Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i drugi propisi Republike Hrvatske

  PREPORUKA:
  PREGLED USLUGA ZA PODUZETNIKE - LINK NA INFORMACIJE - INTERNET USLUGE
  SAZNAJTE KAKO USPJEŠNO PROMOVIRATI SVOJE PROIZVODE ILI USLUGE >>LINK
Detaljan pregled zakona i drugih propisa Republike Hrvatske
First page | Prev | Next | Last page |

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji


  

Narodne novine br.: 137 - Datum: 13.11.2009. - Interni ID: 20093314


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji

HRVATSKI SABOR
3314
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI
Proglašavam Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 30. listopada 2009. godine.
Klasa: 011-01/09-01/190
Urbroj: 71-05-03/1-09-2
Zagreb, 6. studenoga 2009.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI
I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom propisuje što je nasilje u obitelji, osobe koje se smatraju članovima obitelji u smislu ovoga Zakona, te vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za počinjenje nasilja u obitelji.
(2) Svrha je ovoga Zakona prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji, primjenom odgovarajućih mjera prema počinitelju, te ublažavanje posljedica već počinjenog nasilja pružanjem zaštite i pomoći žrtvi nasilja.
(3) Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u Zakonu korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se jednako na muški i ženski rod.
Članak 2.
U svim postupcima vezanim za nasilje u obitelji prema ovom Zakonu primjenjuju se odredbe Prekršajnog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.
Članak 3.
(1) U smislu ovoga Zakona obitelj čine:
– žena i muškarac u braku, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih,
– žena i muškarac u izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca,
– srodnici po krvi u ravnoj lozi bez ograničenja,
– srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s trećim stupnjem,
– srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem u bračnoj i izvanbračnoj zajednici,
– osobe koje imaju zajedničku djecu,
– skrbnik i štićenik,
– udomitelj, korisnik smještaja u udomiteljskoj obitelji i članovi njihovih obitelji dok takav odnos traje.
(2) U smislu ovoga Zakona obitelj čine i žena i muškarac koji su živjeli zajedno u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca, ukoliko su nakon prekida bračne ili izvanbračne zajednice povod sukoba bili bivši bračni ili izvanbračni odnosi.
Članak 4.
Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:
– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje),
– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.
Članak 5.
(1) Sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane za nasilje u obitelji postupat će hitno.
(2) Svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu su hitni.
Članak 6.
(1) U svim postupcima vezanim za nasilje u obitelji službe socijalne skrbi i zdravstvene ustanove te druga nadležna tijela dužna su voditi brigu o svim potrebama žrtve i omogućiti joj pristup odgovarajućim službama.
(2) Počinitelju nasilja službe iz stavka 1. ovoga članka dužne su pružiti odgovarajuću informaciju o svim njegovim pravima.
(3) U slučajevima pokretanja prekršajnog postupka u kojem se kao žrtva pojavljuje dijete nadležni sud dužan je, bez odgode, o tome obavijestiti ustanove socijalne skrbi radi poduzimanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.
(4) Interesi djeteta izloženog nasilju u obitelji prioritetni su u svim postupcima.
Članak 7.
Odredbe ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na osobe koje prema posebnom propisu žive u istospolnoj zajednici.
Članak 8.
Zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji obvezni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali u obavljanju svojih poslova.
Članak 9.
Radi zaštite i osiguranja osobe izložene nasilju nadležni sud će izdati nalog policiji da otprati osobu izloženu nasilju u kuću, stan ili drugi stambeni prostor radi uzimanja njezinih osobnih stvari i osobnih stvari drugih osoba koje su s njom napustile navedeni prostor, koje su neophodne za zadovoljenje svakodnevnih potreba.
II. PREKRŠAJNOPRAVNE SANKCIJE
Svrha i vrste prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji
Članak 10.
(1) Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnopravnih sankcija je osobita zaštita obitelji i članova obitelji ugroženih i izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.
(2) Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere, kazna zatvora, novčana kazna i druge prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim zakonom.
Zaštitne mjere
Članak 11.
(1) Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a primjenjuju se radi otklanjanja ugroženosti osoba izloženih nasilju i drugih članova obitelji.
(2) Sud može nad počiniteljem nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, primijeniti sljedeće zaštitne mjere:
– obveznog psihosocijalnog tretmana,
– zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji,
– zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,
– udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora,
– obveznog liječenja od ovisnosti,
– oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja.
Zaštitna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana
Članak 12.
(1) Zaštitna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja počinitelja ili ako postoji opasnost da bi počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema osobama iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može se odrediti u trajanju od najmanje šest mjeseci.
(3) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi provedbenim propisom propisat će način i mjesto provođenja psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji.
Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji
Članak 13.
(1) Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi ponovno mogao počiniti nasilje u obitelji.
(2) U presudi kojom sud primjenjuje mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, sud će odrediti mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji.
(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine.
(4) Ministar nadležan za unutarnje poslove provedbenim propisom propisat će postupanje policijskog službenika u izvršenju mjere iz stavka 1. ovoga članka.
Zaštitna mjera zabrane uhođenja ili uznemiravanja osobe izložene nasilju
Članak 14.
(1) Zaštitna mjera zabrane uhođenja ili uznemiravanja osobe izložene nasilju može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio uhođenjem ili uznemiravanjem, a postoji opasnost da bi ponovno mogao uhoditi ili uznemiravati osobe iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine.
(3) Ministar nadležan za unutarnje poslove provedbenim propisom propisat će postupanje policijskog službenika u izvršenju mjere iz stavka 1. ovoga članka.
Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora
Članak 15.
(1) Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je počinio nasilje prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje.
(2) Osoba kojoj je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka dužna je odmah napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor uz prisutnost policijskog službenika.
(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine.
(4) Ministar nadležan za unutarnje poslove provedbenim propisom propisat će postupanje policijskog službenika u izvršenju mjere iz stavka 1. ovoga članka.
Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti
Članak 16.
(1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu ili opojnim drogama kad postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti nasilje.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti dulje od jedne godine.
(3) Ministar nadležan za poslove zdravstva donijet će provedbeni propis o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera oduzimanja predmeta
Članak 17.
Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primijenit će se kada postoji opasnost da će se određeni predmet ponovno uporabiti za počinjenje nasilja ili radi zaštite opće ili javne sigurnosti.
Primjena zaštitnih mjera
Članak 18.
(1) Zaštitne mjere iz članka 11. ovoga Zakona mogu se primijeniti samostalno i bez izricanja kazne, odnosno druge prekršajnopravne sankcije.
(2) Zaštitne mjere mogu se primijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovlaštenog tužitelja ili na zahtjev osobe izložene nasilju.
Članak 19.
(1) Zaštitne mjere iz članka 11. stavka 2. podstavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona mogu se primijeniti prije pokretanja prekršajnog postupka.
(2) Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka primijenit će se na prijedlog osobe izložene nasilju ili ovlaštenog tužitelja uz prethodnu suglasnost žrtve radi otklanjanja izravne životne ugroženosti te osobe ili drugih članova obitelji.
(3) Sud će donijeti odluku iz stavka 1. ovoga članka, odmah bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja prijedloga.
(4) Odluku iz stavka 3. ovoga članka sud će staviti izvan snage ukoliko predlagatelj iz stavka 2. ovoga članka u roku od osam dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog.
(5) Sud je dužan upozoriti predlagatelja iz stavka 2. ovoga članka o posljedicama nepodnošenja optužnog prijedloga u smislu stavka 4. ovoga članka.
Prekršajne odredbe
Članak 20.
(1) Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći kaznu zatvora ili novčanu kaznu.
(2) Član obitelji koji počini nasilje iz članka 4. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.
(3) Član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana.
(4) Punoljetni član obitelji koji u nazočnosti djeteta, maloljetne osobe ili osobe s invaliditetom počini nasilje u obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.
(5) Punoljetni član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 4. ovoga članka kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.
(6) Ako je nasilje iz stavka 5. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta, maloljetne osobe ili osobe s invaliditetom, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.
(7) Punoljetni član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 6. ovoga članka kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 60 dana.
Članak 21.
Novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna kaznit će se osobe iz članka 8. ovoga Zakona koje ne prijave policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznale obavljajući svoju djelatnost.
Odgovornost za nepostupanje po zaštitnim mjerama
Članak 22.
(1) Počinitelj nasilja u obitelji dužan je postupati u skladu s primijenjenom zaštitnom mjerom.
(2) Počinitelj koji ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana.
(3) Osobe iz članka 8. ovoga Zakona koje u djelokrugu svoje djelatnosti saznaju da počinitelj nasilja ne postupa u skladu s primijenjenom zaštitnom mjerom, dužne su o tome obavijestiti nadležno tijelo koje će prekršajnom sudu podnijet optužni prijedlog.
Članak 23.
(1) Ministar nadležan za poslove obitelji osnovat će Stručno povjerenstvo za praćenje i unapređivanje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršenja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji i donijeti Poslovnik o njegovu radu.
(2) Članovi Stručnog povjerenstva imenuju se iz reda sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika, državnih službenika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove specijaliziranih za područje kriminaliteta nasilja u obitelji, državnih službenika ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, ministarstva nadležnog za poslove zdravstva i socijalne skrbi i ministarstva nadležnog za poslove obitelji.
(3) Stručno povjerenstvo, u okviru svog djelokruga, ima ovlasti podnositi ministrima nadležnim za poslove pravosuđa, unutarnjih poslova, socijalne skrbi, zdravstva i obitelji prijedloge i mišljenja u vezi s primjenom ovoga Zakona i drugih zakona kojima se štite žrtve nasilja u obitelji.
III. PRIKUPLJANJE, OBRADA I POHRANA STATISTIČKIH PODATAKA
Članak 24.
(1) Ministarstvo nadležno za poslove obitelji ovlašteno je za prikupljanje, obradu i pohranu statističkih podataka iz područja primjene ovoga Zakona.
(2) Sud, općinsko državno odvjetništvo, policija i druga tijela ovlaštena za postupanje prema ovom Zakonu dužna su voditi evidenciju o poduzetim radnjama prema ovom Zakonu te u obvezi dostavljati ministarstvu nadležnom za poslove obitelji polugodišnja i godišnja izvješća o broju pokrenutih ili okončanih postupaka ili poduzetih drugih mjera prema ovom Zakonu.
(3) Ministar nadležan za poslove obitelji propisat će pravilnikom sadržaj obvezne evidencije i izvješća iz stavka 2. ovoga članka te način prikupljanja, obrade i pohrane statističkih podataka.
(4) Odgovorna osoba tijela iz stavka 2. ovoga članka, odnosno drugoga nadležnog tijela za provedbu ovoga Zakona, koja ministarstvu nadležnom za poslove obitelji uskrati dostavu statističkih podataka propisanih pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna.
IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 25.
(1) Ministar nadležan za poslove zdravstva donijet će propis o provedbi zaštitne mjere iz članka 16. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar nadležan za poslove obitelji osnovat će Stručno povjerenstvo iz članka 23. ovoga Zakona te donijeti Poslovnik o njegovu radu u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Stručno povjerenstvo osnovano na temelju odredbe članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (»Narodne novine« br. 116/03.) obavljat će poslove za koje je imenovano do imenovanja novog sastava sukladno odredbi stavka 2. ovoga članka.
(4) Ministar nadležan za poslove obitelji donijet će pravilnik iz članka 24. stavka 3. ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 26.
(1) Ministri nadležni za poslove socijalne skrbi i unutarnje poslove donijet će provedbene propise iz članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 4., članka 14. stavka 3. i članka 15. stavka 4. u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Do donošenja provedbenih propisa iz stavka 1. ovoga članka na snazi ostaju provedbeni propisi doneseni na osnovi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (»Narodne novine«, br. 116/03.):
– Pravilnik o načinu i mjestu provođenja psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji (»Narodne novine«, br. 29/05. i 78/06.) i
– Pravilnik o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije (»Narodne novine«, br. 27/04.).
Članak 27.
Prekršajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se i pravomoćno dovršiti prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (»Narodne novine«, br. 116/03.).
Članak 28.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (»Narodne novine«, br. 116/03.).
Članak 29.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 551-01/09-01/02
Zagreb, 30. listopada 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.



Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji


  

Narodne novine br.: 116 - Datum: 22.07.2003. - Interni ID: 20031586


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji

HRVATSKI SABOR
1586
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI
Proglašavam Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. srpnja 2003.
Broj: 01-081-03-2623/2
Zagreb, 18. srpnja 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI
OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom određuje pojam nasilja u obitelji, krug osoba koje se smatraju članovima obitelji u smislu ovoga Zakona, propisuje se način zaštite članova obitelji, te vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija.
Članak 2.
(1) Na prekršaje s područja nasilja u obitelji primjenjuju se odredbe Zakona o prekršajima, osim ako što ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(2) Svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu hitne su naravi.
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona obitelj čine: muž i žena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, srodnici po krvi u ravnoj lozi bez ograničenja, srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s četvrtim stupnjem, srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem, osobe koje su živjele zajedno u obiteljskoj ili izvanbračnoj zajednici i njihova djeca, te osobe koje imaju zajedničku djecu, posvojitelj i posvojenik, skrbnik i štićenik.
Članak 4.
Nasilje u obitelji je:
– svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe,
– svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol,
– prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva,
– fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne,
– verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja,
– spolno uznemiravanje,
– uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja,
– protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama,
– oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.
Članak 5.
(1) Zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno-obrazovne ustanove dužni su prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu za počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje ne postupaju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka čine prekršaj.
Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji
Članak 6.
(1) Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su novčana kazna i kazna zatvora, te zaštitne mjere.
(2) Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnopravnih sankcija je osobita zaštita obitelji i članova obitelji ugroženih nasiljem, ostvarivanje i promicanje zdravog i harmoničnog života unutar obitelji, te poštivanje pravnog sustava.
Zaštitne mjere
Članak 7.
Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći sljedeće zaštitne mjere:
a) obveznog psihosocijalnog tretmana,
b) zabrane približavanja žrtvi nasilja,
c) zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,
d) udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora,
e) osiguranja zaštite osobe izložene nasilju,
f) obveznog liječenja od ovisnosti,
g) oduzimanje predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja.
Svrha zaštitnih mjera
Članak 8.
Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
Zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana
Članak 9.
(1) Zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja počinitelja ili ako postoji opasnost da bi počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema osobama iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka traje do prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali ne može se odrediti u trajanju duljem od šest mjeseci.
(3) Ministri rada i socijalne skrbi i zdravstva donijet će provedbene propise kojima se određuje način i mjesto provođenja psihosocijalnog tretmana u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji
Članak 10.
(1) Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji može se izreći osobi koja je počinila nasilje u obitelji ako postoji opasnost da bi ponovno mogla počiniti nasilje u obitelji.
(2) U rješenju kojim sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, sud će odrediti mjesta ili područja, te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji.
(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od jedne godine.
(4) Ministar unutarnjih poslova donijet će provedbene propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju
Članak 11.
(1) Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju može se izreći osobi koja je nasilje počinila uznemiravanjem ili uhođenjem, a postoji opasnost da bi ponovno mogla uznemiravati ili uhoditi osobe iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od jedne godine.
(3) Ministar unutarnjih poslova donijet će provedbene propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora
Članak 12.
(1) Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora može se izreći osobi koja je počinila nasilje prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje.
(2) Osoba kojoj je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka dužna je odmah napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor uz prisutnost policijskog službenika.
(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog niti dulje od tri mjeseca.
(4) Ministar unutarnjih poslova donijet će provedbene propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera osiguranja zaštite osobe izložene nasilju
Članak 13.
(1) Zaštitna mjera osiguranja zaštite osobe izložene nasilju može se izreći osobi izloženoj nasilju radi njene fizičke zaštite i radi uzimanja osobnih isprava, odjeće, novca i drugih stvari koje su joj nužne u svakodnevnom životu iz kuće, stana ili drugog stambenog prostora.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka sadrži nalog policijskim službenicima da otprati osobu izloženu nasilju i štiti prilikom uzimanja njenih stvari i prati prilikom izlaska iz kuće, stana ili drugog stambenog prostora.
(3) Trajanje mjera iz stavka 1. ovoga članka određeno je vremenskim trajanjem izvršenja sudskog naloga.
Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti
Članak 14.
(1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se izreći osobi koja je počinila nasilje u obitelji pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga kad postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti nasilje.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od dvije godine.
(3) Ministar zdravstva donijet će provedbene propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera oduzimanja predmeta
Članak 15.
Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primijenit će se kada postoji opasnost da će se određeni predmet ponovno uporabiti za počinjenje nasilja ili radi zaštite opće sigurnosti ili iz moralnih razloga.
Izricanje zaštitnih mjera
Članak 16.
(1) Zaštitne mjere mogu se izreći na zahtjev osobe izložene nasilju ili policije ili po službenoj dužnosti.
(2) Zaštitna mjera iz članka 7. točka a) i g) ovoga Zakona izriče se po službenoj dužnosti.
(3) Zaštitne mjere propisane ovim Zakonom izriču se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju ili od dana prestanka izvršenja kazne zatvora, osim ako ovim Zakonom nije određeno drugačije.
Članak 17.
(1) Zaštitne mjere iz članka 7. točka b., c., d. i g. ovoga Zakona mogu se izreći samostalno i bez izricanja kazne, odnosno druge prekršajne sankcije.
(2) Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka izriču se po prijedlogu podnositelja zahtjeva prekršajnog postupka, radi otklanjanja izravne životne ugroženosti osoba izloženih nasilju i drugih članova obitelji.
(3) Sud će donijeti rješenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka u roku od 48 sati.
(4) Rješenje iz stavka 3. ovoga članka sud će staviti izvan snage ukoliko podnositelj u roku od tri dana od dana donošenja rješenja ne podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
(5) Sud je dužan o posljedicama iz stavka 4. ovoga članka upozoriti podnositelja.
(6) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od tri dana. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Prekršajne odredbe
Članak 18.
(1) Član obitelji koji počini nasilje iz članka 4. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana.
(2) Član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana.
(3) Punoljetni član obitelji koji u nazočnosti djeteta ili maloljetne osobe počini nasilje u obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.
(4) Punoljetni član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.
(5) Ako je nasilje iz stavka 3. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili maloljetne osobe počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.
Članak 19.
Novčanom kaznom za prekršaj iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona kaznit će se osobe iz članka 5. koje se ne prijave policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali obavljajući svoju dužnost.
Odgovornost za nepostupanje po zaštitnim mjerama
Članak 20.
(1) Počinitelj nasilja u obitelji dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom.
(2) Osoba koja ne postupa prema izrečenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu koji ne može biti manji od 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 40 dana.
(3) Kaznu izriče sud pisanim rješenjem protiv kojeg stranke imaju pravo žalbe u roku od tri dana.
(4) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Članak 21.
Ministar unutarnjih poslova donijet će provedbene propise iz članka 10., 11. i 12. ovoga Zakona o načinu provedbe zaštitnih mjera sukladno ovom Zakonu u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 22.
(1) Ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave osnovat će Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđivanje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka, te izvršenja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji i donijeti Poslovnik o njegovu radu u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Članovi Povjerenstva imenuju se iz reda sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika, službenika Ministarstva unutarnjih poslova specijaliziranih za područje kriminaliteta nasilja u obitelji, službenika Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i službenika Ministarstva rada i socijalne skrbi.
(3) Povjerenstvo podnosi ministru pravosuđa uprave i lokalne samouprave prijedloge i mišljenja.
Članak 23.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 552-01/02-01/04
Zagreb, 14. srpnja 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.



Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja


  

Narodne novine br.: 105 - Datum: 13.10.1999. - Interni ID: 19991625


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD NEIONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
Proglašavam Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 1. listopada 1999. 
Broj: 01-081-99-1646/2
Zagreb, 7. listopada 1999. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 
ZAKON 
O ZAŠTITI OD NEIONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
I. OPĆE ODREDBE 
Članak 1. 
Ovim Zakonom se određuju načela i mjere zaštite, te nadzor nad provedbom mjera zaštite od neionizirajućih zračenja, u svrhu smanjivanja opasnosti za zdravlje ljudi. 
Članak 2. 
U ovome su Zakonu u uporabi pojmovi sa sljedećim značenjem: 
- neionizirajuća zračenja jesu elektromagnetska polja i elektromagnetski valovi frekvencije niže od 3.000.000 GHz ili ultrazvuk frekvencije niže od 500 MHz, a koji u međudjelovanju s tvarima ne stvaraju ione, 
- elektromagnetski val jesu titraji međusobno povezanih električnog i magnetskog polja koji se šire prostorom, 
- frekvencija jest broj titraja u jednoj sekundi, a izražava se jedinicom herc (Hz), 
- ultrazvuk jest zvuk čija je frekvencija viša od granice čujnosti ljudskog uha, tj. zvuk frekvencije iznad 20 kHz, 
- kavitacija jest stvaranje pojačano oscilirajućih mjehurića plina u tekućinama i tkivima unošenjem mehaničke energije vanjskim izvorima, 
- optičko zračenje jesu elektromagnetski valovi frekvencije od 300 GHz do 3.000.000 GHz, 
- koherencija jest svojstvo elektromagnetskog vala da između dviju točaka u prostoru i vremenu postoji odnos konstantne faze titranja, 
- koherentno elektromagnetsko zračenje jest zračenje kod kojeg je u smjeru širenja održana koherencija na duljini većoj od 1 mm, 
- izvor neionizirajućih zračenja jest svaki uređaj koji proizvodi jednu ili više vrsta neionizirajućih zračenja, 
- laser jest izvor neionizirajućih zračenja koji odašilje usmjereno koherentno elektromagnetsko zračenje u idealnim uvjetima na jednoj frekvenciji, a stvarno u uskom pojasu frekvencija u optičkom području, 
- promet izvora neionizirajućih zračenja jest: proizvodnja, nabavka, prodaja, prijenos, prijevoz, provoz, prerada, uvoz, iznajmljivanje, nasljeđivanje, ustupanje i održavanje. 
II. NAČELA ZAŠTITE OD NEIONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
Članak 3. 
Mjerama zaštite od neionizirajućih zračenja mora se osigurati provedba načela opravdanosti uporabe, ograničenja izlaganja neionizirajućim zračenjima i optimalizacije opće zaštite od neionizirajućih zračenja. 
Članak 4. 
Uporaba izvora neionizirajućih zračenja je opravdana ako daje sveukupnu korist pojedincu i društvu, veću od štetnosti zbog izlaganja tim zračenjima. 
Primjena izvora neionizirajućih zračenja u medicini je opravdana, ako daje dostatan dijagnostički ili terapijski učinak uz najmanju moguću izloženost korisnika medicinske usluge u danim uvjetima. 
Članak 5. 
Ograničenje izlaganja neionizirajućim zračenjima ostvaruje se primjenom mjera zaštite od neionizirajućih zračenja kojima se osigurava da je svako izlaganje ljudi tim zračenjima niže od graničnih razina utvrđenih ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. 
Članak 6. 
Optimalizacija zaštite ostvaruje se provedbom mjera zaštite kojom se izlaganje djelatnika i drugih osoba neionizirajućim zračenjima od svih izvora neionizirajućih zračenja smanjuje toliko nisko koliko je razumno moguće ispod graničnih razina. 
III. MJERE ZAŠTITE OD NEIONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
Članak 7. 
Mjere zaštite od neionizirajućih zračenja jesu: 
1. propisivanje graničnih razina i nadzor nad izloženosti ljudi neionizirajućim zračenjima, 
2. proračun i procjena razina zračenja u okolišu izvora neionizirajućeg zračenja, 
3. mjerenje razina zračenja u okolišu izvora neionizirajućeg zračenja, 
4. smanjivanje razine zračenja u okolišu izvora na najnižu razinu, obzirom na vrstu, podrijetlo i svojstva proizvedenih neionizirajućih zračenja, njihovu namjenu, mjesto uporabe, tehničke uvjete i zdravstvene učinke tih zračenja, 
5. vremensko ograničavanje izloženosti ljudi neionizirajućim zračenjima, 
6. prikladno označavanje izvora neionizirajućih zračenja i prostora u kojima se oni nalaze, 
7. uporaba zaštitne opreme pri radu s izvorima neionizirajućih zračenja ili radu u prostorima s neionizirajućim zračenjima koja prelaze granične razine propisane na temelju ovoga Zakona, u svrhu smanjivanja i sprječavanja opasnosti od nezgoda ili posljedica po zdravlje od tih zračenja, 
8. izobrazba i stručno usavršavanje djelatnika glede zaštite od neionizirajućih zračenja, 
9. mjere za utvrđivanje i praćenje zdravlja djelatnika koji su na radnim mjestima utvrđenim provedbenim propisom izloženi neionizirajućim zračenjima, 
10. osobna i uzajamna zaštita ljudi od neionizirajućih zračenja, 
11. osiguranje stručnih djelatnika, tehničkih, financijskih i drugih uvjeta za provedbu mjera zaštite od neionizirajućih zračenja, 
12. vođenje evidencije o izvorima neionizirajućih zračenja, te o praćenju izloženosti djelatnika koji rade s izvorima neionizirajućih zračenja, izloženosti korisnika zdravstvenih usluga i drugih osoba tim zračenjima, 
13. određivanje uvjeta za smještaj, izradbu, nabavku i uporabu izvora neionizirajućih zračenja, 
14. nadzor nad izvorima neionizirajućih zračenja i primjene mjera zaštite. 
Članak 8. 
Granične razine izloženosti djelatnika i ostalog pučanstva izvorima neionizirajućih zračenja bez obzira na vrstu i svojstva zračenja, ne odnose se na ozračenja od prirodnih izvora zračenja (Sunce, svemir) i medicinskog izlaganja u svrhu dijagnostike i terapije. 
Članak 9. 
Uređaji koji proizvode ultrazvuk smiju biti u uporabi samo ako ne uzrokuju kavitaciju u tkivima ili zagrijavanje bilo kojeg tkiva na temperaturu višu od 38,50 C i ako ispunjavaju uvjete iz propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. 
U svrhu medicinske dijagnostike ili terapije mogu se rabiti ultrazvučni uređaji koji mogu zagrijati pojedino tkivo bolesnika i do viših temperatura i izazivati kavitaciju u tkivima ako je to klinički opravdano i ako je načinjen proračun, odnosno procjena razina zračenja u tkivima bolesnika. 
Ministar zdravstva donosi provedbeni propis o temeljnim zahtjevima kojima moraju udovoljiti uređaji koji proizvode ultrazvuk sukladno hrvatskim, međunarodnim i harmoniziranim europskim normama. 
Članak 10. 
Uređaji, postrojenja i građevine koji su izvor elektromagnetskih polja ili sadrže izvore elektromagnetskih polja smiju se rabiti i stavljati u promet samo ako ispunjavaju bitne zahtjeve sukladno njihovoj namjeni i u uvjetima primjene ne izlažu ljude elektromagnetskim poljima iznad graničnih razina određenih provedbenim propisom. 
Bitni zahtjevi za uređaje iz stavka 1. ovoga članka jesu sigurnost, točnost, izdržljivost, utjecaj na okoliš, nadzor nad količinom i vrstom zračenja koje proizvode, potrebite oznake značajki uređaja, pripadajuća dokumentacija te upute za uporabu. 
Ministar zdravstva donosi provedbeni propis kojim se utvrđuju granične razine elektromagnetskih polja, postupci njihova provjeravanja i uvjeti za dobivanje ovlasti za obavljanje tih postupaka, kao i posebni zahtjevi za uređaje, postrojenja i građevine iz stavka 1. ovoga članka, sukladno hrvatskim, međunarodnim i harmoniziranim europskim normama. 
Provedbeni propis iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar zdravstva uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove graditeljstva. 
Članak 11. 
Uređaji koji su izvori ili sadrže izvore koherentnog ili nekoherentnog zračenja - laseri smiju se proizvoditi, rabiti i stavljati u promet samo ako u svim uvjetima uporabe ne izlažu ljude i okoliš neionizirajućim zračenjima iznad graničnih razina određenih provedbenim propisima te ako udovoljavaju temeljnim zahtjevima sukladno njihovoj namjeni. 
Temeljni zahtjevi za uređaje iz stavka 1. ovoga članka jesu sigurnost, točnost, izdržljivost, utjecaj na okoliš, nadzor nad količinom i vrstom zračenja koje proizvode, potrebite oznake bitnih značajki uređaja, pripadajuća dokumentacija te upute za uporabu. 
Ministar zdravstva donosi provedbeni propis kojim se utvrđuju temeljni zahtjevi za uređaje iz stavka 1. ovoga članka, sukladno hrvatskim, međunarodnim i harmoniziranim europskim normama iz tog područja. 
Provedbeni propis iz stavka 2. ovoga članka donosi ministar zdravstva uz prethodno mišljenje ministra graditeljstva. 
Članak 12. 
Ministar zdravstva utvrđuje provedbenim propisom poslove s uporabom izvora neionizirajućih zračenja na kojima djelatnik može raditi samo nakon utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje tih poslova. 
Zdravstvena sposobnost za rad s izvorima neionizirajućih zračenja iz stavka 1. ovoga članka mora se provjeravati za vježbenike i studente prije početka školovanja za rad s izvorima neionizirajućih zračenja i za djelatnike prije početka i tijekom rada s izvorima neionizirajućih zračenja. 
Zdravstvenu sposobnost iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje doktor medicine specijalist medicine rada u zdravstvenoj ustanovi koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada koju ovlasti ministar zdravstva ili doktor medicine specijalist medicine rada u privatnoj praksi kojeg ovlasti ministar zdravstva. 
Ako osoba koja radi s izvorima neionizirajućih zračenja bude izložena ozračenju iznad graničnih razina utvrđenih ovim Zakonom ili ako doktor medicine specijalist medicine rada iz kojeg drugog zdravstvenog razloga smatra potrebnim, takva osoba mora pristupiti izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu. 
Način utvrđivanja i provjere zdravstvene sposobnosti, rokove u kojima se mora ponoviti utvrđivanje zdravstvene sposobnosti, sadržaj i način izdavanja svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti, te način vođenja evidencije o obavljenim zdravstvenim pregledima iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se provedbenim propisom iz područja zaštite na radu koji se odnosi na utvrđivanje zdravstvenog stanja djelatnika s posebnim uvjetima rada. 
Članak 13. 
Ministar zdravstva provedbenim propisom utvrđuje izvore neionizirajućih zračenja za koje je obvezno odobrenje za njihovo stavljanje u promet i uporabu. 
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje, odnosno uskraćuje ministar zdravstva rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor. 
Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka ministar zdravstva daje pravnoj, odnosno fizičkoj osobi po prethodno pribavljenom mišljenju ovlaštene pravne osobe o udovoljavanju uvjetima sukladno odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa. 
Članak 14. 
Uvjeti koje moraju ispunjavati pravne ili fizičke osobe za stavljanje u promet i uporabu izvora neionizirajućih zračenja jesu: 
1. ozračenje djelatnika i ostalog pučanstva od izvora neionizirajućih zračenja ne smije ni pod kojim uvjetima uporabe prijeći propisane granice, 
2. prostor u kojem se rabe ili su smješteni izvori neionizirajućih zračenja koji ispunjava tehničke, sigurnosne i druge uvjete utvrđene provedbenim propisom, 
3. tehničke i funkcionalne osobine uređaja koji proizvodi određenu vrstu neionizirajućih zračenja koje mogu utjecati na smanjenje opasnosti od zračenja s motrišta zaštite, 
4. osiguranje zaštite bolesnika tijekom dijagnostičkih i terapijskih postupaka, 
5. djelatnici sa stručnom spremom i zdravstvenim uvjetima kojima moraju udovoljavati osobe koje rade ili će raditi s određenom vrstom izvora neionizirajućih zračenja, 
6. osigurano ispitivanje kakvoće uređaja koji proizvodi određenu vrstu neionizirajućeg zračenja po ovlaštenoj pravnoj osobi u propisanim rokovima, te način proračuna, odnosno mjerenja razine zračenja u bolesniku, 
7. izvješćivanje i način vođenja evidencije u svezi s uporabom izvora neionizirajućih zračenja, 
8. upis u registar Hrvatskog zavoda za zaštitu od zračenja. 
Ministar zdravstva donosi provedbeni propis kojim se utvrđuju uvjeti iz stavka 1. ovoga članka. 
Propisom iz stavka 2. ovoga članka utvrđuju se i granice ozračenja te rokovi i način periodičnog ispitivanja radi provjere udovoljavanja propisanim uvjetima. 
Izvori neionizirajućih zračenja za čiju uporabu i stavljanje u promet nije potrebno odobrenje ministra zdravstva, moraju udovoljavati uvjetima propisanim provedbenim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. 
Članak 15. 
Odgovornost i troškove provedbe mjera zaštite od neionizirajućih zračenja snosi pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje ministra zdravstva za uporabu i stavljanje u promet izvora neionizirajućih zračenja. 
Članak 16. 
Pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje ministra zdravstva za uporabu i stavljanje u promet izvora neionizirajućih zračenja obvezna je djelatnicima koji su tijekom rada izloženi neionizirajućim zračenjima osigurati osobna zaštitna sredstva, osigurati provjeru ispravnosti tih sredstava, mjerenje razina neionizirajućih zračenja u propisanim rokovima, te provjeru ispravnosti zaštitne opreme i mjernih uređaja. 
Ministar zdravstva propisuje osobna zaštitna sredstva djelatnika koji su tijekom rada izloženi neionizirajućim zračenjima, te rokove i načine provjere ispravnosti zaštitne opreme. 
Članak 17. 
Osobe koje rade s izvorima neionizirajućih zračenja moraju primjenjivati sve propisane mjere zaštite od neionizirajućih zračenja i rabiti propisanu zaštitnu opremu, ovisno o vrsti i svojstvima zračenja, te mjestu i načinu uporabe izvora neionizirajućih zračenja. 
Članak 18. 
Stručnim poslovima zaštite od neionizirajućih zračenja smatraju se: 
1. davanje mišljenja u postupku utvrđivanja ispunjenja uvjeta za obavljanje djelatnosti u svezi s izvorima neionizirajućih zračenja, 
2. periodička ispitivanja izvora neionizirajućih zračenja u propisanim rokovima i procjena njihova utjecaja na djelatnike, ostalo pučanstvo i okoliš, 
3. mjerenje razine neionizirajućih zračenja u prostorima u kojima se rabe, 
4. provjera ispravnosti uređaja bez mjerne funkcije i osobnih zaštitnih sredstava. 
Članak 19. 
Stručne poslove zaštite od neionizirajućih zračenja iz članka 18. ovoga Zakona mogu obavljati pravne osobe koje ovlasti ministar zdravstva, po pribavljenom mišljenju Hrvatskog zavoda za zaštitu od zračenja. 
Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka ministar zdravstva daje pravnim osobama prethodno ovlaštenim od Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo za obavljanje određenih radnji koje ispunjavaju propisane uvjete s obzirom na djelatnike, prostor i opremu, te način mjerenja razine zračenja u okolišu izvora neionizirajućih zračenja. 
Propis kojim će se utvrditi uvjeti iz stavka 2. ovoga članka donosi ministar zdravstva. 
Propisom iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje se i način vođenja evidencija te dostavljanja izvješća i podataka pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka. 
Popis pravnih osoba koje mogu obavljati stručne poslove zaštite od neionizirajućih zračenja iz članka 18. ovoga Zakona objavljuje se u "Narodnim novinama". 
IV. HRVATSKI ZAVOD ZA ZAŠTITU OD ZRAČENJA 
Članak 20. 
Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja, kao zdravstvena ustanova za obavljanje stručnih djelatnosti iz područja zaštite od zračenja, obvezan je dostaviti ministru zdravstva godišnje pisano izvješće, do 31. ožujka, o stanju primjene mjera zaštite od neionizirajućih zračenja u okviru svojih nadležnosti iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i nadležnosti određenih ovim Zakonom. 
Članak 21. 
Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja, uz nadležnosti iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti obavlja i sljedeće poslove: 
1. prati međunarodne propise, preporuke i standarde te surađuje s istraživačkim ustanovama u svrhu poticanja istraživanja koja podupiru provedbu ovoga Zakona, 
2. oblikuje metode praćenja stanja zaštite od neionizirajućih zračenja, 
3. prati utjecaj neionizirajućih zračenja na temelju bioloških pokazatelja kod djelatnika koji rade s izvorima tih zračenja, osoba izloženih tim zračenjima prigodom dijagnostičkih i terapijskih postupaka i ostalog pučanstva te preporučuje biodozimetrijske metode, 
4. vodi evidencije o izvorima neionizirajućih zračenja, osobama koje rade s tim izvorima, stupnju njihove izloženosti, zdravstvenoj sposobnosti za rad i stupnju izloženosti pučanstva, odnosno pojedinih grupa iz pučanstva, 
5. daje mišljenja ministru zdravstva u postupku davanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima neionizirajućih zračenja, 
6. izrađuje stručne podloge za nastavne programe i planove za dopunsku izobrazbu djelatnika koji rade s izvorima neionizirajućih zračenja, 
7. organizira dopunsku stručnu izobrazbu djelatnika koji rade s izvorima neionizirajućih zračenja i provjeru tog znanja, 
8. obavlja i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost. 
Članak 22. 
Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja i Hrvatski zavod za medicinu rada zajednički izrađuju doktrinu glede praćenja učinaka neionizirajućih zračenja na zdravstveno stanje djelatnika koji rade s izvorima neionizirajućih zračenja i ostalog pučanstva. 
V. POVJERENSTVO ZA ZAŠTITU OD NEIONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
Članak 23. 
Radi ocjene stanja zaštite od neionizirajućih zračenja, za uzimanja stavova i predlaganja mjera u redovitim uvjetima i pri izvanrednim događajima Vlada Republike Hrvatske imenuje Povjerenstvo za zaštitu od neionizirajućih zračenja (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). 
Članak 24. 
Povjerenstvo čini jedanaest članova i to: 
1. ministar zdravstva, 
2. pomoćnik ministra znanosti i tehnologije zadužen za tehnologiju, 
3. pomoćnik ministra gospodarstva zadužen za energetiku, 
4. pomoćnik ministra unutarnjih poslova zadužen za civilnu zaštitu, 
5. pomoćnik ministra pomorstva, prometa i veza, 
6. ravnatelj Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, 
7. ravnatelj Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, 
8. ravnatelj Hrvatskog zavoda za zaštitu od zračenja, 
9. ravnatelj Hrvatskog zavoda za medicinu rada, 
10. jedan član po prijedlogu ministra obrane, 
11. jedan član iz reda stručnjaka iz područja zaštite od neionizirajućih zračenja po prijedlogu ministra zdravstva. 
Predsjednik Povjerenstva je ministar zdravstva. 
Povjerenstvo je obvezno donijeti poslovnik o radu. 
Članak 25. 
Povjerenstvo za zaštitu od neionizirajućih zračenja izvješćuje Vladu Republike Hrvatske po potrebi, a najmanje jedanput godišnje, do najkasnije 30. travnja za prethodnu godinu, o: 
- stanju zaštite od neionizirajućih zračenja, provedbi mjera zaštite, te ocjeni ozračenja kritičnih skupina iz pučanstva kao i svekolikog pučanstva u Republici Hrvatskoj, 
- strategiji razvoja i organizaciji zaštite od neionizirajućih zračenja u Republici Hrvatskoj, 
- međunarodnoj suradnji na području zaštite od neionizirajućih zračenja, a posebice o pristupanju međunarodnim ugovorima iz tog područja, 
- i drugim pitanjima u svezi sa zaštitom od neionizirajućih zračenja u Republici Hrvatskoj. 
VI. NADZOR 
Članak 26. 
Upravni nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo zdravstva. 
Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo zdravstva. 
Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode sanitarni inspektori Ministarstva zdravstva. 
Članak 27. 
Ako tijekom inspekcijskog nadzora ili na temelju izvješća Hrvatskog zavoda za zaštitu od zračenja, Hrvatskog zavoda za medicinu rada ili ovlaštene pravne osobe utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propisi doneseni na temelju ovoga Zakona, sanitarni inspektor će: 
1. privremeno ili trajno zabraniti uporabu izvora neionizirajućih zračenja, 
2. zabraniti rad djelatnicima koji ne ispunjavaju zdravstvene uvjete za rad s izvorima neionizirajućih zračenja, djelatnicima koji nisu obavili zdravstveni pregled u propisanom roku te osobama koje nisu ispunile zdravstvene uvjete prigodom propisanog periodičkog zdravstvenog pregleda, 
3. zabraniti rad s izvorima neionizirajućih zračenja djelatnicima koji nemaju propisanu stručnu spremu. 
VII. KAZNENE ODREDBE 
Članak 28. 
Novčanom kaznom u iznosu od 150.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba: 
1. ako izvore neionizirajućih zračenja za čiju je uporabu ili stavljanje u promet obvezno odobrenje ministra zdravstva rabi ili stavlja u promet bez toga odobrenja (članak 13. stavak 1.), 
2. ako izvore neionizirajućih zračenja rabi ili stavlja u promet protivno uvjetima koje je odredio ministar zdravstva (članak 14. stavak 1), 
3. ako ne osigura ispitivanje izvora neionizirajućih zračenja i mjerenje razina neionizirajućih zračenja od ovlaštene stručne pravne osobe u propisanim rokovima i ako ne posjeduje urednu evidenciju o tim mjerenjima (članak 14. stavak 1. točka 7. i stavak 3.), 
4. ako ne postupi po rješenju inspektora kojim je naređena provedba kakve radnje ili mjere (članak 27.). 
Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna. 
Članak 29. 
Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba: 
1. ako ne provodi propisane mjere zaštite djelatnika i ostalog pučanstva od štetnog djelovanja neionizirajućih zračenja (članak 15.), 
2. ako na poslovima s izvorima neionizirajućih zračenja zaposli osobu koja ne ispunjava propisane zdravstvene uvjete za rad s tim izvorima (članak 12.), 
3. ako na poslovima s izvorima neionizirajućih zračenja zaposli osobu koja nema propisanu posebnu stručnu izobrazbu ili je ne uputi na dopunsku izobrazbu (članak 14. stavak 1. točka 5.). 
Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna. 
Članak 30. 
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlaštena pravna osoba ako ne obavlja poslove zaštite od zračenja u skladu s ovim Zakonom, te ako ne vodi evidencije i ne dostavlja izvješća i podatke na način utvrđen ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (članak 19. stavak 3. i 4.). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen drugi put kaznit će se ovlaštena pravna osoba i zabranom obavljanja djelatnosti u trajanju do 6 mjeseci, a za isti prekršaj počinjen treći put kaznit će se i trajnim oduzimanjem ovlaštenja za obavljanje djelatnosti iz područja zaštite od neionizirajućih zračenja. 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u ovlaštenoj pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna. 
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 31. 
Propise za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar zdravstva donijet će u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu. 
Ovlašćuje se ministar zdravstva da propisima iz stavka 1. ovoga članka propiše prekršaje i novčane kazne za te prekršaje. 
Članak 32. 
Pravne i fizičke osobe koje rabe izvore neionizirajućih zračenja obvezne su uskladiti obavljanje djelatnosti s odredbama ovoga Zakona u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu. 
Članak 33. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama". 
Klasa: 542-02/99-01/01
Zagreb, 1. listopada 1999. 
ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 



