Zakon o zaštiti od buke i drugi propisi Republike Hrvatske

  PREPORUKA:
  PREGLED USLUGA ZA PODUZETNIKE - LINK NA INFORMACIJE - INTERNET USLUGE
  SAZNAJTE KAKO USPJEŠNO PROMOVIRATI SVOJE PROIZVODE ILI USLUGE >>LINK
Detaljan pregled zakona i drugih propisa Republike Hrvatske
First page | Prev | Next | Last page |

Zakon o zaštiti od buke


  

Narodne novine br.: 30 - Datum: 09.03.2009. - Interni ID: 20090648


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od buke

HRVATSKI SABOR
648
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD BUKE
Proglašavam Zakon o zaštiti od buke, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 20. veljače 2009. godine.
Klasa: 011-01/09-01/12
Urbroj: 71-05-03/1-09-2
Zagreb, 27. veljače 2009.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI OD BUKE
Članak 1.
Ovim se Zakonom utvrđuju mjere u cilju izbjegavanja, sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u okolišu, uključujući smetanje bukom, osobito u vezi s:
– utvrđivanjem izloženosti buci i to izradom karata buke na temelju metoda za ocjenjivanje buke u okolišu,
– osiguravanjem dostupnosti podataka o buci okoliša i
– izradom akcijskih planova koji se temelje na podacima korištenim u izradi karata buke.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se za ocjenu i upravljanje bukom okoliša kojoj su izloženi ljudi, osobito u izgrađenim područjima, u javnim parkovima ili drugim tihim područjima u naseljenim područjima, u tihim područjima u prirodi, pored škola, bolnica i drugih zgrada i područja osjetljivih na buku.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na mjere zaštite od buke koje obvezuju Republiku Hrvatsku po međunarodnim ugovorima i konvencijama.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na buku koja nastaje pri uklanjanju posljedica elementarnih nepogoda i pri drugim izvanrednim događajima ili okolnostima koje mogu izazvati veće materijalne štete, ugrožavati zdravlje i živote ljudi te narušavati čovjekovu okolinu u većim razmjerima.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na buku koju izaziva sama izložena osoba, buku svakodnevnih kućanskih aktivnosti, buku unutar vozila, buku iz stambenih prostora, buku na radnome mjestu, buku od vojnih aktivnosti u strogo određenim vojnim područjima te na zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima na/iz vjerskih objekata i buku od uporabnih predmeta koji predstavljaju kulturno dobro sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Članak 2.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. Buka okoliša jest neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš,
2. Štetni učinci su učinci štetni za ljudsko zdravlje i okoliš,
3. Buka štetna po zdravlje ljudi jest svaki zvuk koji prekoračuje propisane najviše dopuštene razine s obzirom na vrstu izvora buke, mjesto i vrijeme nastanka,
4. Smetanje bukom jest stupanj smetnje stanovništva uzrokovane bukom okoliša određene na temelju rezultata dobivenih računalnom metodom ili mjerenjem buke okoliša,
5. Indikator buke jest akustička veličina za opis buke okoliša koja je povezana sa štetnim učincima buke,
6. Ocjenjivanje jest svaka metoda za izračunavanje, predviđanje, procjenjivanje ili mjerenje vrijednosti indikatora buke ili s njim povezanog štetnog učinka,
7. Lden (indikator buke za dan-večer-noć) jest indikator buke za ukupno smetanje bukom,
8. Lday (indikator dnevne buke) jest indikator buke za vremensko razdoblje ‘dan’,
9. Levening (indikator večernje buke) jest indikator buke za vremensko razdoblje ‘večer’,
10. Lnight (indikator noćne buke) jest indikator buke koja uzrokuje poremećaj sna za vremensko razdoblje ‘noć’,
11. Godina označava relevantnu godinu u pogledu emisije buke i prosječnu godinu u pogledu meteoroloških prilika,
12. Odnos doza-učinak jest odnos između vrijednosti indikatora buke i štetnog učinka buke,
13. Posebna zvučna izolacija jest zvučna izolacija zgrade u odnosu na jedan ili više izvora buke okoliša kombinirana s takvim sustavom za ventilaciju i/ili kondicioniranje zraka koji osigurava visoke vrijednosti zvučne izolacije od buke okoliša,
14. Tiha fasada jest fasada zgrade koja prilikom promatranja određenog izvora buke ima vrijednost Lden na visini (4,0 ± 0,2) m iznad tla i 2 m ispred pročelja za više od 20 dB nižu nego na fasadi s najvišom vrijednošću Lden,
15. Naseljeno područje jest zaokruženi dio teritorija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s više od 5.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu,
16. Tiho područje unutar naseljenog područja jest područje zaštite od buke određeno od nadležnog tijela, koje nije izloženo vrijednosti Lden ili drugog prikladnog indikatora buke većoj od vrijednosti navedenih u posebnom propisu o najvišim dopuštenim razinama buke,
17. Tiho područje u prirodi jest područje zaštite od buke određeno od nadležnog tijela koje nije narušeno bukom prometa, industrije ili rekreacijskih aktivnosti,
18. Glavna cesta jest javna cesta s više od 2 000 000 prolaza vozila godišnje,
19. Glavna željeznička pruga jest željeznička pruga s više od
10 000 prolaza vlakova godišnje,
20. Glavna zračna luka jest civilna zračna luka s više od 10 000 operacija (uzlijetanja ili slijetanja) godišnje, isključujući operacije laganih zrakoplova kada se ti letovi obavljaju u svrhu školovanja,
21. Karta buke jest prikaz postojećeg i/ili predviđenog stanja imisije buke na promatranom području, izražena harmoniziranim indikatorima buke. Najčešći podaci koje karta buke sadrži jesu prekoračenje propisanih dopuštenih vrijednosti, procijenjeni broj ljudi izloženih pojedinim razinama buke te procijenjeni broj stanova, škola, bolnica izloženih određenim vrijednostima indikatora buke u promatranom području,
22. Strateška karta buke jest temeljna karta buke namijenjena cjelovitom ocjenjivanju izloženosti stanovništva buci od različitih izvora buke,
23. Konfliktna karta buke jest razlikovna karta buke namijenjena za izradu akcijskih planova,
24. Dopuštena vrijednost indikatora buke jest vrijednost Lden ili Lnight, te, gdje je primjereno, i Lday i Levening, koje su utvrđene pravilnikom iz članka 7. stavka 8. ovoga Zakona pri čijem prekoračenju ministarstvo nadležno za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) razmatra i po potrebi provodi mjere zaštite od buke sukladno pravilniku iz članka 7. stavka 8. ovoga Zakona,
25. Akcijski planovi su planovi izrađeni radi upravljanja bukom okoliša i njezinim štetnim učincima, uključujući mjere zaštite od buke,
26. Akustičko planiranje jest planiranje koje služi za upravljanje budućom bukom okoliša, a koristi se prostorno planskim mjerama zaštite od buke kao što su sustavno planiranje i upravljanje svim vrstama prometa, zaštita mjerama zvučne izolacije i upravljanje bukom na mjestu emisije,
27. Javnost jest jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba te njihove udruge, organizacije ili skupine.
Članak 3.
Mjerama zaštite od buke mora se spriječiti nastajanje emisije prekomjerne buke, odnosno smanjiti postojeća buka na dopuštene razine.
Članak 4.
Zaštitu od buke obvezni su provoditi i osigurati njezino provođenje tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti.
Članak 5.
Zaštita od buke provodi se danonoćno.
U smislu ovoga Zakona dan traje 12 sati, od 7 do 19 sati, večer traje 4 sata, od 19 do 23 sata, a noć traje 8 sati, od 23 do 7 sati.
Članak 6.
Zabranjeno je obavljati radove, djelatnosti i druge aktivnosti koje u boravišnim prostorima uzrokuju buku štetnu po zdravlje ljudi.
Uporaba elektroakustičkih i akustičkih uređaja na otvorenom u objektima registriranim za obavljanje ugostiteljske djelatnosti dopuštena je najdulje do 24 sata, osim ako vrijeme uporabe tih uređaja aktom nadležnog tijela općine, grada i Grada Zagreba nije drukčije određeno.
Buka elektroakustičkih uređaja i ostalih izvora buke na otvorenom u objektima iz stavka 2. ovoga članka ne smije prelaziti najviše dopuštene razine buke sukladno pravilniku kojim su propisane najviše dopuštene razine buke na otvorenom prostoru.
Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka donosi ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar).
Članak 7.
Gradovi koji imaju više od 100.000 stanovnika obvezni su izraditi:
1. strateške karte buke,
2. akcijske planove.
Obveza izrade strateških karata buke i akcijskih planova odnosi se i na vlasnike, odnosno koncesionare industrijskih područja, glavnih cesta, glavnih željezničkih pruga i glavnih zračnih luka.
Strateške karte buke i akcijski planovi iz stavka 1. točke 1. ovoga članka sastavni su dio informacijskog sustava zaštite okoliša Republike Hrvatske i čine stručnu podlogu za izradu prostornih planova i u postupku strateške procjene utjecaja plana i programa na okoliš.
Strateške karte buke i akcijski planovi usklađuju se trajno s izmjenama u prostoru, a obvezno se obnavljaju svakih pet godina od dana izrade, odnosno od dana odobravanja.
Strateške karte buke i akcijski planovi u potpunosti moraju biti dostupni javnosti sukladno posebnim propisima koji uređuju informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša.
Obveznici izrade strateške karte buke i/ili akcijskog plana obvezni su provesti javnu raspravu i podatke iz strateške karte buke i/ili akcijskog plana predstaviti javnosti raspoloživim metodama informiranja na jasan, razumljiv i sažet način.
Prilikom izrade strateških karata buke i akcijskih planova za pogranična područja obvezna je suradnja s nadležnim tijelima susjednih država.
Pravilnik kojim se uređuje način izrade i sadržaj karata buke i akcijskih planova iz stavka 1. ovoga članka te način izračuna dopuštenih indikatora buke donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo.
Pri izradi strateških karata buke i akcijskih planova potrebno je uzeti u obzir odgovarajuće preporuke Europske unije o računskim metodama za izračun buke industrijskih područja, glavne ceste, glavne željezničke pruge i glavne zračne luke.
Podaci korišteni za izradu strateških karata buke i akcijskih planova dostavljaju se Ministarstvu sukladno odredbama pravilnika kojim se uređuje izrada karata buke i akcijskih planova.
Odobravanje podataka iz stavka 10. ovoga članka obavlja Ministarstvo.
Evidenciju izrađenih strateških karata buke i akcijskih planova vodi Ministarstvo sukladno odredbama posebnoga propisa kojim se uređuje izrada strateških karata buke i akcijskih planova.
Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji podatke korištene za izradu strateških karata buke i sažetke akcijskih planova sukladno odredbama pravilnika kojim se uređuje izrada karata buke i akcijskih planova.
Članak 8.
U postupku izdavanja rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš i rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša sukladno posebnim propisima iz područja zaštite okoliša utvrđuje se ispunjavanje posebnih uvjeta vezano uz provedbu mjere zaštite od buke.
U postupcima iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo je nadležno za davanje mišljenja kojim se utvrđuju posebni uvjeti vezano uz provedbu mjera zaštite od buke.
Članak 9.
U postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja, lokacijske dozvole, građevinske dozvole ili uporabne dozvole, prema posebnom zakonu, Ministarstvo sudjeluje radi utvrđivanja uvjeta, odnosno potvrđivanja ispunjenosti uvjeta zaštite od buke.
Ako za obavljanje djelatnosti nije potrebna građevina, odnosno da se obavlja u građevini, tijelo državne uprave nadležno za utvrđivanje minimalno-tehničkih uvjeta i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti ne može izdati rješenje o ispunjavanju tih uvjeta ako Ministarstvo rješenjem ne utvrdi da su provedene mjere zaštite od buke.
U postupku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u rješenju iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje se da su provedene mjere zaštite od buke te se obvezno navode svi izvori buke koji moraju biti istovjetni onima iz nalaza i mišljenja ovlaštene pravne osobe iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona te razdoblje iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona za koje su provedene mjere zaštite od buke.
Zahvate i djelatnosti za koje je potrebno sudjelovati u postupku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno utvrditi rješenjem iz stavka 2. ovoga članka da su provedene mjere zaštite od buke te postupak i način utvrđivanja tih uvjeta pravilnikom će, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo, propisati ministar.
Troškove dokazivanja provedbe mjera za zaštitu od buke, kao i troškove postupka iz stavka 2. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva.
Članak 10.
Radi zadovoljavanja potreba za održavanjem javnih skupova i organiziranja razonode, zabavnih i športskih priredbi i drugih aktivnosti na otvorenom ili u zatvorenom prostoru za stanovništvo i goste, kada postoji mogućnost prekoračenja dopuštenih razina buke, jedinice lokalne samouprave odlukom predstavničkih tijela određuju ulice, dijelove ulica i naselja, trgove i druge lokacije u kojima je moguće prekoračiti dopuštene razine buke. Istom odlukom određuju se i putovi za dolaženje i odlaženje sudionika navedenih događanja.
Buka koja nastaje uslijed događanja iz stavka 1. ovoga članka ne smije u drugim ulicama ili dijelovima ulica, u ostalim dijelovima istog naselja i drugim naseljima prelaziti dopuštene granice.
Članak 11.
Stručne poslove zaštite od buke utvrđene pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka mogu obavljati pravne osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti koje imaju ovlaštenje ministra, a akreditirane su prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 uz prijelazni period za dobivanje akreditacije od dvije godine.
Pravilnik o uvjetima glede prostora, opreme i radnika pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i o stručnim poslovima zaštite od buke te o stručnom nadzoru nad pravnim osobama koje obavljaju te poslove uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo donosi ministar.
Članak 12.
Ministar daje ovlaštenje pravnim osobama iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.
Troškove utvrđivanja uvjeta iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona snosi podnositelj zahtjeva.
Članak 13.
Osobe koje u pravnim osobama obavljaju stručne poslove zaštite od buke moraju imati položen stručni ispit.
Stručni ispit iz stavka 1. ovoga članka polaže se u Ministarstvu.
Pravilnik o programu, uvjetima i načinu polaganja stručnog ispita donosi ministar.
Troškove polaganja stručnog ispita iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva.
Članak 14.
Osobe iz članka 11. i 13. ovoga Zakona obvezne su se u načinu i postupku mjerenja proračuna i ocjenjivanja te sadržaja nalaza o mjerenju pridržavati međunarodnih normi (ISO), europskih normi (EN), hrvatskih normi (HRN) i odgovarajućih preporuka Europske unije.
Ovlaštenoj pravnoj osobi iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona za koju se stručnim nadzorom utvrdi da ne obavlja stručne poslove u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ministar će oduzeti ovlaštenje.
Članak 15.
Ovlaštenje ministra za obavljanje stručnih poslova zaštite od buke iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona objavit će se u »Narodnim novinama«.
Članak 16.
Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja sanitarna inspekcija Ministarstva.
Članak 17.
Sanitarni inspektori ovlašteni su usmenim rješenjem narediti poduzimanje mjera iz članka 18. stavka 1. točke 1., 3., 4. i 6. ovoga Zakona zbog neispunjenja propisanih uvjeta za zaštitu od buke ili prekoračenja razine buke veće od 5 dB(A).
Sanitarni inspektori iz stavka 1. ovoga članka mogu privremeno ograničiti ili privremeno zabraniti obavljanje određene djelatnosti pravnoj, odnosno fizičkoj osobi obrazloženim usmenim rješenjem u trajanju najdulje 15 dana.
Usmeno rješenje iz stavka 2. ovoga članka sanitarni inspektori mogu izvršiti odmah, pečaćenjem uređaja, opreme ili prostorija.
Žalba, odnosno pokrenuti upravni spor protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.
Članak 18.
U obavljanju inspekcijskoga nadzora sanitarni inspektori ovlašteni su:
1. narediti akustička mjerenja pravnim i fizičkim osobama koje koriste izvore buke u sredini u kojoj ljudi borave,
2. narediti poduzimanje propisanih utvrđenih mjera za zaštitu od buke,
3. zabraniti uporabu izvora buke dok se ne poduzmu mjere zaštite od buke,
4. zabraniti obavljanje djelatnosti i ostalih aktivnosti koje zbog buke ometaju boravak, odmor i noćni mir ako to nije moguće postići mjerom iz točke 3. ovoga stavka,
5. zabraniti obavljanje djelatnosti, odnosno drugih aktivnosti ako su ista započeta bez rješenja Ministarstva kojim se utvrđuje da su provedene mjere zaštite od buke,
6. zabraniti uporabu izvora buke koji nisu navedeni u rješenju o provedenim mjerama zaštite od buke iz članka 9. stavka 3. ovoga Zakona.
Mjere iz stavka 1. ovoga članka naređuju se rješenjem.
Žalba, odnosno pokrenuti upravni spor protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.
Članak 19.
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. ne provodi zaštitu od buke i ne osigura njezinu provedbu (članak 4.),
2. obavlja radove, djelatnosti i druge aktivnosti koje u boravišnim prostorima uzrokuju buku štetnu po zdravlje ljudi (članak 6. stavak 1.),
3. rabi elektroakustičke ili akustičke uređaje protivno članku 6. stavku 2. ovoga Zakona,
4. prouzroči buku elektroakustičkim uređajima i ostalim izvorima buke na otvorenom u objektima registriranim za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, koja prekoračuje najviše propisane dopuštene razine buke (članak 6. stavak 3.),
5. postupi protivno odredbama članka 9. ovoga Zakona,
6. nije registrirana za obavljanje stručnih poslova zaštite od buke, odnosno stručne poslove zaštite od buke obavlja bez ovlaštenja ministra (članak 11. stavak 1.),
7. stručne poslove zaštite od buke obavlja osoba koja nema položen stručni ispit (članak 13. stavak 1.),
8. postupak mjerenja proračuna i ocjenjivanja te sadržaja nalaza o mjerenju ne obavi u skladu s međunarodnim normama (ISO), europskim normama (EN), hrvatskim normama (HRN) i odgovarajućim preporukama Europske unije (članak 14. stavak 1.),
9. ne provede naređene ili propisane mjere zaštite od buke (članak 18.).
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna.
Za pokušaj prekršaja iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna sanitarni inspektor kaznit će za prekršaj na mjestu počinjenja prekršaja odgovornu osobu u pravnoj osobi i fizičku osobu koja obavlja djelatnost za koju je potrebno provesti mjere zaštite od buke, ako ne poštuje odredbe ovoga Zakona i podzakonskih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.
Ako osoba kažnjena za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka ponovno počini istovjetni prekršaj, kaznit će se na mjestu počinjenja prekršaja novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna.
Uz kaznu za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravnoj ili fizičkoj osobi može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.
Članak 20.
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna do 80.000,00 kuna kaznit će se grad ako:
– u propisanom roku ne izradi stratešku kartu buke (članak 7. stavak 1. točka 1.),
– u propisanom roku ne izradi akcijski plan (članak 7. stavak 1. točka 2.),
– pri izradi strateških karata buke i akcijskih planova ne uzme u obzir odgovarajuće preporuke Europske unije o računskim metodama za izračun buke industrijskih područja, glavne ceste, glavne željezničke pruge i glavne zračne luke (članak 7. stavak 9.).
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u gradu novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 21.
Pravilnike za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 22.
Do stupanja na snagu pravilnika iz članka 21. ovoga Zakona, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona, primjenjuju se:
1. Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (»Narodne novine«, br. 145/04.),
2. Pravilnik o načinu izrade i sadržaju karata buke i akcijskih planova (»Narodne novine«, br. 5/07.),
3. Pravilnik o uvjetima glede prostora, opreme i zaposlenika pravnih osoba koje obavljaju stručne poslove zaštite od buke (»Narodne novine«, br. 91/07.),
4. Pravilnik o stručnom ispitu iz područja zaštite od buke (»Narodne novine«, br. 91/07.),
5. Pravilnik o djelatnostima za koje je potrebno provesti mjere zaštite od buke (»Narodne novine«, br. 91/07.),
6. Pravilnik o mjerama zaštite od buke izvora na otvorenom prostoru (»Narodne novine«, br. 156/08.).
Članak 23.
Gradovi su obvezni strateške karte buke iz članka 7. ovoga Zakona izraditi u roku od dvije godine, a akcijske planove u roku od četiri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 24.
Pravne osobe koje imaju ovlaštenja, za obavljanje poslova mjerenja i predviđanja buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, dana od ministra na temelju Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati organizacije za mjerenje i predviđanje buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (»Narodne novine«, br. 37/90.), obvezne su se uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu.
Članak 25.
Republika Hrvatska će u roku od 30 dana od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji obavijestiti Europsku komisiju, države članice Europske unije i javnost o nadležnom tijelu za obavljanje poslova iz članka 7. stavka 1., 2., 11. i 12. ovoga Zakona.
Članak 26.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti od buke (»Narodne novine«, br. 20/03.).
Članak 27.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 542-01/09-01/01
Zagreb, 20. veljače 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.



