Zakon o zastupanju u području prava industrijskog vlas­ništva i drugi propisi Republike Hrvatske

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zastupanju u području prava industrijskog vlas­ništva

HRVATSKI SABOR
1033
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZASTUPANJU U PODRUČJU PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA
Proglašavam Zakon o zastupanju u području prava industrijskog vlasništva, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 14. travnja 2005. godine.
Broj: 01-081-05-1477/2
Zagreb, 21. travnja 2005.
Predsjednik 
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O ZASTUPANJU U PODRUČJU PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA
I. TEMELJNE ODREDBE
Područje primjene
Članak 1.
Ovim se Zakonom propisuju uvjeti za obavljanje poslova zastupanja u području prava industrijskog vlasništva pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zavod), postupak upisa u Registar ovlaštenih zastupnika (u daljnjem tekstu: Registar), uvjeti za upis u Registar, brisanje iz Registra i osnivanje Komore zastupnika u području prava industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: Komora).
Opće načelo o zastupanju
Članak 2.
Fizičke i pravne osobe koje nemaju prebivalište ili poslovno sjedište na teritoriju Republike Hrvatske moraju imenovati zastupnika u području prava industrijskog vlasništva koji će ih zastupati tijekom cijelog postupka pred Zavodom, osim ako drukčije nije propisano međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.
Obavljanje poslova zastupanja pred Zavodom
Članak 3.
Zastupanjem u postupcima pred Zavodom mogu se baviti:
1. fizičke i pravne osobe koje su upisane u Registar zastupnika koji vodi Zavod (u daljnjem tekstu: ovlašteni zastupnici), pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom,
2. odvjetnici upisani u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore ili odvjetnička društva upisana u imenik odvjetničkih društava Hrvatske odvjetničke komore.
Ovlašteni zastupnici u području prava industrijskog vlasništva
Članak 4.
Ovlašteni zastupnici u području prava industrijskog vlasništva su:
1. patentni zastupnici,
2. zastupnici za žigove, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga, te topografiju poluvodičkih proizvoda (u daljnjem tekstu: zastupnici za žigove).
Uvjeti za upis u Registar ovlaštenih zastupnika koji vodi Zavod
Članak 5.
(1) Patentni zastupnik može biti:
1. fizička osoba koja ima hrvatsko državljanstvo i prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske, završen diplomski sveučilišni studij iz tehničkih ili prirodnih znanosti i koja je pred Zavodom položila stručni ispit za patentnog zastupnika,
2. fizička osoba koja ima hrvatsko državljanstvo i prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske koja ima završen diplomski sveučilišni studij iz područja različitog od tehničkih ili prirodnih znanosti, koja ima radno iskustvo na poslovima stjecanja i održavanja prava industrijskog vlasništva od najmanje pet godina, stečeno nakon završetka studija i koja je pred Zavodom položila stručni ispit za patentnog zastupnika,
3. odvjetnik upisan u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore koji je pred Zavodom položio stručni ispit za patentnog zastupnika ili odvjetničko društvo koje zapošljava takvog odvjetnika ili s njime surađuje na temelju drugoga ugovornog odnosa,
4. pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja zapošljava najmanje jednu osobu koja udovoljava uvjetima iz točke 1. ili 2. ovoga stavka ili s takvom osobom surađuje na temelju drugoga ugovornog odnosa i koja obavlja poslove zastupanja pred Zavodom kao svoju registriranu djelatnost.
(2) Zastupnik za žigove može biti:
1. fizička osoba koja ima hrvatsko državljanstvo i prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske, završen diplomski sveučilišni studij i koja je pred Zavodom položila stručni ispit za zastupnika za žigove,
2. odvjetnik upisan u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore koji je pred Zavodom položio stručni ispit za zastupnika za žigove ili odvjetničko društvo koje zapošljava takvog odvjetnika ili s njime surađuje na temelju drugog ugovornog odnosa,
3. pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja zapošljava najmanje jednu osobu koja udovoljava uvjetima iz točke 1. ovoga stavka ili s takvom osobom surađuje na temelju drugoga ugovornog odnosa i koja obavlja poslove zastupanja pred Zavodom kao svoju registriranu djelatnost.
Stručni ispiti
Članak 6.
(1) Stručni ispiti iz članka 5. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona i stavka 2. točke 1. i 2. ovoga Zakona polažu se pred ispitnom komisijom u Zavodu. Sastav ispitne komisije, postupak polaganja ispita te odvojeni programi ispita za patentne zastupnike i zastupnike za žigove uređuju se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za rad Zavoda.
(2) Ispitnu komisiju iz stavka 1. ovoga članka imenuje ravnatelj Zavoda.
Punomoć
Članak 7.
(1) Zastupnici stranku u postupku zastupaju na temelju sadržaja i opsega pisane punomoći.
(2) Punomoć se može odnositi na jednu ili više prijava ili registracija ili, ako je tako naznačeno u samoj punomoći, na sve postojeće i buduće prijave ili registracije.
(3) Punomoć iz stavka 2. ovoga članka koja se odnosi na sve prijave ili registracije istoga opunomoćitelja je opća punomoć.
(4) Stranka u punomoći može ograničiti ovlasti zastupnika na točno određene radnje koje je zastupnik opunomoćen poduzimati u postupku pred Zavodom.
(5) Punomoć na temelju koje zastupnik može povući prijavu ili opozvati registraciju mora sadržavati izričito odobrenje stranke.
(6) Osobu koja u podnesku koji je podnijela Zavodu tvrdi da je opunomoćeni zastupnik stranke, a Zavod u vrijeme primitka podneska ne posjeduje propisanu punomoć, Zavod će pozvati da u roku od dva mjeseca dostavi urednu punomoć. Ako ta osoba u tom roku ne podnese Zavodu propisanu punomoć, Zavod će navedeni podnesak zaključkom odbaciti.
(7) Zavod vodi registar općih punomoći.
(8) Ako je u registar iz stavka 7. ovoga članka upisano više općih punomoći izdanih od istog opunomoćitelja, važeća je opća punomoć s najkasnijim datumom izdavanja.
II. STJECANJE I GUBITAK PRAVA NA OBAVLJANJE DJELATNOSTI OVLAŠTENOG ZASTUPNIKA
Stjecanje prava na obavljanje djelatnosti ovlaštenog zastupnika
Članak 8.
Pravo na obavljanje djelatnosti ovlaštenog zastupnika na teritoriju Republike Hrvatske stječe se upisom u Registar.
Postupak upisa u Registar
Članak 9.
(1) Postupak upisa u Registar pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis u Registar.
(2) Zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka prilažu se dokazi o ispunjavanju uvjeta iz članka 5. stavka 1. ili 2. ovoga Zakona i dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova postupka upisa u Registar.
(3) O zahtjevu za upis u Registar Zavod odlučuje rješenjem. Protiv rješenja Zavoda nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.
Donošenje odluke o zahtjevu za upis u Registar
Članak 10.
(1) Zavod donosi rješenje o upisu u Registar ako su ispunjeni uvjeti iz članka 5. stavka 1. ili 2. ovoga Zakona.
(2) Ako zahtjev za upis u Registar ne sadrži dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 5. stavka 1. ili 2. ovoga Zakona, Zavod će pozvati podnositelja zahtjeva da dostavi odgovarajuće dokaze u roku od 30 dana od dana primitka poziva.
(3) Ako podnositelj zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka ne postupi po pozivu Zavoda, Zavod donosi zaključak o odbacivanju zahtjeva za upis u Registar.
(4) Zavod je dužan obaviti upis u Registar bez odgađanja, ako utvrdi da je zahtjev za upis osnovan.
Pristojbe i naknade troškova upisa u Registar
Članak 11.
(1) Upravna pristojba i naknada troškova postupka plaća se za:
1. upis u Registar,
2. ponovni upis u Registar.
(2) Ako upravne pristojbe i troškovi postupka iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka ne budu plaćene, Zavod donosi zaključak o odbacivanju zahtjeva.
(3) Iznosi upravnih pristojbi i naknada troškova postupka propisani su posebnim propisima.
Podaci koji se upisuju u Registar
Članak 12.
U Registar se upisuju sljedeći podaci:
1. registarski broj ovlaštenog zastupnika,
2. za fizičke osobe: ime i prezime, prebivalište, zanimanje,
3. za pravne osobe: tvrtka, sjedište, podaci o fizičkim osobama koje zadovoljavaju uvjete za zastupanje pred Zavodom,
4. datum upisa u Registar,
5. datum upisa promjene u Registar,
6. datum brisanja upisa u Registar,
7. datum ponovnog upisa u Registar.
Brisanje iz Registra
Članak 13.
(1) Ovlašteni zastupnik briše se iz Registra u sljedećim slučajevima:
1. na vlastiti zahtjev,
2. ako nastupi smrt ili poslovna nesposobnost,
3. ako izgubi hrvatsko državljanstvo,
4. ako više nema prebivalište odnosno sjedište na području Republike Hrvatske,
5. ako je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od šest mjeseci,
6. ako pravna osoba više ne zapošljava niti jednu fizičku osobu iz članka 5. stavka 1. točke 1. ili točke 2., odnosno stavka 2. točke 1. ovoga Zakona, niti s njome surađuje na temelju drugoga ugovornog odnosa te ako odvjetničko društvo više ne zapošljava odvjetnika iz članka 5. stavka 1. točke 3., odnosno stavka 2. točke 2. ovoga Zakona, niti s njime surađuje na temelju drugoga ugovornog odnosa,
7. ako pravna osoba više ne obavlja poslove zastupanja pred Zavodom kao svoju registriranu djelatnost.
(2) Komora zastupnika u području prava industrijskog vlasništva iz članka 17. ovoga Zakona obvezna je Zavodu dostaviti obavijest o činjenicama iz stavka 1. točke 2.-7. ovoga članka.
(3) Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o brisanju iz Registra. Protiv rješenja Zavoda nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.
Ponovni upis u Registar
Članak 14.
(1) Ovlašteni zastupnik koji bude brisan iz Registra može biti ponovno upisan u Registar ako to sam zatraži pisanim putem od Zavoda te podnese dokaze da razlozi koji su doveli do brisanja iz Registra više ne postoje i dostavi Zavodu dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova postupka.
(2) Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o ponovnom upisu u Registar.
Upis promjena
Članak 15.
(1) U Registar se upisuju sve promjene podataka iz članka 12. ovoga Zakona na temelju podnesenog zahtjeva za upis promjene.
(2) Zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka prilažu se dokazi o nastaloj promjeni.
(3) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka Zavod odlučuje zaključkom.
(4) Ovlašteni zastupnik je dužan zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnijeti bez odgađanja, a najkasnije 30 dana od nastanka promjene.
Objava podataka iz Registra
Članak 16.
(1) Podaci iz članka 12. ovoga Zakona objavljuju se u službenom glasilu Zavoda.
(2) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se i upisi svih promjena u Registru.
III. KOMORA ZASTUPNIKA U PODRUČJU PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA
Udruživanje u Komoru
Članak 17.
(1) Ovlašteni zastupnici obvezno se udružuju u Komoru, kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe.
(2) Ministarstvo nadležno za nadzor nad radom Zavoda prati rad Komore i u tu svrhu može od Komore zatražiti odgovarajuća izvješća i podatke, vodeći računa o samostalnosti i neovisnosti Komore.
(3) Komora surađuje sa Zavodom u svim pitanjima vezanim uz zastupanje u području prava industrijskog vlasništva.
Tijela Komore
Članak 18.
(1) Tijela Komore su Skupština, Upravni odbor, Izvršni odbor, predsjednik i druga tijela utvrđena Statutom Komore.
(2) Ustrojstvo, nadležnost, sastav, način izbora, prava i dužnosti tijela Komore uređuju se Statutom i drugim općim aktima Komore.
Opći akti Komore
Članak 19.
(1) Skupština Komore donosi Statut Komore i Kodeks zastupničke etike.
(2) Ostale akte Komora donosi u skladu sa svojim Statutom.
(3) Akti iz stavka 1. ovoga članka objavljuju se u »Narodnim novinama.«
IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 20.
(1) Zastupnici upisani u Registar do stupanja na snagu ovoga Zakona moraju udovoljiti svim uvjetima propisanim ovim Zakonom u roku od dvije godine od dana njegova stupanja na snagu.
(2) Zastupnici iz stavka 1. ovoga članka koji u propisanom roku ne udovolje svim propisanim uvjetima brisat će se iz Registra.
(3) Osobama koje, od dana stupanja na snagu ovoga Zakona do početka njegove primjene, podnesu zahtjev u skladu s člankom 9. ovoga Zakona, a koje nisu položile ispit iz članka 5. ovoga Zakona, odobrit će se privremeni upis u Registar.
(4) Zastupnici koji su privremeno upisani u Registar na temelju stavka 3. ovoga članka dužni su ispit iz članka 6. ovoga Zakona položiti u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu.
(5) Zastupnici iz stavka 4. ovoga članka koji u propisanom roku ne polože ispit iz članka 6. ovoga Zakona brisat će se iz Registra.
Članak 21.
Komoru iz članka 17. ovoga Zakona zastupnici su dužni osnovati najkasnije u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 22.
Ministar nadležan za rad Zavoda donosi pravilnik iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od njegova stupanja na snagu.
Članak 23.
Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 116. Zakona o patentu (»Narodne novine«, br. 173/03.), članka 84. Zakona o žigu (»Narodne novine«, br. 173/03.), članka 58. Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama
izvornosti proizvoda i usluga (»Narodne novine«, br. 173/03.) i članka 60. Zakona o industrijskom dizajnu (»Narodne novine«, br. 173/03.) u dijelu koji se odnosi na zastupanje.
Članak 24.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. kolovoza 2005.
Klasa: 941-06/04-01/03
Zagreb, 14. travnja 2005.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata (prečišćeni tekst)

ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju člana 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/89) Zakonodavno-pravna komisija Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 6. ožujka 1990. godine, utvrdila je prečišćeni tekst Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata. 
Prečišćeni tekst Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata obuhvaća Zakon o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/85) te njegove izmjene i dopune. objavljene u "Narodnim novinama", br. 55/86 i 57/89, u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

Broj: 6305-90-66 
Zagreb, 6. ožujka 1990.

Predsjednica Zakonodavno-pravne komisije Sabora Socijalističke Republike Hrvatske 
Zrinjka Ščirković, v. r.




ZAKON 
o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata (prečišćeni tekst)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1. 
Borci narodnooslobodilačkog rata imaju, uz uvjete propisane ovim zakonom, pravo na: 
1. novčanu naknadu; 
2. dodatak na samohranost; 
3. naknadu troškova smještaja u organizaciji udruženog rada socijalne zaštite; 
4. dodatak za njegu i pomoć druge osobe; 
5. doplatak za djecu; 
6. zdravstvenu zaštitu; 
7. naknadu pogrebnih troškova; 
8. pomoć u slučaju smrti.

Član 2. 
Borcima narodnooslobodilačkog rata, prema ovom zakonu, smatraju se osobe kojima je na temelju propisa o mirovinskom osiguranju sve vrijeme od stupanja u narodnooslobodilačku borbu ili od početka aktivnog i organiziranog rada za narodnooslobodilačku borbu do 15. svibnja 1945. uračunato u posebni staž u dvostrukom trajanju (u daljem tekstu: borci). 
Iznimno od odredbe u stavu 1. ovoga člana, kao vrijeme provedeno u narodnooslobodilačkoj borbi odnosno na aktivnom i organiziranom radu za narodnooslobodilačku borbu prema ovom zakonu smatra se i vrijeme koje je jugoslavenski građanin proveo u sastavu vojnih oružanih formacija antifašističkog pokreta ili u oružanoj antifašistićkoj borbi u drugim zemljama i savezničkim vojskama do 15. svibnja 1945. ako mu je na temelju propisa o mirovinskom osiguranju to vrijeme uračunato u posebni staž u dvostrukom trajanju.

Član 3. 
Određena prava po ovom zakonu imaju i članovi porodica boraca. 
Članovima porodica boraca, prema ovom zakonu, smatraju se bračni drug, djeca (rođena u braku ili izvan braka. usvojena i pastorčad) i roditelji. 
Član porodice borca, prema ovom zakonu, smatra se i vanbračni drug, koji s borcem ima djecu i s njim živi, odnosno do njegove je smrti živio u zajedničkom domaćinstvu. 
Usvojena djeca i pastorčad umrlog borca mogu ostvariti prava iz ovoga zakona, ako ih je umrli borac uzdržavao najmanje posljednju godinu dana prije svoje smrti.

Član 4. 
Sredstva za ostvarivanje prava iz ovoga zakona osiguravaju se u republičkom budžetu.

II. NOVČANA NAKNADA I DRUGA PRAVA

1. Novčana naknada

Član 5. 
Pravo na novčanu naknadu imaju borci koji su stupili u narodnooslobodilačku borbu ili započeli aktivni i organizirani rad za narodnooslobodilačku borbu prije 1. srpnja 1944. i to borci prije 9. rujna 1943. bez obzira na sposobnost za privređivanje, a ostali borci prije 1. srpnja 1944.koji su nesposobni za privređivanje, ako ispunjavaju ove uvjete: 
1. da nemaju svojstvo radnika u udruženom radu odnosno da nisu u radnom odnosu; 
2. da samostalno ne obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost; 
3. da nisu korisnici mirovine u visini osnovice za određivanje novčane naknade ili veće od te osnovice; 
4. da nisu korisnici stalnog mjesečnog novčanog primanja po saveznim propisima o zaštiti boraca i njihovih porodica, invalidskog ili porodičnog dodatka po Zakonu o invalidskom dodatku i drugim pravima vojnila invalida, novčane pomoći po Zakonu o zaštiti žrtava fašističkog terora i gradanskih žrtava rata, novčane naknade u vezi s rehabilitacijom ili novčane naknade zbog nezaposlenosti; 
5. da oni i članovi njihova domaćinstva nemaju ukupni osobni dohodak od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti veći od 0,20 dinara mjesečno po članu domaćinstva; 
6. da oni i određeni članovi njihove porodice u domaćinstvu nemaju ukupne druge redovne prihode veće od 0,70 dinara mjesečno po članu domaćinstva, ne računajući mirovinu iz točke 3. ovoga člana. 
Mirovinom prema točki 3. stava 1. ovoga člana smatra se konačno usklađeni mjesečni nominalni iznos mirovine odnosno mirovine sa zaštitnim dodatkom za istu godinu. 
Borcima prije 9. rujna 1943. prema ovom zakonu smatraju se i osobe koje su stupile u narodnooslobodilačku borbu, odnosno započele aktivni i organizirani rad za narodnooslobodilačku borbu prije 29. studenoga 1943. ako su jugoslavenski državljani postale na temelju Ugovora o miru s Italijom ili su kao jugoslavenski državljani bile stalno nastanjene na teritoriju koji je tim ugovorom pripojen Jugoslaviji, odnosno koje su na temelju Memoranduma o suglasnosti o slobodnom teritoriju Trsta od 5. listopada 1954. izjednačene u pravima i dužnostima s jugoslavenskim državljanima.

Član 6. 
Pravo na novčanu naknadu imaju i članovi porodica boraca prije 1. srpnja 1944. umrlih poslije 15. svibnja 1945. ako su nesposobni za privređivanje i ako ispunjavaju ove uvjete : 
1. da nisu korisnici mirovine; 
2. da ispunjavaju uvjete iz člana 5. točke 1, 2, 4. i 5. ovoga zakona; 
3. da oni i odredeni članovi njihove porodice u domaćinstvu nemaju ukupno druge redovne prihode veće od 0,60 dinara mjesečno po članu domaćinstva.

Član 7. 
Nesposobnima za privredivanje, prema ovom zakonu, smatraju se : 
1. žena kad navrši 50 ili muškarac kad navrši 60 godina života, odnosno za mlađe osobe kad nastupi gubitak sposobnosti za rad prema propisima o invalidskom osiguranju radnika; 
2. dijete do navršenih 15 godina života, odnosno ako je na školovanju do kraja propisanog trajanja redovnog školovanja, ali najkasnije do navršenih 26 godina života, a ako je nesposobno za samostalan život i rad, prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju za vrijeme dok ta nesposobnost traje, uz uvjet da je nesposobnost nastupila prije navršenih 15 godina, odnosno 26 godina života; 
3. udovica ili udovac borca ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece nesposobno za privređivanje u smislu točke 2. ovoga stava, ako se oni o djeci brinu i s njima žive u domaćinstvu; 
4. vojni invalidi I do V grupe i osobne žrtve od I do V grupe. 
Dijete iz stava 1. točke 2. ovoga člana koje prekine školovanje zbog bolovanja, što ga odobri nadležni organ organizacije udruženog rada zdravstva, smatra se nesposobnim za privređivanje i za vrijeme koje je provelo na bolovanju do navršenih 26 godina života, kao i nakon te godine, ali najviše onoliko vremena koliko je zbog bolovanja izgubljeno od redovnog školovanja ako je školovanje nastavljeno prije navršenih 26 godina.

Član 8. 
Osnovica za određivanje novčane naknade iznosi: 
- za borce 1,30 dinara 
- za članove porodica umrlih boraca 1,00 dinar. 
Korisnicima koji u domaćinstvu nemaju prihode od utjecaja na novčanu naknadu, novčana naknada određuje se u visini odgovarajuće osnovice. 
Korisnicima koji u domaćinstvu nemaju katastarski prihod ili imaju takav prihod za koji se prema zakonu ne zadužuje porezom iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti, niti imaju druge redovne prihode od utjecaja na novčanu naknadu, novčana naknada određuje se u visini odgovarajuće osnovice, uvećane za 25 posto. 
Korisnicima koji u domaćinstvu imaju katastarski prihod odnosno koji drugi redovni prihod od utjecaja na novčanu naknadu, novčana naknada određuje se u visini razlike izmedu dijela prihoda koji mjesečno otpada na korisnika i iznosa odgovarajuće osnovice. 
Korisnicima kojima je na visinu novčane naknade od utjecaja njihova mirovina, novčana naknada pripada u visini razlike između iznosa mirovine odnosno mirovine sa zaštitnim dodatkom ostvarenih konačnim usklađivanjem mirovina i iznosa osnovice za određivanje novčane naknade za odgovarajuće mjesece u godini.

Član 9. 
Kad ima više članova porodice umrlog borca koji žive u istom domaćinstvu, visina novčane naknade određuje im se prema članu 8. ovoga zakona kao jednom korisniku i pripada im na jednake dijelove. 
Ako članovi porodice umrloga borca iz opravdanih razloga ne žive u istom domaćinstvu (razvedeni roditelji, djeca rođena u braku i djeca rođena izvan braka i dr.), a prihodi im ne potječu iz zajedničkih izvora, novčana naknada pripada samo onim članovima koji ispunjavaju uvjete za stjecanje toga prava. 
Ako dva ili više članova porodice iz stava 2. ovoga člana ispunjavaju uvjete za stjecanje prava na novčanu naknadu, svakome od njih pripada iznos koji bi im pripadao kao samostalnom korisniku, s tim da zbroj tih iznosa ne može premašiti iznos odgovarajuće osnovice za određivanje ove naknade. Ako je zbroj tih iznosa veći, novčana naknada pripada svakome članu u omjeru s iznosima koji bi im pripadali kao samostalnim korisnicima. 
Roditeljima umrloga borca pripada pravo na novčanu naknadu, ako to pravo ne ostvaruju bračni drug i djeca.

Član 10. 
Pravo na novčanu naknadu i visina naknade ovisi o ukupnom osobnom dohotku od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti korisnika naknade i svih članova njegovog domaćinstva, kao i o drugim redovnim prihodima korisnika naknade i članova njegove porodice koji žive s njim u domaćinstvu. 
Domaćinstvom, prema ovom zakonu, smatra se zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda.

Član 11. 
Kao osobni dohodak od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti, prema ovom zakonu smatra se katastarski prihod prema vrijednosti ljestvica iz prethodne godine, umanjen za 24 posto. 
Iznimno od odredbe iz stava 1. ovoga člana katastarski prihod uzima se umanjen za 80 posto ako su u pitanju korisnici dodatka za njegu i pomoć druge osobe i korisnici novčane naknade nesposobni za privređivanje koji u domaćinstvu nemaju članova sposobnih za privređivanje. 
Ako je poljoprivredno zemljište dato u zakup organizaciji udruženog rada uz doživotnu zakupninu i ako to zemljište poslije smrti vlasnika prelazi u društveno vlasništvo, kao osobni dohodak od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti smatra se mjesečni iznos zakupnine, ako je to za korisnika povoljnije. 
Ako se radi o korištenju tuđeg zemljišta, katastarski prihod uzima se po odbitku ugovorene naknade za korištenje tog zemljišta. 
Katastarski prihod ne uzima se u obzir pri stjecanju prava na novčanu naknadu i određivanje visine naknade kod korisnika: 
- boraca starijih od 60 godina (žene) odnosno 65 godine (muškarci); 
- boraca starijih od 55 godina (žene) odnosno 60 godina (muškarci) koji u svome domaćinstvu nemaju članova sposobnih za privređivanje; 
- članova porodica umrlih boraca starijih od 60 godina (žene) odnosno 65 godina (muškarci) koji u svome domaćinstvu nemaju članova sposobnih za privređivanje. 
Katastarski prihod ne uzima se u obzir i kad se radi o prihodu za koji se prema zakonu ne zadužuje porezom iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti. 
Ne smatraju se sposobnim za privređivanje, u smislu ovoga zakona, članovi domaćinstva koji su nesposobni za privređivanje prema članu 7. ovoga zakona i nemaju svojstvo radnika u udruženom radu, odnosno nisu u radnom odnosu, niti samostalno obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost.

Član 12. 
Drugim redovnim prihodima, prema ovom zakonu, smatraju se: 
1. prosječni mjesečni iznos osobnog dohotka, odnosno naknada s temelja svojstva radnika u udruženom radu, odnosno radnog odnosa ostvarenih u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno iznos akontacije ostvaren za prvi cijeli mjesec po stupanju u udruženi rad, odnosno radni odnos u tekućoj godini umanjen za 50 posto; 
2. mirovina i druga slična stalna mjesečna novčana primanja u prosječnom mjesečnom iznosu ostvarenom u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u mjesečnom iznosu za prvi cijeli mjesec tekuće godine po ostvarenju umanjena za 50 posto; 
3. osobni dohodak od samostalnog obavljanja privredne ili profesionalne djalatnosti, prihod ostvaren od iznajmljivanja soba i pružanja usluga i prehrane turistima, prihod od imovine i drugi porezu podložni prihodi, prema dohotku odnosno prihodu iz prethodne godine, koji je služio za usnovicu pri određivanju poreza umanjen za 50 posto.

Član 13. 
U druge redovne prihode, prema ovom zakonu, ne ulaze novčana primanja po Zakonu o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, Zakonu o invalidskom dodatku i drugim pravima vojnih invalida, Zakonu o posebnoj novčanoj naknadi borcima narodnooslobodilačkog rata i predratnim revolucionarima, Zakonu o zaštiti žrtava fašističkog terora i građanskih žrtava rata i po ovom zakonu, novčana primanja po općinskim propisima o zaštiti boraca, vojnih invalida, predratnih revolucionara, žrtava i članova njihovih porodica i po propisima o socijalnoj zaštiti, novčana naknada za tjelesno oštećenje i dodatak za njegu i pomoć druge osobe po propisima o invalidskom osiguranju, doplatak za djecu, novčana pomoć porodici vojnog obveznika, zatim stipendije, nagrade i druga slična primanja učenika i studenata, a niti druga stalna novčana primanja korisnika odnosno članova njegove porodice za koja je propisima o njihovu ustanovljenju određeno da se ne uzimaju u obzir kao prihodi, kad stjecanje ili određivanje kojega prava ovisi o prihodima.

Član 14. 
Dio prihoda koji otpada na člana domaćinstva korisnika novčane naknade, o kojem ovisi pravo na novčanu naknadu i visina naknade izračunava se tako, da se: 
1. ukupni osobni dohodak od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti podijeli na korisnika naknade i sve članove njegovog domaćinstva; 
2. drugi redovni prihodi podijele na korisnike naknade odnosno člana porodice o čijem se prihodu radi i članove njegove porodice koji s njim žive u domaćinstvu, ako ih taj član odnosno korisnik uzdržava i ako prema njima ima obavezu uzdržavanja. Ovi prihodi dijele se i na unučad korisnika odnosno člana porodice o čijem se prihodu radi, ako ih taj član porodice odnosno korisnik uzdržava kao članove svoga domaćinstva zato što su nesposobni za privređivanje i nemaju roditelje niti prihode ili su im roditelji nesposobni za privređivanje i bez prihoda.

Ako je bračni drug korisnika naknade zaposlen u inozemstvu kod inozemnog poslodavca ili tamo samostalno obavlja privrednu ili profesionalnu djelatnost, smatra se da mjesečni prihod po članu domaćinstva korisnika naknade prelazi iznos iz člana 5. stava 1. točke 6. odnosno člana 6. točke 3. ovoga zakona.

Član 15. 
Promjene visine prihoda i broja članova domaćinstva, o kojima ovisi pravo na novčanu naknadu i visina naknade, utječu na novčanu naknadu tako, da se promjene koje uvjetuju gubitak ili smanjenje naknade uzimaju u obzir od prvog dana slijedećeg mjeseca poslije nastanka, a promjene koje uvjetuju stjecanje ili povećanje naknade uzimaju se u obzir od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva. 

2. Dodatak na samohranost

Član 16. 
Samohrani korisnik novčane naknade ima pravo na dodatak na samohranost koji mjesečno iznosi: 
- 0,80 dinara za borce; 
- 0,60 dinara za članove porodica umrlih boraca. 
U slučaju da članovi porodice umrloga borca žive odvojeno, dodatak na samohranost pripada članu porodice koji za to ispunjava uvjete. Ako su dva ili više takva člana porodice samohrana, dodatak na samohranost pripada im na jednake dijelove.

Član 17. 
Samohranim, prema ovom zakonu, smatra se korisnik novčane naknade nesposoban za privređivanje, koji nije korisnik mirovine, nema zemljište u posjedu, vlasništvu ili suvlasništvu za koje se prema zakonu zadužuje porezom iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti, te da u svome domaćinstvu nema srodnika sposobnih za privređivanje, niti ima članova porodice, u domaćinstvu ili izvan domaćinstva, koji imaju svojstvo radnika u udruženom radu, odnosno da su u radnom odnosu ili korisnici mirovine, ili da samostalno obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost, ili da imaju zemljište u posjedu, vlasništvu ili suvlasništvu za koje se prema zakonu zadužuje porezom iz osobnog dohodka od samostalnog ubavljanja poljoprivredne djelatnosti. 
Iznimno od odredbe stava 1. ovoga člana pri utvrđivanju svojstva samohrane osobe ne uzima se u obzir pastorčad, koja ne živi s njom u domaćinstvu.

Član 18. 
Odredba člana 15. ovoga zakona odgovarajuće se primjenjuje i na pravo na dodatak na samohranost.

3. Naknada troškova smještaja u organizaciju udruženog rada socijalne zaštite

Član 19. 
Borca - korisnika novčane naknade u mjesečnim iznosima koji je nesposoban za samostalan život, ako nema porodicu ili iz opravdanih razloga ne može ostati u svojoj porodici, smjestit će se u organizaciju udruženog rada socijalne zaštite. 
Naknada troškova smještaja korisnika u organizaciju udruženog rada socijalne zaštite određuje se uz shodnu primjenu propisa o socijalnoj zaštiti. 
Za vrijeme dok se nalazi u organizaciji udruženog rada socijalne zaštite korisniku pripada novčana naknada u iznosu od 35 posto od odgovarajuće osnovice za određivanje novčane naknade, a za to vrijeme nema pravo na dodatak na samohranost, niti na dodatak za njegu i pomoć druge osobe. 

Član 20. 
Republika ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime troškova smještaja u organizaciju udruženog rada socijalne zaštite od korisnika novčane naknade za slučaj da otuđi svoju imovinu, a za slučaj smrti korisnika ima pravo na povrat isplaćenih troškova smještaja od njegovih nasljednika.

4. Dodatak za njegu i pomoć druge osobe

Član 21. 
Borcu - korisniku novčane naknade u mjesečnim iznosima pripada dodatak za njegu i pomoć druge osobe u punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba stalne njege i pomoći druge osobe u punom ili smanjenom opsegu. 
Pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe ima i borac narodnooslobodilačkog rata prije 9. rujna 1943. godine - korisnik porodične mirovine, ako ispunjava uvjete iz stava 3. i 4. ovoga člana i ako je osobi od koje izvodi pravo na porodičnu mirovinu, mirovina bila određena odnosno trebala biti određena od osnovice koja je bila jednaka ili niža od najniže mirovinske osnovice prema članu 53. stavu 4. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. 
Prijeka potreba stalne njege i pomoći druge osobe u punom opsegu postoji kada korisnlk iz stava 1. i 2. ovoga člana zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može sam udovoljavati osnovnim životnim zahtjevima, jer se ne može, niti uz subjektivne teškoće ni uz pomoć ortopedskih pomagala, samostalno kretati u stanu i izvan stana, uzimati hranu, oblačiti se i svlačiti, održavati osobnu higijenu, kao ni obavljati druge osnovne fiziološke potrebe prijeko potrebne za održavanje života. 
Prijeka potreba stalne njege i pomoći druge osobe u smanjenom opsegu postoji kada korisnik iz stava 1. i 2. ovoga člana zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može potpuno udovoljavati osnovnim životnim zahtjevima, jer se ne može samostalno kretati izvan stana ni uz pomoć ortopedskih pomagala, radi nabave osnovnih životnih potrepština i korištenja zdravstvene zaštite. 
Pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe u punom iznosu ima i slijepi član porodice umrlog borca - korisnik novčane naknade.

