANJE

Članak 59.
Radnici se imaju pravo obrazovati s obzirom na svoje interese i interese organizacije odnosno poslodavca. Tijekom obrazovanja za potrebe organizacije odnosno
poslodavca radniku pripadaju sva prava kao da je radio. Međusobna prava i obveze izmedu radnika koji je upućen na obrazovanje i organizacije odnosno poslodavca,
utvrđuju se posebnim ugovorom u skladu s kolektivnim ugovorom, općim aktom organizacije odnosno ugovorom o zapošljavanju izmedu radnika i poslodavca.

Članak 60.
Organizacija odnosno poslodavac dužna je radniku odnosno sindikalnom povjereniku osigurati informacije koje su bitne za ekonomski položaj radnika, kao na primjer:
- o prijedlozima poslovnih i razvojnih odluka, koje utjeću na ekonomski i socijalni položaj radnika;
- o poslovnim rezultatima (polugodišnjim i godišnjim);
- o prijedlozima odluka i općih akata kojima se u skladu s kolektivnim ugovorom reguliraju osnovna prava i obveze iz radnog odnosa;
- o promjeni vlasničkih odnosa odnosno vlasnika
Informacije o rezultatima poslovanja organizacija odnosno poslodavac osigurava po isteku određenog razdoblja (polugodišta i godine), a informacije o planovima i prijedlozima akata organizacija odnosno poslodavac daje radnicima prije njihova usvajanja.

XIII. UVJETI ZA RAD SINDIKATA

Članak 61.
Poslovodni organ odnosno poslodavac dužan je sindikatu osigurati informacije o prijedlozima odluka koje će razmatrati odgovarajući organ upravljanja ili će ih poslodavac donijeti, a koje su od značaja za ehonomski i socijalni položaj radnika.
Stavove sindikata o prijedlozima odluka organ upravljanja odnosno poslodavac dužan je razmotriti i o njima se izjasniti prije donošenja odluke.
Sindikatu se dostavljaja pozivi s materijalima za sjednice odgovarajučih organa i omogućava sudjelovanje njegovih predstavnika na tim sjednicama kad se odlućuje o pravima radnika.
Poslovodni organ odnošno poslodavac dužan je primiti i saslušati sindikalnog povjerenika kad on to zatraži ili po dogovoru.

Članak 62.
Organizacija odnosno poslodavac dužna je sindikatu osigurati najmanje slijedeće:
- odgovarajući prostor za rad i održavanje sastanaka sindikata bez naknade troškova;
- stručne, tehničke i administrativne usluge za rad sindikata u mjeri koliko je to nužno za ostvarivanje sindikalne funkcije;
- obračun i naplatu sindikalne članarine putem isplatnih lista, uz suglasnost radnika.

Članak 63.
Sindikat u organizaciji odnosno kod poslodavca djeluje u skladu sa sindikalnim pravilima.
Sindikat je dužan odluku o izboru odnosno imenovanju sindikalnog povjerenika dostaviti poslovodnom organu odnosno poslodavcu.
Sindikalni povjerenik ne može za vrijeme dok je povjerenik 1 jednu godinu poslije biti utvrđen privremenim ili trajnim viškom u organizaciji odnosno kod poslodavca
Sindikalnog povjerenika za vrijeme obavljanja njegove funkcije kao i godinu dana po njenom prestanku, ne može se, zbog sindikalne aktivnosti, rasporediti na drugo radno mjesto u drugu organizaciju odnosno kod drugog poslodavca ili na bilo koji način dovesti u manje povoljan ili podređen položaj.

XIV. RJEŠAVANJE SPOROVA I IZMJENE I DOPUNE KOLEKTIVNOG UGOVORA

Članak 64.
Za rješavanje sporova izmedu ugovornih strana. koje nije bilo moguće riješiti međusobnim pregovaranjem, može se pokrenuti postupak mirenja.
Postupak mirenja pokreće se na pismenu inicijativu jedne od ugovornih strana Postupak mirenja ne može se provesti ako jedna od ugovornih strana nije prihvatila prijedlog za provođenje mirenja

Članak 65.
Komisija za pomirenje (u daljnjem tekstu: Komisija) ima predsjednika 1 šest članova
Hrvatska gospodarska komora imenuje tri člana, a svaka sindikalna centrala po jednog člana Komisije.
Članovi Komisije sporazumno imenuju predsjednika Komisije iz reda uglednih znanstvenih, stručnih i javnih radnika.

