Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama i drugi propisi Republike Hrvatske

  PREPORUKA:
  PREGLED USLUGA ZA PODUZETNIKE - LINK NA INFORMACIJE - INTERNET USLUGE
  SAZNAJTE KAKO USPJEŠNO PROMOVIRATI SVOJE PROIZVODE ILI USLUGE >>LINK
Detaljan pregled zakona i drugih propisa Republike Hrvatske
First page | Prev | Next | Last page |

Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama


  

Narodne novine br.: 71 - Datum: 09.07.2007. - Interni ID: 20072181


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama

HRVATSKI SABOR
 
2182
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O STUDENTSKOM ZBORU I DRUGIM STUDENTSKIM ORGANIZACIJAMA
Proglašavam Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 21. lipnja 2007. godine.
Klasa: 011-01/07-01/60
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 27. lipnja 2007.
 
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O STUDENTSKOM ZBORU I DRUGIM STUDENTSKIM ORGANIZACIJAMA
 
PREDMET NORMIRANJA
 
Članak 1.
 
(1) Ovim se Zakonom uređuje pravo studenata na predstavljanje u tijelima visokih učilišta, pravo na udruživanje i djelovanje studentskih organizacija na visokim učilištima, studentski izbori, izbor i djelovanje studentskog pravobranitelja te druga pitanja vezana uz djelovanje studentskih organizacija.
(2) U smislu ovoga Zakona pojmovi imaju sljedeća značenja:
1. Studenti – svi studenti i studentice sveučilišnih i stručnih studija u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
2. Studentski zbor - studentsko izborno predstavničko tijelo koje štiti interese studenata, sudjeluje u odlučivanju u tijelima visokog učilišta i predstavlja studente u sustavu visokog obrazovanja.
3. Studentska organizacija – studentski zbor, studentska udruga ili druga organizacija studenata, neovisno o obliku organiziranja, koja djeluje na visokom učilištu.
4. Studentska udruga – udruga građana osnovana sukladno Zakonu o udrugama čije većinsko članstvo čine studenti i čija je djelatnost vezana uz zadovoljavanje studentskih potreba na području visokog obrazovanja, znanosti, kulture, športa, zdravlja, ekologije i drugih područja od interesa za studente i koja je upisana u evidenciju studentskih organizacija.
 
NAČELA STUDENTSKIH ORGANIZACIJA
 
Članak 2.
 
(1) Članstvo u studentskim organizacijama je dobrovoljno.
(2) Studenti sudjeluju u upravljanju visokim učilištem kroz studentski zbor kao izborno predstavničko tijelo studenata visokog učilišta.
(3) Na visokim učilištima slobodno djeluju studentske udruge i druge studentske organizacije kojima je djelatnost unapređenje studija i zadovoljavanje studentskih potreba (stručna i znanstvena aktivnost, kultura, šport, standard i drugo).
(4) Zabranjena je svaka diskriminacija studenata po bilo kojoj osnovi u odnosu na pravo na članstvo i rad u studentskim organizacijama, zaštiti koju uživaju pred studentskim pravobraniteljem, u pravu na sudjelovanje u izborima i pravu na djelovanje u studentskim zborovima, kao i u odnosu na druga prava predviđena ovim Zakonom.
(5) Sudjelovanje studenata poslijediplomskih studija u studentskom zboru visokog učilišta uređuje se statutom studentskog zbora, sukladno ovom Zakonu i općim aktima visokog učilišta.
 
OBVEZE VISOKIH UČILIŠTA
 
Članak 3.
 
(1) Visoka učilišta dužna su studentskom zboru i studentskom pravobranitelju osigurati prostor za rad, sufinancirati njihovu djelatnost te im pružati administrativno-tehničku pomoć. Visoka učilišta su dužna, sukladno svojim mogućnostima, podupirati rad drugih studentskih organizacija.
(2) Čelnici visokih učilišta dužni su osigurati zakonitost rada studentskog zbora i drugih studentskih organizacija koje djeluju na visokom učilištu, osigurati zakonito i pravodobno provođenje studentskih izbora i omogućiti svim studentima ravnopravno sudjelovanje u izborima.
(3) Visoko učilište dužno je omogućiti studentskim organizacijama autonomno raspolaganje sredstvima za njihov rad koja se vode na računima visokog učilišta u skladu sa zakonom i općim aktom visokog učilišta.
(4) Obveze visokog učilišta iz prethodnih stavaka ovoga članka uređuju se općim aktom visokog učilišta.
(5) Visoko učilište dužno je voditi evidenciju studentskih organizacija koje djeluju na tom visokom učilištu.
(6) Način vođenja evidencije iz stavka 5. ovoga članka propisuje se općim aktom visokog učilišta.

STUDENTSKI ZBOR
 
Članak 4.
 
(1) Studentski zbor se ustrojava i djeluje na način predviđen ovim Zakonom i općim aktima visokog učilišta i studentskog zbora.
(2) Studentski zbor se ustrojava na visokom učilištu i to kao studentski zbor sveučilišta, studentski zbor veleučilišta i studentski zbor visoke škole. Ukoliko visoko učilište ima sastavnice, na njima djeluje studentski zbor sastavnice.
(3) Na razini Republike Hrvatske ustrojava se Hrvatski studentski zbor kao koordinativno tijelo studentskih zborova visokih učilišta.
ZADAĆE STUDENTSKOG ZBORA
 
Članak 5.
 
Studentski zbor na visokom učilištu:
– bira studentske predstavnike u senat i druga tijela sveučilišta te u vijeće i druga tijela drugih visokih učilišta,
– bira studentske predstavnike u odgovarajuće organizacije, ustanove i trgovačka društva kojima je osnivač visoko učilište,
– donosi plan i program rada studentskog zbora,
– imenuje studentskog pravobranitelja,
– brine o kvaliteti života studenata, a posebice o kvaliteti studijskog procesa, studentskom standardu, ostvarivanju studentskih prava i drugim pitanjima važnim za studente,
– predlaže nadležnim tijelima visokih učilišta plan financiranja studentskih aktivnosti,
– potiče izvannastavne aktivnosti studenata,
– donosi opće akte studentskog zbora, ako ovim Zakonom ili statutom studentskog zbora nije drugačije određeno,
– obavlja druge poslove od interesa za studente visokog učilišta.
 
TIJELA STUDENTSKOG ZBORA
 
Članak 6.
 
(1) Studentski zbor ima predsjednika koji predstavlja i zastupa studentski zbor, koordinira njegov rad i obavlja druge poslove predviđene općim aktima visokog učilišta i studentskog zbora. Predsjednika studentskog zbora zamjenjuje njegov zamjenik. Mandat predsjednika i zamjenika traje akademsku godinu i može se jednom ponoviti.
(2) Studentski zbor može imati predsjedništvo i druga tijela predviđena statutom studentskog zbora.
(3) Mandat članova studentskog zbora traje dvije godine i može se jednom ponoviti. Mandat člana prestaje prestankom statusa studenta, danom podnošenja ostavke, ako u posljednje dvije godine studija nije sakupio minimalno 60 ECTS bodova ili ako drugi put ponavlja godinu tijekom studija u slučaju izvođenja studija koji se izvodi prema propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ako član zbog objektivnih okolnosti nije u stanju obavljati dužnost te u ostalim slučajevima predviđenima statutom studentskog zbora. U slučaju prestanka mandata člana studentskog zbora prije isteka vremena na koje je izabran postupit će se sukladno članku 14. stavku 4. ovoga Zakona, a ako to nije moguće, provest će se izbori za novog člana studentskog zbora. Tako izabrani član ima mandat koji odgovara mandatu člana umjesto kojega je izabran.
 
STATUT STUDENTSKOG ZBORA
 
Članak 7.
 
(1) Studentski zbor ima statut. Statut donosi visoko učilište, na prijedlog studentskog zbora i na način predviđen njegovim općim aktom, pri čemu za njega treba glasovati većina ukupnog broja studentskih predstavnika u senatu sveučilišta, odnosno vijeću visokog učilišta.
(2) Statutom studentskog zbora propisuje se:
– način rada studentskog zbora,
– tijela studentskog zbora,
– sastav, način izbora i nadležnost pojedinog tijela studentskog zbora,
– način imenovanja studentskog pravobranitelja,
– način izbora predstavnika studenata u tijela visokog učilišta,
– odgovornost tijela i članova studentskog zbora za neispunjavanje povjerenih im poslova vezanih uz rad studentskog zbora,
– ostala pitanja važna za rad studentskog zbora.
 
HRVATSKI STUDENTSKI ZBOR
 
Članak 8.
 
(1) Hrvatski studentski zbor je koordinativno tijelo koje usklađuje rad svih studentskih zborova visokih učilišta u Republici Hrvatskoj na zajedničkim programima, raspravlja o pitanjima od zajedničkog interesa za studente te rukovodi aktivnostima u međunarodnoj suradnji.
(2) Kao koordinativno tijelo studentskih zborova visokih učilišta Hrvatski studentski zbor posebno:
– usklađuje rad studentskih zborova visokih učilišta,
– prati i promiče interese studenata na nacionalnoj razini,
– prati provođenje propisa o studentima,
– surađuje s ministarstvom nadležnim za visoko obrazovanje u pripremi propisa koji se odnose na studente,
– brine o uvjetima u kojima djeluju studentski zborovi na visokim učilištima,
– obavlja druge poslove važne za studente na nacionalnoj razini,
– predlaže predstavnika studenata u tijelima međunarodnih studentskih organizacija i drugih organizacija u kojima sudjeluju predstavnici studenata kojih je članica Republika Hrvatska, kojeg imenuje visoko učilište na kojem je sjedište Hrvatskog studentskog zbora.
(3) Hrvatski studentski zbor donosi opće akte Hrvatskog studentskog zbora i poslovnik o svome radu. Poslovnik o radu Hrvatskog studentskog zbora stupa na snagu kada ga potvrdi većina studentskih zborova sveučilišta, veleučilišta i visokih škola.
(4) Hrvatski studentski zbor ima svog predsjednika, zamjenika predsjednika i druga tijela Hrvatskog studentskog zbora, sukladno općim aktima Hrvatskog studentskog zbora.
 
SASTAV STUDENTSKOG ZBORA
 
Članak 9.
 
(1) Studentski zbor visokog učilišta čine studenti visokog učilišta koje studenti izabiru na izborima između kandidata navedenih na izbornoj listi.
(2) Na izborima za studentski zbor bira se najmanje onoliko članova studentskog zbora koliko u senatu sveučilišta, odnosno vijeću visokog učilišta ima studentskih predstavnika.
(3) U slučaju kada visoko učilište ima sastavnice, članovi studentskog zbora tog visokog učilišta obvezno su i predstavnici studentskog zbora svake sastavnice.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, ukupan broj predstavnika studentskih zborova sastavnica visokog učilišta ne može biti veći od dvije trećine ukupnog broja članova studentskog zbora visokog učilišta.
(5) Hrvatski studentski zbor čini po jedan predstavnik svakog studentskog zbora sveučilišta te jedan predstavnik studentskih zborova svih veleučilišta i visokih škola kojeg izaberu njihovi studentski zborovi.

SJEDIŠTE I NAČIN RADA STUDENTSKOG ZBORA
 
Članak 10.
 
(1) Studentski zbor visokog učilišta ima sjedište u mjestu u kojemu je sjedište visokog učilišta.
(2) Hrvatski studentski zbor ima sjedište pri visokom učilištu čiji je student predsjednik Hrvatskog studentskog zbora.
(3) Studentski zbor radi na sjednicama koje saziva predsjednik ili drugo statutom ovlašteno tijelo najmanje jednom u mjesec dana, osim tijekom mjeseca kolovoza. Predsjednik je dužan sazvati sjednicu studentskog zbora na pisani zahtjev jedne četvrtine članova studentskog zbora. Takav zahtjev sadrži i prijedlog dnevnog reda. Ako predsjednik ne sazove sjednicu u roku od 8 dana od dana podnošenja zahtjeva, predlagatelji mogu sami sazvati sjednicu.
(4) Studentski zbor može pravovaljano odlučivati ako je na sjednici nazočna natpolovična većina članova. Odluke se donose većinom glasova nazočnih članova, ako statutom nije propisano drugačije. O radu sjednice vodi se zapisnik koji najmanje sadrži: popis nazočnih, dnevni red, zaključke po svakoj točki dnevnog reda te potpis zapisničara i predsjedajućega.
 
STUDENTSKE UDRUGE I DRUGE ORGANIZACIJE STUDENATA
 
Članak 11.
 
(1) Na visokim učilištima mogu djelovati studentske udruge osnovane sukladno Zakonu o udrugama i druge organizacije studenata nastale udruživanjem studenata u okviru visokog učilišta.
(2) Status studentske udruge ili druge organizacije studenata stječe se upisom u evidenciju studentskih organizacija pri visokom učilištu rješenjem čelnika visokog učilišta kojim se potvrđuje da udruga ili organizacija udovoljava uvjetima iz članka 1. stavka 2. ovoga Zakona. Visoko učilište će jednom godišnje provjeravati status studentske udruge ili druge organizacije studenata. Ako udruga ili organizacija prestane udovoljavati uvjetima iz ovoga stavka, visoko učilište rješenjem će ukinuti status studentske udruge ili druge organizacije studenata. Protiv rješenja kojim se status studentske udruge ili druge organizacije studenata priznaje, odbija ili ukida dopuštena je žalba senatu sveučilišta, odnosno vijeću visokog učilišta čija je odluka konačna.
(3) Studentske udruge i druge organizacije studenata slobodno djeluju na visokom učilištu. Visoko učilište, sukladno mogućnostima, osigurava prostorne i materijalne uvjete za rad studentske udruge i druge organizacije studenata.
(4) Djelovanje studentskih organizacija na visokom učilištu može se detaljnije urediti općim aktom visokog učilišta.

FINANCIRANJE RADA STUDENTSKOG ZBORA, STUDENTSKIH UDRUGA I DRUGIH STUDENTSKIH ORGANIZACIJA
 
Članak 12.
 
(1) Rad studentskog zbora financira se iz proračuna visokog učilišta na kojem studentski zbor djeluje.
(2) Rad studentskih udruga i drugih organizacija studenata može se financirati:
– iz proračuna sveučilišta, veleučilišta ili visokih škola,
– od zaklada, fundacija i darovnica,
– od udjela u prihodu pravnih osoba koje posreduju pri studentskom zapošljavanju, sukladno općem aktu ili odluci nadležnog tijela te pravne osobe,
– iz drugih izvora ako su u skladu sa zadaćama studentske organizacije te ako to nije u suprotnosti sa zakonom ili statutom visokog učilišta.
(3) Studentski zbor visokog učilišta dužan je raspisati javni natječaj za financiranje studentskih programa koje provode studentske organizacije ili pojedini studenti. Studentski zbor koji je raspisao javni natječaj ne može na natječaj prijaviti svoj studentski program.
(4) Studentski zbor visokog učilišta dužan je osnovati povjerenstvo za provedbu natječaja. Većinu članova povjerenstva čine studenti imenovani od strane studentskog zbora, a ostatak članova nastavno osoblje imenovano od strane visokog učilišta. Član povjerenstva ne može biti student pojedinac ili osoba koja je član studentske organizacije koja je prijavila program na natječaj. Broj članova povjerenstva i način njihova odabira određuje se općim aktom visokog učilišta.
(5) Povjerenstvo iz stavka 4. ovoga članka podnosi prijedloge raspodjele financijskih sredstava. Odluku o raspodjeli financijskih sredstava donosi visoko učilište na prijedlog studentskog zbora.
(6) Proračunski fondovi, kriteriji za natječaje te način vrednovanja studentskih programa koje provode studentske organizacije ili pojedini studenti, osim studentskih zborova, propisuju se općim aktom, kojeg predlaže studentski zbor, natpolovičnom većinom svih članova, a donosi senat sveučilišta odnosno vijeće visokog učilišta.
(7) Troškovi međunarodne suradnje i poslovanja Hrvatskog studentskog zbora financiraju se iz proračuna visokog učilišta pri kojem je sjedište Hrvatskog studentskog zbora.
(8) Studentski zbor i druge studentske organizacije bez pravne osobnosti raspolažu sredstvima za svoj rad u okviru računa visokog učilišta, sukladno zakonu i općem aktu visokog učilišta.
(9) Studentske udruge raspolažu sredstvima na način utvrđen njihovim statutom.
 
NADZOR NAD OBAVLJANJEM DJELATNOSTI STUDENTSKIH ORGANIZACIJA
 
Članak 13.
 
(1) Rad studentskih organizacija je javan.
(2) Nadzor nad obavljanjem djelatnosti studentskih organizacija obavlja visoko učilište, sukladno svom općem aktu.
(3) Visoka učilišta obavljaju nadzor namjenske uporabe novčanih sredstava koja dodjeljuju studentskim organizacijama, sukladno svom općem aktu.
 
BIRAČKO PRAVO
 
Članak 14.
 
(1) U izborima za studentski zbor visokog učilišta imaju pravo sudjelovati svi studenti, sukladno ovom Zakonu, općem aktu visokog učilišta i općem aktu studentskog zbora.
(2) Svi studenti u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati i biti birani za studentske predstavnike (članove i zamjenike) u studentskom zboru.
(3) Za studentskog predstavnika ne može se kandidirati student koji u posljednje dvije godine studija nije sakupio minimalno 60 ECTS bodova ili koji drugi put ponavlja godinu tijekom studija koji se izvodi prema propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te u ostalim slučajevima predviđenim statutom studentskog zbora.
(4) Ako studentu koji je izabran za studentskog predstavnika prestane mandat prije isteka vremena na koje je izabran, zamjenjuje ga njegov zamjenik ili kandidat za studentskog predstavnika koji je sljedeći na izbornoj listi s koje je student izabran.

IZBORI
 
Članak 15.
 
(1) Izbori za studentske zborove visokih učilišta (članove i zamjenike) održavaju se u pravilu između 15. i 30. ožujka svake druge akademske godine.
(2) Izbore raspisuje čelnik visokog učilišta najmanje 30 dana prije njihova održavanja te imenuje izborno povjerenstvo koje provodi izbore.
(3) Kandidature se podnose izbornom povjerenstvu najkasnije 10 dana prije održavanja izbora, a objavljuju se najmanje 8 dana prije provođenja izbora.
(4) Izborno povjerenstvo ima 5 članova. Tri člana povjerenstva i njihove zamjenike predlaže studentski zbor, a dva člana povjerenstva i njihove zamjenike predlaže senat sveučilišta odnosno vijeće visokog učilišta iz reda nastavnog osoblja. Izborno povjerenstvo imenuje biračke odbore i utvrđuje popis birača.
(5) Članovi povjerenstva za prigovore i članovi biračkih odbora, kandidati na izborima i članovi studentskog zbora s važećim mandatom ne mogu biti istodobno i članovi izbornog povjerenstva.
(6) Posebnim općim aktom studentskog zbora propisuje se izborni postupak, a posebice:
– način predlaganja i utvrđivanja kandidata,
– način provedbe izbora,
– vođenje biračkog popisa,
– uvjeti za pravovaljanost kandidatura,
– mjesto i vrijeme izbora,
– trajanje glasovanja koje ne može biti kraće od 12 sati,
– tajnost glasovanja,
– način provjere identiteta kandidata, birača i drugih osoba koje sudjeluju u izbornom postupku,
– sudjelovanje promatrača,
– način postupanja za slučaj jednakog broja glasova pojedinih kandidata,
– prigovor na tijek i rezultate izbornog postupka,
– sastav i djelokrug povjerenstva za prigovore.
Članak 16.
(1) Prigovori na tijek i rezultate izbornog postupka podnose se povjerenstvu za prigovore na razini sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole.
(2) Povjerenstvo za prigovore ima pet članova. Dva člana povjerenstva i njihove zamjenike iz redova studenata predlaže studentski zbor, a imenuje čelnik visokog učilišta. Tri člana povjerenstva i njihove zamjenike iz reda nastavnog osoblja predlaže senat sveučilišta odnosno vijeće visokog učilišta, a imenuje čelnik visokog učilišta.
(3) Članovi Izbornog povjerenstva i biračkih odbora, kandidati na izborima i članovi studentskog zbora s važećim mandatom ne mogu biti istodobno i članovi povjerenstva za prigovore.
 
STUDENTSKI PRAVOBRANITELJ
 
Članak 17.
 
(1) Visoko učilište ima studentskog pravobranitelja kojeg imenuje studentski zbor na vrijeme od jedne godine, sukladno općem aktu studentskog zbora. Mandat studentskog pravobranitelja može se jednom ponoviti.
(2) Za studentskog pravobranitelja može biti imenovan student koji ispunjava uvjete za člana studentskog zbora propisane ovim Zakonom.
(3) Studentski pravobranitelj:
– prima pritužbe studenata koje se odnose na njihova prava i raspravlja o njima s nadležnim tijelima visokog učilišta,
– savjetuje studente o načinu ostvarivanja njihovih prava,
– može sudjelovati u stegovnim postupcima protiv studenata radi zaštite njihovih prava,
– obavlja druge poslove utvrđene općim aktom visokog učilišta.
 
STEGOVNA ODGOVORNOST ČELNIKA VISOKOG UČILIŠTA
 
Članak 18.
 
Za kršenje odredbi ovoga Zakona čelnik visokog učilišta podliježe stegovnoj odgovornosti sukladno općem aktu visokog učilišta.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
 
Članak 19.
 
(1) Studentski zborovi izabrani prema Zakonu o studentskom zboru (»Narodne novine«, br. 139/97.) nastavljaju s radom do izbora studentskih zborova prema ovom Zakonu.
(2) Studentski predstavnici u senatu sveučilišta, odnosno u vijećima visokih učilišta nastavljaju svoj rad do izbora studentskih predstavnika prema ovom Zakonu.
(3) Studentske udruge i druge studentske organizacije osnovane prema propisima koji su vrijedili na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju svoj rad. Svoje opće akte i ustroj dužne su uskladiti s ovim Zakonom u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Visoka učilišta dužna su uskladiti svoje opće akte s ovim Zakonom te donijeti opće akte iz članka 3. stavka 4., članka 3. stavka 6., članka 12. stavka 4. i članka 12. stavka 6. ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(5) Visoka učilišta donijet će opće akte kojima će propisati izborni postupak za provedbu prvih izbora za studentske zborove, sukladno ovom Zakonu, u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona. Prvi izbori za studentske zborove sukladno ovom Zakonu provest će se u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a mandat tako izabranih članova trajat će do izbora članova studentskih zborova sukladno članku 15. stavku 1. ovoga Zakona.
(6) Konstituirajuću sjednicu studentskog zbora izabranog sukladno ovom Zakonu, na kojoj će se izabrati predsjednik studentskog zbora te formirati povjerenstvo za izradu prijedloga statuta studentskog zbora, saziva čelnik visokog učilišta u roku od petnaest dana od dana proglašenja pravovaljanih studentskih izbora.

Članak 20.
 
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o studentskom zboru (»Narodne novine«, br. 139/97.).
(2) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o financiranju projekata i programa studentskih udruga (»Narodne novine«, br. 70/03.).
(3) Pravilnik o upisniku studentskih zborova (»Narodne novine«, br. 19/98.) i Pravilnik o upisniku studentskih udruga (»Narodne novine«, br. 41/97.) primjenjuju se do donošenja općih akata visokih učilišta iz članka 3. stavka 6. ovoga Zakona.
 
Članak 21.
 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 602-04/07-01/02
Zagreb, 21. lipnja 2007.
 
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
 



Zakon o sudjelovanju pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu


  

Narodne novine br.: 33 - Datum: 29.03.2002. - Interni ID: 20020711


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o sudjelovanju pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu

HRVATSKI SABOR
711
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O SUDJELOVANJU PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE, POLICIJE, CIVILNE ZAŠTITE TE DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA U MIROVNIM OPERACIJAMA I DRUGIM AKTIVNOSTIMA U INOZEMSTVU
Proglašavam Zakon o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 19. ožujka 2002.
Broj: 01-081-02-1300/2
Zagreb, 25. ožujka 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stipe Mesić, v. r.
ZAKON
O SUDJELOVANJU PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE, POLICIJE, CIVILNE ZAŠTITE TE DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA U MIROVNIM OPERACIJAMA I DRUGIM AKTIVNOSTIMA U INOZEMSTVU
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje postupak upućivanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u inozemstvo radi sudjelovanja u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima, postupak njihova povlačenja iz mirovinih operacija i drugih aktivnosti u inozemstvu te način financiranja takvih operacija i aktivnosti.
Članak 2.
U smislu odredbi ovoga Zakona mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu smatraju se:
1. aktivnosti za postizanje i očuvanje mira,
2. aktivnosti u okviru mirovnih snaga i mirovnih misija,
3. sudjelovanje u vježbama i obuci,
4. pružanje humanitarne pomoći,
5. aktivnosti za poticanje razvoja demokracije, pravne sigurnosti i zaštite ljudskih prava u okviru međunarodnih organizacija i saveza,
6. druge aktivnosti na koje se Republika Hrvatska obvezala na temelju posebnoga međunarodnog ugovora.
Pod pružanjem humanitarne pomoći u smislu odredaba ovoga Zakona smatra se i pružanje pomoći u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških ili ekoloških događaja koji opsegom ili intenzitetom ili neočekivanošću ugroze zdravlje ili ljudske živote ili imovinu veće vrijednosti ili okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti redovitim djelovanjem nadležnih tijela područja na kojem je događaj nastao, te pružanje pomoći u slučaju ratnih razaranja i terorizma.                    
Članak 3.
Pripadnici policije, civilne zaštite te državni službenici i namještenici upućuju se u mirovne operacije i druge aktivnosti u inozemstvu na temelju odluke nadležnog ministra, odnosno ravnatelja državne upravne organizacije donesene u skladu s ovim Zakonom.
Članak 4.
Prethodnu odluku o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo, prelasku državne granice i njihovom djelovanju u inozemstvu donosi Hrvatski sabor.
Pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske u mirovne operacije i druge aktivnosti u inozemstvo, na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora upućuje Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik.
Iznimno, radi sudjelovanja na vježbama i obuci u okviru međunarodnih obrambenih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili im pristupa na temelju potpisanih međunarodnih ugovora, Predsjednik Republike pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske upućuje u inozemstvo, na temelju tih međunarodnih ugovora.
U slučajevima pružanja humanitarne pomoći pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske Predsjednik Republike upućuje na temelju prethodne odluke Vlade Republike Hrvatske.
II.  POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKE O UPUĆIVANJU PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE U INOZEMSTVO ZBOG SUDJELOVANJA U MIROVNIM OPERACIJAMA I DRUGIM AKTIVNOSTIMA
1. Upućivanje na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora
Članak 5.
Kada je, u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske i ovoga Zakona, za upućivanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo, prelazak državne granice i njihovo djelovanje u inozemstvu potrebna prethodna odluka Hrvatskoga sabora, Hrvatski sabor prethodnu odluku donosi na prijedlog Predsjednika Republike ili Vlade Republike Hrvatske.
Članak 6.
Predsjednik Republike ili Vlada Republike Hrvatske, prijedlog Hrvatskom saboru za upućivanje pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u mirovne operacija i druge aktivnosti u inozemstvu, podnosi, na temelju prijedloga nadležnog ministra, odnosno ravnatelja državne upravne organizacije na koje je suglasnost dao ministar vanjskih poslova.
2. Upućivanje radi pružanja humanitarne pomoći
Članak 7.
Prethodnu odluku o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo radi pružanja humanitarne pomoći donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra vanjskih poslova.
Odluku o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo na temelju prethodne odluke Vlade Republike Hrvatske donosi Predsjednik Republike.
3. Upućivanje radi izvođenja vježbi i obuke na temelju međunarodnih ugovora
Članak 8.
Odluku o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo radi izvođenja vježbi i obuke u okviru međunarodnih obrambenih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili im pristupa na temelju međunarodnih ugovora Predsjednik Republike donosi, na prijedlog ministra obrane.
4. Upućivanje za vrijeme ratnog stanja
Članak 9.
Ako se Hrvatski sabor ne može sastati zbog ratnog stanja, o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo, prelasku državne granice i njihovu sudjelovanju u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu Predsjednik Republike odlučuje uredbama na temelju svojih ustavnih ovlasti.
Uredbe iz stavka 1. ovoga članka Predsjednik Republike podnijet će na potvrdu Hrvatskome saboru čim se Hrvatski sabor sastane.
Hrvatski sabor može prilikom utvrđivanja ratnog stanja donijeti prethodnu odluku o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo, prelasku državne granice i njihovu djelovanju u inozemstvu.
5. Upućivanje u slučaju neposredne ugroženosti neoviosnosti,  jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske
Članak 10.
Ako se Hrvatski sabor ne može sastati zbog neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske, o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvo, prelasku državne granice i njihovu sudjelovanju u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu Predsjednik Republike odlučuje uredbama, na temelju svojih ustavnih ovlasti, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis.
Uredbe iz stavka 1. ovoga članka Predsjednik Republike podnijet će na potvrdu Hrvatskom saboru čim se Hrvatski sabor sastane.
6. Promjena mandata i povlačenje u slučaju izvanrednih okolnosti
Članak 11.
U slučaju nepredviđene promjene mandata za provedbu mirovne operacije i drugih aktivnosti u inozemstvu radi potrebe za primjenom sile ili prijetnje silom, prethodnu odluku o nastavku sudjelovanja, odnosno o potrebi povlačenja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske donosi Hrvatski sabor, samoinicijativno ili na prijedlog Predsjednika Republike ili Vlade Republike Hrvatske.
Na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora iz stavka 1. ovoga članka Predsjednik Republike donosi odluku o povlačenju.
Ako su pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvu izloženi pogibelji, Predsjednik Republike može donijeti odluku o njihovu trenutačnom povlačenju.
Odluku iz stavka 3. ovoga članka Predsjednik Republike podnijet će na potvrdu Hrvatskom saboru na prvom sljedećem zasjedanju.
III. DONOŠENJE ODLUKE O UPUĆIVANJU PRIPADNIKA POLICIJE I CIVILNE ZAŠTITE TE DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA U INOZEMSTVO ZBOG SUDJELOVANJA U MIROVNIM OPERACIJAMA I DRUGIM AKTIVNOSTIMA
Članak 12.
Prethodnu odluku o upućivanju pripadnika policije i civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u inozemstvo radi sudjelovanja u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima donosi Vlada Republike Hrvatske na temelju prijedloga nadležnog ministra, odnosno ravnatelja državne upravne organizacije na koji je suglasnost dao ministar vanjskih poslova, a koji je utemeljen na preuzetim međunarodnim obvezama ili na pozivu države ili tijela međunarodne organizacije ili saveza kojima je Republika Hrvatska pristupila ili im pristupa.
Članak 13.
Na temelju prethodne odluke Vlade Republike Hrvatske iz članka 12. ovoga Zakona, odluku o upućivanju pripadnika policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u inozemstvo radi sudjelovanja u mirovnim operacijama i drugim aktivostima donosi nadležni ministar, odnosno ravnatelj državne upravne organizacije.
IV. IZVJEŠTAVANJE
Članak 14.
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske u okviru svoga djelokruga podnose Hrvatskome saboru godišnja izvješća o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu.
V. OVLASTI ZA PROVEDBU ODLUKE
Članak 15.
Ministarstva, odnosno državne upravne organizacije pružaju stručnu pomoć iz svoga djelokruga u postupku upućivanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u inozemstvo, prelaska državne granice, praćenja njihova rada i boravka u inozemstvu te povlačenja iz inozemstva i njihova povratka u Republiku Hrvatsku.
Članak 16.
Ovlašćuju se nadležni ministri, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija da donesu potonje propise za provedbu ovoga Zakona.
Članak 17.
U svezi s donošenjem ili provedbom odluka donesenih u skladu s ovim Zakonom za potpis međunarodnih akta koji se sklapaju radi provedbe međunarodnih ugovora ili im prethode, ako tim međunarodnim aktima Republika Hrvatska ne preuzima nove međunarodno-pravne obveze, ovlašteni su nadležni ministri i ravnatelji državnih upravnih organizacija.
VI. SUDIONICI U MIROVNIM OPERACIJAMA I DRUGIM AKTIVNOSTIMA U INOZEMSTVU        
Članak 18.
U mirovne operacije i druge aktivnosti u inozemstvu mogu se upućivati samo obučeni i prethodno pripremljeni pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i civilne zaštite te državni službenici i namještenici.
Članak 19.
Pripadnici djelatnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske i policije mogu biti upućeni u inozemstvo zbog sudjelovanja u svim vrstama mirovnih operacija i drugih aktivnosti u inozemstvu iz članka 2. ovoga Zakona.
Pripadnici pričuvnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i civilne zaštite mogu biti upućeni u inozemstvo samo radi pružanja humanitarne pomoći te sudjelovanja u vježbama i obuci na temelju međunarodnih ugovora.
U mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu iz članka 2. ovoga Zakona dužni su sudjelovati oni pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i civilne zaštite koji su se na to posebno obvezali ugovorom.
Kod utvrđivanja prijedloga o upućivanju pripadnika policije i civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u inozemstvo zbog sudjelovanja u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima na odgovarajući će se način uključiti Hrvatski crveni križ, Crveni polumjesec i ostale humanitarne organizacije.
U mirovne operacije i druge aktivnosti u inozemstvu ne mogu biti upućeni pripadnici ročnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Članak 20.
Državni službenici i namještenici mogu biti upućeni u inozemstvo radi obavljanja civilnih i nenaoružanih poslova i zadaća u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu iz članka 2. ovoga Zakona, isključivo uz osobnu suglanost.
VII. NAKNADA ŠTETE U SLUČAJEVIMA OZLJEDA, RANJAVANJA ILI SMRTI
Članak 21.
U slučajevima ozljeda, ranjavanja ili smrti za vrijeme sudjelovanja u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu primjenjuju se propisi o naknadi štete međunarodne organizacije pod čijim se pokroviteljstvom provodi mirovna operacija ili druga aktivnost u inozemstvu. Republika Hrvatska jamči ostvarivanje prava na naknadu štete najmanje u iznosima predviđenim općim propisima obveznog prava Republike Hrvatske.
VIII. FINANCIRANJE
Članak 22.
Sredstva potrebna za financiranje priprema, opremanja, upućivanja i sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i civilne zaštite te državnih službenika i namještenika i njihova povlačenja iz mirovnih operacija i drugih aktivnosti u inozemstvu iz članka 2. ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu.
IX. ZAVRŠNA ODREDBA
Članak 23.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 004-01/01-01/14
Zagreb, 19. ožujka 2002.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.