Zakon o zaštiti od buke


  

Narodne novine br.: 20 - Datum: 07.02.2003. - Interni ID: 20030290


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od buke

HRVATSKI SABOR
290
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD BUKE
Proglašavam Zakon o zaštiti od buke, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 29. siječnja 2003.
Broj: 01-081-03-372/2
Zagreb, 31. siječnja 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI OD BUKE
Članak 1.
Ovim se Zakonom određuju mjere zaštite od buke na kopnu, vodi i u zraku te nadzor nad provedbom ovih mjera radi sprječavanja ili smanjivanja buke i otklanjanja opasnosti za zdravlje ljudi.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na mjere zaštite od buke koje obvezuju Republiku Hrvatsku po međunarodnim ugovorima, konvencijama i normama u zračnom, željezničkom, cestovnom i vodnom prometu.
Članak 2.
Buka štetna po zdravlje u smislu ovoga Zakona je svaki zvuk koji prekoračuje najviše dopuštene razine utvrđene provedbenim propisom s obzirom na vrijeme i mjesto nastanka u sredini u kojoj ljudi rade i borave.
Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za rad i ministra nadležnog za zaštitu okoliša i prostorno uređenje.
Članak 3.
Pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:
Izvor buke je svaki stroj, uređaj, instalacija, postrojenje, sredstvo za rad i transport, tehnološki postupak, elektroakustički uređaj za glasno emitiranje glazbe i govora, bučna aktivnost ljudi i životinja i druge radnje od kojih se širi zvuk. Izvorima buke smatraju se i cjeline kao nepokretni i pokretni objekti te otvoreni i zatvoreni prostori za šport, igru, ples, predstave, koncerte, slušanje glazbe i sl.
Promet, aktivan ili u mirovanju, vezan za određene djelatnosti ili sadržaje smatra se izvorom buke od te djelatnosti ili sadržaja.
Imisija zvuka je ukupna razina zvuka na mjestu prijama koju čini osnovna razina i razina određenih izvora.
Osnovna razina je razina buke okoline kada određeni ispitivani izvor buke ne radi.
Emisija zvuka je ukupna razina zvuka kojeg izvor predaje u okolni prostor.
Boravišni prostor je svaki otvoreni ili zatvoreni prostor u kojem ljudi borave trajno ili privremeno.
Zatvoreni boravišni prostori su sobe u stanovima, smještajnim ili ugostiteljskim objektima, zdravstvenim ustanovama, uredima, dječjim vrtićima, učionicama, predavaonicama, učeničkim, studentskim domovima i domovima umirovljenika.
Otvoreni boravišni prostori su sva mjesta na kojima borave ljudi radi odmora, oporavka, zabave ili rekreacije.
Radni prostor je svaki otvoreni ili zatvoreni prostor u kojem ljudi rade.
Karte buke su prikazi postojećih i predviđenih razina imisija buke na svim mjestima unutar promatranog područja, ovisno o jednom određenom ili svim izvorima buke. Na kartama su prikazana i prekoračenja dopuštenih razina buke te broj ljudi i/ili stanova izloženih buci određene razine.
Akcijski plan je prikaz mjera za provođenje smanjenja buke na dopuštene razine unutar promatranog područja.
Stručni poslovi zaštite od buke jesu poslovi utvrđivanja i provedbe mjera radi sprječavanja ili smanjivanja i otklanjanja opasnosti od buke za zdravlje ljudi.
Članak 4.
Mjerama zaštite od buke mora se spriječiti nastajanje buke, odnosno smanjiti postojeća buka na dopuštene razine.
Mjere zaštite od buke obuhvaćaju:
1. odabir i uporaba malobučnih strojeva, uređaja, sredstava za rad i transport,
2. promišljeno uzajamno lociranje izvora buke ili objekata s izvorima buke (emitenata) i područja ili objekata sa sadržajima koje treba štititi od buke (imitenata),
3. izvedbu odgovarajuće zvučne izolacije građevina u kojima su izvori buke radni i boravišni prostori,
4. primjenu akustičkih zaštitnih mjera na temelju mjerenja i proračuna buke na mjestima emisije, na putovima širenja i na mjestima imisije buke,
5. akustička mjerenja radi provjere i stalnog nadzora stanja buke,
6. povremeno ograničenje emisije zvuka.
Članak 5.
Zaštitu od buke dužni su provoditi i osigurati njezino provođenje tijela državne uprave, jedinice područne (regionalne) samouprave, jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti i građani.
Članak 6.
Zaštita od buke provodi se danonoćno.
U smislu ovoga Zakona dan traje 14 sati, od 6 do 20 sati, večer traje 2 sata, od 20 do 22 sata, a noć traje 8 sati, od 22 do 6 sati.
Članak 7.
Strojevi, transportna sredstva, uređaji i oprema koji se proizvode u Republici Hrvatskoj ili se uvoze na područje Republike Hrvatske moraju radi stavljanja u promet, odnosno uporabe biti sukladni s propisanim tehničkim zahtjevima koji se odnose na dopuštenu razinu buke koju proizvode pod određenim uvjetima uporabe, a podaci o zvučnoj snazi koju emitiraju pod tim uvjetima uporabe moraju biti označeni na proizvodu u skladu s hrvatskim normama (HRN) te smjernicama i normama Europske unije (EN).
Izvori buke iz stavka 1. ovoga članka koji su u uporabi do stupanja na snagu ovoga Zakona, a za koje nema podataka o zvučnoj snazi koju emitiraju, moraju se uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od 5 godina od njegovog stupanja na snagu.
Članak 8.
Dokumenti prostornog uređenja svih razina i akti za njegovo provođenje moraju sadržavati odgovarajuće mjere za zaštitu od buke.
Sadržaj stručnih podloga glede zaštite od buke koje služe za izradu prostornih dokumenata iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo.
Članak 9.
Županije, Grad Zagreb, gradovi i općine, dužni su izraditi:
1. kartu buke,
2. akcijske planove.
Karta buke iz točke 1. stavka 1. ovoga članka je sastavni dio informacijskog sustava zaštite okoliša Republike Hrvatske i predstavlja stručnu podlogu za izradu prostornih planova.
Pravilnik kojim se uređuje način izrade i sadržaj karata buke i akcijskih planova iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zaštitu okoliša i prostorno uređenje.
Članak 10.
U procjeni utjecaja na okoliš za zahvate u prostoru za koje je obvezna procjena po posebnim propisima treba biti obuhvaćena i procjena razine buke te mjere zaštite od buke.
Članak 11.
Građevina mora biti projektirana i izgrađena na način da zvuk što ga zamjećuju osobe koje borave u građevini ili njezinoj blizini bude na takvoj razini da ne ugrožava zdravlje ljudi te da osigurava mir i zadovoljavajuće uvjete za odmor i rad.
Pravilnik o posebnim uvjetima, sadržaju i načinu provjere primijenjenih mjera zaštite od buke za građevine donosi ministar zdravstva uz prethodno mišljenje ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja.
Članak 12.
U postupku izdavanja građevne dozvole i tehničkom pregledu izgrađene ili rekonstruirane građevine u postupku izdavanja uporabne dozvole, tijelo državne uprave nadležno za poslove sanitarne inspekcije i inspekcije rada daje mišljenje o primijenjenim mjerama za zaštitu od buke, svaki u okviru svoje nadležnosti.
Troškove postupka utvrđivanja primijenjenih mjera zaštite od buke snosi investiror.
Članak 13.
Nadležno tijelo državne uprave za utvrđivanje minimalno-tehničkih uvjeta i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti ne može izdati rješenje o ispunjavanju navedenih uvjeta ako tijelo državne uprave nadležno za poslove sanitarne inspekcije rješenjem ne utvrdi da su provedene mjere za zaštitu od buke.
Djelatnosti za koje je potrebno rješenjem tijela državne uprave nadležnog za poslove sanitarne inspekcije utvrditi da su provedene mjere za zaštitu od buke te postupak i način utvrđivanja tih uvjeta pravilnikom će propisati ministar nadležan za zdravstvo.
Troškove dokazivanja provedenih mjera za zaštitu od buke, kao i troškove postupka snosi podnositelj zahtjeva.
Članak 14.
Mjere za zaštitu od buke radnika na radu, kao i zaštite od štetnog djelovanja buke na organizam radnika tijekom rada u radnim prostorijama ili prostorima, moraju biti takve da spriječe štetno djelovanje buke na zdravlje radnika.
Pravilnik o mjerama za zaštitu od štetnog djelovanja buke u radnim prostorijama i prostorima donosi ministar nadležan za zdravstvo uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za rad.
Članak 15.
Izvori buke koji se privremeno koriste ili se trajno postavljaju u otvorenom prostoru na razini zemlje, na zidove i krovove zgrada, nepokretne i pokretne objekte ili se koriste na vodi ili u zraku moraju imati podatke o zvučnoj snazi.
Izvori buke iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti ako tijelo državne uprave nadležno za poslove sanitarne inspekcije rješenjem utvrdi da buka od izvora neće prelaziti dopuštene razine u okolini.
Pravilnik o mjerama zaštite od buke izvora na otvorenom prostoru kao i sadržaj dokaza o provedenim mjerama za zaštitu od izvora buke iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Troškove dokazivanja da buka od promatranog izvora neće u okolini prelaziti dopuštene granice kao i troškove postupka snosi podnositelj zahtjeva.
Članak 16.
Radi zadovoljavanja potreba za održavanjem javnih skupova i organiziranja razonode, zabavnih i športskih priredbi i drugih aktivnosti na otvorenom ili u zatvorenom prostoru za stanovništvo i goste, kada postoji mogućnost prekoračenja dopuštenih razina buke, jedinice lokalne samouprave odlukom predstavničkih tijela određuju ulice, dijelove ulica i naselja, trgove i druge lokacije namijenjene u te svrhe. Istom odlukom određuju se i putovi za dolaženje i odlaženje sudionika navedenih događanja.
Buka koja nastaje uslijed događanja iz prethodnog stavka ne smije u drugim ulicama ili dijelovima ulica, u ostalim dijelovima istog naselja i drugim naseljima prelaziti dopuštene granice.
Članak 17.
Zabranjeno je obavljati radove, djelatnosti i druge aktivnosti na način da se bukom ometa i mir i odmor ljudi u zatvorenim ili otvorenim boravišnim prostorima.
U naseljenim mjestima dopušta se zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima od 7 do 19 sati.
Iznimku od odredbe stavka 2. ovoga članka čine oglašavanja zvona, odnosno elektroakustičkih uređaja za vjerske obrede na dane vjerskih blagdana.
Članak 18.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na buku koja nastaje pri uklanjanju posljedica elementarnih nepogoda i pri drugim izvanrednim događajima ili okolnostima koje mogu izazvati veće materijalne štete, ugrožavati zdravlje i živote ljudi te narušavati čovjekovu okolinu u većim razmjerima.
Članak 19.
Stručne poslove zaštite od buke mogu obavljati pravne osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti koje imaju ovlaštenje ministra nadležnog za zdravstvo.
Pravilnik o uvjetima glede prostora, opreme i zaposlenika pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i o stručnim poslovima zaštite od buke te o stručnom nadzoru nad pravnim osobama koje obavljaju te poslove donosi ministar nadležan za zdravstvo, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za rad.
Ministar nadležan za zdravstvo daje ovlaštenje pravnim osobama iz stavka 1. ovoga članka rješenjem o upravnom postupku, protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor, a po prethodno pribavljenoj pisanoj potvrdi ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo o ispunjavanju uvjeta iz HRN EN ISO/IEC 17025.
Troškove utvrđivanja uvjeta iz stavka 2. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva.
Članak 20.
Osobe koje u pravnim osobama obavljaju stručne poslove zaštite od buke moraju imati položen stručni ispit.
Stručni ispit iz stavka 1. ovoga članka polaže se u Ministarstvu zdravstva koji pojedine ili sve poslove vezane uz polaganje toga ispita može prenijeti na za te poslove ovlaštenu pravnu osobu.
Pravilnik o programu, uvjetima i načinu polaganja stručnog ispita donosi ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za rad.
Troškove polaganja stručnog ispita iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva.
Članak 21.
Osobe iz članka 19. i 20. ovoga Zakona dužne su se u načinu i postupku mjerenja proračuna i ocjenjivanja te sadržaja nalaza o mjerenju pridržavati Hrvatskih normi (HRN), Europskih normi (EN) i smjernica Europske unije.
Ako se stručnim nadzorom utvrdi da ovlaštene pravne osobe iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona ne obavljaju stručne poslove u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ministar zdravstva ukinut će im ovlaštenje.
Članak 22.
Ovlaštenje ministra nadležnog za zdravstvo za obavljanje stručnih poslova zaštite od buke iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona objavit će se u »Narodnim novinama«.
Članak 23.
Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavljaju sanitarni inspektori Ureda državne uprave u županijama i Gradskom uredu Grada Zagreba, kao i sanitarni inspektori Ministarstva zdravstva sukladno nadležnostima iz Zakona o sanitarnoj inspekciji.
Nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona koje se odnose na buku u radnim prostorijama u kojima u procesu rada nastaje buka kao i odredbama ovoga Zakona koje se odnose na promet strojeva, transportnih sredstava, uređaja i opreme glede sadržaja podataka o zvučnoj snazi koju emitiraju pod određenim uvjetima uporabe obavljaju inspektori Državnog inspektorata.
Članak 24.
Nadležna inspekcijska tijela iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona ovlaštena su na licu mjesta poduzimati mjere iz članka 25. stavka 1. točke 4. i 5. ovoga Zakona ako imisija zvuka prelazi najviše dopuštene razine utvrđene Pravilnikom iz članka 2. ovoga Zakona, na osnovi rezultata izmjere zvukomjerom klase I. prema HRN EN 60804.
Tijela iz stavka 1. ovoga članka mogu privremeno ograničiti ili privremeno zabraniti obavljanje određene djelatnosti pravnoj, odnosno fizičkoj osobi obrazloženom naredbom u trajanju najdulje 8 dana.
Naredbu iz stavka 2. ovoga članka mogu izvršiti odmah, pečaćenjem uređaja, opreme, prostorija ili na drugi pogodan način ukoliko se izmjerom buke utvrdi prekoračenje u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Članak 25.
U obavljanju nadzora nadležna tijela iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona ovlaštena su:
1. narediti akustička mjerenja kod pravnih i fizičkih osoba koje koriste izvore buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave,
2. narediti poduzimanje propisanih utvrđenih mjera za zaštitu od buke,
3. zabraniti uporabu izgrađene, odnosno rekonstruirane građevine ako nisu provedene mjere za zaštitu od buke, dok se te mjere ne provedu,
4. zabraniti uporabu izvora buke dok se ne poduzmu mjere za zaštitu od buke,
5. zabraniti obavljanje djelatnosti i ostalih aktivnosti koje zbog buke ometaju odmor i noćni mir ako to nije moguće postići mjerom iz točke 4. ovoga članka,
6. zabraniti uporabu strojeva, transportnih sredstava, uređaja i opreme koji nemaju podatke o zvučnoj snazi koju emitiraju pod određenim uvjetima uporabe,
7. zabraniti obavljanje djelatnosti, odnosno drugih aktivnosti ako su ista započeta bez rješenja nadležnog tijela kojim se utvrđuje da su provedene mjere za zaštitu od buke.
Tijela iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona ovlaštena su poduzimati mjere prema posebnom propisu.
Članak 26.
Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 80.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. prouzroči da razina buke kojoj su ljudi izloženi u boravišnim prostorima prelazi dopuštene granice (članak 2.),
2. ne dopusti obavljanje akustičkih mjerenja od strane ovlaštene pravne osobe (članak 5.),
3. su strojevi, transportna sredstva, uređaji i oprema u prometu, odnosno uporabi bez podataka o zvučnoj snazi (članak 7.),
4. započne obavljanje djelatnosti ili drugih aktivnosti bez rješenja nadležnog tijela kojim se utvrđuje da su provedene mjere za zaštitu od buke (članak 13.),
5. koristi izvore buke na otvorenom bez rješenja nadležnog tijela (članak 15.),
6. obavlja radove, djelatnosti i druge aktivnosti kojima ometa mir i odmor ljudi u zatvorenim ili otvorenim boravišnim prostorima (članak 17.),
7. mjerenja obavlja osoba koja nije položila stručni ispit (članak 20.),
8. akustička mjerenja, proračun i ocjenjivanje ne obavi u skladu sa HRN (članak 21.),
9. sadržaj nalaza akustičkih mjerenja nije u skladu sa HRN (članak 21.),
10. ne poduzima naređene ili propisane mjere za zaštitu od buke (članak 25.),
11. ako mjere za zaštitu od buke radnika na radu nisu provedene na način da spriječe štetno djelovanje buke na zdravlje radnika (članak 14.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 27.
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 80.000,00 kuna kaznit će se jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako u rokovima navedenim u ovom Zakonu:
– ne izradi kartu buke (članak 9.),
– ne izradi akcijske planove (članak 9.),
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u tijelu lokalne i područne (regionalne) samouprave novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Uz kaznu za prekršaj iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona može se pravnoj ili fizičkoj osobi izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 28.
Provedbene propise iz članka 2., 8., 9., 11., 12., 13., 14., 15., 19. i 20. za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom, ministar zdravstva obvezan je donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Županije, Grad Zagreb, gradovi i općine dužni su karte buke iz članka 9. ovoga Zakona donijeti u roku od tri godine, a akcijske planove u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 29.
Do stupanja na snagu propisa iz članka 28. ovoga Zakona primjenjivat će se Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (»Narodne novine«, br. 37/90.) i Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati organizacije za mjerenje i predviđanje buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (»Narodne novine«, br. 37/90.).
Članak 30.
Pravne osobe koje imaju ovlaštenja, za obavljanje poslova mjerenja i predviđanja buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, od ministra zdravstva izdana prema Pravilniku o uvjetima koje moraju ispunjavati organizacije za mjerenje i predviđanje buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (»Narodne novine«, br. 37/90.), dužne su se uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu.
Članak 31.
Postupci započeti, a nedovršeni po odredbama Zakona o zaštiti od buke (»Narodne novine«, br. 17/90.) dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.
Članak 32.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti od buke (»Narodne novine«, br. 17/90.).
Članak 33.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 542-01/02-01/01
Zagreb, 29. siječnja 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.



Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda


  

Narodne novine br.: 73 - Datum: 14.07.1997. - Interni ID: 19971259


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD ELEMENTARNIH NEPOGODA 
Proglašavam Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 27. lipnja 1977. 
Broj: 081-97-1148/1
Zagreb, 8. srpnja 1977. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON 
O ZAŠTITI OD ELEMENTARNIH NEPOGODA 
I. TEMELJNE ODREDBE 
Članak 1. 
Ovim se Zakonom utvrđuje pojam elementarne nepogode i propisuju temeljne mjere zaštite, prava i dužnosti sudionika zaštite, procjena nastale štete i način pružanja pomoći stradalim područjima. 
Članak 2. 
Elementarnom nepogodom, u smislu ovoga Zakona, smatra se iznenadna velika nesreća koja prekida normalno odvijanje života, uzrokuje žrtve, štetu većeg opsega na imovini i/ili njen gubitak, te štetu na infrastrukturi i/ili okolišu, u mjeri koja prelazi normalnu sposobnost zajednice da ih sama otkloni bez pomoći. 
Elementarnu nepogodu uzrokuju prirodni, tehnički, tehnološki ili biološki događaji. 
Elementarnom nepogodom smatraju se osobito potresi od 7 i više stupnjeva po Mercalli-Cancani-Siebergovoj skali te olujni i orkanski vjetrovi od 8 i više bofora. 
Elementarnom nepogodom smatraju se i požari, poplave, suše, tuča, jaki mrazovi, izvanredno velika visina snijega, snježni nanosi i lavine, nagomilavanje leda na vodotocima, odroni zemljišta i druge pojave takva opsega koje, ovisno o mjesnim prilikama, uzrokuju bitne poremećaje u životu ljudi na određenom području. 
Članak 3. 
Planovima zaštite i spašavanja na razini županije utvrđuju se opseg elementarnih nepogoda i njihove moguće posljedice, prema kojima se prosuđuju nastale elementarne nepogode ili izravna opasnost od njihova nastanka u svakom pojedinačnom slučaju. 
Članak 4. 
Zaštita od elementarnih nepogoda (u daljnjem tekstu: zaštita) temelji se na načelima samozaštite, međusobne suradnje i solidarnosti građana Republike Hrvatske. 
Zaštita se ostvaruje pravodobnim i usklađenim djelovanjem građana, pravnih osoba, tijela državne uprave te jedinica lokalne samouprave i uprave (u daljnjem tekstu: sudionici zaštite). 
Republika Hrvatska osigurava, organizira, usmjerava i usklađuje provedbu zaštite. 
Članak 5. 
Zaštita osoba i imovine od elementarnih nepogoda provodi se prema odredbama ovoga Zakona ako drugim zakonom ili propisima kojima se uređuje zaštita od pojedinih vrsta nepogoda nije određeno drukčije. 
II. PROGLAŠENJE ELEMENTARNE NEPOGODE 
Članak 6. 
U skladu s opsegom mogućih posljedica, utvrđenih županijskim planom zaštite i spašavanja, župan može sam ili na prijedlog načelnika policijske uprave proglasiti elementarnu nepogodu ili izravnu opasnost od njezina nastanka na području županije. 
Vlada Republike Hrvatske može, prema vlastitoj prosudbi i/ili na prijedlog ministra unutarnjih poslova, proglasiti elementarnu nepogodu ili izravnu opasnost od njena nastanka na području dviju ili više županija ili na cijelom području Republike Hrvatske. 
III. PRAVA I DUŽNOSTI SUDIONIKA ZAŠTITE 
Članak 7. 
Svi su sudionici zaštite obvezni provoditi mjere zaštite utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima. 
Članak 8. 
Svi sudionici zaštite koji primijete opasnost od nastupanja elementarne nepogode obvezni su odmah o tome obavijestiti najbližu policijsku upravu ili najbliži centar za obavješćivanje. 
Članak 9. 
Svi radno sposobni građani Republike Hrvatske od navršenih 18 do 60 godina života - muškarci - i do 55 godina - žene - obvezni su sudjelovati u zaštiti. 
Od obveze sudjelovanja u zaštiti oslobođene su trudnice i samohrani roditelji s djetetom do 7 godina života ako im tijekom sudjelovanja u zaštiti nije osigurano čuvanje i njega djeteta. 
Članak 10. 
Obveza građana u zaštiti sastoji se od: 
- sudjelovanja u poduzimanju mjera i djelovanja kojima se sprječava nastanak elementarne nepogode, 
- sudjelovanja u uklanjanju posljedica elementarnih nepogoda. 
Obveza iz stavka 1. ovoga članka ispunjava se sudjelovanjem u organiziranim snagama civilne zaštite, radnim postrojbama, što podrazumijeva izvršavanje radne obveze, te drugim službama zaštite. 
Članak 11. 
Vlasnici i korisnici materijalnih dobara obvezni su samostalno poduzeti mjere zaštite tih dobara od elementarnih nepogoda i omogućiti da se na njihovim nekretninama, na temelju naloga nadležnog župana ili gradonačelnika, obave radovi nužni za zaštitu, uz naknadu utvrđenu prema tržišnim mjerilima. 
Članak 12. 
Vlasnici i korisnici objekata i prostorija u javnoj uporabi, pogodnih za smještaj, obvezni su privremeno smjestiti ljude i imovinu s ugroženog područja, na temelju naloga župana ili gradonačelnika, odnosno načelnika općine. 
Pri korištenju objekata i prostorija iz stavka 1. ovoga članka vlasnicima ili korisnicima moraju se ostaviti prostorije neophodne za njihov smještaj. 
Privremeni smještaj može trajati do 30 dana od dana prestanka elementarne nepogode, a iznimno se može produljiti odlukom župana ili gradonačelnika još za 30 dana. Nakon isteka toga roka, prostorije treba predati vlasnicima ili korisnicima u stanju zatečenom prigodom preuzimanja. 
Protiv naloga o privremenom smještaju vlasnici i korisnici objekata i prostorija mogu izjaviti žalbu Vladi Republike Hrvatske. Žalba ne odgađa izvršenje naloga. 
Na žalbu iz stavka 4. ovoga članka ne neplaćuje se pristojba. 
Članak 13. 
Vlasnici strojeva, vozila, oruđa, zaliha hrane, odjeće, građevnog, medicinskog i drugog materijala, nužnog za provedbu zaštite, obvezni su ih staviti na raspolaganje stožeru civilne zaštite županije, prema nalogu župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine. Za uporabljena sredstva pripada im nadoknada utvrđena prema tržišnim mjerilima. 
Članak 14. 
Pravne osobe obvezne su, radi sudjelovanja u zaštiti, izraditi provedbene planove zaštite i spašavanja, prema metodologiji koju propiše ministar unutarnjih poslova. 
Članak 15. 
Jedinice lokalne samouprave i uprave obvezne su, radi vlastite zaštite, nabaviti opremu i sredstva te ih održavati u ispravnu stanju. 
Planovima zaštite i spašavanja utvrđuje se vrsta i količina opreme i sredstava iz stavka 1. ovoga članka. 
Članak 16. 
U zaštiti od elementarnih nepogoda može sudjelovati i Hrvatska vojska na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske. 
IV. MJERE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA 
Članak 17. 
Mjere zaštite i spašavanja jesu: 
- mjere zaštite i spašavanja u slučaju izravne opasnosti od nastanka elementarne nepogode, 
- mjere zaštite i spašavanja za vrijeme trajanja elementarne nepogode, 
- mjere za ublažavanje i uklanjanje posljedica elementarne nepogode. 
Članak 18. 
Mjere zaštite u slučaju izravne opasnosti od nastanka elementarnih nepogoda jesu: 
- prikupljanje podataka o nastajanju opasnosti, 
- organizacija sustava veza i obavješćivanja sudionika zaštite, 
- obavješćivanje i uzbunjivanje građana i odgovornih osoba u pravnim osobama, 
- pokretanje sustava civilne zaštite, 
- obavješćivanje poglavarstva jedinica lokalne samouprave i uprave, 
- osiguranje javnog reda i mira na mjestu opasnosti. 
U slučaju izravne opasnosti od nastanka elementarne nepogode provode se i druge preventivne mjere zaštite. 
Članak 19. 
Mjere zaštite i spašavanja za vrijeme trajanja elementarne nepogode jesu: 
- djelatna uporaba snaga i sredstava u zaštiti i spašavanju, 
- samozaštitno djelovanje stanovništva i pravnih osoba, 
- provedba evakuacije, prihvata i zbrinjavanja ugroženog stanovništva i imovine, 
- osiguranje prometa i drugih mjera za zaštitu i spašavanje te sprječavanje širenja opasnosti od nepogoda i njihovih posljedica, 
- usklađivanje djelovanja svih sudionika zaštite jedinica lokalne samouprave i uprave. 
Članak 20. 
Mjere za ublažavanje i uklanjanje izravnih posljedica elementarnih nepogoda jesu: 
- procjena štete i posljedica, 
- sanacija područja zahvaćenog nepogodom, 
- prikupljanje i raspodjela pomoći stradalom i ugroženom stanovništvu, 
- provedba zdravstvenih i higijensko-epidemioloških mjera, 
- provedba veterinarskih mjera, 
- organizacija prometa i komunalnih usluga, radi žurne normalizacije života. 
V. PLANOVI ZAŠTITE I SPAŠAVANJA 
Članak 21. 
Radi organizirane provedbe mjera zaštite i spašavanja, utvrđenih ovim Zakonom i drugim propisima, obvezno se donose planovi zaštite i spašavanja stanovništva i imovine. 
Planovima zaštite i spašavanja utvrđuje se: 
- vrste opasnosti i njihov mogući opseg na području za koje se donosi plan te mjere za njihovo uklanjanje ili ublažavanje, 
- organizirani sudionici zaštite (vrste, broj i opremljenost postrojbi civilne zaštite, tijela državne uprave i lokalne samouprave i uprave, pravne osobe čija je djelatnost sastavni dio zaštite ljudi i imovine, udruge građana uključene u sustav zaštite i spašavanja), 
- način prikupljanja podataka o opasnostima od elementarnih nepogoda, 
- provedba mjera pripravnosti, mobilizacije i uporabe organiziranih snaga sudionika zaštite, 
- obavješćivanje i uzbunjivanje stanovništva, 
- organizacija zaštite i spašavanja te sustava veza, 
- provedba evakuacije, prihvata i zbrinjavanja ugroženog stanovništva i imovine, 
- način održavanja reda i sigurnosti pri intervencijama te organizacija prometa, 
- sanacija područja i organizacija uklanjanja posljedica, 
- druge mjere za smanjenje rizika u nastajanju opasnosti, provedbu zaštite, spašavanje te uklanjanje posljedica štete. 
Članak 22. 
Vlada Republike Hrvatske donosi plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske, a predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave i uprave za područje županije, općine, odnosno grada. 
Planovi zaštite i spašavanja temelje se na procjenama ugroženosti stanovništva i imovine te vlastitih mogućnosti za zaštitu i spašavanje. 
U planovima zaštite i spašavanja za područja županija treba točno utvrditi opseg posljedica koje se smatraju posljedicama elementarnih nepogoda i razlog su proglašenja izvanrednog stanja. Vlada Republike Hrvatske potvrđuje planove zaštite i spašavanja za područja županija. 
VI. UPRAVLJANJE ZAŠTITOM 
Članak 23. 
Ako elementarna nepogoda zahvati područje samo jedne županije, djelovanjem organiziranih snaga zaštite i spašavanja upravlja nadležni stožer civilne zaštite. 
Ako elementarna nepogoda zahvati područje dviju ili više županija, djelovanjem organiziranih snaga zaštite i spašavanja upravlja krizni stožer Vlade Republike Hrvatske. 
Članak 24. 
Ustroj postrojbi, službi i tijela civilne zaštite, njihov djelokrug rada, način popune, pozivanje i djelovanje uređuju se posebnim zakonom. 
VII. OBVEZA PROCJENE ŠTETE I TIJELA ZA PROCJENU 
Članak 25. 
Republika Hrvatska, županije, gradovi i općine svaka za svoje područje procjenjuju visinu štete od elementarnih nepogoda. 
Svaka procjena štete obuhvaća vrste i opseg štete u vrijednosnim i naturalnim pokazateljima, prema području, imovini, djelatnostima, vremenu i uzrocima njezina nastanka te korisnicima i vlasnicima imovine. 
Mjere za uklanjanje posljedica štete i njezino ublažavanje, utvrđivanje veličine gubitaka prirodnih bogatstava te materijalne i druge pomoći temelje se na procjeni. 
Članak 26. 
Metodologiju procjene štete od elementarnih nepogoda propisat će Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva financija, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja i Državnog zavoda za statistiku u roku od četiri mjeseca nakon stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 27. 
Postupak procjene štete organiziraju i provode: 
1. Državno povjerenstvo za procjenu štete od elementarnih nepogoda (u daljnjem tekstu Državno povjerenstvo), 
2. Županijsko povjerenstvo za procjenu šteta od elementarnih nepogoda (u daljnjem tekstu: Županijsko povjerenstvo), 
3. Gradsko povjerenstvo za procjenu šteta od elementarnih nepogoda (u daljnjem tekstu Gradsko povjerenstvo), 
4. Općinsko povjerenstvo za procjenu šteta od elementarnih nepogoda (u daljnjem tekstu Općinsko povjerenstvo). 
Članove Državnog povjerenstva imenuje Sabor Republike Hrvatske, a članove županijskog, općinskog i gradskog povjerenstva imenuje predstavničko tijelo odnosne županije, općine odnosno grada. 
Članovi povjerenstva imenuju se na vrijeme od četiri godine. 
Sredstva za rad povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske i u proračunima jedinica lokalne samouprave i uprave. 
VIII. POSTUPAK, SADRŽAJ I MJERILA PROCJENE 
Članak 28. 
Procjena štete od elementarnih nepogoda (u daljnjem tekstu: procjena štete) u pravilu se obavlja odmah ili u najkraćem roku. 
Povjerenstva iz članka 27. stavka 1. točke 3. i 4. ovoga Zakona obvezna su odmah, nakon nastanka nepogode, odnosno njezinih prvih posljedica, a najkasnije u roku od osam dana, podnijeti izvješće o elementarnoj nepogodi, i to: Državnom povjerenstvu, županijskom povjerenstvu i nadležnom ministarstvu. 
Izvješće iz stavka 2. ovoga članka ima značenje prvog priopćenja i mora sadržavati podatke o području zahvaćenom nepogodom izraženo u hektarima, imovini, posljedicama za stanovništvo i gospodarstvo te prvoj procjeni štete. 
Državno ili županijsko povjerenstvo izravno obavlja izvid štete, u kojemu, prema vrsti i posljedicama nepogode i nastale štete sudjeluju i predstavnici nadležnog ministarstva, odnosno trgovačkog društva. 
Članak 29. 
Na temelju izvješća iz članka 28. ovoga Zakona, Državno povjerenstvo prosuđuje potrebu žurnog postupka i nužnost odobravanja novčane i druge pomoći, uzimajući u obzir i mišljenje nadležnog ministarstva. 
Pomoć iz stavka 1. ovoga članka prvenstveno se odobrava fizičkoj osobi za ublažavanje posljedica elementarne nepogode na njezinoj imovini, kada jedinice lokalne samouprave i uprave nisu u mogućnosti same dati pomoć. 
Ako opseg i posljedice štete ne zahtijevaju žurno djelovanje te ako su ispunjeni drugi uvjeti utvrđeni ovim Zakonom, povjerenstva iz članka 27. stavka 1. točke 2., 3. i 4. ovoga Zakona prijavljuju štetu Državnom povjerenstvu, prema redovitu postupku, i to: 
- najkasnije u roku od dva mjeseca od početka elementarne nepogode na poljoprivrednim kulturama i dugogodišnjim nasadima te drugoj imovini, 
- najkasnije u roku od šest mjeseci od nastanka štete ako se radi o šteti na spomenicima kulturne i prirodne baštine. 
Pomoć se odobrava na temelju opsega i posljedica štete koja je prijavljena prema redovitu postupku, uz primjenu propisane metodologije. 
Novčanu pomoć iz državnog proračuna i njegove tekuće pričuve Vlada Republike Hrvatske može odobriti kao predujam do odobrenja pomoći prema redovitu postupku. 
Vrsta i iznos pomoći odobrene u žurnom postupku konačnom potvrdom i procjenom štete može biti izmijenjena ako se utvrde značajne razlike. 
Članak 30. 
Prijava štete prema redovitu postupku sadrži: 
1. podatke iz stavka 4. članka 28. ovoga Zakona, 
2. odluku o proglašenju elementarne nepogode s obrazloženjem, 
3. dokumentaciju o vlasništvu dobara, njihovoj vrsti, vremenu i području nastanka, uzroku i opsegu štete i njezinim posljedicama za javni i gospodarski život jedinice lokalne samouprave i uprave te statističke podatke koje propisuje metodologija. 
Prigodom procjene i utvrđivanja štete od elementarnih nepogoda povjerenstva posebno utvrđuju: 
- stradanja stanovništva, 
- opseg štete na imovini, 
- opseg štete koja je nastala zbog prekida proizvodnje, prekida rada ili poremećaja u neproizvodnim djelatnostima ili umanjenog prinosa u poljoprivredi, 
- iznos troškova za uklanjanje izravnih posljedica od nepogoda, 
- opseg osiguranja imovine i života kod osiguravateljskih društava, 
- vlastite mogućnosti oštećenika glede uklanjanja posljedica štete. 
Članak 31. 
Pomoć iz državnog proračuna odobrava se i usmjerava općini, gradu ili županiji na čijem području je nastala elementarna nepogoda. Sabor Republike Hrvatske može pomoć odobriti iznimno i pravnoj osobi ako je šteta takvih razmjera da je nužna veća i žurna pomoć, a Vlada Republike Hrvatske u slučaju iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona. 
Visina pomoći iz državnog proračuna utvrđuje se na temelju sljedećih mjerila: 
1. ako su jačina, opseg i posljedice nepogode takve da prelaze mogućnosti lokalne samouprave i uprave da ih same uklone i/ili ublaže, 
2. ako je poremećeno obavljanje gospodarskih djelatnosti i odvijanje života uopće, što ukazuje na značajne posljedice, 
3. ako je nepogoda prouzročila umanjenje prinosa pojedine poljoprivredne kulture ili dugogodišnjeg nasada preko 30% po hektaru prema prethodnom trogodišnjem prosjeku u dotičnoj županiji, 
4. ako je potvrđena vrijednost ukupne izravne štete veća od 20% vrijednosti proračuna jedinice lokalne samouprave i uprave za prethodnu godinu, 
5. ako je vrijednost štete potvrđena. 
Vrijednost štete potvrđuje Državno povjerenstvo na prijedlog nadležnog ministarstva. 
Članak 32. 
Štete nastale djelovanjem elementarnih nepogoda čija vrijednost i posljedice ne udovoljavaju mjerilima iz članka 31. stavka 2. ovoga Zakona uklanjaju se i/ili ublažavaju sredstvima jedinice lokalne samouprave ili uprave. 
IX. SREDSTVA POMOĆI 
Članak 33. 
Sredstva za uklanjanje i ublažavanje posljedica elementarnih nepogoda osiguravaju se iz: 
1. državnog proračuna, 
2. proračuna jedinica lokalne samouprave i uprave, 
3. sredstava osiguravateljskih društava, 
4. sredstava trgovačkih društava, 
5. donacija, 
6. drugih izvora. 
O davanju pomoći za ublažavanje posljedica od elementarnih nepogoda iz državnog proračuna odlučuje Sabor Republike Hrvatske, a iz proračuna jedinica lokalne samouprave i uprave - njihova predstavnička tijela. 
Vlada Republike Hrvatske može odlučiti o davanju žurne pomoći iz državnog proračuna ili njegove Tekuće pričuve, na temelju članka 29. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. 
Visinu sredstava pomoći što ih treba osigurati za sljedeću proračunsku godinu u državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne samouprave i uprave predlažu povjerenstva iz članka 27. ovoga Zakona. 
Članak 34. 
Sredstva proračuna jedinica lokalne samouprave i uprave osigurana za ublažavanje posljedica elementarnih nepogoda mogu se na prijedlog Vlade Republike Hrvatske objedinjavati radi otklanjanja posljedica elementarnih nepogoda većeg opsega, katastrofa i tehnoloških nesreća. 
Članak 35. 
Pravnim osobama ne daje se pomoć za otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda. 
Sukladno odredbi članka 31. stavka 1. ovoga Zakona, izravna pomoć iz državnog proračuna pravnoj se osobi daje ako nastanu veća oštećenja imovine, odnosno postrojenja i/ili znatniji poremećaji u neproizvodnim djelatnostima s posljedicama za gospodarski život područja, za zaposlenike, i stanovništvo, i to prema postupku utvrđenom ovim Zakonom. 
Članak 36. 
Sredstva pomoći daju se isključivo za ublažavanje i uklanjanje izravnih posljedica elementarnih nepogoda, radi normalizacije života stanovništva, obavljanja pojedine gospodarske djelatnosti i/ili određene javne službe. 
Sredstva su pomoći iz državnog proračuna nepovratna i ne mogu se upotrijebiti kao kreditna sredstva niti zadržati kao prihod proračuna jedinica lokalne samouprave i uprave. 
Za zaštitu i spašavanje ljudi i imovine mogu se koristiti i sredstva koja su posebnim propisima utvrđena za ublažavanje ili uklanjanje posljedica elementarne nepogode. 
Članak 37. 
Vlada Republike Hrvatske odredit će uvjete i osnovna mjerila korištenja sredstava pomoći odobrene iz državnog proračuna, vodeći računa o veličini i opsegu elementarne nepogode, te stupnju pozornosti fizičkih i pravnih osoba u samozaštiti i osiguranju imovine. 
X. POVJERENSTVA 
Članak 38. 
Povjerenstva za procjenu štete od elementarnih nepogoda utvrđena u članku 27. ovoga Zakona obavljaju sljedeće poslove: 
1) Državno povjerenstvo 
1. usklađuje rad povjerenstva jedinica lokalne samouprave i uprave, 
2. utvrđuje opseg, vrstu i vrijednost štete koja ima obilježja katastrofe ili elementarne nepogode ili velike tehničke nesreće, koju takvom proglašava Vlada Republike Hrvatske, 
3. izrađuje pogled šteta i informacije o štetama, prijedlog mjera za njihovo uklanjanje ili ublažavanje te prijedloge akata za odobravanje pomoći Vlade i Sabora Republike Hrvatske, 
4. izrađuje godišnja izvješća o štetama i svome radu, koja podnosi Vladi Republike Hrvatske i Saboru Republike Hrvatske, 
5. potvrđuje prijavljene štete glede uzroka vrste, okolnosti, vrijednosti i njihovih posljedica. Radi potvrđivanja štete surađuje s nadležnim ministarstvom, a po potrebi i sa stručnim znanstvenim institucijama, 
6. predlaže visinu sredstava pomoći za ublažavanje i uklanjanje posljedica štete od elementarne nepogode najkasnije tri mjeseca od primitka zahtjeva za pomoć, 
7. obavlja izvide terena, nakon proglašenja nepogode, katastrofe ili velike tehničke nesreće, 
8. u suradnji s nadležnim ministarstvima Vladi Republike Hrvatske podnosi prijedlog za odobravanje žurne pomoći za ublažavanje posljedica nepogode, 
9. razmatra prijedloge propisa koji se odnose na procjenu šteta, načine i oblike prikupljanja sredstava i financiranje poslova u svezi s nepogodama, 
10. prati i nadzire korištenje odobrenih sredstava pomoći prema ovom Zakonu, 
11. obavlja i druge poslove određene zakonom i drugim propisima, 
12. surađuje s ministarstvima, stručnim i znanstvenim institucijama, jedinicama lokalne samouprave i uprave te međunarodnim institucijama, 
13. daje odgovore na upite korisnika odobrene pomoći, povjerenstva, županija, općina i gradova. 
2) Županijsko povjerenstvo: 
1. organizira i usklađuje procjenu štete u općinama i gradovima, 
2. utvrđuje štetu za cijelu županiju, 
3. daje podatke o šteti županu radi proglašenja elementarne nepogode, 
4. potvrđuje štetu za područje županije, kojoj pomoć određuje lokalna samouprava, 
5. Državnom povjerenstvu i nadležnom ministarstvu predlaže odobrenje žurne financijske i druge pomoći, 
6. izrađuje svodne preglede šteta za županiju i prema redovitu ih postupku dostavlja Državnom povjerenstvu i nadležnom ministarstvu, 
7. izrađuje izvješće o svom radu i utrošku sredstava pomoći na području županije prema korisnicima sredstava pomoći, 
8. prethodno potvrđuje vrijednost štete sa područja gradova i općina, 
9. ustrojava stručna povjerenstva općina i gradova za procjenu šteta i usklađuje njihov rad, 
10. daje prijedloge za odobravanje pomoći iz proračuna županije, 
11. priprema prethodno izvješće za Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo financija te nadležno ministarstvo o nastanku nepogoda, 
12. Državnom povjerenstvu i Vladi Republike Hrvatske daje prijedlog sa podacima neophodnim za proglašenje elementarne nepogode na razini države, 
13. obavlja i druge poslove određene odlukom o osnivanju, odnosno poslove koje mu prenese Državno povjerenstvo ili mu povjere općinska, odnosno gradska povjerenstva. 
3) Gradsko povjerenstvo: 
1. utvrđuje štetu za područje grada te organizira i usklađuje njezinu procjenu, 
2. surađuje sa županijskim povjerenstvom, odnosno općinskim povjerenstvom, 
3. potvrđuje štetu, za čije otklanjanje, odnosno ublažavanje se odobravaju sredstva iz proračuna grada, 
4. Državnom povjerenstvu predlaže odobrenje žurne pomoći prema žurnom postupku, na temelju izvješća i mišljenja županijskog povjerenstva, 
5. daje podatke za proglašenje elementarne nepogode, 
6. županijskom povjerenstvu prijavljuje štetu prema redovitu postupku, 
7. za poglavarstvo grada i županijsko povjerenstvo izrađuje izvješća o štetama i utrošku sredstava pomoći. 
4) Općinsko povjerenstvo obavlja sve poslove za područje općine koji su za gradsko povjerenstvo utvrđeni točkom 3. ovoga stavka. 
Županijsko povjerenstvo može ustrojiti stručna povjerenstva za općine i gradove, koja obavljaju sljedeće poslove: 
1. županijskom povjerenstvu upućuje poziv za procjenu štete, 
2. prikuplja podatke i činjenice o šteti, njezinu opsegu te utvrđuje područje zahvaćeno nepogodom, 
3. sudjeluje u predlaganju pomoći oštećenicima, 
4. utvrđuje podatke za proglašenje elementarne nepogode, 
5. izrađuje izvješća o utrošku sredstava pomoći i štetama za potrebe županijskog povjerenstva. 
Državno povjerenstvo ima predsjednika i 10 članova, koje imenuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. 
Predsjednika i šest članova Državnog povjerenstva imenuje se iz reda zastupnika Zastupničkog i Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske, a po jednog člana imenuje se iz Ministarstva financija, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Hrvatske gospodarske komore i najvećeg osiguravateljnog društva u Republici Hrvatskoj. 
Tajnik Državnog povjerenstva je pomoćnik ministra financija nadležan za gospodarstvo. 
Stručne, upravne i druge poslove za Državno povjerenstvo usklađuje i obavlja Ministarstvo financija. 
XI. DRUGE VRSTE POMOĆI, USKRATE POMOĆI I IZVJEŠĆA 
Članak 39. 
Pomoć za ublažavanje i uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda ne daje se za: 
- štete na osiguranoj imovini i osiguranim osobama kod osiguravateljskih društava ako se imovina i osobe mogu osigurati od rizika kod osiguravateljskih društava, 
- štete koje nastanu od elementarnih nepogoda zato što nisu bile poduzete propisane mjere zaštite ili zbog krajnjeg nemara ili zato što je šteta na vlastitoj imovini izazvana namjerno, 
- neizravne štete, 
- štete na dugogodišnjim nasadima, osim u godini štete, 
- štete čije se posljedice uklanjaju prema posebnim zakonima ili ako je za njih država obvezna dati odštetu, 
- ako šteta nije prijavljena po postupku i u roku predviđenom ovim Zakonom. 
Članak 40. 
Pomoć za ublažavanje i uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda može se dati i na temelju odluke jedinica lokalne samouprave i uprave o sniženju poreza ili oslobađanju od plaćanja poreza ili na drugi način, što se onda smatra kao pomoć. 
Članak 41. 
Sredstva predviđena za pomoć mogu se koristiti i za isplatu nadoknade predviđene člankom 11. i 13. ovoga Zakona. 
Članak 42. 
Radi osiguranja za štete od elementarnih nepogoda visokoga rizika Republika Hrvatska će osiguravati poticajna sredstva udruženjima osiguravateljskih društava i društava za reosiguranje za osiguranje odnosno reosiguranje od tih rizika. 
Članak 43. 
Jedinice lokalne samouprave i uprave, trgovačka društva gospodarske i komunalne infrastrukture i druge pravne osobe obvezne su izraditi izvješće o uklanjanju posljedica od elementarne nepogode i korištenju novčane i druge pomoći. 
Županijsko povjerenstvo obvezno je izraditi jedinstveno izvješće, koje obuhvaća štete u općinama i gradovima i dostaviti ga Državnom povjerenstvu. 
Odgovornost za namjensko korištenje odobrene novčane i druge pomoći snose korisnici i jedinice lokalne samouprave i uprave, a ako se radi o međunarodnoj pomoći i državna tijela. 
XII. KAZNENE ODREDBE 
Članak 44. 
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 40.000,00 kuna za prekršaj će se kazniti pravna osoba ako: 
1. ne poduzme mjere zaštite od elementarnih nepogoda kada one zaprijete ili nastupe iznenada i ako o tome ne obavijesti najbližu policijsku upravu ili najbliži centar za obavješćivanje (članak 8.), 
2. ne dopusti da se na nekretninama koje koristi obave radovi na temelju naloga župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine (članak 11.), 
3. prema nalogu župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine ne primi na privremeni smještaj građane i imovinu s ugroženih područja (članak 12.), 
4. prema nalogu župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine ne stavi na raspolaganje materijalno-tehnička sredstva, zalihe hrane i drugog materijala neophodnog za zaštitu od elementarnih nepogoda (članak 13.), 
5. ne poduzme posebne mjere zaštite u slučaju izravne opasnosti od elementarne nepogode ili za vrijeme njezina trajanja koje naredi nadležni stožer civilne zaštite (članak 19.), 
6. radi vlastite zaštite od elementarnih nepogoda ne nabavi potrebnu opremu i sredstva ili ih ne drži u ispravnom stanju (članak 15.), 
7. ne poduzme potrebne mjere za sudjelovanje u zaštiti od elementarnih nepogoda propisane zakonom i drugim propisima (članak 14. i 17.), 
8. centru za obavješćivanje uskrati prvenstvo u korištenju sredstava veze ili, prema odluci nadležnog stožera civilne zaštite, ne uvede stalno dežurstvo (članak 18.), 
9. odobrena sredstva za otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda ne koristi na način i za namjene utvrđene ovim Zakonom. 
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna. 
Članak 45. 
Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna za prekršaj će se kazniti pravna osoba ako: 
1. građaninu ne omogući korištenje prometnim sredstvom i sredstvom veze radi prenošenja obavijesti o elementarnoj nepogodi (članak 18.), 
2. nadležnom tijelu za rukovođenje zaštitom od elementarnih nepogoda odbije dati podatke (iz svog programa znanstvenoistraživačkog rada i o svojim dostignućima) značajne za zaštitu od elementarnih nepogoda (članak 20.), 
3. ne izradi ili ne donese plan zaštite od elementarnih nepogoda ili ga ne uskladi s planom grada ili općine (članak 21. i 22.), 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi, novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna. 
Članak 46. 
Novčanom kaznom od 500,00 do 3.000,00 kuna za prekršaj će se kazniti fizička osoba ako: 
1. ne odazove se pozivu za sudjelovanje u zaštiti (članak 9. i 10.), 
2. ne poduzme potrebne mjere zaštite od elementarnih nepogoda kad one zaprijete ili nastupe iznenada i ako o tome ne obavijesti najbližu policijsku upravu ili najbliži centar za obavješćivanje (članak 8.), 
3. ne dopusti da se na nekretninama koje koristi ili im je vlasnik obave radovi prema nalogu župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine (članak 11.), 
4. prema nalogu župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine ne primi na privremeni smještaj građane i imovinu s ugroženih područja (članak 12.), 
5. prema nalogu župana, gradonačelnika, odnosno načelnika općine ne stavi na raspolaganje materijalno-tehnička sredstva, zalihe hrane i drugi materijal potreban za zaštitu od elementarnih nepogoda (članak 13.), 
6. ne poduzme posebne mjere zaštite u slučaju izravne opasnosti od elementarne nepogode ili za vrijeme njezina trajanja koje naredi nadležni stožer civilne zaštite (članak 19.), 
7. ne omogući korištenje sredstava za prenošenje obavijesti o elementarnoj nepogodi (članak 9. i 10.), 
8. se ne odazove pozivu ili ne izvrši naređenja tijela koje rukovodi zaštitom od elementarnih nepogoda (članak 9.). 
XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 47. 
Županije, gradovi, općine i druge pravne osobe obvezne su svoje odluke i planove zaštite od elementarnih nepogoda uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu. 
Članak 48. 
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda ("Narodne novine", br. 14/78., 31/80., 53/84. i 41/96.). 
Članak 49. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana nakon objave u "Narodnim novinama". 
Klasa: 920-11/96-01/01
Zagreb, 27. lipnja 1997. 
ZASTUPNIČKI DOM 
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 



Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja


  

Narodne novine br.: 64 - Datum: 07.06.2006. - Interni ID: 20061541


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja

HRVATSKI SABOR
1544
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA I SIGURNOSTI IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA
Proglašavam Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 26. svibnja 2006. godine.

Klasa: 011-01/06-01/18
Urbroj: 71-05-03/1-06-2
Zagreb, 30. svibnja 2006.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI OD IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA I SIGURNOSTI IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA
Opće odredbe
Članak 1.
Ovim se Zakonom određuju načela i mjere zaštite od ionizirajućeg zračenja, sigurnosne mjere za izvore ionizirajućeg zračenja, postupanje u izvanrednim događanjima, način skladištenja i zbrinjavanja radioaktivnog otpada te nadzor nad provedbom mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja, a sve radi osiguranja i smanjivanja rizika po život i zdravlje ljudi te okoliš za sadašnje i buduće naraštaje.
Članak 2.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:
Aktivnost radioaktivnog izvora jest broj raspada radionuklida u jedinici vremena. Jedinica aktivnosti je bekerel (Bq).
Apsorbirana doza jest količina energije koja je deponirana ionizirajućim zračenjem u jedinici mase tijela. Fizikalna jedinica kojom se izražava apsorbirana doza jest grej (Gy). Jedan grej jest omjer energije ionizirajućeg zračenja iznosa jedan džul po masi od jednog kilograma.
Djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja jest ljudska aktivnost tijekom koje može doći do povećanja ozračenja pojedinca.
Dozvola za uporabu izvora ionizirajućeg zračenja jest rješenje kojim Državni zavod za zaštitu od zračenja nositelju odobrenja dopušta uporabu određenog izvora ionizirajućeg zračenja.
Efektivna doza jest proračunom modificirana apsorbirana doza kojom se izražava rizik izlaganja ionizirajućem zračenju uzimajući u obzir različitu biološku učinkovitost različitih vrsta ionizirajućeg zračenja i različitu osjetljivost tkiva i organa ljudskog tijela s obzirom na ionizirajuće zračenje. Fizikalna jedinica kojom se izražava efektivna doza jest jedan sivert (Sv).
Intervencije jesu sustavne, unaprijed planirane mjere kojima se smanjuje već postojeća razina izlaganja ionizirajućem zračenju ili mogućnost ozračenja ionizirajućim zračenjem koje je posljedica izvanredna događaja.
Intervencijske razine jesu razine očekivanoga ozračenja koje bi moglo nastati kao posljedica izvanrednoga događaja ili kroničnoga izlaganja ionizirajućem zračenju u okolišu, kod kojih se poduzimaju posebne zaštitne mjere.
Ionizirajuće zračenje jest elektromagnetsko i čestično zračenje čijim prolazom u tvari izravno ili neizravno nastaju parovi pozitivno i negativno električki nabijenih čestica-iona.
Iskorišteni zatvoreni radioaktivni izvor jest onaj zatvoreni radioaktivni izvor čija je aktivnost manja od minimalne aktivnosti potrebne za obavljanje djelatnosti za koju je prvobitno namijenjen.
Izloženi radnik jest radnik koji tijekom obavljanja djelatnosti mora biti u području izloženosti.
Izvanredni događaj jest događaj u svezi s djelatnostima s ionizirajućim zračenjem ili sigurnošću nuklearnih postrojenja prouzročen okolnostima koje više nisu pod nadzorom, a čija je posljedica izlaganje povišenom ozračenju izloženih radnika, stanovništva ili radioaktivno onečišćenje okoliša.
Izvor bez posjednika jest zatvoreni radioaktivni izvor koji nije pod nadzorom u smislu ovoga Zakona, bez obzira je li bio pod nadzorom ili je ostavljen, izgubljen, premješten, ukraden ili je predmet djelatnosti bez odobrenja.
Izvor ionizirajućeg zračenja jest svaki uređaj, postrojenje ili tvar koja proizvodi ili odašilje ionizirajuće zračenje.
Korisnik jest tijelo državne vlasti, tijelo državne uprave ili tijelo područne (regionalne) i lokalne samouprave te pravna ili fizička osoba kojoj za uporabu ionizirajućeg izvora nije potrebno odobrenje za obavljanje određene djelatnosti s izvorom ionizirajućeg zračenja.
Medicinsko ozračenje jest izloženost ionizirajućem zračenju pacijenta tijekom primjene izvora ionizirajućeg zračenja u dijagnostičke ili terapijske svrhe.
Nositelj odobrenja jest pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave ili tijelo lokalne i područne (regionalne) samouprave kojem je dano odobrenje za obavljanje određene djelatnosti s izvorom ionizirajućeg zračenja.
Nuklearni gorivni ciklus podrazumijeva sve djelatnosti u proizvodnji nuklearne energije uključujući: nalaženje sirovina i proizvodnju nuklearnoga goriva, uporabu nuklearnoga goriva u nuklearnome reaktoru, prestanak rada i raspremanje nuklearnoga reaktora, zbrinjavanje radioaktivnoga otpada podrijetlom iz nuklearnih postrojenja te sva istraživanja u svezi s tim djelatnostima.
Odlaganje radioaktivnog otpada i iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora jest djelatnost kontroliranog, trajnog smještaja radioaktivnog otpada i iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora u građevinu namijenjenu odlaganju bez namjere da se taj radioaktivni otpad i iskorišteni zatvoreni radioaktivni izvori ponovno uključe u bilo koju djelatnost s radioaktivnim tvarima. Odlaganje također uključuje proces odobrenog i kontroliranog ispuštanja radioaktivnog otpada u okoliš uzimajući u obzir njegovu kasniju disperziju.
Odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja jest rješenje kojim Državni zavod za zaštitu od zračenja pravnoj ili fizičkoj osobi, tijelu državne uprave ili tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, dopušta obavljanje određene djelatnosti s izvorom ionizirajućeg zračenja.
Otvoreni radioaktivni izvor jest radioaktivni izvor koji nije zatvoreni radioaktivni izvor, a može biti u krutom, tekućem ili plinovitom stanju.
Ovlašteni stručni tehnički servis jest pravna osoba koju je Državni zavod za zaštitu od zračenja rješenjem ovlastio za obavljanje određenih stručnih poslova zaštite od ionizirajućeg zračenja.
Ozračenje jest izlaganje ionizirajućem zračenju. Ono može biti vanjsko ili unutarnje, ovisno o tome je li izvor ionizirajućeg zračenja izvan ili unutar tijela.
Područje izloženosti jest područje na kojem postoji mogućnost da pojedinac ili grupa ljudi bude izložena ionizirajućem zračenju iznad granice ozračenja propisane za pojedinog stanovnika. Područje izloženosti dijeli se na područje nadgledanja i područje posebnog nadgledanja.
Pojedini stanovnik jest fizička osoba, isključujući izložene radnike i osobe koje se obučavaju ili školuju za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja za vrijeme rada i obrazovanja.
Prirodna radioaktivna tvar sa svojstvima promijenjenim korištenjem tehnoloških postupaka jest prirodna tvar u kojoj je koncentracija pojedinih radionuklida promijenjena ljudskim djelovanjem izvan nuklearnoga gorivnog ciklusa tako da je aktivnost ili koncentracija aktivnosti radionuklida koje sadrži takva radioaktivna tvar iznad granice koju pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo.
Radioaktivne tvari jesu tvari koje sadrže, osim ostalih, i atome s nestabilnim jezgrama koje svojim raspadom proizvode ionizirajuće zračenje.
Radioaktivni izvor jest radioaktivna tvar koja nije izuzeta.
Radioaktivni otpad jest otpadna tvar nastala obavljanjem djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, bez obzira na fizički oblik i kemijska svojstva, koja sadrži radioaktivne tvari čija je aktivnost, koncentracija ili zračenje iznad granice koju pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo.
Radioaktivno onečišćenje jest onečišćenje bilo kojeg materijala, površine, okoliša ili pojedinog stanovnika radioaktivnim tvarima. Ako se radi o organizmu, radioaktivno onečišćenje uključuje i vanjsko onečišćenje kože i unutarnje onečišćenje bez obzira na način unošenja radionuklida.
Radionuklid jest atom s karakterističnim brojem protona i neutrona i energijskim stanjem jezgre koja ima svojstvo radioaktivnosti, tj. nije stabilna.
Skladištenje radioaktivnog otpada i iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora jest djelatnost stavljanja radioaktivnog otpada i/ili iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora u skladišta prije ili nakon kondicioniranja ili obrađivanja, odnosno prije otpuštanja iz nadzora, vraćanja proizvođaču, izvoza ili odlaganja, tj. čuvanja na način koji osigurava njegovu izolaciju s namjerom obavljanja djelatnosti u budućnosti.
Zatvoreni radioaktivni izvor jest radioaktivni izvor zatvoren u nepropusnoj ovojnici od neradioaktivne tvari tako da radioaktivna tvar ne može doći u dodir s okolišem.
Zbrinjavanje radioaktivnog otpada podrazumijeva sve administrativne i operativne postupke koji su uključeni u djelatnost obrade, kondicioniranja, prijevoza, skladištenja i odlaganja radioaktivnog otpada i iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora.
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona izvori ionizirajućeg zračenja jesu:
– rendgenski uređaji, akceleratori i drugi električni uređaji koji proizvode ionizirajuće zračenje,
– radioaktivni izvori,
– uređaji s radioaktivnim izvorima,
– radioaktivni otpad,
– postrojenja, sve tvari i predmeti iz nuklearnoga gorivnog ciklusa bez obzira na namjenu, oblik, fizikalno ili kemijsko stanje, koje mogu uzrokovati ozračenje pojedinca ili radioaktivno onečišćenje okoliša iznad granica utvrđenih na temelju ovoga Zakona,
– radioaktivne tvari koje se nalaze u okolišu zbog nuklearnih eksplozija, izvanrednih događaja ili zbog kakva drugog razloga koji je posljedica čovjekove djelatnosti,
– prirodne radioaktivne tvari sa svojstvima promijenjenim korištenjem tehnoloških postupaka,
– uređaji i tvari koji su onečišćeni radioaktivnom tvari iznad propisanih granica.
Članak 4.
Ovaj se Zakon ne odnosi na prirodnu razinu ionizirajućeg zračenja podrijetlom iz svemira, Zemljine kore ili ljudi ako nije promijenjena ljudskom djelatnošću.
Načela zaštite od ionizirajućeg zračenja
Članak 5.
Mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja mora se osigurati provedba načela opravdanosti, optimalizacije i ograničenja ozračenja.
Članak 6.
Načelo opravdanosti u odnosu na djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja ostvaruje se ako djelatnost koja uključuje ozračenje ljudi daje korist izloženim pojedincima ili društvu koja je u svim okolnostima veća od štetnosti zbog izlaganja ionizirajućem zračenju, uvažavajući gospodarske, socijalne i druge čimbenike.
Načelo opravdanosti u odnosu na intervencije postiže se tako da svaka intervencija mora ublažiti posljedice izvanrednoga događaja, a posebno smanjiti izlaganje ljudi ionizirajućem zračenju zbog izvanrednoga događaja.
Članak 7.
Načelo optimalizacije zaštite od ionizirajućeg zračenja u odnosu na djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja ostvaruje se provedbom mjera zaštite kojima se izlaganje radnika i drugih osoba ionizirajućem zračenju od svih djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja i svih izvora ionizirajućeg zračenja smanjuje toliko nisko koliko je razumno moguće unutar propisanih granica, uvažavajući tehničke, organizacijske, gospodarske, zdravstvene i socijalne čimbenike.
Načelo optimalizacije u odnosu na intervencije ostvaruje se tako da provedba, opseg i trajanje svake intervencije mora postići najveći razumno moguć pozitivan učinak.
Članak 8.
Načelo ograničenja ozračenja za djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja provodi se primjenom mjera zaštite određenim ovim Zakonom tako da izlaganje osoba ionizirajućem zračenju mora biti niže od utvrđenih granica ozračenja.
Sustavno ispitivanje i praćenje ionizirajućeg zračenja u okolišu
Članak 9.
Sustavno ispitivanje i praćenje vrste i aktivnosti radioaktivnih tvari u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, krutim i tekućim oborinama, vodi za piće, hrani i predmetima opće uporabe te stambenim i radnim prostorijama, provodi se pod uvjetima, na način i mjestima te u rokovima propisanim pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša.
Mjere sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja
Članak 10.
Mjere radiološke sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja imaju za cilj povećanje operativne sigurnosti pri radu s izvorima ionizirajućeg zračenja, sprečavanje okolnosti koje mogu prouzročiti izvanredni događaj i svođenje mogućih štetnih posljedica na minimum.
Mjere fizičke sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja poduzimaju se u cilju sprečavanja oštećenja, gubitka, krađe i nedopuštenog premještaja izvora ionizirajućeg zračenja ili nedopuštenog pristupa izvoru ionizirajućeg zračenja.
Mjere iz stavka 1. i 2. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
Granice ozračenja stanovništva
Članak 11.
Pojedini stanovnik ne smije u jednoj godini primiti efektivnu dozu višu od 1 mSv od izvora ionizirajućeg zračenja koji su uključeni u djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja.
Dobna granica za izložene radnike
Članak 12.
Osobe mlađe od 18 godina ne smiju raditi na poslovima na kojima mogu biti ozračene iznad granice propisane odredbom članka 11. ovoga Zakona.
Granice ozračenja izloženih radnika
Članak 13.
Efektivna doza izloženih radnika ne smije u normalnim uvjetima tijekom rada biti veća od 100 mSv u razdoblju od pet uzastopnih godina, uz uvjet da niti u jednoj godini petogodišnjeg razdoblja efektivna doza ne smije biti veća od 50 mSv.
Članak 14.
Uvažavajući granice ozračenja propisane odredbama članka 11. i 13. ovoga Zakona, granice izlaganja za određene organe ili tkiva čovjekova tijela, granice izlaganja osoba koje se obučavaju ili obrazuju za rad s izvorima ionizirajućih zračenja, granice izlaganja u posebnim okolnostima zbog provedbe intervencija u izvanrednom događaju te granice između područja nadgledanja i posebnog nadgledanja propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
Zaštita tijekom trudnoće i dojenja
Članak 15.
Izloženoj radnici tijekom trudnoće nositelj odobrenja, odnosno korisnik mora osigurati radno mjesto na kojem efektivna doza ne smije prijeći 1 mSv.
Na radnim mjestima na kojima postoji mogućnost radioaktivnog onečišćenja ne smiju raditi žene koje doje.
Medicinsko ozračenje
Članak 16.
Granice ozračenja određene ovim Zakonom ne odnose se na medicinsko ozračenje.
Uvjete, način i mjere zaštite osoba izloženih medicinskom ozračenju utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
Mjerenje osobnog ozračenja
Članak 17.
Mjerenje osobnog ozračenja izloženih radnika ili osoba koje se obučavaju ili obrazuju za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja provodi se sustavno individualnim mjerenjem vanjskog ozračenja, a kod radnika koji rade s otvorenim radioaktivnim izvorima mora se i izmjeriti i/ili procijeniti i unutarnje ozračenje.
Rokove i način mjerenja osobnog ozračenja iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo.
Stručna osposobljenost
Članak 18.
Izloženi radnici moraju imati posebno stručno obrazovanje o primjeni mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja.
Članak 19.
Posebno stručno obrazovanje o primjeni mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja izloženi radnici stječu tijekom redovitog obrazovanja ili dopunskim obrazovanjem.
Izloženi radnici moraju periodično obnavljati znanje o primjeni mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja.
Dopunsko obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka i obnovu znanja iz stavka 2. ovoga članka organizira Državni zavod za zaštitu od zračenja.
Uvjeti, rokovi i način stjecanja potrebnog stručnog obrazovanja i obnove znanja o primjeni mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja utvrdit će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Provjera zdravstvene sposobnosti
Članak 20.
Izloženi radnici moraju udovoljavati posebnim zdravstvenim uvjetima.
Zdravstvena sposobnost za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja mora se provjeravati za učenike i studente prije početka obrazovanja za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja i za izložene pripravnike i radnike prije početka rada s izvorima ionizirajućeg zračenja u okviru prethodnoga zdravstvenog pregleda.
Zdravstvena sposobnost osoba iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka provjerava se u okviru redovitog ili izvanrednoga zdravstvenog pregleda.
Zdravstveni uvjeti kojima moraju udovoljavati osobe iz stavka 2. ovoga članka, učestalost pregleda te sadržaj, način i rokovi čuvanja podataka o tim pregledima utvrdit će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Članak 21.
Provjeru zdravstvene sposobnosti osoba iz članka 20. ovoga Zakona obavljaju zdravstvene ustanove koje obavljaju djelatnost medicine rada, trgovačka društva koja obavljaju djelatnost medicine rada i privatne ordinacije medicine rada koje ovlašćuje ministar nadležan za zdravstvo.
Članak 22.
Ustanove u okviru čijih se nastavnih planova polaznici obučavaju ili obrazuju za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja moraju polaznicima osigurati provjeru zdravstvene sposobnosti i mjerenje osobnoga ozračenja tijekom obrazovanja.
Ustanove u okviru čijih se nastavnih planova polaznici obučavaju ili obrazuju za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja, smiju upisati kandidate koji ispunjavaju uvjete propisane pravilnikom iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona.
Uvjeti za prostor i uređaje
Članak 23.
Prostor, uređaji i postrojenja u kojima su smješteni izvori ionizirajućeg zračenja ili se obavljaju djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, izvori ionizirajućeg zračenja, zaštitna oprema i osobna zaštitna oprema, moraju ispunjavati uvjete kojima se osiguravaju mjere sigurnosti izvora te zaštita ljudi i okoliša od ionizirajućeg zračenja i od onečišćenja radioaktivnim tvarima.
Uvjeti iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Pravilnik kojim se određuju uvjeti za projektiranje, gradnju te uklanjanje građevina u kojima su smješteni izvori ionizirajućeg zračenja ili se obavljaju djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja donosi ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra nadležnog za graditeljstvo i ministra nadležnog za unutarnje poslove.
Odobrenja
Članak 24.
Odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja daje Državni zavod za zaštitu od zračenja.
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.
Popis djelatnosti, uvjete za davanje odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja te rokove važenja odobrenja iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka za oružane snage Republike Hrvatske daje ministar nadležan za obranu uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu od zračenja.
Ako ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu od zračenja u roku od 30 dana od dana kada je zatraženo ne dostavi ministru nadležnom za obranu mišljenje iz stavka 4. ovoga članka, smatra se da je dao pozitivno mišljenje.
Članak 25.
Nositelj odobrenja za obavljanje djelatnosti iz članka 24. ovoga Zakona smije započeti koristiti izvor ionizirajućeg zračenja nakon što Državni zavod za zaštitu od zračenja izda dozvolu za uporabu toga izvora.
Dozvola iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.
Uvjete za davanje dozvole i rokove važenja dozvole iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
Izuzeće od zahtjeva za ishođenjem odobrenja
Članak 26.
Na radioaktivnu tvar i djelatnost s tom tvari ne primjenjuju se odredbe članka 24. i 25. ovoga Zakona ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
1. ukupna aktivnost ili koncentracija aktivnosti radionuklida uključenih u djelatnost ne prelazi vrijednosti utvrđene pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo,
2. aktivnost ili koncentracija aktivnosti radionuklida u radioaktivnoj tvari ne prelazi vrijednost utvrđenu pravilnikom iz točke 1. ovoga stavka.
Na rendgenski uređaj, akcelerator i drugi električni uređaj koji proizvodi ionizirajuće zračenje i djelatnost s njim ne primjenjuju se odredbe članka 24. i 25. ovoga Zakona ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
1. najveća razlika napona električnog uređaja koji proizvodi ionizirajuće zračenje ne prelazi vrijednost od 30 keV u bilo kojem trenutku tijekom uporabe,
2. apsorbirana doza u jedinici vremena na udaljenosti 0.1 m od bilo koje dostupne površine električnog uređaja koji proizvodi ionizirajuće zračenje, ni pod kojim uvjetom ne može prijeći 1 µGy na sat.
Na tvari ili uređaje onečišćene radionuklidima čija koncentracija ne prelazi koncentracije za koje je dopušteno ispuštanje ne primjenjuju se odredbe članka 24. i 25. ovoga Zakona.
Članak 27.
Na djelatnosti sa zatvorenim radioaktivnim izvorima, ne primjenjuju se odredbe članka 24. ovoga Zakona ako apsorbirana doza u jedinici vremena na udaljenosti 0.1 m od bilo koje dostupne površine zatvorenog radioaktivnog izvora ili uređaja u kojem se nalazi zatvoreni radioaktivni izvor, ni pod kojim uvjetom ne može prijeći 1 µGy na sat.
Korisnik ne smije započeti koristiti radioaktivni izvor iz stavka 1. ovoga članka prije nego li Državni zavod za zaštitu od zračenja izda dozvolu za uporabu toga izvora.
Korisnik nakon završetka uporabe radioaktivnog izvora iz stavka 1. ovoga članka mora osigurati financijska sredstva za njihovo zbrinjavanje sukladno uvjetima propisanim uredbom Vlade Republike Hrvatske iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona.
Utvrđivanje i primjena mjera zaštite izloženih radnika i nadzora radnih mjesta
Članak 28.
Nositelj odobrenja mora osigurati:
– provjeru zdravstvene sposobnosti izloženih radnika,
– mjerenje osobnoga ozračenja izloženih radnika,
– obrazovanje o primjeni mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja za izložene radnike,
– pregled izvora ionizirajućeg zračenja i uvjeta rada te mjerenje propisanih elemenata,
– mjere osiguranja kvalitete,
– provjeru kvalitete,
– osobna zaštitna sredstva i opremu za izložene radnike te provjeru ispravnosti tih sredstava,
– redovito umjeravanje i provjeru ispravnosti mjernih instrumenata,
– provjeru radioaktivnog onečišćenja osoba, predmeta, okoliša, prostorija i zraka u prostorijama u kojima se obavljaju djelatnosti ili su smješteni izvori ionizirajućeg zračenja.
Članak 29.
Način, opseg i rokovi mjerenja osobnoga ozračenja izloženih radnika i osoba izloženih medicinskom ozračenju, pregleda izvora ionizirajućeg zračenja i uvjeta rada te mjerenja propisanih elemenata i provjere kvalitete, provjere ispravnosti osobnih zaštitnih sredstava i opreme, provjere ispravnosti mjernih instrumenata, mjere osiguranja kvalitete, provjere radioaktivnog onečišćenja osoba, predmeta, okoliša, prostorija i zraka u prostorijama u kojima se obavljaju djelatnosti ili su smješteni radioaktivni izvori propisat će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka propisat će se i obvezan sadržaj izvješća o nadzoru i mjerenjima, postupak izvješćivanja te obveza vođenja evidencija, njihov sadržaj, način vođenja i rokovi čuvanja.
Članak 30.
Izloženi radnici obvezni su tijekom rada provoditi sve propisane i uobičajene mjere samozaštite od ionizirajućeg zračenja kao i zaštite drugih osoba, koristiti zaštitnu opremu i uređaje za mjerenje osobnoga ozračenja te koristiti sve druge potrebne mjere za zaštitu od ionizirajućeg zračenja.
Osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućeg zračenja
Članak 31.
Nositelj odobrenja obvezan je imenovati osobu odgovornu za zaštitu od ionizirajućeg zračenja.
Osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućeg zračenja mora glede stručnog obrazovanja ispunjavati uvjete propisane pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućeg zračenja:
– provodi unutarnju kontrolu nad primjenom mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja,
– skrbi o uporabi zaštitne opreme i uređaja za mjerenje osobnoga ozračenja izloženih radnika,
– skrbi o provedbi provjere zdravstvene sposobnosti izloženih radnika,
– skrbi o stručnoj osposobljenosti izloženih radnika za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja i o obnovi znanja o primjeni mjera zaštite od ionizirajućih zračenja,
– skrbi o pregledima izvora ionizirajućeg zračenja u propisanim rokovima,
– potiče i organizira poduzimanje zaštitnih mjera u slučaju izvanrednoga događaja, a u skladu s aktom o provedbi mjera zaštite od ionizirajućih zračenja i mjera osiguranja kvalitete,
– prisustvuje inspekcijskom nadzoru i očituje se na nalaz inspektora,
– osigurava vođenje svih propisanih evidencija koje je nositelj odobrenja obvezan voditi.
Osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućeg zračenja obvezna je bez odgađanja izvijestiti Državni zavod za zaštitu od zračenja i sanitarnog inspektora ministarstva nadležnog za zdravstvo o povredi propisa o zaštiti od ionizirajućih zračenja kojom su ugroženi život i zdravlje ljudi.
Ako su povredom propisa o zaštiti od ionizirajućih zračenja ugroženi priroda ili okoliš, osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućih zračenja obvezna je o tome bez odgađanja izvijestiti inspektora za zaštitu prirode, odnosno inspektora za zaštitu okoliša.
Odgovornost
Članak 32.
Nositelj odobrenja odgovoran je za provedbu mjera zaštite od ionizirajućih zračenja i mjera sigurnosti izvora ionizirajućih zračenja i snosi troškove njihove provedbe.
Članak 33.
Nositelj odobrenja koji svojim djelovanjem prouzroči radioaktivno onečišćenje okoliša, prostorija, površina, predmeta i osoba radioaktivnim tvarima iznad granica utvrđenih pravilnikom ili zbog gubitka kontrole nad izvorom ili nekog drugog razloga prouzroči štetu, odgovara za nastalu štetu i obvezan je bez odgađanja osigurati uklanjanje radioaktivnog onečišćenja, zbrinjavanje radioaktivnog izvora, odnosno poduzeti sve druge prijeko potrebne mjere radi smanjenja štete za ljude i okoliš ili uklanjanja daljnjih rizika, opasnosti ili šteta.
Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Nositelj odobrenja iz stavka 1. ovoga članka obvezan je bez odgode izvijestiti Državni zavod za zaštitu od zračenja i sanitarnog inspektora ministarstva nadležnog za zdravstvo o opasnosti ili šteti koja je nastala zbog gubitka kontrole nad radioaktivnim izvorom ili zbog radioaktivnog onečišćenja koje je prouzročio svojim djelovanjem.
Ako nositelj odobrenja ne poduzme prijeko potrebne mjere iz stavka 1. ovoga članka, sanitarni inspektor ministarstva nadležnog za zdravstvo naredit će poduzimanje mjera radi smanjenja šteta za ljude i okoliš o trošku nositelja odobrenja.
Uvoz, izvoz, prijevoz i provoz izvora ionizirajućeg zračenja
Članak 34.
Uvoz i izvoz izvora ionizirajućeg zračenja mogu obavljati pravne i fizičke osobe na temelju dozvole Državnog zavoda za zaštitu od zračenja.
Dozvola iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.
Uvjete za davanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka te rokove važenja dozvole propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje čelnika tijela nadležnog za poslove nuklearne sigurnosti i ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu od zračenja.
Ako čelnik tijela nadležnog za poslove nuklearne sigurnosti, odnosno ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu od zračenja u roku od 30 dana od dana kada je zatraženo ne dostavi ministru nadležnom za zdravstvo mišljenje iz stavka 3. ovoga članka, smatra se da su dali pozitivno mišljenje.
Članak 35.
Prijevoz i provoz radioaktivnih izvora mogu obavljati pravne i fizičke osobe uz odobrenje Državnog zavoda za zaštitu od zračenja, a po ispunjenju uvjeta iz članka 24. ovoga Zakona i uvjeta propisanih podzakonskim propisima na temelju ovoga Zakona, uvjeta iz Zakona o prijevozu opasnih tvari i podzakonskih propisa na temelju Zakona o prijevozu opasnih tvari te Pomorskog zakonika i podzakonskih propisa donesenih na temelju Pomorskog zakonika ili preuzetih Pomorskim zakonikom.
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.
Ovlašteni stručni tehnički servisi
Članak 36.
Stručne poslove zaštite od ionizirajućeg zračenja, posebice mjerenje osobnog zračenja te pregled izvora ionizirajućeg zračenja, obavljaju ovlašteni stručni tehnički servisi koje rješenjem ovlašćuje Državni zavod za zaštitu od zračenja.
Popis stručnih poslova zaštite od ionizirajućeg zračenja, uvjete koje trebaju ispuniti ovlašteni stručni tehnički servisi i način ovlašćivanja propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
Popis ovlaštenih stručnih tehničkih servisa objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Izvanredni događaj
Članak 37.
Sukladno međunarodnim propisima i preporukama ministar nadležan za zdravstvo po prethodno pribavljenom mišljenju nadležnog tijela za poslove nuklearne sigurnosti, nadležnog tijela za zaštitu i spašavanje i Državnog zavoda za zaštitu od zračenja predlaže, a Vlada Republike Hrvatske donosi Državni plan i program mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja te intervencija u slučaju izvanrednoga događaja.
Ako čelnik tijela nadležnog za poslove nuklearne sigurnosti, čelnik tijela nadležnog za zaštitu i spašavanje, odnosno ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu od zračenja u roku od 30 dana od dana kada je zatraženo ne dostave ministru nadležnom za zdravstvo mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da su dali pozitivno mišljenje.
Radioaktivni otpad i iskorišteni zatvoreni radioaktivni izvori
Članak 38.
Nositelj odobrenja obvezan je osigurati i snositi troškove zbrinjavanja radioaktivnog otpada, kao i iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora te izvora ionizirajućeg zračenja koje ne namjerava dalje koristiti.
Uvjete te način zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora i izvora ionizirajućeg zračenja koji se ne namjeravaju dalje koristiti propisat će uredbom Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo.
Članak 39.
Zabranjuje se uvoz, prerada, skladištenje i zbrinjavanje radioaktivnoga otpada koji nije nastao u Republici Hrvatskoj.
Članak 40.
Zbrinjavanje radioaktivnog otpada i izvora bez posjednika osigurava Državni zavod za zaštitu od zračenja.
Ako se troškovi zbrinjavanja u trenutku izvršenja ne mogu naplatiti od stranke koja ih je obvezna snositi, sredstva za osiguranje troškova izvršenja putem treće osobe osigurat će se iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Po naplati troškova od stranke sredstva se vraćaju u državni proračun.
Državni zavod za zaštitu od zračenja
Članak 41.
Državni zavod za zaštitu od zračenja obavlja sljedeće poslove:
1. oblikuje standarde i metode u praćenju stanja zaštite od ionizirajućeg zračenja,
2. odobrava obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja,
3. odobrava nabavu, uvoz, izvoz, prijevoz i provoz izvora ionizirajućeg zračenja,
4. odobrava uporabu izvora ionizirajućeg zračenja,
5. ovlašćuje i nadzire stručni rad ovlaštenih stručnih tehničkih servisa,
6. sudjeluje u postupku izdavanja građevinske dozvole, dozvole za uklanjanje i postupku izdavanja uporabne dozvole za građevine u kojima su smješteni izvori ionizirajućeg zračenja ili se obavlja djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja u skladu s posebnim propisom,
7. organizira i nadzire, a po potrebi i provodi ispitivanja prisustva vrste i jakosti ionizirajućeg zračenja u okolišu, ljudskoj i stočnoj hrani, lijekovima i predmetima opće uporabe u redovitim uvjetima te u slučaju sumnje na izvanredni događaj,
8. daje dozimetrijske procjene izlaganja ionizirajućem zračenju izloženih radnika, stanovništva od medicinskog ozračenja te od izlaganja ionizirajućem zračenju od radionuklida iz okoliša,
9. organizira i nadzire, a radi utvrđivanja činjeničnog stanja može izvršiti pregled izvora ionizirajućeg zračenja i uvjeta rada te mjerenje propisanih elemenata i provjeru kvalitete u svrhu obavljanja poslova iz svoga djelokruga,
10. vodi i nadzire evidencije o izvorima ionizirajućeg zračenja, uključivši: proizvodnju, nabavu, uvoz, prijevoz, skladištenje, korištenje i odlaganje ili izvoz te provoz iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora,
11. vodi i nadzire evidencije o izloženim radnicima, stupnju ozračenosti izloženih radnika te stupnju ozračenosti osoba izloženih medicinskom ozračenju i drugih osoba,
12. izrađuje stručne podloge za nastavne programe i planove za redovito i dopunsko obrazovanje te obnovu znanja iz područja zaštite od ionizirajućeg zračenja,
13. organizira dopunsko stručno osposobljavanje radnika te obnovu znanja iz područja zaštite od ionizirajućeg zračenja o primjeni mjera zaštite,
14. potiče znanstvena, stručna, statistička i druga istraživanja, proučava i procjenjuje utjecaj ionizirajućeg zračenja,
15. surađuje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, drugim međunarodnim i domaćim organizacijama, ustanovama i udrugama,
16. obavještava sredstva javnog informiranja, nadležna tijela, organizacije, udruge i međunarodne institucije o izvanrednim događajima vezanim uz izvore ionizirajućeg zračenja,
17. provodi obveze koje je Republika Hrvatska preuzela prema međunarodnim konvencijama, ugovorima i sporazumima, a odnose se na zaštitu od ionizirajućeg zračenja,
18. sudjeluje u provedbi mjera koje imaju za cilj spriječiti nelegalan promet izvorima ionizirajućeg zračenja,
19. predlaže nadležnim državnim tijelima donošenje zakonskih i podzakonskih propisa i
20. obavlja i druge poslove iz svoje nadležnosti na temelju ovoga Zakona, provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i drugih propisa.
Članak 42.
Ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu od zračenja podnosi najmanje jedanput godišnje izvješće Vladi Republike Hrvatske o:
– stanju zaštite od ionizirajućeg zračenja, sigurnosnim mjerama i provedbi mjera zaštite u Republici Hrvatskoj,
– strategiji razvoja i organizaciji zaštite od ionizirajućeg zračenja u Republici Hrvatskoj,
– međunarodnoj suradnji na području zaštite od ionizirajućeg zračenja, a posebice o pristupanju međunarodnim ugovorima iz tog područja i
– drugim pitanjima u svezi sa zaštitom od ionizirajućeg zračenja u Republici Hrvatskoj.
Članak 43.
U obavljanju upravnih i drugih poslova iz područja zaštite od ionizirajućeg zračenja Državni zavod za zaštitu od zračenja može zatražiti mišljenje stručnjaka drugih tijela ili pravnih osoba ako je za utvrđivanje činjenica ili okolnosti potrebna posebna stručnost.
Članak 44.
Pravne i fizičke osobe, tijela državne uprave te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezne su na zahtjev ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu od zračenja u roku od 15 dana dostaviti točne i potpune podatke, obavijesti i dokumente, uključujući i dokumentaciju proizvođača, a koja je Državnom zavodu za zaštitu od zračenja potrebna za obavljanje upravnih i drugih poslova iz područja zaštite od ionizirajućeg zračenja.
Naknade
Članak 45.
Visine naknada, vrste i visinu dodatnih troškova te način plaćanja za poslove koje obavlja Državni zavod za zaštitu od zračenja propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
Nadzor
Članak 46.
Upravni nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za zdravstvo.
Inspekcijski nadzor nad odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode sanitarni inspektori i granični sanitarni inspektori ministarstva nadležnog za zdravstvo.
Nadzor prilikom uvoza ili izvoza materijala za koji postoji opravdana sumnja da je onečišćen radionuklidima ili sadrži radioaktivne izvore obavljaju granični sanitarni inspektori, djelatnici granične policije i carinske uprave Ministarstva financija u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu od zračenja i tijelom državne uprave nadležnim za poslove nuklearne sigurnosti.
Način i postupak nadzora iz stavka 3. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra nadležnog za financije i ministra nadležnog za unutarnje poslove.
Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u Oružanim snagama Republike Hrvatske provode sanitarni inspektori Oružanih snaga Republike Hrvatske u suradnji sa sanitarnim inspektorima ministarstva nadležnog za zdravstvo.
Članak 47.
Ako tijekom inspekcijskoga nadzora utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili drugi propis donesen na temelju ovoga Zakona sanitarni inspektor ministarstva nadležnog za zdravstvo će:
1. narediti otklanjanje nedostataka u svezi s djelatnostima s izvorima ionizirajućeg zračenja,
2. privremeno ili trajno zabraniti uporabu, promet, prijevoz ili provoz izvora ionizirajućeg zračenja i obavljanje drugih djelatnosti u svezi s izvorima ionizirajućeg zračenja,
3. zabraniti rad radnicima koji ne ispunjavaju zdravstvene i druge uvjete za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja,
4. privremeno oduzeti i sigurno pohraniti izvor ionizirajućeg zračenja ako zbog utvrđenih nedostataka u obavljanju djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja prijeti neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi ili radnika koji obavljaju djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja.
U slučaju iz točke 2. i 4. stavka 1. ovoga članka sanitarni inspektor ministarstva nadležnog za zdravstvo rješenjem će odrediti način daljnjeg postupanja i raspolaganja s izvorima ionizirajućeg zračenja na trošak nositelja odobrenja.
Sanitarni inspektor ministarstva nadležnog za zdravstvo u roku od osam dana od dana završetka inspekcijskog nadzora obvezan je dostaviti Državnom zavodu za zaštitu od zračenja zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru te u istom roku obavijestiti Državni zavod za zaštitu od zračenja o poduzetim mjerama i radnjama.
Sanitarni inspektor ministarstva nadležnog za zdravstvo obvezan je izvršiti inspekcijski nadzor na temelju zahtjeva Državnog zavoda za zaštitu od zračenja, Hrvatskog zavoda za medicinu rada ili ovlaštenoga stručnoga tehničkog servisa.
Kaznene odredbe
Članak 48.
Novčanom kaznom u iznosu od 70.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. na poslovima s izvorima ionizirajućeg zračenja zaposli osobe mlađe od 18 godina protivno članku 12. ovoga Zakona,
2. obavlja stručne poslove zaštite od ionizirajućeg zračenja bez ovlaštenja Državnog zavoda za zaštitu od zračenja ili protivno odredbama ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona (članak 36.),
3. svojim djelovanjem prouzroči radioaktivno onečišćenje okoliša, prostorija, površina, predmeta i osoba, a ne osigura uklanjanje radioaktivnoga onečišćenja (članak 33. stavak 1.),
4. uveze, prerađuje, skladišti ili zbrinjava na teritoriju Republike Hrvatske radioaktivni otpad koji nije nastao u Republici Hrvatskoj u suprotnosti s propisima (članak 39.),
5. ne izvrši naređene mjere iz članka 47. ovoga Zakona.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna.
 