Dodatak za njegu i pomoć iznosi: 
- u punom opsegu 1,10 dinara; 
- u smanjenom opsegu 0,60 dinara. 
Dodatak za njegu i pomoć druge osobe ne isplaćuje se za mjesec u kojem je korisnik sve vrijeme proveo na liječenju u stacionarnoj organizaciji udruženog rada zdravstva.

5. Doplatak za djecu

Član 22. 
Korisniku novčane naknade - borcu i djetetu umrloga borca pripada doplatak za djecu uz uvjete i u visini što su utvrđeni propisima o doplatku za djecu. 
Pri utvrđivanju prava na doplatak za djecu novćana naknada korisnika doplatka ne uzima se kao prihod domaćinstva.

6. Zdravstvena zaštita

Član 23. 
Pravo na zdravstvenu zaštitu u samoupravnoj interesnoj zajednici zdravstva i zdravstvenog osiguranja radnika i poljoprivrednika (u daljem tekstu: zajednica radnika i poljoprivrednika) u opsegu i na način što su utvrđeni za korisnike - radnike imaju borci bez obzira na sposobnost za privređivanje i članovi porodica umrlih boraca koji su nesposobni za privređivanje, a udovica umrlog borca i kad navrši 45 godina života, ako im zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi. 
Borci i članovi porodica umrlih boraca koji su zdravstveno osigurani kao korisnici - poljoprivrednici u zajednici radnika i poljoprivrednika: 
- imaju pravo na razliku zdravstvene zaštite do opsega utvrđenog za korisnike - radnike, ako takva razlika postoji ; 
- ne plaćaju doprinos za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti u određenom iznosu po korisniku - poljoprivredniku. 
Borci imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz stava 1. odnosno prava iz stava 2. ovoga člana i za članove svoje porodice koji ta prava ostvaruju prema propisima kojima su utvrđeni opseg, uvjeti i način ostvarivanja zdravstvene zaštite članova porodice korisnika - radnika. 
Ostale osobe iz ovoga člana imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz stava 1. odnosno prava iz stava 2. ovoga člana samo za sebe.

7. Naknada pogrebnih troškova

Član 24. 
U slučaju smrti korisnika zdravstvene zaštite iz člana 23. stava 1. ovoga zakona, ili člana njegove porodice kome je po njemu osigurana zdravstvena zaštita, osobi koja je snosila troškove pokopa umrloga pripada naknada pogrebnih troškova u visini što je utvrđuje nadležna zajednica radnika i poljoprivrednika za slučaj smrti korisnika - radnika. 
U slučaju smrti korisnika prava iz člana 23. stava 2. ovoga zakona, ili člana njegove porodice kome su po njemu osigurana ta prava, osobi koja je snosila troškove pokopa umrloga pripada naknada iz stava 1. ovoga člana odnosno odgovarajuća razlika te naknade, ako nadležna zajednica radnika i poljoprivrednika nije za slučaj smrti korisnika - poljoprivrednika utvrdila to pravo, odnosno ako je za njih utvrdila tu naknadu u iznosu nižem od onoga iz stava 1. ovoga člana.

8. Pomoć u slučaju smrti

Član 25. 
U slučaju smrti korisnika novčane naknade, članovima njegove porodice, koji su do njegove smrti živjeli s njim u domaćinstvu, pripada posmrtna pomoć u dvomjesečnom iznosu novčane naknade na koju je on imao pravo.

III. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 26. 
Osnovice za određivanje novčane naknade. dodatak na samohranost i dodatak za njegu i pomoć druge osobe, te iznos iz člana 5. stava 1. točke 6. i člana 6. točke 3. ovoga zakona usklađuju se početkom svake kalendarske godine s porastom nominalnih osobnih dohodaka svih radnika u Republici u prethodnoj godini. 
Osnovice za određivanje novčane naknade, dodatak na samohranost i dodatak za njegu i pomoć druge osobe, utvrđene prema stavu 1. ovoga člana, usklađuju se u toku godine i prema planu rasta osobnih dohodaka tako što se povećavaju od 1. siječnja za 25 posto, od 1. travnja za 50 posto, od 1. srpnja za 75 posto i od 1. listopada za 100 posto planiranog rasta nominalnih osobnih dohodaka svih radnika u Republici za tekuću godinu. 
Usklađivanje osnovica za određivanje novčane naknade, drugih novčanih primanja i iznosa prema stavu 1. i 2. ovoga člana vrši rukovodilac republičkog organa uprave nadležnog za poslove boračke i invalidske zaštite na temelju odgovarajućih podataka Republičkog zavoda za statistiku, odnosno Republičkog zavoda za društveno planiranje. 
Iznos iz člana 5. stava 1. točke 5. ovoga zakona usklađuje se s koeficijentom porasta katastarskog prihoda u Republici. Ovo usklađivanje vrši rukovodilac republičkog organa uprave nadležnog za poslove boračke i invalidske zaštite na temelju odgovarajućeg akta o izmjeni vrijednosti ljestvica katastarskog prihoda.

Član 27. 
Novčana naknada, dodatak na samohranost, dodatak za njegu i pomoć druge osobe i doplatak za djecu, određuju se u mjesečnim iznosima i dospijevaju prvoga dana svakog mjeseca, a isplaćuju se unaprijed. 
Iznimno od odredbe iz stava 1. ovoga člana, novčana naknada korisniku mirovine određuje se u godišnjem iznosu nakon konačnog usklađivanja mirovina u mirovinsknm i invalidskom osiguranju radnika za odgovarajuću godinu. 

Član 28. 
Neisplaćeni dospjeli iznosi novčanih primanja iz ovoga zakona mogu se nasljeđivati.

Član 29. 
Kad stjecanje i određivanje kojega prava prema posebnim propisima ovisi o prihodima, dodatak za njegu i pomoć druge osobe iz ovoga zakona ne uzima se kao prihod pri odlučivanju o dotičnom pravu.

Član 30. 
Osobe koje imaju pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe ili pravo na doplatak za djecu po drugim propisima, ne mogu ostvarivati ta prava po ovom zakonu.

IV. POČETAK, TRAJANJE I PRESTANAK PRAVA

Član 31. 
Novčana naknada, dodatak na samohranost i dodatak za njegu i pomoć druge osobe pripadaju od prvoga dana slijedećeg mjesaca po podnošenju zahtjeva. 
Iznimno od odredbe iz stava 1. ovoga člana, u slučaju smrti korisnika novčane naknade - borca, novčana naknada pripada članovima njegove porodice od prvoga dana slijedećeg mjeseca nakon smrti korisnika, ako je zahtjev za priznavanje toga prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti. 
Ako je zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu podnesen prije donošenja rješenja o utvrđivanju posebnog staža iz člana 2. ovoga zakona, pravo na novčanu naknadu pripada od prvoga dana slijedećeg mjeseca nakon što je na rješenje o uvrđivanju posebnog staža data suglasnost u reviziji. 
Korisniku mirovine novčana naknada pripada za sve vrijeme u godini u kojem mu je mirovina odnosno mirovina sa zaštitnim dodatkom manja od osnovice za određivanje novčane naknade, ako za to vrijeme ispunjava i ostale uvjete iz stava 1. člana 5. ovoga zakona i ako je zahtjev za priznavanje toga prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja u "Narodnim novinama" akta o konačnom usklađivanju mirovina u mirovinskom i invalidskom osiguranju radnika za odnosnu godinu. 
Naknada troškova smještaja u organizaciju udruženog rada socijalne zaštite pripada od dana smještaja u tu organizaciju, ali najranije od prvoga dana slijedećeg mjeseca po podnošenju zahtjeva. 
Doplatak za djecu pripada od dana određenog propisima o tome doplatku. 
Zdravstvena zaštita i druga prava iz člana 23. ovoga zakona pripadaju korisniku od dana donošenja rješenja o priznavanju tih prava.

Član 32. 
Ako se korisnik novčane naknade nalazi u pritvoru, članovima porodice koje korisnik uzdržava isplaćuje se polovica njegove novčane naknade. Zadržana polovica naknade isplatit će se korisniku naknade, ako krivični postupak bude pravomoćnom odlukom obustavljen, ili ako korisnik pravomoćnom presudom bude oslobođen od optužbe, odnosno ako optužba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda. 
Ako se korisnik novčane naknade nalazi na izdržavanju kazne preko jednog do šest mjeseci, pripada mu za to vrijeme 50 posto novčane naknade ako uzdržava kojega od članova porodice iz člana 3. ovoga zakona s kojim živi u domaćinstvu, a ako ne uzdržava takve članove porodice, ne pripada mu novčana naknada za to vrijeme.

Član 33. 
Korisniku novčane naknade, osuđenom pravomoćnom sudskom presudom na kaznu zatvora dužu od 6 mjeseci, ne pripadaju novčana primanja iz ovoga zakona dok se nalazi na izdržavanju kazne. 
Organ uprave nadležan za rješavanje o pravima iz ovoga zakona može odrediti da se članovima porodice korisnika novčane naknade, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora duže od šest mjeseci, isplaćuju za to vrijeme novčana primanja iz ovoga zakona, na koja bi oni imali pravo u slučaju njegove smrti, ako korisnik naknade nije osuđen zbog krivičnog djela učinjenog radi pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu društvene imovine ili zbog krivičnog djela protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja i sigurnosti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Član 34. 
Bračni drug umrloga borca stupanjem u brak gubi prava iz ovoga zakona. 
Bračni drug umrloga borca gubi prava iz ovoga zakona i ako je napustio djecu s kojom koristi ta prava i zanemario njihovo uzdržavanje, podizanje i odgoj. Ta se prava mogu uspostaviti ako roditelj nastavi obavljati roditeljske dužnosti za vrijeme dok se djeca koriste pravima iz ovoga zakona.

Član 35. 
Korisniku novčane naknade koji boravi u inozemstvu prestaje pravo na naknadu nakon šest mjeseci neprekidnog boravka u inozemstvu.

Član 36. 
Korisnici prava iz ovoga zakona, dužni su u roku 15 dana prijaviti nadležnom organu uprave svaku promjenu činjenica, koje utječu na gubitak pojedinog prava ili na smanjenje opsega korištenja tim pravom.

V. POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA

Član 37. 
O pravima iz ovoga zakona rješava u prvom stepenu nadležni općinski organ uprave, a u drugom stepenu nadležni republički organ uprave. 
Iznimno od odredbe iz stava 1. ovoga člana, o pravu na naknadu pogrebnih troškova prema stavu 1. člana 24. ovoga zakona odlučuje nadležna zajednica radnika i poljoprivrednika.

Član 38. 
U postupku ostvarivanja prava iz ovoga zakona primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 39. 
Gubitak sposobnosti za rad i nesposobnost za samostalan život i rad prema članu 7. ovoga zakona, nesposobnost za samostalan život prema članu 19. ovoga zakona, prijeka potreba stalne njege i pomoći druge osobe prema članu 21. ovoga zakona utvrđuje se u postupku za ostvarivanje prava iz ovoga zakona, na temelju nalaza i mišljenja liječničkih komisija koje daju nalaz i mišljenje o vojnom invaliditetu i o nesposobnosti za privređivanje u postupku za ostvarivanje prava iz Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, a uz odgovarajuću primjenu propisa o radu tih komisija, odnosno propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju 

Član 40. 
Rješenje doneseno u prvom stepenu kojim se priznaju pravo na novčanu naknadu, dodatak na samohranost, naknadu troškova smještaja u organizaciju udruženog rada socijalne zaštite, dodatak za njegu i pomoć druge osobe, doplatak za djecu i zdravstvenu zaštitu i druga prava iz člana 23. ovoga zakona, podliježe reviziji. 
Ako protiv rješenja iz stava 1. ovoga člana nije izjavljena žalba, organ koji je donio to rješenje dostavit će ga zajedno sa spisima predmeta organu nadležnom za vršenje revizije, u roku 15 dana od isteka roka za žalbu. 
Reviziju vrši, po službenoj dužnosti, drugostepeni organ uprave nadležan za poslove boračke i invalidske zaštite. 
Ako je protiv rješenja općinskog organa uprave izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem. 
Revizija i žalba ne odgađaju izvršenje rješenja. 

Član 41. 
U postupku revizije nadležni drugostepeni organ uprave može se s prvostepenim rješenjem suglasiti ili ga može izmijeniti, poništiti ili ukinuti. 
Drugostepeni organ će u postupku revizije poništiti ili ukinuti prvostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili sam riješiti stvar, ako utvrdi da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice, ili da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka, koja bi bila od utjecaja na rješenje stvari, ili ako utvrdi da su pogrešno ocijenjeni dokazi ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o činjeničnom stanju, ili da je pogrešno primijenjen propis na temelju kojega je stvar riješena. 
Prvostepeni organ, čije je rješenje u postupku revizije poništeno ili ukinuto i vraćeno na ponovni postupak, donosi novo rješenje. 
Novo prvostepeno rješenje podliježe reviziji u kojoj se spituje samo da li je novo rješenje u skladu s razlozima zbog kojih je ranije prvostepeno rješenje poništeno ili ukinuto. 
U postupku revizije drugostepeni organ, dužan je pribaviti nalaz i mišljenje drugostepene liječničke komisije iz člana 39. stava 1. ovoga zakona, ako se radi o utvrđivanju prijeke potrebe stalne njege i pomoći druge osobe ili nesposobnosti za samostalni život iz člana 19. ovoga zakona.

Član 42. 
Ako protiv rješenja prvostepenog organa, koje podliježe reviziji, nije izjavljena žalba, a revizija ne bude izvršena u roku od tri mjeseca od dana kad predmet primi drugostepeni organ, smatra se da je revizija izvršena i da je data suglasnost na rješenje. 
Ako je u postupku revizije potrebno pribaviti mišljenje liječničke komisije, rok za izvršenje revizije počinje teći od dana kad je drugostepeni organ primio nalaz i mišljenje liječničke komisije, ako je nalaz i mišljenje zatraženo u roku od 15 dana od dana primitka predmeta.

Član 43. 
Protiv rješenja donesenog u postupku revizije ne može se voditi upravni spor, ako je tim rješenjem prvostepeno rješenje poništeno ili ukinuto i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, bez obzira da li je na prvostepeno rješenje izjavljena žalba ili nije.

Član 44. 
Rješenje kojim se određuje novčana naknada i druga novčana primanja iz ovoga zakona izvršava nadležni općinski organ uprave po službenoj dužnosti. 
Drugostepeno rješenje kojim je u postupku revizije odnosno revizije i žalbe prvostepeno rješenje izmijenjeno, izvršava se nakon njegove dostave prvostepenom organu. 
Rješenje kojim se priznaje pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz člana 23. ovoga zakona općinski organ uprave dostavlja radi ostvarivanja tih prava nadležnoj zajednici radnika i poljoprivrednika. 
Iznimno od odredbe iz stava 1. ovoga člana, naknadu pogrebnih troškova iz stava 1. člana 24. ovoga zakona isplaćuje nadležna zajednica radnika i poljoprivrednika.

Član 45. 
Nove iznose novčanih primanja, na temelju akata iz člana 26. stava 3. ovoga zakona, zatečenim korisnicima tih primanja, određuje i isplaćuje nadležni općinski organ uprave po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja. Korisniku primanja izdat će se rješenje o tome samo na njegov zahtjev.

Član 46. 
Korisnicima novčane naknade i doplatka za djecu kojima su na ova primanja od utjecaja redovni novčani prihodi, nastavlja se isplata tih primanja kao akontacija za siječanj, veljaču i ožujak tekuće godine.

Član 47. 
Korisnicima prava iz ovoga zakona pripada naknada troškova za prijevoz, prehranu i smještaj za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu, ako su od nadležnog organa upućeni odnosno pozvani u drugo mjesto radi pregleda pred liječničkom komisijom.

Troškovi prijevoza nadoknađuju se prema cijeni vozne karte za prijevoz autobusom, željeznicom ili brodom, a troškovi za prehranu i smještaj, odnosno putni troškovi na relaciji na kojoj se ne vrši prijevoz javnim prevoznim sredstvom, nadoknađuju se primjenom odgovarajućih propisa o vojnim invalidima.

Član 48. 
Troškove postupka za ostvarivanje prava iz ovoga zakona snosi organ koji vodi postupak. 
Troškovi u vezi s radom liječničkih komisija iz člana 39. ovoga zakona isplaćuju se na teret sredstava osiguranih za rad Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja. 
Troškovi Službe društvenog knjigovodstva i organizacije udruženog rada poštanskoga, telegrafskog i telefonskog saobraćaja u vezi s isplatama ostvarenih prava po ovom zakonu, isplaćuju se iz sredstava osiguranih prema članu 4. ovoga zakona. 
U postupku ostvarivanja prava iz ovoga zakona ne plaća se taksa.

Član 49. 
Nadležni općinski organi uprave dužni su voditi evidenciju o korisnicima prava iz ovoga zakona o isplatama novčanih primanja i troškova, te o drugim podacima u vezi s ostvarivanjem tih prava. 
Rukovodilac republičkog organa uprave nadležnog za poslove boračke i invalidske zaštite donosi potanje propise o vođenju evidencije i o načinu isplaćivanja novčanih primanja i drugih troškova po ovom zakonu, te o kontroli namjenskog trošenja sredstava.

VI. NAKNADA ŠTETE

Član 50. 
Korisnik prava iz ovoga zakona, kojemu je izvršena isplata novčanog primanja na koje nije imao pravo. dužan je vratiti primljene iznose. 
Korisnik je dužan vratiti nepravilno isplaćeno primanje u iznosu primljenom najviše za posljednje tri godine, računajući od posljednje isplate na koju nije imao pravo. Ako to ne učini u roku što ga odredi nadležni prvostepeni organ, povrat nepravilno primljenog iznosa može se ostvariti tužbom kod nadležnog suda. Obveza povrata nepravilno isplaćenih primanja za to razdoblje postoji neovisno o tome, da li je poništeno ili ukinuto rješenje na temelju kojega je primanje isplaćeno. 

VII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 51. 
Osnovice iz člana 8. i iznosi iz člana 5. stava 1. točke 6. člana 6. točke 3, člana 16. stava 1. i člana 21. stava 5. Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine" br. 57/85) uskladit će se u 1986. godini i s porastom nominalnih osobnih dohodaka svih radnika u Republici u 1985. godini. 
Osnovice i iznosi iz stava 1. ovoga člana privremeno će se do konačnog usklađivanja prema stavu 1. ovoga člana, povećati od 1. siječnja 1986. godine za procijenjeni porast nominalnih osobnih dohodaka svih radnika u Republici za 1985. godinu. 
Povećanje iz stava 2. ovoga člana izvršit će Republički komitet za boračka i invalidska pitanja nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine, br. 57/85) na temelju podataka Republičkog zavoda za statistiku o procijenjenom porastu nominalnih osobnih dohodaka svih radnika u Republici u 1985. godini. 
Iznimno od odredbe iz člana 26. stava 2. Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/85) povećanje osnovica u 1986. godini izvršit će se 1. srpnja za 75 posto i 1. listopada za 100 posto planiranog porasta osobnih dohodaka u 1986. godini.

Član 52. 
Iznosi osnovica za određivanje novčane naknade posebno će se dodatno povećati za 1987. godinu za 6 posto prilikom usklađivanja visine osnovica naknade za tu godinu prema članu 26. stavu 3. Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/85).

Član 53. 
Republički komitet za boračka i invalidska pitanja donijet će propise iz člana 48. stava 2. Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/85) u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga zakona. 
Do donošenja propisa iz stava 1. ovoga člana ostaje na snazi Pravilnik o načinu isplaćivanja novčanih primanja i vođenju evidencije prema Zakonu o materijalnoj i zdravstvenoj zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br 52/78).

Član 54. 
Nadležni općinski organi uprave donijet će po službenoj dužnosti odgovarajuća rješenja, prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/89) o pravu na novčanu naknadu za sve dosadašnje korisnike tog prava kojima je do stupanja na snagu tog zakona katastarski prihod bio izuzet od utjecaja na pravo i visinu novčane naknade. a prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/89) je od utjecaja na to pravo. 
Dosadašnji korisnici dodatka na samohranost koji zbog promjena u pogledu utjecaja katastarskog prihoda predviđenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine". br. 57/89), ne bi ispunjavali uvjete za korištenje toga prava i dalje zadržavaju to pravo. 
Korisnici novčane naknade koji su do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/89) ostvarili pravo na naknadu troškova smještaja u organizaciju udruženog rada socijalne zaštite, odnosno pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe kao članovi porodica umrlih boraca i dalje zadržavaju ta prava.

Član 55. 
Na dan stupanja na snagu Zakona o zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 57/85) prestaje važiti Zakon o materijalnoj i zdravstvenoj zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata ("Narodne novine", br. 52/73, 55/74, 33/76, 32/77, 52/78, 55/79, 45/80 i 53/81).