Zakon o sudovima


  

Narodne novine br.: 3 - Datum: 14.01.1994. - Interni ID: 19940031


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o sudovima

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKA 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O SUDOVIMA
Proglašavam Zakon o sudovima, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dana 30. prosinca 1993. godine.
Broj PA4-1/1-93. 
Zagreb, 6. siječnja 1984.
Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON 
O SUDOVIMA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Zakonom uređuje se ustrojstvo, djelokrug i nadležnost sudova. unutarnje ustrojstvo sudova, uvjeti za imenovanje i razrješenje sudaca i sudaca porotnika te njihova prava i dužnosti, posebne odredbe o Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, uvjeti i postupak za imenovanje sudskih tumača, vještaka i procjenitelja, sudska i pravosudna uprava, uvjeti za prijem službenika i namještenika, čuvanje službene tajne i osiguranje sredstava za rad sudova.
Članak 2.
Sudovi su tijela državne vlasti koja sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom.
Članak 3.
Sudovi štite Ustavom i zakonima utvrdeni pravni poredak Republike Hrvatske, te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom. Sudovi odlučuju u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i gradanina, o pravima i obvezama Republike, jedinica lokalne samouprave i uprave, izriču kazne i druge mjere počiniteljima kaznenih djela utvrđenih zakonom. odlučuju o zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i osoba koje imaju javne ovlasti, rješavaju sporove o osobnim odnosima građana, radne, trgovačke. imovinske i druge građanskopravne sporove te odlućuju u drugim pravnim stvarima kad je to zakonom određeno.
Članak 4. 
Svatko ima pravo da mu sudi sud u čiju nadležnost spada predmet u zakonom utvrdenom postupku bez neosnovanog odgađanja. U pravnim stvarima iz sudskog djelokruga ugovorom se može povjeriti odlučivanje o pojedinim pravnim stvarima izbranim sudovima sukladno zakonu. Svatko ima pravo slati predstavke na rad suda ili suca zbog odugovlačenja postupka u kojem je stranka ili ima pravni interes. odnosno zbog ponašanja suca ili drugog djelatnika u sudu u službenim odnosima sa strankom i dobiti na njih odgovor.
Članak 5. 
Sudovi sude na osnovi Ustava i zakona.
Sudovi sude i na osnovi medunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske.
Članak 6. 
Zabranjen je svaki oblik utjecaja na donošenje sudske odluke. a posebno: svaka uporaba javnih ovlasti, sredstava javnog priopćavanja i uopće javnih istupanja radi utjecanja na tijek i ishod sudskih postupaka. Odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet u postupku propisanom zakonom.
Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.
Članak 7. 
U pravnim stvarima iz sudske nadležnosti u prvom stupnju sudi sudac. U kojim slučajevima sudovi u prvom stupnju sude u vijeću odreduje se zakonom. U višem stupnju, sudovi sude u vijeću, a kada je to zakonom određeno i u općoj sjednici. U suđenju sudjeluju i suci porotnici sukladno zakonu.
Članak 8. 
Predsjednik suda i suci (u daljnjem tekstu: suci) imenuju se i razrješavaju uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti.
Članak 9.
Sudac ili sudac porotnik ne smije biti pozvan na odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudske odluke. Suci imaju imunitet Sukladno ovom Zakonu. Sudac ne smije biti pritvoren niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća. Sudac smije biti pritvoren bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća samo ako je zatečen u činjenju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina. O tome se izvješćuje predsjednika Državnog sudbenog vijeća. Kada Državno sudbeno vijeće nije na okupu, odobrenje za lišenje slobode suca ili za nastavljanje kaznenog postupka protiv njega daje i o njegovom pravu na imunitet odlučuje disciplinski sud Državnog sudbenog vijeća, s time što tu odluku mora potvrditi Državno sudbeno vijeće u roku od 15 dana. Suci su ovlašteni uskratiti svjedočenje o sadržaju sudskog vijećanja i o svim okolnostima koje su dužni čuvati kao službenu tajnu.
Članak 10. 
Poslovi se sucima i vijećima raspodjeljuju prema rasporedu unaprijed utvrđenom za svaku godinu. Pravna stvar koja prema takvom rasporedu treba biti dodijeljena određenom sucu ili vijeću, smije biti dodijeljena drugom sucu ili vijeću samo u slučaju njihove sprijećenosti.
Članak 11.
U obavljanju sudbene vlasti sudovi su jedan drugom dužni pružati pravnu pomoć. Državna tijela i pravne osobe dužni su pružati pomoć sudovima u obavljanju sudbene vlasti. Sudovi pružaju pravnu pomoć i stranim sudovima sukladno zakonu. Sudovi pružaju pravnu pomoć izbranim sudovima ako je njihov zahtjev utemeljen na zakonu, ako je zatražena pravna radnja dopuštena po zakonu i ako je za poduzimanje te radnje zamoljeni sud nadležan. Pravna pomoć stranim izbranim sudovima pruža se po pravilima za pružanje pravne pomoći stranim sudovima.
Članak 12. 
Sud ima pečat koji sadrži naziv suda te na.ziv i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je smješten sud moraju biti istaknuti naziv suda, grb i zastava Republike Hrvatske.
II. USTROJSTVO, DJELOKRUG I NADLEŽNOST
1. USTROJSTVO SUDOVA
Članak 13.
U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju: - općinski sudovi - županijski sudovi - vojni sudovi - trgovački sudovi - Visoki trgovački sud Republike Hrvatske - Upravni sud Republike Hrvatske. Najviši sud u Republici Hrvatskoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske. Na područjima s posebnim samoupravnim statutom ustanovljuju se općinski i kotarski (okružni) sudovi, sukladno zakonu. Posebnim zakonom mogu se za određena pravna područja ustanoviti posebni sudovi.
Članak 14. 
Općinski sud ustanovljuje se za područje jedne ili više općina, jednog ili više gradova ili dijela gradskog područja iste županije. Županijski sud ustanovljuje se za područje županije. Vojni sud ustanovljuje se u miru za više zbornih područja. Za slučaj ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske. Predsjednik Republike može, uredbom, ustanoviti vojni sud za svako zborno područje. Trgovaćki sud ustanovljuje se za područje jedne ili više županija. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i Upravni sud Republike Hrvatske ustanovljuju se za područje Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Vrhovni sud Republike Hrvatske ima sjedište u Zagrebu.
Članak 15. 
Sudovi sude u svom sjedištu. Općinski sudovi mogu iznimno obavljati sudbenu vlast i pružati građanima pravnu pomoć i izvan sjedišta suda (sudbeni dani). Odluku o održavanju sudbenih dana donosi ministar pravosuđa nakon pribavljenog mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
2. DJELOKRUG I NADLEŽNOST SUDOVA
Članak 16. 
Općinski sudovi: 
1. U kaznenim predmetima:
a) sude u prvom stupnju za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina, ako za pojedina kaznena djela zakonom nije određen drugi sud: 
b) obavljaju i druge poslove određene zakonom.
2. U građanskim predmetima sude u sporovima: 
a) o uzdržavanju;
b) o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju braka ili razvodu braka, 
c) o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva. 
d) o čuvanju i odgajanju djece, 
e) o stvarnim i osobnim služnostima,
f) zbog smetanja posjeda, 
g) iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa,
h) iz radnih odnosa,
i) za ispravak informacije i za naknadu štete nastalu objavom informacije,
j) za zaštitu od nezakonite radnje,
k) o ostalim građanskopravnim zahtjevima, koji nisu u djelokrugu trgovačkog suda.
3. U ostalim predmetima rješavaju 
a) izvanparnične i izvršne predmete. ako rješavanje tih stvari nije povjereno drugom sudu,
b) ostavinske predmete, zemljišnoknjižne stvari i vode zemljišne knjige,
c) o priznanju i izvršenju odluka stranih sudova, d) obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći,
e) obavljaju poslove pravne pomoći. Općinski sudovi rješavaju u svim predmetima koji nisu stavljeni u djelokrug nekog drugog suda ili javnog bilježnika. U županijama u kojima je ustanovljeno više općinskih sudova zakonom se može odrediti da u određenoj vrsti predmeta iz djelokruga općinskog suda na području iste županije sudi jedan od općinskih sudova.
Članak 17.
Županijski sudovi: 1. sude u prvom stupnju za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora preko 10 godina, 2. provode istragu i druge radnje, rješavaju o žalbama protiv rješenja istražnog suca i o njegovim prijedlozima, 3. provode postupak za izručenje okrivljenika i osuđenika kad zakonom nije propisano da o tome odlućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, 4. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova, ako im je zajednički neposredno viši sud, 5. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju kao i o žalbama protiv odluka vojnih sudova donesenih u prvom stupnju po sucu pojedincu, 6. provode istražni javnobilježnički disciplinski postupak zbog disciplinskih prijestupa i odlučuju o tim prijestupima u prvom stupnju kad je to određeno zakonom, 7. odlučuju o žalbama protiv odluka u disciplinskim postupcima zbog neurednosti javnih bilježnika kad je to odredeno zakonom, 8. provode izvršenje strane kaznene odluke, 9. obavljaju i druge poslove određene zakonom.
Članak 18.
Vojni sudovi: 
1. sude vojnim osobama, službenicima i namještenicima na službi u oružanim snagama za kaznena djela učinjena u obavljanju službe ili u svezi sa službom, ,
2. sude civilnim osobama i za kaznena djela protiv imovine i kaznena djela protiv službene dužnosti ako je predmet djela dio borbenog sredstva, oružje, streljivo ili eksploziv koji služe potrebama obrane ili zaštićeni podaci i ako ta kaznena djela učine kao suizvršitelji ili kao drugi suučesnici s vojnim osobama ili službenicima i namještenicima na službi u oružanim snagama, koji su ta djela učinili u obavljanju službe ili u svezi sa službom. Iznimno, ako je počinitelju kaznenog djela u kaznenom predmetu iz stavke 1. točke 1. ovoga članka prestao status vojne osobe ili službenika odnosno namještenika na službi u oružanim snagama prije podizanja optužnog akta, sudit će odgovarajući općinski ili županijski sud. U slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti jedinstvenosti i neovisnosti Republike Hrvatske, Predsjednik Republike može, uredbom, urediti širi djelokrug vojnog suda od djelokruga utvrđenog stavkom 1. točkama 1. i 2. ovoga članka.
Članak 19. 
Trgovački sudovi: I. u prvom stupnju sude:
a) u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koja proizlazi iz tog ugovora između osoba koje obavljaju trgovačku djelatnost, 
b) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika, 
c) u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno-plovidbeno pravo osim sporova o prijevozu putnika, 
d) u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu izuma, znakova razlikovanja i tehničkih unapređenja, pravo na uporabu tvrtke i u sporovima iz autorskog prava ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, 
e) u sporovima u povodu djela nelojalne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske, 
f) u sporovima iz međusobnih gospodarskih odnosa i radi naknade štete domaćih pravnih osoba i inozemnih fizičkih i pravnih osoba te u takvim medusobnim sporovima inozemnih fizičkih i pravnih osoba.
g) u sporovima u kojima uz osobe navedene pod a) i f) kao suparničari sudjeluju osobe koje su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obveze proistječu iz iste činjenične osnove i sudjeluju i druge fizičke i pravne osobe, 
h) u postupcima zbog privrednog prijestupa.
2. sude u sporovima povodom osnivanja, rada i prestanka trgovačkog društva, te provode postupak likvidacije i stečaja pravnih osoba i sude u svim sporovima u kojima se kao stranke pojave pravne osobe nad kojima je otvoren postupak likvidacije ili stečaja, bez obzira na svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova povodom likvidacije ili stečaja i postupak prisilne nagodbe,ako zakonom za pojedinu vrstu predmeta nije drukčije odredeno. 
3. vode sudske registre. 
4. u izvanparničnom postupku odlučuju: 
- o upisivanju brodova u upisnik brodova i o upisivanju prava na brodovima, ograničenja odgovornosti brodara, prigovorima protiv konačne diobene osnove za likvidaciju zajedničke havarije, ako zakonom za pojedinu vrstu predmeta nije drukčije određeno,
- o prijedlozima u svezi osnivanja, rada i prestanka trgovačkog društva. 
5. rješavaju i provode izvršenja odluka koje su donijeli u prvom stupnju, kao i sporove koji nastanu u tijeku i povodom izvršenja tih odluka, a provođenje izvršenja na nenovčanim sredstvima izvršenika mogu povjeriti općinskom sudu, provode osiguranje dokaza za postupke za koje su inače nadležni, te provode postupak priznanja i izvršenja inozemnih sudskih odluka kao i arbitražnih odluka u trgovačkim sporovima.
6. odreduju i provode izvršenje na temelju vjerodostojne isprave u pravnim stvarima iz stavka 1. točke 1. ovoga članka. 
7. obavljaju i druge poslove određene zakonom.
Članak 20. 
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske: 
1. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju, 
2. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti izmedu trgovačkih sudova, 
3. obavlja i druge poslove određene zakonom
Članak 21. 
Upravni sud Republike Hrvatske: 1. odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata (upravni sporovi), 2. obavlja i druge poslove određene zakonom.
Članak 22. 
Vrhovni sud Republike Hrvatske:
1. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, te jednakost svih pred zakonom,
2. razmatra aktualna pitanja sudske prakse, 
3. odlučuje o izvanrednim pravnim Iijekovima protiv pravomočnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj, 
4. odlučuje o žalbama protiv odluka županijskih sudova donesenih u prvom stupnju kao i o žalbama protiv odluka vojnog suda donesenog u prvom stupnju po sudskom vijeću, 
5. odlučuje o žalbama protiv odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda Republike Hrvatske, te drugog suda kad je to zakonom određeno,
6. rješava o sukobu nadležnosti izmedu sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud,
7. rješava o sukobu naležnosti s posebnim odjelom opčinskih ili kotarskih (okružnih) sudova, 
8. obavlja i druge poslove određene zakonom.
Članak 23.
Viši sud stavit će nižem sudu primjedbe na nedostatke koje je uočio prigodom odlučivanja o pravnom lijeku ili na drugi način. Viši sudovi mogu tražiti od nižih sudova podatke u svezi s primjenom zakona, problemima koji se pojavljuju u suđenju, praćenju i proučavanju sudske prakse i druge podatke, a mogu izvršiti i neposredan uvid u rad tih sudova, kao i prirediti zajedničke sastanke radi razmatranja navedenih pitanja. Viši sud prigodom provedbe ovlaštenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne smije ni na koji način utjecati na neovisnost i slobodu suda nižeg stupnja u donošenju odluke u pojedinom slučaju.
Članak 24.
Ako sud smatra da zakon koji treba u postupku primijeniti nije suglasan Ustavu, zastat će s postupkom i zatražiti od Vrhovnog suda Republike Hrvatske da podnese Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona. Ako Vrhovni sud nađe da nema osnove za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske ili ako u roku od 60 dana od prijema prijedloga iz stavka 1. ovoga članka ne podnese zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona, niži sud primijenit će postojeći zakon. Ako sud u postupku nađe da drugi propis, koji bi trebalo primijeniti u postupku, nije suglasan Ustavu ili zakonu. taj propis neće primijeniti, i o tomu će izvijestiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
III. UNUTARNJE USTROJSTVO SUDOVA
1. SUDSKA UPRAVA
Članak 25. 
Poslovi sudske uprave obuhvaćaju osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje suda, a posebice: ustrojstvo unutarnjeg poslovanja u sudu, skrb o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u sudu, poslove izvršenja kaznenih sankcija i postupanje s pritvorenicima. poslove pozivanja i raspoređivanja sudaca porotnika, poslove u svezi sa stalnim sudskim prccjeniteljima, tumačima i vještacima, poslove ovjere isprava namijenjenih uporabi u inozemstvu, poslove u svezi s predstavkama i pritužbama stranaka na rad suda. stručne poslove u svezi s ostvarivanjem dužnosti i prava službenika i namještenika u sudu, skrb o stručnom usavršavanju sudaca, sudskih savjetnika, sudačkih vježbenika i drugih službenika i namještenika u sudu, vođenje statistike, financijsko-materijalno poslovanje suda i druge poslove propisane zakonom i pravilnikom o unutarnjem poslovanju sudova (u daljnjem tekstu: sudski poslovnik).
Članak 26.
Predsjednik suda obavlja poslove sudske uprave sukladno zakonu i sudskom poslovniku. Predsjednika suda u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti u obavljanju poslova sudske uprave i drugih poslova koje povjeri zamjenjuje sudac određen godišnjim rasporedom poslova. Predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u poslovima sudske uprave pomažu predsjednici odjela i tajnik suda, a u drugim sudovima predsjedniku suda pomažu predsjednici odjela, tajnik suda ili službenik kojeg odredi predsjednik suda.
2. SUDSKI ODJELI
Članak 27.
U sudovima u kojima ima više sudskih vijeća odnosno sudaca pojedinaca koji odlučuju o stvarima iz jednog ili više srodnih pravnih područja ustanovljuju se odjeli u čiji sastav ulaze suci koji o tim stvarima odlučuju. Na čelu odjela nalazi se predsjednik kojeg imenuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova, po prethodno pribavljenom mišljenju sudaca odjela.
Članak 28 
Na sjednicama sudskih odjela razmatraju se pitanja od interesa za rad odjela, a posebice ustrojstvo unutarnjeg poslovanja, praćenje rada, raspravljanje o spornim pravnim pitanjima, ujednačavanje sudske prakse, unapređivanje metode rada i stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika raspoređenih na rad u odjel. Na sjednicama sudskih odjela županijskog suda i Visokog trogovačkog suda Republike Hrvatske razmstraju se i pitanja od zajedničkog interesa za područne sudove nižeg stupnja. Na sjednicama sudskih odjela Upravnog suda Republike Hrvatske razmatraju se pitanja značajna za primjenu propisa iz pojedinih upravnih područja kao i nacrti zakona kojima se uređuju pitanja iz djelokruga tog suda. Na sjednici odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske razmatraju se pitanja od zajedničkog interesa za pojedine ili sve sudove s područja Republike Hrvatske, te se razmatraju i daju mišljenja o nacrtima propisa iz pojedinoga pravnog područja.
Članak 29 
Sjednicu sudskog odjela sazivlje i njenim radom rukovodi predsjednik odjela, odnosno predsjednik suda. Kad predsjednik suda sudjeluje u radu sjednice sudskog odjela, predsjedava sjednici i sudjeluje u odlučivanju. Sjednica svih sudaca suda mora se sazvati kad to zahtjeva odjel suda ili jedna četvrtina svih sudaca.
Za pravovaljano odlučivanje na sjednici potrebna je suglasnost većine svih sudaca suda odnosno odjela. Predsjednik suda. odnosno odjela može na sjednicu svih sudaca. odnosno odjela pozvati i istaknute znanstvenike i stručnjake iz pojedinog pravnog područja.
Članak 30.
Sjednica odjela sazivlje se i kad se utvrdi da o pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvačanjima izmedu pojedinih vijeća ili sudaca, ili kad jedno vijeće ili sudac odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja. Kad u određenom slučaju vijeće ili sudac donese odluku koja nije sukladna s pravnim shvaćanjem kojeg drugog vijeća ili suca, predsjednik odjela ili predsjednik suda može odrediti da se zastane sa slanjem prijepisa odluke i da se razlike u pravnim shvaćanjima rasprave u sjednici odjela. Ako u tom slučaju sjednica odjela zauzme shvaćanje protivno donesenoj odluci vijeća ili suca, vijeće ili sudac koji je donio odluku dužan je o predmetu ponovno odlučivati. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela obvezatno je za sva vijeća u sastavu sudskog odjela suda drugog stupnja odnosno sudskog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske ili Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Članak 31.
U sudovima se mogu ustanoviti odjeli ili odjelne službe za praćenje i proučavanje sudske prakse. Na čelu odjela ili odjelne službe nalazi se sudac.
IV. POSEBNE ODREDBE O UNUTARNJEM USTROJSTVU VRHOVNOG SUDA
Članak 32.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ima odjel za odlučivanje po redovnim pravnim lijekovima (apelacioni) i odjel za odlučivanje u izvanrednim pravnim lijekovima (kasacioni) u kaznenom postupku odnosno građanskom postupku, tajništvo suda i odjel za praćenje i proučavanje sudske prakse, te druge unutarnje ustrojstvene jedinice stručnih i pomočno - tehničkih službi.
Građanski odjel obuhvaća područje građanskoga, trgovačkog i upravnog prava. Unutarnje ustrojstvo i poslovanje ustrojenih jedinica uređuju se Sudskim poslovnikom i Poslovnikom o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno zakonu. Poslovnik o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske donosi predsjednik suda po prethodno pribavljenom,mišljenju opće sjednice. Raspored sudaca u odjele izvršit će se godišnjim rasporedom poslova.
Članak 33.
Opću sjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sačinjavaju predsjednik i svi suci toga suda. Opću sjednicu sazivlje i njoj predsjeda predsjednik suda. Opća sjednica mora se sazvati ako to zatraži odjel suda ili jedna četvrtina.svih sudaca. Predsjednik suda može, prema potrebi, pozvati na opću sjednicu i sjednicu odjela profesore pravnog fakulteta, istaknute znanstvenike ili stručnjake u određenoj oblasti prava. Za pravovaljano odlučivanje na općoj sjednici potrebna je prisutnost najmanje dvije trećine svih sudaca.
Odluke se donose većinom glasova svih sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Članak 34. 
Na općoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske posebno se:
- utvrđuju opća stajališta za osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom na području Republike Hrvatske, 
- daje mišljenje o nacrtu zakona ili drugog propisa kad se njima utvrđuje ovlast suda ili uređuje drugo pitanje važno za rad sudova ili obavljanje sudbene vlasti,
- utvrđuju upute sudovima za praćenje sudske prakse, 
- utvrđuju izvješća koja se upućuju Saboru Republike Hrvatske,
- utvrđuje prijedlog osoba koje mogu biti kandidati za člana Državnog sudbenog vijeća.
- obavljaju i drugi poslovi propisani zakonom i poslovnikom suda.
Članak 35.
Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može sazvati i proširenu opću sjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Proširenu opću sjednicu iz stavka 1. ovoga članka sačinjavaju svi suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te po dva predstavnika Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, Upravnog suda Republike Hrvatske, te svakog od županijskih sudova. Na proširenoj općoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske razmatraju se aktualna pitanja iz sudske prakse.
Članak 36.
Opće pravno shvaćanje prihvaćeno na općoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezatno je za sva vijeća toga suda i može ga izmijeniti samo opća sjednica.
Opća pravna shvaćanja priopćuju se sudovima i objavljuju na način predviđen za objavljivanje sudske prakse.
Nakon prihvaćanja općega pravnog shvaćanja o određenom pravnom pitanju, pravno shvaćanje prihvaćemo o tom istom pitanju na sjednici odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne obvezuje više vijeća u sastavu tog odjela.
V. PRAVOSUDNA UPRAVA
Članak 37.
Poslove pravosudne uprave obavlja Ministarstvo pravosuda. Za obavljanje poslova pravosudne uprave Ministarstvo pravosuda obraća se predsjedniku odgovarajućeg suda.
Članak 38.
U pravosudnu upravu spadaju poslovi koji služe obavljanju sudbene vlasti, a posebno izrada zakona i drugih propisa za ustanovljavanje, djelokrug, nedležnost, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima, skrb za školovanje i stručno usavršavanje sudaca i drugih službenika i namještenika, osiguranje materijalnih, financijskih, prostornih i drugih uvjeta za rad sudova, obavljanje međunarodne pravne pomoći, izvršenje kazni izrećenih za kaznena djela, privredni prijestup ili prekršaj, prikupljanje statističkih i drugih podataka o djelovanju sudova, ispitivanje predstavki i pritužbi građana na rad sudova koje se odnose na odugovlačenje sudskog postupka ili na ponašanje suca ili drugog djelatnika suda prema stranci u tijeku postupka ili obavljanja drugih službenih radnji, nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem sudova, nadzor nad redovitim obavljanjem poslova u sudu te provođenjem sudskog poslovnika, kao i druge upravne zadaće i poslove određene zakonom.
Članak 39.
Poslove pravosudne uprave u Ministarstvu pravosuđa mogu obavljati viši savjetnici i savjetnici, a poslove međunarodne pravne pomoći i stručni suradnici ili samostalni upravni referenti. Viši savjetnik mora ispunjavati uvjete za suca županijskog suda, savjetnik - uvjete za suce općinskog suda, a stručni suradnik ili samostalni upravni referent - uvjete za savjetnika županijskpg suda. Viši savjetnik, odnosno savjetnik u Ministarstvu pravosuđa ima status suca odgovarajućeg suda, a stručni suradnik ili samostalni upravni referent status savjetnika županijskog suda. Višim savjetnicima, odnosno savjetnicima Ministarstva pravosuđa koji rade na poslovima nadzora sudske uprave uvećava se plaća za 20%.
Članak 40.
Ministarstvo pravosuđa vodi evidenciju sudaca, sudskih savjetnika, sudačkih vježbenika i drugih djelatnika u sudovima. Evidencija sadrži podatke o imenu i prezimenu, rođenju, nacionalnosti, prebivalištu, završenoj školi, stručnom nazivu, znanju stranih jezika, kao i druge podatke određene zakonom. Podatke iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvu pravosuđa dostavljaju sudovi na način što ga propiše ministar pravosuda. Podaci upisani u evidenciju službena su tajna i mogu se koristiti samo za potrebe provođenja ovoga zakona kao i zakona kojim se uređuju prava, dužnosti i odgovornosti sudaca i drugih djelatnika u sudu.
Članak 41.
Evidencija sudaca sadrži sljedeće podatke
1. osobne podatke, 
2. podatke o imenovanju i razrješenju, 
3. podatke o uspjehu u tijeku studija, 
4. podatke o vježbeničkoj praksi, 
5. podatke o objavljenim stručnim ili znanstvenim radovima. 
6. ocjene obnašanja sudačke dužnosti, 
7. podatke o napredovanju, 
8. disciplinske kazne. Osobni podaci sadrže sljedeće podatke: ime, prezime, ime oca, dan, mjesec i godina rođenja. nacionalnost, podatke o prebivalištu, završenom pravnom fakultetu, posebnim znanjima, imovinskom stanju, članovima obiteljskog domaćinstva (bračni drug, djeca i roditelji). Podaci iz evidencije službena su tajna. Tijela koja imaju podatke o kojima se vodi evidencija iz stavka 1. ovoga članka, dužna su ih dostaviti Ministarstvu pravosuđa.
Članak 42. 
Ministarstvo pravosuđa može tražiti od sudova izvješća i podatke koji su mu potrebni za obavljanje poslova iz svog djelokruga za provedbu zadača iz ovoga Zakona, te obavljati i neposredan uvid u rad sudova.
Čtanak 43. 
Ministar pravosuđa donosi sudski poslovnik. Sudskim poslovnikom propisuju se osnove za ustrojstvo sudova i poslovanje u sudovima. a posebno: pravila o unutarnjem ustrojstvu, pravila o vođenju upisnika i pomoćnih knjiga, obrazaca za rad, postupak sa spisima od prijema do pohrane u arhiv, postupak poslovanja u svezi s medunarodnom pravnom pomoći, pravila o priopćenjima javnosti o radu suda, potanja pravila o rasporedu predmeta, pravila za pozivanje i rasporedivanje sudaca porotnika, rad vijeća, sjednica odjela i općih sjednica, pravila za ustrojstvo istražne službe, provedbena pravila o vođenju postupka i dostavljanju odluka na jeziku i pismu etničke i nacionalne zajednice ili manjine, raspored radnog vremena u tijeku radnog dana ili tjedna, pravila o postupanju s oduzetim predmetima u kaznenim postupcima, pravila o posebnim oznakama na sudskim vozilima, pravila o vodenju statistike, standardi poslovnog prostora i opreme u sudovima i druga pitanja od značaja za unutarnje poslovanje sudova. Sudskim poslovnikom propisuje se i način ustrojavanja i poslovanja zajedničkih službi u sudskim zgradama u kojima je smješteno više sudova.
Članak 44.
Za vrijeme obnašanja dužnosti sudac nosi posebnu odoru. Ministar pravosuda propisat će pravilnikom izgled i uvjete pod kojima se nosi odora te rokove postupnog uvođenja odore.
Članak 45.
Sucima i službenim osobama u sudu izdaje se službena iskaznica. Ministar pravosuđa pravilnikom propisuje obrazac i postupak izdavanja službene iskaznice.
VI. SUCI I SUCI POROTNICI
1. IMENOVANJE SUDACA
Članak 46. 
Broj sudaca u pojedinom sudu odreduje ministar pravosuđa sukladno okvirnim mjerilima za rad sudaca.
Članak 47. 
Okvirna mjerila propisuje minisLar pravosuđa na prijedlog proširene opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Članak 48. 
Predsjednik suda je sudac koji uz tu dužnost obavlja i poslove sudske uprave. U sudovima s više od 20 sudaca predsjednik suda može obavljati samo poslove sudske uprave. Predsjednik suda imenuje se na vrijeme od osam godina, a protekom tog vremena može biti ponovno imenovan.
Vrijeme na koje je imenovan za predsjednika suda počinje teči danom imenovanja. Predsjednik suda koji nije ponovno imenovan za predsjednika suda nastavlja obnašati dužnost suca u istom sudu bez ponovnog imenovanja.