Zakon o zaštiti od požara


  

Narodne novine br.: 58 - Datum: 18.06.1993. - Interni ID: 19931156


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od požara

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 

UKAZ 
o proglašenju Zakona o zaštiti od požara

Proglašavam Zakon o zaštiti od požara, koji je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio na sjednici 2. lipnja 1993. godine.

Broj : PA4-37/ 1-93. 
Zagreb, 10. lipnja 1993.

Predsjednik Republike Hrvatske 
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON
o zaštiti od požara

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1. 
(1) U svrhu zaštite života ljudi i imovine od požara (u daljnjem tekstu: zaštita od požara), poduzimaju se mjere i radnje za otklanjanje uzroka požara, za sprečavanje nastajanja i širenja požara, za otkrivanje i gašenje požara, za utvrđivanje uzroka požara kao i za pružanje pomoći kod otklanjanja posljedica prouzrokovanih požarom. 
(2) Odredbe ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na tehnološke eksplozije koje nastaju kao posljedica uporabe zapaljivih tekućina i plinova te ostalih gorivih tvari koje sa zrakom mogu stvoriti eksplozivnu srnjesu. 
(3) Zaštitu od požara organiziraju i osiguravaju njeno provođenje vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora na način određem ovim Zakonom i propisima donesenim na tenkelju njega. 
(4) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na vojne građevinse, građevinske dijelove i prostore te građevinske, građevinske dijelove i prostore od posebnog interesa za obranu države, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno. 

Članak 2. 
(1) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora, te druge fizičke osobe, dužne su provoditi mjere zaštite od požara koje su propisane zakonom, propisima donsenim na temelju zakona, priznatim pravilinka tehničke prakse, planovima zaštite od požara i drugim odlukama tijela državne uprave, lokalne samouprave i uprave te općim aktima pravnih osoba. 
(2) Pravne osobe te stručne službe tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave i upravna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave (u daljnjem tekstu; stručne službe) dužni su na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom i propisima donijeti na temeljeu zakona, svojim alatom, prijevoznim, tehničkim i ostalim sredstvima, a fizičke osobe i svojim radom sudjelova u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom.

II. ORGANIZACIJA ZAŠTITE OD POŽARA

Članak 3. 
(1) Poglavarstvo Grada Zagreba, županijsko, gradsko i općinsko poglavarstvo organizira zaštitu od požara na svom području, vodi brigu o uspješnom provođenju i poduzim mjere za unapređenje zaštite od požara. 
(2) Predstavničko tijelo Grada Zagreba, kotara, grada i općine donosi plan zaštite od požara na temelju procjene ugroženosti od požara, po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva unutarnjih poslova. 
(3) Predstavničko tijelo županije koordinira aktivnosti oko izrade procjene ugroženosti i planova zaštite od požara iz stavka 2. ovoga članka te donosi plan zaštite od Požara županije koji se temelji na izrađenim planovima zaštite od požara iz stavka 2. ovoga članka, a po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva unutarnjih poslova. 
(4) Predstavničko tijelo iz stavka 2. i 3. ovoga članka može donositi opće akte kojima, sukladno ovom Zakonu, određuje posebne mjere zaštite od požara na svom području. 
(5) Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova, donosi godišnji 
program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku 
Hrvatsku. 
(6) Ministar unutarnjih poslova donijet će propise o načinu izrade i primjeni metoda kod izrade procjene ugroženosti iz stavka 2. ovoga članka te članka 7. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Članak 4. 
Predstavničko tijelo Grada Zagreba, grada i općine uređuje organizaciju i rad dimnjačarske službe, rokove čišćenja dimnjaka te obavljanje nadzora nad radom dimnjačarske službe.

Članak 5. 
(1) Ministar unutarnjih poslova donijet će propise kojima se određuje sadržaj plana zaštite od 
požara iz članka 3. stavka 2. i 3. te članka 7. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. 
(2) Predstavničko tijelo Grada Zagreba, županije, kotara, grada i općine, u cilju praćenja izvršenja plana zaštite od požara, najmanje jednom tijekom godine preispituje njegov sadržaj, ocjenjuje usklađenost ovog plana s novonastalim uvjetima (urbanističkim, graditeljskim, promjenom namjene građevine i slično) i prati dinamiku realizacije financijskih sredstava planiranih za zaštitu od požara.

Članak 6. 
(1) Radi utvrđivanja odgovarajuće organizacije i provođenja mjera zaštite od požara, građevine, građevinski dijelovi i prostori razvrstavaju se u četiri kategorije ugroženosti od požara, u ovisnosti o tehnološkom procesu koji se u njima odvija, vrsti materijala koji se u njima proizvodi, prerađuje ili uskladišćuje, vrsti biljnog pokrova, te vrsti materijala uporabljenog za izgradnju, i njena značaja. 
(2) Ministar unutarnjih poslova donijet će propise o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina, građevinskih dijelova i prostora u odgovarajuće kategorije ugroženosti od požara. 
(3) Ministar unutarnjih poslova rješenjem će razvrstati građevine, građevinske dijelove i prostore u odgovarajuće kategorije ugroženosti sukladno uvjetima, osnovama i kriterijima iz propisa iz stavka 2. ovoga članka i odrediti rokove za izvršenje obveza koje iz toga proizlaze.

Članak 7. 
(1) Vlasnici, odnosno korisnici građevina i prostora razvrstanih u prvu kategoriju ugroženosti dužni su donijeti plan zaštite od požara na osnovi izrađene procjene ugroženosti od požara, organizirati službu zaštite od požara s vatrogasnom postrojbom i odgovarajućim brojem djelatnika za obavljanje unutarnje kontrole nad provedbom mjera zaštite od požara. 
(3) Vlasnici, odnosno korisnici građevina i prostora razvrstanih u drugu kategoriju ugroženosti od požara dužni su donijeti plan zaštite od požara na osnovi izrađene procjene ugroženosti od požara, imati odgovarajući broj djelatnika radi obavljanja stalnoga vatrogasnog dežurstva, gašenja požara i provedbe preventivnih mjera zaštite od požara. 
(3) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora razvrstanih u treću kategoriju ugroženosti od požara dužni su imati najmanje jednog djelatnika koji neposredno organizira i brine o provođenju preventivne mjere zaštite od požara. 
(4) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora razvrstanih u četvrtu kategoriju ugroženosti od požara dužni su imati djelatnika zaduženog za poslove zaštite od požara. 
(5) Na radna mjesta djelatnika odgovornih za poslove zaštite od požara u pravnim osobama i stručnim službama mogu se zaposliti osobe koje imaju najmanje završenu školu za stručnog djelatnika vatrogasca ili srednju stručnu spremu tehničkog smjera i položen stručni ispit za 
obavljanje poslova zaštite od požara. 
(6) Ministar unutarnjih poslova propisuje program i način polaganja stručnog ispita za djelatnike iz stavka 5. ovoga članka. 
(7) Propisima iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona odredit će se minimalni broj vatrogasaca u vatrogasnoj postrojbi te djelatnika zaduženih za poslove zaštite od požara koje moraju imati pravne osobe vlasnici odnosno korisnici građevina ili prostora razvrstanih u prvu i drugu kategoriju ugroženosti. 

Članak 8. 
Plan zaštite od požara kojeg su dužni donijeti vlasnici, odnosno korisnici građevina i prostora 
razvrstanih u prvu i drugu kategoriju ugroženosti, mora biti usuglašen sa planom zaštite od požara 
Grada Zagreba, odnosno planom zaštite od požara kotara, grada, odnosno općine.

Članak 9. 
(1) Pravne osobe koje su vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostore te stručne službe, polazeći od vlastitih uvjeta i potreba, a sukladno propisima o zaštiti od požara, općim aktom utvrđuju mjere i poslove u svezi s provedbom i unapređenjem zaštite od požara. 
(2) Ministar unutarnjih poslova propisat će sadržaj općeg akta iz stavka 1. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na zaštitu od požara.

Članak 10. 
(1) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora dužni su osigurati provedbu mjera utvrđenih planom zaštite od požara iz članka 7. stavka 1. i 2. i općim aktom iz članka 9. ovoga Zakona. 
(2) Djelatnici koji imaju posebne ovlasti i odgovornosti u pravnim osobama i stručnim službama svaki u svom djelokrugu, odgovorni su za provedbu mjera zaštite od požara, a naročito za održavanje u ispravnom stanju i svrsishodnu uporabu opreme i sredstava za gašenje požara, kao i za upoznavanje djelatnika s opasnostima od požara na njihovim radnim mjestima.

Članak 11. 
Radi otklanjanja uzroka zbog kojih može nastati požar ili koji olakšavaju njegovo širenje, društva za osiguranje dužna su pratiti i analizirati uzroke požara i, ovisno o predmetu osiguranja, pri utvrđivanju uvjeta osiguranja, odnosno zaključenja ugovora s osiguranicima, predvidjeti mjere kojima je svrha uklanjanje tih uzroka, a tijekom trajanja osiguranja kontrolirati njihovu provedbu.

III. MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

Članak 12. 
Ministarstvo unutarnjih poslova sudjeluje u izradi planova prostornog uređenja glede zaštite od požara kada to odredi ministar graditeljstva i zaštite okoliša u suglasnosti s ministrom unutarnjih poslova.

Članak 13. 
(1) Posebne uvjete građenja u postupku utvrđivanja uvjeta uređenja prostora, glede zaštite o požara, utvrđuje nadležna policijska uprava Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: policijska uprava). 
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, kad se radi o građevinama za koje, prema posebnom zakonu, građevnu dozvolu izdaje Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, posebne uvjete građenja utvrđuje Ministarstvo unutarnjih poslova u sjedištu. 
(3) Ministar unutarnjih poslova će donijeti propise kojima će utvrditi građevine na koje se ne primjenjuje stavak 1. ovoga članka.

Članak 14. 
(1) Pravne osobe registrirane za projektiranje dužne su, za građevine za koje je to traženo posebnim uvjetima građenja, mjere zaštite od požara, predviđene u glavnom projektu, prikazati tako da se na temelju grafičkih prikaza, proračuna i tekstualnih objašnjenja može ocijeniti predviđeni, odnosno odabrani sustav zaštite od požara te njegova učinkovitost. 
(2) Sastavni dio glavnog projekta iz stavka 1. ovoga članka, za izdavanje građevne dozvole, čini prikaz predviđenih mjera zaštite od požara. U tekstualnom objašnjenju moraju se navesti propisi, odnosno priznata pravila tehničke prakse na kojima se temelji predviđeni sustav zaštite od požara. 
(3) Pravna osoba registrirana za projektiranje, koja je izradila glavni projekt, obavit će provjeru istog na način utvrđen svojim općim aktom i nakon obavljene provjere izdati ispravu kojom se potvrđuje da su mjere zaštite od požara, primijenjene u glavnom projektu, izrađene sukladno s ovim Zakonom, uvjetima uređenja prostora, tehničkim normativima i normama. 
(4) Isprava iz stavka 3 ovoga članka sastavni je dio glavnog projekta.