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA
Proglašavam Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 18. lipnja 1999. 
Broj: 01-081-99-1280/2
Zagreb, 25. lipnja 1999. 
Predsjednik 
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju vrste kulturnih dobara, uspostavljanje zaštite nad kulturnim dobrom, obveze i prava vlasnika kulturnih dobara, mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara, obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, obavljanje upravnih i inspekcijskih poslova, rad i djelokrug Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara. 
Članak 2.
Kulturna dobra od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. 
Kulturna dobra u smislu ovoga Zakona jesu: 
- pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkog i znanstvenog značenja, 
- arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost, 
- nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština i 
- zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima. 
Članak 3.
Kulturna dobra bez obzira na vlasništvo, preventivnu zaštitu ili registraciju uživaju zaštitu prema odredbama ovoga Zakona. 
Članak 4.
Vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi imatelji kulturnoga dobra odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema odredbama ovoga Zakona. 
Za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, za određivanje mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem, u sklopu svoga djelokruga skrbe i odgovorna su tijela državne uprave, tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave u području kulture, prostornog planiranja i uređenja prostora, zaštite okoliša, graditeljstva, stambenog i komunalnog gospodarstva, turizma, financija, unutarnjih poslova i pravosuđa sukladno zakonu i drugim propisima. 
Svi su građani dužni skrbiti o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te prijaviti nadležnom tijelu dobro za koje se predmnijeva da ima svojstvo kulturnoga dobra. 
Članak 5.
Svrha je zaštite kulturnih dobara: 
- zaštita i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenošenje kulturnih dobara budućim naraštajima, 
- stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje, 
- sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost, 
- sprječavanje protupravnog postupanja i protupravnog prometa kulturnim dobrima, te nadzor nad iznošenjem i uvozom kulturnih dobara, 
- uspostavljanje uvjeta da kulturna dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama pojedinca i općem interesu. 
Članak 6.
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja: 
1. zaštita kulturnog dobra jest poglavito provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladnih pravilima konzervatorske struke, 
2. očuvanje kulturnoga dobra jest provedba mjera zaštite i očuvanja radi produženja trajanja spomeničkih svojstava kulturnoga dobra, 
3. čuvanje kulturnoga dobra je sustavno praćenje stanja kulturnoga dobra i osiguravanje njegove zaštite od svakog ugrožavanja toga dobra ili njegovih spomeničkih svojstava, kao i svake druge protupravne ili neovlaštene uporabe, 
4. održavanje kulturnoga dobra je sustavno praćenje stanja kulturnoga dobra te poduzimanje mjera i radova nužnih za očuvanje spomeničkih svojstava, cjelovitosti i namjene kulturnoga dobra, 
5. kulturno-povijesnom cjelinom smatra se naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro, 
6. nositelj prava na kulturnom dobru smatra se osim vlasnika i nositelj drugih stvarnih i obveznih prava na kulturnom dobru, 
7. imatelj kulturnoga dobra jest svaka osoba koja na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi drži kulturno dobro, 
8. sustav mjera zaštite kulturnoga dobra jest ukupnost svih zaštitnih mjera utvrđenih radi potpune zaštite i očuvanja pojedinoga kulturnog dobra, 
9. nadležno tijelo je Konzervatorski odjel Ministarstva kulture na čijem se području kulturno dobro nalazi, a za područje Grada Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu. 
II. VRSTE KULTURNIH DOBARA
1. Nepokretna kulturna dobra
Članak 7.
Nepokretno kulturno dobro može biti: 
- grad, selo, naselje ili njegov dio, 
- građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, 
- elementi povijesne opreme naselja, 
- područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama, 
- arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone, 
- područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima, 
- krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, 
- vrtovi, perivoji i parkovi, 
- tehnički objekt s uređajima i drugi slični objekti. 
2. Pokretna kulturna dobra
Članak 8.
Pokretno kulturno dobro može biti: 
- zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i u drugim pravnim osobama te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba, 
- crkveni inventar i predmeti, 
- arhivska građa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi, 
- filmovi, 
- arheološki nalazi, 
- antologijska djela likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna, 
- etnografski predmeti, 
- stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine, 
- dokumentacija o kulturnim dobrima, 
- kazališni rekviziti, skice, kostimi i sl., 
- uporabni predmeti (namještaj, odjeća, oružje i sl.), prometna i prijevozna sredstva i uređaji, predmeti koji su značajna svjedočanstva razvitka znanosti i tehnologije. 
3. Nematerijalna kulturna dobra
Članak 9.
Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito: 
- jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta, 
- folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote, 
- tradicijska umijeća i obrti. 
Očuvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradbom i čuvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihova prenošenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama. 
III. USPOSTAVLJANJE ZAŠTITE NAD KULTURNIM DOBROM
1. Preventivna zaštita
Članak 10.
Za dobra za koja se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnoga dobra može se kao privremeno donijeti rješenje o preventivnoj zaštiti. Rješenje o preventivnoj zaštiti donosi nadležno tijelo prema mjestu gdje se dobro nalazi. 
Rješenjem o preventivnoj zaštiti utvrđuje se predmet preventivne zaštite i rok na koji se određuje. 
Rok na koji se određuje preventivna zaštita računa se do donošenja rješenja iz članka 12. ovoga Zakona, ali ne može biti dulji od 3 godine, osim za arheološka i podvodna arheološka nalaziša u slučaju kojih ne može biti dulji od 6 godina od dana donošenja rješenja. 
Ako po proteku roka propisanog stavkom 3. ovoga članka ne bude doneseno rješenje kojim se utvrđuje svojstvo kulturnoga dobra rješenje o preventivnoj zaštiti prestaje važiti. 
Rješenjem kojim se uspostavlja preventivna zaštita nad nekretninama obvezno se utvrđuju prostorne međe dobra na koje se odnosi preventivna zaštita. 
Žalba na rješenje o preventivnoj zaštiti ne odgađa izvršenje rješenja. 
Članak 11.
Na dobro koje je preventivno zaštićeno primjenjuje se ovaj Zakon i svi propisi koji se odnose na kulturna dobra. 
Dobro iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u Listu preventivno zaštićenih dobara koja je posebni dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Registar). 
2. Utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra
Članak 12.
Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja, utvrđuje Ministarstvo kulture rješenjem. 
Rješenjem kojim se utvrđuje svojstvo nepokretnoga kulturnog dobra obvezno se utvrđuju prostorne međe kulturnoga dobra koje se zaštićuje, a dostavlja se nadležnom katastru i sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama. 
Rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra koje se odnosi na podvodno arheološko nalazište dostavlja se i nadležnoj lučkoj kapetaniji. 
Rješenjem iz stavka 1. određuje se sustav mjera zaštite kulturnoga dobra i obveza upisa kulturnoga dobra u Registar, Listu zaštićenih kulturnih dobara. 
Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
3. Kulturna dobra od nacionalnog značenja
Članak 13.
Kulturna dobra za koja se utvrdi da su od najvećega nacionalnog značenja za Republiku Hrvatsku upisuju se u posebni dio Registra, Listu kulturnih dobara nacionalnoga značenja. 
Postupak vrednovanja kulturnih dobara iz stavka 1. ovoga članka obavlja posebno stručno povjerenstvo od pet članova koje imenuje ministar kulture iz reda istaknutih stručnjaka za kulturnu baštinu. 
Na temelju stručnog nalaza, povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka predlaže ministru kulture donošenje rješenja. 
Rješenjem iz stavka 3. ovoga članka određuje se sustav mjera zaštite kulturnoga dobra. 
Žalba na rješenje iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
4. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske
Članak 14.
Kulturna dobra upisuju se u Registar. 
Registar je javna knjiga koju vodi Ministarstvo kulture. 
Registar se sastoji od tri liste i to: Liste zaštićenih kulturnih dobara, Liste kulturnih dobara nacionalnog značenja i Liste preventivno zaštićenih dobara. 
Ministar kulture propisuje oblik, sadržaj i način vođenja Registra. 
Članak 15.
Ako kulturno dobro izgubi svojstva radi kojih je zaštićeno, Ministarstvo kulture donijet će rješenje o prestanku svojstva kulturnoga dobra, na temelju kojega će se kulturno dobro brisati iz Registra. 
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo kulture donosi uz prethodno mišljenje Hrvatskoga vijeća za kulturna dobra. 
Rješenje kojim se utvrđuje prestanak svojstva nepokretnog kulturnoga dobra obvezno se dostavlja nadležnom katastru i sudu radi brisanja zabilježbe u zemljišnim knjigama. 
Rješenje o prestanku svojstva kulturnoga dobra koje se odnosi na podvodno arheološko nalazište dostavlja se i nadležnoj lučkoj kapetaniji. 
Članak 16.
Upisi u Registar, promjene i brisanje iz njega objavljuju se u »Narodnim novinama«. 
Pri objavi iz stavka 1. ovoga članka za nepokretna kulturna dobra ne objavljuju se podaci o vlasniku, a za pokretna kulturna dobra objavljuju se podaci o tome gdje se kulturno dobro nalazi, kada je to moguće. 
5. Zaštita dobara od lokalnog značenja
Članak 17.
Dobro za koje prema odredbama ovoga Zakona nije utvrđeno da je pod zaštitom kao kulturno dobro predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba, grada ili općine može proglasiti zaštićenim, ako se nalazi na njihovu području. 
Tijelo iz stavka 1. ovoga članka svojom će odlukom odrediti dobro koje proglašava zaštićenim, a način njegove zaštite utvrdit će uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela, te osigurati uvjete i sredstva potrebna za provedbu odluke. 
Odluku iz stavka 1. ovoga članka donositelj je dužan dostaviti Ministarstvu kulture. 
IV. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA
1. Vlasništvo na kulturnom dobru
Članak 18.
Za nepokretno i pokretno kulturno dobro mora biti utvrđen vlasnik. 
Ako kulturno dobro nema vlasnika ili se on ne može utvrditi ili je nepoznat ili kulturno dobro ostane bez vlasnika, vlasnikom postaje Republika Hrvatska. 
Članak 19.
Dobro za koje se predmnijeva da ima svojstva kulturnoga dobra, a nalazi se ili se nađe u zemlji, moru ili vodi, vlasništvo je Republike Hrvatske. 
Osoba koja smatra da ima pravo vlasništva na dobru iz stavka 1. ovoga članka može kod nadležnog suda podići tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva. 
Na nađeno dobro primjenjuju se propisi o nalazu blaga. 
2. Obveze vlasnika kulturnoga dobra
Članak 20.
Vlasnik kulturnoga dobra obvezan je: 
- postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati; 
- provoditi mjere zaštite utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima, 
- o svim promjenama na kulturnom dobru, oštećenju ili uništenju, te o nestanku ili krađi kulturnoga dobra, odmah, a najkasnije sljedećeg dana obavijestiti nadležno tijelo, 
- dopustiti stručna i znanstvena istraživanja, tehnička i druga snimanja, kao i provedbu mjera tehničke zaštite, 
- omogućiti dostupnost kulturnoga dobra javnosti, 
- očuvati cjelovitost zaštićene zbirke pokretnih kulturnih dobara, 
- izvršavati sve druge obveze propisane ovim Zakonom i drugim propisima. 
Članak 21.
Ako vlasnik pravodobno ne provede propisanu mjeru zaštite kulturnoga dobra, nadležno će ga tijelo opomenuti i odrediti mu rok do kada je obvezan tu mjeru provesti, uz upozorenje da će u protivnom takva mjera biti provedena na njegov trošak. Ako vlasnik kulturnoga dobra ni nakon opomene ne provede propisanu mjeru ili je ne provede u određenom roku, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika. 
Nadležno tijelo rješenjem utvrđuje obvezu vlasnika na naknadu troškova i visinu troškova izvršenja takve mjere. 
Žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
Članak 22.
Troškove u svezi s očuvanjem i održavanjem kulturnoga dobra, te provedbom mjera tehničke zaštite snosi vlasnik kulturnoga dobra. 
Ako održavanje kulturnoga dobra ili radovi na njegovu popravku, konzerviranju ili provedbi mjera tehničke zaštite zahtijevaju izvanredne troškove koji premašuju redovite troškove održavanja i prihode ili druge koristi koje vlasnik ima od kulturnoga dobra, vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za naknadu izvanrednih troškova. 
Izvanredne troškove iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje rješenjem Ministarstvo kulture, a sredstva se osiguravaju u državnom proračunu. 
Članak 23.
Odredbe članka 20., 21. i 22. ovoga Zakona odnose se i na nositelja prava na kulturnom dobru, kao i na drugog imatelja kulturnoga dobra. 
3. Prava vlasnika kulturnoga dobra
Članak 24.
Prava vlasnika kulturnoga dobra, pored prava utvrđena posebnim zakonom i uz ograničenja ovim Zakonom jesu: 
- pravo na naknadu radi ograničenja prava vlasništva na kulturnom dobru pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, 
- pravo na porezne i carinske povlastice prema posebnom zakonu, 
- pravo na stručnu pomoć nadležnog tijela radi pravilne zaštite i očuvanja kulturnoga dobra na način propisan ovim Zakonom. 
Članak 25.
Vlasnik kulturnoga dobra ima pravo na naknadu radi ograničenja prava vlasništva prema odredbama ovoga Zakona i na oslobođenja i povlastice propisane posebnim zakonom ako postupa sukladno odredbama ovoga Zakona i provodi mjere zaštite koje odredi Ministarstvo kulture, odnosno nadležno tijelo. 
Pravo iz stavka 1. ovoga članka vlasnik kulturnoga dobra stječe na temelju potvrde glede ispunjavanja propisanih uvjeta i provedbe mjera određenih na temelju ovoga Zakona koju mu na njegov zahtjev izdaje nadležno tijelo. 
Članak 26.
Nadležno tijelo vlasniku, nositelju prava na kulturnom dobru i drugom imatelju kulturnoga dobra na njihovo traženje daje besplatni stručni savjet u svezi s provedbom mjera zaštite i očuvanja kulturnoga dobra. 
Stručni savjet iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo dužno je dati u hitnim slučajevima, odnosno kad prijeti izravna opasnost od oštećivanja kulturnoga dobra, odmah, a najkasnije 3 dana od dana podnošenja pisanog zahtjeva. 
4. Ograničenja prava vlasništva na kulturnom dobru
Članak 27.
Vlasništvo na kulturnom dobru može se prema posebnom zakonu ograničiti radi zaštite i očuvanja kulturnoga dobra u slučajevima utvrđenim ovim Zakonom. 
Vlasništvo na kulturnom dobru može se ograničiti glede posjeda, uporabe i prometa kulturnim dobrom. 
Na kulturnom dobru može se provesti izvlaštenje i uspostaviti založno pravo. 
Članak 28.
Posjed kulturnoga dobra može se ograničiti radi: 
- dokumentiranja i istraživanja kulturnoga dobra, 
- provedbe mjera zaštite i očuvanja kulturnoga dobra, 
- omogućavanja dostupnosti kulturnoga dobra javnosti. 
Uporaba kulturnoga dobra može se ograničiti radi sprječavanja promjene namjene kojom se kulturno dobro dovodi u izravnu opasnost. 
Ograničenja prometa kulturnim dobrima jesu: 
- posebne obveze prodavatelja kulturnog dobra, posrednika u kupoprodaji kulturnoga dobra i kupca, 
- pravo prvokupa, 
- obveza povrata proračunskih sredstava uloženih u zaštitu i očuvanje kulturnoga dobra prije njegove prodaje, 
- ograničavanje uvoza i iznošenja kulturnoga dobra. 
Članak 29.
Odredbe članka 27. do 36. ovoga Zakona na odgovarajući se način odnose i na nositelja prava na kulturnom dobru, kao i na drugog imatelja kulturnoga dobra. 
a) Ograničenja posjeda kulturnoga dobra
Članak 30.
Vlasnik kulturnoga dobra mora omogućiti istraživanje i dokumentiranje kulturnoga dobra, kao i provođenje mjera zaštite i očuvanja kulturnoga dobra osobi koja za to ima odobrenje nadležnog tijela. 
Za ograničenja iz stavka 1. ovoga članka vlasnik nema pravo na naknadu, osim u slučajevima kad dokaže da je zbog toga pretrpio štetu. 
Članak 31.
Kad nadležno tijelo utvrdi da vlasnik ne postupa sukladno odredbama ovoga Zakona ili ne postupa s dužnom pažnjom, te prijeti opasnost od oštećivanja ili uništenja kulturnoga dobra, gradsko ili općinsko poglavarstvo na čijem se području kulturno dobro nalazi na prijedlog nadležnog tijela dužno je imenovati kulturnom dobru privremenog skrbnika. 
Nadležno tijelo može predložiti imenovanje privremenog skrbnika i u slučaju ostavinskog ili drugog postupka predmet kojeg je kulturno dobro. 
Rješenjem o imenovanju privremenog skrbnika utvrđuju se njegova prava i obveze. 
Privremeni skrbnik je dužan za račun i na trošak vlasnika poduzimati mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra koje mu odredi nadležno tijelo. 
Naknadu za rad privremenog skrbnika, kao i troškove provedenih mjera zaštite kulturnoga dobra rješenjem utvrđuje poglavarstvo iz stavka 1. ovoga članka, a dužan ih je podmiriti vlasnik. 
Za osiguranje naplate troškova skrbništva osniva se zakonsko založno pravo sukladno odredbama ovoga Zakona. 
Poglavarstvo iz stavka 1. ovoga članka na prijedlog nadležnog tijela donijet će rješenje o prestanku skrbništva kada prestanu razlozi radi kojih je bilo uvedeno. 
Ne podmiri li vlasnik troškove iz stavka 5. ovoga članka u roku utvrđenom rješenjem, poglavarstvo mu može produljiti rok za najviše tri mjeseca, a ako vlasnik ni u tom roku ne uplati trošak, poglavarstvo može pokrenuti ovršni postupak. 
Članak 32,
Kad vlasnik privremeno napusti kulturno dobro tako da postoji neposredna opasnost od njegova oštećenja ili uništenja, poglavarstvo iz članka 31. ovoga Zakona na čijem se području nalazi kulturno dobro dužno je bez odgađanja postupiti sukladno članku 31. ovoga Zakona. 
Smatrat će se da je vlasnik privremeno napustio kulturno dobro ako je njegovo boravište nepoznato, a nema ovlaštenog zastupnika, te nadležno tijelo nije u mogućnosti obavijestiti ga o njegovim obvezama u roku od šest mjeseci od dana pokušaja prve dostave pismena. 
Kad vlasnik trajno napusti kulturno dobro ono postaje vlasništvo Republike Hrvatske. 
Smatrat će se da je vlasnik trajno napustio kulturno dobro ako je njegovo boravište nepoznato, a nema ovlaštenog zastupnika, te svoje obveze ne izvršava deset godina od dana donošenja rješenja o skrbništvu. 
Članak 33.
Vlasnik kulturnoga dobra dužan je privremeno dati u posjed pokretno kulturno dobro radi njegova izlaganja, odnosno omogućiti posjećivanje nepokretnog kulturnoga dobra radi razgledavanja. 
Na prijedlog organizatora izlaganja ili posjećivanja nadležno tijelo može rješenjem naložiti vlasniku privremeno davanje u posjed kulturnoga dobra. 
Žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
Vlasnik i organizator izlaganja, odnosno posjećivanja, sklopit će ugovor, kojim se pored ostalih ugovornih obveza utvrđuje način postupanja kulturnim dobrom i davanje jamstva za slučaj oštećenja, uništenja, krađe ili nestanka kulturnoga dobra, kao i obveza osiguranja kulturnoga dobra kod osiguravajućeg društva. 
Vlasnik kulturnoga dobra može tražiti da procjenu vrijednosti obavi nadležno tijelo. 
Sve troškove u svezi s izlaganjem, odnosno posjećivanjem kulturnoga dobra dužan je podmiriti organizator, ako ugovorom sklopljenim između vlasnika kulturnoga dobra i organizatora nije drukčije utvrđeno. 
b) Ograničenja uporabe kulturnoga dobra
Članak 34.
Namjenu i način uporabe nepokretnoga kulturnoga dobra rješenjem utvrđuje nadležno tijelo, a po prethodno pribavljenom mišljenju gradskog ili općinskog poglavarstva, odnosno poglavarstva Grada Zagreba. 
Namjenu i način uporabe može nadležno tijelo utvrditi i za pokretno kulturno dobro kad ocijeni da je to potrebno. 
Članak 35.
Za promjenu namjene kulturnoga dobra vlasnik je dužan prethodno ishoditi odobrenje nadležnog tijela. 
Ako vlasnik uporabi kulturno dobro protivno namjeni, te zbog toga nastane šteta na kulturnom dobru, nadležno tijelo može obvezati rješenjem vlasnika da štetu otkloni povratom kulturnoga dobra u prijašnje stanje, ako je to moguće. 
Žalba na rješenje iz stavka 2. ovog članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
c) Ograničenja u prometu kulturnih dobara
Članak 36.
Prodavatelj kulturnog dobra, kao i posrednik u kupoprodaji kulturnog dobra obvezan je kupcu: 
- dati na znanje da je predmet kupoprodaje kulturno dobro zaštićeno prema odredbama ovoga Zakona, 
- predočiti dokaz o vlasništvu kulturnog dobra, 
- predočiti isrpave o odricanju od prava prvokupa prema ovom Zakonu. 
Kupac kulturnog dobra dužan je obavijestiti nadležno tijelo na području gdje će se kupljeno kulturno dobro nalaziti. 
Članak 37.
Vlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro dužan je najprije istodobno ponuditi ga Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi navodeći cijenu i druge uvjete prodaje. 
Prvenstvo u ostvarenju prava prvokupa ima grad ili općina u odnosu na županiju i Grad Zagreb, pa Republika Hrvatska. 
Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, grad ili općina mora se očitovati o toj ponudi u roku od 60 dana od dana primitka pisane ponude. 
Ako se pravna osoba iz stavka 3. ovoga članka ne namjerava koristiti svojim pravom prvokupa, dužna je u roku od 30 dana od dana primitka ponude o tome obavijestiti druge pravne osobe koje imaju pravo prvokupa i vlasnika. 
Nakon isteka roka iz stavka 3. ovoga članka vlasnik može kulturno dobro prodati drugoj osobi uz cijenu koja ne može biti niža od cijene navedene u ponudi i pod uvjetima koji za kupca nisu povoljniji od uvjeta sadržanih u ponudi iz stavka 1. ovoga članka. 
Članak 38.
Pravne osobe iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona imaju pravo prvokupa i u slučaju ovršne prodaje kulturnoga dobra i to prema uvjetima ponude u postupku ovrhe koja je najpovoljnija za vlasnika kulturnoga dobra. 
Osoba koja provodi postupak ovršne prodaje kulturnoga dobra dužna je obavijestiti pravne osobe iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona da je određena prisilna prodaja, te dostaviti pisane uvjete ponude utvrđene za prodaju kulturnoga dobra. 
Članak 39.
Ako vlasnik proda kulturno dobro protivno odredbama ovoga Zakona, pravna osoba iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti tužbu sudu za poništenje ugovora o kupoprodaji. Tužba se može podnijeti i kad ugovor nije sklopljen u pisanom obliku. 
Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od 90 dana od dana saznanja da je sklopljen ugovor o kupoprodaji, ali najkasnije u roku od 5 godina od dana sklapanja ugovora. 
Pravna osoba iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona ima pravo na poništenje ugovora samo ako njezin zastupnik pred sudom izjavi da kupuje kulturno dobro po cijeni i uvjetima pod kojima je prodano. 
Članak 40.
U slučaju prodaje kulturnoga dobra u čiju su zaštitu, očuvanje i obnovu uložena sredstva iz državnog proračuna, vlasnik je dužan prije prodaje vratiti iznos uloženih sredstava uplatom u korist državnog proračuna. 
d) Izvlaštenje kulturnoga dobra
Članak 41.
Smatra se da postoji interes Republike Hrvatske za izvlaštenje kulturnoga dobra: 
- ako prijeti opasnost od oštećenja ili uništenja kulturnog dobra, a vlasnik kulturnoga dobra nema mogućnosti ili interesa osigurati provedbu svih određenih mjera zaštite i očuvanja, 
- ako se na drugi način ne može osigurati obavljanje arheoloških istraživanja i iskopavanja ili provedba mjera tehničke zaštite na kulturnom dobru, 
- ako na drugi način nije moguće osigurati dostupnost kulturnog dobra za javnost. 
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske za izvlaštenje kulturnog dobra u slučaju koji nije utvrđen stavkom 1. ovoga članka. 
Izvlaštenje može biti potpuno ili nepotpuno. Radi izvlaštenja kulturnoga dobra mogu se provesti pripremne radnje i privremeno uzimanje u posjed sukladno propisima o izvlaštenju. Postupak za izvlaštenje pokreće se na prijedlog nadležnog tijela. Izvlaštenje kulturnog dobra provodi se na način propisan Zakonom o izvlaštenju. 
e) Založno pravo na kulturnom dobru
Članak 42.
Za osiguranje naplate sredstava koja su iz državnog, županijskog, gradskog, odnosno općinskog proračuna uložena u zaštitu i očuvanje nepokretnog kulturnog dobra osniva se zakonsko založno pravo u korist ulagatelja. 
Kada se sredstva iz državnog, županijskog, gradskog, odnosno općinskog proračuna ulažu u zaštitu i očuvanje pokretnog kulturnog dobra, ono se predaje javnoj ustanovi restauratorske djelatnosti ili drugoj ovlaštenoj osobi koja će provesti mjere zaštite i očuvanja, a na istom dobru osniva se zakonsko založno pravo u korist ulagatelja sredstava. 
5. Pokriće troškova za otklanjanje štete na kulturnom dobru
Članak 43.
Vlasnik, nositelj prava na kulturnom dobru i drugi imatelj kulturnoga dobra dužan je nadoknaditi štetu na kulturnom dobru koja je prouzročena radnjama protivnim odredbama ovoga zakona. 
Nadležno će tijelo rješenjem obvezati osobu iz stavka 1. ovoga članka da štetu u određenom roku otkloni povratom u prijašnje stanje, ako je to moguće. 
Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne otkloni štetu u roku koji mu je odredilo rješenjem nadležno tijelo, to će se rješenje prisilno izvrštii. 
Žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
Ako nije moguće otkloniti štetu na kulturnom dobru povratom u prijašnje stanje, nadležno će tijelo pokrenuti sudski postupak za naknadu štete. 
Na osiguranje za naplatu štete na kulturnom dobru primjenjuju se odredbe članka 42. ovoga Zakona. 
V. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA
1. Istraživanje kulturnih dobara
Članak 44.
Zbog stvaranja uvjeta za zaštitu i očuvanje kulturnog dobra, poduzimaju se u svezi s tim istraživanja kulturnoga dobra. 
Nadležno će tijelo rješenjem obustaviti svaku radnju na kulturnom dobru i u neposrednoj blizini nepokretnog kulturnoga dobra, ako bi se time onemogućilo daljnje istraživanje kulturnog dobra, a time i mogućnost određivanja sustava mjera njegove zaštite. 
Žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
Istraživanja kulturnoga dobra iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati pravne i fizičke osobe ako ispunjavaju posebne uvjete i imaju odobrenje nadležnog tijela. 
Posebne uvjete iz stavka 4. ovoga članka propisuje ministar kulture. 
Članak 45.
Ako se pri izvođenju građevinskih ili bilo kojih drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru naiđe na arheološko nalazište ili nalaze, osoba koja izvodi radove dužna je prekinuti radove i o nalazu bez odgađanja obavijestiti nadležno tijelo. 
Po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, a najdulje u roku od tri dana od primitka obavijesti nadležno će tijelo, ako to ocijeni potrebnim, rješenjem odrediti mjere osiguranja i zaštite nalazišta i nalaza, a može donijeti i rješenje o privremenoj obustavi dalnjih radova. 
Žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
Za vrijeme privremene obustave radova po rješenju iz stavka 2. ovoga članka investitor može podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za odobrenje nastavka radova. O ovom zahtjevu investitora nadležno će tijelo odlučiti u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. 
Članak 46.
Rješavajući po zahtjevu investitora iz članka 45. stavka 4. nadležno tijelo može: 
- odbiti zahtjev i trajno obustaviti radove na tom nalazištu, 
- dopustiti nastavak radova uz određivanje mjera zaštite arheološkog nalazišta, 
- dopustiti nastavak radova određivanjem konzervatorskih uvjeta, odnosno izmijeniti rješenje o prethodnom odobrenju. 
U slučajevima iz članka 45. stavka 1. ovoga Zakona troškove arheološkog iskapanja i istraživanja, te troškove preventivnog konzerviranja pokretnih arheoloških nalaza, kao i troškove konzerviranja nalazišta snosi investitor. 
Članak 47.
Arheološka iskapanja i istraživanja mogu se obavljati samo na temelju odobrenja koje rješenjem daje nadležno tijelo. 
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka može se izdati samo pravnim i fizičkim osobama koje ispunjavaju uvjete stručne osposobljenosti za obavljanje takvih radova, te ako su osigurana potrebna materijalna i tehnička sredstva za obavljanje radova, konzerviranje nalaza, uređenje i predstavljanje nalazišta i nalaza. 
Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se područje na kojem se mogu izvoditi radovi, opseg i vrsta radova, uvjeti pod kojima se mogu izvoditi, kao i rok za izvođenje radova, mjesto pohrane pokretnog arheološkog materijala i rok u kojem se nadležnom tijelu treba obvezno podnijeti izvještaj o izvršenim radovima. 
O mjestu pohrane arheoloških nalaza odlučuje Ministarstvo kulture na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Hrvatskoga muzejskog vijeća. 
Članak 48.
Ako se izvode arheološka iskapanja i istraživanja bez odobrenja ili protivno uvjetima utvrđenim u rješenju o odobrenju, nadležno će tijelo donijeti rješenje o privremenoj obustavi radova na nalazištu sve dok se ne otklone uočeni nedostaci, a protiv izvođača radova nadležno će tijelo podnijeti zahtjev za pokretanje kaznenog postupka. 
Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
Članak 49.
Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuju arheološka iskapanja i istraživanja primjenjuju se i na podvodna arheološka istraživanja. 
Ministar kulture propisuje uvjete i način obavljanja arheoloških istraživanja i drugih aktivnosti u područjima gdje se nalaze kulturna dobra. 
Članak 50. 
Lučka kapetanija prije izdavanja dozvole za vađenje potonulih stvari mora pribaviti mišljenje nadležnog tijela da se ne radi o vađenju potonulih stvari koje imaju ili za koje se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnog dobra. 
2. Dokumentiranje i praćenje stanja kulturnih dobara
Članak 51. 
Za sva kulturna dobra nadležno tijelo izrađuje dokumentaciju radi njihove zaštite i očuvanja. 
Ministar kulture propisuje nužnu razinu dokumentacije i dokumentacijske standarde za pojedine vrste kulturnih dobara, te uvjete, način i postupak za njeno čuvanje i korištenje. 
Članak 52. 
Dokumentacija o kulturnom dobru može se dati na korištenje u službene svrhe, za znanstveno istraživanje i u publicističke svrhe, za potrebe nastave i izlaganja, te u druge opravdane svrhe. 
Na korištenje se u načelu daju samo snimci dokumentacije koji se izrađuju na trošak tražitelja. 
Iznimno od stavka 2. ovoga članka, državnim tijelima ili ako to zahtijevaju znanstvene potrebe može se na određeno vrijeme posuditi izvorna dokumentacija uz obvezu čuvanja, te izradu zaštitnog snimka na trošak tražitelja i uz druge uvjete propisane aktom iz članka 51. stavka 2. ovoga Zakona. 
Odobrenje za korištenje dokumentacije o kulturnim dobrima daje nadležno tijelo, a za posudbu izvorne dokumentacije ministar kulture. 
Članak 53. 
Nadležno tijelo stalno prati stanje kulturnih dobara. 
Stanje kulturnog dobra nadležno tijelo utvrđuje najmanje jedanput u pet godina. 
Ministar kulture propisuje obrasce izvješća o stanju i postupak utvrđivanja stanja kulturnih dobara. 
3. Označivanje kulturnog dobra
Članak 54. 
Sva nepokretna kulturna dobra, kao i objekte u kojima su smještene zbirke kulturnih dobara (muzeji, arhivi, galerije i dr.) nadležno tijelo dužno je označiti posebnim oznakama koje propisuje ministar kulture. 
4. Utvrđivanje sustava mjera zaštite za kulturno dobro
Članak 55. 
Za kulturna dobra nadležno tijelo utvrđuje sustav mjera zaštite prema ovom Zakonu i posebnom propisu kojega donosi ministar kulture. 
a) Utvrđivanje sustava mjera zaštite za nepokretno kulturno dobro 
Članak 56. 
Dokumenti prostornog uređenja, ovisno o vrsti i području obuhvata, obavezno sadrže podatke iz konzervatorske podloge sa sustavom mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata plana. 
Konzervatorsku podlogu utvrđuje nadležno tijelo, a ona sadrži opće i posebne uvjete zaštite i očuvanja kulturnih dobara u području obuhvata plana. U slučaju kada nadležno tijelo nije utvrdilo konzervatorsku podlogu dužno je na zahtjev donositelja dokumenta prostornog uređenja utvrditi sustav mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata plana. 
Dokument prostornog uređenja može se donijeti samo uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela kojim se potvrđuje da je sukladan konzervatorskoj podlozi ili utvrđenom sustavu mjera zaštite prema stavku 2. ovoga članka. Nadležno se tijelo dužno pisano očitovati u roku od 15 dana od zatražene suglasnosti, a ako to ne učini smatrat će se da je suglasnost dana. 
Članak 57. 
Radi zaštite i očuvanja kulturno-povijesne cjeline donosi se urbanistički plan uređenja, sukladno propisima o prostornom uređenju i ovom Zakonu. 
Članak 58. 
Ako u obavljanju poslova iz članka 56. i 57. ovoga Zakona dođe do spora između nadležnog tijela i tijela nadležnih za izradbu i donošenje dokumenata prostornog uređenja, odluku o načinu rješavanja prijepora donosi Vlada Republike Hrvatske. 
b) Utvrđivanje sustava mjera zaštite za pokretno kulturno dobro
Članak 59. 
Za pokretna kulturna dobra nadležno tijelo utvrđuje sustav mjera zaštite koji sadrži opće i posebne uvjete za očuvanje, održavanje i namjenu pokretnoga kulturnog dobra. 
5. Utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja lokacijske dozvole
Članak 60. 
Za poduzimanje radnji na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području prostornih međa kulturnog dobra, za koje je prema posebnom propisu obvezna lokacijska dozvola, potrebno je u postupku izdavanja lokacijske dozvole pribaviti posebne uvjete zaštite kulturnog dobra. 
Posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka nisu upravni akt, a izdaje ih nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela nadležnog za izdavanje lokacijske dozvole. 
Članak 61. 
Za poduzimanje radnji u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama posebne uvjete zaštite kulturnog dobra utvrđuje tijelo uprave nadležno za izdavanje lokacijske dozvole, sukladno sustavu mjera zaštite utvrđenom u urbanističkom planu uređenja iz članka 57. ovoga Zakona. 
6. Prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru
Članak 62. 
Radnje koje bi mogle prouzročiti promjene na kulturnom dobru, kao i u njegovoj neposrednoj blizini, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnoga dobra, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. 
Kao radnje iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito: konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnoga dobra i drugi slični radovi, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, kao i rekonstrukcija, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu ovoga Zakona i građenje na području na kojem se nalazi kulturno dobro. 
Prethodno odobrenje nadležnog tijela potrebno je i za gradnju na području zaštićene kulturno-povijesne cjeline. 
Ministar kulture propisuje dokumentaciju koju je podnositelj dužan priložiti zahtjevu za prethodno odobrenje. 
O zahtjevu za prethodno odobrenje nadležno tijelo odlučuje rješenjem. 
Žalba na rješenje iz stavka 5. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. 
Članak 63. 
Građevna dozvola može se izdati samo ako postoji konačno rješenje iz članka 62. ovoga Zakona. 
U slučajevima kada prema Zakonu o gradnji nije potrebna građevna dozvola, gradnja se ne može započeti bez konačnog rješenja iz članka 62. ovoga Zakona. 
Članak 64. 
Iznimno od odredaba članka 62. ovoga Zakona, nadležno tijelo može izdati suglasnost za uklanjanje nepokretnog kulturnog dobra ili njegova dijela kada utvrdi da se radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te ona predstavlja opasnost za susjedne građevine i život ljudi, a ta se opasnost ne može na drugi način otkloniti. 
Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može izdati samo uz prethodno mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. 
7. Prethodno odobrenje za obavljanje djelatnosti u nepokretnom kulturnom dobru
Članak 65. 
Pravne i fizičke osobe ne smiju započeti obavljanje gospodarske djelatnosti u prostoru koji se nalazi unutar nepokretnog kulturnog dobra ili zaštićene kulturno-povijesne cjeline bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela. 
Odobrenje iz stavka 1. ovog članka potrebno je i za svaku promjenu namjene poslovnog prostora, odnosno promjenu djelatnosti. 
8. Odobrenje za izradu replike kulturnoga dobra
Članak 66. 
Pod replikom kulturnoga dobra podrazumijeva se svaki oponašak kulturnoga dobra ili njegovoga prepoznatljivog dijela bez obzira na mjerilo izrade u odnosu na izvornik. 
Odobrenje za izradu replike iz stavka 1. ovoga članka rješenjem daje nadležno tijelo na zahtjev osobe koja će izraditi repliku. 
Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka nadležno će tijelo odrediti uvjete za izradu replike, kao i uvjete za stavljanje replike u promet. 
9. Iznošenje kulturnih dobara
Članak 67. 
Kulturna dobra, kao i sva dobra pod preventivnom zaštitom ne mogu se iznositi u inozemstvo. 
Članak 68. 
Iznimno od odredbe članka 67. ovoga Zakona kulturno dobro može se privremeno iznijeti u inozemstvo radi izlaganja, ekspertiza, obavljanja radova na zaštiti i očuvanju kulturnoga dobra ili drugih opravdanih razloga uz odobrenje nadležnog tijela. 
Podnositelj zahtjeva za privremeno iznošenje kulturnoga dobra dužan je na zahtjev nadležnog tijela dati jamstvo za slučaj oštećenja, uništenja ili protupravnog otuđenja kulturnoga dobra novčanim pologom u banci, osiguranjem na puni iznos vrijednosti kulturnoga dobra ili drugim odgovarajućim jamstvom. 
O zahtjevu za davanje odobrenja za iznošenje kulturnoga dobra nadležno tijelo odlučuje rješenjem. 
Kada se zahtjev odnosi na predmet koji prema odredbama ovoga Zakona nije pod zaštitom, nadležno će tijelo izdati o tome potvrdu za potrebe iznošenja. 
Uvjete za privremeno iznošenje kulturnih dobara propisuje ministar kulture. 
Članak 69.
Nadležno tijelo vodi evidenciju zahtjeva i danih odobrenja za iznošenje kulturnih dobara. 
Nadležno tijelo dužno je provjeriti je li kulturno dobro vraćeno u zemlju u roku utvrđenom rješenjem iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona. 
10. Uvoz i unošenje kulturnih dobara
Članak 70.
Kulturna dobra mogu se uvoziti i unositi u Republiku Hrvatsku uz odobrenje zemlje iz koje se uvoze ili unose. 
Uvoznik kulturnoga dobra, ili osoba koja unosi kulturno dobro, dužna je bez odgađanja prijaviti kulturno dobro nadležnom tijelu. 
11. Zaštita ugroženog kulturnoga dobra
Članak 71.
Ugroženim kulturnim dobrom smatraju se nepokretna kulturna dobra upisana u Listu svjetske baštine ili u Listu ugrožene svjetske baštine, kao i kulturna dobra upisana u Registru kojima je položaj ugroženoga kulturnog dobra utvrđen odlukom ministra kulture, a na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. 
Članak 72.
Ministar kulture može imenovati odbor čija je zadaća praćenje i planiranje provedbe mjera zaštite i očuvanja ugroženog kulturnog dobra. 
Zadaće i način rada toga odbora uređuju se aktom o njegovu imenovanju. 
12. Hitne mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra
Članak 73.
Ako izvođač radova poduzme radnju na kulturnom dobru ili u njegovoj neposrednoj blizini, za koju je potrebno prethodno odobrenje ili je poduzme protivno tom odobrenju, nadležno će tijelo privremeno obustaviti rješenjem takvu radnju. 
Nadležno tijelo može u rješenju naložiti izvođaču obvezu povrata kulturnoga dobra u prijašnje stanje uz prijetnju izvršenja na njegov trošak. 
Žalba na rješenje ne odgađa izvršenje rješenja. 
Ako izvođač radova ne obustavi započetu radnju na kulturnom dobru, nadležno će tijelo obavijestiti nadležnu policijsku upravu radi sprječavanja daljne štete na kulturnom dobru i nadležnu građevinsku inspekciju. 
Članak 74.
Kad vlasnik kulturnoga dobra ili bilo koja osoba, postupajući protivno odredbama ovoga Zakona, nanosi štetu kulturnom dobru ili ga dovodi u izravnu opasnost, nadležno će tijelo bez odgađanja zatražiti od nadležnih upravnih tijela poduzimanje mjera iz njihova djelokruga. 
Nadležno tijelo državne uprave dužno je po zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka hitno postupiti i poduzeti mjere iz svoje nadležnosti radi sprječavanja oštećenja ili uništenja kulturnoga dobra. 
13. Zaštita kulturnih dobara u izvanrednim okolnostima
Članak 75.
Ustanove koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara i vlasnici kulturnih dobara dužni su za vrijeme mira u suradnji s nadležnim tijelom osigurati: 
- uvjete radi zaštite i čuvanja kulturnih dobara za slučaj izvanrednih okolnosti (oružanog sukoba, potresa, poplave, požara, ekoloških incidenata i katastrofa ili drugih izvanrednih okolnosti), 
- mjere za sprječavanje krađe, pljačke, protupravnog prisvajanja kulturnih dobara na bilo koji način, kao i svih radnji čiji je cilj uništenje i oštećenje kulturnoga dobra. 
Članak 76.
Ministar kulture može u slučaju nastanka ili proglašenja izvanrednih okolnosti radi zaštite kulturnih dobara narediti poduzimanje posebnih mjera zaštite. 
Poglavarstvo županije, Grada Zagreba, općine, odnosno grada na čijem se području nalazi kulturno dobro dužno je osigurati sredstva potrebna za provedbu mjera iz stavka 1. ovoga članka. 
VI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA
1. Poslovi na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara
Članak 77.
Upravne i stručne poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara predviđene ovim Zakonom, te inspekcijske poslove u području zaštite i očuvanja kulturnih dobara obavlja Ministarstvo kulture. 
Muzeji i galerije, restauratorske ustanove, arhivi i knjižnice obavljaju poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u okviru svoje djelatnosti u skladu sa zakonom. 
Određene poslove na očuvanju kulturnih dobara mogu obavljati specijalizirane pravne i fizičke osobe sukladno ovom Zakonu. 
Članak 78.
Nadležno tijelo na način propisan ovim Zakonom obavlja upravne i stručne poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara i to: istraživanje, proučavanje, praćenje, evidentiranje, dokumentiranje i promicanje kulturnih dobara, nadzire promet, a osobito uvoz, unošenje i iznošenje kulturnih dobara, utvrđuje uvjete za uporabu i namjenu kulturnih dobara, donosi provodi i nadzire mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara, te obavlja druge poslove predviđene zakonom. 
Nadležno tijelo je prvostupanjsko tijelo u upravnim postupcima zaštite kulturnih dobara. 
Žalbe protiv rješenja što ih u upravnom postupku donosi nadležno tijelo u drugom stupnju rješava ministar kulture. 
Članak 79.
Ministarstvo kulture obavlja nadzor nad zakonitošću rada i nadzor nad stručnim radom restauratorskih ustanova iz članka 77. stavka 2. ovoga Zakona. 
Ministarstvo kulture obavlja nadzor nad stručnim radom osoba iz članka 77. stavka 3. ovoga Zakona. 
2. Inspekcijski poslovi
Članak 80.
Inspekcijske poslove obavljaju državni službenici Ministarstva kulture u zvanju inspektora i višeg inspektora zaštite kulturnih dobara (u daljnjem tekstu: inspektor). 
Članak 81.
Viši inspektor može biti osoba koja ima visoku stručnu spremu, najmanje 10 godina radnog staža na poslovima zaštite kulturnih dobara, te položen državni ispit. 
Inspektor može biti osoba koja ima visoku stručnu spremu, najmanje 5 godina radnog staža na poslovima zaštite kulturnih dobara, te položen državni ispit. 
Inspekcijske poslove zaštite kulturnih dobara mogu obavljati i drugi službenici Ministarstva kulture na temelju posebnog ovlaštenja ministra kulture. 
Članak 82.
Inspektori imaju posebnu iskaznicu kojom dokazuju njihovo službeno svojstvo, identitet i ovlast. 
Inspektor vodi očevidnik o obavljenim nadzorima. 
Obrazac i način izdavanja službene iskaznice, te obrazac i način vođenja očevidnika propisuje ministar kulture. 
Članak 83.
Inspektor ima pravo i dužnost u obavljanju nadzora pregledati kulturno dobro, prostor u koje je kulturno dobro smješteno, dokumentaciju i opremu, te po potrebi saslušati pojedine osobe u upravnom postupku. 
Nadzirana osoba dužna je inspektoru osigurati uvjete za provedbu nadzora, omogućiti mu pregled kulturnoga dobra, uvid u dokumentaciju koju zatraži i dati mu potrebne podatke i obavijesti. 
Članak 84.
Izravnim uvidom u opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih osoba inspektor utvrđuje jesu li usklađeni sa zakonom i drugim propisima kojima se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara, te ima li nadzirana osoba odobrenje, dopuštenje ili drugi propisani akt kojim joj se dopušta obavljanje poslova u svezi s kulturnim dobrom, i to osobito kod: 
- restauratorskih zavoda, muzeja, galerija, arhiva i knjižnica u dijelu koji se odnosi na zaštitu kulturnih dobara, te drugih ustanova koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara, 
- specijaliziranih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju poslove zaštite, očuvanja, obnove i prometa kulturnim dobrima. 
Članak 85.
Inspektor nadzire stanje kulturnih dobara i provođenje mjera njihove zaštite i očuvanja, uporabu i promet kulturnih dobara, izvršavanje i provedbu odredbi ovoga Zakona, a osobito: 
- izvođenje konzervatorskih, restauratorskih i drugih sličnih radova na kulturnom dobru i u njegovoj neposrednoj blizini, te pridržavanje izdanih uvjeta i odobrenja, 
- arheološka iskopavanja i istraživanja, uključujući podvodna, kao i podvodne aktivnosti i vađenje potonulih kulturnih dobara uz pridržavanje propisanih uvjeta i odobrenja, 
- promet kulturnim dobrima, primjenu prava prvokupa, te iznošenje, uvoz i unošenje kulturnih dobara, 
- primjenu drugih propisa i mjera utvrđenih ovim Zakonom. 
Članak 86.
Ako inspektor utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propis donesen na osnovi njega, pisano će utvrditi nedostatke i nepravilnosti i rješenjem odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje. 
U obavljanju poslova inspektor ima pravo i obvezu: 
1. narediti: 
- otklanjanje utvrđenih nedostataka ili nepravilnosti, 
- otklanjanje posljedica koje su nastale protuzakonitom radnjom, odnosno propuštanjem, 
- obustavu obavljanja neodobrenih radova, radnji ili djelatnosti na kulturnom dobru, 
- otklanjanje štete, 
- privremeno oduzimanje pokretnoga kulturnog dobra radi njegove zaštite, 
- poduzimanje drugih mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara sukladno zakonu i drugim propisima; 
2. zabraniti: 
- provedbu protuzakonite radnje, 
- izvođenje radova, radnji ili djelatnosti na kulturnom dobru bez izdanih posebnih uvjeta zaštite ili bez odobrenja, odnosno u nesuglasju s njima, 
- arheološka iskopavanja i istraživanja koja provodi neovlaštena ili nestručna pravna ili fizička osoba, 
- neodobrene podvodne aktivnosti i istraživanja, 
- neodobreni promet kulturnim dobrima i promet bez primjene prava prvokupa, 
- iznošenje, te uvoz i unošenje kulturnih dobara suprotno odredbama zakona, 
- neovlašteno obavljanje restauratorskih ili konzervatorskih poslova, 
- izvođenje restauratorskih ili konzervatorskih radova na kulturnim dobrima suprotno zakonu i propisima donesenim na temelju zakona. 
Inspektor je ovlašten zabraniti i druge protuzakonite radnje prema odredbama zakona i propisa donesenih na temelju zakona. 
Članak 87.
Ako inspektor utvrdi da je nadzirana osoba protuzakonitom radnjom došla u posjed kulturnoga dobra, može privremeno, do donošenja rješenja o izvršenom prekršaju, odnosno do presude o izvršenom kaznenom djelu, oduzeti kulturno dobro ili predmet kojim je počinjeno kazneno djelo ili prekršaj. 
O privremenom oduzimanju donosi se rješenje uz istovremeno pokretanja prekršajnog, odnosno kaznenog postupka. 
Nadležni sud odlučit će o održavanju na snazi rješenja o privremenom oduzimanju u okviru postupka pokrenutog na temelju iz stavka 2. ovoga članka. 
Članak 88.
Inspektor je ovlašten izreći i naplatiti kaznu na mjestu prekršaja u slučajevima propisanim člankom 115., 116. i 117. ovoga Zakona i izdati o tome potvrdu. 
Članak 89.
Ako inspektor utvrdi povredu odredaba zakona ili drugog propisa nad primjenom kojih nadzor obavlja druga inspekcija, ili drugo tijelo uprave, izvijestit će bez odgađanja nadležnu inspekciju, odnosno nadležno upravno tijelo. 
Članak 90.
Nadzirana osoba dužna je o ispunjenju rješenjem naloženoga postupanja izvijestiti inspektora u roku od 8 dana od dana isteka roka za ispunjenje obveze. 
Kad nadzirana osoba ne postupi po nalogu inspektora, propisane radnje izvršit će nadležno tijelo na trošak nadzirane osobe. 
Članak 91.
Protiv rješenja inspektora žalba se može podnijeti ministru kulture. 
Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. 
Članak 92.
Iznimno od odredbe članka 86. ovoga Zakona, kada je potrebno poduzimanje hitnih mjera radi sprječavanja nastanka neotklonjive štete na kulturnom dobru, rješenje se u tijeku nadzora može donijeti i usmeno. 
Usmeno se rješenje mora unijeti u zapisnik, da u roku 3 dana od dana njegova donošenja mora se izvršiti otpravak rješenja u pisanom obliku. 
Članak 93.
Ako se inspektoru u obavljanju nadzora i poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten pruži otpor silom ili prijetnjom da će se izravno upotrijebiti sila, ili ako se takav otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć službenih osoba nadležne policijske uprave. 
3. Ustanove za zaštitu i čuvanje kulturnih dobara
Članak 94.
Ustanove za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara jesu restauratorski zavodi ili druge restauratorske ustanove, te muzeji, galerije, arhivi, knjižnice i druge javne ustanove u kulturi, koje obavljaju poslove u svezi sa čuvanjem, obnovom i zaštitom kulturnih dobara. 
a) Restauratorske ustanove
Članak 95.
Poslove restauriranja, konzerviranja i obnove kulturnih dobara obavlja Hrvatski restauratorski zavod kao javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske. 
Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka županije, Grad Zagreb, općine ili gradovi mogu osnivati javne ustanove uz dopuštenje iz članka 100. ovoga Zakona. 
Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka mogu se osnivati ustanove uz dopuštenje iz članka 100. ovoga Zakona. 
Članak 96.
Republika Hrvatska, županije, Grad Zagreb, gradovi i općine mogu za upravljanje kulturnim dobrom i provođenje mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara osnivati ustanove ili te poslove mogu povjeriti drugoj pravnoj osobi. 
Za očuvanje kulturnih dobara mogu se osnivati zaklade i fundacije. 
b) Muzeji, arhivi i druge ustanove u kulturi
Članak 97.
Javne ustanove u kulturi (muzeji, galerije, arhivi, knjižnice i sl.) koje u okviru svoje djelatnosti obavljaju poslove čuvanja, proučavanja i stručnog održavanja kulturnih dobara, dužne su nadležnom tijelu dostavljati izvješća o stanju kulturnih dobara, te godišnje izvješće o restauriranju i konzerviranju kulturnih dobara koja se nalaze u njihovim zbirkama ili su im povjerena na čuvanje i upravljanje. 
Članak 98.
Kulturna dobra u zbirkama muzeja, knjižnica, galerija, kao i u zbirkama drugih ustanova upisuju se u Registar prema odredbama ovoga Zakona, na temelju prijave koju podnosi ustanova. 
Ustanove iz stavka 1. ovoga članka dužne su u roku od 7 dana od svake promjene na zbirci i inventarskoj knjizi pisano obavijestiti Ministarstvo kulture. 
Članak 99.
Poslove na zaštiti arhivskog gradiva, kao kulturnoga dobra prema odredbama ovoga Zakona, obavljaju arhivi u okviru svoje djelatnosti sukladno propisima o arhivskom gradivu i arhivima. 
Iznimno od odredbe članka 12. ovoga Zakona, postupak utvrđivanja svojstva kulturnog dobra za arhivsko gradivo provodi i rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra donosi Hrvatski državni arhiv na prijedlog područnoga državnog arhiva na način propisan ovim Zakonom. 
Hrvatski državni arhiv dužan je rješenje iz stavka 2. ovoga članka dostaviti Ministarstvu kulture radi upisa u Registar. 
Arhivi su dužni u roku od 7 dana od svake promjene na zaštićenom gradivu pisano obavijestiti Hrvatski državni arhiv i Ministarstvo kulture. 
4. Specijalizirane pravne i fizičke osobe
Članak 100.
Poslove istraživanja, proučavanja, čuvanja, restauriranja, konzerviranja, održavanja, obnove, korištenja i prometa kulturnim dobrima, kao i poslove iz članka 47. ovoga Zakona mogu obavljati specijalizirane pravne i fizičke osobe. 
Ministar kulture uz prethodnu suglasnost ministra gospodarstva pravilnikom propisuje uvjete koje mora ispunjavati fizička ili pravna osoba za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka. 
Rješenje kojim se dopušta obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo kulture. 
Ministarstvo kulture vodi upisnike pravnih i fizičkih osoba iz stavka 1. ovoga članka. 
Žalba na rješenje iz stavka 3. ovoga članka odgađa izvršenje rješenja. 
Članak 101.
Restauratorsko-konzervatorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara mogu obavljati fizičke osobe koje imaju odgovarajuća stručna zvanja. 
Stručna zvanja iz stavka 1. ovoga članka, te uvjete i način njihova stjecanja propisat će ministar kulture na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. 
VII. HRVATSKO VIJEĆE ZA KULTURNA DOBRA
Članak 102.
Radi praćenja i unaprjeđivanja stanja kulturnih dobara osniva se Hrvatsko vijeće za kulturna dobra (u daljnjem tekstu: Vijeće). 
Članak 103.
Vijeće: 
- raspravlja o općim pitanjima iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara i daje preporuke za unaprjeđivanje djelatnosti zaštite i očuvanja kulturnih dobara, 
- upoznaje se s programima zaštite kulturnih dobara i njihovom provedbom, 
- predlaže ministru kulture donošenje odluke o proglašenju ugroženoga kulturnog dobra, 
- daje mišljenje o uklanjanju nepokretnoga kulturnog dobra, 
- daje mišljenje u postupku donošenja rješenja iz članka 15. ovoga Zakona, 
- raspravlja o prijepornim pitanjima u području zaštite i očuvanja kulturnih dobara i predlaže rješenja. 
Članak 104.
Vijeće ima predsjednika i 8 članova. 
Predsjednik i tri člana Vijeća imenuje ministar kulture iz reda istaknutih stručnjaka za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. 
Članovi Vijeća po položaju jesu: ravnatelj Hrvatskoga restauratorskog zavoda, ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva, glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice. 
Članovi Vijeća su predstavnik Hrvatskoga muzejskog vijeća i predstavnik tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode i okoliša. 
Članak 105.
Vijeće radi u sjednicama na kojima je nazočna natpolovična većina članova. 
Vijeće donosi zaključke većinom glasova nazočnih članova, a odluke većinom od ukupnog broja članova. 
Članak 106.
Vijeće može prema potrebi osnivati stručna povjerenstva radi rasprave stručnih pitanja na očuvanju i zaštiti kulturnih dobara. 
Članak 107.
Administrativne poslove Vijeća obavlja Ministarstvo kulture, a sredstva za njegov rad osiguravaju se u državnom proračunu. 
Vijeće donosi poslovnik o svom radu 
VIII. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA
1. Osiguranje sredstava za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara
Članak 108. 
Sredstva za održavanje i očuvanje kulturnog dobra osigurava vlasnik kulturnoga dobra, odnosno imatelj dobra ako dobro ne koristi vlasnik. 
Oslobođenja i povlastice koje vlasnik, odnosno imatelj kulturnoga dobra ostvari na temelju zakona smatraju se udjelom Republike Hrvatske u očuvanju kulturnih dobara. 
Članak 109. 
Sredstva za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara osiguravaju se iz: 
- državnog proračuna, 
- proračuna županija, odnosno Grada Zagreba, gradova ili općina za preventivno zaštićena dobra i kulturna dobra koja se nalaze na području županije, odnosno Grada Zagreba, grada ili općine, a u cijelosti za kulturna dobra stavljena pod zaštitu na temelju članka 17. ovoga Zakona, 
- donacija, naknada za koncesije, zapisa i zaklada, 
- drugih izvora utvrđenih ovim Zakonom ili drugim propisima. 
Članak 110. 
Sredstva iz državnog proračuna na temelju nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao dijela Programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, raspoređuje Ministarstvo kulture za financiranje: 
- zaštite i očuvanja kulturnih dobara u vlasništvu Republike Hrvatske, osim sredstava za tekuće održavanje koje osigurava nadležno tijelo Vlade Republike Hrvatske, 
- provedbe nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara, 
- izvanrednih troškova održavanja kulturnih dobara sukladno članku 22. ovoga Zakona, 
- hitnih mjera zaštite i očuvanja kulturnoga dobra sukladno članku 73. i 74. ovoga Zakona, 
- naknade vlasnicima radi ograničenja prava vlasništva sukladno članku 25. ovoga Zakona. 
Članak 111. 
U proračunu županija, Grada Zagreba, gradova ili općina osiguravaju se sredstva za financiranje: 
- zaštite i očuvanja kulturnih dobara u vlasništvu županije, Grada Zagreba, grada ili općine, 
- zaštite kulturnih dobara u izvanrednim uvjetima sukladno člnaku 76. stavku 2. ovoga Zakona, 
- sudjelovanja u financiranju nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara koji se nalaze na njihovu području, 
- zaštite i očuvanja dobara iz članka 17. ovoga Zakona. 
2. Proračunski prihodi po osnovi uporabe kulturnih dobara
Članak 112. 
Tko na fotografiji, naljepnici, znački, suveniru, publikaciji i drugoj tiskovini, odjevnom predmetu, ili drugom predmetu upotrijebi prepoznatljivo kulturno dobro ili njegov prepoznatljivi dio, dužan je uplatiti 10% od prodajne cijene proizvoda u korist državnog proračuna. 
Iznos iz stavka 1. ovoga članka dužna je obračunati i uplatiti u roku od 8 dana od dana stavljanja proizvoda u promet osoba koja je proizvod stavila u promet. 
Članak 113. 
Pravna ili fizička osoba koja u vlastitoj promidžbi na filmu, spotu, plakatu, fotografiji ili drugom predmetu upotrijebi prepoznatljivo kulturno dobro ili njegov prepoznatljivi dio dužna je uplatiti u korist državnog proračuna iznos od 1.000,00 kuna prije prve objave za svaku vrstu promidžbenog materijala. 
Pod prvom objavom promidžbenog materijala smatrat će se i svaka nova objava tog izmijenjenog promidžbenog materijala u kojoj je upotrijebljeno kulturno dobro u smislu stavka 1. ovoga članka. 
Članak 114. 
Fizičke i pravne osobe, odnosno njihove poslovne jedinice, koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnim kulturnim dobrima ili na području kulturno-povijesne cjeline, obračunavaju i plaćaju spomeničku rentu u visini 2% od ostvarenog dohotka, odnosno dobiti, kao rezultat iznimnih pogodnosti izravnog iskorištavanja kulturnoga dobra. 
Fizičke i pravne osobe koje obavljaju djelatnost ugostiteljstva, hotela, prijevoza putnika, te djelatnost luka nautičkog turizma obračunavaju i plaćaju spomeničku rentu u visini 2% od ostvarenog dohotka, odnosno dobiti, kao rezultat iznimnih pogodnosti iskorištavanja kulturnoga dobra. 
Osobe iz stavka 2. ovoga članka, odnosno njihove poslovne jedinice koje obavljaju svoju djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline, obračunavaju i plaćaju spomeničku rentu propisanu stavkom 1. i 2. ovoga članka. 
Pravne osobe čija se djelatnost pretežito financira iz proračunskih sredstava izuzete su od primjene stavka 1. ovoga članka. 
Od iznosa obračunate spomeničke rente iz stavka 1. i 2. ovoga članka obveznik plaćanja rente uplaćuje 60% u korist proračuna Grada Zagreba, grada ili općine na području kojeg je renta ubrana, a 40% uplaćuje u korist državnog proračuna. 
Na uplatu i nadzor nad uplatom spomeničke rente primjenjuju se propisi o porezu na dobit, odnosno dohodak. 
Proračunski prihodi ostvareni ubiranjem spomeničke rente koriste se isključivo za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. 
IX. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 115.
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba koja: 
1. prisvoji kulturno dobro koje je prema odredbama ovoga Zakona u vlasništvu Republike Hrvatske (članak 19. stavak 1.), 
2. upotrebljava ili postupa s kulturnim dobrom na način da ga dovodi u izravnu opasnost od oštećenja ili uništenja (članak 31. stavak 1. i članak 74. stavak 1.), 
3. ne uplati iznos uloženih sredstava iz državnog proračuna prije prodaje kulturnoga dobra (članak 40.), 
4. ne prekine izvođenje radova kada naiđe na arheološko nalazište ili nalaze ili o nalazu ne obavijesti nadležno tijelo (članak 45. stavak 1.), 
5. obavlja arheološka i podvodna arheološka iskopavanja i istraživanja suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 47.), 
6. obavlja ili organizira podvodne aktivnosti na zaštićenim kulturnim dobrima ili vadi potonula kulturna dobra bez odobrenja nadležnog tijela (članak 49. stavak 1. i članak 50.), 
7. obavlja radove ili radnje na kulturnom dobru suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 62.), 
8. započne obavljati djelatnost u poslovnom prostoru koji se nalazi unutar nepokretnoga kulturnog dobra ili zaštićene kulturno-povijesne cjeline bez odobrenja ili suprotno odobrenju nadležnog tijela (članak 65.), 
9. iznosi ili izvozi kulturno dobro iz zemlje bez odobrenja ili suprotno odobrenju nadležnog tijela (članak 67. i 68.). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. 
Članak 116. 
Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba koja: 
1. ne prijavi dobro za koje se predmnijeva da ima svojstva kulturnoga dobra (članak 4. stavak 3.), 
2. ne čuva ili ne održava kulturno dobro ili u ostavljenom roku ne izvrši određene mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra (članak 20. stavak 1.), 
3. upotrebljava kulturno dobro protivno utvrđenoj namjeni ili promijeni namjenu kulturnoga dobra bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela (članak 34. i 35.), 
4. ne ponudi pravo prvokupa sukladno ovom Zakonu (članak 37.), 
5. bez odobrenja ili ne poštujući uvjete propisane odobrenjem nadležnog tijela izradi repliku kulturnoga dobra (članak 66. stavak 2. i 3.), 
6. ne provodi mjere zaštite nad kulturnim dobrom koje nadležno tijelo naredi u slučaju izvanrednih okolnosti (članak 75.), 
7. ne osigura uvjete za provedbu nadzora ili ne pruži potrebne podatke i obavijesti (članak 83. stavak 2.), 
8. ne postupi po rješenju inspektora za zaštitu kulturnih dobara (članak 86.), 
9. započne obavljati poslove na zaštiti, očuvanju ili obnovi kulturnoga dobra, a da za to nema dopuštenje sukladno ovom Zakonu (članak 100.), 
10. stavi u promet kulturno dobro, a za obavljanje tih poslova nema dopuštenje nadležnog tijela (članak 100.), 
11. započne obavljati restauratorsko-konzervatorske poslove na kulturnom dobru, a da nema odgovarajuće stručno zvanje sukladno ovom Zakonu (članak 101.), 
12. ne uplati spomeničku rentu u slučajevima propisanim člankom 112., 113. i 114. ovoga Zakona ili ju ne uplati u propisanom roku. 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 20.000,00 kuna. 
Članak 117. 
Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba koja: 
1. ne dopusti stručna i znanstvena istraživanja, tehnička i druga snimanja, kao i izvođenje mjera tehničke zaštite na kulturnom dobru (članak 20. stavak 1. i članak 30. stavak 1.), 
2. odbije ustupiti pokretno kulturno dobro u svrhu izlaganja, odnosno onemogući posjećivanje nepokretnoga kulturnog dobra (članak 33.), 
3. vrati kulturno dobro u zemlju nakon proteka roka utvrđenog u odobrenju za privremeno iznošenje (članak 68. i 69.), 
4. ne prijavi nadležnom tijelu unos ili uvoz kulturnoga dobra u zemlju (članak 70. stavak 2.), 
5. ne osigura uvjete za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara za slučaj izvanrednih okolnosti i drugih radnji usmjerenih na uništenje i oštećenje kulturnih dobara (članak 75.). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna. 
Članak 118.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba koja: 
1. ukloni ili ošteti oznaku kojom je označeno kulturno dobro sukladno odredbama ovoga Zakona (članak 54.), 
2. u određenom roku ne izvijesti inspektora o ispunjenju obveza iz rješenja (članak 90. stavak 1.). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 5.000,00 kuna. 
Članak 119.
Novčane kazne za prekršaje izrečene po odredbama ovoga Zakona uplaćuju se u korist državnog proračuna, te se mogu namjenski trošiti isključivo za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. 
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 120.
Spomenici kulture stavljeni pod zaštitu po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona ostaju pod zaštitom, a njihovi vlasnici i imatelji imaju prema njima sva prava i obveze propisane ovim Zakonom. 
Za rješenja o preventivnoj zaštiti koja su donesena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona rok iz članka 10. stavka 3. ovoga Zakona počinje teći danom stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Ministarstvo će kulture u roku od godine dana od dana donošenja provedbenog propisa iz članka 14. ovoga Zakona ispitati i uskladiti s odredbama ovoga Zakona sva rješenja o registraciji spomenika kulture donesena prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, te u istom roku objaviti podatke o zaštićenim kulturnim dobrima sukladno članku 16. ovoga Zakona. 
Članak 121.
Provedbene propise za donošenje kojih je ministar kulture ovlašten ovim Zakonom donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Do donošenja provedbenih propisa iz stavka 1. ovoga članka primjenjivat će se provedbeni propisi koji su važili na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona, i to: 
1. Pravilnik o registraciji spomenika kulture (»Narodne novine«, br. 8/68.), 
2. Uputstvo o izdavanju dozvole za izvoz spomenika kulture u inozemstvo (»Narodne novine«, br. 6/68.), 
3. Pravilnik o uvjetima za obavljanje arheološkog istraživanja spomenika kulture na morskom dnu ili morskom podzemlju unutarnjih voda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 94/98.). 
Članak 122.
Pravne i fizičke osobe koje su poslove iz članka 100. i 101. ovoga Zakona obavljale do dana njegova stupanja na snagu nastavljaju radom pod uvjetima i na način utvrđen ovim Zakonom. 
Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu propisa iz članka 100. ovoga Zakona pribaviti dopuštenje za obavljanje poslova u svezi s kulturnim dobrima. 
Fizičke osobe iz članka 101. ovoga Zakona dužne su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu propisa iz članka 101. stavka 2. ovoga Zakona steći odgovarajuće stručno zvanje. 
Članak 123.
Na području zaštićene kulturno-povijesne cjeline do utvrđivanja urbanističkog plana uređenja iz članka 57. ovoga Zakona, pri izdavanju lokacijske dozvole primjenjivat će se članak 60. ovoga Zakona. 
Članak 124.
Javne ustanove koje obavljaju djelatnosti zaštite i očuvanja kulturnih dobara dužne su uskladiti svoj ustroj i način rada s odredbama ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 125.
Hrvatsko vijeće za kulturna dobra osnovat će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 126.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti spomenika kulture (»Narodne novine«, br. 32/65., 55/65., 50/66., 7/67. - pročišćeni tekst, 13/67., 31/86., 47/86., 47/89., 19/91., 26/93. i 52/94.). Osnovni zakon o zaštiti spomenika kulture (»Narodne novine«, br. 52/71), članci 31. i 32. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave (»Narodne novine«, br. 75/93.), i Naredba o jedinstvenom djelovanju Službe za zaštitu spomenika kulture (»Narodne novine«, br. 7/92.). 
Članak 127.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. 
Klasa: 612-01/98-02/01
Zagreb, 18. lipnja 1999. 
ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti i spašavanju