Članak 49. 
Za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit, radno iskustvo na određenim pravnim poslovima, stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti.
Članak 50.
Za suca općinskog suda može biti imenovana osoba koja je kao sudački, državnoodvjetnički, odvjetnički, javnobilježnički vježbenik ili vježbenik kod suca za prekršaje položila pravosudni ispit, odnosno osoba koja radi na drugim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita najmanje dvije godine. Za suca trgovačkog suda može biti imenovana osoba koja je poslije položenog pravosudnog ispita radila najmanje dvije godine kao sudac općinskog suda ili četiri godine kao sudski savjetnik ili savjetnik u državnom odvjetništvu, državni odvjetnik ili zamjenik dr-žavnog odvjetnika, sudac za prekršaje, odvjetnik ili javni bilježnik odnosno na drugim pravnim poslovima u trgovačkim društvima. Za suca vojnog suda, županijskog suda, Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je, poslije položenog pravosudnog ispita provela na radu najmanje šest godina kao sudac, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, sudac za prekršaje, odvjetnik ili javni bilježnik odnosno provela najmanje osam godina kao sudski savjetnik takvog suda odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno deset godina na drugim pravnim poslovima. Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je poslije položenog pravosudnog ispita, provela na radu najmanje dvanaest godina kao sudac, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, sudac Republičkog vijeća za prekršaje, odvjetnik, sudski ili viši sudski savjetnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, docent ili profesor pravnog fakulteta.
Članak 51.
Za imenovanje za suca višeg suda moraju biti ispunjeni uvjeti, prema kojima sudac ima, osim uvjeta iz članka 50, ovoga Zakona, stručno znanje i sposobnost za obnašanje sudske dužnosti koji se utvrđuju ocjenom obnašanja sudačke dužnosti.
Članak 52. 
Prilikom ocjene obnašanja sudačke dužnosti uzimaju se u obzir: 1. poštivanje rokova u vođenju postupka i izradi odluka, te postizanje zadovoljavajućih rezultata u radu. 2. iskazana marljivost u rješavanju dodijeljenih mu predmeta u skladu s okvirnim mjerilima, 3. sposobnost usmenog i pisanog izražavanja, 4. sposobnost uspostavljanja kulturnog i pristojnog odnosa sa strankama, 5. odnos prema drugim sucima i djelatnicima suda i ponsšanje izvan službe, 6. sposobnost obavljanja poslova sudske uprave ako sudac obnaša takvu dužnost, 7. posebne odlike, objavljeni znanstveni i stručni rado
Članak 53.
Ocjenu obnašanja sudačke dužnosti daje predsjednik suda, u sudovima koji nemaju ustanovljene odjele, a u sudovima koji imaju odjele, ocjenu daje sjednica odjela. Ocjenu za predsjednika suda daje predsjednik neposredno višeg suda, a za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske - opća sjednica.
Članak 54. 
Ocjena obnašanja sudačke dužnosti daje se svake tri godine. Ocjena može biti da sudac: 
1. nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost, 
2. ne ispunjava uvjete za napredovanje, 
3. ispunjava uvjete za napredovanje. Obrazložena ocjena dostavlja se sucu na kojeg se odnosi i njen sadržaj predstavlja službenu tajnu. Sudac koji se ne složi s ocjenom, ima pravo u roku osam dana od dostave ocjene podnijeti prigovor predsjedniku, odnosno odgovarajućem odjelu višeg suda. Predsjednik, odnosno odgovarajuči odjel višeg suda može tražiti izradu nove ocjene. Prilikom izrade nove ocjene predsjednik suda, odnosno sjednica odjela dužni su poštivati mišljenje predsjednika ili odgovarajućeg odjela višeg suda. Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske može, po prigovoru suca ili predsjednika suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost, razmatrati ponovno izrađenu ocjenu i ako utvrdi da je prigovor osnovan može ju izmijeniti u cijelosti ili djelomično.
2. DUŽNOSTI I PRAVA SUCA
a) Obnašanje sudačke dužnosti
Članak 55.
Sudac obnaša sudačku dužnost u sudu u koji je imenovan. Sudac obnaša šudačku dužnost samostalno ili sudjelujuči u radu sudskog vijeća.
Članak 56. 
Poslovi u sudu raspoređuju se na poćetku svake kalendarske godine. U sudovima u kojima nisu ustrojeni odjeli predmeti se raspoređuju po abecednom redu sudaca tako da svaki sudac dobije iz svakog upisnika po jedan predmet sve dok se svi predmeti ne rasporede sucima vodeći računa o ravnomjernoj podjeli predmeta u tijeku godine. Prilikom rasporeda poslova iz istog upisnika vodit će se računa o vrsti i složenosti predmeta. U sudovima u kojima su ustanovljeni odjeli predmeti se dodjeljuju u rad po abecednom redu sudaca u odjelu po istom načelu kao u stavku 2. ovoga članka. Na isti način postupa se i sa preostalim predmetima sve dok se svi predmeti ne rasporede u rad vodeči računa o ravnomjernoj podjeli predmeta u tijeku godine. Prvostupanjskim vijećima predmeti se raspoređuju po abecednom redu predsjednika vijeća. Predsjednik drugostupanjskog vijeća predmete dodjeljuje u rad članovima vijeća po abecednom redu.
Članak 57.
Na način propisan u članku 56. ovoga Zakona postupa se i u slučaju raspoređivanja predmeta kada je u pojedinom predmetu sudac izuzet ili ne može pravodobno obaviti radnje u postupku zbog dulje sprijećenosti.
b) Dužnosti suca
Članak 58. 
Sudac se mora ponašati tako da ne umanji svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovode u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti.
Članak 59. 
Sudac je dužan zadržati za sebe sve što je doznao o strankama i njihovim pravima i obvezama i pravnim interesima u okviru obnašanja sudačke dužnosti , te čuvati tajnost svih podataka koje tijekom sudenja nisu bile predmetom javne rasprave.
Članak 60. 
Sudac ne smije pripadati nijednoj političkoj stranci niti sudjelovati u njenim aktivnostima.
Članak 61. 
Sudac se ne smije koristiti svojim radom u sudu i ugledom suda za ostvarenje svojih prava. Sudac ne smije obavljati odvjetničku ili javnobilježničku službu ili poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe. Sudac ne smije obavljati niti drugu službu ili posao koji bi mogli utjecati na njegovu samostalnost, nepristranost ili neovisnost ili bi se umanjio njegov društveni ugled ili je inače nespojiv s obnašanjem sudačke dužnosti.
Članak 62.
Suci su ovlašteni pisati stručne ili znanstvene radove, objavljivati sadržaje otpravljenih sudskih odluka, sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova i sudjelovati u pripremanju nacrta propisa.
Članak 63.
Sudac je dužan prethodno u pisanom obliku izvijestiti predsjednika suda o svakom poslu kojeg primi osim poslova iz članka 62. ovoga Zakona, a predsjednik suda dužan je o tome izvijestiti predsjednika neposredno višeg suda.
O nespojivosti službe ili posla sa sudačkom dužnosti odlučuje predsjednik suda, za predsednika suda - predsjednik neposredno višeg suda, a za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske - opća sjednica. Sudac nezadovoljan odlukom kojom se utvrđuje nespojivost službe ili posla sa sudačkom dužnosti može tražiti da o tome odluči ministar pravosuđa.
c) Prava suca
Članak 64. 
Sudac ima pravo na: 
- plaću koja je utvrđena za suca suda u koji je imenovan, 
- naknadu umjesto plaće kad je spriječen obnašati sudačku dužnost,
- mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje i prava koja iz toga proizlaze po općim propisima, 
- odmore i dopuste koje imaju djelatnici u sudu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana, 
- pravo na materijalne troškove pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima,
- naknadu za odvojeni život od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora i državnih blagdana, 
- naknadu za službena putovanja i putne troškove u svezi s obnašanjem sudačke dužnosti, 
- stručno usavršavanje i specijalizaciju u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu.
d) Upućivanje na rad
Članak 65.
Sudac općinskog, trgovačkog i županijskog suda može uz svoj pristanak biti privremeno, a najdulje tri mjeseca, upućen na rad u drugi sud istog ili nižeg stupnja. Sudac može, uz svoj pristanak, biti upućen na rad u drugi sud istog stupnja i na dulje vrijeme ili trajno premješten. Rješenje o privremenom upućivanju na rad u drugi sud donosi predsjednik županijskog suda ili Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a za trajni premještaj Državno sudbeno vijeće. O privremenom rasporedu sudaca suglasnost daje i predsjednik suda u kojem sudac obnaša dužnost. Protiv rješenja o upućivanju na rad u drugi sud sudac ima pravo prigovora predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dostave rješenja. Odluka predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske po prigovoru konačna je.
Članak 66.
Ako sudac bude imenovan za ministra pravosuđa, ili za zamjenika ministra pravosuđa, ili za drugog dužnosnika u Ministarstvu pravosuđa, sudačka dužnost mu miruje dok obnaša dužnost na koju je imenovan u izvršnoj vlasti. Sudac uz svoj pristanak, može biti rasporeden i na druge poslove u Ministarstvu pravosuđa, ali ne dulje od dvije godine, za koje vrijeme mu sudačka dužnost miruje.
U slučaju iz prethodnog stavka ovoga članka sudac ima pravo na plaču, koja je za njega povoljnija. Odluku o rasporedu suca prema stavku 2. ovoga članka donosi ministar pravosuđa uz suglasnost predsjednika suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost.
e) Odgovornost za štetu
Članak 67.
Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Republika Hrvatska može od suca zatražiti naknadu isplaćene svote samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Zahtjev za naknadu štete iz stavka 2. ovoga članka zastarijeva za šest mjeseci od dana isplate naknade oštećeniku.
3. SUCI POROTNICI
Članak 68
. Za suca porotnika može biti imenovan punoljetni hrvatski državljanin dostojan obnašanja dužnosti suca porotnika. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na suce, shodno se primjenjuju i na suce porotnike, ako zakonom nije drukčije određeno.
Članak 69.
Suci porotnici imenuju se na četiri godine i po isteku toga roka mogu biti ponovno imenovani.
Članak 70. 
Suce porotnike općinskih, trgovačkih i županijskih sudova imenuje županijska skupština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba na prijedlog općinskog, odnosno gradskog vijeća, sindikata, udruženja poslodavaca i gospodarske komore. Suce porotnike ostalih sudova imenuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, na prijedlog ministra pravosuda, tako da se osigura zastupljenost svih županija. Prije imenovanja sudaca porotnika mora se pribaviti mišljenje predsjednika odgovarajućeg suda o predloženim kandidatima.
Članak 71. 
Prije stupanja na dužnost porotnik daje prisegu. Prisega glasi: "Prisežem svojom čašću da ču se u obnašanju dužnosti suca porotpika pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću dužnost suca porotnika obnašati savjesno i nepristrano." Suci porotnici općinskih, trgovačkih i županijskih sudova prisegu daju pred predsjednikom županijske skupštine, odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba, a suci porotnici ostalih sudova prisegu daju pred predsjednikom Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske ili zastupnikom tog Doma kojeg predsjednik ovlasti.
Članak 72. 
Kad je protiv suca porotnika pokrenut kazneni postupak ili pokrenut postupak za njegovo razrješenje od porotničke dužnosti, predsjednik suda neće pozivati suca porotnika da obavlja dužnost dok se ovi postupci pravomoćno ne dovrše.
Članak 73. 
Sucima porotnicima za obnašanja sudačke dužnosti pripada naknada nastalih troškova, naknada za neostvarenu plaću ili zaradu i nagrada. Uvjete, visinu naknada i nagrade iz stavka 1. ovoga članka određuje pravilnikom ministar pravosuđa.
VII. SUDSKI SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICI
Članak 74. Broj sudskih službenika i namještenika za obavljanje stručnih, uredskih i tehničkih poslova utvrđuje predsjednik suda uz prethodnu suglasnost ministra pravosuđa. Zasnivanje i prestanak radnog odnosa djelatnika u sudu, plaće i ostala prava, obveze i odgovornosti iz rada uređuju se propisima o državnim službenicima i namještenicima i općim propisima o radnim odnosima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Propise o školskoj spremi, trajanju i obavljanju vježbeničke prakse, uvjetima za polaganje stručnog ispita, program i način polaganja tog ispita te druga pitanja s tim u svezi ureduju se posebnim propisom kojeg donosi ministar pravosuđa.
1. TAJNIK SUDA
Članak 75.
Sud sa više od 15 sudaca ima tajnika. Tajnik suda pomaže predsjedniku suda u obavljanju poslova sudske uprave. Za tajnika suda može biti imenovana osoba koja ima završen pravni fakultet. Za tajnika Upravnog suda Republike Hrvatske i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja ima završen pravni fakultet, položen pravosudni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva nakon položenoga pravosudnog ispita. Za tajnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za višeg sudskog savjetnika.
2. SUDSKI SAVJETNICI
Članak 76. 
Sud može imati sudske savjetnike i više sudske savjetnike. Sudski savjetnici pomažu sucu u radu, izrađuju nacrte sudskih odluka, primaju na zapisnik tužbe, prijedloge i druge podneske, izjave stranaka te obavljaju samostalno ili pod nadzorom, odnosno po uputama suca druge stručne poslove određene zakonom ili sudskim poslovnikom. Za sudskog savjetnika u općinskom ili trgovačkom sudu može se imenovati osoba koja ima završen pravni fakultet i poloen pravosudni ispit. Za sudskog savjetnika u vojnom sudu, županijskom sudu i Upravnom sudu Republike Hrvatske osim uvjeta iz stavka 3. ovoga članka osoba mora imati i dvije godine prakse nakon položenoga pravosudnog ispita u sudu, državnom odvjetništvu ili kao sudac za prekršaje. U Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske za sudskog savjetnika može se imenovati osoba koja osim uvjeta iz stavka 3. ovoga članka ima praksu u istom trajanju na pravnim poslovima u trgovačkim društvima. Sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za suca županijskog suda. Za višeg sudskog savjetnika može biti imenovana osoba koja je radila kao sudac, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, sudac za prekršaje, odvjetnik ili javni bilježnik, odnosno koja je radila kao sudski savjetnik najmanje pet godina.
3. STRUČNI SURADNICI
Članak 77.
Sud može imati službenike drugih struka s višom ili visokom školskom spremom i propisanim radnim iskustvom defektološkog, sociološkog, pedagoškog, ekonomskog, knjigovodstveno - financijskog i drugog odgovarajućeg obrazovanja. Stručni suradnici iz stavka 1. ovoga članka kao stručni pomoćnici pomažu sucu u radu u stvarima u kojima su potrebna stručna znanja, a mogu i samostalno obavljati poslove kad je to određeno zakonom ili drugim propisom.
4. SUDAČKI VJEŽBENICI
Članak 78. 
Broj sudačkih vježbenika utvrđuje predsjednik suda po prethodnoj suglasnosti ministra pravosuda. Za utvrđeni broj sudačkih vježbenika osigurat će se novac u Državnom proračunu Republike Hrvatske. Uvjeti za primanje sudačkih vježbenika, trajanje i način obavljanja vježbeničke prakse kao i uvjeti za polaganje pravosudnog ispita, program i način polaganja tog ispita te druga pitanja s tim u svezi uređuju se zakonom.
5. PRAVOSUDNA POLICIJA
Članak 79. 
Osiguranje objekata, imovine, osoba i održavanja reda u sudu, obavlja pravosudna policija, sukladno zakonu. Za utvrđeni broj pravosudnih policajaca osigurat će se novac u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
6. ODGOVORNOST SUDSKIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA
Članak 80.
Za disciplinska djela koja izvrši sudski službenik ili namještenik postupak pokreće, vodi i izriče kazne predsjednik suda. O žalbi protiv odluke predsjednika suda iz stavka 1. ovoga članka odlučuje predsjednik neposredno višeg suda, a u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske - opća sjednica. U disciplinskom postupku shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje kazneni postupak.
Članak 81. 
Na službenike i namještenike u sudovima u odnosu na disciplinsku i materijalnu odgovornost primjenjuju se propisi koji važe za službenike i namještenike u državnoj upravi, ako zakonom nije drukčije određeno.
VIII. STALNI SUDSKI TUMAČI, VJEŠTACI I PROCJENITELJI
1. STALNI SUDSKI TUMAČI
Članak 82. 
Stalni sudski tumači prevode na zahtjev suda, državnog tijela, pravne osobe ili građanina izgovoreni ili pisani tekst sa jezika u javnoj uporabi na strani jezik, sa stranog jezika na jezik u javnoj uporabi ili sa stranog jezika na drugi strani jezik. Za stalnog sudskog tumača može se imenovati osoba koja ima završen fakultet, vlada odgovarajućim stranim jezikom i jezikom u službenoj uporabi te ima zadovoljavajući stupanj općeg i pravnog znanja. Stalne sudske tumače imenuje i razrješava predsjednik županijskog, odnosno trgovačkog suda. Stalni sudski tumači imenuju se na vrijeme od četiri godine, a nakon isteka tog vremena mogu biti ponovno imenovani. Protiv odluke kojom se zahtjev za imenovanje sudskim tumačem odbija podnositelj ima pravo žalbe Ministarstvu pravosuda u roku od 15 dana od dostave odluke. Ministar pravosuda propisat će način na koji će se utvrditi ispunjava li osoba uvjete za stalnoga sudskog tumača, njihova prava i dužnosti , te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad. Županijski, odnosno trgovački sud vodi popis stalnih sudskih tumača imenovanih za njegovo područje. Popis stalnih sudskih tumača za sve sudove objavljuje prema potrebi Ministarstvo pravosuđa u "Narodnim novinama".
2. STALNI SUDSKI VJEŠTACI
Članak 83. 
Stalni sudski vještaci pružaju sudu uslugu stručnog znanja kojim sud ne raspolaže kad je to za utvrdenje ili razjašnjenje pravno odlučnih činjenica potrebno.
Članak 84. 
Sudsko vještačenje obavljaju pravne ili fizičke osobe. Za obavljanje sudskog vještačenja fizičke osobe moraju imati najmanje završenu srednju školsku spremu odgovarajuće struke, a pravne osobe mogu obavljati sudsko vještačenje samo u okviru svoje registrirane djelatnosti pod uvjetom da to obavljaju njihovi djelatnici koji ispunjavaju uvjete kao i fizičke osobe. Ministar pravosuđa propisat će način na koji će se utvrditi ispunjava li osoba uvjete za obavljanje poslova stalnoga sudskog vještaka, njihova prava i dužnosti te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad.
Članak 85.
Stalne sudske vještake - fizičke osobe i stalne sudske vještake u pravnim osobama imenuje i razrješava predsjednik županijskog ili trgovačkog suda za svoje područje. Protiv odluke kojom se zahtjev za imenovanje sudskim vještakom odbija podnositelj ima pravo žalbe Ministarstvu u roku od 15 dana od dostave odluke. Stalni sudski vještaci postavljaju se na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani.
Članak 86.
Popis pravnih osoba koje obavljaju sudsko vještačenje i stalnih sudskih vještaka za sve sudove objavljuje prema potrebi Ministarstvo pravosuda u "Narodnim novinama".
3. STALNI SUDSKI PROCJENITELJI
Članak 87. 
Stalni sudski procjenitelji obavljaju na zahtjev suda procjenu poljoprivrednog i šumskog zemljišta, stambenih i poslovnih zgrada i drugih nekretnina, te procjenu pokretnina. Za stalnog sudskog procjenitelja može se imenovati osoba koja ima završenu srednju stručnu školu, koja ima ili je imala dozvolu za obavljanje obrtničke djelatnosti ili koja se isključivo bavi ili se je bavila poljoprivredom, odnosno šumarstvom. Stalne sudske procjenitelje imenuje i razrješava predsjednik općinskog, trgovačkog ili županijskog suda. Stalni sudski procjenitelji imenuju se na vrijeme od četiri godine i nakon proteka toga vremena mogu biti ponovno imenovani. Ministar pravosuđa propisuje način na koji će se utvrditi ispunjava li osoba uvjete za sudskog procjenitelja, njihova prava i dužnosti, te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad.
IX. ČUVANJE SLUŽBENE TAJNE
Članak 88.
Suci, suci porotnici, tajnici, sudski i viši sudski savjetnici, stručni suradnici, sudački vježbenici, službenici, namještenici i vježbenici u sudu, sudski tumači, vještaci i procjenitelji dužni su čuvati službenu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali. Pod službenom tajnom podrazumijeva se posebno: - sve ono što je kao službena tajna određeno zakonom ili drugim propisom, - sve ono što je kao službena tajna odnosno poslovna tajna određeno općim aktom pravne osobe, drugog tijela, organizacije ili institucije, - podaci i isprave posebno označene kao službena odnosno poslovna tajna od strane državnih tijela ili pravnih osoba, drugih tijela, organizacije ili institucije. - podaci i isprave koje su predsjednik suda ili ovlašteni službenik suda označili kao službenu tajnu.
Članak 89.
Obveza čuvanja službene tajne traje i nakon prestanka rada u sudu. Predsjednik suda može suca, sudskog službenika ili namještenika osloboditi obveze čuvanja službene tajne, ako u pojedinom slučaju za to postoje opravdani razlozi. Za predsjednika suda odluku o tome donosi predsjednik neposredno višeg suda, a za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske opća sjednica toga suda.
Članak 90.
Priopćenja za javnost putem sredstava javnog informiranja u svezi s postupkom u konkretnom predmetu kao i s radom suda daje predsjednik suda ili sudac kojeg on na to ovlasti.
Članak 91. 
Sudac, sudski službenik ili namještenik ne smije neovlaštenim osobama dati podatke o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama fizičkih osoba, odnosno imovinskim prilikama pravnih osoba za koje je saznao tijekom suđenja.
Uvid u sudske spise dozvoljava sudac ili druga osoba određena godišnjim rasporedom poslova i to osobama koje na to imaju pravo po zakonu ili sudskom poslovniku.
X. SREDSTVA ZA RAD SUDOVA
1. OSIGURANJE SREDSTAVA
Članak 92.
Sredstva za rad sudova osiguravaju se Državnim proračunom Republike Hrvatske. Sredstva za rad sudova obuhvaćaju sredstva za obavljanje redovne djelatnosti (sredstva za plaće sudaca, sudskih službenika i namještenika, sredstva za materijalne rashode, sredstva za amortizaciju stvari, opreme i zgrada) i sredstva za posebne namjene. Sredstva iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju se u visini koja će osigurati redovito obavljanje svih poslova u sudu.
Članak 93.
Visina sredstava za rad sudova utvrđuje se na temelju prijedloga predsjednika suda za osiguranje sredstava. Prijedlog za osiguranje sredstava suda sadrži procjenu opsega redovitih ili povremenih poslova, potreban broj sudaca i sudskih službenika i namještenika , te ostale pokazatelje koji su značajni za utvrđivanje prijedloga sredstava.
Članak 94. 
Sucima u istražnoj službi, kao i sucima koji isključivo ili pretežito (preko 75%) rade na poslovima prvostupanjskoga kaznenog suđenja u županijskim i vojnim sudovima za svaku navršenu godinu rada povisuje se staž osiguranja za četiri mjeseca i osnovna plaća uvečava za 20%. U slučaju da se u nekom od sudova ne mogu popuniti sudačka mjesta, ministar pravosuđa može odrediti da se u tom slučaju sucima daju posebne pogodnosti u plaći, tako da se osnovna plaća suca uveča za 50%. Pravo na ovakvo uvečanje plaće ima i sudac privremeno raspoređen u sud u kojem se nisu mogla popuniti sudačka mjesta.
2. SREDSTVA ZA POSEBNE NAMJENE
Članak 95. 
Sredstva za posebne namjene jesu: 
1. sredstva za rad vježbenika. 
2. sredstva za stručno usavršavanje sudaca, sudskih službenika i namještenika,
3. sredstva za namjenske troškove koja obuhvaćaju
: - naknade i nagradu sucima porotnicima, 
- troškove sudskih postupaka koji se po zakonu isplaćuju iz sredstava suda, 
- troškove prisilne naplate novčanih kazni i troškova kaznenog postupka, 
- troškove dostavljanja sudskih pismena putem pošte,
- troškove paušalne naknade za izlaske sudaca, službenika ili namještenika na mjesto dogadaja. 
- naknade za obavljanje poslova prethodnog kaznenog postupka, 
- ostale troškove u svezi s obavljanjem sudbene vlasti. Uvjete i iznos paušalne naknade za izlaske sudaca, sudskih službenika i namještenika na očevid, kao i naknade za obavljanje poslova prethodnog kaznenog postupka propisuje ministar pravosuđa.
a) Investicije
Članak 96.
Republika Hrvatska osigurava posebna sredstva za tehničku opremu i radni prostor prema standardima za sudove.
b) Financijsko i materijalno poslovanje
Članak 97. 
Financijsko i materijalno poslovanje sudova obavlja se na način koji važi za tijela državne uprave, a financijsko i materijalno poslovanje sa strankama na način određen propisom kojeg donosi ministar pravosuđa. Na osiguranje sredstava za rad sudova primjenjuju se propisi koji se.odnose na osiguranje sredstva za rad državnih tijela.
c) Sudski polog
Članak 98.
Kad korisnik sudskog pologa ne preuzme sudski polog u roku od dvije godine po pravomoćnosti rješenja kojim se određuje izdavanje pologa i korisnik poziva na preuzimanje, sud rješenjem utvrđuje prestanak prava korisnika na izručenje pologa i polog prenosi u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 99.
Do donošenja zakona o izvanparničnom postupku i zemljišnoknjižnom postupku, sve predmete rješavat će u prvom stupnju sudac pojedinac. Protiv odluka suda drugog stupnja u izvanparničnim i zemljišnoknjižnim stvarima nije dopštena revizija ako zakonom nije drukčije određeno.
Članak 100. 
Imenovanje predsjednika sudova ili sudaca, izabranih po dosadašnjim propisima, u sudove iz članka 13. ovoga Zakona obavit će se u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu zakona kojim će se odrediti područja i sjedišta sudova. Suci imenovani po dosadašnjim propisima nastavljaju radom i to: suci općinskih sudova kao suci općinskih sudova, suci okružnih privrednih sudova kao suci trgovačkih sudova, suci okružnih sudova kao suci županijskih sudova, suci Privrednog suda Hrvatske kao suci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a suci Upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suci u tim sudovima, dok se ne provede postupak imenovanja sudaca u svakom od tih sudova i imenovani suci ne stupe na dužnost.
Članak 101.
Sucu, koji ne bude ponovno imenovan za suca po odredbama ovoga zakona, isplaćivat će se za vrijeme od šest mjeseci po prestanku sudačke dužnosti, ako u tom roku ne započne s radom na drugom radnom mjestu ili ne ispuni mirovinski staž za punu mirovinu, plaća i druga primanja koja pripadaju sucima toga, odnosno odgovarajućega suda.
Članak 102. 
Sudac koji ne bude ponovno imenovan, a od dana prestanka sudačke dužnosti nedostaje mu najviše 24 mjeseca staža osiguranja za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu ima za to vrijeme pravo na plaću i druga primanja koja bi mu pripadala da mu sudačka dužnost nije prestala, ako ne započne s radom na drugom radnom mjestu, ne ostvari pravo na punu starosnu mirovinu ili mu se ne otkupi nedostajući mirovinski staž za punu starosnu mirovinu. Za vrijeme iz stavka 1. ovoga članka sudac koji nije ponovno imenovan obavljat će, po pozivu predsjednika suda, poslove višeg sudskog savjetnika u sudu u kojem je obnašao sudačku dužnost. Vrijeme od prestanka dužnosti do ponovnog zaposlenja ili ostvarenja mirovinskog staža za punu mirovinu ili otkupa nedostajućeg mirovinskog staža iz članka 101. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka priznaje se u radni staž. Sudac iz stavka 2. ovoga članka koji odbije obavljati poslove višeg sudskog savjetnika u sudu ili te poslove obavIja nesvjesno nema pravo na plaću i druga primanja u trajanju iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 103.
Prvostupanjski sudovi pružaju pravnu pomoć građanima, dok županije ne ustroje urede za pružanje javne pravne pomoći, ali najdulje do 31. prosinca 1994. godine. Pravna pomoć koju sudovi pružaju građanima sastoji se, u pravilu, od davanja usmenih pravnih savjeta. Iznimno, osobama koje imaju siromaško pravo pravna pomoć može se dati i uzimanjem na zapisnik tužbi, prijedloga, pravnih lijekova i drugih izjava i priopćenja. Siromaško pravo utvrđuje se po kriterijima propisanim za oslobađanje stranke od snošenja sudskih troškova.
Članak 104. 
Ministar pravosuđa ovlašćuje se da donese propis o postupanju s pritvorenim osobama (kućni red) i potanje upute za provođenje ovoga Zakona.
Članak 105. 
Do donošenja sudskog poslovnika prema odredbama ovoga Zakona primjenjivat će se postoječi sudski poslovnik, ako nije u suprotnosti s ovim Zakonom. Do donošenja propisa koje po odredbama ovoga Zakona donosi ministar pravosuđa, primjenjivat će se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti s ovim Zakonom. Propise za čije je donošenje ovlašten po odredbama ovoga Zakona ministar pravosuđa donijet će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 106. 
Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o redovnim sudovima ("Narodne novine", br. 5/77, 17/87, 27/88,16/90, 41/90, i 14/91), osim odredbi Glave II. do V.
Članak 107. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", a odredbe Glave II. do V. primjenjivat će se od dana stupanja na snagu zakona kojim će se ustanoviti sudovi, utvrditi njihova područja i odrediti sjedišta sudova. Odredbe članka 18. stavka 1. i 2. ovoga Zakona primjenjivat će se nakon prestanka važenja Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 67/91., 25/92. i 81/92.)
Klasa: 711-01/93-01/04 
Zagreb, 30, prosinca 1993.
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora 
Stjepan Mesić, v.r.