Članak 15. 
(1) Tijelo graditeljstva može izdati građevnu dozvolu za gradnju građevine ili njenu rekonstrukciju tek pošto prethodno pribavi suglasnost nadležne policijske uprave da su u glavnom projektu predviđene propisane, ili posebnim uvjetima građenja tražene, mjere zaštite od požara u slučajevima kada je izdavanje takve suglasnosti određeno posebnim uvjetima građenja. 
(2) U slučajevima kad je posebnim propisima određeno izdavanje načelne dozvole, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 1 ovoga članka. 
(3) Kad građevnu dozvolu izdaje Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, suglasnost iz stavka 1. i 2. ovoga članka daje Ministarstvo unutarnjih poslova u sjedištu. 

Članak 16. 
(1) Uporabna dozvola za izgrađene ili rekonstruirane građevine može se izdati kad se utvrdi da su provedene mjere zaštite od požara predviđene glavnim projektom. 
(2) Inspektor za zaštitu od požara policijske uprave (u daljnjem tekstu; inspektor policijske uprave) sudjeluje u radu komisije za tehnički pregled građevine, koja se osniva prema odredbama posebnog zakona. 
(3) Komisija iz stavka 2. ovoga članka, pored poslova utvrđenih posebnim zakonom, utvrđuje da li su proveđene mjere zaštite od požara utvrđene glavnim projektom. 
(4) Kada uporabnu dozvolu za izgrađenu ili rekonstruiranu građevinu izdaje Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, poslove iz stavka 2. ovoga članka obavlja inspektor za zaštitu od požara Ministarstvu unutarnjih poslova u sjedištu (u daljnjem tekstu inspektor Ministarstva u sjedištu). 
(5) Ako se prilikom tehničkog pregleda građevine utvrdi da kod njene gradnje ili rekonstrukcije nisu provedene mjere zaštite od požara predviđene u glavnom projektu, postupit će se prema propisima u području građenja.

Članak 17. 
(1) Za finalnu obradu vodoravnih i okomitih površina izlaza i izlaznih puteva u objektima smiju se ugrađivati samo materijali određenih požarnih karakteristika. 
(2) Za ugrađene materijale iz stavka 1. ovoga članka izvođač radova dužan je pribaviti ispravu od ovlaštene pravne osobe o požarnim karakteristikama i dati je na uvid komisiji iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona. 
(3) Ministar unutarnjih poslova donijet će propise o uvjetima koje glede zaštite od požara moraju zadovoljiti materijali iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 18. 
(1) Vlasnici građevina, građevinskih dijelova i prostora dužni su održavati u ispravnom stanju 
postrojenja, uređaje, električne, plinske ventilacijske i druge instalacije, dimnjake i ložišta kao i druge uređaje koji mogu prouzročiti nastajanje i širenje požara, sukladno tehničkim normativima, normama i uputama proirvođača, o čemu moraju posjedovati dokumentaciju. 
(2) Ako se ne može utvrditi vlasnik iz stavk 1. uvoga članka, obveze utvrđene stavkom 1. ovoga članka preuzima korisnik. 
(3) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora, kad se ne može utvrditi vlasnik, dužni su održavati u ispravnom stanju uređaje, opremu i sredstva za dojavu, gašenje i sprečavanje širenja požara te druge zaštitne uređaje i instalacije sukladno tehničkim norrnativima, normama i uputama proizvođača, o čemu moraju posjedovati dokumentaciju.

Članak 19. 
Vlasnici i korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora međusobne obveze utvrđene člankom 18. mogu urediti ugovorom, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. 

Članak 20. 
(1) Za izvedene stabilne instalacije namijenjene za gašenje ili dojavu požara, detekciju zapaljivih plinova i para te druge zaštitne uređaje i instalacije koje služe za sprečavanje nastajanja i širenja požara i eksplozija, izvođač radova je dužan pribaviti ispravu od ovlaštene pravne osobe o ispravnom djelovanju tih instalacija i uređaja i zapisnik o obavljenom pregledu od ovlaštene pravne osobe i dati ih na uvid komisiji iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona. 
(2) Ispravnost instalacija iz stavka 1. ovoga članka mora se provjeravati najmanje jednom godišnje od strane ovlaštene pravne osobe, sukladno tehničkim normativima, normama i uputama proizvođača. O obavljenoj provjeri vodi se evidencija u kojoj se unosi kad je provjera obavljena. tko ju je obavio i što je provjerom utvrđeno. 
(3) Djelatnici ovlaštenih organizacija iz stavka 1 i 2. ovoga članka koji obavljaju ispitivanja, moraju imati položen stručni ispit za obavljanje ispitivanja. 
(4) Ministar unutarnjih poslova propisuje posebne tehničke i druge uvjete koje moraju ispunjavati ovlaštene pravne osobe iz stavka 1. i 2., ovoga članka. 
(5) Ministar unutarnjih poslova propisuje program i način polaganja ispita iz stavka 3. ovoga članka. 
(6) Ministar unutarnjih poslova izdaje ovlaštenje za obavljanje poslova iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Članak 21. 
(1) Proizvodnja i promet uređaja, opreme i sredstava namijenjenih za gašenje, dojavu i sprečavanje širenja požara te drugih zaštitnih uređaja i instalacija obavljaju se sukladno posebnim propisima. 
(2) U proizvodnji, postupcima i uslugama u kojima sc koriste uređaji, oprema, sredstva i instalacije iz stavka 1. ovoga članka, za koje nisu donijete hrvatske norme, mogu se primjenjivati strane norme, sukladno Zakonu o normizaciji. 
(3) Uređaji oprema, sredstva i instalacije iz stavka 1. ovoga članka, koji se uvoze iz inozemstva, mogu se stavljati u promet samo ako je uvoznik pribavio ispravu ovlaštene pravne osobe o ispravnosti tih uređaja, opreme, sredstava i instalacija, kao i njihove podobnosti za namijenjenu svrhu. Za svaki uvezeni uređaj i svaku uvezenu količinu opreme istovrsnih dijelova nekog uređaja ili sredstava za gašenje, dojavu i sprečavanje širenja požara, uvoznik je dužan pribaviti navedenu ispravu, osim ako je to drugačije regulirano međudržavnim sporazumima. 
(4) Kad je posebnim propisom određeno da je za stavljanje u promet uređaja, opreme, sredstava i 
instalacija iz stavka 1. do 3. ovoga članka potrebno odobrenje nadležnog tijela, takvo odobrenje 
izdaje ministar unutarnjih poslova. 
(5) Odredbe stavaka 2. do 4. ovoga članka odnose se i na zaštitnu i drugu osobnu opremu koju vatrogasci koriste kod gašenja požara i drugih tehničkih intervencija. 
(6) Ministar unutarnjih poslova propisuje posebne tehničke i druge uvjete koje moraju ispunjavati pravne osobe iz stavka 3. ovoga članka. 
(7) Ministar unutarnjih poslova izdaje ovlaštenje za obavljanje poslova iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 22. 
(1) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora dužni su posjedovati uređaje, opremu i sredstva za gašenje požara. 
(2) Vrsta uređaja, opreme i sredstava iz stavka 1. ovoga članka, kao i mjesta na kojim se postavljaju, određuju se posebnim propisima. 
(3) Ministar unutarnjih poslova donijet će propise o izboru i određivanju količine aparata za gašenje požara, uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe i radnje koje obavljaju kontrolu ispravnosti, servisiranje i održavanje aparata te rokove za provedbu kontrole ispravnosti i servisiranja. 
(4) Uređaji, oprema i sredstva za gašenje požara moraju se namjenski koristiti, biti u ispravnom stanju i posebno označeni te uvijek dostupni za uporabu. 
(5) Kontrolu ispravnosti i servisiranje aparata iz stavka 3. ovoga članka mogu obavljati pravne osobe, radnje te stručne službe, koje su tehnički i kadrovski osposobljene, na temelju ovlaštenja ministra unutarnjih poslova. 
(6) Djelatnici koji obavljaju nadzor ispravnosti i servisiranje aparata iz stavka 3. ovoga članka, moraju imati za obavljanje tih poslova položen stručni ispit. 
(7) Program i način polaganja ispita iz stavka 6. ovoga članka propisuje ministar unutarnjih poslova. 
(8) Popis ovlaštenih pravnih osoba, koje obavljaju poslove iz članka 20. stavka 1. i 2. i članka 21. stavka 3. ovoga Zakona te subjekti iz stavka 5. ovoga članka, objavljuje se u "Narodnim novinama".

Članak 23. 
(1) U svrhu sprečavanja i otklanjanja opasnosti od požara obavezno se osigurava vatrogasno dežurstvo, odnosno motrilačko - dojavna služba i odgovarajuća oprema i sredstva za gašenje požara: 
1. u građevinama za vrijeme održavanja priredbi, sajmova, izložbi ili sličnih prigoda; 
2. na određenim vanjskim prostorima u vrijeme kada je opasnost za nastajanje požara na takvim prostorima vjerojatno ili očita (obavljanje žetve i vršidbe većeg obima, velika gradilišta, nacionalni parkovi, šume i slično). 
(2) Vatrogasno dežurstvo, odnosno motrilačko - dojavnu službu u slučajevima iz stavka 1. točka 1. ovoga članka, dužan je osigurati organizator, a iz stavka 1. točka 2. Ovoga članka vlasnik, odnosno korisnik ako se ne može utvrditi vlasnik navedenih građevina, odnosno površina.

Članak 24. 
Na području Grada Zagreba, grada ili općine gdje nije organizirano vatrogasno dežurstvo, odnosno motrilačko - dojavna služba iz članka 23. ovoga Zakona, a postoji vjerojatnost od izbijanja požara većeg obima, poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine, na osnovi procjene ugroženosti od požara, dužno je organizirati takvo dežurstvo, odnosno službu.

Članak 25. 
(1) Tehnološki procesi u kojima se koriste ili proizvode zapaljive tekućine i plinovi ili eksplozivne tvari mogu se obavljati samo u građevinama ili njenim dijelovima koji su odvojeni od drugih proizvodnih i skladišnih dijelova građevine vatrootpornim pregradama koje onemogućavaju širenje požara. 
(2) Tehnološki procesi iz stavka 1. ovoga članka kao i radovi s otvorenim plamenom u blizini zapaljivih tekućina, plinova, eksplozivnih i drugih tvari koje mogu izazvati požar moraju biti organizireni na način da opasnost od požara bude otklonjena, odnosno svedena na najmanju mjeru, ovisno o prirodi i uvjetima rada. 
(3) Građevine iz stavka 1. ovoga članka mogu se graditi samo na mjestima gdje njihova izgradnja ne ugrožava sigurnost od požara postojećih građevina ili okolnog prostora. 

IV. VATROGASNE POSTROJBE I UDRUGE

Članak 26. 
(1) Radi sudjelovanja u gašenju požara, spaševanju osoba i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanja tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama, provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i obavljanja drugih djelatnosti utvrđenih planovima zaštite od požara osnivaju se vatrogasne postrojbe i udruge dobrovoljnih vatrogasaca. 
(2) Poslove iz stavka 1. ovoga članka, vatrogasne postrojbe i udruge obavljaju bez obzira o čijoj se imovini radi, a o obavljenim poslovima dostavljaju izvješće nadležnoj policijskoj upravi.

Članak 27. 
Osnivanje, organizacija i ostala pitanja od važnosti za djelovanje vatrogasnih postrojbi, udruga dobrovoljnih vatrogasaca i njihovih udruženja uredit će se posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona i općim aktima udruga građana. 

V. GAŠENJE POŽARA

Članak 28. 
(1) Svaka osoba koja primijeti neposrednu opasnost od nastanka požara ili primijeti požar, dužna je ukloniti opasnost, odnosno ugasiti požar ako to može učiniti bez opasnosti za sebe ili drugu osobu. Ako ta osoba to ne može učiniti sama, dužna je obavijestiti najbližu vatrogasnu postrojbu, policijsku upravu, stanicu ili ispostavu, centar za obavješćivanje i uzbunjivanje ili drugo tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave. 
(2) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora te ostale fizičke osobe 
dužni su odmah obavijestiti nadležnu policijsku upravu, stanicu ili ispostavu o svakom požaru koji 
kod njih nastane.

Članak 29. 
Sustav organiziranja i rukovođenja akcijama gašenja požara i tehničkih intervencija uredit će se posebnim zakonom. 

VI. NADZOR NAD PROVEDBOM MJERA ZAŠTITE OD POŽARA

Članak 30. 
(1) Nadzor nad provedbom mjera zaštite od požara utvrđenih ovim Zakonom i propisima 
donesenim na temelju zakona obavljaju inspektori policijskih uprava i inspektori Ministarstva u sjedištu. 
(2) Nadzor nad provedbom mjera zaštite od požara u šumama obavljaju i šumarski inspektori koji u obavljanju ovih poslova imaju ovlasti inspektora zaštite od požara policijske uprave. 
(3) Nadzor nad provedbom mjera zaštite od požara na poljoprivrednom zemljištu obavljaju i poljoprivredni inspektori koji u obavljanju ovih poslova imaju ovlasti inspektora zaštite od požara policijske uprave.

Članak 31. 
(1) Odlukom predstavničkog tijela Grada Zagreba, grada, odnosno općine, uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, može se propisati da određene poslove kontrole provedbe propisanih mjera zaštite od požara utvrđenih ovim Zakonom i propisima donijetim na temelju zakona obavljaju vatrogasne postrojbe i vatrogasne udruge. 
(2) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka odredit će se: 
1. vrsta građevina, građevinskih dijelova i otvorenog prostora koji će biti obuhvaćeni kontrolom, 
2. način i postupak obavljanja poslova kontrole, 
3. način izvješćivanja nadležne policijske uprave o nedostacima utvrđenih kontrolom, 
4. uvjeti koje moraju ispunjavati osobe za obavljanje poslova kontrole u pogledu stručne spreme. 
(3) Ministar unutarnjih poslova propisuje obrazac iskaznice kojom se utvrđuje identitet osobe ovlaštene za obavljanje poslova kontrole, ovlaštenja te način njenog izdavanja.

Članak 32. 
(1) Poslove inspektora Ministarstva u sjedištu može obavljati osoba koja ima visoku stručnu spremu tehničkog smjera i položen stručni ispit. 
(2) Poslove inspektora policijske uprave može obavljati osoba koja ima visoku ili iznimno višu stručnu spremu tehničkog ili drugoga odgovarajućeg smjera i položen stručni ispit. 
(3) Ministar unutarnjih poslova propisuje program i način polaganja stručnog ispita za inspektore iz stavka 1. i 2 ovoga članka.

Članak 33. 
(1) U obavljanju nadzora inspektor policijske uprave i inspektor Ministarstva u sjedištu ima pravo pregledati sve zatvorene prostorije i otvorene prostore, postrojenja i uređaje te poduzeti druge radnje potrebne za utvrđivanje primjene propisanih i naređenih mjere zaštite od požara. 
(2) U obavljanju nadzora inspektor policijske uprave i inspektor Ministarstva u sjedištu može ući u dom na traženje stanara ili u slučaju otklanjanja ozbiljne neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg opsega. 
(3) Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora, dužni su omogućiti 
obavljanje inspekcijskih poslova i inspektoru za zaštitu od požara dati na uvid propisanu dokumentaciju i pružiti potrebne podatke i obavijesti.

Članak 34. 
(1) Ako u obavljanju nadzora inspektor policijske uprave i inspektor Ministarstva u sjedištu utvrdi da se pri gradnji građevine ne provode mjere zaštite od požara predviđene u glavnom projektu, o tome će obavijestiti nadležno tijelo graditeljstva.

Članak 35. 
(1) Ako u obavljanju nadzora inspektor policijske uprave i inspektor Ministarstva u sjedištu utvrdi 
da se u prometu nalazi oprema ili sredstva za gašenje i dojavu požara te drugi zaštitni uređaji i instalacije koje ne ispunjavaju uvjete iz članka 21. ovoga Zakona rješenjem će narediti da se ta oprema ili sredstva povuku iz prometa. 
(2) Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

Članak 36. 
(1) O obavljenom pregledu inspektor za zaštit.u od požara je dužan sastaviti zapisnik. 
(2) Primjerak zapisnika uručuje se vlasniku, odnosno korisniku građevine, građevinskog dijela i prostora kod kojeg je pregled obavljen.

Članak 37. 
(1) U obavljanju svojih poslova inspektor za zaštitu od požara je dužan surađivati s drugim inspekcijama te pravnim osobama i stručnim službama.

Članak 38. 
(1) U obavljanju nadzora inspektor za zaštitu od požara je dužan čuvati kao tajnu podatke koji su na temelju zakona ili općim aktom određeni državnom, službenom ili po slovnom tajnom.