Članak 49.

Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 80.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
1. ako koristi izvor ionizirajućeg zračenja protivno načelima zaštite od zračenja (članak 5.-8.),
2. ako pri obavljanju djelatnosti ne poduzme sve potrebne mjere kako bi ozračenje stanovništva bilo sukladno načelu optimalizacije (članak 7.),
3. ako ne poduzme potrebne mjere sigurnosti (članak 10.),
4. ako ne osigura da ozračenje izloženog radnika bude niže od propisane granice (članak 13.),
5. ako osobu izloži ozračenju iznad propisanih granica (članak 14.),
6. ako trudnici ne osigura uvjete rada propisane ovim Zakonom ili ženi koja doji ne omogući rad na radnom mjestu na kojem ne postoji mogućnost radioaktivnog onečišćenja (članak 15.),
7. ako izvore ionizirajućeg zračenja primjenjuje u medicinske svrhe protivno propisanim uvjetima (članak 16.),
8. ako u području izloženosti zaposli osobu kojoj nije osigurano sustavno mjerenje osobnog ozračenja (članak 17.),
9. ako u području izloženosti zaposli osobu koja nema propisano stručno obrazovanje (članci 18. i 19.),
10. ako u području izloženosti zaposli osobu bez prethodnoga zdravstvenog pregleda ili osobu koja ne ispunjava propisane zdravstvene uvjete za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja (članak 20.),
11. ako obavlja djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja bez odobrenja (članak 24.),
12. ako koristi izvor ionizirajućeg zračenja bez dozvole za uporabu (članak 25. stavak 1.),
13. ako postupi protivno članku 28. ovoga Zakona,
14. ako zbog korištenja izvora ionizirajućeg zračenja protivno načelima zaštite od zračenja svojim djelovanjem prouzroči radioaktivno onečišćenje okoliša, prostorija, površina, predmeta i osoba (članak 33. stavak 1.),
15. ako bez odgađanja ne obavijesti Državni zavod za zaštitu od zračenja i sanitarnog inspektora ministarstva nadležnog za zdravstvo o opasnosti ili šteti koja je nastala zbog gubitka kontrole nad radioaktivnim izvorom ili zbog radioaktivnog onečišćenja koje je prouzročila svojim djelovanjem (članak 33. stavak 3.),
16. ako obavlja uvoz i izvoz izvora ionizirajućih zračenja bez dozvole (članak 34.),
17. ako obavlja prijevoz i provoz radioaktivnih izvora protivno članku 35. ovoga Zakona,
18. ako pri zbrinjavanju iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora i radioaktivnog otpada postupa protivno članku 38. ovoga Zakona.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 8.000,00 kuna. 
Članak 50.
Novčanom kaznom u iznosu od 40.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
1. ako ne osigura sustavno mjerenje osobnog ozračenja izloženih radnika ili osoba koje se obučavaju ili obrazuju za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja sukladno pravilniku (članak 17.),
2. ako izloženog radnika ne uputi na dopunsko obrazovanje ili na periodično obnavljanje znanja ili ako osobi koja nije obnovila znanje u propisanom roku ne zabrani rad s izvorima ionizirajućeg zračenja (članak 19.),
3. ako osobe koje su tijekom rada i obrazovanja izložene ozračenju ne uputi na zdravstveni pregled u propisanom roku, odnosno ako osobama kojima nije provjerena zdravstvena sposobnost ili ne ispunjavaju uvjete, ne zabrani rad s izvorima ionizirajućeg zračenja (članak 20.),
4. ako ne imenuje osobu odgovornu za zaštitu od ionizirajućeg zračenja odgovarajuće stručne spreme (članak 31.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba te odgovorna osoba nositelja odobrenja novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 7.000,00 kuna.
Članak 51.
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako ne vodi propisane evidencije na način utvrđen ovim Zakonom (članak 29. stavak 2.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.
Prijelazne i završne odredbe
Članak 52.
Vlada Republike Hrvatske će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Državni plan i program mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja te intervencija u slučaju izvanrednoga događaja.
Članak 53.
Vlada Republike Hrvatske će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti uredbu o uvjetima te načinu zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora i izvora ionizirajućeg zračenja koji se ne namjeravaju dalje koristiti.
Članak 54.
Pravilnike za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar nadležan za zdravstvo donijet će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 55.
Do stupanja na snagu pravilnika iz članka 54. ovoga Zakona, osim odredbi koje su protivne ovomu Zakonu, ostaju na snazi:
1. Pravilnik o granicama izlaganja ionizirajućim zračenjima te o uvjetima izlaganja u posebnim okolnostima i za provedbe intervencija u izvanrednom događaju (»Narodne novine«, br. 108/99.),
2. Pravilnik o uvjetima za primjenu izvora ionizirajućih zračenja u medicini i stomatologiji (»Narodne novine«, br. 113/99.),
3. Pravilnik o načinu i rokovima provedbe neposrednog nadzora nad izvorima ionizirajućih zračenja, načinu mjerenja ozračenja djelatnika i bolesnika koji su izloženi ionizirajućim zračenjima, vođenju i sadržaju evidencija i registara te načinu izvješćivanja u vezi s tim zračenjima (»Narodne novine«, br. 63/00.),
4. Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručne izobrazbe osoba koje obavljaju djelatnost s izvorima ionizirajućih zračenja (»Narodne novine«, br. 67/00.),
5. Pravilnik o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućih zračenja za obavljanje djelatnosti s radioaktivnim izvorima (»Narodne novine«, br. 84/00. i 106/03.),
6. Pravilnik o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućih zračenja za obavljanje djelatnosti s rendgenskim uređajima, akceleratorima i drugim uređajima koji proizvode ionizirajuća zračenja (»Narodne novine«, br. 84/00. i 106/03.),
7. Pravilnik o uvjetima, načinu, mjestima i rokovima sustavnih ispitivanja ionizirajućih zračenja te vrsta i aktivnosti radioaktivnih tvari u okolišu (»Narodne novine«, br. 86/00.),
8. Pravilnik o zdravstvenim uvjetima za rad s izvorima ionizirajućih zračenja, te mjerilima, sadržaju, načinu i rokovima čuvanja podataka o zdravstvenim pregledima osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja (»Narodne novine«, br. 01/05.) i
9. Pravilnik o uvjetima za davanje ovlaštenja pravnim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite od ionizirajućih zračenja (»Narodne novine«, br. 44/05.).
Članak 56.
Pravne osobe ovlaštene za obavljanje stručnih poslova zaštite od ionizirajućih zračenja na temelju Zakona o zaštiti od ionizirajućih zračenja (»Narodne novine«, br. 27/99. i 173/03.) obvezne su uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 36. ovoga Zakona.
Pravnim osobama iz stavka 1. ovoga članka koje ne usklade svoj rad i poslovanje do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka prestaje ovlast za obavljanje stručnih poslova zaštite od ionizirajućih zračenja iz članka 36. ovoga Zakona, o čemu će rješenjem odlučiti ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu od zračenja.
Članak 57.
Rješenja izdana na temelju Zakona o zaštiti od ionizirajućih zračenja (»Narodne novine«, br. 27/99. i 173/03.) i pravilnika donesenih na temelju toga Zakona važe do isteka roka na koji su dana.
Članak 58.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti od ionizirajućih zračenja (»Narodne novine«, br. 27/99. i 173/03.).
Članak 59.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 542-02/05-01/01
Zagreb, 26. svibnja 2006.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.