Zakon o sudovima  


  

Narodne novine br.: 150 - Datum: 21.12.2005. - Interni ID: 20052895


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o sudovima  

HRVATSKI SABOR
2896
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O SUDOVIMA
 
Proglašavam Zakon o sudovima, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 9. prosinca 2005. godine.
 
Broj: 01-081-05-3657/2
Zagreb, 15. prosinca 2005.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON O SUDOVIMA
 
I. OPĆE ODREDBE
 
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje ustrojstvo, djelokrug i stvarna nadležnost sudova ako nije određena drugim zakonom, unutarnje ustrojstvo sudova, unutarnje ustrojstvo Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uvjeti za imenovanje i razrješenje sudaca, sudaca porotnika i predsjednika sudova, njihova prava i dužnosti, zaštita osoba i imovine pravosudnih tijela.
 
Članak 2.
Sudovi su tijela državne vlasti koja sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom.
 
Članak 3.
(1) Sudovi štite Ustavom i zakonima utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske, te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.
(2) Sudovi odlučuju u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka, o pravima i obvezama Republike Hrvatske, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, izriču kazne i druge mjere počiniteljima kaznenih djela i prekršaja utvrđenih zakonom i drugim propisima, odlučuju o zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i osoba koje imaju javne ovlasti, rješavaju sporove o osobnim odnosima građana, radne, trgovačke, imovinske i druge građanskopravne sporove, te odlučuju u drugim pravnim stvarima kad je to zakonom određeno.
 
Članak 4.
(1) Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
(2) U pravnim stvarima iz sudskog djelokruga ugovorom se može povjeriti odlučivanje o pojedinim pravnim stvarima izabranim sudovima sukladno zakonu.
(3) Svatko ima pravo slati predstavke na rad suda ili suca zbog odugovlačenja postupka u kojem je stranka ili ima pravni interes, odnosno zbog ponašanja suca ili drugog djelatnika u sudu u službenim odnosima sa strankom i dobiti odgovor na njih.
 
Članak 5.
(1) Sudovi sude na osnovi Ustava i zakona.
(2) Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske.
(3) Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske.
 
Članak 6.
(1) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na donošenje sudskih odluka, a posebno svaki oblik prisile prema sucima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja na način suprotan načelima demokratskog društva, a koje ima za cilj utjecaj na tijek i ishod sudskih postupaka.
(2) Odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet u postupku propisanom zakonom.
(3) Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.
(4) Rad sudova je javan, osim kada je zakonom ili Ustavom isključeno sudjelovanje javnosti.
 
Članak 7.
(1) U pravnim stvarima iz sudske nadležnosti u prvom stupnju sudi sudac. U kojim slučajevima sudovi u prvom stupnju sude u vijeću određuje se zakonom.
(2) Sudovi višeg stupnja sude u vijeću, osim kada je zakonom određeno da sudi sudac pojedinac.
(3) U suđenju sudjeluju i suci porotnici sukladno zakonu.
 
Članak 8.
(1) Suci imaju imunitet sukladno ovom Zakonu.
(2) Suci ili sudac porotnik ne smije biti pozvan na odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudske odluke.
(3) Sudac ne smije biti pritvoren niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća.
(4) Sudac smije biti pritvoren bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća samo ako je zatečen u činjenju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od 5 godina. O tome se izvješćuje predsjednik Državnoga sudbenog vijeća.
(5) Kada Državno sudbeno vijeće nije na okupu odobrenje za lišenje slobode suca ili za vođenje kaznenog postupka protiv njega daje i o njegovom imunitetu odlučuje predsjednik Državnoga sudbenog vijeća. Odluku predsjednika u roku od osam dana mora potvrditi Državno sudbeno vijeće.
 
Članak 9.
 
Plaće sudaca uređuju se zakonom.
 
Članak 10.
(1) Poslovi se sucima i vijećima raspodjeljuju prema rasporedu utvrđenom za svaku godinu. Predmet koji je prema takvom rasporedu dodijeljen određenom sucu ili vijeću, smije biti dodijeljen drugom sucu ili vijeću samo u slučaju njihove spriječenosti.
(2) Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu mjesno i stvarno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu, ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku.
(3) Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju drugom stvarno nadležnom sudu na suđenje.
(4) Sud koji ustupa predmet o tome će dopisom obavijestiti stranke, odnosno njihove punomoćnike ili zastupnike.
(5) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada naknada troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknada troškova prijevoza određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi iz stavka 1. ovoga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, ako su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
 
Članak 11.
(1) U obavljanju sudbene vlasti sudovi su jedan drugom dužni pružati pravnu pomoć.
(2) Državna tijela i pravne osobe dužni su pružati pomoć sudovima u obavljanju sudbene vlasti.
(3) Sudovi pružaju pravnu pomoć i stranim sudovima sukladno zakonu.
(4) Sudovi pružaju pravnu pomoć izabranim sudovima ako je njihov zahtjev utemeljen na zakonu, ako je zatražena pravna radnja dopuštena po zakonu i ako je za poduzimanje te radnje zamoljeni sud nadležan. Pravna pomoć stranim izabranim sudovima pruža se po pravilima za pružanje pomoći stranim sudovima.
 
Članak 12.
(1) Sud ima pečat koji sadrži naziv suda te naziv i grb Republike Hrvatske.
(2) Na zgradi u kojoj je smješten sud moraju biti istaknuti naziv suda, grb i zastava Republike Hrvatske.
 
II. USTROJSTVO, DJELOKRUG I NADLEŽNOST
USTROJSTVO SUDOVA
 
Članak 13.
(1) U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi.
(2) Redovni sudovi su općinski sudovi, županijski sudovi i Vrhovni sud Republike Hrvatske.
(3) Specijalizirani sudovi su prekršajni sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i Upravni sud Republike Hrvatske.
(4) Najviši sud u Republici Hrvatskoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske.
(5) Zakonom se mogu prema stvarnoj nadležnosti ili za određena pravna područja ustanovljavati i drugi redovni i specijalizirani sudovi.
 
Članak 14.
(1) Prekršajni i općinski sudovi ustanovljavaju se za područje jedne ili više općina, jednog ili više gradova ili dijela gradskog područja.
(2) Županijski i trgovački sudovi ustanovljavaju se za područje jedne ili više županija.
(3) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i Upravni sud Republike Hrvatske ustanovljavaju se za područje Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu.
(4) Vrhovni sud Republike Hrvatske ima sjedište u Zagrebu.
 
Članak 15.
(1) Sudovi sude u svom sjedištu.
(2) Prekršajni, općinski i trgovački sudovi mogu iznimno obavljati sudbenu vlast i izvan sjedišta suda u određene sudbene dane ili osnivanjem stalnih službi ili odjela.
(3) Odluku o održavanju sudbenih dana donosi predsjednik neposredno višeg suda.
(4) Odluku o osnivanju stalnih službi ili odjela izvan sjedišta suda donosi ministar pravosuđa nakon pribavljenog mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
DJELOKRUG I NADLEŽNOST SUDOVA
 
Članak 16.
Nadležnost sudova određuje se ovim Zakonom i drugim zakonima.
 
Članak 17.
(1) Prekršajni sudovi:
1. sude u prvom stupnju o prekršajima, osim ako za vođenje prekršajnog postupka zakonom nije propisana stvarna nadležnost drugog tijela,
2. obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći u postupcima iz svoje nadležnosti, te druge poslove određene zakonom.
(2) Zakonom se može odrediti jedan prekršajni sud koji će odlučivati u određenoj vrsti predmeta iz djelokruga prekršajnog suda s područja više prekršajnih sudova.
 
Članak 18.
(1) Pored nadležnosti propisane drugim zakonima, općinski sudovi rješavaju:
1. izvanparnične i ovršne predmete, ako rješavanje tih stvari nije povjereno drugom sudu,
2. ostavinske predmete, zemljišnoknjižne predmete i vode zemljišne knjige,
3. o priznanju i ovrsi odluka stranih sudova,
4. obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći u postupcima iz svoje nadležnosti.
(2) Općinski sudovi rješavaju u svim predmetima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona koji nisu stavljeni u djelokrug nekoga drugog suda ili javnog bilježnika.
(3) U kaznenim predmetima protiv vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika u službi u oružanim snagama za kaznena djela u obavljanju službe, za kaznena djela iz nadležnosti općinskih sudova, sude općinski sudovi s potpunom nadležnošću.
 
Članak 19.
Pored nadležnosti propisane drugim zakonima županijski sudovi u ostalim predmetima rješavaju:
1. provode istražni i javnobilježnički disciplinski postupak zbog disciplinskih prijestupa i odlučuju o tim prijestupima u prvom stupnju, kad je to određeno zakonom,
2. odlučuju o žalbama protiv odluka u disciplinskim postupcima zbog neurednosti javnih bilježnika kad je to određeno zakonom,
3. provode izvršenje strane kaznene odluke,
4. obavljaju i druge poslove određene zakonom.
 
Članak 20.
Pored nadležnosti propisane drugim zakonima trgovački sudovi u izvanparničnom postupku:
1. postupaju u registarskim stvarima i vode sudske registre,
2. odlučuju o upisima u upisnik brodova i jahti u onim stvarima koje su Pomorskim zakonikom stavljene u nadležnost trgovačkog suda, ograničenju odgovornosti brodara, prigovorima protiv konačne diobene osnove za likvidaciju zajedničke havarije, ako zakonom za pojedinu vrstu predmeta nije drukčije određeno,
3. odlučuju o prijedlozima u svezi s osnivanjem, rada i prestanka trgovačkog društva,
4. odlučuju u izvanparničnim stvarima propisanim odredbom članka 40. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, br. 111/93., 34/99. i 118/03.),
5. određuju i provode ovrhu odluka koje su donijeli, kao i sporove koji nastanu u tijeku i povodom ovrha tih odluka, a provođenje ovrhe na nenovčanim sredstvima ovršenika mogu povjeriti općinskom sudu,
6. provode postupak priznanja i ovrhe inozemnih sudskih odluka kao i arbitražnih odluka u trgovačkim sporovima,
7. provode osiguranje dokaza za postupke za koje su inače nadležni,
8. određuju mjere osiguranja u predmetima u kojima su nadležni suditi,
9. odlučuju o prijedlozima za otvaranje stečajnog postupka i provode stečajne postupke,
10. obavljaju i druge poslove određene zakonom.
 
Članak 21.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske:
1. odlučuje o žalbama protiv odluka prekršajnih sudova u prvom stupnju i upravnih i prekršajnih tijela, osim ako posebnim zakonom nije određena nadležnost nekog drugog suda,
2. rješava sukob nadležnosti između prekršajnih sudova,
3. odlučuje o zahtjevima za izuzećem predsjednika sudova,
4. odlučuje o zahtjevima za izvanredno ublažavanje kazne i o zahtjevima za izvanredno preispitivanje pravomoćnih rješenja o prekršaju,
5. obavlja druge poslove određene zakonom.
 
Članak 22.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske:
1. odlučuje o žalbama protiv odluka koje su u prvom stupnju donijeli trgovački sudovi u pravnim stvarima iz članka 20. ovoga Zakona,
2. rješava sukob mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova u pravnim stvarima iz članka 20. ovoga Zakona, te odlučuje o delegaciji nadležnosti između trgovačkih sudova,
3. u pravnim stvarima iz članka 20. ovoga Zakona obavlja druge poslove određene zakonom.
 
Članak 23.
Upravni sud Republike Hrvatske:
1. odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata (upravni sporovi),
2. obavlja i druge poslove određene zakonom.
 
Članak 24.
Vrhovni sud Republike Hrvatske:
1. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, te jednakost svih pred zakonom,
2. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj i o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim zakonom,
3. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom,
4. razmatra aktualna pitanja sudske prakse, analizira potrebe za stručnim usavršavanjem sudaca, savjetnika i sudskih vježbenika i obavlja druge poslove određene zakonom.
 
Članak 25.
(1) Viši sud može staviti nižem sudu primjedbe na nedostatke koje je uočio prigodom odlučivanja o pravnom lijeku ili na drugi način.
(2) Viši sudovi mogu tražiti od nižih sudova podatke u svezi s primjenom zakona, problemima koji se pojavljuju u suđenju, praćenju i proučavanje sudske prakse i druge podatke, a mogu izvršiti i neposredan uvid u rad tih sudova, kao i prirediti zajedničke sastanke radi razmatranja navedenih pitanja.
(3) Viši sud prigodom provedbe ovlaštenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne smije ni na koji način utjecati na neovisnost i slobodu suda nižeg stupnja u donošenju odluke u pojedinom slučaju.
 
Članak 26.
(1) Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili predsjednik neposredno višeg suda može radi obavljanja nadzora nad urednim obavljanjem poslova suca odrediti najmanje dva ili više sudaca.
(2) O obavljenom nadzoru suci su dužni bez odlaganja u pisanom obliku izvijestiti predsjednika suda koji ih je odredio za obavljanje nadzora, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika neposredno višeg suda.
 
III. ZAŠTITA PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU
 
Članak 27.
(1) Stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
(2) Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske ili Upravnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu će odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
(3) Postupak odlučivanja o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka je hitan.
 
Članak 28.
(1) Ako sud iz članka 27. ovoga Zakona utvrdi da je zahtjev podnositelja osnovan, odredit će rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo podnositelja zahtjeva, te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku. 
(2) Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
(3) Protiv rješenja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku može se u roku od 15 dana podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalba nije dopuštena ali se može pokrenuti ustavna tužba.
 
IV. UNUTARNJE USTROJSTVO SUDOVA
 
1. Sudska uprava
 
Članak 29.
Poslovi sudske uprave obuhvaćaju:
1. osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje suda,
2. skrb o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u sudu,
3. poslove pozivanja i raspoređivanja sudaca porotnika,
4. poslove u svezi sa stalnim sudskim procjeniteljima, tumačima i vještacima,
5. poslove ovjere isprava namijenjenih uporabi u inozemstvu,
6. poslove u svezi s predstavkama stranaka na rad suda,
7. stručne poslove u svezi s ostvarivanjem dužnosti i prava službenika i namještenika u sudu,
8. skrb o stručnom usavršavanju sudaca, sudskih savjetnika, sudačkih vježbenika i drugih službenika i namještenika u sudu,
9. vođenje statistike, financijsko-materijalno poslovanje suda,
10. davanje obavijesti o radu suda i druge poslove propisane zakonom i pravilnikom o unutarnjem poslovanju sudova (u daljnjem tekstu: Sudski poslovnik).
 
Članak 30.
(1) Predsjednik suda obavlja poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom poslovniku.
(2) Predsjednika suda u slučaju spriječenosti ili odsutnosti u obavljanju poslova sudske uprave zamjenjuje sudac određen godišnjim rasporedom poslova (zamjenik predsjednika suda).
(3) Predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u poslovima sudske uprave pomažu predsjednici odjela i tajnik suda, a u drugim sudovima predsjedniku suda pomažu predsjednici odjela, tajnik suda ili službenik kojeg odredi predsjednik suda.
(4) Predsjednik neposredno višeg suda je više tijelo sudske uprave. Najviše tijelo sudske uprave je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
Članak 31.
(1) Sudovi imaju glasnogovornika suda.
(2) Glasnogovornik suda je sudac ili sudski savjetnik određen godišnjim rasporedom poslova.
(3) Glasnogovornik suda daje obavijesti o radu suda u skladu s ovim Zakonom, Sudskim poslovnikom i Zakonom o pravu na pristup informacijama.
 
2. Sudski odjeli
 
Članak 32.
(1) U sudovima u kojima ima više sudskih vijeća, odnosno sudaca pojedinaca koji odlučuju o stvarima iz jednog ili više srodnih pravnih područja ustanovljuju se odjeli u čiji sastav ulaze suci koji o tim stvarima odlučuju.
(2) Godišnjim rasporedom poslova ustrojava se odjel, te određuje predsjednik odjela koji rukovodi njegovim radom.
 
Članak 33.
(1) Na sjednicama sudskih odjela razmatraju se pitanja od interesa za rad odjela a posebice: ustrojstvo unutarnjeg poslovanja, praćenje rada, raspravljanje o spornim pravnim pitanjima, ujednačavanje sudske prakse i pitanja važna za primjenu propisa pojedinih pravnih područja iz nadležnosti suda, unapređivanje metode rada i stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika raspoređenih na rad u odjel.
(2) Na sjednicama sudskih odjela županijskog suda, Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske razmatraju se i pitanja od zajedničkog interesa za sudove nižeg stupnja s područja tih sudova.
(3) Na sjednicama sudskih odjela Upravnog suda Republike Hrvatske razmatraju se pitanja značajna za primjenu propisa iz pojedinih upravnih područja kao i nacrti zakona kojima se uređuju pitanja iz djelokruga tog suda.
(4) Na sjednici odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pored odlučivanja u postupku propisanom u članku 59. ovoga Zakona razmatraju se pitanja od zajedničkog interesa za pojedine ili sve sudove s područja Republike Hrvatske, te se razmatraju i daju mišljenja o nacrtima propisa iz pojedinoga pravnog područja.
 
Članak 34.
(1) Sjednicu sudskog odjela saziva i njenim radom rukovodi predsjednik odjela, odnosno predsjednik suda. Kad predsjednik suda sudjeluje u radu sjednice sudskog odjela, predsjedava sjednici i sudjeluje u odlučivanju.
(2) Sjednica svih sudaca suda mora se sazvati kad to zahtijeva odjel suda ili jedna četvrtina svih sudaca.
(3) Odluka na sjednici sudaca suda, odnosno sudskog odjela donosi se većinom glasova svih sudaca, odnosno sudskog odjela.
(4) Predsjednik suda, odnosno odjela može na sjednicu svih sudaca, odnosno odjela pozvati i istaknute znanstvenike i stručnjake iz pojedinoga pravnog područja.
 
Članak 35.
(1) Sjednica odjela ili sudaca saziva se i kad se utvrdi da o pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih vijeća ili sudaca, ili kad jedno vijeće ili sudac odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja.
(2) Kad u određenom slučaju vijeće ili sudac donese odluku koja nije sukladna s pravnim shvaćanjem kojega drugog vijeća ili suca, predsjednik odjela ili predsjednik suda može odrediti da se zastane sa slanjem prijepisa odluke i da se razlike u pravnim shvaćanjima rasprave u sjednici odjela. Ako u tom slučaju sjednica odjela zauzme shvaćanje protivno donesenoj odluci vijeća ili suca, vijeće ili sudac koji je donio odluku dužan je o predmetu ponovno odlučivati.
(3) Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince toga odjela.
 
Članak 36.
(1) U sudovima s više od dvadeset sudaca ustanovljuju se odjeli ili odjelne službe za praćenje i proučavanje sudske prakse.
(2) U sudovima s manje od dvadeset sudaca predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova određuje suca za praćenje i proučavanje sudske prakse.
(3) Sudovi mogu osnovati službu za informatiku, a Vrhovni sud Republike Hrvatske službu ili odjel za informatiku.
(4) Služba ili odjel organizira informatičku potporu radu suda, brine se za informatičku obradu i korištenje sudske prakse i stručne literature i pruža stručnu pomoć nižim sudovima.
 
3. Sudačko vijeće
 
Članak 37.
(1) Sudačko vijeće:
– daje ocjenu obnašanja sudačke dužnosti,
– daje mišljenje o kandidatima za suce u sudovima iz svoga djelokruga,
– predlaže kandidate za predsjednike sudova,
– obavlja druge poslove određene ovim Zakonom i Sudskim poslovnikom.
(2) Sudačka vijeća dužna su podnositi izvješća o svome radu sucima sudova koji su ih izabrali najmanje jednom godišnje, a po potrebi ih i na druge načine obavještavati o obavljanju poslova iz svoje nadležnosti.
 
Članak 38.
(1) Sudačko vijeće osniva se za županijski sud i općinske sudove s područja tog županijskoga suda, pri županijskom sudu.
(2) Za trgovačke sudove osniva se sudačko vijeće pri Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, a za prekršajne sudove pri Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske.
(3) Poslove sudačkog vijeća za Upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske obavlja sjednica svih sudaca svakog od tih sudova.
 
Članak 39.
(1) Sudačko vijeće čine izabrani suci, predsjednik županijskog suda, Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske po položaju.
(2) Sudačko vijeće županijskog suda ima 15 članova, od kojih je 8 članova iz reda sudaca županijskog suda, 6 iz reda sudaca područnih općinskih sudova i predsjednik županijskog suda.
(3) Ako županijski sud, zajedno s područnim općinskim sudovima ima manje od 50 sudaca, sudačko vijeće ima 9 članova, od kojih je 5 članova iz reda sudaca županijskog suda, a 3 iz reda sudaca područnih općinskih sudova i predsjednik županijskog suda.
(4) Ako županijski sud ima manje od 6 sudaca predsjednik suda i svi suci županijskog suda su članovi sudačkog vijeća, a 2 suca su članovi s područnih općinskih sudova.
(5) Sudačko vijeće trgovačkih sudova ima 15 članova, od kojih je 8 članova iz reda sudaca Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, a 6 iz reda sudaca trgovačkih sudova i predsjednik Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske.
(6) Sudačko vijeće prekršajnih sudova ima 15 članova, od kojih je 8 članova iz redova Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, a 6 iz reda sudaca prekršajnih sudova i predsjednik Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske.
(7) Prvostupanjski sudovi s više od 50 sudaca iz reda svojih sudaca biraju 6 članova sudačkog vijeća, koji zajedno s članovima sudačkog vijeća izabranog u višem sudu čine sudačko vijeće koje donosi odluke koje se odnose samo za taj sud.
 
Članak 40.
Članovi sudačkih vijeća biraju se na rok od 4 godine tajnim glasovanjem.
 
Članak 41.
(1) Članove sudačkih vijeća iz reda sudaca županijskog suda biraju suci županijskog suda, a članove sudačkih vijeća iz reda sudaca općinskog suda svi suci općinskih sudova s područja županijskog suda.
(2) Članove sudačkog vijeća trgovačkih sudova iz reda sudaca Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, odnosno Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske biraju suci tog suda, a članove iz reda sudaca trgovačkih sudova, odnosno prekršajnih sudova suci tih sudova.
(3) Nijedan općinski sud, trgovački sud i prekršajni sud ne može u sudačkom vijeću imati više od tri člana iz svojih redova.
 
Članak 42.
(1) Svi suci imaju se pravo kandidirati za sudačko vijeće. Izabrani suci imaju dužnost sudjelovati u radu sudačkog vijeća.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, kandidati za članove sudačkih vijeća mogu biti svi suci u sudovima koji ih biraju, a koji dužnost suca obnašaju na dan izbora za sudačka vijeća.
(3) Član sudačkog vijeća ne može biti sudac protiv koga je u prethodne četiri godine izrečena stegovna mjera.
 
Članak 43.
(1) Sudačko vijeće najkasnije tri mjeseca prije isteka mandata svim sudovima upućuje obavijest o otvaranju kandidacijskog postupka. Suci se u roku od 30 dana mogu kandidirati za sudačko vijeće ili njihovu kandidaturu mogu uz njihov pristanak mogu istaći sudovi. Kandidature se dostavljaju odgovarajućem sudačkom vijeću.
(2) Predsjednik sudačkog vijeća najkasnije dva mjeseca prije isteka mandata, posebno za svaku vrstu sudova utvrđuje liste kandidata. Podatke potrebne za utvrđivanje liste daje Ministarstvo pravosuđa i predsjednici sudova u kojima se sudačka vijeća biraju. Lista kandidata utvrđuje se abecednim redom, a sadrži redni broj, prezime i ime kandidata i puni ili skraćeni naziv suda u kome obnaša sudačku dužnost.
(3) Lista kandidata objavljuje se na oglasnoj ploči sudova za koje se sudačko vijeće bira najkasnije osam dana prije održavanja izbora.
(4) Na listu kandidata može se u roku od tri dana od objavljivanja izjaviti prigovor izbornom povjerenstvu.
 
Članak 44.
(1) Postupak kandidiranja, glasovanja i utvrđivanje rezultata izbora obavlja izborno povjerenstvo, koje se sastoji od predsjednika i dva člana.
(2) Sudačko vijeće imenovat će izborno povjerenstvo prije isteka roka za utvrđivanje liste kandidata.
(3) Članovi sudačkog vijeća i kandidati s utvrđene liste kandidata ne mogu biti istovremeno i članovi izbornog povjerenstva na sudu na kojem se provode izbori.
 
Članak 45.
(1) Izbori se moraju održati najkasnije 15 dana prije isteka mandata sudačkoga vijeća. Dan i mjesto izbora određuje sudačko vijeće, vodeći računa o tome da se svim sucima omogući nesmetano glasovanje.
(2) Izbori se provode tako da svaki sudac na listi kandidata koju mu je dostavilo izborno povjerenstvo zaokruži najviše onoliko kandidata koliko se članova sudačkog vijeća bira.
(3) Na temelju provedenih izbora izborno će povjerenstvo u roku od dva dana utvrditi redoslijed kandidata po broju glasova koje su dobili te objaviti imena kandidata koji su izabrani za članove sudačkih vijeća. Rezultati se objavljuju na oglasnoj ploči sudova za koje se sudačko vijeće bira.
(4) Za članove sudačkog vijeća izabrani su kandidati koji su dobili najveći broj glasova. Kandidati koji su po broju glasova iza izabranih članova vijeća smatraju se njihovim zamjenicima. Ako je s istog suda izabrano više kandidata od dopuštenog broja, smatrat će se izabranim samo oni kandidati s tog suda koji imaju više glasova do maksimalnog broja sudaca koji mogu biti izabrani s tog suda.
(5) U slučaju da dva ili više kandidata imaju jednak broj glasova, izabran je kandidat koji je dulje obnašao sudačku dužnost u sudu za koji se izbori provode, a ako su oba kandidata jednako dugo obnašala tu dužnost, izabran je stariji kandidat.
 
Članak 46.
(1) Protiv objavljene liste kandidata, provođenja izbora i objavljenih rezultata glasovanja može se u roku od tri dana od objavljivanja izjaviti prigovor o kome u prvom stupnju odlučuje izborno povjerenstvo. Protiv odluke izbornog povjerenstva može se u roku od dva dana izjaviti žalba o kojoj odlučuje sudačko vijeće.
(2) Konačne rezultate izbora za sudačka vijeća utvrđuje, najkasnije 10 dana nakon održavanja izbora, sudačko vijeće. O rezultatima izbora sudačko vijeće dužno je bez odgode obavijestiti predsjednike područnih sudova i Ministarstvo pravosuđa.
 
Članak 47.
(1) Sudačko vijeće ima predsjednika i zamjenika koje biraju većinom glasova članovi sudačkog vijeća.
(2) Predsjednik suda ne može biti predsjednik, a ni zamjenik predsjednika sudačkog vijeća.
 
Članak 48.
(1) Sudačko vijeće odlučuje na sjednici većinom glasova svih članova.
(2) Sjednicu sudačkog vijeća saziva predsjednik sudačkog vijeća pisanim pozivom koji se članovima dostavlja najmanje 8 dana prije održavanja sjednice.
(3) Prije davanja mišljenja o kandidatima za imenovanje na slobodno mjesto suca sudačko vijeće pribavit će mišljenje o kandidatima od predsjednika suda u koji se sudac imenuje, a ako je kandidat već sudac i od predsjednika suda u kojem je obnašao dužnost suca.
(4) O radu sudačkog vijeća vodi se zapisnik.
 
Članak 49.
Predsjednici sudova dužni su na zahtjev sudačkog vijeća pružiti podatke ili obaviti pojedinu radnju po zahtjevu sudačkog vijeća, te osigurati uvjete za rad sudačkog vijeća.
 
Članak 50.
(1) Članu sudačkog vijeća prestaje dužnost prije isteka mandata:
– ako sam zatraži,
– ako prestane obnašati dužnost suca, ili mu sudačka dužnost miruje,
– ako bude imenovan na drugi sud,
– ako bude izabran za člana Državnoga sudbenog vijeća,
– ako je pravomoćno utvrđena njegova stegovna odgovornost.
(2) Ako član sudačkog vijeća prestane obnašati dužnost prije isteka mandata, sudačko će vijeće na njegovo mjesto imenovati zamjenika, poštujući redoslijed ostvaren na izborima za članove sudačkoga vijeća.
(3) Mandat imenovanog zamjenika kao člana sudačkog vijeća traje do isteka mandata sudačkog vijeća.
 
V. POSEBNE ODREDBE O UNUTARNJEM USTROJSTVU VRHOVNOG SUDAREPUBLIKE HRVATSKE
 
Članak 51.
(1) U Vrhovnom sudu Republike Hrvatske osnivaju se Kazneni odjel, Građanski odjel, ustanovljuju se službe za praćenje, proučavanje i bilježenje sudske prakse pri odjelima, Ured predsjednika, odjel ili služba za informatiku, te jedinice stručnih i pomoćno-tehničkih službi.
(2) Građanski odjel obuhvaća područja građanskoga, trgovačkog i upravnog prava.
(3) Kazneni odjel obuhvaća područja kaznenoga, prekršajnog prava, te stegovnih postupaka prema propisima o odvjetništvu i javnom bilježništvu.
(4) Suci se raspoređuju u odjele godišnjim rasporedom poslova.
(5) U Uredu predsjednika obavljaju se poslovi sudske uprave, poslovi međunarodne suradnje, poslovi izobrazbe sudaca i poslovi protokola za potrebe toga suda.
(6) Na poslove protokola Vrhovnog suda Republike Hrvatske na odgovarajući se način primjenjuju propisi o protokolu Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske. Vrhovni sud može za svoje poslove protokola upotrebljavati objekte koji su u tu svrhu na raspolaganju Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske.
(7) Unutarnje ustrojstvo Vrhovnog suda Republike Hrvatske pobliže se uređuje Poslovnikom toga suda i Sudskim poslovnikom, sukladno zakonu. Poslovnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske donosi predsjednik suda nakon pribavljenog mišljenja Opće sjednice.
 
Članak 52.
(1) Za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti izabrana osoba koja ispunjava opće i posebne uvjete za suca toga Suda.
(2) Prije stupanja na dužnost predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske polaže pred Predsjednikom Republike Hrvatske prisegu koja glasi:
»Prisežem da ću se u obnašanju svoje dužnosti pridržavati Ustava i zakona, te štititi cjelovitost, suverenitet i državno ustrojstvo Republike Hrvatske i Ustavom i zakonom utvrđene slobode i prava čovjeka.«
(3) Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavlja Vrhovni sud Republike Hrvatske, obavlja poslove sudske uprave i druge poslove određene zakonom i Poslovnikom o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(4) Ako je za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske izabrana osoba koja do izbora nije obnašala sudačku dužnost u tom Sudu Državno sudbeno vijeće imenovat će ga i sucem toga Suda.
(5) Ako predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Hrvatskoga sabora ili na svoj zahtjev bude razriješen dužnosti prije isteka mandata ili ne bude ponovno izabran na tu dužnost, nastavlja obnašati dužnost suca u tom sudu.
 