Članak 39. 
(1) U svrhu sprečavanja nastajanja i širenja požara, omogućavanja spašavanja ljudi i imovine ugroženih požarom i omogućavanja gašenja požara ministar unutarnjih poslova, odnosno nadležna policijska uprava, rješenjem će narediti vlasniku, odnosno korisniku građevine, građevinskog dijela i prostora da poduzmu određene mjere zaštite od požara propisane zakonom propisima donesenim na temelju zakona, priznatim pravilima tehničke prakse, planovima zaštite od požara i drugim odlukama tijela Republike Hrvatske, Grada Zagreba, županije, kotara, grada ili općine te pravnih osoba, a naročito da: 
1. dovedu u ispravno stanje postrojenja, instalacije ili uređaje; 
2. obave rekonstrukciju građevine ili pojedinih prostora u njoj; 
3. uklone otpad iz zatvorenih i otvorenih prostora koji je nastao u procesu rada ili je odložen na, posebnim zakonom, zabranjenim mjestima; 
4. uklone predmete iz prostorija, ili prostora, koji predstavljaju opasnost od nastajanja i širenja požara ili onemogućavaju brz i siguran izlazak iz ugrožene građevine ili prostora; 
5. održavaju sve šumske ceste i puteve u stanju koje omogućava svakodoban pristup vatrogasnim vozilima; 
6. izvedu stabilne, polustabilne, mobilne, odnosno druge odgovarajuće uređaje i instalacije za dojavu i gašenje požara te druge zaštitne uređaje i instalacije;

7. izvedu potrebne izlaze iz građevine ili građevinskog dijela radi omogućavanja brzog izlaska osoba u slučaju požara; 
8. onemoguće pristup vozilima koja pri radu mogu izbacivati iskre na mjestima gdje bi to predstavljalo opasnost od požara; 
9. dovedu u ispravno stanje vatrogasnu opremu i sredstva za gašenje požara ili tu opremu i sredstva postave na određeno mjesto ; 
10. uklone odnosno izmijene one elemente na postrojenjima, instalacijama i uređajima koji pri uporabi mogu prouzročiti požar; 
11. uklone zapaljive tvari koje su ugrađene u konstruktivne elemente građevine ili kojima su 
obrađene vodoravne ili okomite površine izlaza i izlaznih putova ako ti elementi predstavljaju 
opasnost za nastajanje ili brzo širenje požara; 
12. onemoguće ubacivanje izvana predmeta koji bi mogli prouzročiti požar u građevini ili otvorenom prostoru na koji je pristup ograničen; 
13. nabave određenu količinu i vrstu tehničke opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara; 
14. osiguraju vatrogasna dežurstva u građevinama ili vanjskom prostoru. 
(2) Ministar unutarnjih poslova rješenjem će zabraniti iz razloga neposredne opasnosti od požara: 
1. držanje sirovina, gotovih proizvoda ili drugih predmeta u zatvorenim i otvorenim skladišnim prostorima; 
2 uporabu otvorene vatre u zatvorenim i otvorenim prostorima (pušenje, zavarivanje, svjetiljke s otvorenim plamenom, otvorena ložišta, elektroinstalacije koje nisu u sigurnoj izvedbi i sl.); 
3. uporabu građevina, ili građevinskih dijelova postrojenja, instalacija ili drugih uređaja ako se njihovim preuređenjem ne može otkloniti nedostatak koji može prouzročiti požar; 
4. uporabu uređaja, instalacija i sredstava dok se ne poduzmu mjere da se opasnost ukloni; 
5. obavljanje određenog posla u građevini ili građevinskom dijelu, prostoriji odnosno prostoru (lakiranje, pretakanje zapaljivih tekućina i plinova, spaljivanje korova i sl.). 
(3) Žalba protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

Članak 40. 
(1) Ministarstvo unutarnjih poslova vodi evidenciju iz područja zaštite od požara za teritorij Republike Hrvatske, a policijska uprava za područje za koje je nadležna. 
(2) Ministar unutarnjih poslova propisuje sadržaj evidencija iz stavka 1. ovoga članka te način njihova vođenja. 

Članak 41. 
(1) Ministarstvo u sjedištu: 
1. analizira stanje zaštite od požara i poduzima mjere u cilju njezina unapređenja; 
2. brine se o usavršavanju i stručnom osposobljavanju inspektora policijskih uprava; 
3 obavlja i druge poslove koji su mu zakonom i drugim propisima, donesenim na temelju zakona, stavljeni u nadležnost. 
(2) Inspektori Ministarstva u sjedištu mogu obaviti svaki inspekcijski posao u području zaštite od požara na teritoriju Republike Hrvatske.

Članak 42. 
Ministar unutarnjih poslova može radi obavljanja nadzora nad provedbom mjera zaštite od požara utvrđenih ovim Zakonom i propisima donijetim na temelju zakona, povjeriti obavljanje određenih stručno-tehničkih poslova (ekspertize, laboratorijska ispitivanja i sl.) odgovarajućim znanstvenim organizacijama, odnosno stručnim pravnim osobama i institucijama.

VII. VATROGASNA ŠKOLA

Članak 43. 
(1) Vatrogasna škola u području zaštite od požara: 
1. provodi školovanje i osposobljavanje vatrogasnih kadrova; 
2. prati, razvija i primjenjuje stručne i znanstvene metode u području zaštite od požara; 
3 obavlja stručno ispitivanje uzroka požara; 
4. sudjeluje u izradi prijedloga normi i drugih propisa u području zaštite od požara; 
5. obavlja i druge poslove u svezi sa zaštitom od požara. 
(2) U dogovoru s nadležnim tijelima, u okviru svoje djelatnosti, Vatrogasna škola obavlja i osposobljavanje djelatnika za poslove civilne zaštite i za druge potrebe iz područja obrane, a prema programu tih tijela. 
(3) Školovanje vatrogasnih djelatnika provodi Vatrogasna škola sukladno propisima koji reguliraju djelatnost srednjeg školstva.

Članak 44. 
(1) Vatrogasna škola je organizacijska jedinica Ministarstva unutarnjih poslova. 
(2) Poslovi i način rada Vatrogasne škole uređuju se općim aktom Ministarstva unutarnjih poslova.

VIII. FINANCIRANJE

Članak 45. 
(1) Sredstva za aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara iz članka 3. stavka 5. ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu. 
(2) Sredstva za provođenje mjera zaštite od požara, utvrđenih županijskim planom zaštite od požara i planom zaštite od požara Grada Zagreba, kotara, grada, odnosno općine, osiguravaju se u proračunu županije, Grada Zagreba, kotara, grada, odnosno općine. 
(3) Financiranje vatrogasnih postrojbi, udruga i njihovih udruženja propisat će se posebnim zakonom.

Članak 46. 
Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora, sukladno planu zaštite od požara i svojim općim aktima o zaštiti od požara, osiguravaju sredstva za provedbu mjera zaštite od požara.

IX. KAZNENE ODREDBE

Članak 47. 
(1) Novčanom kaznom u dinarskoj protuvrijednosti od 700 do 7.000 DEM kaznit će se za privredni prijestup pravna osoba: 
1. ako izda ispravu o glavnom projektu koji nije izraden sukladno ovom Zakonu, uvjetima uređenja prostora, tehničkim normativima i normama (članak 14.); 
2. ako obavlja poslove iz članka 20., 21. i 22. bez odobrenja: 
3 ako izda ispravu o ispravnosti stabilnih instalacija namijenjenih za gašenje ili dojavu požara te drugih zaštitnih uređaja i instalacija koje ne udovoljavaju tehničkim normativima i normama (članak 20. stavak 1. i 2. i članak 21. stavak 3.); 
4. ako obavlja poslove kontrole ispravnosti i servisiranja ručnih i prijevoznih vatrogasnih aparata bez ovlasti (članak 22. stavak 5.) ili ih obavlja protivno propisima. 
(2) Za privredne prijstupe iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u dinarskoj protuvrijednosti od 150 do 700 DEM.

Članak 48. 
(1) Novčanom kaznom u dinarskoj protuvrijednosti od 210 do 2.100 DEM kaznit će se za prekršaj pravna osoba: 
1. ako ne sudjeluje u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom (članak 2. stavak 2.); 
2. ako ne donese opći akt kojim utvrđuje mjere i poslove u svezi s provedbom i unapređenjem zaštite od požara, ili ne provodi mjere koje se odnose na unapređenje sustava zaštite od požara te mjera predviđene općim aktom o zaštiti od požara ili drugim općim aktima (članak 9.); 
3. ako ne prati i ne analizira uzroke zbog kojih može nastati požar ili koji olakšavaju njegovo širenje (članak 11.); 
4 izvođač radova, ako za fiskalnu obradu vodoravnih i okomitih površina izlaza i izlaznih puteva u objektima ugrađuje građevinske materijale koji ne udovoljavaju određene požarne karakteristike (članak 17.); 
5. ako ne održava u ispravnom stanju postrojenja, uređaje, električne, plinske, ventilacijske i druge instalacije, dimnjake i ložišta kao i druge uređaje koji mogu prouzročiti nastajanje požara ili ako o održavanju ne posjeduju dokumentaciju (članak 18. stavak 1.); 
6. ako ne održava u ispravnom stanju uređaje, opremu i sredstva za gašenje požara ili ako o održavanju ne posjeduje dokumentaciju (članak 18. stavak 3.); 
7. ako ne ispita instalacije iz članka 20. stavka 2. najmanje jedanput godišnje od strane ovlaštene pravne osobe ili o obavljenoj provjeri ne vodi evidenciju (članak 20. stavak 2.); 
8. ako stavi u promet uređaje, opremu i sredstva namijenjena za gašenje, dojavu i sprečavanje širenja požara za koje nije pribavljena isprava ovlaštene pravne osobe o njihovoj ispravnosti (članak 21. stavak 3.); 
9. ako bez odobrenja stavlja u promet uređaje, opremu i sredstva namijenjena za gašenje ili dojavu požara za koje je potrebno odobrenje (članak 21. stavak 4.); 
10. ako ne posjeduje uređaje, opremu i sredstva za gašenje požara sukladno propisima (članak 22.); 
11 ako ne osigura vatrogasno dežurstvo odnosno motrilačko dojavnu službu, odgovarajuću opremu i sredstva za gašenje požara (članak 23.); 
12. ako ne obavijesti policijsku upravu, policijsku stanicu ili ispostave o nastalom požaru (članak 28.); 
13. ako onemogućava inspektora za zaštitu od požara u obavljanju njegovih poslova ili odbije dati na uvid propisanu dokumentaciju ili mu ne pruži potrebne podatke ili obavijesti (članak 33. stavak 3.); 
14. ako ne provede rješenje inspektora policijske uprave ili inspektora Ministarstva u sjedištu (članak 35.); 
15. ako ne provede rješenje ministra unutarnjih poslova ili policijske uprave (članak 39.); 
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u dinarskoj protuvrijednosti od 100 do 210 DEM i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 49. 
Novčanom kaznom u dinarskoj protuvrijednosti od 100 do 210 DEM ili kaznom zatvora od 30 dana, kaznit će se za prekršaj pojedinac: 
1. ako ne sudjeluje u gašenju požara i spasavanju ljudi i imovine ugroženih požarom (članak 2. 
stavak 2.); 
2. ako kao vlasnik, odnosno korisnik građevine, građevinskog dijela ili prostora ne održava u ispravnom stanju postrojenja, uređaje, električne, plinske, ventilacijske i druge instalcije, dimnjake i ložišta kao i druge uređaje koji mogu prouzročiti nastajanje požara ili ako o održavanju ne posjeduje dokumentaciju (članak 18. stavak 1.); 
3. ako ne započne gašenje ili ne obavijesti o nastalom požaru (članak 28. stavak 1 i 2 ); 
4. ako onemogućava inspektora za zaštitu od požara u obavljanju njegovih poslova ili odbije da mu pruži potreb ne podatke ili obavještenja (članak 33. stavak 3.); 
5. ako ne provede rješenje inspektora policijske uprave ili inspektora Ministarstva u sjedištu (članak 35.); 
6. ako ne provede rješenje ministra unutarnjih poslova ili policijske uprave (članak 39.).

Članak 50. 
Iznosi novčanih kazni iz članaka 47., 48. i 49. ovoga Zakona revalorizirat će se po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan naplate kazne.

Članak 51. 
(1) Za privredni prijestup iz članka 47. stavka 1. točka 3. i 4. ovoga zakona počinjenog drugi put, uz novčanu kaznu, izreći će se i mjera zabrane obavljanja djelatnosti u roku od 6 mjeseci. 
(2) Za privredni prijestup iz članka 47. stavka 1. točka 3 i 4. ovoga Zakona počinjenog treći put uz novčanu kaznu, izreći će se mjera trajne zabrane obavljanja djelatnosti.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 52. 
Ministar unutarnjih poslova, u okviru ovlasti utvrđenih zakonom, može provedbenim propisima koje donosi određivati prekršaje i propisivati kazne za te prekršaje.

Članak 53. 
(1) Propise za čije je donošenje po ovom Zakonu ovlašten ministar unutarnjih poslova će donijeti u roku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
(2) Ministar unutarnjih poslova, u suglasnosti s nadležnim ministrom, u okviru ovlasti utvrđenih zakonom, donosi propise o uvjetima sigurnosti i zaštite od požara za građevine javne namjene, stambene, poslovne i druge građevine, šume i usjeve te ostale građevine u kojima postoji povećana opasnost nastajanja požara.

Članak 54. 
(1) Predstavničko tijelo Grada Zagreba županije, kotara i grada, odnosno općine dužno je uskladiti plan zaštite od požara (članak 3.) s odredbama ovoga Zakona u roku 6 mjeseci od dana stupanja na snagu provedbenog propisa iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona. 
(2) Pravne osobe, te stručne službe, dužne su uskladiti opće akte o zaštiti od požara (članak 9.) s odredbama ovoga zakona u roku s mjeseci od dana stupanja na snagu provedbenog propisa iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona. 
(3) Ovlaštene organizacije iz članka 20. stavka 1. i 2., članka 21. stavka 3. i članka 22. stavka 5. ovoga Zakona dužne su, u roku 6 mjeseci od dana donošenja podzakonskih propisa koji reguliraju uvjete za obavljanje poslova ispitivanja, uskladiti svoje djelovanje s odredbama tih propisa. 

Članak 55. 
Inspektori za zaštitu od požara, zatečeni na tim radnim mjestima danom stupanja na snagu ovoga zakona, koji nemaju stručnu spremu propisanu člankom 32. ovoga Zakona mogu i dalje ostati na tim radnim mjestima pod uvjetom da steknu tu stručnu spremu u roku tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 56. 
(1) Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine" br.11/91 - pročišćeni tekst i 14/91.) izuzev odredbi koje se odnose na organizaciju, rad, status i financiranje vatrogasnih jedinica, društva i saveza i gašenje požara. 
(2) Propisi donijeti radi izvršavanja zakona iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi do donošenja propisa za izvršavanje ovoga Zakona, ako nisu u suprotnosti s njegovim odredbama.

Članak 57. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa : 214-01 /92-01 /02 
Zagreb, 2. lipnja 1993.

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora 
Stjepan Mesić, v. r.



Zakon o zaštiti od požara


  

Narodne novine br.: 11 - Datum: 12.03.1991. - Interni ID: 19910328


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od požara

ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA
Na temelju člana 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 59/90) Zakonodavno-pravna komisija Sabora, na sjednici održanoj 20. veljače 1991. godine, utvrdila je pročišćeni tekst Zakona o zaštiti od požara. 
Pročišćeni tekst Zakona o zaštiti od požara obuhvaća Zakon o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 47/89 i 59/90, u kojima je naznačeno vrijeme njiho va stupanja na snagu. 

Klasa: 214-02/90-01/03 
Zagreb, 20. veljače 1991 

Predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Sabora Republike Hrvatske 
Vice Vukojević, v. r. 





ZAKON
o zaštiti od požara 
(pročišćeni tekst) 

I. OPĆE ODREDBE 

Članak 1. 
U svrhu zaštite života ljudi i imovine od požara poduzimaju se mjere i radnje za otklanjanje uzroka požara, za sprečavanje nastajanja i širenja požara, za otkrivanje i gašenje požara, za utvrđivanje uzroka požara kao i za pružanje pomoći kod otklanjanja posljedica prouzrokovanih požarom. 
Zaštitu od požara kao predmeta društvene samozaštite uređuju, organiziraju i osiguravaju njeno provođenje radni ljudi i građani, poduzeća, mjesne zajednice i druge organizacije i zajednice, društvene organizacije, udruženja građana. društveno-političke zajednice i njihovi organi. 

Članak 2. 
Zaštita od požara obuhvaća skup mjera i radnji normativne, upravne, organizacione, tehničke, obrazovne i propagandne naravi. 
Zaštita od požara organizira se i kontinuirano provodi u svim sredinama, objektima i mjestima gdje postoji mogućnost nastajanja požara. 

Članak 3. 
Radni ljudi i građani te poduzeća, mjesne zajednice i druge organizacije i zajednice, društvene organizacije i udruženja građana (u daljem tekstu: organizacije i zajednice) zasnivaju svoje aktivnosti i međusobne odnose u provođenju zaštite od požara na suradnji, pomoći i solidarnosti, na pravima i dužnostima utvrđenim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona, sporazumima i svojim općim aktima. 
Međusobni odnosi subjekata iz stavka 1. ovoga članka i društveno-političkih zajednica zasnivaju se na suradnji i pomoći, na pravima i dužnostima utvrđenim ustavom, zakonom, statutima i drugim aktima društveno-političkih zajednica. 

Članak 4. 
Radni Ijudi i građani, organizacije i zajednice, državni i drugi organi u provođenju mjera zaštite od požara dužni su postupati u skladu sa zakonom, propisima donesenim na temelju zakona, planovima zaštite od požara i drugim odlukama skupština društveno-političkih zajednica te svojim općim aktima. 
Radni ljudi i građani, organizacije i zajednice, državni i drugi organi dužni su da na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom i propisima donesenim na temelju zakona, svojim alatom, prijevoznim, tehničkim i ostalim sredstvima, a radni ljudi i građani i svojim radom učestvuju u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom. 

Članak 5. 
Obveze utvrđene ovim zakonom za organizacije i zajednice, državne i druge organe u pogledu mjera zaštite od požara odnose se i na radne ljude koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana. 

Članak 6. 
Zaštita od požara je djelatnost od posebnog društvenog interesa. 

II. MJERE ZAŠTITE OD POŽARA 

Članak 7. 
Mjesna zajednica u oblasti zaštite od požara: 
1. donosi plan zaštite od požara u kojem utvrđuje mjere zaštite od požara, 
2. provodi pripreme, organizira i osposobljava stanovništvo za gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom, 
3. brine se o osiguravanju prostora i uvjeta za izgradnju objekata namijenjenih aktivnostima u vezi sa zaštitom od požara, 
4. osigurava informiranje stanovništva o mjerama koje se poduzimaju na temelju plana zaštite od požara i o njihovim dužnostima u slučaju izbijanja požara, 
5. osniva i predlaže osnivanje profesionalnih vatrogasnih jedinica odnosno dobrovoljnih vatrogasnih društava, 
6. obavlja i druge poslove iz oblasti zaštite od požara određene zakonom, planovima zaštite od požara, odlukama općinske skupštine kao i drugim općim aktima. 
Mjesne zajednice surađuju međusobno i sa drugim organizacijama i zajednicama na svom području u organiziranju i provođenju mjera zaštite od požara. 

Članak 8. 
Općinska skupština organizira zaštitu od požara na području općine, brine se o njenom uspješnom funkcioniranju, poduzima mjere za unapređenje zaštite od požara i brine se o nadzoru nad provođenjem propisanih mjera zaštite od požara od strane organizacija i zajednica, državnih i drugih organa, radnih ljudi i građana. 
Općinska skupština u suradnji s mjesnim zajednicama i drugim organizacijama i zajednicama dužna je donijeti plan zaštite od požara, a može donositi i druge propise kojima određuje mjere zaštite od požara za svoje područje. 