Zakon o zaštiti od ionizirajućih zračenja


  

Narodne novine br.: 27 - Datum: 19.03.1999. - Interni ID: 19990428


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o zaštiti od ionizirajućih zračenja

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI OD IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA 
Proglašavam Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 5. ožujka 1999. 
Broj: 081-99-521/1
Zagreb, 11. ožujka 1999. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 
ZAKON 
O ZAŠTITI OD IONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
I. OPĆE ODREDBE 
Članak 1. 
Ovim se Zakonom određuju načela i mjere zaštite od ionizirajućih zračenja, postupanje u izvanrednim događanjima, način postupanja s radioaktivnim otpadom te nadzor nad provedbom mjera zaštite od ionizirajućih zračenja, a sve radi osiguranja i smanjivanja rizika života i zdravlja ljudi, te okoliša za sadašnja i buduća pokoljenja. 
Članak 2. 
U ovom su Zakonu u uporabi pojmovi sa značanjem: 
1. Ionizirajuće zračenje jest elektromagnetsko, čestično i svako drugo zračenje čijim prolazom u tvari izravno ili neizravno nastaju parovi pozitivno i negativno električki nabijenih čestica-iona. 
2. Ozračenje jest izlaganje ionizirajućem zračenju. Ono može biti vanjsko ili unutarnje, ovisno o tome je li izvor ionizirajućih zračenja izvan ili unutar ljudskoga tijela. 
3. Izvor ionizirajućih zračenja jest svaki uređaj, postrojenje ili tvar koja proizvodi ili odašilje ionizirajuće zračenje. 
4. Radioaktivne tvari jesu tvari koje sadrže osim ostalih i atome s nestabilnim jezgrama koje svojim raspadom proizvode ionizirajuća zračenja. 
5. Aktivnost radioaktivne tvari jest broj radioaktivnih raspada u jedinici vremena. 
6. Radioaktivni otpad jest otpadna tvar nastala obavljanjem djelatnosti u svezi s izvorima ionizirajućih zračenja ili u nuklearnome gorivnom ciklusu, bez obzira na fizički oblik i kemijska svojstva, koja sadrži radioaktivne tvari čija je aktivnost, koncentracija ili zračenje iznad granice koju je temeljem međunarodnih preporuka odredio ministar zdravstva. 
7. Djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja jesu proizvodnja, promet ili uporaba radioaktivnih tvari i uređaja koji proizvode ionizirajuća zračenja te druge djelatnosti u svezi s ionizirajućim zračenjima koje na temelju ovoga Zakona odredi ministar zdravstva. 
8. Promet izvora ionizirajućih zračenja jest: nabavka, prodaja, prijenos, prijevoz i provoz, prerada, uvoz, izvoz, iznajmljivanje, nasljeđivanje i ustupanje. 
9. Nuklearni gorivni ciklus podrazumijeva sve djelatnosti u proizvodnji nuklearne energije uključujući: nalaženje sirovina i proizvodnju nuklearnoga goriva, uporabu nuklearnoga goriva u nuklearnome reaktoru, prestanak rada i raspremanje nuklearnoga reaktora, zbrinjavanje radioaktivnoga otpada podrijetlom iz nuklearnih postrojenja te sva istraživanja u svezi s tim djelatnostima. 
10. Intervencije jesu sustavne, unaprijed planirane mjere kojima se smanjuje već postojeća razina izlaganja ionizirajućim zračenjima ili mogućnost ozračenja ionizirajućim zračenjima koja su posljedica izvanredna događaja. 
11. Intervencijske razine jesu razine očekivanoga ozračenja koje bi moglo nastati kao posljedica izvanredna događaja ili kronična izlaganja ionizirajućim zračenjima u okolišu, kod kojih se poduzimaju posebne zaštitne mjere. 
12. Izvanredni događaj jest događaj u svezi s djelatnostima s ionizirajućim zračenjima ili sigurnošću nuklearnih postrojenja prouzročen okolnostima koje više nisu pod nadzorom, a posljedica je izlaganje povišenu ozračenju djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja, pučanstva ili radioaktivno zagađenje okoliša. 
13. Nuklearno postrojenje jest nuklearni reaktor, nuklearna elektrana, nuklearna toplana, iztraživački nuklearni reaktor, rudnik urana ili torija, postrojenje za obogaćivanje urana, postrojenje za izradu gorivnih elemenata, postrojenje za preradu i odlaganje ozračenoga nuklearnog goriva te građevine s postrojenjima i opremom namijenjene skladištenju, preradi i odlaganju tvari iz nuklearnoga gorivnog ciklusa, te postrojenje za obradu i odlaganje radioaktivnoga otpada. 
14. Sivert (Sv) jest jedinica međunarodnog sustava jedinica (SI) kojom se u zaštiti od ionizirajućih zračenja izražava ozračenje ljudi od izvora ionizirajućih zračenja. 
Članak 3. 
Ovaj se Zakon ne odnosi na prirodno ionizirajuće zračenje podrijetlom iz svemira, Zemljine kore i ljudi, ako djelovanjem čovjeka nije promijenjeno. 
Članak 4. 
U smislu ovoga Zakona izvori ionizirajućih zračenja jesu: 
- rendgenski uređaji i drugi električni uređaji koji proizvode ionizirajuća zračenja, 
- radioaktivne tvari, uređaji i postrojenja s radioaktivnim tvarima 
- radioaktivni otpad, 
- nuklearna postrojenja i sve tvari i predmeti iz nuklearnoga gorivnog ciklusa bez obzira na namjenu, oblik, fizikalno ili kemijsko stanje, koje mogu uzrokovati ozračenje pojedinca ili radioaktivno onečišćenje okoliša iznad granica utvrđenih na temelju ovoga Zakona, 
- radioaktivne tvari koje se nalaze u okolišu zbog nuklearnih eksplozija, izvanrednih događaja ili zbog kakva drugog razloga koji je posljedica čovjekove djelatnosti, 
- sve djelatnosti, odnosno intervencije u svezi s izvorima ionizirajućih zračenja. 
II. NAČELA ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
Članak 5. 
Mjerama zaštite od ionizirajućih zračenja mora se osigurati provedba načela opravdanosti, optimalizacije i ograničenja ozračenja. 
Podzakonskim propisima koji se donose na temelju ovoga Zakona mora se osigurati provedba ovoga Zakona sukladno međunarodnim ugovorima i propisima za njihovu provedbu koji obvezuju Republiku Hrvatsku te međunarodno prihvaćenim stručnim preporukama. 
Članak 6. 
Načelo opravdanosti u odnosu na djelatnosti s ionizirajućim zračenjima ostvaruje se, ako njeno obavljanje daju ukupnu korist pojedinicu i društvu veću od štetnosti izlaganja ionizirajućim zračenjima. 
Primjena je izvora ionizirajućih zračenja u medicini opravdana, ako daje najveći dijagnostički ili terapijski učinak uz najmanje moguće ozračenje bolesnika uzimajući pri tome u obzir zdravstvene i tehnološke čimbenike. 
Načelo opravdanosti u odnosu na intervencije postiže se tako da svaka intervencija mora donijeti pozitivne učinke uzimajući u obzir socijalne, gospodarske i zdravstvene čimbenike. 
Članak 7. 
Načelo optimalizacije zaštite od ionizirajućih zračenja u odnosu na djelatnosti ostvaruje se provedbom mjera zaštite kojim se izlaganje djelatnika i drugih osoba ionizirajućim zračenjima od svih djelatnosti i svih izvora ionizirajućih zračenja smanjuje toliko nisko koliko je razumno moguće ispod propisanih granica, uvažavajući tehničke, organizacijske, gospodarske, zdravstvene i socijalne čimbenike. 
Načelo optimalizacije u odnosu na intervencije ostvaruje se na način da provedba, opseg i trajanje svake intervencije mora postići najveći razumno moguć pozitivan učinak. 
Članak 8. 
Načelo ograničenja ozračenja za djelatnosti provodi se primjenom mjera zaštite određenim ovim Zakonom tako da izlaganje osoba ionizirajućim zračenjima mora biti niže od utvrđenih granica ozračenja. 
III. MJERE ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA 
Članak 9. 
Mjere zaštite od ionizirajućih zračenja jesu: 
1. sustavno ispitivanje i otkrivanje nazočnosti, vrste i količine ionizirajućih zračenja, te radioaktivnih tvari u okolišu, 
2. utvrđivanje granica vanjskoga i unutarnjega ozračenja ljudi od izlaganja ionizirajućim zračenjima, 
3. određivanje uvjeta za smještaj, izgradnju i uporabu prostora u kojima se rabe izvori ionizirajućih zračenja, 
4. određivanje uvjeta za izvore ionizirajućih zračenja i za obavljanje djelatnosti s ionizirajućim zračenjima, 
5. određivanje uvjeta za provedbu intervencija kod izvanredna događaja, 
6. osiguranje opreme i sredstava za zaštitu od ionizirajućih zračenja, 
7. ograničenje proizvodnje, prometa, odnosno uporabe proizvoda ili sirovina koji sadrže ili su onečišćeni radioaktivnim tvarima, 
8. čuvanje, obradba, zbrinjavanje, skladištenje i trajno odlaganje radioaktivnoga otpada, 
9. provedba sigurnosnih mjera za ispuštanje radioaktivnih tvari u okoliš, 
10. izobrazba i stručno usavršavanje djelatnika u području zaštite od ionizirajućih zračenja, 
11. mjere za utvrđivanje i praćenje zdravlja djelatnika koji su na radnom mjestu izloženi ionizirajućim zračenjima, 
12. osobna i uzajamna zaštita ljudi od ionizirajućih zračenja, 
13. nadzor i osiguranje kadrovskih, tehničkih, financijskih i drugih uvjeta za provedbu mjera zaštite od ionizirajućih zračenja, 
14. vođenje evidencije o izvorima ionizirajućih zračenja te o izloženosti djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja i izloženosti bolesnika i ostalog pučanstva tim zračenjima. 
Članak 10. 
Obvezno je sustavno ispitivanje ionizirajućih zračenja, vrste i aktivnosti radioaktivnih tvari u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, krutim i tekućim oborinama, vodi za piće, namirnicama i predmetima za opću uporabu te stambenim i radnim prostorijama. 
Sustavna ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati pravne osobe koje udovoljavaju uvjetima iz članka 31. ovoga Zakona. 
Propis o uvjetima, načinu, mjestima i rokovima sustavna ispitivanja ionizirajućih zračenja iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar zdravstva. 
Članak 11. 
Ozračenje osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja tijekom rada ne smije biti izand 100 milisiverta u razdoblju od pet uzastopnih godina, odnosno 20 milisiverta prosječno u svakoj godini, uz uvjet da ni u jednoj godini petogodišnjeg razdoblja ozračenje ne smije biti iznad 50 milisiverta. 
Uvažavajući gornje granice ozračenja očne leće ne smiju biti ozračene iznad 150 milisiverta u jednoj godini, a koža, podlaktice, šake i stopala ne smiju biti ozračena iznad 500 milisiverta u jednoj godini. 
Članak 12. 
U posebnim okolnostima u ograničenom roku, ministar zdravstva može djelatnicima iz članka 11. ovoga Zakona odobriti izlaganje ionizirajućim zračenjima i do posebnih viših granica, ako su ispunjeni posebni uvjeti, odnosno zbog provedbe intervencija u izvanrednom događaju. 
Provedbeni propis kojim se utvrđuju posebni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar zdravstva. 
Članak 13. 
Granice ozračenja određene ovim Zakonom ne odnose se na ozračivanje bolesnika u medicinske svrhe. 
Propis o načinu i uvjetima zaštite bolesnika od medicinski neopravdana ozračivanje tijekom dijagnostičkih i terapijskih postupaka uz uporabu izvora ionizirajućih zračenja donosi ministar zdravstva. 
Članak 14. 
Ozračenje osoba koje ne rade s izvorima ionizirajućih zračenja ne smije biti iznad 1 milisiverta u jednoj godini. 
Uvažavajući gornju granicu ozračenja očne leće osoba koje ne rade s izvorima ionizirajućih zračenja ne smiju biti ozračene iznad 15 milisiverta u jednoj godini a koža osoba koje ne rade s izvorima ionizirajućih zračenja ne smije biti ozračena iznad 50 milisiverta u jednoj godini. 
Članak 15. 
Osobe koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja moraju imati posebnu stručnu izobrazbu glede primjene mjera zaštite od ionizirajućih zračenja stečenu tijekom redovnog školovanja ili dopunskom izobrazbom koju organizira Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja. 
Propis o uvjetima i načinu stjecanja potrebite stručne izobrazbe za rad s izvorima ionizirajućih zračenja donosi ministar zdravstva. 
Članak 16. 
Osobe koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja moraju udovoljavati posebnim zdravstvenim uvjetima. 
Zdravstvena sposobnost za rad s izvorima ionizirajućih zračenja, mora se provjeravati za vježbenike, učenike i studente prije početka školovanja za rad s izvorima ionizirajućih zračenja i za djelatnike prije početka rada s izvorima ionizirajućih zračenja u okviru prethodnoga zdravstvenog pregleda. 
Zdravstvena sposobnost djelatnika s izvorima ionizirajućih zračenja obvezno se provjerava svakih 12 mjeseci poslije prethodnoga pregleda u okviru redovnog zdravstvenog pregleda. 
Ako osoba koja radi s izvorima ionizirajućih zračenja bude ozračena iznad granica utvrđenih člankom 11. ovoga Zakona ili ako osoba mlađa od 18 godina, ali starija od 16 godina, koja se obrazuje ili školuje za rad s izvorima ionizirajućih zračenja, bude ozračena iznad granica navednih u članku 19. ovoga Zakona ili ako doktor medicine specijalist medicine rada iz kakva drugoga zdravstvenog razloga smatra potrebitim, takva osoba mora pristupiti izvanrednu nadzornu zdravstvenom pregledu. 
Zdravstveni pregled uključuje: opći klinički pregled s radnom anamnezom, oftalmološki, ginekološki, dermatološki i psihološki pregled, hematološke analize, analizu kromosomskih aberacija i pregled urina. 
Provedbenim propisom koji donosi ministar zdravstva sukladno općim načelima medicine rada, znanstvenim spoznajama i najboljoj svjetskoj praksi utvrdit će se zdravstveni uvjeti te mjerila, sadržaj, način i rokovi čuvanja podataka o zdravstvenim pregledima osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja. 
Članak 17. 
Zdravstveni nadzor nad osobama iz članka 16. ovog Zakona obavljaju Hrvatski zavod za medicinu rada i zdravstvene ustanove koje u svom sastavu imaju djelatnost medicine rada ili privatne ordinacije medicine rada koje ovlasti ministar zdravstva. 
Stručni nadzor nad radom ordinacija medicine rada ovlaštenih za obavljanje pregleda djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja obavlja Ministarstvo zdravstva - zdravstvena inspekcija. 
Ako je pri obavljanju stručnog nadzora za utvrđivanje bitnih činjenica ili okolnosti potrebna posebna stručnost stručni nadzor iz stavka 2. ovoga članka obavlja Hrvatski zavod za medicinu rada. 
Članak 18. 
Poslove s izvorima ionizirajućih zračenja ne smiju obavljati i biti uključene u intervencije tijekom izvanredna događaja: 
1. osobe mlađe od 18 godina, 
2. žene tijekom trudnoće, 
3. žene tijekom dojenja, ako rade s otvorenim izvorima ionizirajućih zračenja. 
Članak 19. 
Osobe mlađe od 18 godina, ali starije od 16 godina, koje se obrazuju ili školuju za rad s izvorima ionizirajućih zračenja tijekom obrazovanja ili školovanja ne smiju biti izloženi ozračenju iznad granica: 
1. do 6 milisiverta u jednoj godini, 
2. očne leće do 50 milisiverta u jednoj godini, 
3. koža, podlaktice, šake i stopala do 150 milisiverta u jednoj godini. 
Članak 20. 
Prostor, uređaji i postrojenja u kojima su smješteni izvori ionizirajućih zračenja ili se obavljaju djelatnosti u svezi s izvorima ionizirajućih zračenja, izvori ionizirajućih zračenja, zaštitna oprema i osobna zaštitna oprema djelatnika koji obavljaju djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja, moraju ispunjavati uvjete kojima se osigurava zaštita ljudi i okoliša od ionizirajućih zračenja i od onečišćenja radioaktivnim tvarima. 
Propis kojim će se utvrditi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar zdravstva: 
1. za projektiranje, izgradnju i opremanje prostora, uređaja i postrojenja u kojima su smješteni ili se proizvode ili rabe izvori ionizirajućih zračenja, 
2. za tehničke uvjete kojima moraju udovoljavati izvori ionizirajućih zračenja za obavljanje određene djelatnosti sukladno vrsti izvora, osobinama, namjeri, mjestu uporabe i opasnosti od ionizirajućih zračenja koju uzrokuje djelatnost, 
3. za uspostavljanje i održavanje programa osiguranja kakvoće sukladan unaprijed postavljenim zahtjevima kakvoće za djelatnost koja se obavlja uz uporabu izvora ionizirajućih zračenja, 
4. za zaštitnu opremu i osobnu zaštitnu opremu koja brojem i kakvoćom mora osigurati da je izlaganje zračenju djelatnika i ostalih ljudi toliko nisko koliko je razumno moguće uvažavajući i tehničke, gospodarske, zdravstvene i druge uvjete, 
5. za druge potrebite tehničke i organizacijske mjere koje doprinose unapređenju sigurnosti i zaštiti od ionizirajućih zračenja, 
Propise iz stavka 2. točke 1. i 2. ovoga članka donosi ministar zdravstva uz prethodno mišljenje ministra graditeljstva. 
Uvjete iz stavka 1. ovoga članka za oružane snage Republike Hrvatske propisuje ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva. 
Članak 21. 
Djelatnici koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja obvezni su tijekom rada provoditi sve propisane i uobičajene mjere samozaštite od ionizirajućih zračenja kao i zaštite drugih, rabiti zaštitnu opremu i uređaje za mjerenje osobnoga ozračenja te provoditi sve druge potrebite mjere za zaštitu od ionizirajućih zračenja. 
Članak 22. 
Mjerenje osobnoga ozračenja djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja provodi se sustavno film ili termoluminiscentnim dozimetrima u određenim rokovima sukladno metodologiji koju provedbenim propisom utvrđuje ministar zdravstva, a obavljaju ga pravne osobe koje ispunjavaju uvjete sukladno članku 31. ovoga Zakona. 
O rezultatima mjerenja osobnoga ozračenja djelatnika koji rade i izvorima ionizirajućih zračenja obvezno se izvješćuje Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja i poslodavac, koji mora izvijestiti djelatnika. 
Članak 23. 
Pravne i fizičke osobe obvezne su pribaviti suglasnost ministra zdravstva za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja. 
Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka pravne i fizičke osobe obvezne su pribaviti prije registracije djelatnosti. 
Članak 24. 
Odobrenje za obavljanje djelatnosti u svezi s izvorima ionizirajućih zračenja daje ministar zdravstva. 
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor. 
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka za oružane snage Republike Hrvatske daje ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva. 
Članak 25. 
Uvjeti za izdavanje odobrenja pravnim ili fizičkim osobama za obavljanje djelatnosti i s izvorima ionizirajućih zračenja. 
1. suglasnost ministra zdravstva, 
2. izvod iz registra Trgovačkog suda ili pismeni izvod drugog odgovarajućeg registra kojim se dokazuje pravni status osobe, 
3. upis pravne ili fizičke osobe i izvora ionizirajućih zračenja u registar Hrvatskoga zavoda za zaštitu od zračenja, kao i djelatnika koji će obavljati poslove s izvorima ionizirajućih zračenja, 
4. prostor u kojem su smješteni ili se rabe izvori ionizirajućih zračenja koji udovoljava tehničkim, sigurnosnim i drugim uvjetima za osiguranje zaštite ljudi i okoliša od ionizirajućih zračenja, odnosno zaštita od zagađenja okoliša radioaktivnim tvarima, po prethodno pribavljenu mišljenju ovlaštene pravne osobe, 
5. izvori ionizirajućih zračenja, uređaji i postrojenja s izvorima ionizirajućih zračenja koji će se rabiti za obavljanje djelatnosti udovoljavaju uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona po prethodno pribavljenu mišljenju ovlaštene pravne osobe, 
6. zaštitna oprema i osobna zaštitna oprema koja kakvoćom i količinom udovoljava propisanim uvjetima po prethodno pribavljenom mišljenju ovlaštene pravne osobe, 
7. djelatnici s odgovarajućom stručnom spremom i propisanim zdravstvenim uvjetima, 
8. imenovana odgovorna osoba za zaštitu od ionizirajućih zračenja, 
9. osigurano mjerenje osobnoga ozračenja djelatnika koje provodi ovlaštena pravna osoba, 
10. akt o provedbi mjera zaštite od ionizirajućih zračenja s programom osiguranja i održavanja kakvoće zaštite u svezi s djelatnostima i izvorima ionizirajućih zračenja, planom mjera za sprječavanje i otklanjanje možebitnih posljedica izvanrednog događaja te planom mjera zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji nastaje tijekom obavljanja djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja. 
Članak 26. 
Pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja obvezna je imenovati osobu odgovornu za zaštitu od ionizirajućih zračenja. 
Osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućih zračenja mora imati najmanje višu stručnu spremu odgovarajućega usmjerenja određenu pravilnikom pravne ili fizičke osobe kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja. 