Članak 53.
(1) U Vrhovnom sudu Republike Hrvatske imenuje se tajnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(2) Za tajnika može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za višeg sudskog savjetnika.
(3) Tajnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske imenuje i razrješuje predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske nakon pribavljenog mišljenja Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
Članak 54.
Na tajnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjuju se propisi o pravima i obvezama državnih dužnosnika, ako iz ovoga Zakona ne proizlazi drukčije.
 
Članak 55.
Tajnik pomaže predsjedniku suda u obavljanju poslova sudske uprave, pokreće i provodi postupke zbog lakše povrede službene dužnosti sudskih službenika i namještenika te pokreće postupak zbog teške povrede službene dužnosti.
 
Članak 56.
(1) Nakon izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske tajnik daje mandat na raspolaganje predsjedniku koji u roku od 30 dana od dana stupanja na dužnost odlučuje hoće li ponovo imenovati istu osobu za tajnika.
(2) Ako predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske ponovo ne imenuje tajnika tajnik ima pravo rasporeda, bez natječaja, na poslove višega sudskog savjetnika u odjelima ili službama suda.
(3) Ako tajnik ne prihvati raspored iz stavka 2. ovoga članka, ili bude razriješen, pripadaju mu prava sukladno zakonu kojim se uređuju prava i obveze državnih dužnosnika.
(4) U slučaju razrješenja u tijeku mandata tajniku pripadaju prava iz prethodnog stavka 3. ovoga članka.
 
Članak 57.
(1) Opću sjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sačinjavaju predsjednik i svi suci toga suda.
(2) Opću sjednicu saziva i njoj predsjeda predsjednik suda. Opća sjednica mora se sazvati ako to zatraži odjel suda ili jedna četvrtina svih sudaca.
(3) Predsjednik suda može, prema potrebi, pozvati na Opću sjednicu i sjednicu odjela profesore sveučilišnog diplomskog studija prava, istaknute znanstvenike ili stručnjake u određenoj oblasti prava.
(4) Za pravovaljano odlučivanje na Općoj sjednici potrebna je nazočnost natpolovične većine svih sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(5) Odluke se donose većinom glasova svih sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
Članak 58.
Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske:
1. daje mišljenje o nacrtu zakona ili drugog propisa kad se njima utvrđuje ovlast suda ili uređuje drugo pitanje važno za rad sudova ili obavljanje sudbene vlasti,
2. utvrđuju upute sudovima za praćenje sudske prakse,
3. utvrđuju izvješća koja se upućuju Hrvatskom saboru,
4. obavlja i druge poslove propisane zakonom i Sudskim poslovnikom.
 
Članak 59.
(1) Kada sudovi drugog stupnja donose različite odluke u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, a nije dopušten izvanredni pravni lijek, državni odvjetnik i stranka može podnijeti Zahtjev za jedinstvenom primjenom zakona (u daljnjem tekstu: Zahtjev) Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ispita je li takvim odlukama ugrožena jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost građana.
(2) O ispunjavanju pretpostavki za postupanje po Zahtjevu odlučuje vijeće sastavljeno od troje sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(3) Ako vijeće utvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za odlučivanje o Zahtjevu, odnosno da je Zahtjev nedopušten odbacit će ga rješenjem.
(4) O osnovanosti Zahtjeva za koji vijeće iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, odlučuje se na sjednici odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(5) Prije odlučivanja o osnovanosti Zahtjeva Vrhovni sud Republike Hrvatske zatražit će od sudova drugog stupnja dostavu predmeta u kojima su donesene te odluke.
(6) Odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske može i prije donošenja odluke o osnovanosti Zahtjeva, na prijedlog vijeća iz stavka 2. ovoga članka, narediti sudovima da zastanu s donošenjem odluka u postupcima koji još nisu dovršeni, sve dok odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne donese pravno shvaćanje o jedinstvenoj primjeni određenog zakona.
(7) Pravno shvaćanje odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz stavka 6. ovoga članka obvezno je za sudove u svim postupcima na koje se to pravno shvaćanje odnosi, a u kojima do dana njegovog donošenja nije donesena pravomoćna sudska odluka.
(8) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka se podnosi najkasnije u roku od jedne godine od kada je stranci dostavljena odluka u kojoj je prvi put primijenjena sporna zakonska odredba.
 
Članak 60.
(1) Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može sazvati Opću sjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz sudjelovanje predstavnika drugih sudova.
(2) Sjednicu iz stavka 1. ovoga članka sačinjavaju svi suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te po dva predstavnika Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, Upravnog suda Republike Hrvatske, te po jedan predstavnik svakoga županijskog suda.
(3) Na sjednici iz stavka 1. ovoga članka razmatraju se aktualna pitanja iz sudske prakse, utvrđuju okvirna mjerila za rad sudaca i daje prijedlog kandidata za članove Državnoga sudbenog vijeća.
 
VI. PRAVOSUDNA UPRAVA
 
Članak 61.
(1) Ministarstvo pravosuđa ima ovlast najvišeg tijela za obavljanje poslova pravosudne uprave.
(2) Za obavljanje poslova pravosudne uprave ministar pravosuđa obraća se predsjedniku odgovarajućeg suda.
(3) Ministar pravosuđa u obavljanju poslova pravosudne uprave može poništiti ili ukinuti svaki nepravilan ili nezakonit akt donesen u obavljanju poslova sudske uprave ili samo donijeti akt koji, u obavljanju poslova sudske uprave, nije donesen ili nije pravodobno donesen.
 
Članak 62.
U pravosudnu upravu spadaju poslovi koji služe obavljanju sudbene vlasti:
1. izrada prijedloga zakona i drugih propisa za ustanovljavanje, nadležnost, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima,
2. skrb za stručno usavršavanje sudaca, službenika i namještenika,
3. osiguranje materijalnih, financijskih, prostornih i drugih uvjeta za rad sudova,
4. prikupljanje statističkih i drugih podataka o djelovanju suda,
5. ispitivanje predstavki građana na rad sudova koje se odnose na odugovlačenje sudskog postupka, na ponašanje suca ili drugog djelatnika suda prema stranci u tijeku postupka ili obavljanja drugih službenih radnji,
6. nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem sudova,
7. nadzor nad redovnim obavljanjem poslova u sudu te provođenjem Sudskog poslovnika, kao i druge upravne zadaće i poslove određene zakonom.
 
Članak 63.
(1) Poslove nadzora pravilnog obavljanja poslova pravosudne uprave u sudovima obavljaju pravosudni inspektori Ministarstva pravosuđa.
(2) Viši upravni savjetnici koji obavljaju poslove pravosudnih inspektora moraju ispunjavati uvjete za suca županijskog suda.
 
Članak 64.
Poslove pravosudne uprave u Ministarstvu pravosuđa mogu obavljati viši upravni savjetnici i upravni savjetnici.
 
Članak 65.
(1) Ministarstvo pravosuđa vodi evidenciju sudaca, sudskih savjetnika, sudačkih vježbenika i drugih djelatnika u sudovima.
(2) Evidencija sadrži podatke o imenu i prezimenu, rođenju, nacionalnosti, prebivalištu, završenoj školi, stručnom nazivu, znanju stranih jezika, kao i druge podatke određene zakonom.
(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvu pravosuđa dostavljaju sudovi na način što ga naputkom propiše ministar pravosuđa.
(4) Podaci upisani u evidenciju službena su tajna i mogu se koristiti samo za potrebe provođenja ovoga Zakona kao i zakona kojim se uređuju prava, dužnosti i odgovornosti sudaca i djelatnika u sudu.
 
Članak 66.
(1) Evidencija sudaca sadrži sljedeće podatke:
1. osobne podatke,
2. podatke o imenovanju i razrješenju,
3. podatke o uspjehu u tijeku studija,
4. podatke o vježbeničkoj praksi,
5. podatke o objavljenim stručnim ili znanstvenim radovima,
6. ocjene obnašanja sudačke dužnosti,
7. podatke o napredovanju,
8. podatke o stručnom usavršavanju u Pravosudnoj akademiji i drugim oblicima stručnog usavršavanja,
9. stegovne kazne.
(2) Osobni podaci sadrže sljedeće podatke: ime, prezime, ime oca, dan, mjesec i godina rođenja, nacionalnost, podatke o prebivalištu, završenom sveučilišnom diplomskom studiju prava, posebnim znanjima, imovinskom stanju, članovima obiteljskog domaćinstva (bračni drug, djeca i roditelji).
(3) Podaci iz evidencije službena su tajna, osim podataka o imovinskom stanju sudaca.
(4) Tijela, koja imaju podatke o kojima se vodi evidencija iz stavka 1. ovoga članka, dužna su ih dostaviti Ministarstvu pravosuđa.
 
Članak 67.
Ministarstvo pravosuđa od sudova može tražiti izvješća i podatke o obavljanju sudbene vlasti i poslova pravosudne uprave, a u okviru svojega djelokruga može obaviti neposredan uvid u rad suda i tražiti izvješća o razlozima nepostupanja u pojedinom predmetu kao i dostavu pojedinog predmeta na uvid te održati zajednički sastanak sa sudovima radi razmatranja pitanja u svezi s obavljanjem sudbene vlasti i primjenom novih propisa.
 
Članak 68.
(1) Ministar pravosuđa donosi Sudski poslovnik.
(2) Sudskim poslovnikom propisuju se osnove za ustrojstvo sudova i poslovanje u sudovima, a posebno: pravila o unutarnjem ustrojstvu, pravila o vođenju upisnika i pomoćnih knjiga, obrazaca za rad, postupak sa spisima od prijama do pohrane u arhiv, postupak poslovanja u svezi s međunarodnom pravnom pomoći, pravila o priopćenjima javnosti o radu suda, potanja pravila o rasporedu predmeta, pravila za pozivanje i raspoređivanje sudaca porotnika, rad vijeća, sjednica odjela i općih sjednica, pravila za ustrojstvo istražne službe, provedbena pravila o vođenju postupka i dostavljanju odluka na jeziku i pismu etničke i nacionalne zajednice ili manjine, raspored radnog vremena u tijeku radnog dana ili tjedna, pravila o postupanju s oduzetim predmetima u kaznenim postupcima, pravila o posebnim oznakama na sudskim vozilima, pravila o vođenju statistike, standardi poslovnog prostora i opreme u sudovima i druga pitanja od značaja za unutarnje poslovanje sudova.
(3) Sudskim poslovnikom propisuje se i način ustrojavanja i poslovanja zajedničkih službi u sudskim zgradama u kojima je smješteno više sudova.
 
Članak 69.
(1) Za vrijeme vođenja glavne rasprave ili javne sjednice kao i u drugim prigodama određenim zakonom ili Sudskim poslovnikom sudac nosi sudačku odoru.
(2) Ministar pravosuđa propisat će pravilnikom izgled i rokove postupnog uvođenja odore.
 
Članak 70.
Sucima i službenim osobama u sudu izdaje se službena iskaznica. Ministar pravosuđa pravilnikom propisuje koje osobe imaju pravo na službenu iskaznicu, kao i postupak izdavanja službene iskaznice.
 
VII. IMENOVANJE SUDACA
 
Članak 71.
Broj sudaca u pojedinom sudu određuje ministar pravosuđa na temelju okvirnih mjerila za rad sudaca.
 
Članak 72.
Okvirna mjerila propisuje ministar pravosuđa na prijedlog Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz članka 60. ovoga Zakona.
 
Članak 73.
Za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske, koji ima završen sveučilišni diplomski studij prava i položen pravosudni ispit, radno iskustvo u skladu s ovim Zakonom, stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti.
 
Članak 74.
(1) Za suca prekršajnog i općinskog suda može biti imenovana osoba koja je nakon položenoga pravosudnog ispita radila kao savjetnik u sudu ili u drugim pravosudnim tijelima najmanje dvije godine, odnosno bila odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili sveučilišni nastavnik ili suradnik na području pravnih znanosti najmanje dvije godine.
(2) Za suca prekršajnog i općinskog suda može biti imenovana i osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenoga pravosudnog ispita najmanje četiri godine.
(3) Za suca trgovačkog suda može biti imenovana osoba koja je radila kao pravosudni dužnosnik, odnosno bila savjetnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima, odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili sveučilišni nastavnik ili suradnik na području pravnih znanosti najmanje četiri godine, odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita najmanje šest godina.
(4) Za suca županijskog suda, Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je radila kao pravosudni dužnosnik najmanje 8 godina, ili je bila sudski savjetnik, odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili sveučilišni profesor, odnosno docent pravnih znanosti najmanje 12 godina nakon položenoga pravosudnog ispita, odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima najmanje 12 godina nakon položenoga pravosudnog ispita.
(5) Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik ili isto toliko godina bila odvjetnik ili javni bilježnik.
(6) Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može se imenovati i sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog staža.
(7) Prilikom imenovanja sudaca mora se voditi računa o zastupljenosti sudaca pripadnika nacionalnih manjina, sukladno odredbama članka 22. stavka 2. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (»Narodne novine«, br. 155/02.).
(8) Kada pripadnici nacionalnih manjina podnose prijavu na objavljeno slobodno sudačko mjesto, imaju se pravo pozivati na ostvarivanje prava koja im pripadaju sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
 
Članak 75.
Za imenovanje za suca višeg suda moraju biti ispunjeni uvjeti, prema kojima sudac ima, osim uvjeta iz članka 74. ovoga Zakona, stručno znanje i sposobnost za obnašanje sudačke dužnosti koje se utvrđuje ocjenom obnašanja sudačke dužnosti.
 
VIII. PRAVA I DUŽNOSTI SUDACA
 
Članak 76.
Rad sudaca prati se:
a) utvrđivanjem ispunjava li sudac svoje sudačke obveze, i
b) ocjenjivanjem sudaca.
 
1. Ispunjavanje sudačkih obveza
 
Članak 77.
U sudu u kojem sudac obnaša sudačku dužnost predsjednik suda utvrđuje za prethodnu kalendarsku godinu:
1. je li sudac donio broj odluka koje je trebao donijeti na temelju okvirnih mjerila za rad sudaca, pri čemu će se utvrditi rezultat rada po vrstama predmeta, u apsolutnim brojevima i postotku, te navesti opravdane razloge ako sudac nije donio broj odluka na temelju okvirnih mjerila za rad sudaca,
2. je li sudac poštovao rokove za donošenje i izradu odluka,
3. kakve su odluke donesene u žalbenom postupku (potvrđene, ukinute ili preinačene), u apsolutnom broju, i u odnosu na ukupan broj donesenih odluka, te koliko je odluka ukinuto zbog bitnih povreda postupka,
4. je li sudac sudjelovao u oblicima stručnog usavršavanja u Pravosudnoj akademiji, u postdiplomskim studijima, u kojima i kako, kao sudionik-polaznik ili kao predavač, je li objavljivao znanstvene i stručne radove ili sudjelovao kao nastavnik ili suradnik u nastavi na sveučilišnom diplomskom studiju prava, je li sudjelovao u radnim tijelima za pripremu nacrta propisa, te da li je upućen na rad u viši sud u smislu članka 103. i 104. ovoga Zakona. U takvim slučajevima sudac je najkasnije do 31. prosinca kalendarske godine dužan pisano izvijestiti predsjednika suda o obliku i trajanju aktivnosti,
5. ostale aktivnosti i postupke koji omogućuju da se što potpunije utvrdi kako sudac ispunjava svoje sudačke obveze.
 
Članak 78.
Ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije donio u jednogodišnjem razdoblju broj odluka utvrđen okvirnim mjerilima za rad sudaca ili je neuredno obnašao sudačku dužnost, dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak, sukladno Zakonu o Državnom sudbenom vijeću, a za predsjednika suda stegovni postupak pokreće predsjednik neposredno višeg suda.
 
2. Ocjenjivanje sudaca
 
Članak 79.
(1) Sudačko vijeće ocjenjuje suca u skladu s mjerilima iz članka 77. ovoga Zakona.
(2) Sudačko vijeće ocjenjuje suca u postupku imenovanja na drugi sud, kada se na sudačku dužnost imenuje trajno i kada se kandidira za predsjednika suda.
 
Članak 80.
(1) Sudačko vijeće pri ocjeni obnašanja sudačke dužnosti uzima u obzir rezultate rada suca iz članka 76. ovoga Zakona, te druge isprave koje su u vezi s radom suca.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na postupanje sudačkog vijeća i vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz članka 87. ovoga Zakona, odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
 
Članak 81.
Metodologiju izrade ocjene utvrdit će vijeće kojeg čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj. Tom vijeću predsjeda predsjednik sudačkog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji saziva sjednice tog vijeća. Sjednice vijeća moraju se sazivati kada to pisano zahtijeva jedna četvrtina svih predsjednika sudačkih vijeća u državi.
 
Članak 82.
(1) Ocjena može biti:
1. iznadprosječno obnaša sudačku dužnost,
2. uspješno obnaša sudačku dužnost,
3. zadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost,
4. nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost.
(2) Odluka o ocjeni donosi se tajnim glasovanjem.
 
Članak 83.
(1) Odluka o ocjeni ima uvod, izreku, obrazloženje i uputu o pravnom lijeku.
(2) Odluku u ime sudačkog vijeća potpisuje predsjednik vijeća.
 
Članak 84.
Odluka se dostavlja sucu na kojega se odnosi, predsjedniku suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost, predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ministarstvu pravosuđa.
 
Članak 85.
(1) Sudac ima pravo u roku od osam dana od dana dostave odluke podnijeti žalbu posebnom vijeću sastavljenom od pet sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem sudačkog vijeća koje je donijelo pobijanu odluku.
(2) Sudačko vijeće koje je donijelo pobijanu odluku može se očitovati na navode žalbe u roku od osam dana od dana dostave žalbe. Nakon toga u daljnjem roku od tri dana sudačko vijeće mora dostaviti predmet vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
Članak 86.
(1) Vijeće iz članka 85. stavka 1. ovoga Zakona imenuje sudačko vijeće Vrhovnog suda većinom glasova svih članova vijeća, u vrijeme kada se utvrđuje godišnji raspored poslova u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za sljedeću kalendarsku godinu.
(2) Istodobno se imenuje i pet članova koji u slučaju spriječenosti trebaju zamijeniti člana vijeća (zamjenici članova).
(3) Predsjednika i zamjenika predsjednika vijeća imenuje sudačko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nakon što vijeće bude imenovano, dvotrećinskom većinom glasova.
 
Članak 87.
Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske može žalbu odbaciti kao nepravodobnu ili nedopuštenu ili je odbiti i potvrditi ocjenu nadležnoga sudačkog vijeća, ili može žalbu prihvatiti i odluku preinačiti.
 
Članak 88.
(1) Sudačko vijeće ocjenjuje prvi put imenovanoga suca nakon navršene druge godine rada suca.
(2) U ocjenjivanju prvi put imenovanih sudaca odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 79. – 87. ovoga Zakona.
(3) Šest mjeseci prije isteka roka od pet godina od dana imenovanja, predsjednik suda u kojem takav sudac obavlja sudačku dužnost obavijestit će Državno sudbeno vijeće da je potrebno donijeti odluku o trajnom imenovanju suca. Uz tu obavijest predsjednik suda dostavlja i ocjenu obnašanja sudačke dužnosti, koja je za tog suca data nakon četvrte godine rada, kao i svoje mišljenje treba li tog suca trajno imenovati na sudačku dužnost.
 
3. Obnašanje sudačke dužnosti
 
Članak 89.
Sudac obnaša sudačku dužnost samostalno ili sudjelujući u radu sudskog vijeća.
 
Članak 90.
(1) Poslovi u sudu raspoređuju se na početku svake kalendarske godine.
(2) U sudovima u kojima nisu ustrojeni odjeli predmeti se raspoređuju po abecednom redu imena sudaca tako da svaki sudac dobije iz svakog upisnika po jedan predmet sve dok se svi predmeti ne rasporede sucima vodeći računa o ravnomjernoj podjeli predmeta u tijeku godine. Prilikom rasporeda poslova iz istog upisnika vodit će se računa o vrsti i složenosti predmeta.
(3) U sudovima u kojima su ustanovljeni odjeli predmeti se dodjeljuju u rad po abecednom redu imena sudaca u odjelu po istom načelu kao u stavku 2. ovoga članka. Na isti način postupa se i sa preostalim predmetima sve dok se svi predmeti ne rasporede u rad vodeći računa o ravnomjernoj podjeli predmeta u tijeku godine.
(4) Sudskim vijećima sudova drugog i trećeg stupanja predmeti se raspoređuju po abecednom redu imena predsjednika vijeća. Predsjednik sudskog vijeća drugog i trećeg stupnja predmete dodjeljuje u rad članovima vijeća po abecednom redu njihovih imena.
 
Članak 91.
Na način propisan u članku 90. ovoga Zakona postupa se i u slučaju raspoređivanja predmeta kada je u pojedinom predmetu sudac izuzet ili ne može pravodobno obaviti radnje u postupku zbog dulje spriječenosti.
 
4. Dužnosti suca
 
Članak 92.
Sudac se mora ponašati tako da čuva svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti.
 
Članak 93.
Sudac je dužan zadržati za sebe sve što je doznao o strankama i njihovim pravima i obvezama i pravnim interesima u okviru obnašanja sudačke dužnosti, te čuvati tajnost svih podataka koje tijekom suđenja nisu bile predmetom javne rasprave.
 
Članak 94.
(1) Sudac ne smije biti član političke stranke, niti se baviti političkom djelatnošću.
(2) Suci se slobodno udružuju u sudačke udruge radi zaštite neovisnosti i zaštite interesa sudaca.
 
Članak 95.
(1) Sudac se ne smije koristiti svojim radom u sudu i ugledom suda za ostvarenje svojih prava.
(2) Sudac ne smije obavljati odvjetničku ili javnobilježničku službu ili poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe.
(3) Sudac ne smije obavljati niti drugu službu ili posao koji bi mogli utjecati na njegovu samostalnost, nepristranost ili neovisnost ili umanjiti njegov društveni ugled ili su inače nespojivi s obnašanjem sudačke dužnosti.
 
Članak 96.
(1) Sudac je dužan stalno se stručno usavršavati i sudjelovati u programima obrazovanja i usavršavanja Pravosudne akademije. Sudac može sudjelovati i u drugim oblicima obrazovanja i stručnog usavršavanja.
(2) Suci su dužni odazvati se na poziv Pravosudne akademije da sudjeluju kao predavači ili polaznici u programima stručnog usavršavanja.
(3) Sudac je ovlašten pisati stručne i znanstvene radove, objavljivati sadržaje pravomoćnih sudskih odluka, sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova i komisija i u pripremanju nacrta propisa.
(4) Ovlašćuje se ministar pravosuđa da donese pravilnik kojim će se detaljno propisati obveza sudaca za stručnim usavršavanjem u Pravosudnoj akademiji određujući vrstu, način, trajanje i evaluaciju usavršavanja.
 
Članak 97.
(1) Suci su obvezni u roku od 30 dana od dana stupanja na dužnost podnijeti Ministarstvu pravosuđa izvješće o svojoj imovini, stalnim prihodima, te imovini svoga bračnog druga i maloljetne djece sa stanjem na taj dan, te izvješće po prestanku obnašanja sudačke dužnosti, a ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitne promjene istekom godine u kojoj je promjena nastala.
(2) Suci su obvezni u izvješću iz stavka 1. ovoga članka podnijeti podatke i o novčanoj štednji ako ona premašuje jednogodišnji iznos neto prihoda sudaca.
(3) Prije nego što izvrši obveze iz stavka 1. ovoga članka dužnosnik ne može primiti plaću.
(4) Oblik i sadržaj obrasca pravilnikom propisuje ministar pravosuđa.
 
Članak 98.
O nespojivosti službe ili posla sa sudačkom dužnosti odlučuje predsjednik suda, za predsjednika suda – predsjednik neposredno višeg suda, a za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Opća sjednica.
 
5. Prava suca
 
Članak 99.
(1) Sudac ima pravo na:
– plaću koja je utvrđena za suca suda u koji je imenovan,
– dodatak na plaću kada je sudac upućen na rad u drugi sud,
– naknadu umjesto plaće kad je spriječen obnašati sudačku dužnost,
– mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje i prava koja iz toga proizlaze po općim propisima,
– odmore i dopuste koje imaju djelatnici u sudu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana,
– pravo na materijalne troškove pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima,
– naknadu za odvojeni život od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora i državnih blagdana,
– naknadu za službena putovanja i putne troškove u svezi s obnašanjem sudačke dužnosti,
– stručno usavršavanje u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu.
(2) Visinu dodatka na plaću sucu koji je upućen na rad u drugi sud utvrđuje pravilnikom ministar pravosuđa.
 
Članak 100.
Istražni suci koji isključivo obavljaju poslove istrage imaju pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem, svakih 12 mjeseci rada na takvim poslovima se računa kao 15 mjeseci staža osiguranja.
 
6. Prestanak sudačke dužnosti
 
Članak 101.
(1) Sucu prestaje sudačka dužnost ako ga u skladu s Ustavom i zakonom te dužnosti razriješi Državno sudbeno vijeće.
(2) Sucu prestaje sudačka dužnost po sili zakona u sudu u koji je imenovan:
– danom stupanja na službu u drugi sud, odnosno pravosudno ili državno tijelo,
– smrću.
(3) Rješenje kojim se utvrđuje nastupanje okolnosti iz stavka 2. ovoga članka donosi predsjednik suda u kojem je sudac obnašao dužnost i dostavlja ga Državnom sudbenom vijeću i Ministarstvu pravosuđa.
 
7. Upućivanje na rad
 
Članak 102.
(1) U slučaju ukidanja ili preustroja suda predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske premjestit će suca na drugi sud istog stupnja.
(2) Protiv odluke o premještanju sudac ima pravo prigovora u roku od tri dana. O prigovoru odlučuje vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sastavu od pet sudaca.
(3) Sudac može uz svoj pristanak biti privremeno upućen na rad u drugi sud istog stupnja, na zahtjev predsjednika suda u koji se upućuje.
(4) Rješenje o privremenom upućivanju na rad u drugi sud donosi predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda, uz obavijest Državnom sudbenom vijeću.
(5) O vraćanju privremeno upućenog suca u sud u koji je imenovan odlučuje predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda, uz obavijest Državnom sudbenom vijeću.
 
Članak 103.
(1) Sudac može uz svoj pristanak biti privremeno upućen na rad u sud višeg stupnja, najduže na vrijeme od četiri godine.
(2) Predsjednik višeg suda će mu povjeriti poslove u izradi nacrta odluka iz nadležnosti tog suda ili druge odgovarajuće poslove.
(3) Sudac koji je privremeno upućen na rad u sud višeg stupnja, u postupku i radu na predmetima ima prava i obaveze kao viši sudski savjetnik.
 
Članak 104.
(1) Sudac upućen na drugi sud na temelju članka 103. ovoga Zakona ima pravo na smještaj, te na naknadu troškova zbog posebnih uvjeta rada kao što su putni troškovi, troškovi korištenja osobnog automobila u službene svrhe i drugo.
(2) Visinu naknade troškova zbog tih uvjeta utvrđuje pravilnikom ministar pravosuđa.
 
Članak 105.
(1) Ako sudac bude imenovan za ministra pravosuđa, ili za državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa, ili kao sudac međunarodnog suda ili neku drugu dužnost u međunarodnim sudovima sudačka dužnost mu miruje dok obnaša dužnost na koju je imenovan.
(2) Sudac uz svoj pristanak, može biti raspoređen i na druge poslove u Ministarstvo pravosuđa, ali ne dulje od četiri godine, za koje vrijeme mu sudačka dužnost miruje.
(3) U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka sudac ima pravo na plaću, koja je za njega povoljnija.
(4) Rješenje o rasporedu suca prema stavku 2. ovoga članka donosi ministar pravosuđa uz suglasnost predsjednika suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost.
 
8. Odgovornost za štetu
 
Članak 106.
(1) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.
(2) Republika Hrvatska zatražit će od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
 
9. Kodeks sudačke etike
 
Članak 107.
(1) Kodeks sudačke etike (u daljnjem tekstu: Kodeks) utvrđuje etička načela i pravila ponašanja sudaca, radi čuvanja dostojanstva i ugleda sudačke dužnosti. Pri obavljanju dužnosti i u svoje slobodno vrijeme suci su dužni poštovati zakon i Kodeks.
(2) Kodeks donosi vijeće kojega čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj.
(3) Vijeće iz stavka 2. ovoga članka saziva i predsjedava mu predsjednik Sudačkog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(4) Predsjednik vijeća saziva sjednice vijeća. Predsjednik vijeća mora sazvati sjednicu vijeća kad to pisano zahtijeva jedna četvrtina svih predsjednika sudačkih vijeća.
(5) Vijeće odlučuje na sjednici javnim glasovanjem većinom glasova svih članova.
 
Članak 108.
(1) Predsjedajući vijeća rukovodi radom na sastavljanju nacrta Kodeksa. Nacrt se dostavlja svim predsjednicima sudačkih vijeća radi davanja prijedloga i primjedaba u primjerenom roku. Predsjednici sudačkih vijeća dužni su s tekstom nacrta upoznati suce.
(2) Nakon toga, vijeće utvrđuje prijedlog Kodeksa i dostavlja ga na raspravu sucima. Suci mogu u roku od 30 dana dati primjedbe i prijedloge na dostavljeni prijedlog Kodeksa.
(3) Nacrt i prijedlog Kodeksa dostavljaju se na mišljenje Udruzi hrvatskih sudaca, odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za pravosuđe i ministru pravosuđa.
(4) Kodeks se mijenja i nadopunjuje po istom postupku po kojem je donesen, a na prijedlog Sudačkog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jedne četvrtine sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj, većine predsjednika svih sudačkih vijeća ili Udruge hrvatskih sudaca.
(5) Prijedlog za izmjene i dopune Kodeksa mogu dati predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odbor Hrvatskoga sabora nadležan za pravosuđe, ministar pravosuđa i najmanje deset sudaca.
 
IX. PREDSJEDNIK SUDA
 
Članak 109.
(1) Predsjednik suda je sudac koji uz tu dužnost obavlja i poslove sudske uprave.
(2) U sudovima s više od 20 sudaca predsjednik suda može obavljati samo poslove sudske uprave.
(3) Predsjednika suda imenuje ministar pravosuđa između kandidata koje predloži sudačko vijeće.
(4) Predsjednik suda imenuje se na četiri godine, nakon čega može biti ponovno imenovan.
(5) Predsjednik suda koji nije ponovno imenovan nastavlja obnašati sudačku dužnost u sudu u kome je imenovan za suca.
 
Članak 110.
Postupak za imenovanje predsjednika suda pokreće ministar pravosuđa najkasnije tri mjeseca prije isteka mandata predsjednika suda, odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti predsjednika suda iz drugih zakonom određenih razloga.
 