Hrvatski sabor
3011
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU
Proglašavam Zakon o zaštiti i spašavanju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 26. studenoga 2004. godine.
Broj: 01-081-04-3670/2
Zagreb, 30. studenoga 2004.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i većim nesrećama; način upravljanja, rukovođenja i koordiniranja u aktivnostima zaštite i spašavanja u katastrofama i većim nesrećama; prava, obveze, osposobljavanje i usavršavanje sudionika zaštite i spašavanja; zadaće i ustroj tijela za rukovođenje i koordiniranje u aktivnostima zaštite i spašavanja u katastrofama i većim nesrećama, način uzbunjivanja i obavješćivanja, provođenje mobilizacije za potrebe zaštite i spašavanja te nadzor nad provedbom ovoga Zakona.
Ovim se Zakonom propisuju ograničenja vlasničkih i drugih stvarnih prava na nekretninama i pokretninama radi zaštite života i zdravlja ljudi.
Članak 2.
Zaštita i spašavanje od interesa je za Republiku Hrvatsku te uživa njezinu osobitu skrb.
Zaštita i spašavanje ostvaruju se djelovanjem operativnih snaga zaštite i spašavanja u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te na razini Republike Hrvatske.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u okviru svojih prava i obveza utvrđenih Ustavom i zakonom, uređuju i planiraju, organiziraju, financiraju i provode zaštitu i spašavanje.
Vlada Republike Hrvatske odgovorna je za upravljanje i učinkovito funkcioniranje sustava zaštite i spašavanja u katastrofama.
Članak 3.
Pojedini pojmovi, uporabljeni u ovome Zakonu, imaju sljedeće značenje:
– »akcident« je nesreća koja je vezana uz tehničko-tehnološki proces ili promet te svojim posljedicama prelazi okvire tehničko-tehnološkog postrojenja u kojem je nesreća nastala,
– »hitna situacija« je svaka situacija u kojoj fizička ili pravna osoba ima neodgodivu potrebu za žurnom pomoći hitnih službi (vatrogasaca, policije, hitne pomoći, medicinskog centra za krizna stanja i slično),
– »incident« je nesreća koja obuhvaća područje vezano uz tehničko-tehnološki proces, a svojim posljedicama ostaje unutar okvira tehničko-tehnološkog postrojenja u kojem je nesreća nastala,
– »katastrofa« je svaki prirodni ili tehničko-tehnološki događaj koji, na području Republike Hrvatske, opsegom ili intenzitetom ili neočekivanošću ugrozi zdravlje ili ljudske živote ili imovinu veće vrijednosti ili okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti redovitim djelovanjem nadležnih tijela državne uprave i postojećih operativnih snaga zaštite i spašavanja s područja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na kojem je događaj nastao, neovisno o tome je li proglašena elementarna nepogoda. Katastrofom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i posljedice nastale ratnim razaranjem i terorizmom,
– »koordiniranje« je osiguravanje vremenske i prostorne usklađenosti djelovanja svih sudionika u aktivnostima zaštite i spašavanja od katastrofa i većih nesreća po etapama provođenja zadaća, kao i njihovo pravodobno informiranje,
– »mobilizacija« je ujedinjenje postupaka i aktivnosti kojima se operativne snage zaštite i spašavanja prevode u stanje pripravnosti za organizirano uključivanje u provođenje mjera i aktivnosti sustava zaštite i spašavanja,
– »nesreća« je događaj koji je prouzročen iznenadnim djelovanjem prirodnih sila, tehničko-tehnoloških ili drugih faktora te ugrožava zdravlje ili život ljudi i/ili životinja, odnosno uzrokuje štetu na materijalnim i/ili drugim dobrima i/ili okolišu,
– »otklanjanje posljedica« su sve aktivnosti koje se poduzimaju tijekom katastrofe i/ili otklanjanja štetnih posljedica prouzročenih katastrofom radi žurne normalizacije života na području na kojem je događaj nastao,
– »prevencija« su sve mjere i aktivnosti kojima se smanjuje ili sprječava mogućnost nastanka prijetnje, odnosno smanjuju posljedice katastrofe,
– »prijetnja« je stanje koje bi moglo izazvati nesreću i/ili katastrofu,
– »pripravnost« je pravodobno poduzimanje svih aktivnosti kojima se povećava i unaprjeđuje učinkovitost postojećih operativnih i ostalih zakonom utvrđenih snaga i sredstava za reagiranje u katastrofi,
– »pružanje pomoći drugim državama« je upućivanje materijalnih sredstava te upućivanje pripadnika operativnih snaga i potrebne tehničke opreme u druge države pogođene katastrofom,
– »reagiranje u katastrofi« su sve aktivnosti koje sudionici zaštite i spašavanja provode neposredno prije nastanka i u tijeku katastrofe,
– »rukovođenje« je usmjeravanje pojedinaca, dijelova sustava i sustava zaštite i spašavanja u cjelini prema ostvarivanju postavljenih ciljeva (izvršna funkcija upravljanja),
– »sustav zaštite i spašavanja« je oblik pripremanja i sudjelovanja sudionika zaštite i spašavanja u reagiranju na katastrofe i veće nesreće, te ustrojavanja, pripremanja i sudjelovanja operativnih snaga zaštite i spašavanja u prevenciji, pripravnosti, reagiranju na katastrofe i otklanjanju mogućih uzroka i posljedica katastrofa,
– »upravljanje« je određivanje temeljnog cilja sustava zaštite i spašavanja, plansko povezivanje dijelova sustava i njihovih zadaća u jedinstvenu cjelinu radi izvršenja globalne zadaće i postavljanje strategije za postizanje tog cilja i izvršenje zadaće,
– »veća nesreća« je događaj iz podstavka 7. ovoga članka koji svojim mogućim razvojem može poprimiti značajke katastrofe jer, zbog intenziteta i razvoja tijela i službe koje se na području njezina nastanka bave zaštitom i spašavanjem kao redovitom djelatnošću, ne mogu spriječiti širenje ili pravodobno otkloniti posljedice,
– »zapovijedanje« je oblik rukovođenja postavljen na principima jednonadređenosti i subordinacije u dodjeljivanju zadaća te pri izvršavanju mjera i aktivnosti sustava zaštite i spašavanja.
Članak 4.
Katastrofu proglašava Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje (u daljnjem tekstu: Uprava).
Kada je proglašena katastrofa, rukovođenje operativnim snagama i koordiniranje drugih sudionika zaštite i spašavanja preuzima Uprava.
Članak 5.
Sudionici zaštite i spašavanja su:
– fizičke i pravne osobe,
– izvršna i predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
– središnja tijela državne uprave.
 Izvršni dio sustava zaštite i spašavanja su operativne snage iz članka 7. ovoga Zakona.
 Operativne snage zaštite i spašavanja dužne su u obavljanju redovitih djelatnosti planirati mjere i poduzimati aktivnosti radi otklanjanja ili umanjenja mogućnosti nastanka katastrofe i veće nesreće te prilagođavati obavljanje redovite djelatnosti postojećim okolnostima u slučaju nastanka katastrofe i veće nesreće.
II. TEMELJNE ZADAĆE SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA
Članak 6.
Temeljne zadaće sustava zaštite i spašavanja su prosudba mogućih ugrožavanja i posljedica, planiranje i pripravnost za reagiranje, reagiranje u zaštiti i spašavanju u slučaju katastrofa i većih nesreća te poduzimanje potrebnih aktivnosti i mjera za otklanjanje posljedica radi žurne normalizacije života na području na kojem je događaj nastao, a ostvaruju se:
– praćenjem i prosudbom aktivnosti od nastanka i razvoja katastrofe i veće nesreće,
– prevencijom, organiziranjem i pripremanjem aktivnosti i mjera kojima je svrha povećati i unaprijediti pripravnost postojećih operativnih i institucionalnih snaga za reagiranje u katastrofama i većim nesrećama,
– trajnim organiziranjem, pripremanjem, osposobljavanjem, uvježbavanjem i usavršavanjem sudionika zaštite i spašavanja,
– uzbunjivanjem građana i priopćavanjem uputa o ponašanju glede moguće prijetnje,
– obavješćivanjem sudionika zaštite i spašavanja o prijetnjama te mogućnostima, načinima, mjerama i aktivnostima zaštite i spašavanja,
– aktiviranjem operativnih snaga,
– ostvarivanjem zadaća zaštite i spašavanja u suradnji s nadležnim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija, na temelju sklopljenih međunarodnih ugovora.
III. OPERATIVNE SNAGE
Članak 7.
Operativne snage sastoje se od: 
– službi i postrojbi pravnih osoba i središnjih tijela državne uprave koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovitoj djelatnosti,
– vatrogasnih zapovjedništava i postrojbi,
– službi i postrojbi Uprave,
– zapovjedništava zaštite i spašavanja,
– službi, zapovjedništava i postrojbi civilne zaštite.
Članak 8.
U aktivnostima zaštite i spašavanja, usklađeno s dijelovima operativnih snaga, sudjeluju i Oružane snage Republike Hrvatske i policija.
Sudjelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske i policije u aktivnostima zaštite i spašavanja usklađuju Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i Uprava.
Članak 9.
Operativnim snagama na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave rukovode i zapovijedaju zapovjedništva zaštite i spašavanja tih jedinica, a na razini Republike Hrvatske rukovodi i koordinira Uprava.
Članove zapovjedništva zaštite i spašavanja jedinica lokalne samouprave imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, predsjednik predstavničkog tijela u jedinicama lokalne samouprave u kojima se na temelju posebnog zakona ne bira općinski načelnik/gradonačelnik, članove zapovjedništva jedinica područne (regionalne) samouprave imenuje župan, a članove zapovjedništva Uprave imenuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ravnatelja Uprave.
Dijelovi sustava zaštite i spašavanja, u slučajevima neposredne prijetnje od nastanka katastrofe ili veće nesreće, aktiviraju se na zahtjev općinskog načelnika, gradonačelnika, predsjednika predstavničkog tijela u jedinicama lokalne samouprave u kojima se na temelju posebnog zakona ne bira općinski načelnik/gradonačelnik, na zahtjev župana, ili na temelju Odluke ravnatelja Uprave.
Članak 10.
Postrojbama za obavješćivanje i uzbunjivanje, koje su sastavni dio operativnih snaga Uprave, smatraju se pričuvne motrilačke postaje i postrojbe za uzbunjivanje.
Obavljanje dužnosti u postrojbama iz stavka 1. ovoga članka smatra se obavljanjem dužnosti u civilnoj zaštiti.
Članak 11.
Ravnatelj Uprave donosi propise o mobilizaciji i načinu angažiranja i djelovanja operativnih snaga te o njihovom rukovođenju, zapovijedanju i koordiniranju u katastrofama i većim nesrećama.
Mobilizirani pripadnik operativnih snaga ima obvezu odazvati se na mobilizacijski poziv, ili u slučaju neodazivanja opravdati svoje neodazivanje najkasnije u roku od tri dana od dana primitka mobilizacijskog poziva.
Mobilizirani pripadnik operativnih snaga ima obvezu sudjelovati u aktivnostima zaštite i spašavanja do trenutka dok ne dobije zapovijed o demobilizaciji.
Članak 12.
Ustroj i način obavljanja redovite djelatnosti operativnih snaga u incidentima i akcidentima uređuje se posebnim propisima.
Način obavljanja redovite djelatnosti Hrvatske gorske službe spašavanja uredit će se posebnim zakonom.
IV. PRAVA I OBVEZE SUDIONIKA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA
1. Prava i obveze građana
Članak 13.
Svaka osoba dužna je skrbiti za svoju osobnu sigurnost i zaštitu te provoditi mjere osobne i uzajamne zaštite od prijetnji i posljedica katastrofa.
Pod mjerama osobne i uzajamne zaštite podrazumijevaju se osobito samopomoć i prva pomoć, premještanje osoba, zbrinjavanje djece, bolesnih i nemoćnih osoba, kao i druge mjere zaštite i spašavanja koje ne trpe odgodu.
Provedba mjera osobne i uzajamne zaštite temelji se na načelu solidarnosti i uzajamne pomoći građana.
Članak 14.
Svaka osoba dužna je provoditi propisane mjere zaštite i spašavanja te sudjelovati u zaštiti i spašavanju, pod uvjetima propisanim zakonom.
Članak 15.
Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo i obvezu osposobljavati se za zaštitu i spašavanje pod uvjetima propisanim zakonom i podzakonskim propisima.
Članak 16.
Svaka osoba ima pravo na cjelovitu i pravodobno informaciju o svim prijetnjama od nastanka katastrofa te mogućnostima, načinima, mjerama i aktivnostima zaštite i spašavanja.
Članak 17.
Svaka osoba koja uoči prijetnju od nastanka nesreće, veće nesreće ili katastrofe ili njezin nastanak, dužna je o tome bez odgode izvijestiti Centar 112 ili drugo nadležno tijelo, služeći se najpogodnijim načinom i najbržim sredstvom prijenosa informacije.
2. Prava i obveze pravnih osoba
Članak 18.
Pravne osobe dužne su organizirati zaštitu i spašavanje od prijetnji i posljedica nesreća, većih nesreća i katastrofa i provoditi pripreme, poduzimati mjere pripravnosti i aktivnosti u katastrofama i otklanjanju posljedica te izvršavati druge obveze propisane ovim Zakonom, drugim propisima i svojim općim aktima.
Članak 19.
Pravne osobe dužne su zaposlenike upoznati s planiranim mjerama pripravnosti i aktivnosti u katastrofama i većim nesrećama i otklanjanju posljedica.
Pravne osobe iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona imaju obvezu opremiti i osposobiti za djelovanje operativnim planom utvrđeni broj zaposlenika i omogućiti njihovo sudjelovanje u operativnim snagama, na poziv nadležnog tijela, pod uvjetima propisanim zakonom.
Članak 20.
Vlasnici i korisnici stambenih, poslovnih, javnih i drugih objekata dužni su poduzeti propisane mjere zaštite i spašavanja koje mogu spriječiti nastalu prijetnju koja ugrožava sigurnost, zdravlje i živote ljudi te osigurati uvjete za provedbu osobne i uzajamne zaštite osoba i zajedničke imovine u tim objektima.
Vlasnici i korisnici objekata iz stavka 1. ovoga članka dužni su na tim objektima, na zahtjev Uprave, dopustiti postavljanje instalacija i uređaja za uzbunjivanje građana.
Članak 21.
Vlasnici i korisnici objekata u kojima se okuplja veći broj ljudi, kao što su škole, prometni terminali, sportske dvorane i stadioni, veliki trgovački centri, velika proizvodna postrojenja i slično, dužni su uspostaviti i održavati odgovarajući sustav uzbunjivanja građana te ga povezati s jedinstvenim Državnim centrom 112.
Članak 22.
Pravne osobe koje se bave takvom vrstom djelatnosti koja svojom naravi može ugroziti život ili zdravlje ljudi ili okoliš, te osobito pravne osobe čija je djelatnost vezana uz opskrbu energijom i vodom, kao i pravne osobe iz članka 25. ovoga Zakona, dužne su uspostaviti i održavati sustav uzbunjivanja građana u svojoj okolini.
Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju obvezu izrade operativnih planova zaštite i spašavanja, sukladno metodologiji koju propisuje ravnatelj Uprave.                        
Članak 23.
Pravne osobe koje imaju stručne timove i postrojbe za zaštitu i spašavanje dužne su ih, u slučaju katastrofe ili veće nesreće, staviti na raspolaganje Upravi.
Za sudjelovanje u aktivnostima zaštite i spašavanja iz stavka 1. ovoga članka, pravna osoba ima pravo na naknadu stvarnih troškova.
Članak 24.
Vatrogasna, meteorološka, hidrološka i seizmološka služba, služba za traganje i spašavanje na moru, udruge građana i druge pravne osobe registrirane za obavljanje poslova u području hidrosustava, elektroenergetskih sustava, zaštite okoliša, graditeljstva, vodoprivrede, poljodjelstva, šumarstva, industrije, pomorstva, prometa, tehničke kulture, održavanja puteva i komunalnih djelatnosti, zdravstva i veterinarske djelatnosti te stručne službe koje u okviru područja svoje nadležnosti utvrde prijetnju za nastanak katastrofe i veće nesreće, dužne su podatke o takvoj prijetnji kojima raspolažu odmah dostaviti Upravi.
Članak 25.
Pravne osobe koje proizvode, prevoze, prerađuju, skladište ili u tehnološkom procesu postupaju s opasnim tvarima, dužne su obavještavati nadležne službe zaštite i spašavanja o vrstama i količinama opasnih tvari kojima raspolažu, na vlastiti poticaj ili na njihov zahtjev, te davati tim službama podatke i informacije važne za zaštitu i spašavanje, bez naknade.
Članak 26.
U pripremi i provedbi aktivnosti i mjera u zaštiti i spašavanju, obvezni su sudjelovati Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski Crveni križ, Hrvatska vatrogasna zajednica, Hrvatska zajednica tehničke kulture, kinološke, speleološke i druge udruge i pravne osobe, te ustanove koje osniva Vlada Republike Hrvatske s ciljem sudjelovanja u aktivnostima zaštite i spašavanja, kada to zatraži Uprava.
Za sudjelovanje u aktivnostima zaštite i spašavanja iz stavka 1. ovoga članka, udruge i druge pravne osobe imaju pravo na naknadu stvarnih troškova.
Članak 27.
Podaci potrebni za izradu procjene ugroženosti, koje su pravne osobe iz članka 24. i članka 25. ovoga Zakona dužne bez naknade dostavljati Upravi, tajni su podaci i štite se sukladno odredbama posebnih propisa, a Uprava ih ne može koristiti za druge svrhe izuzev za potrebe zaštite i spašavanja.
3. Prava i obveze tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
Članak 28.
U ostvarivanju prava i obveza u području zaštite i spašavanja, predstavnička tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave:
– najmanje jednom godišnje, ili pri donošenju proračuna, razmatraju stanje zaštite i spašavanja te donose smjernice za organizaciju i razvoj sustava zaštite i spašavanja na svom području,
– utvrđuju izvore i način financiranja sustava zaštite i spašavanja na svom području,
– usvajaju procjenu ugroženosti i donose planove zaštite i spašavanja,
– donose opće akte kojima propisuju mjere, aktivnosti i poslove u provođenju zaštite i spašavanja,
– obavljaju i druge poslove zaštite i spašavanja utvrđene zakonom.
Članak 29.
U ostvarivanju prava i obveza u području zaštite i spašavanja, izvršna tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za svoje područje:
– predlažu predstavničkim tijelima iz članka 28. ovoga Zakona nacrte procjene ugroženosti i planova zaštite i spašavanja,
– pripremaju prijedloge općih akata kojima propisuju mjere, aktivnosti i poslove u provođenju zaštite i spašavanja,
– utvrđuju operativne snage i pravne osobe od interesa za zaštitu i spašavanje, uz suglasnost Uprave,
– osiguravaju opremanje, osposobljavanje i usavršavanje operativnih snaga koje su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave osnovale na temelju procjene ugroženosti,
– osiguravaju uvjete za premještanje, zbrinjavanje, sklanjanje i druge aktivnosti i mjere u zaštiti i spašavanju ljudi i imovine,
– osiguravaju uvjete za otklanjanje posljedica katastrofa,
– obavljaju i druge poslove zaštite i spašavanja utvrđene zakonom.
Za provedbu obveza propisanih stavkom 1. ovoga članka odgovoran je župan, gradonačelnik, općinski načelnik, odnosno predsjednik predstavničkog tijela u jedinicama lokalne samouprave u kojima se na temelju posebnog zakona ne bira općinski načelnik/gradonačelnik.
Članak 30.
U slučaju neposredne prijetnje od nastanka katastrofe ili veće nesreće na području jedne općine/grada, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno predsjednik predstavničkog tijela u jedinicama lokalne samouprave u kojima se na temelju posebnog zakona ne bira općinski načelnik/gradonačelnik, ima pravo i obvezu mobilizirati sveukupne ljudske i materijalno-tehničke potencijale s područja te jedinice lokalne samouprave, sukladno planu zaštite i spašavanja.
Kada je općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno predsjednik predstavničkog tijela u jedinicama lokalne samouprave u kojima se na temelju posebnog zakona ne bira općinski načelnik/gradonačelnik, uposlio sve kapacitete i mogućnosti s područja jedinice lokalne samouprave, upućuje županu zahtjev za dopunsku pomoć s područja županije.
U slučaju neposredne prijetnje od nastanka katastrofe ili veće nesreće na području jedne županije, župan ima pravo i obvezu mobilizirati sveukupne ljudske i materijalno-tehničke potencijale s područja te jedinice područne (regionalne) samouprave, sukladno planu zaštite i spašavanja.
Svi mobilizirani sukladno stavku 1. ovoga članka imaju pravo na naknadu stvarnih troškova iz proračuna jedinice lokalne samouprave, a svi mobilizirani sukladno stavku 3. ovoga članka imaju pravo na naknadu stvarnih troškova iz proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave.
Kada su uposleni svi kapaciteti i ukupne mogućnosti jedinice područne (regionalne) samouprave, župan upućuje ravnatelju Uprave zahtjev za dopunsku pomoć.
4. Obveze središnjih tijela državne uprave
Članak 31.
Središnja tijela državne uprave u okviru djelokruga i nadležnosti utvrđenih zakonom, osiguravaju učinkovito funkcioniranje sustava zaštite i spašavanja, a osobito:
– za vlastite potrebe planiraju i osiguravaju sredstva i opremu za potrebe zaštite i spašavanja,
– izrađuju i dostavljaju Upravi procjenu ugroženosti u dijelu koji se odnosi na područje njihove nadležnosti,
– dužni su osigurati odgovarajuću osposobljenost djelatnika i poduzimaju mjere i aktivnosti potrebne za učinkovito izvršavanje službe središnjeg tijela državne uprave u situacijama katastrofe i veće nesreće,
– obavljaju i druge poslove utvrđene zakonom.
Odredbe članka 18. i 19. ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na središnja tijela državne uprave.
Članak 32.
Čelnici središnjih tijela državne uprave odgovorni su za provođenje odredbi ovoga Zakona koje se odnose na obveze tijela državne uprave, a osobito za:
– pravodobnu pripremu i davanje Upravi informacija od važnosti za zaštitu i spašavanje,
– pravodobno i stručno obavljanje poslova koji su u njihovoj nadležnosti, a u izravnoj su vezi sa zaštitom i spašavanjem,
– određivanje pravnih osoba koje u području nadležnosti središnjih tijela državne uprave sudjeluju u zaštiti i spašavanju,
– pravodobno i stručno obavljanje drugih poslova zaštite i spašavanja, određenih zakonom i drugim propisima.
Popis pravnih osoba iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka čelnici središnjih tijela državne uprave dostavljaju Upravi.
5. Prava i obveze Vlade Republike Hrvatske
Članak 33.
U slučaju katastrofe Vlada Republike Hrvatske ima pravo:
– zapovijediti mobilizaciju svih raspoloživih kapaciteta u Republici Hrvatskoj, koji su neophodni radi zaštite od neposredne prijetnje, te za zaštitu od nastanka katastrofe, odnosno za spašavanje stanovništva i materijalnih dobara te okoliša u katastrofama,
– osnovati Krizni stožer, kao svoje savjetodavno, stručno i operativno tijelo,
– donijeti odluku o traženju međunarodne pomoći.
U slučaju katastrofe Vlada Republike Hrvatske ima obvezu:
– poduzeti sve neophodne mjere i aktivnosti kako bi se izvršila pravodobna i učinkovita zaštita i spašavanje,
– izvijestiti Predsjednika Republike Hrvatske i Hrvatski sabor o vrsti, uzroku i opsegu katastrofe, o poduzetim mjerama i aktivnostima zaštite i spašavanja te o procjenama vezanim uz mogući daljnji razvoj situacije.
V. DRŽAVNA  UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE
Članak 34.
U katastrofama i većim nesrećama Uprava rukovodi operativnim snagama i koordinira djelovanje drugih sudionika u aktivnostima zaštite i spašavanja, provodi njihovo pravodobno informiranje, nadzire provedbu propisanih mjera i aktivnosti u zaštiti i spašavanju te provodi mobilizaciju za potrebe sustava zaštite i spašavanja u mirnodopskim katastrofama i većim nesrećama.
Ukoliko, na temelju prosudbe ravnatelja Uprave, događaj ima obilježja veće nesreće, ravnatelj Uprave može i bez primljenog zahtjeva iz članka 30. stavka 5. ovoga Zakona donijeti odluku o angažiranju službi i postrojbi Uprave, radi sprječavanja nastanka katastrofe.
U slučaju kada događaj od trenutka nastanka ima obilježja katastrofe, ravnatelj Uprave ima obvezu, sukladno potrebama, u aktivnosti zaštite i spašavanja uključiti službe i postrojbe Uprave, odnosno druge snage zaštite i spašavanja, sukladno planu zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske.
Članak 35.
Uz poslove utvrđene Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave, Uprava obavlja i sljedeće poslove, a osobito:
– obavlja procjenu rizika od nastanka katastrofe i veće nesreće prema području, uzroku ili subjektu, te je nositelj izrade procjene ugroženosti i planova zaštite i spašavanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
– izdaje obvezne upute za upravljanje rizikom svim sudionicima zaštite i spašavanja,
– prati i analizira stanje u području zaštite i spašavanja te predlaže Vladi Republike Hrvatske mjere za poboljšanje stanja i usmjeravanje razvoja sustava zaštite i spašavanja,
– u jedinstvenom informacijskom sustavu prikuplja, raščlanjuje i usmjerava podatke o prijetnjama i posljedicama katastrofa i većih nesreća,
– vodi jedinstvenu informacijsku bazu podataka o operativnim snagama, sredstvima i poduzetim mjerama u području zaštite i spašavanja,
– predlaže Vladi Republike Hrvatske procjenu ugroženosti i Plan zaštite i spašavanja Republike Hrvatske,
– neposredno provodi mobilizaciju službi i postrojbi Uprave te operativnih snaga zaštite i spašavanja,
– koordinira, rukovodi i izravno zapovijeda operativnim snagama u katastrofama i većim nesrećama,
– usmjerava i usklađuje djelovanje operativnih snaga u području zaštite i spašavanja,
– obavlja poslove obavješćivanja i uzbunjivanja stanovništva i koordinira jedinstveni sustav uzbunjivanja u Republici Hrvatskoj,
– obavlja inspekcijski nadzor operativnih snaga,
– donosi programe osposobljavanja i usavršavanja, te osposobljava i usavršava sudionike zaštite i spašavanja,
– organizira i provodi vježbe sudionika zaštite i spašavanja, radi provjere njihove osposobljenosti,
– predlaže vrste i količine državnih robnih zaliha potrebnih za zaštitu i spašavanje,
– ispituje opremu i sredstva za zaštitu i spašavanje, utvrđuje potrebe i podnosi prijedlog za donošenje hrvatskih normi u tom području,
– surađuje s gospodarstvom i znanstvenim institucijama u razvoju tehnologije i opreme za zaštitu i spašavanje,
– surađuje s nadležnim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija u zaštiti i spašavanju,
– obavlja poslove promidžbe i nakladničke djelatnosti iz područja zaštite i spašavanja,
– obavlja i druge poslove utvrđene zakonom.
Ravnatelj Uprave propisat će način i postupak uzbunjivanja stanovništva.
Vlada Republike Hrvatske propisat će jedinstvene znakove za uzbunjivanje.
Članak 36.
Radi posebnih zasluga u razvoju sustava zaštite i spašavanja te iskazane osobne požrtvovnosti u provedbi zaštite i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara, sudionicima zaštite i spašavanja Uprava može dodijeliti priznanja i nagrade.
Ravnatelj uprave propisat će mjerila i postupak dodjele nagrada i priznanja te izgled i sadržaj predložaka priznanja iz stavka 1. ovoga članka.
VI. JEDINSTVENI OPERATIVNO-
-KOMUNIKACIJSKI CENTAR ZA HITNE SLUŽBE
Članak 37.
Jedinstveni operativno-komunikacijski centar (u daljnjem tekstu: Centar 112), zaprima sve pozive vezane uz hitne situacije, nesreće i prijetnje od nastanka katastrofe te putem sredstava veze, na temelju standardnih operativnih postupaka, žurno izvješćuje sve nadležne službe i koordinira djelovanje po pozivu.
Centar 112 djeluje kao jedinstveni komunikacijski centar za sve vrste hitnih situacija.
Službena priopćenja o prijetnjama od katastrofa ili većih nesreća, o opsegu tih prijetnji te aktivnostima i mjerama u zaštiti i spašavanju koje se poduzimaju daje Uprava.
Ravnatelj Uprave, uz suglasnost ministara nadležnih za poslove zdravstva, unutarnjih poslova, obrane, mora, prometa i veza, propisuje standardne operativne postupke iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 38.
Radi učinkovitog prikupljanja obavijesti o događajima iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, u javnoj telefonskoj mreži Republike Hrvatske koristi se besplatni pozivni broj 112, kao jedinstveni europski broj za hitne službe.
Obavijest o telefonskom broju 112 i znaci za uzbunjivanje moraju biti istaknuti na vidljivom mjestu na svim javnim ustanovama i stambenim zgradama.
Mediji koji posreduju u javnom informiranju te subjekti iz članka 24. ovoga Zakona dužni su u slučaju potrebe besplatno ustupiti korištenje vlastite telekomunikacijske mreže i sustava veza za prijenos signala i obavijesti u slučaju opasnosti.
Članak 39.
Davatelji telekomunikacijskih usluga dužni su omogućiti korisnicima javne telefonske mreže u Republici Hrvatskoj besplatno pozivanje telefonskih brojeva za hitne službe, kao i jedinstvenoga europskog broja za hitne službe s bilo kojega telefonskog uređaja.
Davatelji telekomunikacijskih usluga dužni su Centru 112 dostaviti podatak o telefonskom broju s kojeg je upućen poziv i o lokaciji s koje je poziv upućen.
VII. PLANIRANJE
Članak 40.
Planovi zaštite i spašavanja donose se radi utvrđivanja organizacije aktiviranja i djelovanja sustava zaštite i spašavanja, zadaća i nadležnosti, ljudskih snaga i potrebnih materijalno--tehničkih sredstava te mjera i postupaka za provedbu zaštite i spašavanja u katastrofi i većoj nesreći.
Planovi zaštite i spašavanja donose se na temelju procjene ugroženosti od pojedinih vrsta prijetnji i rizika koji mogu izazvati nastanak katastrofe i veće nesreće.
Metodologiju za izradu procjene ugroženosti i planova zaštite i spašavanja donosi ravnatelj Uprave, uz prethodno pribavljeno mišljenje središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove zdravstva, unutarnjih poslova, obrane, mora, prometa i veza.
Plan zaštite i spašavanja Republike Hrvatske dio je Plana obrane Republike Hrvatske.
Članak 41.
Planom zaštite i spašavanja osobito se utvrđuju:
– vrste rizika i prijetnji,
– postupci i mjere za sprječavanje ili ublažavanje katastrofe,
– operativne snage za provedbu zaštite i spašavanja,
– ljudski resursi i materijalno-tehnička sredstava koje je moguće angažirati za dopunu redovitih snaga zaštite i spašavanja,
– provedba pripravnosti i način aktiviranja operativnih snaga,
– odgovornost i ovlaštenja za postupanje te način rukovođenja, koordiniranja i zapovijedanja u zaštiti i spašavanju,
– djelovanje operativnih snaga i drugih sudionika zaštite i spašavanja,
– način održavanja reda i sigurnosti pri intervencijama u zaštiti i spašavanju,
– način otklanjanja posljedica,
– način osiguravanja financijskih sredstava za provedbu plana,
– druge mjere i aktivnosti potrebne za provedbu zaštite i spašavanja.
Postojeći planovi zaštite i spašavanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih pravnih osoba te postojeći državni planovi zaštite od pojedinih vrsta ugrožavanja (požara, poplava, ekoloških nesreća i sl.) sastavni su dio planova zaštite i spašavanja.
Članak 42.
Operativne planove zaštite i spašavanja pravnih osoba koje imaju obvezu njihove izrade, sukladno članku 22. stavku 2. ovoga Zakona, donosi tijelo utvrđeno općim aktom pravne osobe.
Članak 43.
Pravne su osobe dužne, na zahtjev Uprave, dostaviti podatke potrebne za izradu procjene ugroženosti i planova zaštite i spašavanja.
Nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te središnjih tijela državne uprave dužna su surađivati s Upravom u svezi izrade i usklađivanja procjene ugroženosti i planova zaštite i spašavanja.
VIII. STANDARDNI OPERATIVNI POSTUPCI
Članak 44.
Radi organizirane i usklađene provedbe zaštite i spašavanja, ravnatelj Uprave propisat će način zajedničkog djelovanja operativnih snaga (standardni operativni postupci) u katastrofama.
Standardni operativni postupci iz stavka 1. ovoga članka propisuju se na temelju postojećih planova zaštite i spašavanja središnjih tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugih pravnih osoba od pojedinih vrsta ugroženosti (požara, poplava, potresa, ekoloških nesreća i sl.) i na temelju Plana zaštite i spašavanja Republike Hrvatske.
IX. OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE
Članak 45.
Građani se za zaštitu i spašavanje educiraju i osposobljavaju putem:
– redovitog sustava odgoja i obrazovanja,
– sustava i programa informativno-promotivnog i obrazovnog djelovanja,
– programa osposobljavanja koje provode humanitarne organizacije i udruge građana koje se bave određenim oblicima zaštite i spašavanja,
– pripreme i provedbe odgovarajućih vježbi zaštite i spašavanja.
Članak 46.
Osposobljavanje i usavršavanje operativnih snaga za zaštitu i spašavanje provodi Uprava i druge pravne osobe koje ispunjavaju propisane uvjete.
Ravnatelj Uprave propisat će programe i načine osposobljavanja i usavršavanja, načine i uvjete provjere znanja u području zaštite i spašavanja te uvjete koje trebaju ispunjavati pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka.
X. MEĐUNARODNA SURADNJA U ZAŠTITI I SPAŠAVANJU
Članak 47.
Međunarodnom suradnjom, u smislu ovoga Zakona, smatra se osobito:
– priprema i provedba međunarodnih ugovora iz područja zaštite i spašavanja,
– razmjena informacija s nadležnim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija o zaštiti i spašavanju,
– izravna komunikacija s nadležnim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija u svezi s traženjem i provedbom prijama i/ili pružanja žurne pomoći,
– koordinacija prelazaka državnih granica tijekom primanja i/ili pružanja međunarodne pomoći,
– usklađivanje djelovanja međunarodnih snaga u zaštiti i spašavanju na području Republike Hrvatske,
– priprema i provedba međunarodnih konferencija, seminara, tečajeva, radionica i vježbi za zaštitu i spašavanje.
Članak 48.
Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ravnatelja Uprave, donosi odluku o pružanju međunarodne pomoći u katastrofama.
Iznimno, ako stanje u državi pogođenoj katastrofom ne trpi odgodu pružanja žurne pomoći, ravnatelj Uprave može donijeti odluku o pružanju nepovratne materijalne pomoći do visine vrijednosti koju utvrdi Vlada Republike Hrvatske.
Ravnatelj Uprave dužan je Vladi Republike Hrvatske, u roku od osam dana od dana upućivanja međunarodne pomoći, podnijeti izvješće o pruženoj žurnoj pomoći iz stavka 2. ovoga članka.
Za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državne službenike i namještenike, za vrijeme dok izvršavaju zadaće zaštite i spašavanja vezane uz pružanje međunarodne pomoći drugim državama, primjenjuju se odredbe Zakona o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu.
Članak 49.
U akcije zaštite i spašavanja koje se provode u drugim državama mogu se uputiti samo obučeni i prethodno osposobljeni pripadnici operativnih snaga zaštite i spašavanja.
Pripadnici operativnih snaga mogu biti upućeni kao pomoć u druge države isključivo uz dobrovoljni pristanak, koji daju u pisanom obliku.
Pripadnici operativnih snaga koji se upućuju kao pomoć u druge države, obvezno su osigurani od povreda i stradavanja za vrijeme obavljanja dužnosti izvan teritorija Republike Hrvatske, na način utvrđen propisima kojima se utvrđuje upućivanje u mirovne misije pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i civilne zaštite. 
Osobama iz stavka 2. ovoga članka, za vrijeme angažiranja izvan teritorija Republike Hrvatske, pripada novčana naknada.
Vlada Republike Hrvatske utvrđuje visinu naknade iz stavka 4. ovoga članka.
Članak 50.
Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ravnatelja Uprave, propisat će način i postupak prelaska granice prilikom primanja i/ili upućivanja žurne pomoći u zaštiti i spašavanju.
Uprava, u suradnji s nadležnim tijelima Republike Hrvatske i drugih država te međunarodnih organizacija, usklađuje prelazak državnih granica, odnosno tranzit preko trećih zemalja, za žurnu pomoć koju Republika Hrvatska prima i/ili upućuje drugim državama.
XI. INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 51.
Inspekcijski nadzor nad primjenom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provode inspektori zaštite i spašavanja Uprave.
Inspektori zaštite i spašavanja provode inspekcijski nadzor zajedno s Inspektoratom obrane, sukladno posebnom zakonu.
U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor zaštite i spašavanja ima pravo naložiti da se:
– donese procjena ugroženosti, odnosno planovi zaštite i spašavanja,
– osnuju operativne snage za koje se, na temelju procjene ugroženosti i planova za pojedine vrste opasnosti, utvrdi potreba,
– popune operativne snage, sukladno procjeni ugroženosti i planovima za pojedine vrste opasnosti,
– postojeće postrojbe operativnih snaga opreme sukladno posebnim propisima koje donosi ravnatelj Uprave,
– pripadnici operativnih snaga osposobe po propisanom programu,
– u objektima namijenjenim obavljanju zadaća zaštite i spašavanja (skloništima, skladištima i sl.) otklone uočene neispravnosti i nedostaci,
– izvrše i druge obveze u skladu s ovim Zakonom.
Članak 52.
U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor zaštite i spašavanja vodi postupak, donosi rješenja i poduzima mjere u okviru svojih prava i obveza utvrđenih ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
 Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu za žalbe Uprave u roku od 15 dana.     
Žalba iz stavka 2. ovoga članka odgađa izvršenje rješenja.
Članak 53.
U slučajevima potrebe žurne i neodgodive provedbe mjera zaštite i spašavanja kada nije moguće na drugi način zaštititi živote i zdravlje ljudi, odnosno materijalna dobra veće vrijednosti (građevine, kulturnu baštinu i slično), državni službenik Uprave s posebnim ovlastima i odgovornostima, može usmeno naložiti da se:
– mobilizira svaki punoljetni građanin Republike Hrvatske, izuzev žena starijih od 60 godina, muškaraca starijih od 65 godina, trudnica, majki i samohranih roditelja, odnosno skrbnika s jednim djetetom ili više djece mlađe od 10 godina, pripadnika oružanih snaga RH i policije te osoba s radnom obvezom, radi izvršenja žurnih i neodgodivih mjera ili aktivnosti u zaštiti i spašavanju od katastrofa,
– uz pisanu potvrdu privremeno oduzme osobno ili teretno vozilo, radni stroj i sl.,
– privremeno ograniči pravo posjeda nekretnine ili njezinog dijela radi prolaza ili smještaja mehanizacije,
– privremeno smjeste stradale ili evakuirane osobe, ili izbjeglice, u dijelu stambenog objekta koji vlasnik ne koristi za vlastite potrebe, a smještaj može trajati najdulje do 30 dana,
– privremeno smjeste evakuirana kulturna dobra,
– poduzmu i druge mjere čije bi odgađanje provedbe izazvalo ugrožavanje ljudi i imovine znatne vrijednosti.
Radna mjesta državnog službenika s posebnim ovlastima i odgovornostima utvrdit će Vlada Republike Hrvatske Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Državne uprave za zaštitu i spašavanje.
Državni službenik Uprave s posebnim ovlastima i odgovornostima dužan je za usmene naloge iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka izdati mobilizacijski poziv u pisanom obliku, najkasnije u roku od 24 sata od izdavanja usmenog naloga.
Državni službenik uprave s posebnim ovlastima i odgovornostima dužan je za usmene naloge iz stavka 1. podstavka 2. _ 4. ovoga članka donijeti rješenje u pisanom obliku, najkasnije u roku 24 sata od izdavanja usmenog naloga.
Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu za žalbe Uprave u roku 15 dana od dana primitka rješenja.
Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Povjerenstvo za žalbe iz stavka 5. ovoga članka imenuje ravnatelj Uprave.
Članak 54.
Mobilizirani građanin iz članka 53. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona, dužan je sudjelovati u zaštiti i spašavanju od trenutka kad mu je državni službenik Uprave s posebnim ovlastima i odgovornostima dao usmeni nalog do trenutka dobivanja zapovijedi o demobilizaciji, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
Za vrijeme sudjelovanja u zaštiti i spašavanju mobilizirani građanin ima pravo na naknadu troškova za prijevoz sredstvima javnog prometa, smještaj i prehranu kao i stvarnih troškova nastalih kao posljedica mobilizacije.
Osobe iz stavka 1. ovoga članka, koje nisu osigurane po drugim osnovama iz propisa o zdravstvenom i mirovinskom osiguranju, ako u vrijeme obavljanja dužnosti u zaštiti i spašavanju budu ozlijeđene, razbole se ili postanu invalidi, a ozljeda, bolest ili invalidnost nastupi kao izravna i isključiva posljedica obavljanja dužnosti u zaštiti i spašavanju, imaju pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje sukladno posebnim propisima.
Osobe iz stavka 1. ovoga članka, koje su osigurane prema propisima o zdravstvenom i mirovinskom osiguranju kao osobe u radnom odnosu ili prema drugoj osnovi, a koje u vrijeme obavljanja dužnosti u zaštiti i spašavanju budu ozlijeđene, razbole se ili postanu invalidi, imaju prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja kao da su pretrpjele ozljedu na radu, ukoliko je ozljeda, bolest ili invalidnost nastala kao izravna i isključiva posljedica obavljanja dužnosti u zaštiti i spašavanju.
Vlada Republike Hrvatske propisat će visinu i uvjete za isplatu naknade iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 55.
Vlasniku ili korisniku kojemu je imovina privremeno zauzeta radi provedbe mjera zaštite i spašavanja, ili koji je privremeno ograničen u izvršavanju svoga vlasničkoga prava, pripada pravo na naknadu po tržišnoj vrijednosti, a ako je pri tome imovina oštećena ili uništena i pravo na naknadu štete.
Način i postupak utvrđivanja naknade za privremeno zauzetu nekretninu provodi se sukladno propisima o izvlaštenju, po tržišnim cijenama.
Vlada Republike Hrvatske propisat će način utvrđivanja naknade za privremeno oduzete pokretnine, sukladno tržišnoj vrijednosti.
Članak 56.
Ravnatelj Uprave propisat će izgled i sadržaj službene značke, poveza i iskaznice kojom se utvrđuje identitet inspektora zaštite i spašavanja i drugoga državnog službenika Uprave s posebnim ovlastima i odgovornostima te način njena izdavanja.
XII. FINANCIRANJE
Članak 57.
U državnom proračunu osiguravaju se sredstava za:
– rad Uprave,
– pružanje pomoći drugim državama pogođenim katastrofama,
– naknadu troškova djelovanja u zaštiti i spašavanju koje naloži ili kojima izravno rukovodi Uprava,
– druge troškove sukladno ovom Zakonu.
XIII. KAZNENE ODREDBE
Članak 58.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. ne organizira zaštitu i spašavanje ili ne provodi odgovarajuće pripreme (članak 18.),
2. ne upozna zaposlenike s planiranim aktivnostima i mjerama u zaštiti i spašavanju, ne opremi ili ne osposobi potreban broj zaposlenika za djelovanje, odnosno ne osigura njihovo sudjelovanje u zaštiti i spašavanju (članak 19.),
3. ne poduzme propisane mjere zaštite i spašavanja (članak 20. stavak 1.),
4. postupi suprotno zahtjevu Uprave (članak 20. stavak 2.),
5. ne uspostavi sustav uzbunjivanja građana (članak 21. i članak 22. stavak 1.),
6.  ne izrade operativni plan zaštite i spašavanja (članak 22. stavak 2.),
7. ne stavi na raspolaganje Upravi stručne timove ili postrojbe za zaštitu i spašavanje (članak 23. stavak 1.),
8. ne dostavi podatke o prijetnji za nastanak katastrofe ili podatke i informacije važne za zaštitu i spašavanje (članak 24., 25. i 27.),
9. ne sudjeluje u pripremi i provedbi mjera u zaštiti i spašavanju (članak 26.),
10. ne postupi sukladno usmenom nalogu državnog službenika Uprave s posebnim ovlastima i odgovornostima (članak 53. stavak 1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 5.000,00 i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 
Članak 59.
Novčanom kaznom od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave zbog neizvršavanja obveza iz članka 28. i članka 29. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 60.
Novčanom kaznom od 1.000,00 do 4.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako:
– se ne odazove na mobilizacijski poziv i ne opravda svoje neodazivanje, odnosno ako bez dopuštenja napusti izvršavanje zadaća u zaštiti i spašavanju prije nego dobije zapovijed o demobilizaciji (članak 11. stavak 2. i 3.),
– ne provodi mjere zaštite i spašavanja ili ne sudjeluje u zaštiti i spašavanju (članak 14.),
– ako bez opravdanog razloga ne izvijesti Upravu ili drugo nadležno tijelo, služeći se najpogodnijim načinom i najbržim sredstvom izvješćivanja, o prijetnji od nastanka nesreće, veće nesreće ili katastrofe ili da je ona već nastala (članak 17.),
– ne poduzme propisane mjere zaštite i spašavanja (članak 20. stavak 1.),
– postupi suprotno zahtjevu Uprave (članak 20. stavak 2.),
– ne postupi sukladno usmenom nalogu inspektora zaštite i spašavanja ili drugoga državnog službenika Uprave s posebnim ovlastima i odgovornostima (članak 53. stavak 1.).
XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 61.
Vlada Republike Hrvatske donijet će propise iz članka 35. stavka 3., članka 48. stavka 2, članka 49. stavka 5, članka 50. stavka 1., članka 54. stavka 5. i članka 55. stavka 3. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ravnatelja Uprave, donijet će Program opremanja i tehničko-tehnološkog razvoja Uprave za srednjoročno razdoblje od 2005. do 2009. godine, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Ravnatelj Uprave, u okviru ovlasti utvrđenih zakonom, donosi pravilnike, naredbe, obvezatne upute, odluke i druge izvršne akte za primjenu ovoga Zakona i drugih propisa.
Ravnatelj Uprave donijet će propise na temelju ovlasti iz ovoga Zakona u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 62.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona Uprava preuzima na korištenje nekretnine, dijelove nekretnina, pokretnine, ostalu opremu i sredstva te upisnike koje koristi i vodi Uprava za zaštitu i spašavanje i druge ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova u obavljanju poslova vatrogastva i civilne zaštite te služba motrenja i obavješćivanja Ministarstva obrane.
S početkom rada Uprava preuzima državne službenike i namještenike Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane sukladno preuzetim poslovima.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane i Uprava dužni su u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona izraditi plan preuzimanja.
Članak 63.
Do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta, na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Uprave, državni službenici i namještenici zadržavaju plaću i ostala prava iz radnog odnosa, prema dosadašnjim propisima.
Na državne službenike i namještenike, koji nakon donošenja Pravilnika o unutarnjem redu uprave ne budu raspoređeni na radna mjesta utvrđena tim Pravilnikom, primjenjuju se odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Članak 64.
Do donošenja propisa za provedbu ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe:
1. Uredbe o ustroju i djelovanju sustava motrenja i obavješćivanja u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 11/93.),
2. Odluke o metodologiji za izradu planova obrane (»Narodne novine«, br. 43/97.),
3. Odluke o pripremi i načinu provođenja mobilizacije tijela državne vlasti i pravnih osoba te službe motrenja i obavješćivanja (»Narodne novine« br. 43/97.).
Članak 65.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti odredba članka 148. Zakona o obrani (»Narodne novine«, br. 33/02. i 58/02.) u dijelu koji se odnosi na pitanja službe motrenja i obavješćivanja.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, prestaju važiti odredbe članka 14., 21., 22. i 23., Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda (»Narodne novine«, br. 73/97.), a ostale odredbe primjenjivat će se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona. 
Članak 66.
Subjekti iz članka 21. i članka 22. stavka 1. ovoga Zakona, dužni su uspostaviti sustav uzbunjivanja građana u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Pravne osobe koje imaju operativne planove izrađene u skladu s Državnim planom za zaštitu voda i Planom intervencija u zaštiti okoliša dužne su, u roku od 2 godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, navedene operativne planove dopuniti s postupcima zaštite i spašavanja u skladu s ovim Zakonom.
Postojeći Planovi zaštite i spašavanja iz članka 41. stavka 2. ovoga Zakona moraju se uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Sva tijela i druge pravne osobe, koje imaju obvezu izrađivati procjenu ugroženosti, dužne su procjenu ugroženosti uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 67.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 351-01/04-01/06
Zagreb, 26. studenoga 2004.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti na radu