U zdravstvenim, znanstvenim, znanstvenoistraživačkim i prosvjetnim ustanovama osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućih zračenja mora imati visoku stručnu spremu. 
Osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućih zračenja: 
- provodi unutarnji nadzor nad primjenom mjera zaštite od ionizirajućih zračenja, 
- skrbi o uporabi zaštitne opreme i uređaja za mjerenje osobnoga ozračenja djelatnika, 
- skrbi o osiguranju i provedbi zdravstvenoga nadzora nad djelatnicima, 
- skrbi o stručnoj osposobljenosti djelatnika za rad s izvorima ionizirajućih zračenja, 
- skrbi o provedbi neposredna nadzora nad izvorima ionizirajućih zračenja u propisanim rokovima, 
- potiče i organizira poduzimanje zaštitnih mjera u slučaju izvanredna događaja, 
- sudjeluje pri inspekcijskom nadzoru i očituje se na nalaz inspektora, 
- osigurava vođenje svih propisanih evidencija koje je osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja obvezna voditi. 
Osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućih zračenja obvezna je bez odgađanja izvijestiti sanitarnog inspektora Ministarstva zdravstva kad su povrijeđeni propisi o zaštiti od zračenja, naročito ako su ugroženi život i zdravlje djelatnika. 
Ako su povredom propisa o zaštiti od ionizirajućih zračenja ugroženi priroda ili okoliš osoba odgovorna za zaštitu od ionizirajućih zračenja obvezna je o istom bez odgađanja izvijestiti inspektora za zaštitu prirode, odnosno inspektora za zaštitu okoliša. 
Članak 27. 
Pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja obvezna je djelatnicima koji su tijekom rada izloženi ionizirajućim zračenjima osigurati mjerenje osobnoga ozračenja sukladno članku 22. ovoga Zakona, opremiti ih osobnim zaštitnim sredstvima, osigurati provjeru ispravnosti tih sredstava, osigurati ispitivanje ionizirajućih zračenja, provjeru radioaktivnog onečišćenja osoba, predmeta, okoliša, prostorija i zraka u prostorijama u kojima se obavljaju djelatnosti ili su smješteni izvori ionizirajućih zračenja te provjeru ispravnosti zaštitne opreme i uređaja za mjerenje stupnja izloženosti djelatnika. 
Način i rokove provedbe neposrednog nadzora nad izvorima ionizirajućih zračenja, način mjerenja osobnoga ozračenja djelatnika i bolesnika koji su izloženi ionizirajućem zračenju, obvezatan sadržaj izvješća o nadzoru i mjerenjima, način vođenja i rokove čuvanja potrebitih evidencija te postupak izvješćivanja nadležnih tijela propisuje ministar zdravstva. 
Članak 28. 
Odgovornost i troškove provedbe mjera zaštite od ionizirajućih zračenja snosi pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja. 
Članak 29. 
Pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja koja svojim djelovanjem prouzroči radioaktivno onečišćenje okoliša, prostorija, površina, predmeta i osoba radioaktivnim tvarima iznad granica iz članka 12. ovoga Zakona ili izvedenih granica određenih sukladno ovom Zakonu odgovara za nastalu štetu i obvezna je bez odgađanja osigurati uklanjanje radiaktivnog onečišćenja, odnosno poduzeti sve druge prijeko potrebne mjere radi smanjenja šteta za ljude i okoliš ili uklanjanje nastanka daljnjih rizika, opasnosti ili šteta. 
Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka obvezna je bez odgode izvijestiti Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja o riziku ili opasnosti koja je nastala zbog radioaktivnoga onečišćenja koji je prouzročila svojim djelovanjem. 
Ako pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja ne poduzme prijeko potrebne mjere iz stavka 1. ovog članka državni sanitarni inspektor će narediti poduzimanje mjera radi smanjenja šteta za ljude i okoliš o trošku te osobe. 
Članak 30. 
Stručnim poslovima zaštite od ionizirajućih zračenja smatraju se: 
1. ispitivanje aktivnosti radioaktivnih tvari u okolišu u zraku, na tlu, u moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, vodi za piće, čvrstim i tekućim oborinama, namirnicama i predmetima opće uporabe, 
2. mjerenje stupnja izloženosti ionizirajućim zračenjima djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja, bolesnika koji su izloženi ionizirajućim zračenjima tijekom dijagnostike ili liječenja te ostalih pripadnika pučanstva, 
3. izdavanje mišljenja u postupku utvrđivanja ispunjenja uvjeta za obavljanje djelatnosti u svezi s izvorima ionizirajućih zračenja, 
4. periodičko ispitivanje izvora ionizirajućih zračenja u propisanim rokovima i procjena njihova utjecaja na djelatnike, ostalo pučanstvo i okoliš, 
5. mjerenje razine zračenja i stupnja radioaktivna onečišćenja u prostorima u kojima se rabe radioaktivne tvari koje mogu dospjeti u okoliš, 
6. zbrinjavanje radioaktivna otpada, 
7. provjera ispravnosti mjerila ionizirajućih zračenja i osobnih zaštitnih sredstava. 
Članak 31. 
Stručne poslove zaštite od ionizirajućih zračenja iz članka 30. ovoga Zakona mogu obavljati pravne osobe koje ovlasti ministar zdravstva, po pribavljenom mišljenju Hrvatskog zavoda za zaštitu od zračenja. 
Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka ministar zdravstva daje pravnim osobama koje ispunjavaju propisane uvjete s obzirom na djelatnike, prostor i opremu. 
Propis kojim će se utvrditi uvjeti iz stavka 2. ovoga članka donosi ministar zdravstva. 
Popis pravnih osoba koje mogu obavljati stručne poslove zaštite od ionizirajućih zračenja iz članka 30. ovoga Zakona objavljuju se u "Narodnim novinama". 
Članak 32. 
Izvori ionizirajućih zračenja i djelatnosti s tim izvorima ne smatraju se štetnima za zdravlje ljudi ako ispunjavaju uvjete kako slijedi: 
1. ukupna količina zračenja u jednome satu na udaljenosti od 0,1 m od bilo koje točke na površini izvora ionizirajućega zračenja ni pod kojim uvjetima rada ne može prijeći 1 mikrosivert, 
2. najveća energija ionizirajućih zračenja koje proizvodi električni uređaj u bilo kojem trenutku tijekom uporabe ne može prijeći vrijednosti utvrđene provedbenim propisom iz stavka 2. ovoga članka, 
3. najveća aktivnost ili koncentracija aktivnosti radioaktivnih tvari koju sadrži izvor ionizirajućih zračenja u bilo kojem trenutku tijekom uporabe ne prelazi vrijednosti utvrđene provedbenim propisom iz stavka 2. ovoga članka. 
Uvjete iz točke 1., 2. i 3. stavka 1. ovoga članka propisuje ministar zdravstva. 
Djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja iz stavka 1. ovoga članka izuzete su iz nadzora i na njih se ne primjenjuju odredbe članka 23. do 25. ovoga Zakona. 
Korisnik nakon završetka uporabe izvora ionizirajućih zračenja iz stavka 1. ovoga članka mora osigurati njihovo odlaganje sukladno uvjetima koji su propisani člankom 35. ovog Zakona. 
Članak 33. 
Prijevoz radioaktivnih tvari mogu obavljati pravne i fizičke osobe uz odobrenje ministra zdravstva, a po ispunjenju uvjeta iz članka 25. ovoga Zakona i uvjeta iz Zakona o prijevozu opasnih tvari. 
IV. IZVANREDNI DOGAĐAJ 
Članak 34. 
Sukladno međunarodnim propisima i preporukama, a po prethodno pribavljenu mišljenju ministra gospodarstva, ministra obrane, ministra unutarnjih poslova, ministra znanosti i tehnologije, ministra poljoprivrede i šumarstva, ravnatelja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i ravnatelja Državne uprave za vode ministar zdravstva predlaže, a Vlada Republike Hrvatske donosi državni plan i program mjera zaštite od ionizirajućih zračenja u slučaju izvanrednog događaja. 
Planom i programom iz stavka 1. ovoga članka, na osnovi intervencijskih i izvedenih intervencijskih razina iz članka 12. ovoga Zakona utvrđuju se mjere i način njihove provedbe radi zaštite života i zdravlja ljudi, okoliša, domaćih životinja i poljodjeljstva, određuju se tijela nadležna za provedbu ovih mjera, način izvješćivanja javnosti te način i učestalost periodičke provjere učinkovitosti dijelova ili cjeline plana. 
V. RADIOAKTIVNI OTPAD 
Članak 35. 
Uvjete te način zbrinjavanja i postupanja s radioaktivnim otpadom koji svojim djelovanjem proizvede pravna ili fizička osoba kojoj je dano odobrenje za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja, odnosno druge pravne i fizičke osobe sukladno međunarodnim propisima i preporukama propisuje ministar zdravstva. 
Članak 36. 
Zabranjuje se uvoz, prerada, skladištenje i odlaganje radioaktivnoga otpada koji nije nastao u Republici Hrvatskoj. 
VI. HRVATSKI ZAVOD ZA ZAŠTITU OD ZRAČENJA 
Članak 37. 
Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja kao zdravstvena ustanova za obavljanje stručnih djelatnosti iz područja zaštite od zračenja obvezan je dostaviti ministru zdravstva godišnje pismeno izvješće o stanju primjene mjera zaštite od ionizirajućih zračenja u okviru svojih nadležnosti iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i nadležnosti određenih ovim Zakonom. 
Članak 38. 
Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja uz nadležnosti iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti obavlja i sljedeće poslove: 
1. oblikuje standarde i metode u praćenju stanja zaštite od ionizirajućih zračenja, 
2. potiče znanstvena, stručna, statistička i druga istraživanja, proučava i procjenjuje svekolik utjecaj ionizirajućih zračenja, 
3. potiče osnivanje povjerenstava i radnih tijela radi izrade stručnih mišljenja i ocjene stanja iz područja zaštite od zračenja, 
4. izrađuje stručne podloge za nastavne programe i planove za redovitu i dopunsku izobrazbu djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja, 
5. daje mišljenja ministru zdravstva o pravnim osobama koje se prijavljuju za obavljanje određenih poslova zaštite od zračenja i nadzire njihov rad, 
6. daje mišljenja i preporuke ministru zdravstva potrebite u postupku izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja, 
7. surađuje s međunarodnim, nacionalnim organizacijama i ustanovama za zaštitu od zračenja te prati međunarodne propise, preporuke i ugovore iz toga područja, 
8. obavlja i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost. 
Članak 39. 
Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja i Hrvatski zavod za medicinu rada zajednički izrađuju doktrinu u svezi s praćenjem učinaka ionizirajućih zračenja na zdravstveno stanje djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja. 
VII. POVJERENSTVO ZA ZAŠTITU OD ZRAČENJA 
Članak 40. 
Radi ocjene stanja zaštite od ionizirajućih zračenja u državi, zauzimanja stavova i predlaganja mjera u redovnim uvjetima i pri izvanrednim događajima Vlada Republike Hrvatske imenuje Povjerenstvo za zaštitu od zračenja (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). 
Članak 41. 
Povjerenstvo čini devet članova i to: 
1. ministar zdravstva, 
2. pomoćnik ministra znanosti i tehnologije zadužen za tehnologiju, 
3. pomoćnik ministra gospodarstva zadužen za energetiku, 
4. pomoćnik ministra unutarnjih poslova zadužen za civilnu zaštitu, 
5. ravnatelj Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, 
6. ravnatelj Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, 
7. ravnatelj Hrvatskog zavoda za zaštitu od zračenja, 
8. jedan član po prijedlogu ministra obrane, 
9. jedan član iz reda istaknutih stručnjaka iz područja zaštite od zračenja po prijedlogu ministra zdravstva. 
Predsjednik je Povjerenstva ministar zdravstva. 
Povjerenstvo je obvezno donijeti poslovnik o radu. 
Članak 42. 
Povjerenstvo daje prijedloge i mišljenja Vladi Republike Hrvatske u svezi sa zaštitom od zračenja te praćenju provedbe predloženih mjera. 
Povjerenstvo izvješćuje Vladu Republike Hrvatske po potrebi, a najmanje jedanput godišnje o: 
- stanju zaštite od ionizirajućih zračenja, provedbi mjera zaštite te ocjeni ozračenja kritičnih skupina iz pučanstva kao i svekolikog pučanstva u Republici Hrvatskoj; 
- strategiji razvoja i organizaciji zaštite od zračenja u Republici Hrvatskoj; 
- prijedlozima propisa kojima se uređuje područje zaštite od zračenja; 
- međunarodnoj suradnji na području zaštite od zračenja, a posebice o pristupanju međunarodnim ugovorima iz tog područja; 
- i drugim pitanjima u svezi sa zaštitom od zračenja u Republici Hrvatskoj. 
VIII. NADZOR 
Članak 43. 
Upravni nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo zdravstva. 
Inspekcijski nadzor nad odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona obavlja Ministarstvo zdravstva. 
Inspekcijski nadzor nad odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode sanitarni inspektori Ministarstva zdravstva. 
Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u oružanim snagama Republike Hrvatske provode sanitarni inspektori oružanih snaga Republike Hrvatske uz suradnju sa sanitarnim inspektorima Ministarstva zdravstva. 
Članak 44. 
Ako tijekom inspekcijskoga nadzora ili na temelju izvješća Hrvatskoga zavoda za zaštitu od zračenja, Hrvatskoga zavoda za medicinu rada i ovlaštene pravne osobe, utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili drugi propis donesen na temelju ovoga Zakona državni sanitarni inspektor će: 
1. privremeno ili trajno zabraniti uporabu, promet ili prijevoz izvora ionizirajućih zračenja i obavljanja drugih djelatnosti u svezi s izvorima ionizirajućih zračenja; 
2. zabraniti rad djelatnicima koji ne ispunjavaju zdravstvene uvjete za rad s izvorima ionizirajućih zračenja; 
3. zabraniti rad s izvorima ionizirajućih zračenja djelatnicima koji nemaju odgovarajuću stručnu spremu i uputiti ih na dopunsko obućavanje; 
4. zabraniti postupanje s radioaktivnim otpadom, ako ono nije u skladu s propisima. 
U slučaju iz točke 1. i 4. stavka 1. ovoga članka sanitarni inspektor Ministarstva zdravstva će rješenjem odrediti način daljnjeg postupanja i raspolaganja izvorima ionizirajućih zračenja na trošak nositelja odobrenja. 
IX. KAZNENE ODREDBE 
Članak 45. 
Novčanom kaznom u iznosu od 900.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba koja u cilju stjecanja materijalne koristi uveze, prerađuje, skladišti ili odlaže na teritoriju Republike Hrvatske radioaktivni otpad koji nije nastao u Republici Hrvatskoj (članak 36.). 
Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 200.000,00 kuna. 
Članak 46. 
Novčanom kaznom u iznosu 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba: 
1. ako obavlja djelatnosti s izvorima ionizirajućih zračenja bez odobrenja (članak 24.), 
2. ako svojim djelovanjem prouzroči onečišćenje okoliša, prostorija i osoba radioaktivnim tvarima i ne osigura uklanjanje radioaktivnoga onečišćenja (članak 29. stavak 1.), 
3. ako pri zbrinjavanju radioaktivnog otpada postupa protivno propisanim uvjetima (članak 35.), 
4. ako ne postupi po rješenju državnoga sanitarnog inspektora kojim je naređena provedba kakve radnje ili mjere (članak 44.). 
Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu 50.000,00 do 100.000,00 kuna. 
Članak 47. 
Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba: 
1. ako izvore ionizirajućih zračenja primjenjuje u medicini protivno uvjetima koje je propisao ministar zdravstva (članak 13. stavak 2.), 
2. ako na poslovima s izvorima ionizirajućih zračenja zaposli osobu koja nema propisanu stručnu izobrazbu ili osobu ne uputi na dopunsko obrazovanje (članak 15.), 
3. ako na poslovima s izvorima ionizirajućih zračenja zaposli osobu bez prethodnoga zdravstvenog pregleda ili osobu koja ne ispunjava propisane zdravstvene uvjete za rad s izvorima ionizirajućih zračenja te ako osobe koje su tijekom rada izložene ozračenju ne uputi na redoviti zdravstveni pregled u propisanom roku (članak 16.), 
4. ako na poslovima s izvorima ionizirajućih zračenja zaposli osobe mlađe od 18 godina, žene tijekom trudnoće, žene tijekom dojenja na poslovima s otvorenim izvorima ionizirajućih zračenja (članak 18.), 
5. ako tijekom školovanja za rad s izvorima ionizirajućih zračenja ozračenju izloži osobu mlađu od 18 godina protivno uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 19.), 
6. ako izvore ionizirajućih zračenja rabi protivno uvjetima koje je odredio ministar zdravstva (članak 20.), 
7. ako ne imenuje odgovornu osobu za zaštitu od zračenja odgovarajuće stručne spreme (članak 26.), 
8. ako svojim djelatnicima ne osigura odgovarajuću zaštitnu opremu i sredstva te uređaje za mjerenje osobnoga ozračenja i ne provodi sve druge mjere zaštite od ionizirajućeg zračenja kojima se ozračenje smanjuje na najmanju moguću mjeru, a obvezno ispod propisanih granica, ne osigura ispitivanje izvora ionizirajućih zračenja u propisanim rokovima ili ako ih ne obavi na propisan način te ako ne posjeduje urednu evidenciju o tim pregledima (članak 27.). 
Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 30.000,00 kuna. 
Članak 48. 
Novčanom kaznom u iznosu 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlaštena pravna osoba iz članka 31. ovog Zakona ako ne vodi evidencije i ne dostavlja izvješća i podatke na način utvrđen ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (članak 27. stavak 2.). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u ovlaštenoj pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu 2.500,00 do 10.000,00 kuna. 
Članak 49. 
Novčanom kaznom u iznosu do 10.000,00 kuna kaznit će sanitarni inspektor Ministarstva zdravstva na mjestu nadzora djelatnika koji radi s izvorima ionizirajućih zračenja za prekršaj, ako radi bez zdravstvenog pregleda (članak 16.), ako ne rabi raspoloživu zaštitnu opremu tijekom rada ili ako ne nosi uređaj za mjerenje osobnog ozračenja (članak 21.). 
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 50. 
Propise za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom, ministar zdravstva donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Ovlašćuje se ministar zdravstva da propisima iz stavka 1. ovoga članka propiše prekršaje i novčane kazne za te prekršaje. 
Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra zdravstva obvezna je donijeti Državni plan i program mjera zaštite u slučaju izvanrednoga događaja u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 51. 
Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o mjerama za zaštitu od ionizirajućih zračenja i za sigurnost nuklearnih objekata i postrojenja ("Narodne novine", br. 18/81.) osim odredbi članka 2., članka 3. stavak 1. podstavka četiri, šest i sedam, članka 4., članka 6., članka 7. stavka 2., članka 21. do 30., članka 31. stavka 2. i članka 32. u dijelu koji se odnosi na nuklearnu sigurnost i odredbe Zakona o zaštiti od ionizirajućih zračenja i o posebnim mjerama sigurnosti pri upotrebi nuklearne energije ("Narodne novine", br. 53/91., 26/93. i 29/94.) som odredbi članka 5., članka 6. stavka 2., članka 28. do 59. i članka 66. u dijelu koji se odnosi nuklarnu siugurnost. 
Do stupanja na snagu propisa iz članka 50. ovoga Zakona, osim odredbi koje su protivne ovomu Zakonu, ostaju na snazi propisi doneseni na osnovi zakona iz stavka 1. ovoga članka. 
Članak 52. 
Pravne osobe ovlaštene za obavljanje stručnih poslova zaštite od ionizirajućih zračenja iz članka 30. ovoga Zakona nastavljaju s radom uz uvjet da u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu propisa iz članka 31. stavka 3. ovoga Zakona usklade svoj rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona. 
Pravnim osobama iz stavka 1. ovoga članka koje ne usklade svoj rad i poslovanje do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka prestaje ovlast za obavljanje stručnih poslova zaštite od ionizirajućih zračenja iz članka 30. ovoga Zakona, o čemu će rješenjem odlučiti ministar zdravstva. 
Članak 53. 
Početak petogodišnjeg razdoblja iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona počinje se računati od 1. siječnja 2000. 
Članak 54. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama", a počinje se primjenjivati po proteku 6 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. 
Klasa: 542-02/98-01/01
Zagreb, 5. ožujka 1999. 
ZASTUPNIČKI DOM 
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Potpredsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Vladimir Šeks, dipl. iur., v. r. 