Članak 111.
(1) Ministar pravosuđa objavljuje oglas u »Narodnim novinama« i poziva na podnošenje prijave za slobodno mjesto predsjednika suda u roku od 30 dana.
(2) Kandidat može biti sudac suda iste vrste i istog stupnja suda u kojem se imenuje predsjednik suda ili sudac višeg suda.
(3) Predsjednik sudačkog vijeća zatražit će od Ministarstva pravosuđa i predsjednika suda u kojem je kandidat sudac ocjene obnašanja sudačke dužnosti i druge podatke iz evidencije sudaca, koji su nužni za utvrđivanje stručne sposobnosti kandidata za obavljanje dužnosti predsjednika suda.
(4) Predsjednik sudačkog vijeća zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda mišljenje o kandidatima za predsjednika.
 
Članak 112.
(1) Na temelju podataka i mišljenja iz članka 111. ovoga Zakona sudačko vijeće utvrđuje kandidate koji ispunjavaju uvjete za predsjednika suda, i predlaže ministru pravosuđa da jednog od njih imenuje za predsjednika suda.
(2) Prijedlog sudačkog vijeća mora biti obrazložen za svakog kandidata i mora sadržavati ocjenu obnašanja sudačke dužnosti iz članka 88. ovoga Zakona.
 
Članak 113.
(1) Ministar pravosuđa dužan je donijeti obrazloženu odluku o prijedlogu u roku od 30 dana nakon primitka prijedloga.
(2) Ako se na oglas ne javi niti jedan kandidat ili ministar ne imenuje za predsjednika suda ni jednog od kandidata koje je utvrdilo sudačko vijeće, ponavlja se postupak iz članka 111. ovoga Zakona.
(3) U ponovljenom postupku ministar pravosuđa će o predloženim kandidatima za predsjednika suda zatražiti mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(4) Ako mišljenje iz prethodnog stavka bude pozitivno za jednog ili više kandidata, ministar pravosuđa dužan je između pozitivno ocijenjenih kandidata koje predložilo sudačko vijeće, imenovati predsjednika suda.
 
Članak 114.
(1) Predsjednik suda bit će razriješen dužnosti kada se u postupku nadzora nad obavljanjem poslova sudske uprave utvrdi:
1. da predsjednik suda poslove sudske uprave ne obavlja u skladu s propisima ili ih ne obavlja pravodobno,
2. da propuštanjem nadzora ili neposredno krši propise o dodjeljivanju predmeta u rad,
3. da je kršenjem propisa ili na drugi način povrijedio načelo neovisnosti suca u suđenju,
4. da nije podnosio zahtjeve za pokretanje postupka zbog počinjenoga stegovnog djela u zakonom predviđenim slučajevima,
5. kada mu prestane sudačka dužnost.
(2) Predsjednik suda može i sam zatražiti razrješenje od dužnosti predsjednika suda.
(3) Razrješenje predsjednika suda iz razloga navedenih u stavku 1., 2. i 4. ovoga članka ne utječe na prava i dužnosti koja razriješeni predsjednik ima kao sudac.
 
Članak 115.
(1) Ako na temelju izvješća o obavljenom nadzoru, a nakon pisanog izjašnjenja predsjednika suda i pribavljenog mišljenja sudačkog vijeća proizlazi da nezakonitosti i nepravilnosti u obavljanju poslova sudske uprave štete redovnom i pravilnom obavljanju poslova i funkcioniranju suda, ministar pravosuđa razriješit će predsjednika suda, koji ostaje obnašati dužnost suca.
(2) Rješenje ministra o razrješenju predsjednika suda je upravni akt.
 
Članak 116.
(1) Ako predsjednik suda prestane obnašati svoju dužnost, ministar pravosuđa ovlastit će suca toga ili višeg suda da, za vrijeme koje ne može biti dulje od šest mjeseci, obavlja poslove sudske uprave, dok predsjednik ne bude imenovan.
(2) U sudovima u osnivanju ministar pravosuđa ovlastit će suca suda iste vrste, istog stupnja ili suca suda višeg stupnja da za vrijeme najduže do početka rada suda obavlja poslove sudske uprave.
 
X. SUDSKI SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICI
 
Članak 117.
(1) Broj sudskih službenika i namještenika za obavljanje stručnih, uredskih i tehničkih poslova utvrđuje predsjednik suda uz prethodnu suglasnost ministra pravosuđa.
(2) Zasnivanje i prestanak radnog odnosa djelatnika u sudu, plaće i ostala prava, obveze i odgovornosti iz rada uređuju se propisima o državnim službenicima i namještenicima i općim propisima o radnim odnosima.
(3) Propise o školskoj spremi, trajanju i obavljanju vježbeničke prakse, uvjetima za polaganje stručnog ispita, program i način polaganja tog ispita te druga pitanja s tim u svezi uređuju se posebnim propisom kojeg donosi ministar pravosuđa.
 
1. Tajnik suda
 
Članak 118.
(1) Sud sa više od 20 sudaca može imati tajnika. Tajnik suda pomaže predsjedniku suda u obavljanju poslova sudske uprave. Za tajnika suda može biti primljena osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studija prava.
(2) Za tajnika Upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske može biti primljena osoba koja ispunjava uvjete za višega sudskog savjetnika u tom sudu.
(3) Tajnik suda organizira i odgovara za rad sudskih službenika i namještenika, te se brine o urednom i pravodobnom obavljanju uredskih i drugih tehničkih poslova u sudu, po ovlaštenju predsjednika suda odgovara na pritužbe stranaka na rad suda, a uz suglasnost predsjednika suda odlučuje o rasporedu sudskih službenika i namještenika za vrijeme rada, osim u odnosu na sudske savjetnike, a obavlja i druge poslove koje mu povjeri predsjednik suda.
 
2. Sudski savjetnici
 
Članak 119.
(1) Sud može imati sudske savjetnike i više sudske savjetnike.
(2) Za sudskog savjetnika u sudu može biti primljena osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij prava i položen pravosudni ispit.
(3) Za višega sudskog savjetnika u sudovima može biti imenovana osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij prava, položen pravosudni ispit i koja je radila najmanje dvije godine kao sudski savjetnik, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili javni bilježnik, odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenoga pravosudnog ispita najmanje pet godina.
(4) Sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za suca općinskog suda.
(5) Viši sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za suca županijskog suda.
 
Članak 120.
(1) Sudski savjetnici ovlašteni su samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice.
(2) Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. Po ovlaštenju suca sudski savjetnik objavljuje tako donesenu odluku.
(3) Ako ne prihvati prijedlog koji mu je dao sudski savjetnik, nadležni sudac će sam provesti postupak.
(4) Sudski savjetnici ovlašteni su na provođenje postupka i predlaganje odluka u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka u sljedećim postupcima:
1. u parničnom postupku u sporovima za isplatu novčane tražbine ili naknadu štete ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50.000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sudovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna,
2. u ovršnim postupcima,
3. u ostavinskim postupcima,
4. u zemljišnoknjižnim postupcima,
5. u izvanparničnim postupcima, osim postupaka oduzimanja poslovne sposobnosti, razvrgnuća suvlasničke zajednice i uređenja međa,
6. u prekršajnim postupcima,
7. u drugostupanjskom postupku i postupku po izvanrednim pravnim lijekovima sudski savjetnici izvještavaju o stanju spisa i pripremaju nacrt odluke.
 
3. Stručni suradnici
 
Članak 121.
(1) Sud može imati službenike drugih struka s višom ili visokom školskom spremom i propisanim radnim iskustvom defektološkoga, sociološkoga, pedagoškoga, ekonomskoga, knjigovodstveno--financijskog i drugoga odgovarajućeg obrazovanja.
(2) Stručni suradnici iz stavka 1. ovoga članka kao stručni pomoćnici pomažu sucu u radu u stvarima u kojima su potrebna stručna znanja.
 
4. Sudački vježbenici
 
Članak 122.
(1) Broj sudačkih vježbenika utvrđuje predsjednik suda po prethodnoj suglasnosti ministra pravosuđa.
(2) Uvjeti i način primanja sudačkih vježbenika u sudove, kao i trajanje i način obavljanja vježbeničke prakse, uređuju se posebnim zakonom.
 
5. Zaštita osoba, imovine i objekata sudova
 
Članak 123.
(1) Poslovi zaštite osoba, imovine i objekata sudova obuhvaćaju sprječavanje protupravnih radnji usmjerenih prema osobi, objektu i imovini suda, sprječavanje unošenja oružja, oruđa, eksplozivnih naprava i drugih opasnih stvari ili tvari, te uništenja ili otuđenja imovine.
(2) Zaštitu i osiguranje osoba, imovine i objekata suda, te održavanje reda u sudu obavljaju službenici pravosudne policije Ministarstva pravosuđa, ili drugo tijelo nadležno za poslove osiguranja.
(3) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka obavljaju se uporabom tehničkih sredstava zaštite, tjelesnom snagom i sredstvima prisile.
(4) U obavljanju poslova zaštite dopuštena su sredstva prisile: tjelesna snaga, sredstva za vezivanje, gumena palica i vatreno oružje.
(5) Uporaba tjelesne snage dopuštena je primjenom tehnika obrane i zahvata za privođenje radi odbijanja napada ili savladavanja otpora osobe uz nanošenje najmanjih štetnih posljedica.
(6) Sredstvo za vezivanje službeniku pravosudne policije dopušteno je uporabiti radi odbijanja napada, sprječavanja otpora i predaje osobe službenicima policije.
(7) Uporaba gumene palice dopuštena je ako je uporaba tjelesne snage ostala bezuspješna.
(8) Uporaba vatrenog oružja dopuštena je ako se drugim sredstvima prisile ne može odbiti istodoban ili izravno predstojeći protupravni napad kojim se ugrožava život službenika pravosudne policije ili drugih osoba. Službenik pravosudne policije će prije uporabe vatrenog oružja upozoriti osobu koja napada, ukoliko mu to okolnosti napada dopuštaju. Vatreno oružje nije dopušteno uporabiti ako bi se time ugrozio život druge osobe.
(9) Pobliže propise o načinu zaštite osoba, imovine i objekata sudova donosi ministar pravosuđa.
 
Članak 124.
U obavljanju poslova zaštite službenik pravosudne policije:
– utvrđuje identitet osoba koje ulaze i izlaze iz suda,
– pretražuje osobe koje ulaze i izlaze iz suda i njihove stvari
– zabranjuje ulaz osobama koje nose oružje, opasno oruđe ili za koje postoji opravdana sumnja da unose opasne tvari, osim ovlaštenim službenim osobama prilikom prisilnog dovođenja ili sprovođenja okrivljenika, odnosno zatvorenika,
– zadržava do predaje policiji osobu koja je u sudu zatečena u počinjenju kaznenog djela, odnosno prema kojoj je primijenjeno sredstvo prisile vezivanjem,
– udaljuje iz suda osobe koje ometaju rad suda,
– obavlja i druge poslove, odnosno izvršava naloge predsjednika suda u svezi sa zaštitom osoba, imovine i objekata suda.
 
Članak 125.
(1) U državnu službu za službenika pravosudne policije može se primiti osoba koja osim općih uvjeta za prijam u državnu službu ima i posebnu zdravstvenu sposobnost, sukladno pravilniku o posebnoj zdravstvenoj sposobnosti kojega donosi ministar pravosuđa uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstvene zaštite.
(2) Službenici pravosudne policije postavljaju se u posebna zvanja obilježena odgovarajućim znakovljem, a za vrijeme službe nose posebnu odoru, službenu iskaznicu i značku. Propise o zvanjima, znakovlju, odori i službenoj iskaznici donosi Vlada Republike Hrvatske.
(3) Službenicima pravosudne policije se zbog težine i naravi posla i posebnih uvjeta rada: smjenski rad, rad na državne blagdane, izloženost stresu, svakih dvanaest mjeseci provedenih na takvim poslovima računa kao šesnaest mjeseci staža osiguranja.
 
Članak 126.
(1) Sposobnost za obavljanje poslova službenika pravosudne policije utvrđuje zdravstvena komisija osnovana odlukom ministra pravosuđa i ministra nadležnog za unutarnje poslove. Službenik pravosudne policije koji je odlukom nadležne zdravstvene komisije proglašen nesposobnim za obavljanje poslova zbog oboljenja ili ozljede koja je nastupila u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe, zadržava plaću i druga prava iz službeničkog odnosa do donošenja pravomoćnog rješenja o pravu na mirovinu, a najduže tri godine od dana donošenja odluke o nesposobnosti.
(2) Službenici pravosudne policije prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju prema posebnom zakonu.
(3) Službeniku pravosudne policije koji ostvari pravo na mirovinu pripada otpremnina u visini zadnjih pet plaća obračunatih prema općim propisima.
(4) Obitelj službenika pravosudne policije koji izgubi život u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe ima pravo na nadoknadu troškova pokopa, a uzdržavani članovi obitelji jednokratnu novčanu pomoć u visini njegovih šest zadnjih plaća.
 
6. Odgovornost sudskih službenika i namještenika
 
Članak 127.
(1) Postupak zbog lakše povrede službene dužnosti sudskih službenika i namještenika pokreće zaključkom predsjednik suda osobno ili na osnovi pisanoga prijedloga nadređenog službenika. Protiv zaključka o pokretanju postupka žalba nije dopuštena.
(2) Zaključak o pokretanju postupka dostavlja se sudskom službeniku ili namješteniku koji može podnijeti pisani odgovor u roku od tri dana od dana dostave. Ako je postupak pokrenut na temelju pisanoga prijedloga nadležnog službenika, uz zaključak o pokretanju postupka, sudskom službeniku se dostavlja i pisani prijedlog nadređenog službenika.
(3) Postupak provodi i rješenje donosi predsjednik suda.
(4) U postupku zbog lakše povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
 
Članak 128.
(1) Postupak zbog teške povrede službene dužnosti sudskih službenika i namještenika pokreće predsjednik suda i prijedlog dostavlja nadležnom službeničkom sudu.
(2) Postupak je pokrenut danom predaje prijedloga za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.
(3) Na sadržaj prijedloga za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku o sadržaju optužnice.
(4) Službenički sud će o prijedlogu za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti obavijestiti službenika i namještenika protiv kojeg je postupak pokrenut, dostavom primjerka prijedloga zajedno s priloženim dokazima.
(5) Službenik ili namještenik može podnijeti pisani odgovor u roku od tri dana od dostave prijedloga.
(6) Postupak za teške povrede službene dužnosti sudskih službenika i namještenika provode službenički sudovi nadležni za službenike i namještenike u tijelima državne uprave, stručnim službama Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske.
 
Članak 129.
Rješenjem predsjednika suda može se službenika ili namještenika udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.
 
Članak 130.
U postupku zbog povrede službene dužnosti ili naknade štete sudskih službenika i namještenika primjenjuju se odgovarajući propisi kojima se uređuje odgovornost za povrede službene dužnosti ili naknade štete državnih službenika i namještenika, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
 
XI. SUCI POROTNICI
 
Članak 131.
Za suca porotnika može biti imenovan punoljetni hrvatski državljanin dostojan obnašanja dužnosti suca porotnika.
 
Članak 132.
(1) Suci porotnici imenuju se na četiri godine i po isteku toga roka mogu biti ponovno imenovani.
(2) Predsjednik suda mora najkasnije pet mjeseci prije isteka mandata sudaca porotnika pozvati predstavnike tijela koja imenuju suce porotnike da pokrenu postupak imenovanja.
(3) Ako imenovanje sudaca porotnika nije obavljeno do isteka mandata, prijašnji sudac porotnik ostaje na dužnosti do imenovanja suca porotnika s novim mandatom.
 
Članak 133.
(1) Suce porotnike općinskih, trgovačkih i županijskih sudova imenuje županijska skupština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba po pribavljenim prijedlozima općinskog, odnosno gradskog vijeća, sindikata, udruženja poslodavaca i gospodarske komore.
(2) Suce porotnike Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske imenuje Hrvatski sabora, na prijedlog ministra pravosuđa, tako da se osigura zastupljenost svih županija.
(3) Prije imenovanja sudaca porotnika mora se pribaviti mišljenje predsjednika odgovarajućeg suda o predloženim kandidatima.
 
Članak 134.
(1) Prije stupanja na dužnost porotnik daje prisegu.
(2) Prisega glasi:
»Prisežem svojom čašću da ću se u obnašanju dužnosti suca porotnika pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću dužnost suca porotnika obnašati savjesno i nepristrano.«
(3) Suci porotnici općinskih, trgovačkih i županijskih sudova prisegu daju pred predsjednikom županijske skupštine, odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba, a suci porotnici Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske prisegu daju pred predsjednikom Hrvatskoga sabora ili zastupnikom kojeg predsjednik ovlasti.
 
Članak 135.
Kad je protiv suca porotnika pokrenut kazneni postupak ili pokrenut postupak za njegovo razrješenje od porotničke dužnosti, predsjednik suda neće pozvati suca porotnika da obavlja dužnost dok se ovi postupci pravomoćno ne dovrše.
 
Članak 136.
(1) Sucima porotnicima za obnašanja dužnosti pripada naknada nastalih troškova, naknada za neostvarenu plaću ili zaradu i nagrada.
(2) Uvjete, visinu naknada i nagrade iz stavka 1. ovoga članka određuje pravilnikom ministar pravosuđa.
 
XII. STALNI SUDSKI TUMAČI, VJEŠTACI I PROCJENITELJI
 
1. Stalni sudski tumači
 
Članak 137.
(1) Stalni sudski tumači prevode na zahtjev suda, državnog tijela, pravne osobe ili građanina izgovoreni ili pisani tekst s hrvatskog jezika na strani jezik, sa stranog jezika na hrvatski jezik ili sa stranog jezika na drugi strani jezik.
(2) Za stalnoga sudskog tumača može se imenovati osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij, vlada odgovarajućim stranim jezikom i jezikom u službenoj uporabi te ima zadovoljavajući stupanj općeg i pravnog znanja.
(3) Stalne sudske tumače imenuje i razrješava predsjednik županijskog, odnosno trgovačkog suda. Stalni sudski tumači imenuju se na vrijeme od četiri godine, a nakon isteka tog vremena mogu biti ponovno imenovani.
(4) Protiv odluke kojom se zahtjev za imenovanje sudskim tumačem odbija podnositelj ima pravo žalbe Ministarstvu pravosuđa u roku od 15 dana od dostave odluke.
(5) Ministar pravosuđa propisat će pravilnikom način na koji će se utvrditi ispunjava li osoba uvjete za stalnoga sudskog tumača, njihova prava i dužnosti, te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad.
(6) Županijski, odnosno trgovački sud vodi popis stalnih sudskih tumača imenovanih za njegovo područje.
(7) Popis stalnih sudskih tumača za sve sudove objavljuje prema potrebi Ministarstvo pravosuđa u »Narodnim novinama«.
 
2. Stalni sudski vještaci
 
Članak 138.
Stalni sudski vještaci na temelju svoga stručnog znanja pružaju sudu uslugu davanja vještačkog nalaza i mišljenja (vještačenje) kada je to potrebno radi utvrđivanja ili razjašnjenja činjenica koje se utvrđuju u postupku.
 
Članak 139.
(1) Sudsko vještačenje obavljaju pravne ili fizičke osobe.
(2) Za obavljanje sudskog vještačenja fizičke osobe moraju imati najmanje završenu srednju školsku spremu odgovarajuće struke, a pravne osobe mogu obavljati sudsko vještačenje samo u okviru svoje registrirane djelatnosti pod uvjetom da to obavljaju njihovi djelatnici koji ispunjavaju uvjete kao i fizičke osobe.
(3) Ministar pravosuđa propisat će pravilnikom način na koji će se utvrditi ispunjava li osoba uvjete za obavljanje poslova stalnoga sudskog vještaka, njihova prava i dužnosti te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad.
 
Članak 140.
(1) Stalne sudske vještake – fizičke osobe i stalne sudske vještake u pravnim osobama imenuje i razrješava predsjednik županijskog ili trgovačkog suda za svoje područje.
(2) Protiv odluke kojom se zahtjev za imenovanje sudskim vještakom odbija podnositelj ima pravo žalbe Ministarstvu pravosuđa u roku od 15 dana od dostave odluke.
(3) Stalni sudski vještaci postavljaju se na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani.
 
Članak 141.
Sudski vještaci smiju isticati zvanje sudskog vještaka samo kad daju nalaz i mišljenje na zahtjev suda ili zahtjev stranaka radi ostvarenja njihovih prava. U drugim slučajevima samo po odobrenju predsjednika suda koji ih je imenovao.
 
Članak 142.
Popis pravnih osoba koje obavljaju sudsko vještačenje i stalnih sudskih vještaka za sve sudove objavljuje prema potrebi Ministarstvo pravosuđa u »Narodnim novinama«.
 
3. Stalni sudski procjenitelji
 
Članak 143.
(1) Stalni sudski procjenitelji obavljaju na zahtjev suda procjenu poljoprivrednog i šumskog zemljišta, stambenih i poslovnih zgrada i drugih nekretnina, te procjenu pokretnina.
(2) Za stalnoga sudskog procjenitelja može se imenovati osoba koja ima završenu srednju školu, koja ima ili je imala dozvolu za obavljanje obrtničke djelatnosti ili koja se isključivo bavi ili se je bavila poljoprivredom, odnosno šumarstvom.
(3) Stalne sudske procjenitelje imenuje i razrješava predsjednik općinskoga, trgovačkog ili županijskog suda. Stalni sudski procjenitelji imenuju se na vrijeme od četiri godine i nakon proteka toga vremena mogu biti ponovno imenovani.
(4) Ministar pravosuđa pravilnikom propisuje način na koji će se utvrditi ispunjava li osoba uvjete za sudskog procjenitelja, njihova prava i dužnosti, te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad.
 
XIII. ČUVANJE SLUŽBENE TAJNE
 
Članak 144.
(1) Suci, suci porotnici, tajnici, sudski i viši sudski savjetnici, stručni suradnici, sudački vježbenici, službenici, namještenici i vježbenici u sudu, sudski tumači, vještaci i procjenitelji dužni su čuvati službenu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali.
(2) Pod službenom tajnom podrazumijeva se posebno:
– sve ono što je kao službena tajna određeno zakonom ili drugim propisom,
– sve ono što je kao službena tajna, odnosno poslovna tajna određeno općim aktom pravne osobe, drugog tijela, organizacije ili institucije,
– podaci i isprave posebno označene kao službena, odnosno poslovna tajna od strane državnih tijela ili pravnih osoba, drugih tijela, organizacije ili institucije,
– podaci i isprave koje su predsjednik suda ili ovlašteni službenik suda označili kao službenu tajnu.
 
Članak 145.
(1) Obveza čuvanja službene tajne traje i nakon prestanka rada u sudu.
(2) Predsjednik suda može suca, sudskog službenika ili namještenika osloboditi obveze čuvanja službene tajne, ako u pojedinom slučaju za to postoje opravdani razlozi. Za predsjednika suda odluku o tome donosi predsjednik neposredno višeg suda, a za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Opća sjednica tog suda.
 
Članak 146.
Priopćenja za javnost putem sredstava javnog informiranja u svezi s postupkom u određenom predmetu kao i s radom suda daje glasnogovornik suda ili predsjednik suda.
 
XIV. SREDSTVA ZA RAD SUDOVA
 
1. Osiguranje sredstava
 
Članak 147.
(1) Sredstva za rad sudova osiguravaju se državnim proračunom Republike Hrvatske.
(2) Sredstva za rad sudova obuhvaćaju sredstva za obavljanje redovne djelatnosti (sredstva za rashode za zaposlene, sredstva za materijalne rashode i sredstva za kapitalna ulaganja u zgrade i tehničku opremu).
(3) Sredstva iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju se u visini koja će osigurati redovno obavljanje svih poslova u sudu uz prethodno pribavljeno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
Članak 148.
(1) Prijedlog za osiguranje sredstava potrebnih za rad suda, za iduću proračunsku godinu, podnosi Ministarstvu pravosuđa predsjednik suda u roku koji je određen Zakonom o proračunu.
(2) Prijedlog sadrži sredstva potrebna za rashode za zaposlene, materijalne rashode i sredstva za ulaganje u zgrade i tehničku opremu suda.
 
Članak 149.
Na temelju prijedloga predsjednika suda Ministarstvo pravosuđa zajedno s predsjednikom suda, ovisno o potrebama suda i rezultatima rada suda, utvrđuje sredstva potrebna za rad suda za iduću proračunsku godinu.
 
2. Sredstva za posebne namjene
 
Članak 150.
(1) Sredstva za posebne namjene jesu:
1. sredstva za rad vježbenika,
2. sredstva za stručno usavršavanje sudaca, sudskih službenika i namještenika,
3. sredstva za namjenske troškove koja obuhvaćaju:
– naknade i nagradu sucima porotnicima,
– troškove sudskih postupaka koji se po zakonu isplaćuju iz sredstava suda,
– troškove prisilne naplate novčanih kazni i troškova kaznenog postupka,
– troškove dostavljanja sudskih pismena putem pošte,
– troškove paušalne naknade za izlaske sudaca, službenika ili namještenika na mjesto događaja,
– naknade za obavljanje poslova prethodnoga kaznenog postupka,
– ostale troškove u svezi s obavljanjem sudbene vlasti.
(2) Uvjete i iznos paušalne naknade za izlaske sudaca, sudskih službenika i namještenika na očevid, kao i naknade za obavljanje poslova prethodnoga kaznenog postupka propisuje ministar pravosuđa.
 
a) Investicije
 
Članak 151.
(1) Republika Hrvatska osigurava posebna sredstva za tehničku opremu i radni prostor prema standardima za sudove.
(2) U izgradnji kapitalnih objekata i nabavi opreme za sudove mogu sudjelovati i županije, gradovi i općine.
 
b) Financijsko i materijalno poslovanje
 
Članak 152.
(1) Financijsko i materijalno poslovanje sudova obavlja se na način koji važi za tijela državne uprave, a financijsko i materijalno poslovanje sa strankama na način određen propisom kojeg donosi ministar pravosuđa.
(2) Na osiguranje sredstava za rad sudova primjenjuju se propisi koji se odnose na osiguranje sredstava za rad državnih tijela.
 
c) Sudski polog
 
Članak 153.
Kad korisnik sudskog pologa ne preuzme sudski polog u roku od dvije godine po pravomoćnosti rješenja kojim se određuje izdavanje pologa, sud će ga ponovno pozvati na preuzimanje pologa. Ako nakon ponovnog poziva suda korisnik ne preuzme sudski polog, sud će rješenjem utvrditi prestanak prava korisnika na izručenje pologa i polog prenijeti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.
 
XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
 
Članak 154.
(1) Izuzetno od odredbe članka 14. stavka 1. ovoga Zakona može se odrediti spajanje jednog ili više prekršajnih sudova s općinskim sudom.
(2) U slučaju spajanja prekršajnih sudova s općinskim sudom takav spojeni sud ima nadležnost iz članka 17. i 18. ovoga Zakona.
(3) Odluku o spajanju donosi ministar pravosuđa po prethodno pribavljenom mišljenju Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(4) Sud nastao spajanjem prema odredbama ovoga članka smatra se općinskim sudom šire nadležnosti i nosi naziv općinskog suda. Takav sud može imati posebni odjel za odlučivanje o prekršajima.
 
Članak 155.
(1) Do donošenja zakona o izvanparničnom postupku sve izvanparnične predmete rješavat će u prvom i drugom stupnju sudac pojedinac.
(2) Protiv odluka suda drugog stupnja u izvanparničim stvarima nije dopuštena revizija, ako zakonom nije drukčije određeno.
 
Članak 156.
Ministar pravosuđa ovlašćuje se da donese propis o postupanju s pritvorenim osobama (kućni red) i potanje upute za provođenje ovoga Zakona.
 
Članak 157.
(1) Do donošenja propisa koje po odredbama ovoga Zakona donosi ministar pravosuđa, primjenjivat će se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti s ovim Zakonom.
(2) Propise za čije je donošenje ovlašten po odredbama ovoga Zakona ministar pravosuđa donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Kodeks sudačke etike iz članka 107. ovoga Zakona vijeće je dužno donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
Članak 158.
(1) Postupci imenovanja sudaca dovršit će se po odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme objavljivanja natječaja u »Narodnim novinama«.
(2) Odredbe ovoga Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primjenjuju se na predmete u kojima je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena ustavna tužba, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst). O podnesenim ustavnim tužbama odlučit će Ustavni sud Republike Hrvatske prema odredbama toga Ustavnog zakona.
 
Članak 159.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 75/95., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/03., 17/04. i 141/04.).
 