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU 
Proglašavam Zakon o zaštiti na radu, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 28. lipnja 1996. 
Broj: 01-96-1284/1
Zagreb, 5. srpnja 1996. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON 
O ZAŠTITI NA RADU 
I. OPĆE ODREDBE 
Članak 1. 
(1) Svrha ovoga Zakona je sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša. 
(2) Osobita zaštita propisuje se radi očuvanja nesmetanoga duševnog i tjelesnog razvitka mladeži, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite invalida i profesionalno oboljelih osoba od daljnjeg oštećenja zdravlja i umanjenja njihove radne sposobnosti te radi očuvanja radne sposobnosti starijih zaposlenika u granicama primjerenim njihovoj životnoj dobi. 
Članak 2. 
(1) Ovaj Zakon utvrđuje subjekte, njihova prava, obveze i odgovornosti glede provedbe zaštite na radu, kao i sustav pravila zaštite na radu čijom se primjenom postiže u najvećoj mogućoj mjeri svrha ovoga Zakona utvrđena u članku 1. ovoga Zakona. 
(2) Prava, obveze i odgovornosti u svezi zaštite na radu uređuju se na izravan i neizravan način i propisima radnog zakonodavstva, mirovinsko-invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zašite, tehničkim i drugim propisima kojima se štite sigurnost i zdravlje osoba na radu i drugih osoba te kolektivnim ugovorima. 
Članak 3. 
(1) Vlada Republike Hrvatske sustavno prati stanje u zaštiti na radu te uz savjetovanje s predstavnicima poslodavaca i zaposlenika, u okvirima svoje nadležnosti, utvrđuje, predlaže, provodi i povremeno preispituje politiku i potiče rad na usklađivanju zakonodavstva, u svrhu unapređivanja mjera zaštite na radu. 
(2) U tu svrhu Vlada Republike Hrvatske osniva Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, koje čine predstavnici države, poslodavaca, zaposlenika i istaknutih stručnjaka zaštite na radu. 
Članak 4. 
(1) U smislu ovoga Zakona poslodavac je svaka fizička ili pravna osoba koja zapošljava jednog ili više zaposlenika uključujući i javne službe. 
(2) Odredbe ovoga Zakona odnose se i na osobe koje obavljaju djelatnost osobnim radom i na pravne osobe kada koriste rad drugih osoba. 
Članak 5. 
(1) U smislu ovoga Zakona osobe na radu su: 
- osobe koje su u radnom odnosu kod poslodavca na temelju ugovora o radu, uključujući i javne službe, (zaposlenici), 
- osobe koje su na stručnom osposobljavanju kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa (volonteri), 
- učenici i studenti koji su kod poslodavca na praktičnoj obuci, 
- osobe koje za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere obavljaju naređene poslove, 
- osobe koje obavljaju djelatnost osobnim radom. 
(2) Drugim osobama u smislu ovoga Zakona smatraju se osobe koje se po bilo kojem osnovu rada nalaze u prostorijama i prostorima poslodavca (na pr. poslovni suradnici, djelatnici tijela državne uprave, korisnici usluga i druge osobe). 
(3) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe. 
(4) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na kućne pomoćnice. 
Članak 6. 
U smislu ovoga Zakona pojmovima mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju se sva mjesta i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada. 
Članak 7. 
(1) Zaštita na radu kao organizirano djelovanje obuhvaća sustav pravila koja se primjenjuju po ovom Zakonu i drugim propisima, a to su: 
- pravila pri projektiranju i izradi sredstava rada, 
- pravila pri održavanju i ispitivanju sredstava rada, 
- pravila koja se odnose na sredstva rada i zaposlenike te prilagodbu procesa rada njihovom spolu, dobi te duševnim i tjelesnim sposobnostima, 
- osposobljavanje i obavješćivanje zaposlenika i poslodavaca sa svrhom postizanja odgovarajućeg stupnja zaštite na radu i zdravstvene zaštite, 
- suradnju na svim razinama od poslodavca i zaposlenika, preko njihovih predstavnika i udruga, do razine državnih ustanova i tijela, 
- zaštita zaposlenika, njihovih predstavnika i stručnjaka za zaštitu na radu od dovođenja u nepovoljniji položaj i od drugih mjera zbog akcija poduzetih na području zaštite na radu. 
(2) Djelatnost zaštite na radu je od javnog interesa. 
Članak 8. 
Zaštita na radu je sastavni dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa, a ostvaruje se obavljanjem poslova zaštite na radu i primjenom propisanih, ugovorenih, kao i priznatih pravila zaštite na radu te nadređenih mjera i uputa poslodavca. 
Članak 9. 
(1) Pri obavljanju poslova prvenstveno se primjenjuju pravila zaštite na radu kojima se uklanja ili smanjuje opasnost na sredstvima rada (osnovna pravila zaštite na radu).