Članak 9. 
Planom zaštite od požara i odlukama koje donosi općinska skupština određuje se naročito: 
1. procjena ugroženosti od požara i mjere zaštite od požara na području općine, 
2. organizacija vatrogasnih jedinica (broj jedinica, broj vatrogasaca, tehnička oprema, sredstva za gašenje požara i smještaj), 
3. uvjeti pod kojima su profesionalne i dobrovoljne vatrogasne jedinice dužne učestvovati u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom i na područjima odnosno objektima za koje one nisu osnovane, 
4. uvjeti pod kojima jedinice civilne zaštite, poduzeća, radni ljudi i građani učestvuju u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, 
5. organiziranje zdravstvene službe radi prihvata i pružanja zdravstvene pomoći osobama nastradalim u požaru, 
6. sistem osmatranja, sistem veza i način dojave požara, 
7. zajedničko djelovanje vatrogasnih jedinica na području općine, 
8. način osiguranja vode za gašenje požara na području općine, 
9. obaveza da pristupni putovi do objekata budu slobodni za vatrogasnu tehniku, posebno do visokih objekata, 
10. način osposobljavanja radnih Ijudi i građana za njihovo učestvovanje u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom. 
Program za osposobljavanje radnih ljudi i građana za gašenje požara, spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom donosi ministar unutarnjih poslova (u daljem tekstu: ministar) u suglasnosti s ministrom obrane, a po pribavljenom mišljenju Vatrogasnog saveza Hrvatske. 

Članak 10. 
Planovima prostornog uređenja u pogledu mjera zaštite od požara utvrđuju se naročito: 
1. izvorišta snabdijevanja vodom i vodovodni objekti (crpne stanice, rezervoari, hidranti, zasuni itd.) koji osiguravaju stambene i industrijske zone dovoljnom količinom vode za gašenje požara, 
2. udaljenost između zona predviđenih za stambene i javne objekte i zona predviđenih za industrijske objekte, 
3. udaljenost između objekata različite namjene unutar pojedine zone, 
4. prostor za izgradnju objekata za potrebe vatrogasnih jedinica, 
5. putovi koji omogućavaju pristup vatrogasnoj tehnici do objekata radi gašenja požara i spašavanja Ijudi i imovine. 
Policijska uprava surađuje u izradi plana prostornog uređenja za područje općine u pogledu mjera iz stavka 1. ovoga članka. 

Članak 11. 
Projektne organizacije, projektanti, investitori, proizvodači roba i izvođači radova dužni su kod projektiranja, proizvodnje roba i izgradnje objekata, postrojenja, instalacija i uređaja primjenjivati mjere i normative zaštite od požara propisane zakonom i propisima donesenim na temelju zakona kao mjere usvojene pravilima tehničke prakse 

Članak 12. 
Projektne organizacije i projektanti dužni su mjere zaštite od požara predviđene u tehničkoj dokumentaciji prikazati tako da se na temelju grafičkih prikaza, proračuna i tekstualnih objašnjenja može ocijeniti predviđeni odnosno odabrani sistem zaštite od požara, njegova funkcionalnost i efikasnost. U tekstualnom objašnjenju moraju se navesti propisi odnosno pravila tehničke prakse na kojima se zasniva predvideni sistem zaštite od požara. 

Članak 13. 
Kod projektiranja i izgradnje objekata u kojima rade, stanuju ili borave osobe moraju se osigurati uvjeti koji će omogućiti da te osobe, u slučaju potrebe, mogu brzo i nesmetano izaći iz tih objekata. 

Članak 14. 
Za finalnu obradu i u svrhu izolacije horizontalnih i vertikalnih površina izlaza i izlaznih putova u objektima ne smiju se ugrađivati gradevinski materijali koji su zapaljivi i brzo sagorijevaju. 
Zapaljivost i brzina sagorijevanja građevinskih materijala utvrđuje se jugoslavenskim standardima. 

Članak 15. 
Radi sprečavanja i otklanjanja opasnosti od požara organizacije i zajednice dužne su osigurati vatrogasno dežurstvo odnosno osmatračko-dojavnu službu, odgovarajuću opremu i sredstva za gašenje požara i to: 
1. u objektima za vrijeme održavanja priredbi, sajmova, izložbi ili sličnih manifestacija, 
2. na određenim vanjskim prostorima u vrijeme kada je opasnost za nastajanje požara na takvim prostorima vjerojatna ili očita (obavljanje žetve i vršidbe većeg obima, velika gradilišta, površine šuma za vrijeme sušnih vremenskih perioda). 
Vatrogasno dežurstvo odnosno osmatračko-dojavnu službu prema točki 1. stavka 1. ovoga,članka dužan je osigurati organizator, a prema točki 2. stavka 1. ovoga članka korisnik navedenih objekata odnosno površina. 

Članak 16. 
Na području općine gdje nije organizirano vatrogasno dežurstvo odnosno osmatračko-dojavna služba prema članku 15. ovoga zakona, a postoji neposredna opasnost od izbijanja požara večeg opsega, općinska skupština na osnovi vlastite procjene ugroženosti dužna je organizirati takvo dežurstvo odnosno službu. 

Članak 17. 
Tehnološki procesi u kojima se koriste ili proizvode zapaljive tekućine i plinovi ili eksplozivne tvari mogu še vršiti samo u objektima ili dijelovima objekata koji su odvojeni od drugih proizvodnih i skladišnih prostora vatrootpornim stijenama koje onemogućavaju širenje požara. 
Tehnološki procesi iz stavka 1. ovoga članka kao i radovi s otvorenim plamenom u blizini zapaljivih tekućina, plinova, eksplozivnih i drugih tvari koje mogu izazvati požar ili eksploziju, moraju biti organizirani na način da, ovisno o prirodi i uvjetima rada, opasnost od požara bude otklonjena odnosno svedena na najmanju mjeru. 

Objekti iz stavka 1. ovoga članka mogu se graditi samo na mjestima gdje njihova izgradnja ne ugrožava sigurnost od požara postojećih objekata na tom prostoru i njegovoj okolini. 

Članak 18. 
Organ uprave nadležan za poslove građevinarstva ne smije izdati građevinsku dozvolu za gradnju objekata, njihove rekonstrukcije ili adaptacije ako nije pribavljena potvrda policijske uprave da su u tehničkoj dokumentaciji predviđene propisane ili pravilima tehničke prakse usvojene mjere zaštite od požara. 
Ako policijska uprava prilikom pregleda tehničke dokumentacije utvrdi da nisu predviđene mjere zaštite od požara prema stavku 1. ovoga članka, obavijestit će podnosioca zahtjeva i zatražiti da to naknadno učini. Ako podnosilac zahtjeva to ne učini u određenom roku, policijska uprava neće izdati potvrdu, a vratit će podnosicu zahtjeva tehničku dokumentaciju te obrazloži zbog čega nije dao potvrdu. 

Članak 19 
Dozvola za upotrebu izgrađenog, rekonstruiranog ili adaptiranog objekta može se izdati kad se utvrdi da su provedene mjere zaštite od požara predviđene u tehničkoj dokumentaciji. 
Komisija za tehnički pregled objekata u kojoj učestvuje i predstavnik policijske uprave utvrđuje da li su provedene mjere zaštite od požara utvrđene u tehničkoj dokumentaciji. 
Ako se prilikom tehničkog pregleda objekta utvrdi da kod njegove izgradnje nisu provedene mjere zaštite od požara predviđene u tehničkoj dokumentaciji, neće se izdati dozvola za upotrebu objekta sve dok se te mjere ne provedu. 

Članak 20. 
Nosioci prava korištenja, nosioci prava raspolaganja, vlasnici, odnosno neposredni korisnici objekata iti određenih prostorija u objektima dužni su održavati u ispravnom stanju postrojenja, uređaje, električne, plinske, ventilacione i druge instalacije, dimovodne objekte i ložišta kao i druge uređaje koji mogu prouzrokovati nastajanje požara. 
Subjekti iz stavka 1. ovoga članka dužni su se brinuti o ispravnosti uredaja i sredstava za gašenje požara u objektima. 

Članak 21 
Općinska skupština propisat će organizaciju i rad dimnjačarske siužbe, rokove čišćenja dimovodnih objekata te vršenje nadzora nad radom dimnjačarske službe. 

Članak 22 
Proizvodnja i promet uređaja, opreme i sredstava namijenjenih za gašenje i dojavu požara vrši se na način utvrđen posebnim propisima. 
Uređaji, oprema i sredstva iz stavka 1. ovoga članka za koje nisu doneseni jugoslavenski standardi ili koji se uvoze iz inozemstva mogu se stavljati u promet samo ako je proizvodač odnosno uvoznik pribavio atest ovlaštene organizacije o ispravnosti tih uređaja, opreme i sredstava te njihovoj podobnosti za primjenu u namijenjene svrhe. Za svaki uvezeni uređaj i svaku uvezenu količinu opreme istovrsnih dijelova nekog uređaja ili sredstava za gašenje požara uvoznik je dužan pribaviti atest. 
Kad je posebnim propisima određeno da je stavljanje u promet uredaja, opreme i sredstava iz stavka 1. i 2. ovoga članka potrebno odobrenje nadležnog organa, takvo odobrenje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljem tekstu : Ministarstvo). 
Odredbe stavka 2. i 3. ovoga članka odnose se i na zaštitnu i drugu osobnu opremu koju vatrogasci koriste kod gašenja požara. 

Članak 23. 
Za izvedene stabilne instalacije namijenjene za gašenje ili dojavu požara izvođač radova je dužan pribaviti atest od ovlaštene organizacije o ispravnom funkcioniranju tih instalacija i dati ga na uvid komisiji iz članka 19. ovoga zakona. 
Ispravnost instalacija iz stavka 1. ovoga članka mora se provjeravati najmanje jedanput godišnje. O tom provjeravanju vodi se evidencija u koju se unosi kad je provjera izvršena, tko ju je izvršio i što je provjeravanjem utvrđeno. 

Čtanak 24 
Ministar će propisati tehničke i druge uvjete koje moraju ispunjavati organizacije iz članka 22. i 23. ovoga zakona. 
Odobrenje za obavljanje poslova iz članka 22. i 23. ovoga zakona izdaje Ministarstvo. 

Članak 25. 
Kontrolno ispitivanje ručnih i prijevoznih vatrogasnih aparata koji se nalaze u prometu mogu obavljati organizacije koje imaju odgovarajuću tehničku opremu i prostor i čiji su radnici stručno osposobljeni za obavljanje tih poslova. 
Kontrolno ispitivanje iz stavka 1. ovoga članka vrši se prema jugoslavenskim standardima. 
Odobrenje za vršenje kontrolnog ispitivanja ručnih i prijevoznih vatrogasnih aparata koji se nalaze u prometu izdaje Ministarstvo. 

Članak 26. 
Organizacije i zajednice, državni i drugi organi, polazeći od vlastitih uvjeta i potreba, a u skladu s propisima o zaštiti od požara, općim aktom utvrđuju mjere i poslove u vezi s provođenjem i unapređenjem zaštite od požara. 

Članak 27. 
Općim aktom o zaštiti od požara organizacije i zajednice, državni i drugi organi utvrdit će naročito: 
1. mjere zaštite od požara kojima se otklanja ili smanjuje opasnost od nastajanja požara, 
2. organizaciju i djelokrug jedinice za zaštitu od požara, 
3. organizaciju osmatranja, javljanja i uzbunjivanja o opasnostima od požara, 
4. organizaciju i način vršenja unutarnje kontrole te ovlaštenja i dužnosti radnika koji vrše tu kontrolu, 
5. način upoznavanja radnika prilikom stupanja na rad ili rasporeda s jednog radnog mjesta na drugo o opasnostima od požara na tom radnom mjestu kao i način obuke radnika o mjerama zaštite od požara i rukovanja opremom i sredstvima za gašenje požara, 
6. vrstu i količinu opreme i sredstava za gašenje požara, raspored te opreme i sredstava kao i vrijeme i način ispitivanja njihove ispravnosti, 
7. stručnu spremu radnika koji obavljaju poslove zaštite od požara, 
8. zadatke radnika koji imaju posebna ovlaštenja i odgovornosti u pogledu provodenja mjera zaštite od požara, 
9. odgovornost radnika zbog nepridržavanja propisanih ili naređenih mjera zaštite od požara, 
10. dužnosti radnika u slučaju izbijanja požara i njihovo sudjelovanje u gašenju požara. 

Članak 28. 
Organi upravljanja u organizacijama i zajednicama, državnim i drugim organima dužni su osigurati provođenje mjera utvrđenih općim aktom iz članka 27. ovoga zakona i najmanje jedanput godišnje razmotriti stanje zaštite od požara. 
Radnici koji imaju posebna ovlaštenja i odgovornosti u organizacijama i zajednicama, državnim i drugim organima, svaki u svom djelokrugu, odgovorni su za provođenje mjera zaštite od požara, a naročito za primjenu propisanih i naređenih mjera, održavanje u ispravnom stanju i namjensku upotrebu opreme i sredstava za gašenje požara kao i za upoznavanje radnika s opasnostima od požara na njihovim radnim mjestima. 

Članak 29. 
Organizacije i zajednice, državni i drugi organi dužni su osigurati da svaki radnik bude upoznat s opasnostima od požara na radnom mjestu odnosno s mjerama, opremom i sredstvima za gašenje požara i s odgovornošću zbog nepridržavanja propisanih ili naređenih mjera zaštite od požara. 
Radnik je dužan prisustvovati teoretskoj i praktičnoj obuci koja se organizira u organizaciji i zajednici, državnom ili drugom organu radi upoznavanja s opasnostima od požara, mjerama 
zaštite od požara i upotrebom opreme i sredstava za gašenje požara. 

Članak 30. 
Radi otklanjanja uzroka zbog kojih može nastati požar ili koji olakšavaju njegovo širenje, zajednice osiguranja imovine i osoba dužne su pratiti i analizirati uzroke požara i, zavisno od predmeta koji se osigurava, pri utvrdivanju uvjeta osiguranja odnosno zaključenja ugovora s osiguranicima, predvidjeti mjere kojima je svrha uklanjanje tih uzroka, a tokom trajanja osiguranja kontrolirati njihovo provođenje. 
Zajednice osiguranja imovine i osoba mogu materijalno zainteresirati osiguranike da poduzimaju mjere za sprečavanje nastajanja i širenja požara putem viših i nižih premija osiguranja zavisno od poduzetih mjera, davanjem popusta (bonifikacije) na premiju, udjelom osiguranika u dijelu štete, smanjenjem visine štete, odnosno gubitkom prava na odštetu. 

III. VATROGASNE JEDINICE, DRUŠTVA I SAVEZI 

Članak 31. 
Radi sudjelovanja u provodenju preventivnih mjera zaštite od požara, u gašenju požara i spasavanju ljudi i imovine ugroženih požarom kao i radi obavljanja drugih djelatnosti utvrđenih planovima zaštite od požara osnivaju 
- se profesionalne vatrogasne jedinice i dobrovoljna vatrogasna društva. 
Profesionalne vatrogasne jedinice i dobrovoljna vatrogasna društva dužni su na području za koje su osnovani gasiti požar i sudjelovati u spašavanju ljudi i imovine bez obzira o čijoj se imovini radi i o izvršenom gašenju dostaviti izvještaj nadležnoj policijskoj upravi. 

Članak 32. 
Profesionalne vatrogasne jedinice su jedinice kojima je osnovni zadatak gašenje požara i obavljanje drugih poslova u pogledu zaštite od požara. Većinu radnika u tim jedinicama čine profesionalni vatrogasci. 
Profesionalne vatrogasne jedinice mogu se osnivati za određena područja (teritorijalne profesionalne vatrogasne jedinice) i u poduzećima (profesionalne vatrogasne jedinice u poduzećima). 

Članak 33. 
Teritorijalne profesionalne vatrogasne jedinice mogu osnivati društveno-političke zajednice i mjesne zajednice. 
Skupština društveno-političke zajednice odlukom osniva teritorijalnu profesionalnu vatrogasnu jedinicu kao organ odnosno dio organa društveno-političke zajednice. 
Teritorijalna profesionalna vatrogasna jedinica koju osniva mjesna zajednica je stručna služba te zajednice. 
Odlukom o osnivanju jedinica iz stavka 2. i 3. ovoga članka određuje se organizacija, zadaci, broj profesionalnih vatrogasaca, stručna sprema zaposlenih radnika, vrsta i količina tehničke opreme te sredstva za gašenje požara. 
Profesionalne vatrogasne jedinice u poduzećima mogu osnivati ta poduzeća. 

Članak 34. 
Ako na području općine nema dobrovoljnog vatrogasnog društva, općinska skupština dužna je osnovati teritorijalnu profesionalnu vatrogasnu jedinicu. 
U naseljenim mjestima s više od 15.000 stanovnika općinska skupština dužna je osnovati teritorijalnu profesionalnu vatrogasnu jedinicu. 

Članak 35. 
Poduzeća u kojima postoje povećane opasnosti od požara, a naročito ona koja koriste, proizvode ili uskladištavaju veće količine zapaljivih tekućina, plinova ili eksplozivnih tvari dužna su osnovati profesionalnu vatrogasnu jedinicu u poduzeću i nabaviti potrebnu opremu i sredstva za gašenje požara. 
Općinska skupština utvrdit će organizacije iz stavka 1. ovoga članka koje moraju imati profesionalnu vatrogasnu jedinicu. 
U slučaju da poduzeća imaju objekte u kojima postoje povećane opasnosti od požara, u smislu stavka 1. ovoga članka, na području više općina, organizacije iz stavka 1. ovoga članka koje moraju imati profesionalnu vatrogasnu jedinicu kao i opseg zaštite na pojedinim objektima ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, utvrđuje Ministarstvo. 