Članak 66.
U postupku mirenja ispitat će se navodi i prijedlozi stranaka, a po potrebi prikupit će se i potrebne obavijesti i saslušati stranke.
Komisija će sastaviti pismeni prijedlog nagodbe.
Mirenje je uspjelo ako obje strane prihvate pismeni prijedlog nagodbe.
Nagodba u smislu odredbe stavka 1. ovog članka ima snagu nagodbe zaključene izvan suda (izvansudska nagodba)

Članak 67.
Ako ne uspije pregovaranje ni postupak mirenja ugovorne strane mogu predmet spora povjeriti arbitraži od tri člana.
Arbitraža se za svaki slučaj spora imenuje iz šire liste arbitara koju suglasno utvrđuju ugovorene strane u roku od mjesec dana od dane sklapanja ovog ugovora.

Članak 68.
Postupak pred arbitratom vodi se na način koji će se propisati posebnim pravilnikom.
Pravilnik iz stavka 1. ovog članka će suglasno donijeti ugovorne strane u roku od dva mjeseca od dana sklapanja ovog ugovora.

Članak 69.
Svaka ugovorna strana ima pravo predložiti izmjenu ili dopunu ovog ugovora. Postupak izmjene ili dopune ugovora pokreće se u pisanom obliku. Druga strana ima obvezu očitovanja na predložene izmjene ili dopune u roku od 30 dana Ako druga strana ne prihvati prijedlog izmjene ili dopune u roku od 30 dana može se pokrenuti arbitratni postupak.

Članak 70.
Ako se ugovorne strane ne sporazumiju o izmjenama ili dopunama ugovora, odnosno ne postignu suglasnost u postupku mirenja, rješenje spora se može povjeriti arbitraži.

Članak 71.
Svaka ugovorna strana mote pismeno otkazati ugovor. Otkazni rok iznosi tri mjeseca.

XV. SKLAPANJE UGOVORA

Članak 72.
Smatra se da je ovaj ugovor sklopljen kada ga potpišu ovlašteni predstavnici Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Hrvatske udruge sindikata, Konfederacije nezavisnih sindikata Hrvatske i Hrvatske gospodarske komore.

Članak 73.
Ovaj ugovor sklapa se na određeno vrijeme i važi do 31. prosinca 1993. godine.
Postupak sklapanja novog ugovora otpočet će najkasnije tri mjeseca prije isteka roka iz stavka 1. ovog članka.

Članak 74.
Ovaj ugovor registrira se u Ministarstvu rada, socijalne skrbi i obitelji i objavljuje prema uputama Ministarstva.

XVI. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 75.
Ugovorne strane imaju zajednički organ za tumačenje odredbi ovog ugovora i praćenje njegove primjene.
Zajednićki organ ima šest članova od kojih 3 člana imenuje Hrvatska gospodarska komora, a po jednog člana svaka sindikalna centrala potpisnica ovog ugovora.

Članak 76.
Troškove pripremanja, pračenja i ostvarivanja ovog ugovora snose potpisnici svaka u svom dijelu, a troškove pripremanja i rada arbitraže, mirovne komisije i komisije za tumačenje potpisnici dijele na principu da Hrvatska gospodarska komora snosi jednu polovinu, a svaka sindikalna centrala ugovora po jednu šestinu troškova.

Članak 77.
U cilju utvrđivanja pune cijene koštanja radne snage, ugovorene strane će do kraja 1992. godine poduzetl potrebne mjere za prelazak na iskazivanje najniže osnovne plaće u brutto iznosu.

Članak 78.
Odredba članka 19. o najmanjoj osnovnoj plaći primjenjivat će se od 1. kolovoza 1992. godine.

Članak 79.
Odredba članka 31. ovog ugovora o minimalnoj plaći počet će se primjenjivati nakon sklapanja Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća.

Članak 80.
Ovaj ugovor stupa na snagu danom objave.

Broj: 01-1040/92
Broj : I-2276/ 1-1992
Zagreb, 27. srpnja 1992.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske
predsjednik
Dragutin Lesar, v. r.

Hrvatska gospodarska komora
predsjednik
Ivica Gaži, dipl ing.,v. r.

Hrvatska udruga sindikata
predsjednik
Berislav Belec, v. r.

Konfederacija nezavisnih sindikata Hrvatske
predsjednik
Mladen Mesić; v. r.


Portal Poslovnenovine.com sadržaje objavljuje u dobroj namjeri. Sve sadržaje portala koristite na vlastitu odgovornost. Iako činimo sve napore kako bi osigurali točnost i pravovremenost informacija na ovim stranicama, nismo odgovorni za eventualnu netočnost informacija ili štetu nastalu korištenjem takvih informacija.


POSEBNA PREPORUKA:

PREGLED KORISNIH SAVJETA I IZBOR POSLOVNIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

POSLOVNE INFORMACIJE ZA VLASNIKE TVRTKI, OBRTNIKE I UDRUGE

Primjeri ugovora - šprance

Investicijski projekti