(2) Osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati sredstvo rada kada je u uporabi, a naročito glede: opskrbljenosti sredstava rada zaštitnim napravama, osiguranja od udara električne struje, sprečavanja nastanka požara i eksplozije, osiguranja potrebne radne površine i radnog prostora, osiguranja potrebnih puteva za prolaz, prijevoz i za evakuaciju zaposlenika, osiguranja čistiće, potrebne temperature i vlažnosti zraka, ograničenja brzine kretanja zraka, osiguranja potrebne rasvjete mjesta rada i radnog okoliša, ograničenja buke i vibracije u radnom okolišu, osiguranja od štetnih atmosferskih i klimatskih utjecaja, osiguranja od djelovanja po zdravlje štetnih tvari i zaštita od elektromagnetskih i drugih zračenja te osiguranja prostorija i uređaja za osobnu higijenu. 
(3) Sredstvima rada, prema ovom Zakonu, smatraju se: 
- objekti namijenjeni za rad s pripadajućim prostorijama, instalacijama i uređajima, prostorijama i površinama za kretanje zaposlenika te pomoćnim prostorijama i njihovim instalacijama i uređajima (sanitarne prostorije, garderobe, prostorije za uzimanje obroka hrane, pušenje i povremeno zagrijavanje zaposlenika), 
- prijevozna sredstva željezničkoga, cestovnoga, pomorskog, riječnoga, jezerskog i zračnog prometa, 
- strojevi i uređaji (osim strojeva i uređaja u užem smislu spadaju postrojenja, sredstva za prijenos i prijevoz tereta i alati), 
- skele i površine s kojih se obavlja rad i po kojima se kreću zaposlenici izvan objekata navedenih u točki 1. ovoga stavka, te druga sredstva rada koja se koriste prilikom obavljanja poslova. 
Članak 10. 
(1) Ako se opasnosti za sigurnost i zdravlje zaposlenika ne mogu ukloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu, primjenjuju se pravila zaštite na radu koja se odnose na zaposlenike i na način obavljanja radnog postupka (posebna pravila zaštite na radu). 
(2) Posebna pravila zaštite na radu sadrže uvjete glede dobi života, spola, stručne spreme i osposobljenosti, zdravstvenog stanja, duševnih i tjelesnih sposobnosti, koje moraju ispunjavati zaposlenici pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada. 
(3) Posebna pravila zaštite na radu sadrže i: 
- obvezu i načine korištenja odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava i zaštitnih naprava, 
- posebne postupke pri uporabi opasnih radnih tvari, 
- obvezu postavljanja znakova upozorenja od određenih opasnosti i štetnosti, 
- obvezu osiguranja napitaka pri obavljanju određenih poslova, 
- način na koji se moraju izvoditi određeni poslovi ili radni postupci, a posebno glede trajanja posla, jednoličnog rada i rada po učinku, 
- postupak s unesrećenim ili oboljelim zaposlenikom do upućivanja na liječenje nadležnoj zdravstvenoj ustanovi. 
Članak 11. 
(1) Priznata pravila zaštite na radu su pravila iz stranih propisa ili u praksi provjereni načini pomoću kojih se opasnosti na radu otklanjaju ili smanjuju, ili kojima se sprečava nastanak ozljeda na radu, profesionalnih ili drugih bolesti te ostalih štetnih psljedica za zaposlenike, a primjenjuju se ukoliko ne postoje propisana pravila zaštite na radu. 
(2) Ukoliko se primjenjuju pravila zaštite na radu utvrđena stranim propisima, primjenjuju se oni koji su povoljniji za sigurnost i zaštitu zdravlja zaposlenika i drugih osoba. 
(3) Ministar nadležan za rad pravilnikom utvrđuje koji će se strani propisi primjenjivati kao priznata pravila i određuje način njihovog objavljivanja. 
Članak 12. 
(1) Ministar nadležan za rad propisuje podzakonskim propisima osnovna i posebna pravila zaštite na radu. 
(2) Izradu stručnih podloga podzakonskih propisa ministar može povjeriti odgovarajućoj znanstvenoj ili stručnoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno stručnom udruženju. 
(3) Pravila zaštite na radu iz stavka 1. ovoga članka za pripadnike oružanih snaga i redarstvenih službi donose nadležni ministri. 
Članak 13. 
(1) Za organiziranje i provedbu zaštite na radu odgovoran je poslodavac neovisno o tome da li je u tu svrhu zaposlio stručnjaka za zaštitu na radu, odnosno organizirao službu za zaštitu na radu ili je ugovorio suradnju s ovlaštenom fizičkom osobom za zaštitu na radu, ustanovom ili trgovačkim društvom za poslove zaštite na radu. 
(2) Poslodavac može obavljanje poslova zaštite na radu prenijeti i na svojeg ovlaštenog predstavnika (u daljnjem tekstu: ovlaštenik). 
(3) Ovlaštenje iz prethodnog stavka poslodavac daje ugovorom o radu, kojim utvrđuje i radno vrijeme u kojem će se obavljati poslovi iz prethodnog stavka. 
Članak 14. 
Kada dva ili više poslodavaca obavljaju poslove istovremeno na jednom radilištu dužni su surađivati u primjeni odredaba ovoga Zakona. 
Članak 15. 
Poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. 
Članak 16. 
Primjena pravila zaštite na radu i s njima povezanih mjera zdravstvene zaštite ne smije povlačiti nikakve troškove za zaposlenike.