Članak 36. 
Radne zadatke i poslove profesionalnog vatrogasca može obavljati samo osoba koja pored općih uvjeta za stupanje u radni odnos ispunjava i slijedeće uvjete: 
1. da ima spremu stručnog radnika - vatrogasca, 
2. da je psihički i fizički sposobna za vršenje poslova zaštite od požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom, 
3. da nije kažnjena odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za kaznena djela protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja i sigurnosti SFRJ, za kaznena djela protiv društvene i privatne imovine, za kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i za kaznena djela protiv službene dužnosti, samoupravnih i javnih ovlaštenja. 
Izuzetno, radne zadatke i poslove profesionalnog vatrogasca može obavljsti i osoba koja ima srednju stručnu spremu odgovarajućeg smjera, pod uvjetom da u roku godine dana položi dopunski ispit za stručnog radnika-vatrogasca. 
Na radna mjesta radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama i na radna mjesta radnika odgovornih za poslove zaštite od požara u organizacijama i zajednicama, državnim i drugim organima mogu se zaposliti osobe koje imaju najmanje završenu školu za stručnog radnika vatrogasca specijalistu ili školu srednjeg obrazovanja tehničkog smjera i položen stručni ispit za obavljanje poslova zaštite od požara. 
Ministar će propisati program i način polaganja stručnog ispita za rukovodioce profesionalnih vatrogasnih jedinica i za radnike odgovorne za obavljanje poslova zaštite od požara u organizacijama i zajednicama, državnim i drugim organima. 

Članak 37. 
Dobrovoljna vatrogasna društva kao društvene organizacije mogu osnivati radni ljudi i građani te organizacije i zajednice u svim sredinama u kojima postoji interes za aktivnosti iz oblasti zaštite od požara. 
Dobrovoljno vatrogasno društvo mora imati u svom sastavu vatrogasnu jedinicu od najmanje 10 vatrogasaca 
stručno osposobljenih za gašenje požara i odgovarajuću tehničku opremu i sredstva za gašenje požara. 
U sastavu vatrogasne jedinice dobrovoljno vatrogasno društvo može imati i profesionalne vatrogasce. 
Stručno obrazovanje članova dobrovoljnog vatrogasnog društva obavlja se po programu kojeg donosi Ministarstvo prosvjete i kulture u suglasnosti s Ministarstvom obrane i Ministarstvom unutarnjih poslova, a po prethodno pribavljenom mišljenju Vatrogasnog saveza Hrvatske. 

Članak 38. 
Članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva vrše dužnost u društvu bez naknade. 
Članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva kad učestvuju u gašenju požara za vrijeme radnog vremena imaju pravo na naknadu osobnog dohotka od organizacija i zajednica, državnih i drugih organa u kojima su u radnom odnosu. 
Dobrovoljna vatrogasna društva mogu utvrditi uvjete pod kojima će se iz sredstava društva njihovim članovima koji nisu u radnom odnosu priznati naknada za izgubljenu zaradu zbog učestvovanja u gašenju požara i spašavanju Ijudi i imovine ugroženih požarom. 

Članak 39. 
Članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva koji su osigurani po propisima o zdravstvenom i invalidskom osiguranju kao osobe u radnom odnosu ili po drugoj osnovi, a koji pri gašenju požara, spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, pri odlasku na vježbu, na vježbi i na povratku s vježbe kao i za vrijeme stručnog osposobljavanja što ga organizira dobrovoljno vatrogasno društvo budu povrijeđeni ili se razbole, a ta bolest nastupi neposredno i isključivo kao posljedica vršenja navedenih dužnosti, imaju prava iz zdravstvenog i invalidskog osiguranja kao da su pretrpjeli nesreću na svom redovnom poslu. 
Članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva, koji nisu osigurani po propisima o zdravstvenom i invalidskom osiguranju, imaju pravo na zdravstveno i invalidsko osiguranje kao osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima ako, pod okolnostima navedenim u stavku 1. ovoga članka, budu povrijeđeni ili se razbole, a ta bolest nastupi neposredno i isključivo kao posljedica vršenja aktivnosti po osnovi koje su osigurani. 
Osobe koje nisu osigurane u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka imaju pravo na zdravstveno i invalidsko osiguranje kao osobe koje sudjeluju na akcijama spašavanja ili obrane od elementarnih nepogoda ili udesa u slučaju povrede ili bolesti prouzrokovane nesrećom koju pretrpe za vrijeme učestvovanja u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, u smislu članka 48. stavka 1. ovoga zakona. 

Članak 40. 
Članovi obitelji osoba iz članka 39. ovoga zakona osigurani su za slučaj smrti tih osoba po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju ako je smrt nastupila pod okolnostima navedenim iz stavka 1. toga članka. 
Članovima obitelji smatraju se osobe iz članka 29. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. 

Članak 41. 
Dobrovoljna vatrogasna društva na području općine mogu se udruživati u vatrogasni savez općine, a vatrogasni savez općina u Vatrogasni savez Hrvatske. 

Članak 42. 
Vatrogasni savezi su stručne društvene organizacije u oblasti zaštite od požara. 
Vatrogasni savezi: 
1. objedinjavaju i koordiniraju aktivnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava i profesionalnih vatrogasnih jedinica i pružaju im stručnu pomoć, 
2. brinu se o stručnom osposobljavanju i tehničkom opremanju vatrogasnih jedinica, 
3. daju inicijativu za razvijanje i populariziranje svih oblika zaštite od požara, 
4. brinu se o unapređivanju organiziranja dobrovoljnih vatrogasnih društava i profesionalnih vatrogasnih jedinica, 
5. razvijaju samozaštitu i tehničku kulturu u oblasti zaštite od požara, 
6. vrše određene poslove kontrole provodenja propisanih i naređenih mjera zaštite od požara, 
7. organiziraju propagandnu djelatnost ("Mjesec zaštite od požara", javne vježbe, natjecanja, smotre i slično). 
U svrhu unapređivanja zaštite od požara vatrogasni savezi surađuju sa zainteresiranim organizacijama i zajednicama, državnim i drugim organima. 

Članak 43. 
Profesionalne vatrogasne jedinice, dobrovoljna vatrogasna društva, vatrogasni savezi i Centar za stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova Ministarstva provode stručne pripreme u oblasti zaštite od požara za djelovanje u ratnim uvjetima u skladu s propisima o općenarodnoj obrani. 

IV. GAŠENJE POŽARA 

Članak 44. 
Svaka osoba koja primijeti neposrednu opasnost od izbijanja požara ili primijeti požar dužna je da ukloni opasnost, odnosno da ugasi požar ako to može učiniti bez opasnosti za sebe ili drugu osobu. Ako ta osoba to ne može učiniti sama, dužna je obavijestiti najbližu vatrogasnu jedinicu, policijsku upravu, centar za obavještavanje i uzbunjivanje ili drugi općinski organ. 

Organizacije i zajednice, državni i drugi organi dužni su odmah obavijestiti policijsku upravu o svakom požaru koji nastane u organizaciji odnosno organu. 

Članak 45. 
Neposrednim gašenjem požara na licu mjesta rukovodi rukovodilac vatrogasne jedinice koja je prva počela gasiti požar ukoliko se rukovodioci vatrogasnih jedinica koje učestvuju u gašenju požara drukčije ne dogovore ili ako općinskim planom zaštite od požara nije drukčije određeno. 
Radi nesmetanog gašenja požara rukovodilac gašenja požara može : 
1. zabraniti promet vozila i pristup nepozvanim osobama u blizini mjesta požara, 
2. narediti evakuiranje osoba i uklanjanje stvari iz susjednih objekata koji su ugroženi požarom, 
3. narediti prekid dovođenja električne struje i plina. 
4. narediti djelomično ili potpuno rušenje objekata pomoću kojih bi se požar mogao širiti, ako se širenje požara ne može na drugi način spriječiti, 
5. ograničiti djelomično ili potpuno dovod vode drugim potrošačima u zoni gdje se pojavi požar ili u čitavom naseIju radi osiguranja potrebne količine vode za gašenje požara, 
6. narediti korištenje vode iz obližnjih bunara, cisterni, rezervoara, kanala i slično koji pripadaju drugim organizacijama, građanskim pravnim osobama ili građanima, 
7. poslužiti se tuđim prometnim sredstvima radi prevoženja osoba nastradalih u požaru najbližoj zdravstvenoj organizaciji ili radi prevoza osoba na mjesto požara, 
8. poduzeti druge potrebne mjere radi sprečavanja širenja požara odnosno što bržeg gašenja. 
Rukovodilac gašenja požara dužan je poduzeti potrebne mjere da se sačuvaju tragovi i predmeti koji mogu poslužiti za utvrđivanje uzroka požara. 

Članak 46. 
Ako rukovodilac vatrogasne jedinice koja je počela gasiti požar ocijeni da ga ta jedinica sama ne može ugasiti, zatražit će pomoć drugih vatrogasnih jedinica. 
Rukovodilac policijske uprave može narediti svakoj vatrogasnoj jedinici na području općine da sudjeluje u gašenju požara na području općine s određenim brojem vatrogasaca i tehničkom opremom s kojom vatrogasna jedinica raspolaže. 

Članak 47. 
Prilikom gašenja požara vatrogasci su dužni da nose propisanu zaštitnu opremu. 
Zaštitnu opremu iz stavka 1. ovoga članka propisat će ministar. 

Članak 48. 
U slučaju izbijanja većeg požara predsjednik općinske skupštine može: 
1. zatražiti pomoć susjednih općina, 
2. narediti mobilizaciju svih sposobnih osoba s područja općine starijih od 16 godina radi sudjelovanja u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, 
3. narediti da se stave na raspolaganje alat, prijevozna, tehnička i druga sredstva potrebna za gašenje požara i za spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom. 
U gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, učestvuju štabovi i jedinice civilne zaštite. 

Članak 49. 
Ministar ili osoba koju on za to ovlasti može narediti svakoj vatrogasnoj jedinici da sudjeluje u gašenju požara na teritoriju Republike Hrvatske. 
Naknadu troškova vatrogasnim jedinicama iz stavka 1. ovoga članka koje su sudjelovale u gašenju požara snosi Republika. 

Članak 50. 
Ako je za gašenje požara i spašavanje Ijudi i imovine ugroženih požarom potrebna pomoć vatrogasnih jedinica drugih socijalističkih republika ili autonomnih pokrajina, tu pomoć može tražiti predsjednik općinske skupštine. 

Članak 51. 
Osobe u radnom odnosu koje prema članku 48. ovoga zakona sudjeluju u gašenju požara imaju pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme odsustvovanja s rada. 
Osobe koje samostalno vrše poljoprivrednu, zanatsku ili drugu djelatnost, a sudjeluju u gašenju požara prema članku 48. ovoga zakona, imaju pravo na naknadu umjesto osobnog dohotka čiju visinu određuje općinska skupština. 
Naknadu iz stavka 1. i 2. ovoga članka snosi društveno-politička zajednica čiji je predsjednik naredio mobilizaciju radi sudjelovanja u gašenju požara. 

Članak 52. 
Ako vatrogasne jedinice sudjeluju u gašenju požara i spašavanju Ijudi i imovine ugroženih požarom na području druge općine, imaju pravo na naknadu neophodnih troškova koje su imale pri sudjelovanju u gašenju požara (utrošena sredstva za gašenje požara, benzin i sl.). 

Članak 53. 
Naknadu iz članka 52. ovoga zakona snosi društveno-politička zajednica čiji je organ tražio odnosno naredio da se pruži pomoć, a naknadu organizacijama i građanima za pretrpljenu štetu u slučajevima iz članka 45. stavka 2. točka 4. do 7. ovoga zakona, snosi društveno-politička zajednica na čijem je području gašen požar. 

V. NADZOR NAD PROVOĐENJEM MJERA ZAŠTITE OD POŽARA 

Članak 54. 
Nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara utvrđenih ovim zakonom i propisima donesenim na temeIju njega vrše inspektori za zaštitu od požara u Ministarstvu. 
Policijska uprava vrši nadzor nad radom vatrogasnih jedinica u obavljanju poslova navedenih u članku 31. stavku 1. ovoga zakona, u održavanju i upotrebi tehničke opreme i sredstava za gašenje i dojavu požara te održavanje teoretske nastave i praktičnih vježbi. 
Nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara u šumama vrše i šumarski inspektori koji u obavljanju ovih poslova imaju ovlaštenja inspektora za zaštitu od požara utvrđena ovim zakonom. 

Članak 55. 
Odlukom općinske skupštine može se propisati da određene poslove kontrole provođenja propisanih i naređenih mjera zaštite od požara utvrdenih ovim zakonom i propisima donesenim na temelju njega vrše povremeno teritorijalne profesionalne vatrogasne jedinice, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasni savezi. 

Članak 56. 
Ministarstvo je dužno svojim općim aktom utvrditi potreban broj inspektora za zaštitu od požara i brinuti da se utvrđena radna mjesta popune radnicima sa propisanom stručnom spremom. 

Članak 57. 
Inspektori za zaštitu od požara samostalno obavljaju poslove i donose rješenja u okviru ovlaštenja i dužnosti određenih zakonom i drugim propisima donesenim na temelju zakona. 
Inspektor za zaštitu od požara mora imati posebnu legitimaciju. Obrazac legitimacije propisuje ministar. 

Članak 58. 
Za inspektora za zaštitu od požara u policijskoj upravi može biti zaposlena osoba koja ima najmanje školu za stručnog radnika vatrogasca - specijalistu ili srednju tehničku školu i položen stručni ispit. 

Za inspektora za zaštitu od požara u Ministarstvu može biti zaposlena osoba koja ima tehnički fakultet ili višu školu vatrogasnog smjera i položen stručni ispit. 

Ministar će propisati program i način polaganja stručnog ispita za inspektora za zaštitu od požara. 

Članak 59. 
Prilikom vršenja nadzora inspektor za zaštitu od požara ima pravo da pregleda sve zatvorene prostorije i otvorene prostore, postrojenja i uređaje i da poduzima druge radnje potrebne za utvrđivanje kako se primjenjuju propisane i naređene mjere zaštite od požara. 
Radi vršenja nadzora inspektor za zaštitu od požara može ući u stambene prostorije na traženje stanara ili na temelju rješenja Ministarstva. 

Članak 60. 
Organizacije i zajednice, državni i drugi organi, radni ljudi i građani dužni su omogućiti vršenje inspekcijskih poslova i inspektorima za zaštitu od požara pružiti potrebne podatke i obavještenja. 
Prilikom vršenja nadzora inspektor za zaštitu od požara utvrduje naročito: 
1. da li organizacija i zajednica odnosno organ primjenjuje propisane mjere i normative zaštite od požara, 
2. da li su provedene naređene mjere zaštite od požara, 
3. da li u objektima, na uređajima i postrojenjima koji se pregledavaju postoje nedostaci koji bi mogli izazvati požar ili omogućiti njegovo širenje, 
4. da li je osigurana mogućnost da osobe koje se nalaze u objektu mogu u slučaju požara brzo i nesmetano napustiti objekat, 
5. da li je organizacija i zajednica odnosno organ donijela opći akt iz članka 26. ovoga zakona i da li se provode u njemu utvrđene mjere, 
6. da li vatrogasci, rukovodioci vatrogasnih jedinica i radnici odgovorni za poslove zaštite od požara u organizaciji i zajednici odnosno organu imaju propisanu stručnu spremu za radno mjesto na kojem rade, 
7. da li organizacija i zajednica odnosno organ ima odgovarajuću tehničku opremu i sredstva za gašenje i da li su ta oprema i sredstva u ispravnom stanju. 

Članak 61 
Ako u vršenju nadzora inspektor za zaštitu od požara utvrdi da se pri gradnji objekta ne provode mjere zaštite od požara predviđene u tehničkoj dokumentaciji, o tome će obavijestiti općinski organ uprave nadležan za poslove građevinarstva. 

Članak 62. 
Ako u vršenju nadzora inspektor za zaštitu od požara utvrdi da se u prometu nalazi oprema ili sredstva za gašenje požara za koje nisu doneseni jugoslavenski standardi ili nije pribavljen atest ovlaštene organizacije ili nije izdano odobrenje za stavljanje u promet (članak 22), rješenjem će se narediti da se ta oprema ili sredstva povuku iz prometa. 

Članak 63. 
Žalba protiv rješenja inspektora za zaštitu od požara ne odgađa izvršenje rješenja, ako to u rješenju nije izričito navedeno. 

Članak 64. 
O izvršenom pregledu i svojim nalazima inspektor za zaštitu od požara dužan je sastaviti zapisnik. Jedan primjerak zapisnika uručuje organizaciji i zajednici odnosno organu kod kojeg je pregled izvršen. 
Ako inspektor za zaštitu od požara prilikom pregleda ustanovi nedostatke u provođenju propisanih mjera zaštite od požara dužan je o tome obavijestiti organe upravljanja i odgovorne osobe u organizaciji i zajednici, državnom i drugom organu i pozvati ih da se utvrđene nepravilnosti u određenom roku otklone. 

Članak 65. 
Ako inspektor za zaštitu od požara u vršenju nadzora utvrdi povredu propisa koja predstavlja prekršaj ili utvrdi da nisu provedene naređene mjere zaštite od požara podnijet će protiv organizacije i zajednice i za to odgovorne osobe u njima te odgovorne osobe u državnom i drugom organu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Kad postoje osnove sumnje da se radi o kaznenom djelu, podnijet će prijavu nadležnom javnom tužilaštvu. 

Članak 66. 
Inspektor za zaštitu od požara dužan je surađivati s drugim inspekcijama, organizacijama i zajednicama, državnim i drugim organima te njihovim organima upravljanja. 

Članak 67. 
U vršenju nadzora inspektor za zaštitu od požara dužan je čuvati kao službenu tajnu podatke koji su na temelju zakona ili općim aktom određeni državnom, službenom ili poslovnom tajnom. 