First page | Prev | Next | Last page |
Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!
  Tražilica - Pretraživanje svih zakona, pravilnika, odluka, izmjena i dopuna

Nova ponuda za poduzetnike

Internet usluge za poduzetnike

Izrada internet stranica

CMS internet stranice ! ! ! !

Hosting - Windows serveri

Prodaja gotovih izvještaja

Izrada poslovnih planova

Gotovi primjeri planova

Investicijski projekti

Primjeri ugovora - šprance
  Poslovni imenici - adresari

Internet imenik - web adrese

Istraživanje tržišta

Marketing - oglašavanje

Trgovačko posredovanje

Proizvodi i usluge u HR

Poslovno savjetovanje

Poslovna psihologija

Poslovne informacije

Poslovni web katalog
  Pregled zakona - propisa

Informatika i poslovanje

Korisni poslovni programi

Programiranje po narudžbi

Sigurnost u poslovanju

Besplatni online rječnik

Besplatne poslovne usluge

Pregled korisnih linkova

Novi internet projekti

Poslovni forum



Jeste li tražili:

Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda - Narodne novine br.: 73 / 1997
Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja - Narodne novine br.: 64 / 2006
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji - Narodne novine br.: 137 / 2009
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji - Narodne novine br.: 116 / 2003
Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja - Narodne novine br.: 105 / 1999




Poslovne novine - korisne informacije iz područja građanskog i trgovačkog prava, poslovne informacije, korisni savjeti, preporuke, vijesti, primjeri ugovora, poslovni planovi i elaborati, knjige i priručnici, statistički podaci, imenici, izvještaji...
Teme za predah od posla; sport, glazba, mp3, filmovi, video, humor, poznanstva, kladionice, sex, igrice, rekreacija...