II. OBVEZE POSLODAVCA I NJEGOVIH OVLAŠTENIKA U PROVEDBI MJERA ZAŠTITE NA RADU 
1. OPĆA NAČELA ZAŠTITE NA RADU KOD POSLODAVCA 
Članak 17. 
Poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu na temelju općih načela zaštite: 
- izbjegavanja opasnosti i štetnosti, 
- procjene opasnosti i štetnosti koje se ne mogu otkloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu, 
- sprečavanje opasnosti i štetnosti na njihovom izvoru, 
- zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim, 
- davanje prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim, 
- odgovarajućeg osposobljavanja i obavješćivanja zaposlenika, 
- planiranja zaštite na radu s ciljem međusobnog povezivanja tehnike, ustroja rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja okiliša na radno mjesto, 
- prilagođavanja tehničkom napretku, 
- prilagodbe rada zaposlenicima, naročito u svezi s oblikovanjem mjesta rada, izbora opreme te načina rada i proizvodnje posebice u svrhu ublažavanja jednoličnog rada i rada po učinku, kako bi se smanjio njihov štetan učinak na zdravlje. 
2. UREĐIVANJE I PROVEDBA ZAŠTITE NA RADU 
Članak 18. 
(1) Poslodavac je dužan izraditi procjenu opasnosti, na temelju koje primjenjuje pravila kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti te u tu svrhu osigurati sva potrebna materijalna sredstva. 
(2) Poslodavac je dužan u pisanom obliku utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu, pravila zaštite te prava, obveze i odgovornosti njegovih ovlaštenika i zaposlenika, u dijelu u kojem ta pitanja nisu uređena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega te kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu. 
(3) Podloga za izradu akta iz stavka 2. ovoga članka je prethodna procjena opasnosti na mjestima rada i u radnom okolištu, odobrena od nadležnog tijela inspekcije rada. 
(4) Obveza donošenja akta iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na poslodavce koji zapošljavaju do 20 zaposlenika. 
(5) Poslodavac je dužan pisanim uputama osigurati provedbu procesa rada u skladu s propisima zaštite na radu. 
(6) Upute poslodavca moraju biti istaknute na mjestu rada radi njihovog korištenja. 
(7) Ministar nadležan za rad propisat će uvjete koje moraju ispunjavati poslodavci pri izradi procjene opasnosti, način njezine izrade, sadržaje obuhvaćene procjenom te podatke na kojima se mora temeljiti. 
Članak 19. 
(1) Poslodavac koji zapošljava do 50 zaposlenika može sam obavljati poslove zaštite na radu, može ih povjeriti svom ovlašteniku, na temelju ugovora o radu ili ugovoriti obavljanje tih poslova s ovlaštenom fizičkom osobom, ustanovom ili trgovačkim društvom za poslove zašite na radu. 
(2) Ako poslodavac ili njegov ovlaštenik obavljaju poslove iz prethodnog stavka moraju biti osposobljeni za obavljanje tih poslova. 
(3) Program i način provjere osposobljenosti propisuje ministar rada. 
Članak 20. 
(1) Poslodavac koji zapošljava više od 50 zaposlenika dužan je zaposliti jednog ili više stručnjaka za zaštitu na radu sukladno broju zaposlenih te stupnju opasnosti utvrđenog procjenom. 
(2) U smislu ovoga Zakona stručnjak za zaštitu na radu jest osoba koju poslodavac zapošljava radi obavljanja poslova unutarnjeg nadzora nad provedbom zaštite na radu i pružanja stručne pomoći poslodavcu, ovlaštenicima i povjerenicima zaposlenika za zaštitu na radu. 
(3) Inspektor rada može rješenjem narediti zapošljavanje stručnjaka za zaštitu na radu i poslodavcu koji zapošljava manje od 50 zaposlenika, na temelju opasnosti utvrđenih procjenom. 
(4) Na zahtjev poslodavca ministar nadležan za rad može dozvoliti da se poslovi zaštite na radu obavljaju bez zapošljavanja stručnjaka za zaštitu na radu, iako je zaposleno više od 50 zaposlenika, ako je procjenom utvrđeno da ne postoje veće opasnosti i štetnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika. U navedenom slučaju poslodavac poslove zaštite na radu obavlja prema odredbama članka 19. ovoga Zakona. 
Članak 21. 
(1) Poslodavac koji zapošljava više od 250 zaposlenika dužan je ustrojiti službu za zaštitu na radu, sukladno broju zaposlenih te stupnju opasnosti koji je utvrđen procjenom. 
(2) Poslodavac iz stavka 1. ovoga članka koji ima pogone na više mjesta izvan sjedišta osniva središnju službu zaštite na radu, čija je zadaća praćenje stanja zaštite na radu u cijelom trgovačkom društvu te koja u tu svrhu objedinjava i usklađuje rad na poslovima provedbe zaštite na radu. 
(3) Inspektor rada može narediti poslodavcu na temelju procjene opasnosti da ustroji službu za zaštitu na radu i kod manjeg broja zaposlenih. 
(4) Poslodavcu koji zapošljava više od 250 zaposlenika, na njegov zahtjev, ministar rada može dozvoliti da ne ustroji službu zaštite na radu ako na temelju procjene proizlazi da ne postoje veće opasnosti i štetnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika. U tom slučaju poslodavac poslove zaštite na radu organizira po odredbama članka 20. ovoga Zakona. 
Članak 22. 
(1) Poslodavac je dužan stručnjacima za zaštitu na radu kao i službi za zaštitu na radu osigurati uvjete za rad i pomoć drugog stručnog osoblja, kao i potrebnu opremu, a vanjskoj službi ili stručnoj osobi osigurati sve potrebne podatke. 
(2) Stručnjaci za zaštitu na radu imaju potpunu stručnu neovisnost u odnosu na poslodavca i njegove ovlaštenike te zaposlenike i njihove povjerenike i ne smiju biti dovedeni u nepovoljniji položaj dok postupaju prema odredbama ovoga Zakona, drugih propisa zaštite na radu, kolektivnih ugovora i prema pravilima struke. 
Članak 23. 
(1) Obveze stručnjaka zaštite na radu, odnosno službi zaštite na radu su naročito: 
- stručna pomoć poslodavcu i njegovim ovlaštenicima te zaposlenicima i njihovim povjerenicima u provedbi i unapređivanju zaštite na radu, 
- unutarnji nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu, 
- poticanje poslodavca i njegovih ovlaštenika da nadležne službe poslodavca otklanjaju utvrđene nedostatke glede zaštite na radu, 
- praćenje i rasčlamba podataka u svezi s ozljedama na radu i profesionalnim bolestima te izrada godišnjeg izvješća za potrebe poslodavca, 
- suradnja s tijelima inspekcije rada, sa Zavodom za zaštitu na radu te ovlaštenim ustanovama i trgovačkim društvima koji se bave poslovima zaštite na radu, 
- osposobljavanje povjerenika zaposlenika za zaštitu na radu i pomaganje u njihovom radu, 
- rad u odborima za zaštitu na radu kod poslodavca, 
- suradnja sa stručnim službama polodavca prilikom izgradnje i rekonstrukcije objekata namijenjenih za rad, nabave strojeva i uređaja te osobnih zaštitnih sredstava, 
- suradnja sa specijalistima medicine rada. 
(2) Stručnjaci zaštite na radu i službe zaštite na radu na temelju praćenja stanja zaštite predlažu poslodavcu, njegovim ovlaštenicima, odnosno odboru zaštite na radu mjere za poboljšanje stanja. 
Članak 24. 
Obavljanje poslova zaštite na radu sukladno odredbama članka 19. do 22. ovoga Zakona ne smanjuje odgovornost poslodavca niti ga oslobađa odgovornosti za provođenje zaštite na radu. 
Članak 25. 
Ministar nadležan za rad propisuje uvjete koje moraju ispunjavati glede stručne spreme i radnog iskustva stručnjaci za zaštitu na radu, kao i programe, sadržaje i načine polaganja stručnog ispita. 
3. OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD NA SIGURAN NAČIN 
Članak 26. 
Poslodavci i njihovi ovlaštenici moraju biti osposobljeni iz područja zaštite na radu, ako se radi o tehnologijama u kojima postoji opasnost od ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost zaposlenika. 
Članak 27. 
(1) Poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova zaposlenicima koji prethodno nisu osposobljeni da ih obavljaju bez ugrožavanja vlastitog života i zdravlja te života i zdravlja drugih zaposlenika, osim ako iz procjene opasnosti proizlazi da ne postoje opasnosti za njihovu sigurnost i zdravlje. 
(2) Zaposlenicima dok još nisu osposobljeni za rad na siguran način poslodavac mora osigurati rad pod nadzorom zaposlenika osposobljenih za rad na siguran način. 
Članak 28. 
(1) Osposobljavanje za rad na siguran način iz prethodnog članka poslodavac je dužan provesti glede postojećih opasnosti i štetnosti pri radu i to prije: 
- započinjanja zaposlenika s radom, 
- promjena u procesu rada, 
- premještanja zaposlenika na drugo radno mjesto. 
(2) Ocjena praktične osposobljenosti provodi se na mjestu rada. 
(3) Poslodavac može utvrditi obvezu povremene provjere znanja iz zaštite na radu za zaposlenika koji su raspoređeni na poslove s posebnim uvjetima rada ili na poslove na kojima učestalo dolazi do ozljeda na radu. 
(4) Obvezu iz prethodnog stavka može narediti inspektor rada te biti nazočan takvoj provjeri znanja, ako opravdano pretpostavlja da je za određene poslove nužna povremena provjera. 
Članak 29. 
(1) Poslodavci mogu programe osposobljavanja za rad na siguran način izvoditi sami ili povjeriti ovlaštenim ustanovama, odnosno trgovačkim društvima za obavljanje te djelatnosti. 
(2) Ministar nadležan za rad propisuje uvjete koje moraju ispunjavati poslodavci, ustanove i trgovačka društva iz stavka 1. ovoga članka i način nadzora nad njihovim radom. 
Članak 30. 
Poslodavac mora osigurati osposobljavanje za povjerenike zaposlenika zadužene za zaštitu na radu. 
4. OBAVJEŠTAVANJE IZ ZAŠTITE NA RADU 
Članak 31. 
(1) Poslodavac je dužan zaposlenicima davati odgovarajuće obavijesti i pisane upute koje se odnose na opasnosti i štetnosti po sigurnost i zdravlje u svezi djelatnosti koju obavlja. 
(2) Obavijesti iz prethodnog stavka poslodavac može dati i usmeno u iznimnim situacijama kada prijeti iznenadna neposredna opasnost po život i zdravlje. 
Članak 32. 
(1) Poslodavac je dužan na mjestima rada, na sredstvima rada i pripadajućim instalacijama trajno postaviti znakove sigurnosti i znakove općih obavijesti u skladu s odgovarajućim propisima. 
(2) Ako znakovi sigurnosti nisu dovoljni za djelotvorno obavještavanje, poslodavac je dužan trajno postaviti pisane upute o uvjetima i načinu korištenja prostora, prostorija, sredstava rada, opasnih radnih tvari i opreme. 
Članak 33. 
(1) Poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca izvijestiti povjerenike zaposlenika za zaštitu na radu i zaposleničko vijeće o opasnostima i štetnostima po sigurnost i zdravlje te mjerama koje je poduzeo i koje će poduzeti radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja. 
(2) Obvezu iz prethodnog stavka poslodavac ima posebno nakon smrtne, skupne i teške ozljede na radu, utvrđenog slučaja profesionalne bolesti, kao i nalaza nadležnog tijela kojim je utvrđen nedostatak u primjeni pravila zaštite na radu. 
5. POSLOVI S POSEBNIM UVJETIMA RADA 
Članak 34. 
(1) Poslovi s posebnim uvjetima rada prema odredbama ovoga Zakona su poslovi koje mogu obavljati samo zaposlenici koji osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju i posebne uvjete glede dobi života, spola, stručnih sposobnosti, zdravstvenoga, tjelesnog ili psihičkog stanja (u daljnjem tekstu: zdravstveno stanje) te psihofizioloških i psihičkih sposobnosti (u daljenjem tekstu: psihička sposobnost). 
(2) Poslodavac ne smije rasporediti zaposlenika na poslove s posebnim uvjetima rada ako prethodno na propisani način nije utvrđeno da zaposlenik ispunjava potrebne uvjete. 
(3) Ministar nadležan za rad u suglasnosti s ministrom zdravstva propisati će poslove s posebnim uvjetima rada, način, sadržaj i rokove provjere sposobnosti zaposlenika za rad na tim poslovima. 
Članak 35. 
(1) Poslodavac dokazuje odgovarajućom ispravom da zaposlenik ispunjava uvjete glede stručne sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti. 
(2) Zaposlenika raspoređenog na poslove s posebnim uvjetima rada poslodavac upućuje na pregled ovlaštenoj ustanovi, odnosno specijalistu medicine rada u privatnoj praksi s uputnicom koja sadrži podatke o vrsti poslova i drugim okolnostima od utjecaja za ocjenu njegove sposobnosti za obavljanje ovih poslova. 
(3) Ministar nadležan za rad u suglasnosti s ministrom zdravstva propisuje sadržaj uputnice za pregled zaposlenika na poslovima s posebnim uvjetima rada. 
Članak 36. 
(1) Poslodavac je dužan zaposlenika, koji obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, ponovno uputiti na pregled nakon proteka roka utvrđenog propisom zaštite na radu ili kada to ocijeni specijalist medicine rada na prijedlog liječnika primarne zdravstvene zaštite. 
(2) Poslodavac ne smije dozvoliti zaposleniku da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada ako više ne ispunjava uvjete za obavljanje tih poslova ili ako ga ponovno ne uputi na pregled nakon isteka vremena u kojem je prema odredbi stavka 1. ovoga članka to bio dužan učiniti. 
6. ZAŠTITA MLADEŽI, ŽENA I ZAPOSLENIKA UMANJENIH RADNIH SPOSOBNOSTI 
Članak 37. 
(1) Poslodavac je dužan naročito osigurati zaštitu na radu zaposlenicima malodobnicima, ženama i zaposlenicima umanjenih radnih sposobnosti te u skladu sa zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom utvrditi općim aktom poslove koje ne mogu obavljati te skupine zaposlenika. 
(2) Zaposlenici umanjenih radnih sposobnosti u smislu ovoga Zakona su zaposlenici čija je radna sposobnost umanjena zbog starosti, invaliditeta, profesionalnih ili ostalih bolesti te drugih razloga koji se utvrđuju posebnim kolektivnim ugovorom ili općim aktom poslodavca. 
Članak 38. 
Zaštita žena na radu provodi se sukladno odredbama Zakona o radu. 
Članak 39. 
(1) Za vrijeme trudnoće žena ne smije obavljati osobito poslove vatrogasca, poslove koji se obavljaju na visini, poslove u nepovoljnoj mikroklimi, poslove u buci i vibracijama, poslove u povišenom atmosferskom tlaku, poslove pri kojima je izložena ionizacijskom i mikrovalnom zračenju, dimu olova i njegovih anorganskih spojeva, tetraetilolovu, parama žive i prašini živinih spojeva, prašini i dimovima mangana i spojeva, uranu i njegovim spojevima, fluoru i njegovim spojevima, ugljičnom disulfidu, halogenim derivatima ugljikovodika, benzenu i drugim homolozima, nitro i amino derivatima benzena, kemijskim i drugim tvarima u proizvodnji i preradi umjetnih smola i plastičnih masa, pesticidima na bazi kloriranih ugljikovodika te biološkim agensima i to virusima: hepatitis B, herpes, cytomegalo, varicella, rubella, HIV te bakterijama: listeria, toxoplazma. 
(2) Za vrijeme dojenja djeteta žena ne smije obavljati osobito poslove pri kojima je izložena prašini, dimu i parama olova i njegovih spojeva, halogenim derivatima ugljikovodika i pesticidima na bazi kloriranih ugljikovodika. 
Članak 40. 
Malodobnici ne smiju obavljati poslove s posebnim uvjetima rada, ne smiju raditi noću i u prekovremenom radu, osim u slučajevima utvrđenim u Zakonu o radu. 
Članak 41. 
Zaposlenik s umanjenim radnim sposobnostima ne smije obavljati poslove na kojima postoji opasnost smanjenja njegove preostale radne sposobnosti. 
7. KORIŠTENJE OBJEKATA NAMIJENJENIH ZA RAD, STROJEVA I UREĐAJA I OSOBNIH ZAŠTITNIH SREDSTAVA TE RADNI POSTUPCI 
Članak 42. 
(1) Poslodavac je dužan objekte namijenjene za rad održavati u stanju koje ne ugrožava sigurnost i zdravlje zaposlenika i ispitivati pojedine vrste instalacija u rokovima utvrđenim tehničkim propisima. 
(2) Poslodavac je dužan prestati s radom u objektima namijenjenim za rad na kojima nastanu promjene zbog kojih postoji opasnost po sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
Članak 43. 
(1) Kada nije moguće pravilima zaštite na sredstvima rada ili organizacijskim mjerama otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti opasnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika, poslodavac mora osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici koriste pri obavljanju poslova. 
(2) Poslodavac je dužan osigurati da strojevi i uređaji i osobna zaštitna sredstva u svakom trenutku budu u ispravnom stanju. 
(3) Poslodavac ne smije staviti u uporabu strojeve i uređaje i osobna zaštitna sredstva ako nisu izrađena u skladu s propisima zaštite na radu i ako nisu ispravna. 
(4) Poslodavac je dužan isključiti iz uporabe strojeve i uređaje i osobna zaštitna sredstva na kojima nastanu promjene zbog kojih postoji opasnost po sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
Članak 44. 
(1) Poslodavac je dužan proces rada tako planirati, pripremiti i provoditi da se osigura što djelotvornija zaštita zaposlenika te da se osigura djelotvorna zaštita okoliša. S tim u svezi poslodavac je dužan razraditi tehnologiju rada s elementima sigurnosti te uzimajući u obzir organizacione, tehničke i osobne čimbenike izraditi upute na hrvatskom jeziku. 
(2) Poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
(3) Prilikom utvrđivanja radnih postupaka treba voditi računa o stanju tehnike, medicine rada, ergonomije i drugih znanstvenih i stručnih spoznaja kako bi se osigurali uvjeti rada bez opasnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
(4) Radne postupke poslodavac mora tako organizirati da se koliko je to moguće smanje jednoličnost, jednostrano opterećenje, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku i na vrijeme. 
8. OPASNE RADNE TVARI 
Članak 45. 
(1) Poslodavac je dužan primjenom manje opasnih i štetnih tehnologija, radnih postupaka i radnih tvari stalno unapređivati stanje zaštite na radu. 
(2) Poslodavac koji koristi, odnosno prerađuje opasne tvari dužan je pri radu s tim tvarima primijeniti pravila zaštite na radu u skladu s propisima i uputama proizvođača i osigurati da su te tvari u svakom trenutku označene na propisani način. 
Članak 46. 
(1) Poslodavac je u procjeni opasnosti dužan utvrditi da li su radne tvari koje koristi opasne (štetne po zdravlje, eksplozivne i zapaljive) te s tim u svezi utvrditi pravila zaštite na radu te zaštite životnog okoliša. 
(2) Opasne tvari smiju se koristiti samo ukoliko nije moguće iste radne rezultate postići primjenom bezopasnih tvari. 
(3) Ukoliko nije moguća zamjena opasnih tvari bezopasnim ili manje opasnim tvarima poslodavac je dužan utvrditi da li se primjenom drugog radnog postupka smanjuje opasnost od primjene dotične tvari. 
Članak 47. 
(1) Ukoliko koristi opasne radne tvari poslodavac je dužan pravila zaštite na radu primjenjivati sljedećim redoslijedom: 
1. ukoliko je prema vrsti poslova i stanju tehnike moguće koristiti zatvorene sustave, 
2. ukoliko nije moguće spriječiti oslobađanje opasnih plinova, para i aerosola treba ih odvoditi s mjesta nastanka izvan radnog okoliša na način da ne onečišćuje životni okoliš, 
3. ukoliko nije moguće odvoditi opasne plinove, pare i aerosole s mjesta nastanka, onda je potrebno ograničiti na najmanju moguću mjeru: 
- količinu opasne tvari, 
- broj zaposlenika koji su izloženi djelovanju opasne tvari, 
- vrijeme izlaganja zaposlenika utjecaju opasnih tvari. 
4. ako se pravilima navedenim u točkama od 1. do 3. ovoga članka ne može postići zadovoljavajuća zaštita, poslodavci moraju skrbiti da zaposlenici pri obavljanju radova s opasnim radnim tvarima koriste propisana osobna zaštitna sredstva. 
Članak 48. 
(1) Obveza je poslodavca da je koncentracija opasnih radnih tvari u radnim prostorijama i prostorijama u obliku plinova, para i aerosola što niža i stalno ispod maksimalno dozvoljenih koncentracija. 
(2) Ukoliko se mjerenjem utvrdi da je koncentracija po zdravlje štetnih tvari veća od maksimalno dopustivih poslodavac mora neodložno: 
- utvrditi razloge prekoračenja granične vrijednosti, 
- na temelju utvrđenih razloga primijeniti i druga pravila zaštite, 
- nakon primjene dodatnih pravila ponoviti mjerenja i tek nakon što je mjerenjem utvrđeno da je koncentracija ispod maksimalno dopustivih, smije dozvoliti rad zaposlenicima na tim poslovima. 
Članak 49. 
(1) Poslodavac je dužan osigurati da su opasne radne tvari tako pakirane i označene da prilikom njihove primjene ne postoji opasnost po sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
(2) Poslodavac je dužan osigurati da su za opasne radne tvari dani podaci o opasnostima u svezi njihovog korištenja kao i o pravilima zaštite. 
(3) Kod skladištenja opasnih tvari poslodavac je dužan osigurati primjenu propisanih pravila zaštite s obzirom na svojstva tih tvari. 
9. ISPITIVANJE RADNOG OKOLIŠA TE STROJEVA I UREĐAJA S POVEĆANIM OPASNOSTIMA 
Članak 50. 
(1) Poslodavac je dužan obavljati ispitivanja u radnim prostorijama: 
- u kojima proces rada koji se u njima obavlja utječe na temperaturu, vlažnost i brzinu strujanja zraka, 
- u kojima u procesu rada nastaje buka i vibracija, 
- u kojima se pri radu koriste ili proizvode opasne tvari, 
- u kojima pri radu nastaju opasna zračenja, 
- u kojima je pri radu potrebno osigurati odgovarajuću rasvjetu. 
(2) Poslodavac je dužan glede okolnosti iz stavka 1. podstavka 2. do 5. ovoga članka obavljati ispitivanja radnog okoliša i u radnim prostorima izvan radnih prostorija. 
(3) Ako posebnim propisima nije drukčije određeno ispitivanja navedena u stavku 1. ovoga članka poslodavac je dužan obaviti u rokovima koji ne mogu biti duži od dvije godine. 
(4) Neovisno od toga obveza ispitivanja postoji odmah nakon što su nastali uvjeti zbog kojih je ispitivanje obvezno, kao i nakon svake promjene u radnom okolišu koja ima utjecaja na stanje utvrđeno prethodnim ispitivanjem. 
Članak 51. 
Poslodavac je dužan redovito obavljati preglede svih strojeva i uređaja i osobnih zaštitnih sredstava koja koristi radi utvrđivanja da li su na njima primijenjeni propisi zaštite na radu i da li zbog nastalih promjena tijekom uporabe ugrožavaju sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
Članak 52. 
(1) Poslodavac je dužan na propisani način obavljati ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima u sljedećim slučajevima: 
- prije njihovog stavljanja u uporabu, 
- najmanje jedanput nakon dvije godine njihove uporabe, 
- poslije rekonstrukcije, a prije ponovnog početka korištenja, 
- prije početka korištenja na novom mjestu uporabe, ako su strojevi i uređaji premješteni s jednog mjesta na drugo pa su zbog toga rastavljena i ponovo sastavljena. 
(2) Pod strojevima i uređajima s povećanim opasnostima prema odredbi stavka 1. ovoga članka smatraju se naročito: dizalice nosivosti preko 10 KN, teretna dizala, industrijski transporteri, vozila unutarnjeg prijevoza na mehanizirani pogon, strojevi za obradu i preradu drveta, metala i sličnih materijala, mehaničke i hidrauličkek preše, podizne platforme, kompresori, centrifuge, predtlačne i podtlačne komore, kotlovi za centralno grijanje, parni i vrelovodni kotlovi, strojevi i uređaji koji sadrže posude pod tlakom i drugi uređaji i strojevi sa sličnim opasnostima po sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
(3) Ministar nadležan za rad propisuje listu strojeva i uređaja s povećanim opasnostima iz prethodnog stavka. 
Članak 53. 
(1) O obavljenim ispitivanjima iz članka 50. i 52. ovoga Zakona sastavlja se zapisnik i izdaju odgovarajuće isprave. 
(2) Ministar nadležan za rad propisuje uvjete pod kojima ova ispitivanja može obavljati sam poslodavac, odnosno ovlaštena ustanova ili trgovačko društvo te postupak ispitivanja, sadržaj, oblik i način izdavanja isprava. 
Članak 54. 
(1) Inspektor rada ovlašten je narediti ispitivanje pojedinih instalacija u objektima namijenjenim za rad kada opravdano pretpostavi da je ispitivanje potrebno u svrhu zaštite zaposlenika. 
(2) Inspektor rada ovlašten je narediti da se obavi ispitivanje radnog okoliša i strojeva i uređaja s povećanim opasnostima i izvan utvrđenih rokova ako opravdano pretpostavi da je ispitivanje potrebno u svrhu sigurnosti i zaštite zdravlja zaposlenika, posebno u slučaju pojave profesionalne bolesti. 
(3) Inspektor rada može narediti ispitivanje i u radnim prostorijama i radnom prostoru izvan radnih prostorija u kojima proces rada ne utječe na stanje u radnom okolištu na temelju zahtjeva zaposlenika, odnosno njegovog povjerenika ili ako sam opravdano pretpostavi da postojeće stanje nije u skladu s pravilima zaštite na radu. 
10. PRIVREMENA I ZAJEDNIČKA PRIVREMENA RADILIŠTA 
Članak 55. 
(1) Poslodavci koji obavljaju građevinske ili montažne radove, na iskorištavanju šuma ili radove u brodogradilištima, dužni su prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu. 
(2) Ministar nadležan za rad propisuje sadržaj plana uređenja radilišta. 
Članak 56. 
(1) Poslodavci iz prethodnog članka dužni su najmanje 8 dana prije početka izvođenja radova na privremenom radilištu dostaviti obavijest nadležnom tijelu inspekcije rada uz dostavu plana uređenja radilišta. 
(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o točnoj lokaciji radilišta, vrsti radova, broju zaposlenika, ovlaštenicima poslodavca za provedbu pravila zaštite na radu i predvidivom roku u kojem će se radovi obavljati. 
(3) Poslodavac nije dužan dostaviti obavijest niti plan o uređenju radilišta ako radovi na privremenom radilištu traju kraće od 5 dana, niti je dužan izraditi plan uređenja radilišta. 
Članak 57. 
(1) Ako više poslodavaca radi na zajedničkom radilištu, svaki od njih dužan je provoditi zaštitu na radu radi zaštite svojih zaposlenika te organizirati rad i osigurati izvođenje radova tako da njegovi zaposlenici pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje zaposlenika drugih poslodavaca. 
(2) Ako se izvođenje radova zbog prirode procesa ne može organizirati na način određen u stavku 1. ovoga članka, poslodavci su dužni radove obavljati naizmjenično prema postignutom sporazumu. 
(3) Način ostvarivanja zaštite na radu na zajedničkom radilištu utvrđuje se ugovorom između izvoditelja odgovornog za međusobno usklađivanje radova i ostalih izvoditelja koji mora sadržavati sve osnovne elemente zaštite, a naročito opis poslova, naznaku pravila zaštite u odnosu na prisutne opasnosti i štetnosti, obveze i ovlaštenja odgovornih osoba i dr. 
(4) Voditelj građenja dužan je s voditeljima radova ostalih izvoditelja usklađivati zaštitu na radu u skladu s odredbama stavka 1., 2. i 3. ovoga članka. 
(5) Voditelj građenja dužan je voditi dnevnu evidenciju poslodavaca i zaposlenika nazočnih na privremenom zajedničkom radilištu. 
Članak 58. 
Poslodavac je dužan čuvati na radilištu dokaze o osposobljenosti zaposlenika, dokaze o ispunjavanju uvjeta za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, dokaze o ispitivanju strojeva i uređaja s povećanim opasnostima i ostalu dokumentaciju potrebnu za izvođenje radova. 
11. ZAŠTITA OD POŽARA, EVAKUACIJA I SPAŠAVANJE 
Članak 59. 
Poslodavac je dužan u svakom objektu uzimajući u obzir tehnološki proces, tvari koje se u radu koriste, način rada, uskladištene tvari kao i veličinu objekta, poduzeti mjere da do požara ne dođe, a ako ipak do njega dođe, da se opasnost po sigurnost i zdravlje zaposlenika smanji na najmanju moguću mjeru. 
Članak 60. 
(1) Ovisno o prirodi procesa rada poslodavac je dužan organizirati i osigurati evakuaciju i spašavanje za slučaj iznenadnog događaja koji može ugroziti njihovu sigurnost i zdravlje (elementarne nepogode, požari, eksplozije, ispuštanje opasnih tvari u količinama iznad dopuštenih i sl.) i osposobiti osobe koje će provoditi evakuaciju i spašavanje. 
(2) Osobama koje su određene da provode evakuaciju i spašavanje poslodavac mora staviti na raspolaganje potrebnu opremu. 
Članak 61. 
(1) Poslodavac je dužan utvrditi plan evakuacije i spašavanja za slučaj izvanrednog događaja i s njim upoznati sve zaposlenike. 
(2) Na osnovi tog plana moraju se provesti praktične vježbe najmanje jedanput u dvije godine. 
(3) Smatra se da je poslodavac ispunio obvezu utvrđivanja plana evakuacije i spašavanja ako je izradio takav plan na temelju drugih propisa a obuhvaćeni su slučajevi iz članka 60. stavka 1. ovoga Zakona. 
12. PRUŽANJE PRVE POMOĆI I MEDICINSKA POMOĆ 
Članak 62. 
(1) Poslodavac je dužan organizirati i osigurati pružanje prve pomoći zaposlenicima za slučaj ozljede na radu ili iznenadne bolesti do njihovog upućivanja na liječenje zdravstvenoj ustanovi. 
(2) Na svakom radilištu i u radnim prostorijama u kojima istovremeno radi do 20 zaposlenika najmanje jedan od njih mora biti osposobljen i određen za pružanje prve pomoći te još po jedan na svakih daljnjih 50 zaposlenika. 
(3) Osobama određenim za pružanje prve pomoći mora se staviti na raspolaganje potrebna oprema. 
(4) Ministar nadležan za rad u suglasnosti s ministrom zdravstva propisuje vrstu i količinu sanitetskog materijala. 
13. ZAŠTITA NEPUŠAČA, ZABRANA UZIMANJA ALKOHOLA I DRUGIH SREDSTAVA OVISNOSTI 
Članak 63. 
(1) Poslodavac je dužan prikladnim mjerama provoditi zaštitu nepušača od djelovanja duhanskog dima. 
(2) Zabranjeno je pušenje na radnim sastancima. 
(3) Zabranjeno je pušenje u radnim prostorijama i prostorima osim onih u kojima poslodavac iznimno utvrdi da je pušenje dozvoljeno, o čemu u takvoj prostoriji mora biti istaknut znak mjesta za pušenje. 
Članak 64. 
(1) Zabranjeno je uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore. 
(2) U smislu odredaba ovoga Zakona smatrat će se da je pod utjecajem alkohola osoba na radu, kojoj je prisutnost alkohola u organizmu utvrđena odgovarajućim sredstvima i aparatima za mjerenje alkoholiziranosti, što odgovara količinama alkohola većim od 0,5 g/kg. 
(3) Pod sredstvima ovisnosti u smislu odredaba ovoga Zakona podrazumijevaju se sredstva koja utječu na tjelesno ili duševno stanje zaposlenika, zbog kojih je ugrožena njihova sigurnost i sigurnost osoba s kojima dolaze u dodir tijekom rada (droge, lijekovi i sl.). 
Članak 65. 
(1) Poslodavac je dužan privremeno udaljiti s mjesta rada zaposlenika koji je na radu pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti. 
(2) Utvrđivanje da li je zaposlenik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja se alkometrom ili drugim pogodnim sredstvom ili aparatom. 
(3) Ako zaposlenik odbije pristupiti provjeri smatra se, da je pod utjecajem alkohola. 
(4) Ako zaposlenik odbija napustiti mjesto rada udaljenje će po pozivu poslodavca omogućiti nadležna redarstvena služba. 
14. ODBOR ZA ZAŠTITU NA RADU 
Članak 66. 
(1) Kod poslodavca koji zapošljava 50 ili više zaposlenika obavezno se osniva odbor za zaštitu na radu kao savjetodavno tijelo poslodavca. 
(2) Postupak izbora članova odbora poslodavac uređuje općim aktom. 
Članak 67. 
(1) Odbor čine poslodavac ili njegov ovlaštenik, rukovoditelj službe zaštite na radu ili stručnjak za zaštitu na radu, specijalist medicine rada te povjerenici zaposlenika ili njihov koordinator. 
(2) Predsjednik odbora je poslodavac ili njegov ovlaštenik. 
Članak 68. 
(1) Odbor se sastaje najmanje jedanput u tri mjeseca. 
(2) Predsjednika odbora dužan je na sjednice pozivati inspektore rada a inspektor će u svakom pojedinom slučaju ocijeniti da li je nužna njegova nazočnost na sjednici. 
(3) Povjerenik zaposlenika i član zaposleničkog vijeća imaju pravo poticati rad obora. 
(4) Odbor planira i nadzire primjenu pravila zaštite na radu, obavještavanje i obrazovanje iz zaštite na radu, vodi politiku sprečavanja ozljeda na radu i profesionalnih bolesti i potiče stalno unapređivanje zaštite na radu. 
15. POVJERENIK ZAPOSLENIKA ZA ZAŠTITU NA RADU 
Članak 69. 
(1) Kod poslodavca koji zapošljava 20 ili više zaposlenika oni između sebe obavezno biraju i imenuju povjerenika za zaštitu na radu. 
(2) Izbor i imenovanje povjerenika kao i broj povjerenika obavlja se u skladu s odredbama Zakona o radu kojima su uređena pitanja zaposleničkih vijeća. 
(3) Bez obzira na broj zaposlenika povjerenik mora biti izabran svagdje gdje to zahtijevaju uvjeti rada (povećana opasnost za sigurnost i zdravlje zaposlenika, rad na izdvojenim mjestima i sl.). 
(4) Povjerenika zaposlenici biraju na vrijeme za koje se zaključuje kolektivni ugovor. Isti zaposlenik može biti ponovno izabran za povjerenika. 
(5) Ako je prema propisanim kriterijima kod poslodavca izabrano više povjerenika, oni međusobno imenuju svog koodinatora. 
(6) Ista osoba može biti istovremeno povjerenik zaposlenika i sindikalni povjerenik za zaštitu na radu, ako svi zaposlenici jednog poslodavca pripadaju istom sindikatu. 
Članak 70. 
(1) Zadatak je povjerenika da djeluje u interesu zaposlenika na području zaštite na radu, te da prati primjenu propisa i naređenih mjera zaštite u radnoj sredini u kojoj je izabran. 
(2) Povjerenik ima i sljedeća prava i dužnosti: 
- sudjelovati u planiranju unapređivanja uvjeta rada, uvođenja nove tehnologije, uvođenja novih tvari u radni i proizvodni proces i poticati poslodavca i njegove ovlaštenike na provedbu zaštite na radu, 
- biti obaviješten o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdravlje zaposlenika, 
- primati primjedbe zaposlenika na primjenu propisa i provedbu mjera zaštite na radu, 
- izvijestiti inspektora o svojim zapažanjima i zapažanjima zaposlenika čiji je povjerenik, prisustvovati inspekcijskim pregledima i očitovati se na činjenično stanje koje utvrdi inspektor, 
- pozvati inspektora rada kada ocijeni da su ugroženi život i zdravlje zaposlenika, a poslodavac to propušta ili odbija učiniti, 
- obrazovati se za obavljanje ovih poslova, stalno proširivati i unapređivati znanje, pratiti i prikupljati obavijesti od značaja za njegov rad, 
- staviti prigovor na inspekcijski nalaz i mišljenje, 
- svojim djelovanjem poticati ostale zaposlenike na rad na siguran način, 
- obavještavati zaposlenike o mjerama koje poslodavac poduzima da im osigura zaštitu na radu i zdravstvenu zaštitu. 
(3) O svom radu povjerenik je dužan najmanje svaka tri mjeseca izvještavati zaposleničko vijeće. 
(4) Poslodavac je dužan osigurati povjereniku uvjete za nesmetano obnašanje te dužnosti, davati sve potrebne obavijesti i omogućiti uvid u sve propise i isprave u svezi sa zaštitom na radu i ne smije ga, tijekom obnašanja dužnosti, bez pristanka zaposleničkog vijeća rasporediti na drugo radno mjesto ili k drugom poslodavcu, raskinuti s njim radni odnos, smanjivati mu plaću ili ga na drugi način dovoditi u nepovoljniji položaj niti protiv njega pokrenuti postupak za naknadu štete, ukoliko je povjerenik postupao sukladno svojim ovlastima. 
(5) Uvjeti za nesmetano obnašanje dužnosti povjerenika podrobnije se uređuju kolektivnim ugovorom, a osobito dio radnog vremena u kojem povjerenik ima pravo obnašati dužnost, pravo na naknadu plaće, pravo na odsustvovanje s rada radi osposobljavanja (tečajevi, seminari, sastanci i sl.), pravo na pristup svim radnim mjestima i drugo. 
(6) Ukoliko uvjeti iz stavka 5. ovoga članka nisu utvrđeni kolektivnim ugovorom, ministar nadležan za rad na prijedlog osobe koja može biti stranka kolektivnog ugovora, može pravilnikom propisati navedene uvjete vodeći računa o vrsti djelatnosti, stupnju opasnosti i broju zaposlenih. 
16. DUŽNOSTI PREMA TIJELIMA NADZORA 
Članak 71. 
(1) Poslodavac je obvezan inspektoru rada na njegov zahtjev dati obavještenja i podatke koji su mu potrebni u obavljanju nadzora. 
(2) Poslodavac je obvezan inspektoru rada za vrijeme obavljanja nadzora omogućiti da utvrđuje činjenice koje su potrebne radi ocjene je li postupljeno po propisima zaštite na radu. 
(3) Poslodavac je obvezan odrediti svog ovlaštenika koji će inspektoru pružiti pomoć pri utvrđivanju činjenica, dati potrebna obavještenja, staviti na uvid isprave i predlagati izvođenje odgovarajućih dokaza. 
(4) Poslodavac je obvezan u roku od osam dana od isteka roka utvrđenog rješenjem inspektora rada izvijestiti inspekciju rada o izvršenju rješenja ili o razlozima zbog kojih rješenje nije izvršeno. 
Članak 72. 
(1) Poslodavac je obvezan izvijestiti inspekciju rada o smrtnoj, težoj ili skupnoj (dva ili više zaposlenika ) ozljedi odmah po nastanku događaja, a u daljnjem roku od 48 sati od nastanka događaja dostaviti inspekciji rada propisano pisano izvješće. 
(2) Poslodavac je obvezan izvijestiti inspekciju rada o slučaju profesionalne bolesti odmah nakon što ga utvrdi nadležno tijelo. 
(3) Ministar nadležan za rad propisat će sadržaj izvješća iz ovoga članka. 
17. OBVEZE POSLODAVCA I NJEGOVIH OVLAŠTENIKA U PROVEDBI MJERA ZAŠTITE NA RADU 
Članak 73. 
Ukoliko poslodavac sam ne provodi mjere zaštite na radu, dužan je svojim ovlaštenicima dati ovlaštenja za poduzimanje mjera u okviru njihovog djelokruga, kojima se osigurava provedba ovoga Zakona i drugih propisa iz zaštite na radu, a naročito za to: 
- da se na poslove ne rasporedi zaposlenik koji nije osposobljen za rad na siguran način, 
- da se na poslove s posebnim uvjetima rada ne rasporedi zaposlenik za kojeg na propisani način nije utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, odnosno da se zaposlenik koji tražene uvjete više ne ispunjava ne zadrži na poslovima s posebnim uvjetima za rad, 
- da se malodobnicima, ženama i zaposlenicima sa smanjenom radnom sposobnošću ne dozvoli rad na poslovima koji bi mogli na njih štetno utjecati, 
- da isključi iz uporabe strojeve i uređaje te osobna zaštitna sredstva koja nisu ispravna, 
- da zaposlenici rade sukladno odredbama ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju njega, drugih propisa zaštite na radu, uputa poslodavca, odnosno proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari, te da koriste propisana osobna zaštitna sredstva, 
- da zaposleniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno odredbi iz prethodnog podstavka, 
- da osigura potreban broj zaposlenika osposobljenih za evakuaciju i spašavanje kao i za pružanje prve pomoći te da im stavi na raspolaganje svu potrebnu opremu, 