Članak 68. 
U svrhu sprečavanja nastajanja i širenja požara, omogućavanja spasavanja Ijudi i imovine ugroženih požarom i omogućavanja gašenja požara policijska uprava rješenjem će narediti organizacijama i zajednicama, državnim i drugim organima te građanima da poduzmu određene mjere zaštite, a naročito da: 
1. dovedu u ispravno stanje postrojenja, instalacije i uredaje, 
2. izvrše dogradnje, pregradnje, odnosno rekonstrukcije objekata ili pojedinih prostora u njima, 
3. prestanu upotrebljavati objekte, postrojenja, instalacije ili druge uredaje ako se njihovim preuređenjem ne može otkloniti nedostatak koji može prouzrokovati požar, 
4. očiste zatvorene i otvorene prostore od otpadaka koji nastaju u procesu rada, 
5. uklone predmete iz prostorija ili prostora koji predstavljaju opasnot od nastanka požara ili eksplozije, 
6. izvedu stabilne, polustabilne, mobilne odnosno druge odgovarajuće uređaje za javljanje i gašenje požara, 
7. izvedu potrebne izlaze iz objekta radi mogućnosti brze evakuacije ljudi u slučaju požara, 
8. onemoguće pristup vozilima koja pri radu mogu izbacivati iskre na mjesta gdje bi to predstavljalo opasnost od požara ili eksplozije, 
9. dovedu u ispravno stanje vatrogasnu opremu i sredstva za gašenje požara ili da tu opremu i sredstva postave na određeno mjesto, 
10. uklone odnosno izmijene one elemente na postrojenjima, instalacijama i uređajima koji pri upotrebi mogu prouzrokovati požar ili eksploziju, 
11. uklone zapaljive tvari koje su ugrađene u konstruktivne elemente objekata ili kojima su obradene horizontalne ili vertikalne površine izlaza i izlaznih putova ako ti elementi predstavljaju opasnost za nastajanje ili brzo širenje požara, 
12. onemoguće ubacivanje izvana predmeta koji bi mogli prouzrokovati požar u objektu ili otvorenom prostoru na koji je pristup ograničen, 
13. nabave određenu količinu i vrstu tehničke opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara, 
14. osiguraju vatrogasna dežurstva u objektima ili vanjskim prostorima. 
Policijska uprava rješenjem će zabraniti na mjestima gdje to predstavlja opasnost od požara ili eksplozija: 
1. da se u zatvorenim i otvorenim skladišnim prostorima drže sirovine, gotovi proizvodi ili drugi predmeti u količinama koje nisu dozvoljene, 
2. upotrebu otvorene vatre (pušenje, zavarivanje, svjetiljke s otvorenim plamenom, otvorena ložišta, elektro-instalacije koje nisu u sigurnosnoj izvedbi). 

Članak 69. 
Policijska uprava vodi propisane evidencije iz oblasti zaštite od požara. 
Ministar će propisati koje će se evidencije voditi, način vođenja tih evidencija i način obavještavanja. 

Članak 70. 
Ministarstvo u oblasti zaštite od požara: 
1. prati i proučava stanje zaštite od požara i organizira šire akcije u cilju njezina unapređenja, 
2. brine se o stručnom obrazovanju inspektora za zaštitu od požara, 
3. vrši i druge poslove koji su mu zakonom i drugim propisima donesenim na temelju zakona stavljeni u nadležnost. 

Članak 71. 
U vršenju nadzora nad provođenjem mjera zaštite od požara organ nadležan za unutarnje poslove odnosno inspektor za zaštitu od požara može tražiti pomoć drugih organa ili organizacija i zajednica ako je potrebno vršiti određena mjerenja, analize ili druga vještačenja radi utvrđivanja opasnosti od požara i predlaganja mjera za njihovo otklanjanje. 

VI. STRUČNO OBRAZOVANJE KADROVA ZA ZAŠTITU OD POŽARA 

Članak 72. 
Centar za stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova Ministarstva (u daljem tekstu: Centar): 
1. provodi stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova, 
2. prati , razvija i primjenjuje stručne i naučne metode u oblasti zaštite od požara, 
3. obavlja stručno ispitivanje uzroka požara, 
4. izdaje ateste propisane u članku 22. i 23. ovog zakona, 
5. obavlja i druge poslove u vezi sa zaštitom od požara. 
U dogovoru s nadležnim organima, u okviru svoje djelatnosti, Centar vrši i obrazovanje kadrova za poslove civilne zaštite i za druge potrebe iz oblasti općenarodne obrane, a prema programu tih organa. 

Članak 73. 
Stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova Centar obavlja putem škola, tečajeva, seminara i drugih oblika nastave. Obrazovanje stručnih radnika vatrogasaca i stručnih radnika specijalista Centar obavlja po programu kojeg donosi Ministarstvo prosvjete i kulture. 
Stručno obrazovanje članova dobrovoljnog vatrogasnog društva može vršiti i Centar po propisanom programu iz članka 37. stavka 4. ovog zakona. 

Članak 74. 
Centar usmjerava, organizira i koordinira rad, škola, tečajeva i seminara, vodi potrebne evidencije, te obavlja administrativne i druge poslove u vezi sa stručnim obrazovanjem. 
Centar ima svoj statut i pečat. Statut donosi zbor radnih ljudi radne zajednice Centra u suglasnosti s ministrom. 
Statutom Centra, u skladu s ovim zakonom i propisima donesenim na temalju zakona, utvrđuju se zadaci Centra, sastav, rad i zadaci savjeta i uređuju druga pitanja organizacije i rada Centra. 

Članak 75. 
Poslove članka 72. ovog zakona koji se odnose na stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova mogu obavljati radnici Centra koji imaju visoku ili višu školsku spremu i položen stručni ispit po programu i postupku što ga propiše ministar. 

Članak 76. 
Sredstva za djelatnost odgoja i stručnog obrazovanja Centra osiguravaju se u okviru Ministarstva prosvjete i kulture, a ostala sredstva u okviru Ministarstva. 

Članak 77. 
U pogledu osnovice doprinosa iz dohotka obveznika koji ga plaćaju, oslobođenja i olakšice te obračuna i načina plaćanja, primjenjivat će se propisi o oporezivanju dohotka poduzeća. U pogledu osnovice doprinosa iz osobnih dohodaka obveznika koji ga plaćaju, oslobođenja, olakšice, obračuna, razreza i naplate doprinosa, primjenjivat će se propisi o porezima građana. 

Članak 78. 
Zajednice osiguranja imovine i osoba uplaćuju najmanje 5% premija osiguranja od požara naplaćenih na području općine u budžet one općine na kojoj se nalazi osigurana imovina, za zaštitu od požara. 

Članak 79. 
Sredstva iz članka 78. ovoga zakona u iznosu koji odgovara stopi od 4% koriste se za nabavu tehničke opreme i sredstava za gašenje požara, za izgradnju objekata za smještaj vatrogasnih jedinica i njihove opreme i za propagandnu aktivnost u oblasti zaštite od požara, a u iznosu koji odgovara stopi od 1% koriste se za izobrazbu vatrogasnih kadrova. 

VII. FINANCIRANJE 

Članak 80. 
Sredstva za zaštitu od požara osiguravaju društveno-političke zajednice, mjesne zajednice i organizacije i zajednice. 

Članak 81. 
Organizacije i zajednice, u skladu s planom zaštite od požara i svojim općim aktima o zaštiti od požara, osiguravaju sredstva za provođenje mjera zaštite od požara, sredstva za djelovanje i rad formiranih jedinica dobrovoljnih društava kao i sredstva za djelovanje i rad profesionalnih vatrogasnih jedinica u poduzećima. 

Članak 82. 
Mjesne zajednice osiguravaju sredstva za zaštitu od požara i to: 
1. za djelovanje i rad profesionalnih vatrogasnih jedinica koje same osnivaju, 
2. za djelovanje i rad jedinica dobrovoljnih vatrogasnih društava, ako je ta obveza sadržana u planu zaštite od požara za područje mjesne zajednice, 
3. za sudjelovanje u financiranju programom utvrđenih aktivnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava koja djeluju na području mjesne zajednice. 

Članak 83. 
Društveno-političke zajednice, u okviru prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom, osiguravaju sredstva za zaštitu od požara u budžetu. 

Članak 84. 
Općina osigurava sredstva za zaštitu od požara i to 
1. za djelovanje i rad teritorijalnih profesionalnih vatrogasnih jedinica, 
2. za djelovanje i rad jedinica dobrovoljnih vatrogasnih društava, ako je ta obveza sadržana u planu zaštite od požara za područje općine, 
3. za financiranje programom utvrđenih aktivnosti vatrogasnog saveza općine, 
4. za obavljanje drugih poslova zaštite od požara utvrđenih ovim zakonom odnosno planom zaštite od požara za područje općine. 

Članak 85. 
Republika osigurava sredstva za financiranje programom utvrđenih aktivnosti Vatrogasnog saveza Hrvatske. 

VIII. KAZNENE ODREDBE 

Članak 86. 
Novčanom kaznom u iznosu od 20 do 200 dinara kaznit će se za prekršaj pravna osoba: 
1. ako ne učestvuje u gašenju požara i spasavanju ljudi i imovine ugroženih požarom (članak 4. stavak 2); 
2. ako kod projektiranja, proizvodnje roba i izgradnje objekata, postrojenja, instalacija i uređaja ne primjenjuje mjere i normative zaštite od požara (Članak 11); 
3. ako kod projektiranja i izgradnje objekata u kojima rade, stanuju ili borave osobe ne osigura uvjete koji će omogućiti da te osobe, u slučaju potrebe, mogu bzro i nesmetano izaći iz tih objekata (članak 13); 
4. ako za finalnu obradu i u svrhu izolacije horizontalnih i vertikalnih površina izlaza i izlaznih putova u objektima ugrađuje građevinske materijale koji su zapaljivi i brzo sagorijevaju (članak 14); 
5. ako ne osigura vatrogasno dežurstvo odnosno osmatračko-dojavnu služnu, odgovarajuću opremu i sredstva za gašenje požara (članak 15); 
6. ako ne održava u ispravnom stanju postrojenja, uređaje, električne, plinske, ventilacijske i druge instalacije, dimovodne objekte i ložišta kao i druge uredaje koji mogu prouzrokovati nastajanje požara (članak 20); 
7. ako stavi u promet uređaje, opremu i sredstva namijenjena za gašenje ili dojavu požara za koje nije pribavljen atest ovlaštene organizacije o njihovoj ispravnosti (članak 22. stavak 2); 
8. ako bez odobrenja stavlja u promet uredaje, opremu i sredstva namijenjena za gašenje ili dojavu požara za koje je potrebno odobrenje (članak 22. stavak 3); 
9. ako obavlja kontrolno ispitivanje ručnih i prijevoznih vatrogasnih aparata a nema odgovarajuću tehničku opremu i prostor i radnike stručno osposobljene za obavljanje tih poslova ili takve poslove obavlja bez odobrenja (članak 25. stavak l. i 3); 
10. ako ne donese opći akt kojim utvrđuje mjere i poslove u vezi s provođenjem i unapređenjem zaštite od požara (članak 26); 
11. ako ne upozna radnike s opasnostima od požara na radnom mjestu odnosno s mjerama, opremom i sredstvima za gašenje požara i odgovornošću zbog nepridržavanja propisanih ili naređenih mjera zaštite od požara (članak 29); 
12. ako ne osnuje profesionalnu vatrogasnu jedinicu i ne nabavi potrebnu opremu i sredstva za gašenje požara (članak 35. stavak 1); 
13. ako povjeri obavljanje radnih zadataka i poslova osobi koja nema propisanu stručnu spremu, dopunski ispit za stručnog radnika - vatrogasca odnosno stručni ispit za obavljanje poslova zaštite od požara (članak 36. stavak 1, 2. i 3); 
14. ako ne obavijesti policijsku upravu o nastalom požaru (članak 44. stavak 2); 
15. ako ne postupi po zahtjevu osobe koja rukovodi gašenjem požara (članak 45. stavak 2); 
16. ako onemogućava inspektora zaštite od požara u obavljanju njegovih poslova ili odbije da mu pruži potrebne podatke ili obavještenja (članak 60. stavak 1); 
17. ako ne provede mjere koje je rješenjem naredio inspektor odnosno policijska uprava (članak 62. i 68); 
18. ako ne uplati najmanje 5% premije osiguranja od požara u budžet one općine na čijem se području nalazi osigurana imovina (članak 78). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5 do 50 dinara i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 

Članak 87. 
Novčanom kaznom od 5 do 100 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kaznit će se za prekršaj pojedinac: 
1. ako ne učestvuje u gašenju požara i spašavanju Ijudi i imovine ugroženih požarom (članak 4. stavak 2): 
2. ako bez opravdanih razloga odbije prisustvovati teoretskoj ili praktičnoj stručnoj obuci (članak 29. stavak 2); 
3. ako ne ugasi ili ne obavijesti o nastalom požaru (članak 44. stavak 1); 
4. ako ne postupi po zahtjev osobe koja rukovodi gašenjem požara (članak 45. stavak 2); 
5. ako prilikom gašenja požara ne nosi propisanu zaštitnu opremu (članak 47); 
6. ako bez opravdanih razloga odbije učešće u gašenju požara, spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom ili ne stavi na raspolaganje vlastita sredstva (članak 48. stavak 1); 
7. ako onemogućava inspektora zaštite od požara u obavljanju njegovih poslova ili odbije da mu pruži potrebne podatke ili obavještenja (članak 60. stavak 1); 
8. ako ne provede mjere koje je rješenjem naredila policijska uprava (članak 68). 

IX. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 

Članak 88. 
Ovlašćuje se ministar da propisima koje donosi na temelju ovlaštenja iz ovoga zakona može određivati prekršaje i za te prekršaje propisivati kazne. 
Članak 89. 
Ministar je dužan donijeti propise za koje je po ovom zakonu ovlašten u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 59/90). 
Bliže propise o uvjetima sigurnosti i zaštite od požara za objekte javne namjene, stambene i poslovne objekte, šume i usjeve te ostale objekte u kojima zbog tehnološkog procesa postoji povećana opasnost od požara donijet će mininistar u suglasnosti s ministrom u čiju nadležnost spada oblast za koju se donose propisi, ako zakonom nije drukčije određeno. 

Članak 90. 
Plan iz članka 7. stavka 1. točke 1, članka 8. stavka 2. i propise iz članka 21. i 26. ovoga zakona organi i organizacie dužni su donijeti u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77). 

Članak 91. 
Radnici koji se na dan stupanja na snagu Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77) zateknu na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca, a nemaju spremu stručnog radnika - vatrogasca, mogu i dalje ostati na tom radnom mjestu pod uvjetom da steknu tu spremu u roku pet godina od dana stupanja na snagu toga zakona. 
Radnici koji se na dan stupanja na snagu Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77) zateknu na rukovodećim radnim mjestima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama i na radnim mjestima u organizacijama i zajednicama i organima na kojima se obavljaju poslovi zaštite od požara, a nemaju spremu stručnog radnika vatrogasca - specijalistu ili drugu školu srednjeg obrazovanja tenničkog smjera, mogu i dalje ostati na tom radnom mjestu pod uvjetom da završe tu školu i polože stručni ispit u roku tri godine od dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77). 

Članak 92. 
Izuzetno od odredbe članka 91. ovoga zakona mogu i dalje ostati na dosadašnjim radnim mjestima radnici koji nemaju odgovarajuću školsku spremu, pod uvjetom da su najmanje 15 godina radili na radnom mj'estu profesionalnog vatrogasca, na rukovodećem radnom mjestu u profesionalnim vatrogasnim jedinicama ili na radnom mjestu u organizacijama i zajednicama i organima na kojima se obavljaju poslovi zaštite od požara. 

Članak 93. 
Centar za stručno-tehničko unapređenje protupožarne zaštite i izobrazbu vatrogasnih kadrova uskladit će svoj rad i organizaciju s odredbama Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77) u roku tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu. 

Članak 94. 
Profesionalne vatrogasne jedinice, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasni savezi dužni su svoj rad i organizaciju uskladiti s odredbama ovoga zakona u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77). 

Članak 95. 
Sredstva za djelatnost obrazovanja i stručnog osposobljavanja vatrogasnih kadrova osiguravaju se u okviru Republičkog fonda odgoja i usmjerenog obrazovanja Hrvatske. 
Sredstva za djelatnost Centra, utvrđena člankom 72. stavak 1. točka 2. do 5, osiguravaju se u okviru proračunskih sredstava Ministarstva unutarnjih poslova. 

Članak 96. 
Samoupravne interesne zajednice za zaštitu od požara, osnovane prema odredbama Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 50/77) prestaju radom 31. prosinca 1990. godine. 
Sredstva, prava i obveze samoupravnih interesnih zajednica iz stavka 1. ovoga članka preuzima općina. 

Članak 97. 
Radnike općinskih samoupravnih interesnih zajednica za zaštitu od požara te radnike u stalnom radnom odnosu u vatrogasnim savezima zajednica općina mogu preuzeti i rasporediti općine na ćijem području je sjedište samoupravnih interesnih zajednica za zaštitu od požara, odnosno vatrogasnih saveza zajednice općina. 
Radnici koji ne budu raspoređeni prema stavku 1. ovoga članka, imaju prava i obveze utvrđene odredbama članaka 381. do 383. Zakona o upravi. 


First page | Prev | Next | Last page |
Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!
  Tražilica - Pretraživanje svih zakona, pravilnika, odluka, izmjena i dopuna

Nova ponuda za poduzetnike

Internet usluge za poduzetnike

Izrada internet stranica

CMS internet stranice ! ! ! !

Hosting - Windows serveri

Prodaja gotovih izvještaja

Izrada poslovnih planova

Gotovi primjeri planova

Investicijski projekti

Primjeri ugovora - šprance
  Poslovni imenici - adresari

Internet imenik - web adrese

Istraživanje tržišta

Marketing - oglašavanje

Trgovačko posredovanje

Proizvodi i usluge u HR

Poslovno savjetovanje

Poslovna psihologija

Poslovne informacije

Poslovni web katalog
  Pregled zakona - propisa

Informatika i poslovanje

Korisni poslovni programi

Programiranje po narudžbi

Sigurnost u poslovanju

Besplatni online rječnik

Besplatne poslovne usluge

Pregled korisnih linkova

Novi internet projekti

Poslovni forum



Jeste li tražili:

Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja - Narodne novine br.: 105 / 1999
Zakon o zaštiti od požara - Narodne novine br.: 58 / 1993
Zakon o zaštiti okoliša - Narodne novine br.: 110 / 2007
Zakon o zaštiti okoliša - Narodne novine br.: 82 / 1994
Zakon o zaštiti osoba i imovine - Narodne novine br.: 83 / 1996




Poslovne novine - korisne informacije iz područja građanskog i trgovačkog prava, poslovne informacije, korisni savjeti, preporuke, vijesti, primjeri ugovora, poslovni planovi i elaborati, knjige i priručnici, statistički podaci, imenici, izvještaji...
Teme za predah od posla; sport, glazba, mp3, filmovi, video, humor, poznanstva, kladionice, sex, igrice, rekreacija...