Članak 160.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 711-01/05-01/01
Zagreb, 9. prosinca 2005.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
 



Zakon o sudovima za mladež


  

Narodne novine br.: 111 - Datum: 22.10.1997. - Interni ID: 19971670


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o sudovima za mladež

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O SUDOVIMA ZA MLADEŽ
Proglašavam Zakon o sudovima za mladež, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997.
Broj: 081-97-1507/1
Zagreb, 29, rujna 199.
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v.r



ZAKON 
O SUDOVIMA ZA MLADEŽ 
DIO PRVI 
UVODNE ODREDBE 
Sadržaj zakona 
Članak 1. 
Ovaj Zakon sadrži odredbe za mlade počinitelje kaznenih djela (maloljetnike i mlađe punoljetnike) u materijalnom kaznenom pravu, odredbe o sudovima, o kaznenom postupku i o izvršenju sankcija, te propise o kaznenopravnoj zaštiti djece i maloljetnika. 
Dob počinitelja 
Članak 2. 
Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina života, a mlađi punoljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila osamnaest, a nije navršila dvadesetijednu godinu života. 
Primjena općeg prava 
Članak 3. 
Odredbe Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o sudovima, Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, zakona kojima se uređuje izvršenje sankcija za kaznena djela i drugi opći propisi primjenjuju se samo ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. 
DIO DRUGI 
MALOLJETNICI 
I. Kaznenopravne odredbe 
1. Opće odredbe 
Vrste sankcija 
Članak 4. 
(1) Maloljetnicima se za počinjena kaznena djela kao sankcije izriču odgojne mjere, maloljetnički zatvor i sigurnosne mjere. 
(2) Maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života (mlađi maloljetnik), mogu se izreći samo odgojne mjere. 
(3) Maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina života (stariji maloljetnik), mogu se izreći odgojne mjere, a uz uvjete predviđene ovim Zakonom, maloljetnički zatvor. 
(4) Sigurnosne mjere mogu se primijeniti prema maloljetnicima uz uvjete predviđene ovim Zakonom. 
Svrha odgojnih mjera i maloljetničkog zatvora 
Članak 5. 
Unutar opće svrhe kaznenopravnih sankcija (članak 6. Kaznenog zakona) svrha je maloljetničkih sankcija pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne izobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utjecati na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti. 
2. Odgojne mjere 
Vrste odgojnih mjera 
Članak 6. 
(1) Odgojne mjere jesu: 
1) sudski ukor, 
2) posebne obveze, 
3) upućivanje u centar za odgoj, 
4) pojačana briga i nadzor, 
5) pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, 
6) upućivanje u odgojnu ustanovu, 
7) upućivanje u odgojni zavod, 
8) upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu. 
(2) Odgojne mjere iz točke 1. do 3. stavka 1. ovoga članka izriču se kad je potrebno utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanja ili drugim primjerenim mjerama, a odgojne mjere iz točke 4. i 5. (mjere pojačanog nadzora) kad za maloljetnikov odgoj i razvoj treba poduzeti trajnije mjere uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno maloljetnikovo odvajanje od dotadašnje sredine. 
(3) Odgojne mjere iz točke 6. do 8. stavka 1. ovoga članka (zavodske mjere) izriču se kad prema maloljetniku treba poduzeti trajnije i intenzivnije odgojne mjere ili mjere liječenja uz njegovo odvajanje od dotadašnje sredine. Zavodske mjere primijenjuju se kao krajnje sredstvo i smiju trajati, u granicama određenim ovim Zakonom, samo koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha odgojnih mjera. 
Izbor odgojne mjere 
Članak 7. 
Pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir maloljetnikovu dob, njegovu tjelesnu i duševnu razvijenost, njegove duševne osobine te osobne sklonosti; težinu i narav počinjenoga djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, ponašanje nakon počinjenog djela i osobito je li, ako je to mogao, pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice ili nastojao nadoknaditi počinjenu štetu; njegove životne uvjete, zdravstveno stanje, obiteljske prilike, obrazovanje i odgoj; je li i prije počinio kaznena djela i je li mu već bila izrečena maloljetnička sankcija; sve okolnosti koje utječu na izbor takve odgojne mjere kojom će se moći najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera. 
Sudski ukor 
Članak 8. 
(1) Sudski ukor se izriče ako se iz maloljetnikova odnosa prema počinjenom kaznenom djelu i njegove spremnosti da ubuduće ne čini kaznena djela može zaključiti da će i samim prijekorom biti postignuta svrha odgojnih mjera. 
(2) Pri izricanju sudskog ukora sud će predočiti maloljetniku društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja, posljedice koje ono može na njega imati, te da mu se u slučaju ponovnog počinjenja kaznenog djela može izreći teža sankcija. 
Posebne obveze 
Članak 9. 
(1) Sud može maloljetniku naložiti jednu ili više posebnih obveza, ako ocijeni da je primjerenim nalozima ili zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje. 
(2) Sud može maloljetniku izreći obvezu: 
1) da se ispriča oštećeniku, 
2) da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nanesenu kaznenim djelom, 
3) da redovito pohađa školu, 
4) da ne izostaje s radnog mjesta, 
5) da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima, 
6) da prihvati zaposlenje i u njemu ustraje, 
7) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja, 
8) da se uzdrži od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredaba i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu, 
9) da se, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, 
10) da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade, 
11) da sudjeluje na tečajevima za stručno osposobljavanje, 
12) da bez posebnog odobrenja centra za socijalnu skrb ne može trajnije napustiti mjesto prebivališta ili boravišta, 
13) da se radi provjere znanja prometnih propisa uputi u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača. 
(3) Pri izboru pojedinih obveza sud će voditi računa i o spremnosti maloljetnika da surađuje u njihovu ostvarivanju kao i o tome da one budu prilagođene njemu i uvjetima u kojima živi. 
(4) Izrečene obveze mogu trajati najdulje do jedne godine. 
(5) Sud može izrečene obveze naknadno izmijeniti ili djelomično ili potpuno ukinuti. 
(6) U okviru obveze iz stavka 2. točke 2. ovoga članka sud će odrediti opseg, oblike i način popravljanja ili naknade štete, no pri tome osobni rad maloljetnika ne smije trajati više od šezdeset sati unutar roka od tri mjeseca i mora biti tako raspoređen da ne ometa maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje. 
(7) U okviru obveze iz stavka 2. točke 7. ovoga članka sud smije odlučiti da maloljetnik radi najviše do stodvadeset sati u razdoblju od šest mjeseci, i to tako da se ne ometa maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje. 
(8) Centar za socijalnu skrb bdije nad ispunjenjem obveza. Izvršenje obveza iz stavka 2. točke 2., 7. i 9. ovoga članka provodi, uz nadzor i sudjelovanje suda, centar za socijalnu skrb. 
(9) Pri određivanju obveza iz stavka 2. ovoga članka sud će maloljetnika posebno upozoriti da ga se zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može uputiti u centar za odgoj. 
Upućivanje u centar za odgoj 
Članak 10. 
(1) Sud će izreći mjeru upućivanja maloljetnika u centar za odgoj kad ocijeni da je za ostvarenje svrhe odgojnih mjera potrebno odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utjecati na njegovu ličnost i ponašanje. 
(2) Maloljetnika kojemu je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka sud može uputiti u centar: 
- na određeni broj sati tijekom dana u trajanju od najmanje četrnaest, a najdulje trideset dana, 
- na neprekidni boravak u trajanju od najmanje petnaest dana, a najviše tri mjeseca. 
(3) Pri izricanju mjere iz stavka 1. ovoga članka pazit će se da poradi njezina izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili s radnog mjesta. 
(4) Boravak maloljetnika u centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama, učenjem, korisnim radom koji odgovara njegovim sposobnostima i interesima te drugim odgojnim sadržajima usmjerenim na razvijanje osjećaja odgovornosti. 
(5) Sud može dok traje mjera izmijeniti prije donesenu odluku i maloljetniku odrediti neprekidni boravak u centru za određeni broj dana, ili odrediti boravak u centru na određeni broj sati tijekom dana, ili skratiti, odnosno produljiti trajanje neprekidnog boravka u centru, ili trajanje boravka u centru na određeni broj sati. 
(6) Uz odluku o upućivanju u centar za odgoj sud može izreći i mjeru pojačanog nadzora. 
Pojačana briga i nadzor 
Članak 11. 
(1) Pojačana briga i nadzor izriče se kad sud ocijeni da utjecaj roditelja ili skrbnika na odgoj, ponašanje i razvoj maloljetnikove ličnosti nije dovoljan za ostvarenje svrhe odgojnih mjera već je potrebno poduzeti trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe. 
(2) Služba nadležna za provedbu pojačane brige i nadzora odredit će stručnu osobu koja će u suradnji s maloljetnikom, njegovim roditeljima, skrbnikom, tijelima socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, liječnicima i drugim stručnim osobama stalno utjecati na ličnost i ponašanje maloljetnika, brinuti se o njegovu liječenju i nadzirati ispunjenje njegovih obveza i dužnosti. 
(3) Kad izrekne ovu mjeru, sud će i roditeljima ili skrbniku dati posebne upute i obvezati ih da u svemu surađuju sa stručnom osobom. 
(4) Sud naknadno odlučuje o trajanju ove mjere, s tim da ono ne može biti kraće od šest mjeseci ni dulje od dvije godine. 
(5) Pri izricanju ove odgojne mjere sud može izreći maloljetniku jednu ili više posebnih obveza (članak 9.) ako je to potrebno radi uspješnijeg izvršenja izrečene mjere. 
(6) Kad služba nadležna za provedbu pojačane brige i nadzora utvrdi da roditelji ne postupaju po posebnoj uputi i ne surađuju sa stručnom osobom, moraju o tome izvjestiti državnog odvjetnika. 
Pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi 
Članak 12. 
(1) Pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi izriče se kad sud ocijeni da je za ostvarenje svrhe odgojnih mjera prema maloljetniku potrebno poduzeti trajnije i intenzivnije mjere odgoja, posebno obrazovanjem i radnim osposobljavanjem uz nadzor odgojitelja i drugih stručnjaka, a nije ujedno potrebno njegovo potpuno i trajnije odvajanje od dotadašnje sredine. 
(2) Sud naknadno odlučuje o trajanju ove odgojne mjere, s tim da ono ne može biti kraće od šest mjeseci ni dulje od dvije godine. 
(3) Pri izricanju ove odgojne mjere sud može izreći maloljetniku jednu ili više posebnih obveza (članak 9.) ako je to potrebno radi uspješnijeg izvršenja izrečene mjere. 
Upućivanje u centar za odgoj zbog neizvršenja posebnih obveza ili dužnosti 
Članak 13. 
Ako maloljetnik svojom krivnjom ne izvršava izrečene mu posebne obveze ili odbija ili na drugi način ometa izvršenje mjere pojačanog nadzora, sud može odlučiti da ga zbog toga uputi u centar za odgoj na neprekidni boravak u trajanju od najdulje mjesec dana. 
Upućivanje u odgojnu ustanovu 
Članak 14. 
(1) Upućivanje u odgojnu ustanovu sud će izreći kad je maloljetnika potrebno odvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nadzor odgojitelja i drugih stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, razvoj i odgoj, osobito glede obrazovanja i radnog osposobljavanja. 
(2) Odgojna mjera može se izvršavati u manjim stambenim cjelinama vezanim uz obrazovne, radne, zabavne, športske i druge sadržaje tih sredina. 
(3) U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine, s tim da sud odlučuje svakih šest mjeseci ima li osnove obustaviti izvršenje ove mjere ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom (članak 17. stavak 2.). 
Upućivanje u odgojni zavod 
Članak 15. 
(1) Upućivanje u odgojni zavod sud će izreći kad je maloljetnika nužno odvojiti od dosadašnje sredine, a s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje potrebno je primijeniti pojačane mjere odgoja. Pri odlučivanju o izricanju ove mjere, sud će osobito uzeti u obzir težinu i narav počinjenog djela i okolnost jesu li prema maloljetniku prije bile izrečene odgojne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora. 
(2) U odgojnom zavodu maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, s tim da sud odlučuje svakih šest mjeseci ima li osnove obustaviti izvršenje ove mjere ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom (članak 17. stavak 2.). 
Upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu 
Članak 16. 
(1) Prema maloljetniku s psihofizičkim oštećenjima sud može umjesto upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojni zavod izreći mjeru upućivanja u posebnu odgojnu ustanovu. 
(2) Ova mjera može se izreći i umjesto sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ako se u posebnoj odgojnoj ustanovi može osigurati liječenje maloljetnika i time postići svrha ove sigurnosne mjere. 
(3) Maloljetnik ostaje u posebnoj odgojnoj ustanovi dok je to potrebno za njegovo liječenje, zaštitu ili osposobljavanje ali ne dulje od tri godine. Ako maloljetnik postane punoljetan tijekom trajanja ove mjere, ispitat će se je li potrebno da i dalje ostane u toj ustanovi. 
(4) Sud odlučuje svakih šest mjeseci o potrebi nastavljanja ove odgojne mjere. 
Obustava izvršenja i zamjena odluke o odgojnim mjerama 
Članak 17. 
(1) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi očito utjecale na izbor mjere, sud može izvršenje izrečene mjere obustaviti ili izrečenu mjeru zamijeniti drugom mjerom. 
(2) Sud može tijekom izvršenja odgojne mjere, s obzirom na postignuti uspjeh, obustaviti izvršenje mjere ili je zamijeniti mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera, i to uz ova ograničenja: 
1) mjera pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi ne može se obustaviti, a niti zamijeniti drugom mjerom, prije isteka roka od šest mjeseci, 
2) mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka tog roka može se zamijeniti samo mjerom pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi ili upućivanja u odgojni zavod ili u posebnu odgojnu ustanovu, 
3) mjera upućivanja u odgojni zavod ne može se obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka tog roka može se zamijeniti samo upućivanjem maloljetnika u odgojnu ustanovu ili upućivanjem u posebnu odgojnu ustanovu. 
Učinak maloljetničkog zatvora i zatvora na izvršenje odgojne mjere 
Članak 18. 
Ako osobi po izricanju odgojne mjere ili tijekom njezina izvršenja bude za novo kazneno djelo izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili kazna zatvora od najmanje godinu dana, odgojna mjera neće se početi izvršavati, a ako je izvršenje započeto, obustavit će se čim započne izdržavanje zatvorske kazne. Ako je izrečena kazna zatvora ili maloljetničkog zatvora manja od jedne godine, sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni započeti ili nastaviti izvršenje odgojne mjere ili će mjeru ukinuti. 
Ponovno odlučivanje o odgojnoj mjeri 
Članak 19. 
(1) Ako je od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena zavodska odgojna mjera proteklo više od jedne godine, a od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena druga odgojna mjera više od šest mjeseci, a da izvršenje nije ni započeto, sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. Pritom sud može odlučiti da se izrečena mjera izvrši ili ne izvrši ili zamijeni nekom drugom mjerom. 
(2) Sud će tako postupiti i kad je izvršenje zavodske mjere bilo započeto, ali se zbog bijega maloljetnika ili iz nekog drugog razloga mjera nije izvršavala dulje od jedne godine. 
Uvjetni otpust u tijeku izvršenja zavodske mjere 
Članak 20. 
(1) Sud može uvjetno otpustiti maloljetnika kojemu je izrečena zavodska mjera ako se mjera izvršava najmanje šest mjeseci. Takvu odluku sud može donijeti samo ako se na osnovi postignutog uspjeha u odgoju može opravdano očekivati da će se maloljetnik u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati, nastaviti školovanje ili rad i da neće činiti kaznena djela. 
(2) Sud može odlučiti da se za vrijeme uvjetnog otpusta maloljetniku izrekne mjera pojačanog nadzora. 
(3) Sud može opozvati uvjetni otpust ako maloljetnik počini novo kazneno djelo, izbjegava školu ili zaposlenje, ne drži se izrečenih obveza u okviru mjere pojačanoga nadzora, ili se u sredini u kojoj živi tako loše ponaša da očito nema opravdanog razloga za njegov boravak izvan zavoda. U tom slučaju vrijeme provedeno na prijevremenom otpustu neće se uračunati u vrijeme trajanja odgojne mjere (članak 14. stavak 3., članak 15. stavak 2. i članak 16. stavak 3.). 
(4) Uvjetni otpust traje najdulje do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamijeni drugom mjerom. 
Izricanje odgojnih mjera za stjecaj kaznenih djela 
Članak 21. 
(1) Za kaznena djela u stjecaju za koja odluči izreći odgojne mjere sud će izreći samo jednu odgojnu mjeru. 
(2) Prema odredbi iz stavka 1. ovoga članka sud će postupiti i kad nakon izrečene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njezina izricanja počinio neko kazneno djelo. 
Podaci iz evidencije o odgojnim mjerama 
Članak 22. 
Podaci iz evidencije o izrečenim odgojnim mjerama mogu se dati samo državnom odvjetništvu i sudu povodom novog kaznenog postupka prema evidentiranoj osobi kao i tijelima koja izvršavaju odgojnu mjeru. 
3. Maloljetnički zatvor 
Posebnost maloljetničkog zatvora 
Članak 23. 
(1) Maloljetnički zatvor je kazna lišenja slobode s posebnostima u odnosu na uvjete izricanja, trajanje, svrhu i sadržaj sankcije. 
(2) Maloljetnički se zatvor može izreći starijem maloljetniku za kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ako je s obzirom na narav i težinu djela i visoki stupanj krivnje potrebno izreći kaznu. 
Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora 
Članak 24. 
(1) Maloljetnički zatvor ne može biti kraći od šest mjeseci ni dulji od pet godina, a izriče se na pune godine i mjesece. Međutim za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od deset godina, maloljetnički zatvor može trajati do deset godina. 
(2) Maloljetnički zatvor ne može se odmjeriti u duljem trajanju od propisane kazne za počinjeno djelo, ali sud nije obvezan na najmanju propisanu mjeru te kazne. 
(3) Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne (članak 56. stavak 2. Kaznenog zakona), imajući pri tome posebno na umu stupanj zrelosti maloljetnika, vrijeme koje je potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno osposobljavanje, s tim da u odnosu na stupanj krivnje kazna može biti i kraća, ako je to dovoljno za postignuće svrhe kažnjavanja. 
Izricanje maloljetničkog zatvora za stjecaj kaznenih djela 
Članak 25. 
(1) Za stjecaj kaznenih djela sud će izreći jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora, u granicama iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svako pojedino djelo. Ako smatra da za neko djelo maloljetnika treba kazniti, a za druga djela izreći mu odgojnu mjeru, izreći će samo kaznu maloljetničkog zatvora. 
(2) Kad sud nakon izricanja kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neko kazneno djelo, postupit će po odredbi stavka 1. ovoga članka. 
Uvjetni otpust iz maloljetničkog zatvora 
Članak 26. 
(1) Osuđenik na kaznu maloljetničkog zatvora može se pustiti na uvjetni otpust ako je izdržao najmanje jednu trećinu kazne, ali ne prije nego što je proveo šest mjeseci u kaznenom zavodu. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud može izreći mjeru pojačanog nadzora. Uvjetni otpust traje do isteka vremena za koje je kazna izrečena. 
(2) Sud će opozvati uvjetni otpust ako osuđenik dok je na uvjetnom otpustu počini jedno ili više kaznenih djela za koja je izrečena bezuvjetna kazna zatvora ili maloljetničkog zatvora od šest mjeseci ili u duljem trajanju. 
Pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora 
Članak 27. 
(1) Sud može presudom izreći da je maloljetnik kriv za kazneno djelo i istodobno pridržati izricanje kazne maloljetničkog zatvora kad smatra da se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može počinitelja odvratiti od daljnjih kaznenih djela. Sud će maloljetniku uz presudu izreći odgojnu mjeru pojačanog nadzora i jednu ili više posebnih obveza. 
(2) Sud presudom određuje da maloljetniku može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme što ga odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od tri godine (vrijeme kušnje), počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera. 
(3) Sud može nakon isteka najmanje jedne godine vremena kušnje, i nakon što sasluša predstavnika centra za socijalnu skrb, izreći konačni pridržaj izricanja kazne, ako nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće počiniti daljnih kaznenih djela. 
Naknadno izricanje maloljetničkog zatvora 
Članak 28. 
(1) Ako maloljetnik kojemu je pridržano izricanje maloljetničkog zatvora (članak 27.) bude zbog novog kaznenog djela počinjenog prije isteka vremena kušnje osuđen ili mu bude izrečena odgojna mjera, sud će mu izreći kaznu za prije počinjeno djelo ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili odgojnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od daljnjih kaznenih djela. Kazna za prije počinjeno djelo može se izreći i ako maloljetnik unatoč izričitom upozorenju suda odbija ispunjenje posebne obveze, ili ako se ustrajno suprostavlja provođenju izrečene odgojne mjere. 
(2) Pri izricanju jedinstvene kazne postupit će se prema odredbama o odmjeravanju kazne za stjecaj kaznenih djela. 
(3) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud ne izreče kaznu, odlučit će ostaju li na snazi već izrečene odgojne mjere ili će izreći druge mjere. 
(4) Kazna se može naknadno izreći najkasnije unutar šest mjeseci nakon proteka vremena kušnje ili nakon dovršenja postupka zbog novog kaznenog djela. 
Zastara izvršenja maloljetničkog zatvora 
Članak 29. 
Kazna maloljetničkog zatvora ne može se izvršiti ako protekne: 
- pet godina od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od pet godina, 
- tri godine od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od tri godine, 
- dvije godine od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine. 
4. Sigurnosne mjere 
Primjena sigurnosnih mjera prema maloljetnicima 
Članak 30. 
Prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela mogu se uz odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora primijeniti sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, protjerivanja stranca iz zemlje i oduzimanja predmeta, a prema starijem maloljetniku i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom. 
5. Posebne odredbe o zastari kaznenog postupanja i o materijalnopravnoj svrhovitosti 
Djelo počinjeno u mlađoj maloljetnosti 
Članak 31. 
(1) Punoljetnoj osobi koja je navršila dvadesetijednu godinu života ne može se suditi za kazneno djelo koje je počinila kao mlađi maloljetnik. 
(2) Punoljetnoj osobi koja u vrijeme suđenja nije navršila dvadesetijednu godinu života može se suditi za kazneno djelo koje je počinila kao mlađi maloljetnik samo ako je za počinjeno djelo propisana kazna zatvora dulja od pet godina. Toj osobi sud može izreći samo zavodsku odgojnu mjeru. Prosuđujući hoće li će i koju od tih mjera izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti iz vremena počinjenja djela, osobito težinu i narav djela, vrijeme koje je proteklo od njegova počinjenja, ponašanje počinitelja, obiteljske prilike, kako se počinitelj uključio u redoviti život i svrhu primjene mjere. Izrečena mjera može trajati do navršene dvadesetitreće godine života počinitelja. 
Djelo počinjeno u starijoj maloljetnosti 
Članak 32. 
(1) Punoljetnoj osobi može se za kazneno djelo koje je počinila kao stariji maloljetnik izreći odgojna mjera posebnih obveza, odgojna mjera pojačanoga nadzora i kazna maloljetničkog zatvora, a ako počinitelj u vrijeme suđenja nije navršio dvadesetijednu godinu života, i zavodska odgojna mjera. Prosuđujući hoće li i koju od ovih sankcija izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti iz vremena počinjenja djela, osobito težinu i narav djela, vrijeme koje je proteklo od njegova počinjenja, ponašanje počinitelja, obiteljske prilike, kako se počinitelj uključio u redoviti život i svrhu što je treba postići tim sankcijama. Izrečene odgojne mjere mogu trajati do navršene dvadesetitreće godine počiniteljeva života. 
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka punoljetnoj osobi koja je u vrijeme suđenja navršila dvadesetijednu godinu života, sud može umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora. Ako je osoba u vrijeme suđenja navršila dvadeset i tri godine života, sud će joj umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora. Kazna zatvora ima u pogledu rehabilitacije i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora. 
6. Objavljivanje presude 
Članak 33. 
Odredba članka 83. Kaznenog zakona o javnom objavljivanju presude ne primjenjuje se prema maloljetnom počinitelju kaznenog djela. 
II. Odredbe o sudovima i kaznenopostupovne odredbe 
A. SUDOVI ZA MLADEŽ 
1. Opće odredbe 
Članak 34. 
U kaznenim predmetima maloljetnika sude sudovi za mladež (članak 36. stavak 1. i 2.). 
Članak 35. 
Nadležnost suda za mladež prestaje s navršenom dvadeset trećom godinom počiniteljeva života. 
2. Ustrojstvo sudova za mladež 
Članak 36. 
(1) U općinskim sudovima u sjedištu županijskog suda i u županijskim sudovima ustrojit će se odjeli za mladež koji se sastoje od vijeća za mladež (članak 57. stavak 1. i 2.) i sudaca za mladež (članak 57. stavak 6.). 
(2) U Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ustrojit će se vijeće za mladež (članak 57. stavak 3.). 
Članak 37. 
Suci za mladež u općinskim i županijskim sudovima i državni odvjetnici koji postupaju pred tim sudovima (državni odvjetnici za mladež) moraju imati izražena nagnuća za odgoj, potrebe i probitke mladeži, te vladati osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne pedagogije i socijalne skrbi za mlade osobe. 
Članak 38. 
Suce za mladež u općinskim i županijskim sudovima postavlja na vrijeme od pet godina, iz reda sudaca odnosnih sudova, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a državne odvjetnike za mladež postavlja na vrijeme od pet godina, iz reda državnih odvjetnika ili zamjenika državnih odvjetnika u odnosnim državnim odvjetništvima, državni odvjetnik Republike Hrvatske. Nakon isteka pet godina, sudac, odnosno državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika može biti ponovno postavljen za suca za mladež odnosno za državnog odvjetnika za mladež. 
Članak 39. 
Suce vijeća za mladež Vrhovnog suda Republike Hrvatske određuje se godišnjim rasporedom poslova Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a zamjenika državnog odvjetnika koji postupa pred tim vijećem godišnjim rasporedom poslova Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. 
Članak 40. 
(1) U vijećima za mladež (članak 36. stavak 1. i 2.) u suđenju sudjeluju suci porotnici za mladež. 
(2) Suci porotnici za mladež imenuju se iz reda profesora, učitelja, odgojitelja i drugih osoba koje imaju iskustva u odgoju mladih osoba. 
Članak 41. 
Pri odjelima za mladež županijskih sudova postoji istražni sudac kojeg određuje predsjednik županijskog suda godišnjim rasporedom poslova. 
Članak 42. 
(1) Sudovi iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona i državna odvjetništva koja pred njima postupaju, imaju stručne suradnike (savjetnike): socijalne pedagoge-defektologe i socijalne radnike. 
(2) Stručni suradnici u sudu u tijeku pripremnog postupka prema maloljetniku prikupljaju podatke o maloljetnikovoj ličnosti; na sjednici vijeća ili na glavnoj raspravi daju stručno mišljenje o vrsti sankcije koju bi bilo opravdano izreći; prikupljaju podatke o uspješnosti izvršenja odgojne mjere i daju mišljenje vijeću za maloljetnike o potrebi obustave ili zamjene odgojne mjere. Savjetnici u državnom odvjetništvu prikupljaju podatke potrebne državnom odvjetniku za donošenje odluke o svrhovitosti pokretanja postupka prema maloljetniku, te opravdanosti predlaganja obustave pripremnog postupka prema maloljetniku. 
B. POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA 
1. Opće odredbe 
Članak 43. 
(1) U postupku prema maloljetnom počinitelju kaznenog djela koji u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nije navršio dvadeset tri godine života primjenjuju se odredbe ovoga Zakona, te odredbe Zakona o kaznenom postupku ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona. 
(2) Odredbe članka 48. stavka 1. i 2., članka 49. stavka 2. i 3., članka 50., 51., 72., 83. i 84. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuju se u postupku prema počinitelju koji je u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja navršio dvadeset jednu godinu života. 
Članak 44. 
Kad se u tijeku postupka utvrdi da osoba u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršila četrnaest godina života (dijete), kazneni će se postupak obustaviti i podaci o djelu i počinitelju dostaviti centru za socijalnu skrb. 
Članak 45. 
(1) Kazneni postupak prema maloljetniku pokreće se za sva kaznena djela samo na zahtjev državnog odvjetnika. 
(2) Za kaznena djela za koja se postupa po prijedlogu ili po privatnoj tužbi postupak se može pokrenuti ako je ovlaštena osoba stavila prijedlog za pokretanje postupka nadležnom državnom odvjetniku u roku od tri mjeseca od dana kad je saznala za kazneno djelo i počinitelja. 
Članak 46. 
U kaznenom postupku prema maloljetniku oštećenik ne može stupiti na mjesto tužitelja. 
Članak 47. 
Odredbe Zakona o kaznenom postupku o skraćenom postupku ne primjenjuju se u kaznenom postupku prema maloljetniku. 
Članak 48. 
(1) Maloljetniku se ne može suditi u odsutnosti. 
(2) Pri ispitivanju maloljetnika i poduzimanju drugih radnji kojima je maloljetnik nazočan, postupat će se obazrivo, tako da, s obzirom na duševnu razvijenost i osobna svojstva maloljetnika, vođenje kaznenog postupka ne šteti razvoju svekolike njegove ličnosti. 
Članak 49. 
(1) Maloljetnik može imati branitelja kad državni odvjetnik uvjetuje nepokretanje postupka prema maloljetniku ispunjenjem određene obveze (članak 64.). 
(2) Maloljetnik mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora dulja od tri godine, a za ostala kaznena djela za koja je propisana blaža kazna - ako sudac za mladež ocijeni da je maloljetniku potreban branitelj. 
(3) Ako u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili rođaci ne uzmu branitelja, postavit će mu ga po službenoj dužnosti sudac za mladež. 
(4) Kad ne postoje uvjeti za obveznu obranu, sudac za mladež može postaviti branitelja maloljetniku koji prema svome imovnom stanju ne može sam snositi troškove obrane, i to na maloljetnikov zahtjev ili na zahtjev njegova zakonskog zastupnika ili rođaka. 
(5) Branitelj se postavlja po mogućnosti iz reda odvjetnika sa izraženim sklonostima i osnovnim znanjima u području odgoja i skrbi za mlade osobe. 
(6) Maloljetnikov branitelj može biti samo odvjetnik. 
Članak 50. 
(1) Maloljetnika se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe hitnog postupanja ili drugih okolnosti. 
(2) Maloljetnika dovode službenici redarstvenih vlasti u civilnoj odjeći, osim u slučajevima opasnih počinitelja ili najtežih kaznenih djela. 
(3) Dostava odluka i drugih dopisa maloljetniku obavlja se prema odredbama članka 147. Zakona o kaznenom postupku, ali se maloljetniku neće dostavljati odluke isticanjem na oglasnoj ploči suda, niti će se primjenjivati odredba članka 143. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku. 
Članak 51. 
Sudovi za mladež izvješćuju centre za socijalnu skrb kad u kaznenom postupku utvrđene činjenice i okolnosti upućuju na potrebu poduzimanja mjera radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnika. 
Članak 52. 
(1) U postupku prema maloljetniku, uz ovlasti što ih izričito predviđaju odredbe ovoga Zakona, predstavnik centra za socijalnu skrb ima pravo upoznati se s tijekom postupka, u tijeku tog postupka stavljati prijedloge i upozoravati na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje ispravne odluke. 