- da osigura da se za vrijeme rada ne piju alkoholna pića te uzimaju druga sredstva ovisnosti, odnosno da zabrani rad zaposlenicma koji su na radu pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti te da ih udalji s rada. 
18. ISPRAVA I EVIDENCIJE 
Članak 74. 
(1) Poslodavac je dužan čuvati: 
- tehničku dokumentaciju iz koje je vidljiva primjena osnovnih pravila zaštite na radu za objekt ili dio objekta koji koristi za radne i pomoćne prostorije tako dugo dok ih koristi, 
- upute o načinu korištenja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima dok te strojeve i uređaje koristi, 
- planove uređenja privremenih radilišta dok ta radilišta koristi, 
- isprave o obavljenim ispitivanjima iz članka 53. ovoga Zakona, 
- dokaze o ispravnosti instalacija. 
(2) Poslodavac je dužan voditi evidencije o: 
- zaposlenicima osposobljenim za rad na siguran način, 
- zaposlenicima raspoređenim na poslove s posebnim uvjetima rada, 
- opasnim tvarima koje proizvodi, prerađuje ili koristi, 
- ozljedama na radu, slučajevima profesionalnih bolesti i poremećajima u tehnološkom procesu koji su izazvali ili su mogli izazvati štetne posljedice po sigurnost i zdravlje zaposlenika. 
Članak 75. 
(1) Poslodavac je dužan voditi knjigu nadzora u koju upisuje svoje odluke: 
- ovlaštenici poslodavca, 
- stručnjak za zaštitu na radu iz članka 20. i 21 ovoga Zakona, 
- ovlaštena fizička ili pravna osoba iz članka 91. i 92. ovoga Zakona, 
- inspektor rada. 
(2) Poslodavac je dužan podnijeti godišnje izvješće o ozljedama i slučajevima profesionalnih bolesti inspekciji rada, ako je takvih ozljeda odnosno slučajeva profesionalnih bolesti bilo. 
(3) Ministar nadležan za rad propisuje način čuvanja isprava i vođenja evidencija iz prethodnog članka, sadržaj i način vođenja knjige nadzora kao i sadržaj godišnjeg izvješća o ozljedama na radu i slučajevima profesionalnih bolesti i rok do kojeg ga poslodavac treba podnijeti. 
III. OBVEZE I PRAVA ZAPOSLENIKA 
Članak 76. 
(1) Zaposlenik je dužan osposobiti se za rad na siguran način kada ga na osposobljavanje uputi poslodavac. 
(2) Prije rasporeda na poslove s posebnim uvjetima rada i tijekom obavljanja takvih poslova zaposlenik je dužan pristupiti pregledu na koji ga uputi poslodavac. 
(3) Prije rasporeda na poslove iz stavka 2. ovoga članka kao i tijekom obavljanja takvih poslova zaposlenik je dužan obavijestiti liječnika o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život i zdravlje drugih zaposlenika. 
Članak 77. 
(1) Zaposlenik je dužan obavljati poslove dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu propisanim odredbama ovoga Zakona, propisima donesenim na temelju njega, drugim propisima, uputama poslodavca, odnosno njegovih ovlaštenika i uputama proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari. 
(2) Zaposlenik je dužan pri radu koristiti propisana osobna zaštitna sredstva. 
(3) Smatra se da zaposlenik radi dužnom pozornošću kada poslove obavlja po sljedećem postupku: 
- prije početka rada pregleda mjesto rada te o eventualno uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, 
- posao obavlja sukladno pravilima struke, uputama proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari te uputama poslodavca ili njegovog ovlaštenika, 
- pri radu koristi propisana osobna zaštitna sredstva i opremu, 
- prije napuštanja mjesta rada ostavi sredstva rada u takvom stanju da ne ugrožavaju druge zaposlenike i sredstva rada. 
Članak 78. 
(1) Zaposlenik je dužan surađivati s poslodavcem ili njegovim ovlaštenikom te s povjerenikom zaduženim za zaštitu na radu u rješavanju svih pitanja zaštite na radu. 
(2) Zaposlenik je dužan odmah izvjestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika te svojeg povjerenika o svakoj činjenici za koju opravdano smatra da predstavlja neposrednu opasnost po sigurnost i zdravlje kao i o bilo kojem nedostatku u sustavu zaštite na radu. 
Članak 79. 
(1) Zaposlenik mora biti obaviješten o svim promjenama u radnom procesu koje utječu na njegovu sigurnost i zdravlje. 
(2) Zaposlenik ima pravo odbiti rad ako mu neposredno prijeti opasnost za život i zdravlje zbog toga što nisu primijenjena propisana pravila zaštite na radu. 
(3) U slučaju iz prethodnog stavka zaposlenik je dužan obavijestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika te svojeg povjerenika za zaštitu na radu. 
(4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka poslodavac ili njegov ovlaštenik, odnosno zaposlenik ili njegov povjerenik dužni su neodložno izvijestiti inspektora rada, koji je dužan u roku od 48 sati utvrditi činjenično stanje i osnovanost navoda zaposlenika. 
(5) Prava zaposlenika glede primjene odredbe stavka 2. ovoga članka uređuju se Zakonom o radu. 
IV. DJELATNOST U SVEZI SA ZAŠTITOM NA RADU 
1. OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE IZ ZAŠTITE NA RADU 
Članak 80. 
(1) Programi osnovnog obrazovanja obuhvaćaju osnovne sadržaje zaštite na radu. 
(2) Programi srednjoškolskog obrazovanja, programi prekvalifikacije, osposobljavanja i usavršavanja za obavljanje određenih poslova obuhvaćaju i posebne sadržaje o zaštiti na radu u opsegu koji odgovara potrebi struke za koju se provodi obrazovanje, prekvalifikacija, osposobljavanje ili usavršavanje. 
(3) Programi višeg i visokog obrazovanja obuhvaćaju specifične sadržaje iz zaštite na radu u opsegu koji odgovara potrebi odgovarajućeg studija, usmjerenja, odnosno predmetnog područja. 
(4) Najmanje sadržaje programa iz stavka 1. do 3. ovoga članka propisuje ministar prosvjete i športa u suradnji i na prijedlog ministra rada. 
2. SLUŽBA MEDICINE RADA 
Članak 81. 
(1) Poslodavac je dužan osigurati zaposlenicima usluge službe medicine rada kako bi se osigurao zdravstveni nadzor primjeren opasnostima i štetnostima za zdravlje i sigurnost kojima su zaposlenici izloženi. 
(2) Poslodavac može obavljanje poslova medicine rada ugovarati sa zdravstvenom ustanovom koja obavlja djelatnost medicine rada, odnosno sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi. 
(3) Poslodavac je dužan djelatnicima službe medicine rada osigurati pristup u sve radne prostorije i prostore. 
(4) Služba medicine rada dužna je surađivati s ostalim službama poslodavca. 
(5) Djelatnici službe medicine rada imaju potpunu profesionalnu neovisnost u odnosu na poslodavca i njegove ovlaštenike te zaposlenike i njihove povjerenike. 
Članak 82. 
Zadaće službe medicine rada su osobito: 
- utvrđivanje i procjena rizika od štetnosti za zdravlje na mjestu rada, 
- praćenje činitelja u radnom okolišu i radnom procesu koji mogu ugroziti zdravlje zaposlenika, uključujući njihov smještaj i prehranu, 
- savjetovanje poslodavca o planiranju i organizaciji rada, uključujući oblikovanje radnog mjesta, o izboru, održavanju i stanju strojeva i uređaja te o tvarima koje se koriste pri radu, 
- sudjelovanje u izradi programa unapređivanja načina rada te u ispitivanju i procjeni nove opreme sa zdravstvenog stajališta, 
- savjetovanje poslodavca o unapređivanju zaštite zdravlja, sigurnosti, higijene rada, ergonomiji te osobnim i skupnim zaštitnim sredstvima, 
- praćenje zdravstvenog stanja zaposlenika u odnosu na rad, a posebno zaposlenika na poslovima s posebnim uvjetima rada, mladeži, žena i zaposlenika sa smanjenim radnim sposobnostima, 
- trajno unapređivanje prilagođenosti rada zaposlenicima, 
- sudjelovanje u mjerama stručne rehabilitacije, 
- suradnja u obavještavanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju u oblasti medicine rada, higijene rada i ergonomije, 
- sudjelovanje u analizi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, 
- suradnja s tijelima nadzora glede provedbe zadaća iz prethodnih točaka. 
Članak 83. 
(1) Poslodavac i njegov ovlaštenik te zaposlenici i njihovi povjerenici dužni su izvijestiti službu medicine rada o svim čimbenicima na mjestu rada i u radnom okolišu za koje znaju ili pretpostavljaju da se mogu nepovoljno odraziti na zdravlje zaposlenika. 
(2) Služba medicine rada mora biti obaviještena o učestalosti obolijevanja među zaposlenicima i izostancima s posla iz zdravstvenih razloga, kako bi bila u mogućnosti utvrditi vezu između uzroka bolesti ili odsutnosti s posla i štetnosti za zdravlje koje mogu biti prisutne na mjestu rada. 
(3) Služba medicine rada mora izvijestiti tijela nadzora o svakom slučaju za koji se osnovano sumnja da se radi o profesionalnoj bolesti. 
Članak 84. 
Kada prema odredbama ovoga Zakona određene poslove mogu obavljati zaposlenici koji ispunjavaju posebne uvjete glede zdravstvenog stanja, isprave kojima se dokazuje da te uvjete ispunjavaju, izdaju ovlaštene ustanove, odnosno specijalisti medicine rada u privatnoj praksi koji po propisima o zdravstvu obavljaju djelatnost medicine rada. 
Članak 85. 
Psihičke sposobnosti zaposlenika dokazuju se ispravom koju izdaje zdravstvena ustanova koja po propisima o zdravstvu obavlja djelatnost medicine rada, odnosno specijalist medicine rada u privatnoj praksi uz prethodnu konzultaciju psihologa. 
Članak 86. 
Nadležno tijelo određeno propisima o zdravstvu dužno je na prijedlog nadležnog tijela inspekcije rada odrediti da se izvrši nadzor nad stručnim radom djelatnika, odnosno zdravstvene ustanove koja je izdala ispravu o sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada glede zdravstvenog stanja, odnosno psihičkih sposobnosti. 
3. USTANOVE I TRGOVAČKA DRUŠTVA ZA ZAŠTITU NA RADU 
Članak 87. 
Određene poslove u svezi s provedbom i unapređenjem zaštite na radu obavlja Zavod za zaštitu na radu pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi te druge ustanove i trgovačka društva koja te poslove obavljaju kao sastavni dio svoje djelatnosti. 
Članak 88. 
U svrhu praćenja stanja i unapređenja zaštite na radu u sastavu Ministarstva rada i socijalne skrbi osniva se Zavod za zaštitu na radu. 
Članak 89. 
(1) Zadaće Zavoda za zaštitu na radu su naročito: 
- stvaranje sustava za praćenje stanja zaštite na radu, a naročito glede broja i vrste ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, 
- istraživanje rizika glede ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, utvrđivanje kriterija i postupaka u svezi s organizacijom rada prilagođenom zaposlenicima, 
- davanje prijedloga Nacionalnom vijeću za zaštitu na radu glede unapređenja zaštite na radu, 
- izrada stručnih podloga za ministra na područjima za koja je ovlašten, naročito pri izradi propisa i suradnji na europskoj razini, 
- suradnja s međunarodnim i nacionalnim organizacijama i ustanovama za zaštitu na radu te praćenje stranih propisa s područja zaštite na radu, 
- suradnja pri izradi hrvatskih normi iz zaštite na radu, 
- izrada stručnih mišljenja s područja zaštite na radu za različite subjekte, 
- izrada metoda ispitivanja te modela za rješavanje problema u svezi sa zaštitom na radu na temelju podataka dobivenih istraživanjima, 
- izrada programa namijenjenih stručnjacima zaštite na radu, poslodavcima i njihovim ovlaštenicima te sudjelovanje u provjeri njihovog znanja, 
- izrada stručnih podloga glede zaštite na radu za izradu nastavnih programa i planova za osposobljavanje, usavršavanje i školovanje te stalno osposobljavanje. 
(2) Zavod za zaštitu na radu pruža stručnu pomoć udruženjima poslodavaca, sindikatima, ustanovama i trgovačkim društvima i fizičkim osobama ovlaštenima za obavljanje poslova zaštite na radu kao i tijelima uprave glede podataka iz svog djelokruga. 
(3) U svrhu promicanja zaštite na radu zadaće Zavoda su naročito: 
- vođenje stručne knjižnice i dokumentacijskog središta otvorenih za javnost, 
- tiskanje letaka i drugih promidžbenih materijala, provedba akcija s pojedinih područja zaštite na radu, 
- objavljivanje stručnih radova te održavanje savjetovanja i izložbi s područja zaštite na radu. 
Članak 90. 
Sredstva za financiranje rada Zavoda osiguravaju se iz državnog proračuna. 
Članak 91. 
(1) Ovlaštene ustanove i trgovačka društva registrirana za obavljanje poslova zaštite na radu mogu na zahtjev poslodavca izrađivati procjene opasnosti (članak 18.), obavljati osposobljavanje za rad na siguran način (članak 27.), ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima (članak 52.), i ispitivanja u radnom okolišu (članak 50.) te izdavati isprave o provedenim ispitivanjima (članak 53.). 
(2) Pravne osobe iz prethodnog stavka mogu na temelju ovlaštenja nadležnog tijela inspekcije rada sudjelovati u postupku izdavanja građevinske dozvole (članak 94.) i radu povjerenstva za tehnički pregled izgrađenog objekta namijenjenog za rad (članak 95.). 
(3) Pravne osobe iz stavka 1. mogu na zahtjev proizvođača, odnosno uvoznika obavljati provjeru strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i opreme te izdavati isprave da su ista proizvedena sukladno međunarodnim konvencijama, propisima zaštite na radu odnosno odgovarajućim standardima. 
(4) Ministar nadležan za rad propisat će uvjete pod kojima pravne osobe registrirane za obavljanje poslova zaštite na radu mogu obavljati poslove navedene u stavku 1. ovoga članka. (stručna sprema zaposlenika, radno iskustvo, iskustvo na poslovima zaštite na radu, potrebna oprema) 
Članak 92. 
(1) Određene poslove zaštite na radu kod poslodavca mogu obavljati fizičke osobe, kao stručnjaci za zaštitu na radu. 
(2) Ministar nadležan za rad propisati će za koje poslove i pod kojim uvjetima fizičke osobe mogu dobiti suglasnost za obavljanje poslova zaštite na radu. 
V. IZGRADNJA OBJEKATA NAMIJENJENIH ZA RAD, PROIZVODNJA STROJEVA I UREĐAJA I OSOBNIH ZAŠTITNIH              SREDSTAVA 
1. PROJEKTIRANJE I IZGRADNJA OBJEKATA NAMIJENJENIH ZA RAD 
Članak 93. 
(1) Pri projektiranju objekata namijenjenih za rad projektant je obvezan u glavnom projektu primijeniti odgovarajuće propise zaštite na radu. 
(2) Projektant je obvezan u posebnom dijelu glavnog projekta izraditi prikaz tehničkih rješenja za primjenu propisa zaštite na radu. 
(3) Prikaz tehničkih rješenja sadrži naročito: 
- opasnosti i štetnosti koje proizlaze iz procesa rada i način na koji se te opasnosti otklanjaju, 
- primijenjene propise zaštite na radu koji se odnose na lokaciju objekta, odstranjivanje štetnih otpadaka, prometnice, radni prostor, pomoćne prostorije i drugo, 
- predvidiv broj zaposlenika prema spolu, 
- čimbenike ergonomske prilagodbe objekta za rad i mjesta za rad, ukoliko se predviđa rad invalida u tom objektu, 
- radne postupke koji imaju utjecaja na stanje u radnom i životnom okolišu, 
- popis opasnih radnih tvari štetnih po zdravlje koje se u procesu rada koriste, prerađuju ili nastaju te njihove karakteristike, 
- popis propisa i naznaku odredaba o zaštiti na radu koje su primijenjene u tehničkoj dokumentaciji. 
(4) Projektant nakon pregleda tehničke dokumentacije izjavom potvrđuje da su u glavnom projektu primijenjena tehnička rješenja za primjenu pravila zaštite na radu. 
Članak 94. 
(1) Inspekcija rada, odnosno njezin ovlašteni stručni predstavnik nakon provedenog postupka, odnosno pregleda glavnog projekta, ako su u projektu primijenjeni propisi zaštite na radu izdaje suglasnost. 
(2) Tijelo nadležno za izdavanje građevinske dozvole za objekt namijenjen za rad ne može istu izdati prije nego je u prethodnom postupku inspekcija rada odnosno njen ovlašteni stručni predstavnik utvrdio da su u projektnoj dokumentaciji primijenjeni propisi zaštite na radu. 
(3) Inspekcija rada, odnosno njen ovlašteni stručni predstavnik prilikom pregleda dokumentacije dužni su posebnu pozornost obratiti na radne postupke i opasne radne tvari koje se koriste, prerađuju ili nastaju, a koje bi mogle štetno utjecati na stanje u radnom i životnom okolišu. 
(4) Inspekcija rada može u određenim slučajevima ovlastiti stručnu ustanovu, odnosno trgovačko društvo da sudjeluje u postupku utvrđivanja da su u projektu primijenjeni propisi zaštite na radu. 
Članak 95. 
(1) U povjerenstvu za tehnički pregled izgrađenog objekta namijenjenog za rad sudjeluje inspekcija rada, odnosno njen ovlašteni stručni predstavnik. 
(2) Tijelo nadležno za izdavanje uporabne dozvole ne može izdati istu ukoliko nije u prethodnom postupku inspekcija rada, odnosno njen ovlašteni predstavnik utvrdio da je objekt izgrađen u skladu s glavnim projektom i da su na istom primijenjeni propisi zaštite na radu naročito glede radnih postupaka i radnih tvari koji bi mogli štetno utjecati na stanje u radnom i životnom okolišu. 
(3) Inspekcija rada može u određenim slučajevima ovlastiti stručnu ustanovu, odnosno trgovačko društvo da sudjeluje u radu povjerenstva za tehnički pregled izgrađenog objekta. 
Članak 96. 
(1) Ministar nadležan za rad propisati će vrstu objekata namijenjenih za rad za koje inspekcija rada sudjeluje u postupku utvrđivanja da li su u glavnom projektu primijenjeni propisi zaštite na radu i radu povjerenstva za tehnički pregled izgrađenog objekta. 
(2) Ministar nadležan za rad propisat će pod kojim uvjetima može inspekcija rada ovlastiti stručne ustanove, trgovačka društva, odnosno fizičke osobe da umjesto nje sudjeluju u postupku utvrđivanja da li su u glavnom projektu primijenjeni propisi zaštite na radu i u radu povjerenstva za tehnički pregled (članak 95.) te koje uvjete moraju ispunjavati stručne ustanove, trgovačka društva ili fizičke osobe za obavljanje poslova iz članka 94. i 95. ovoga Zakona. 
5. PROJEKTIRANJE, PROIZVODNJA I UVOZ STROJEVA, UREĐAJA TE OSOBNIH ZAŠTITNIH SREDSTAVA I OPREME 
Članak 97. 
Projektant ili konstruktor strojeva i uređaja obvezan je prilikom projektiranja primijeniti propise zaštite na radu uz poštivanje odgovarajućih ergonomskih načela. 
Članak 98. 
(1) Proizvođač strojeva i uređaja obvezan je ista izraditi u skladu s propisima zaštite na radu tako da se opasnosti i štetnosti koje postoje pri njegovom korištenju otklone ili smanje na najmanju moguću mjeru. 
(2) Proizvođač je dužan pribaviti ispravu od ovlaštene ustanove, odnosno trgovačkog društva kojom se potvrđuje da je stroj ili uređaj proizveden u skladu s propisima zaštite na radu, ako zakonom nije utvrđeno da se stroj ili uređaj za rad može staviti u uporabu samo na temelju odobrenja nadležnog tijela ili na temelju druge isprave. 
Članak 99. 
(1) Proizvođač strojeva i uređaja s povećanim opasnostima dužan je osim obveza iz prethodnog članka izdati i tehničke upute i upute za uporabu u skladu s odredbama zakona. 
(2) Uvoznik, odnosno trgovačko društvo koje stavlja u promet uvozne strojeve i uređaje s povećanim opasnostima dužno je osigurati upute iz stavka 1. ovoga članka na hrvatskom jeziku te od ovlaštene ustanove ili trgovačkog društva pribaviti ispravu da je stroj, odnosno uređaj proizveden u skladu s međunarodnim konvencijama, stranim propisima, odnosno normama iz područja zaštite na radu. 
(3) Isprave izdane u inozemstvu priznat će se pod uvjetima utvrđenim zakonom. 
(4) Ministar nadležan za rad propisat će način provjere strojeva i uređaja te izdavanja isprava glede primjene propisa zaštite na radu. 
Članak 100. 
(1) Proizvođač osobnih zaštitnih sredstava i opreme dužan je prilikom proizvodnje primjeniti propise zaštite na radu uz poštivanje odgovarajućih ergonomskih načela. 
(2) Proizvođač osobnih zaštitnih sredstava i opreme dužan je od ovlaštene ustanove, odnosno trgovačkog društva pribaviti ispravu da je osobno zaštitno sredstvo, odnosno oprema izrađena u skladu s propisima zaštite na radu, ako zakonom nije utvrđeno da se isto može staviti u uporabu samo na temelju odobrenja nadležnog tijela ili na temelju druge isprave. 
(3) Ministar nadležan za rad propisat će način provjere novoizrađenih osobnih zaštitnih sredstava i opreme i izdavanja isprave glede primjene propisa zaštite na radu. 
Članak 101. 
(1) Proizvođač osobnoga zaštitnog sredstva i opreme dužan je uz osobno zaštitno sredstvo i opremu izdati tehničke upute i upute za uporabu u skladu sa zakonom. 
(2) Uvoznik, odnosno trgovačko društvo koje stavlja u promet osobno zaštitno sredstvo i opremu dužno je osigurati upute iz stavka 1. ovoga članka na hrvatskom jeziku te od ovlaštene ustanove, odnosno trgovačkog društva pribaviti ispravu da je osobno zaštitno sredstvo, odnosno oprema proizvedeno u skladu s međunarodnim konvencijama, propisima o zaštiti na radu, odnosno odgovarajućim normama. 
(3) Isprave izdane u inozemstvu priznat će se pod uvjetima utvrđenim zakonom. 
VI. NADZOR 
Članak 102. 
Nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju njega i pravila zaštite na radu obavljaju tijela uprave nadležna za poslove inspekcije rada, ako zakonom nije određeno da provedbu tih propisa u određenim djelatnostima nadziru druga tijela. 
VII. KAZNENE ODREDBE 
Članak 103. 
(1) Novčanom kaznom od 20.000 do 90.000 kuna kaznit će se za gospodarski prijestup trgovačko društvo: 
- ako izradi projektnu dokumentaciju za objekte namijenjene za rad bez da primijeni odgovarajuće propise zaštite na radu (članak 93. stavak 1.), 
- ako u posebnom dijelu projektne dokumentacije ne izradi prikaz tehničkih rješenja za primjenu propisa zaštite na radu ili ako ga ne izradi na propisani način (članak 93. stavak 2. i 3.), 
- ako prilikom projektiranja strojeva i uređaja ne primijeni propis zaštite na radu uz poštivanje ergonomskih načela (članak 97.), 
- ako prilikom projektiranja osobnih zaštitnih sredstava i opreme ne primijeni propise zaštite na radu uz poštivanje ergonomskih načela (članak 100. stavak 1.) 
(2) Za gospodarski prijestup iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna i odgovorna osoba pravne osobe. 
Članak 104. 
(1) Novčanom kaznom od 20.000 do 90.000 kuna kaznit će se za gospodarski prijestup proizvođač: 
- ako stroj ili uređaj ne izradi u skladu s propisima zaštite na radu (članak 98. stavak 1.), 
- ako ne pribavi ispravu kojom se potvrđuje da je stroj ili uređaj proizveden u skladu s propisima zaštite na radu (članak 98. stavak 2.), 
- ako uz stroj ili uređaj s povećanim opasnostima ne izda tehničke upute i upute za uporabu (članak 99. stavak 1.), 
- ako prilikom proizvodnje osobnih zaštitnih sredstava i opreme ne primjeni propise zaštite na radu (članak 100. stavak 1.), 
- ako uz osobno zaštitno sredstvo i opremu ne izda tehničke upute i upute za uporabu (članak 101. stavak 1.). 
(2) Za gospodarski prijestup iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna i odgovorna osoba pravne osobe. 
Članak 105. 
(1) Novčanom kaznom od 20.000 do 90.000 kuna kaznit će se za gospodarski prijestup uvoznik odnosno trgovačko društvo koje stavlja u promet: 
- ako ne osigura upute na hrvatskom jeziku ili ako ne pribavi ispravu da je stroj ili uređaj s povećanim opasnostima proizveden sukladno međunarodnim konvencijama, propisima zaštite na radu odnosno odgovarajućim standardima (članak 99. stavak 2.), 
- ako za osobno zaštitno sredstvo i opremu ne osigura upute iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona na hrvatskom jeziku, odnosno ne pribavi ispravu da je osobno zaštitno sredstvo, odnosno oprema proizvedena sukladno međunarodnim konvencijama, propisima o zaštiti na radu, odnosno odgovarajućim standardima (članak 101. stavak 2). 
(2) Za gospodarski prijestup iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna i odgovorna osoba pravne osobe. 
Članak 106. 
(1) Novčanom kaznom od 20.000 do 90.000 kuna kaznit će se za gospodarski prijestup: 
- ustanova, odnosno trgovačko društvo za zaštitu na radu ako obavlja poslove zaštite na radu na temelju ovlaštenja suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega (članak 91. stavak 4.). 
(2) Za prijestupe iz stavka 1. ovoga članka počinjene drugi put kaznit će se ustanova, odnosno trgovačko društvo za zaštitu na radu i zabranom obavljanja djelatnosti u trajanju do 6 mjeseci, a za navedene prijestupe počinjene treći put kaznit će se pored novčane kazne i trajnim oduzimanjem ovlaštenja za obavljanje djelatnosti iz područja zaštite na radu. 
(3) Za gospodarski prijestup iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe. 
Članak 107. 
(1) Novčanom kaznom od 20.000 do 90.000 kuna kaznit će se za gospodarski prijestup: 
- ustanova, odnosno trgovačko društvo koje obavlja poslove zaštite na radu bez propisanog ovlaštenja, odnosno ustanova, odnosno trgovačko društvo koje obavlja poslove zaštite na radu, a ne ispunjava propisane uvjete (članak 91. stavak 4.). 
(2) Za prijestupe iz stavka 1. ovoga članka ustanova, odnosno trgovačko društvo iz točke 1. kaznit će se i trajnim oduzimanjem ovlaštenja za obavljanje djelatnosti. 
(3) Za gospodarski prijestup iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe. 
Članak 108. 
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 40.000 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac: 
- ako od zaposlenika zahtijeva sudjelovanje u troškovima provođenja zaštite na radu (članak 16.), 
- ako ne izradi pisanu procjenu opasnosti i štetnosti i ako je ne dostavi na potvrdu inspekciji rada (članak 18. stavak 1.), 
- ako u pisanom obliku ne utvrdi organizaciju provedbe zaštite na radu (članak 18. stavak 2.), 
- ako ne izradi pisane upute za provedbu procesa rada sukladno pravilima zaštite na radu i ako ih ne istakne na vidljivo mjesto radi korištenja (članak 18. stavak 5. i 6.), 
- ako on ili njegov ovlaštenik nisu osposobljeni za obavljanje poslova zaštite na radu (članak 19. stavak 2.), 
- ako ne zaposli potreban broj stručnjaka za zaštitu na radu (članak 20. stavak 1.), 
- ako ne ustroji službu zaštite na radu sukladno broju zaposlenika te stupnju opasnosti i štetnosti (članak 21. stavak 1.), 
- ako ne osigura potrebne uvjete za rad stručnjaka za zaštitu na radu ili službe zaštite na radu (članak 22. stavak 1.), 
- ako dovodi u nepovoljniji položaj stručnjaka za zaštitu na radu dok postupa sukladno propisima zaštite na radu (članak 22. stavak 2.), 
- ako ne osigura osposobljavanje iz članka 26. ovoga Zakona, 
- ako dozvoli samostalno obavljanje poslova zaposleniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, a priroda posla je takva da postoje opasnosti i štetnosti po život i zdravlje zaposlenika (članak 27. stavak 1.), 
- ako ne provede osposobljavanje zaposlenika za rad na siguran način u slučajevima utvrđenim člankom 28. stavkom 1. ovoga Zakona, 
- ako ne osigura osposobljavanje za povjerenike zaposlenika za zaštitu na radu (članak 30.), 
- ako zaposlenicima ne daje odgovarajuće obavijesti i pisane upute (članak 31. stavak 1.), 
- ako ne postavi znakove sigurnosti i znakove općih obavijesti sukladno propisima (članak 32. stavak 1.), 
- ako u propisanim rokovima ne izvijesti povjerenike zaposlenika i zaposleničko vijeće o mjerama koje će poduzeti radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja (članak 33. stavak 1.), 
- ako rasporedi zaposlenika na poslove s posebnim uvjetima rada, ako prethodno na propisani način nije utvrđeno da zaposlenik ispunjava potrebne uvjete (članak 34. stavak 2.), 
- ako dozvoli rad na poslovima s posebnim uvjetima rada zaposleniku koji više ne ispunjava uvjete za obavljanje tih poslova ili ukoliko je protekao rok u kojem je zaposlenik morao biti upućen na ponovni pregled (članak 36. stavak 2.). 
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe. 
(3) U slučaju ponavljanja prekršaja kaznit će se poslodavac i odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom u dvostrukom iznosu. 
Članak 109. 
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 40.000 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac: 
- ako dozvoli da žena obavlja radove pod zemljom i pod vodom ili da obavlja osobito teške poslove (članak 38.), 
- ako dozvoli da žena za vrijeme trudnoće obavlja poslove iz članka 39. stavka 1. ili da žena za vrijeme dojenja djeteta obavlja poslove iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona, 
- ako malodobniku dozvoli obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, rad noću ili prekovremeni rad osim u slučajevima utvrđenim Zakonom o radu (članak 40.), 
- ako zaposleniku s umanjenim radnim sposobnostima dozvoli da obavlja poslove na kojima postoji opasnost od daljnjeg umanjenja njegove radne sposobnosti (članak 41.), 
- ako obavlja rad u objektima u kojima postoji opasnost po sigurnost i zdravlje zaposlenika (članak 42. stavak 2.), 
- ako zaposlenicima ne osigura odgovarajuća osobna zaštitna sredstva i ako ne osigura da ih zaposlenici koriste pri radu (članak 43. stavak 1.), 
- ako ne osigura da strojevi i uređaji i osobna zaštitna sredstva koja se koriste budu u ispravnom stanju (članak 43. stavak 2. do 4.), 
- ako ne razradi tehnologiju rada tako da radni postupci štetno ne utječu na sigurnost i zdravlje zaposlenika (članak 44. stavak 1. i 2.), 
- ako pri radu s opasnim radnim tvarima ne primijeni pravila zaštite na radu i ako ne osigura da su u svakom trenutku označene na propisani način (članak 45. stavak 2.), 
- ako ne poduzeme propisane mjere nakon što se mjerenjem utvrdi da je koncentracija po zdravlje štetnih tvari veća od maksimalno dopustive (članak 48. stavak 2.), 
- ako na privremenom radilištu ne osigura da se radovi obavljaju sukladno pravilima zaštite na radu (članak 55. stavak 1.), 
- ako prije početka radova na privremenom radilištu ne dostavi tijelu inspekcije rada obavijest sa svim propisanim podacima i plan uređenja radilišta te ako ne izradi plan uređenja radilišta u skladu s propisima (članak 56. stavak 1. i 2.), 
- ako na zajedničkom privremenom radilištu ne osigura primjenu pravila zaštite na radu radi zaštite svojih zaposlenika i zaposlenika drugih poslodavaca (članak 57. stavak 1. i 2.), 
- ako ugovorom ne utvrdi način ostvarivanja zaštite na zajedničkom radilištu i ako ne vodi dnevnu evidenciju poslodavaca izvoditelja i njihovih zaposlenika (članak 57. stavak 3. do 5.), 
- ako ne čuva na radilištu svu dokumentaciju propisanu člankom 58. ovoga Zakona, 
- ako privremeno ne udalji s mjesta rada zaposlenika koji je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (članak 65.), 
- ako tijelima inspekcije rada ne daje obavještenja i podatke ili im onemogući obavljanje nadzora (članak 71. stavak 1. i 2.), 
- ako odmah ne izvijesti tijelo inspekcije rada o smrtnoj, skupnoj ili težoj ozljedi zaposlenika ili ako u propisanom roku ne dostavi pismeno izvješće o ozljedi (članak 72. stavak 1.). 
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe. 
(3) U slučaju ponavljanja prekršaja kaznit će se poslodavac i odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom u dvostrukom iznosu. 
Članak 110. 
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac: 
- ako za opasne radne tvari ne osigura da su propisano pakirane i označene, da su dani podaci o pravilima zaštite na radu pri njihovom korištenju i da je osigurana primjena pravila zaštite na radu pri njihovom skladištenju (članak 49. stavak 1. do 3.), 
- ako ne obavlja ispitivanja u radnom okolišu ili ako ih ne obavi na propisani način ili u propisanim rokovima (članak 50.), 
- ako ne obavlja redovito preglede svih strojeva i uređaja i osobnih zaštitnih sredstava koja koristi (članak 51.), 
- ako ne obavlja ispitivanje strojeva i uređaja s povećanim opasnostima ili ako ih ne obavi na propisani način ili u propisanim rokovima (članak 52.), 
- ako ne organizira i ne osigura evakuaciju i spašavanje zaposlenika za slučaj iznenadnog događaja, ako ne odredi osobe za provedbu i ako ne osigura potrebnu opremu (članak 60.), 
- ako ne utvrdi plan evakuacije i spašavanja zaposlenika i ako ne provede praktičnu vježbu u propisanom roku (članak 61. stavak 1. i 2.), 
- ako na propisani način ne organizira i ne osigura pružanje prve pomoći i medicinske pomoći (članak 62.), 
- ako na propisani način ne osigura zabranu pušenja i ako ne utvrdi i ne označi u kojim je prostorijama i prostorima pušenje iznimno dozvoljeno (članak 63.), 
- ako ne spriječi uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore (članak 64.). 
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe. 
(3) U slučaju ponavljanja prekršaja kaznit će se poslodavac te odgovorna osoba pravne osobe u dvostrukom iznosu. 
Članak 111. 
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac: 
- ako ne osigura osnivanje odbora za zaštitu na radu (članak 66.) ili ne osigura sjednice odbora u propisanom roku (članak 68.), 
- ako povjerenika zaposlenika za zaštitu na radu dovodi u nepovoljniji položaj zbog obavljanja njegovih dužnosti (članak 70.), 
- ako u propisanom roku ne izvijesti tijelo inspekcije rada o izvršenju rješenja ili o razlozima zbog kojih rješenje nije izvršeno (članak 71. stavak 4.), 
- ako ne izvijesti tijelo inspekcije rada o slučaju profesionalne bolesti odmah nakon što ga utvrdi nadležni organ (članak 72. stavak 2.), 
- ako ne čuva propisanu dokumentaciju ili ne vodi propisane evidencije (članak 74. stavak 1. i 2.), 
- ako ne vodi knjigu nadzora ili ako ne podnese izvješće o ozljedama na radu i slučajevima profesionalnih bolesti, ako je istih bilo (članak 75. stavak 1. i 2.), 
- ako u slučaju iz članka 79. stavka 4. ovoga Zakona ne izvijesti inspekciju rada ili ne osigura zaposleniku prava na temelju odredaba Zakona o radu. 
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe. 
Članak 112. 
Novčanom kaznom od 100 do 300 kuna kaznit će se za prekršaj na licu mjesta zaposlenik: 
- ako puši u prostorijama i prostorima u kojima je pušenje zabranjeno (članak 63. stavak 2. i 3.), 
- ako unosi i uživa alkohol za vrijeme rada ili ako obavlja rad dok je pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti (članak 64.), 
- ako ne omogući da se utvrdi da li je pod utjecajem alkohola (članak 65. stavak 2.), 
- ako ne obavlja poslove dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu (članak 77. stavak 1.), 
- ako pri radu ne koristi propisana osobna zaštitna sredstva (članak 77. stavak 2.), 
- ako odmah ne izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika o neposrednoj opasnosti po sigurnost i zdravlje (članak 78. stavak 2.), 
- ako ne obavijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika da odbija rad jer mu neposredno prijeti opasnost za život ili zdravlje, zbog toga što nisu primijenjena propisana pravila zaštite na radu (članak 79. stavak 3.). 
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 113. 
(1) Ako ovaj Zakon ovlašćuje ministra za donošenje propisa za provedbu ovoga Zakona, ministar će donijeti te propise u roku od godine dana od dana njegova stupanja na snagu. 
(2) Do stupanja na snagu propisa iz članka 1. ovoga članka primjenjivat će se provedbeni propisi doneseni na temelju Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 19/83., 17/86., 46/92., 26/93. i 29/94.) koji nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona. 
Članak 114. 
(1) Odredbe propisa koji su doneseni na temelju članka 52. Osnovnog zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 52/71. i 52/73.) i odredbe propisa koji su navedeni u članku 125. toga Zakona, a koje su do dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 54/74.) bile na snazi, primjenjivat će se kao pravna pravila, ukoliko nisu u suprotnosti sa zakonima Republike Hrvatske i propisima donesenima na temelju zakona. 
(2) Pravna pravila primjenjivat će se do stupanja na snagu provedbenih propisa koje će na temelju ovlasti iz ovoga Zakona donijeti ministar u roku iz članka 113. stavka 1. ovoga Zakona. 
Članak 115. 
(1) Ministar rada dužan je propisati način izrade i sadržaj procjene opasnosti iz članka 18. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona. 
(2) Poslodavci koji ispunjavaju uvjete za procjenu opasnosti i koji te procjene imaju izrađene prema odredbama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 19/83., 17/86., 46/92., 26/93. i 29/94.) mogu ih, uz podloge na temelju kojih su izrađene, podnijeti na odobrenje inspekciji rada odmah po stupanju na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, ako su u procjenama i njihovima podlogama sadržani svi propisani podaci. 
(3) Poslodavci koji nemaju izrađenu procjenu opasnosti dužni su je izraditi i uz podloge na kojoj je izrađena podnijeti na potvrdu inspekciji rada u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka. 
Članak 116. 
(1) Poslodavci su dužni svoje opće akte uskladiti s odredbama ovoga Zakona i potvrđenom procjenom opasnosti u roku od tri mjeseca od dana potvrde procjene, a najkasnije u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Zakona. 
(2) Neovisno od odredbe iz prethodnog stavka poslodavci su dužni odredbe članka 20. i 21. ovoga Zakona početi primjenjivati najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 117. 
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti će se po odredbama propisa po kojima su započeti. 
Članak 118. 
Vlada Republike Hrvatske osnovat će Nacionalno vijeće za zaštitu na radu iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 119. 
Do donošenja propisa iz članka 116. stavak 2. ovoga Zakona, smatrat će se da ustanove, odnosno trgovačka društva koja obavljaju poslove zaštite na radu ispunjavaju propisane uvjete za rad, ako su prije stupanja na snagu ovoga Zakona imala rješenje ovlaštenog tijela državne uprave o ispunjavanju tih uvjeta. 
Članak 120. 
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 19/83., 17/86., 46/92., 26/93. i 29/94.). 
Članak 121. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama" a primjenjuje se od 1. siječnja 1997. 
Klasa: 115-02/96-01/01
Zagreb, 28. lipnja 1996. 
ZASTUPNIČKI DOM SABORA
REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.