(2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku državni odvjetnik obavijestit će nadležni centar za socijalnu skrb. 
Članak 53. 
Nitko ne može biti oslobođen dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi (članak 70.). 
Članak 54. 
Tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetniku i druga tijela i ustanove od kojih se traže obavijesti, izvješća ili mišljenja dužna su najhitnije postupiti kako bi se postupak što prije završio. 
Članak 55. 
(1) Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek kaznenog postupka prema maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku. 
(2) Objaviti se može samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, ali se tada ne smije navesti ime maloljetnika i ostali podaci na temelju kojih bi se moglo zaključiti o kojem je maloljetniku riječ. 
2. Nadležnost i sastav suda 
Članak 56. 
Za suđenje u kaznenim predmetima maloljetnika iz nadležnosti svih općinskih sudova s područja istog županijskog suda nadležan je općinski sud u sjedištu tog županijskog suda. 
Članak 57. 
(1) Vijeće za mladež općinskog suda sastavljeno je od suca za mladež i dva suca porotnika za mladež. 
(2) Vijeće za mladež županijskog suda sastavljeno je od suca za mladež i dva suca porotnika za mladež, a kad sudi u drugom stupnju na raspravi, sastavljeno je od dva suca, od kojih je najmanje jedan sudac za mladež, i tri suca porotnika za mladež. 
(3) Vijeće za mladež Vrhovnog suda Republike Hrvatske sastavljeno je od tri suca, kad sudi u drugom stupnju na raspravi sastavljeno je od dva suca i tri suca porotnika za mladež, a kad odlučuje u trećem stupnju i o izvanrednim pravnim lijekovima sastavljeno je po općim propisima. 
(4) U sastavu vijeća za mladež suci porotnici moraju biti osobe različitog spola. 
(5) Vijeće za mladež županijskog suda i vijeće za mladež Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sastavu propisanom u stavku 2. i 3. ovoga članka odlučuje o žalbama te u drugim slučajevima određenim ovim Zakonom. 
(6) Sudac za mladež općinskog i županijskog suda provodi pripremni postupak i obavlja druge poslove u postupku prema maloljetnicima. 
Članak 58. 
Sud nadležan za odlučivanje u drugom stupnju odlučuje o žalbama protiv odluka vijeća za mladež suda prvoga stupnja i o žalbama protiv rješenja državnog odvjetnika i suca za mladež u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, kao i u slučajevima kad je u ovom Zakonu i u Zakonu o kaznenom postupku određeno da odlučuje vijeće za mladež višeg suda. 
Članak 59. 
Mjesno je nadležan za postupak prema maloljetniku, u pravilu, sud njegova prebivališta; a ako maloljetnik nema prebivališta ili ono nije poznato - sud maloljetnikova boravišta. Postupak se može provesti pred sudom boravišta maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta izvršenja kaznenog djela ako je očito da će se pred tim sudom lakše provesti postupak. 
3. Razdvojeni i jedinstveni postupak 
Članak 60. 
(1) Kad je maloljetnik sudjelovao u izvršenju kaznenog djela zajedno s punoljetnom osobom, postupak prema njemu razdvojit će se i provesti prema odredbama ovoga Zakona. 
(2) Postupak prema maloljetniku može se iznimno spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, i to samo ako razdvajanje postupka nije nikako moguće bez štete za svestrano razjašnjenje stvari. Rješenje o tome donosi vijeće za mladež nadležnog suda na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika. Protiv toga rješenja nije dopuštena žalba. 
(3) Kada se provodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne počinitelje, glede maloljetnika uvijek će se primijeniti odredbe članka 48. do 55., članka 63. do 65., članka 70., 74., 82. stavka 2. i članka 83. kada se na glavnoj raspravi razjašnjavaju pitanja koja se odnose na maloljetnika, te članka 84. stavka 1., članka 85. stavka 5., članka 86. i 89. ovoga Zakona, dok će se odgovarajuće primijeniti odredbe članka 72. i 73., a ostale odredbe ovoga Zakona ako njihova primjena nije u suprotnosti s vođenjem spojenog postupka. U jedinstvenom postupku istragu provodi određeni istražni sudac pri županijskom sudu (članak 41.). 
(4) Kad je maloljetnik sudjelovao u izvršenju kaznenog djela s mlađom punoljetnom osobom, za suđenje je nadležno vijeće za mladež, a kad je sudjelovao u izvršenju kaznenog djela s odraslom osobom, sud po općim propisima. 
Članak 61. 
(1) Kad je ista osoba počinila neko kazneno djelo kao maloljetnik a neko kao mlađi punoljetnik koji u vrijeme pokretanja postupka odnosno suđenja nije navršio dvadeset tri godine života, provest će se jedinstveni postupak po odredbama članka 43. ovoga Zakona. Ako je počinitelj u vrijeme suđenja navršio dvadeset tri godine života, jedinstveni postupak provest će se po općim propisima. 
(2) Kad je ista osoba počinila neko kazneno djelo kao maloljetnik a neko kad je navršila dvadeset jednu godinu života, jedinstveni postupak provest će se prema odredbi Zakona o kaznenom postupku o spajanju postupka. 
4. Pretpripremni postupak 
Članak 62. 
(1) Ako državni odvjetnik, odlučujući prema članku 45. ovoga Zakona, ocijeni da nema osnove zahtijevati pokretanje kaznenog postupka prema maloljetniku (članak 174. Zakona o kaznenom postupku), obavijestit će o tome oštećenika, uz navođenje razloga, a ako su redarstvene vlasti podnijele prijavu, obavijestit će i to tijelo. 
(2) Oštećenik može u roku od osam dana od primitka obavijesti državnog odvjetnika zahtijevati da vijeće za mladež višeg suda odluči o pokretanju postupka. Vijeće donosi odluku nakon pribavljenog mišljenja državnog odvjetnika. Vijeće može odlučiti da se postupak ne pokrene ili da se prema maloljetniku pokrene postupak pred sucem za mladež. 
(3) Kad vijeće odluči da se prema maloljetniku pokrene postupak, nadležni će državni odvjetnik preuzeti postupak prema maloljetniku. 
Članak 63. 
(1) Za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do pet godina ili novčana kazna državni odvjetnik može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje kaznenog postupka iako postoji osnovana sumnja da je maloljetnik počinio kazneno djelo ako smatra da ne bi bilo svrhovito da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na narav kaznenog djela i okolnosti u kojima je djelo počinjeno, prijašnji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. Radi utvrđivanja tih okolnosti državni odvjetnik može zatražiti obavijest od roditelja, odnosno maloljetnikova skrbnika, drugih osoba i ustanova, a može zatražiti da te podatke prikupi savjetnik u državnom odvjetništvu; kad je to potrebno, može te osobe i maloljetnika pozvati u državno odvjetništvo radi neposrednog obavještavanja. 
(2) O odluci iz stavka 1. ovoga članka obavijestit će državni odvjetnik, uz navođenje razloga, centar za socijalnu skrb i oštećenika s uputom da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a ako su redarstvene vlasti podnijele prijavu, obavijestit će i to tijelo. 
Članak 64. 
(1) Državni odvjetnik može odluku o nepokretanju postupka (članak 63.) uvjetovati spremnošću maloljetnika: 
a) da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nanesenu kaznenim djelom (u granicama iz članka 9. stavak 2. točka 2.); 
b) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja (u okvirima iz članka 9. stavak 2. točka 7.); 
c) da se podvrgne postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti (u smislu članka 9. stavak 2. točka 9.). 
(2) Nakon što, uz suradnju i nadzor centra za socijalnu skrb, maloljetnik ispuni obveze, državni odvjetnik donosi konačnu odluku o nepokretanju postupka prema maloljetniku. 
(3) O odluci iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavijestit će državni odvjetnik, uz navođenje razloga, centar za socijalnu skrb i oštećenika s uputom da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a ako su redarstvene vlasti podnijele prijavu, obavijestit će i to tijelo. 
Članak 65. 
(1) Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u tijeku ili su ove sankcije pravomoćno izrečene ili je maloljetnik odlukom centra za socijalnu skrb smješten u ustanovu socijalne skrbi, državni odvjetnik može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje kaznenog postupka za drugo kazneno djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu i narav djela i pobude iz kojih je ono počinjeno vođenje postupka i izricanje sankcije za to djelo očito ne bi imalo svrhe. 
(2) O odluci iz stavka 1. ovoga članka obavijestit će državni odvjetnik, uz navođenje razloga, centar za socijalnu skrb i oštećenika s uputom da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a ako su redarstvene vlasti podnijele prijavu, obavijestit će i to tijelo. 
Članak 66. 
(1) Pribavljanje podataka o kaznenom djelu i počinitelju, prikupljanje potrebnih obavijesti od osumnjičenog maloljetnika i ostalih osoba te druge izvide obavljaju redarstvene vlasti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku. 
(2) U predmetima kaznenih djela maloljetnika postupaju službenici redarstvenih vlasti specijalizirani za poslove maloljetničkog kriminaliteta. 
Članak 67. 
(1) Redarstvene vlasti su ovlaštene uhititi maloljetnika pod uvjetima određenim u članku 95. Zakona o kaznenom postupku i moraju ga odmah dovesti sucu za mladež ili ga pustiti na slobodu. O uhićenju sudac za mladež dužan je odmah obavijestiti maloljetnikove roditelje, odnosno skrbnika. 
(2) Sudac za mladež može odrediti da se uhićenik koji mu je doveden zadrži do 24 sata. 
(3) Ako zbog okolnosti ne može postupati sudac za mladež, radnje iz stavka 1. i 2. ovoga članka poduzet će istražni sudac i o tome obavijestiti suca za mladež. 
(4) O žalbi protiv rješenja o zadržavanju odlučuje vijeće iz članka 20. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku. 
5. Pripremni postupak 
Članak 68. 
(1) Zahtjev za pokretanje pripremnog postupka podnosi državni odvjetnik sucu za mladež nadležnog suda. 
(2) Ako se sudac za mladež složi sa zahtjevom donijet će rješenje o pokretanju pripremnog postupka. Protiv rješenja maloljetnik se može žaliti. O žalbi odlučuje vijeće za mladež višeg suda. 
(3) Ako se sudac za mladež ne složi sa zahtjevom, zatražit će da o tome odluči vijeće za mladež višeg suda. 
(4) Sudac za mladež može povjeriti redarstvenim vlastima da izvrše nalog o pretrazi stana ili osobe ili o privremenom oduzimanju predmeta, na način predviđen Zakonom o kaznenom postupku, a može im na prijedlog državnog odvjetnika povjeriti izvršenje pojedine radnje u slučajevima predviđenim u članku 193. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku. 
Članak 69. 
(1) Ako je za kazneno djelo predviđena kazna zatvora do pet godina ili blaža kazna, državni odvjetnik može staviti sucu za mladež obrazloženi prijedlog za kažnjavanje, odnosno za primjenu odgojne mjere maloljetniku i bez provođenja pripremnoga postupka, ako prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo i na maloljetnikovu ličnost daju dovoljno osnove za stavljanje takva prijedloga. 
(2) Ako sudac za mladež, nakon što ispita maloljetnika, ustanovi da je udovoljeno uvjetima za stavljanje prijedloga za primjenu odgojne mjere odnosno kažnjavanje i bez provođenja pripremnoga postupka i ako je maloljetnik dao svoju privolu, dostavit će prijedlog vijeću radi suđenja. U protivnom postupit će s prijedlogom kao sa zahtjevom za pokretanje pripremnoga postupka. 
Članak 70. 
(1) U pripremnom postupku prema maloljetniku, uz činjenice koje se odnose na kazneno djelo, posebno će se utvrditi godine maloljetnikova života, okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispitat će se sredina u kojoj i prilike u kojima maloljetnik živi i ostale okolnosti koje se tiču njegove ličnosti. 
(2) Radi utvrđivanja tih okolnosti saslušat će se maloljetnikov roditelj, njegov skrbnik i druge osobe koje mogu dati potrebne podatke. O tim okolnostima zatražit će se izvješće od centra za socijalnu skrb; a ako je prema maloljetniku bila primijenjena odgojna mjera, pribavit će se izvješće o primjeni te mjere. 
(3) Podatke o ličnosti maloljetnika pribavlja sudac za mladež. Sudac za mladež može povjeriti prikupljanje tih podataka stručnom suradniku kao i centru za socijalnu skrb. 
(4) Kad je za utvrđivanje maloljetnikova zdravstvenog stanja, njegove duševne razvijenosti, psihičkih svojstava ili sklonosti, potrebno da maloljetnika pregledaju vještaci, za takav pregled odredit će se liječnici, psiholozi ili pedagozi. Takvi pregledi maloljetnika mogu se obaviti u zdravstvenoj ili sličnoj ustanovi. 
Članak 71. 
(1) Sudac za mladež sam određuje način provođenja pojedinih radnji, postupajući pritom prema odredbama Zakona o kaznenom postupku s posebnim obzirom na prava okrivljenika na obranu, prava oštećenika i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. 
(2) Radnjama u pripremnom postupku mogu biti nazočni državni odvjetnik, maloljetnik, smisleno odredbi članka 198. Zakona o kaznenom postupku - osim ako postoje razlozi navedeni u članku 83. stavku 4. ovoga Zakona - i branitelj. Ispitivanje maloljetne osobe kad je to potrebno obavit će se uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe. Sudac za mladež može odobriti da radnjama u pripremnom postupku budu nazočni predstavnik centra za socijalnu skrb i roditelji odnosno skrbnik maloljetnika. Kad su navedene osobe nazočne tim radnjama mogu stavljati prijedloge i upućivati pitanja osobi koja se ispituje odnosno preslušava. 
Članak 72. 
(1) Sudac za mladež može sam ili na prijedlog državnog odvjetnika odrediti da se maloljetnik u tijeku pripremnog postupka privremeno stavi pod nadzor centra za socijalnu skrb radi pružanja pomoći i zaštite, ili da se privremeno smjesti u ustanovu socijalne skrbi, kad je to primjereno očekivanoj sankciji, da bi se maloljetnik zaštitio od daljnjeg ugrožavanja njegova razvoja, posebno od napasti ponavljanja kaznenog djela. 
(2) Rješenje o privremenom smještaju donosi sudac za mladež. O žalbi protiv rješenja odlučuje vijeće za mladež višeg suda. 
(3) Provođenje privremenog smještaja ravna se prema odredbama koje vrijede za te ustanove. 
(4) Troškovi smještaja isplaćuju se unaprijed iz sredstava proračuna i ulaze u troškove kaznenog postupka. 
Članak 73. 
(1) Sudac za mladež može odrediti da se maloljetnik stavi u pritvor ako za to postoje razlozi iz članka 102. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku. Pritvor se smije primijeniti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju, i samo ako njegovu svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza (članak 90. Zakona o kaznenom postupku) ili privremenog smještaja (članak 72.). 
(2) O pritvaranju maloljetnika sudac za mladež dužan je odmah obavijestiti roditelje, skrbnika ili ustanovu kojoj je maloljetnik povjeren na odgoj i čuvanje kao i centar za socijalnu skrb. 
(3) Na osnovi rješenja o pritvoru što ga je donio sudac za mladež pritvor može trajati najviše mjesec dana. Vijeće istoga suda može iz opravdanih razloga produljiti pritvor još za mjesec dana i najviše još za daljnjih mjesec dana. 
(4) O žalbi protiv rješenja suca za mladež i o žalbi protiv rješenja vijeća za mladež odlučuje vijeće iz članka 57. stavka 5. ovoga Zakona. O žalbi protiv rješenja suca za mladež, ako vijeće iz članka 57. stavka 5. ovoga Zakona zbog okolnosti ne može postupati, odlučit će vijeće prema općim propisima (članak 110. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku). 
Članak 74. 
(1) Maloljetnika će se smjestiti u pritvor, u pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba. 
(2) Sudac za mladež može odrediti da maloljetnik bude u pritvoru zajedno s punoljetnim osobama ako bi usamljenje maloljetnika dulje trajalo a postoji mogućnost da se maloljetnik stavi u prostoriju s punoljetnom osobom koja na njega ne bi štetno djelovala. 
(3) Pritvorenim maloljetnicima treba omogućiti rad i prema okolnostima poduku korisnu za njihov odgoj i zanimanje. 
(4) Sudac za mladež dužan je u obavljanju nadzora nad postupanjem s pritvorenim maloljetnicima, posebice s obzirom na mladu dob pritvorenika, obilaziti pritvorenike, primati od njih usmene i pisane pritužbe i poduzimati potrebne mjere da se utvrđene nepravilnosti otklone. 
Članak 75. 
Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na počinjenje kaznenog djela i na ličnost maloljetnika, sudac za mladež dostavlja spise nadležnom državnom odvjetniku koji je dužan, u roku od osam dana, zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili izjaviti da odustaje od postupka ili staviti prijedlog za obustavu postupka ili obrazloženi prijedlog za kažnjavanje odnosno za primjenjivanje odgojne mjere. 
Članak 76. 
(1) Ako državni odvjetnik ustanovi da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku i izjavi da odustaje od postupka, sudac za mladež obustavit će postupak prema maloljetniku i o tome obavijestiti oštećenika. 
(2) Oštećenik može u roku od osam dana od primitka obavijesti suca za mladež zahtijevati da vijeće za mladež višeg suda odluči o nastavku postupka. Vijeće donosi odluku nakon pribavljenog mišljenja državnog odvjetnika. 
(3) Kad vijeće odluči da je oštećenikov zahtjev osnovan nadležni će državni odvjetnik nastaviti postupak prema maloljetniku. 
Članak 77. 
(1) Ako državni odvjetnik ustanovi da nije svrhovito vođenje postupka prema maloljetniku (članak 63. i 65.) stavit će prijedlog sucu za mladež da obustavi postupak, i o tome obavijestiti centar za socijalnu skrb. 
(2) Ako se sudac za mladež ne suglasi s prijedlogom državnog odvjetnika, zatražit će da o tome odluči vijeće za mladež višeg suda. Vijeće donosi odluku nakon pribavljenog mišljenja državnog odvjetnika. 
(3) Kad vijeće ne prihvati prijedlog o obustavi postupka nadležni će državni odvjetnik nastaviti postupak prema maloljetniku. 
Članak 78. 
(1) Prijedlog državnog odvjetnika za primjenu odgojne mjere ili za kažnjavanje treba sadržavati ime i prezime maloljetnika i JMBG, njegove godine života, opis kaznenog djela, dokaze iz kojih proizlazi da je maloljetnik počinio to djelo, obrazloženje koje treba sadržavati ocjenu duševne razvijenosti maloljetnika i prijedlog da se maloljetnik kazni, odnosno da se prema njemu primijeni odgojna mjera. 
(2) Bitni sadržaj prikupljenih podataka o maloljetnikovoj ličnosti (članak 70.) valja izložiti tako da to, koliko je moguće, ne djeluje štetno na maloljetnikov odgoj. 
6. Postupak pred vijećem 
Članak 79. 
(1) Kad predsjednik vijeća primi prijedlog državnog odvjetnika (članak 78.) i ustanovi da nema osnove za vođenje postupka, ili da ne bi bilo svrhovito (članak 63. i 65.) daljnje vođenje postupka, zatražit će da o tome odluči vijeće za mladež višeg suda. Vijeće donosi odluku nakon pribavljenog mišljenja državnog odvjetnika. 
(2) Vijeće može obustaviti postupak prema maloljetniku ili odlučiti da se postupak nastavi pred vijećem prvostupanjskog suda. 
Članak 80. 
(1) Ako predsjednik vijeća ne zatraži odluku vijeća višeg suda, ili kad vijeće višeg suda odluči da se prema maloljetniku postupak nastavi, predsjednik vijeća dužan je u roku od osam dana zakazati sjednicu vijeća ili glavnu raspravu. 
(2) Kazna i zavodske mjere mogu se izreći samo nakon održane glavne rasprave. Ostale odgojne mjere mogu se izreći i u sjednici vijeća. 
(3) U sjednici vijeća može se odlučiti da se održi glavna rasprava. 
Članak 81. 
(1) Na sjednicu vijeća pozvat će se maloljetnik, branitelj, roditelji maloljetnika, odnosno skrbnik i državni odvjetnik, a o sjednici će se obavijestiti i može joj biti nazočan predstavnik centra za socijalnu skrb. 
(2) Ako maloljetnik ne dođe na sjednicu sud može odlučiti da se sjednica održi i u njegovoj odsutnosti ako maloljetnikova nazočnost nije nužna. 
Članak 82. 
(1) Kad vijeće odlučuje na temelju glavne rasprave, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe Zakona o kaznenom postupku o pripremama za glavnu raspravu, o upravljanju glavnom raspravom, o odgodi i prekidanju glavne rasprave, o zapisniku i o tijeku glavne rasprave, ali sud može odstupiti od tih pravila ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila svrhovita. 
(2) Pored osoba navedenih u članku 286. Zakona o kaznenom postupku, na glavnu raspravu pozvat će se roditelji maloljetnika, odnosno skrbnik i predstavnik centra za socijalnu skrb. Nedolazak roditelja, skrbnika ili predstavnika centra za socijalnu skrb ne sprečava sud da održi glavnu raspravu. 
(3) Osim maloljetnika glavnoj raspravi mora biti nazočan i državni odvjetnik, a u slučajevima obvezne obrane i branitelj. 
Članak 83. 
(1) Kad se sudi maloljetniku, uvijek se isključuje javnost. 
(2) Vijeće može dopustiti da glavnoj raspravi budu nazočne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog 
kriminaliteta te znanstveni radnici. 
(3) Tijekom glavne rasprave vijeće može naložiti da se, osim državnog odvjetnika, branitelja i predstavnika centra za socijalnu skrb, iz zasjedanja udalje sve ili samo pojedine osobe. 
(4) Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka vijeće može naložiti da se maloljetnik udalji iz zasjedanja, zbog mogućeg štetnog utjecaja na njegov odgoj. Ako je za maloljetnikovu obranu to važno, vijeće će ga obavijestiti o sadržaju i tijeku postupka za vrijeme njegove odsutnosti. 
Članak 84. 
(1) Tijekom postupka pred sudom sudac za mladež ili vijeće može donijeti odluku o privremenom smještaju (članak 72.), a može i ukinuti odluku koja je o tome prije donesena. 
(2) Trajanje pritvora od podnošenja prijedloga za izricanje sankcije do pravomoćnosti presude ne može prijeći jednu polovicu vremena propisanog odredbom članka 109. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku. 
Članak 85. 
(1) Vijeće nije vezano za prijedlog državnog odvjetnika pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako je državni odvjetnik odustao od prijedloga, vijeće ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. 
(2) Vijeće će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kada sud donosi presudu kojom se optužba odbija (članak 353. točka 4. do 6. Zakona o kaznenom postupku), ili kojom se optuženik oslobađa od optužbe (članak 354. Zakona o kaznenom postupku) i kad vijeće ustanovi da nije svrhovito izreći maloljetniku ni kaznu ni odgojnu mjeru. 
(3) Vijeće donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci tog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. 
(4) Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna ili pridržava izricanje kazne donosi se u obliku predviđenom za osuđujuću presudu. 
(5) Razlozi za odluku iz stavka 3. i 4. ovoga članka koji bi mogli imati negativan učinak na maloljetnikov odgoj neće se izložiti. 
(6) Ako vijeće za mladež utvrdi da je za suđenje nadležno vijeće za mladež višeg suda, donijet će rješenje o ustupanju predmeta tom sudu. 
(7) Predsjednik vijeća dužan je u roku od osam dana od dana proglašenja odluke izraditi pisanu presudu odnosno rješenje, a ako to iz opravdanih razloga nije bilo moguće, rok se može iznimno produljiti do petnaest dana. 
Članak 86. 
(1) Sud može maloljetnika osuditi na plaćanje troškova kaznenog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu. Ako je maloljetniku izrečena odgojna mjera, troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna, a oštećenik se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnicu. 
(2) Ako maloljetnik imade vlastite prihode ili imovinu, može mu se naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka i ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva i kad mu je izrečena odgojna mjera. 
7. Pravni lijekovi 
Članak 87. 
(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavi postupka mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (članak 363. Zakona o kaznenom postupku), i to u roku od osam dana od dana primitka presude, odnosno rješenja. 
(2) Branitelj, državni odvjetnik, bračni drug, rođak u uspravnoj liniji, posvojitelj, skrbnik, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. 
(3) Osobe koje su podnijele žalbu u korist maloljetnika mogu odustati od žalbe samo uz njegovu suglasnost. 
(4) Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako sud, uz suglasnost s maloljetnikovim roditeljima i nakon maloljetnikova preslušanja, ne odluči drukčije. 
(5) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako odluka o izrećenoj sankciji nije napisana u rokovima iz članka 85. stavka 7. ovoga Zakona. 
(6) Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda (članak 374. Zakona o kaznenom postupku) pozvat će se maloljetnik samo ako predsjednik vijeća ili vijeće ustanovi da bi njegova nazočnost bila korisna. 
Članak 88. 
(1) Drugostupanjski sud može preinačiti odluku suda prvoga stupnja izricanjem teže sankcije maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi. 
(2) Ako prvostupanjskom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera, drugostupanjsko vijeće može tu kaznu, odnosno mjeru izreći samo ako održi raspravu. Maloljetnički zatvor u duljem trajanju ili teža zavodska mjera od one izrečene odlukom suda prvoga stupnja može se izreći i u sjednici vijeća drugostupanjskoga suda. 
Članak 89. 
Odredbe Zakona o kaznenom postupku o obnovi kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom na odgovarajući će se način primjenjivati i na obnovu postupka završenog pravomoćnim rješenjem o primjeni odgojne mjere ili o obustavi postupka prema maloljetniku. 
8. Postupak pri naknadnom izricanju maloljetničkog zatvora 
Članak 90. 
(1) Maloljetniku kojemu je pridržano izricanje kazne maloljetničkog zatvora (članak 27.) može biti naknadno izrečena kazna (članak 28.) na osnovi prijedloga državnog odvjetnika. 
(2) O prijedlogu odlučuje u slučajevima osude zbog novog kaznenog djela u tome postupku nadležni sud, a u slučajevima iz članka 28. stavka 1. rečenica 2. ovoga Zakona sud koji je u prvom stupnju izrekao da se pridrži izricanje kazne maloljetničkog zatvora. Glavna rasprava i presuda ograničit će se na pitanje odmjere kazne i razloga za njezino naknadno izricanje odnosno neizricanje. 
(3) Protiv odluke o odbijanju prijedloga za naknadno izricanje kazne može podnijeti žalbu državni odvjetnik, a protiv odluke o izrečenoj kazni osobe navedene u članku 87. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. 
III. Odredbe o izvršenju sankcija 
1. Odgojne mjere 
Članak 91. 
Svrha izvršenja odgojnih mjera jest da se zaštitom, skrbi, nadzorom i školovanjem izvrši povoljan utjecaj na cjelokupni duševni i tjelesni razvoj maloljetnika i potakne jačanje njegove osobne odgovornosti. 
Članak 92. 
Tijekom izvršenja odgojnih mjera prema maloljetnicima treba postupati s poštovanjem njihove ličnosti i dostojanstva, poticati njihov tjelesni, moralni i intelektualni razvoj i čuvati njihovo tjelesno i duševno zdravlje. 
Članak 93. 
(1) Izvršenje odgojnih mjera temelji se na pojedinačnom programu postupanja s maloljetnicima koji je u najvećoj mogućoj mjeri prilagođen njihovoj ličnosti, i u skladu sa suvremenim dostignućima znanosti i prakse. 
(2) Pojedinačni program izrađuje se na temelju cjelovite raščlambe posebnih svojstava maloljetnika, uzroka i vrste kaznenog djela i drugih oblika poremećaja ponašanja, razine obrazovanja, životnog puta maloljetnika i okolnosti njegova obiteljskog života. 
(3) Pojedinačni program sadrži: poticajna sredstva primjerena osobnim svojstvima maloljetnika, uključivanje u obrazovanje i radno osposobljavanje, korištenje slobodnog vremena, rad s maloljetnikovim roditeljima odnosno skrbnikom i drugim članovima obitelji i druge oblike utjecaja na maloljetnika. 
Članak 94. 
(1) Troškovi izvršenja odgojnih mjera padaju na teret državnog proračuna. 
(2) Roditelji, odnosno osobe koje su po zakonu obvezne uzdržavati maloljetnika dužne su snositi dio troškova za izvršenje odgojnih mjera. 
(3) Visinu doprinosa roditelja, odnosno osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati maloljetnika određuje sud pri donošenju odluke o primjeni odgojne mjere. Ako je zbog određivanja visine doprinosa potrebno provesti opsežnija ispitivanja glede imovinskog stanja osoba koje su dužne uzdržavati maloljetnika, sud će najprije donijeti odluku o primjeni odgojne mjere, a nakon toga nastaviti postupak za određivanje visine doprinosa. 
(4) Zbog naknadno promijenjenih prilika sud može izmijeniti odluku o visini doprinosa. 
Članak 95. 
Odgojne mjere izvršavaju se po pravomoćnosti sudske odluke i kad za njihovo izvršavanje nema zakonskih smetnji, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno (članak 87. stavak 4.). 
Članak 96. 
Kad sud za mladež tijekom izvršenja odgojne mjere utvrdi postojanje činjenica i okolnosti koje upućuju na potrebu poduzimanja mjera radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnika, dužan je o tome obavijestiti centar za socijalnu skrb. 
Članak 97. 
(1) Nadzor nad izvršenjem odgojnih mjera obavlja sud za mladež koji je u prvom stupnju izrekao mjeru. 
(2) Sud je dužan voditi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika kojem je izrekao odgojnu mjeru. 
Članak 98. 
(1) Ravnatelj ustanove u kojoj se izvršava zavodska odgojna mjera svakih će šest mjeseci dostaviti sudu koji je izrekao odgojnu mjeru i nadležnom državnom odvjetniku izvješće o vladanju maloljetnika i o uspjehu primjene mjere. Ravnatelj ustanove stavit će prijedlog sudu, s obzirom na postignuti uspjeh odgoja i preodgoja maloljetnika, za zamjenu ili obustavu izvršenja odgojne mjere. 
(2) Sudac za mladež i državni odvjetnik obilazit će najmanje dva puta godišnje maloljetnike smještene u ustanovi i u neposrednoj vezi s njima i službenicima koji neposredno rade na izvršenju odgojnih mjera, kao i uvidom u dokumentaciju ustanove, utvrditi zakonitost i ispravnost postupanja i postignuti uspjeh odgoja. 
(3) O uočenim propustima i drugim zapažanjima sudac za mladež dužan je bez odgode obavijestiti tijela i ustanove nadležne za stručni nadzor nad izvršenjem odgojnih mjera, kao i ustanovu koja izvršava odgojnu mjeru. 
(4) Povodom obavijesti suca za mladež tijela i ustanove nadležne za stručni nadzor dužni su bez odgode izvršiti odgovarajuću provjeru i poduzeti mjere za uklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti te o tome izvijestiti sud. 
Članak 99. 
Sudac za mladež će preko centra za socijalnu skrb ili stručnog suradnika pribaviti izvješće o izvršenju ostalih mjera. Centar za socijalnu skrb dostavit će najmanje svakih šest mjeseci sudu koji je izrekao mjeru izvješće o tijeku izvršenja mjere. 
Članak 100. 
(1) Kad je udovoljeno uvjetima predviđenim u ovom Zakonu za obustavu izvršenja odgojne mjere ili za zamjenu odgojne mjere (članak 14. stavak 3., članak 15. stavak 2., članak 16. stavak 4., članak 17. i 19.), ili za odluku prema članku 9. stavku 5., članku 10. stavku 5., članku 13. i 20. ovoga Zakona o tome odlučuje vijeće suda za mladež koji je u prvom stupnju donio rješenje o odgojnoj mjeri, po vlastitom htijenju ili na prijedlog državnog odvjetnika, ravnatelja ustanove ili službe koja provodi pojačani nadzor nad maloljetnikom. 
(2) Prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka sud će preslušati državnog odvjetnika, maloljetnika, roditelja ili skrbnika maloljetnika ili druge osobe, a pribavit će i potrebna izvješća od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru, od centra za socijalnu skrb ili drugih tijela ili ustanova. 
(3) Stručni suradnik u sudu obavlja po naputku suca pojedine radnje radi pripremanja odluke suda (stavak 1.). 
(4) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka žalbu mogu podnijeti osobe navedene u članku 87. stavku 1. i 2. ovoga Zakona u roku od osam dana. O žalbi odlučuje vijeće za mladež višeg suda. 
Članak 101. 
(1) Maloljetnik ima pravo pritužbe ravnatelju ustanove u kojoj se izvršava zavodska odgojna mjera zbog povrede njegovih prava ili drugih učinjenih mu nepravilnosti u tijeku izvršenja mjere. 
(2) Ako maloljetnik nije zadovoljan donesenom odlukom ravnatelja povodom pritužbe, a radi se o uskrati ili povredi maloljetnikovih zakonitih prava u postupanju, ima pravo preko ravnateljstva ustanove pisanim putem zatražiti da o opravdanosti pritužbe odluči vijeće za mladež županijskog suda na čijem području je ustanova. 
2. Maloljetnički zatvor 
Članak 102. 
Svrha je izvršenja kazne maloljetničkog zatvora osigurati razvijanje osobne odgovornosti kod osuđenih maloljetnika i osposobiti ih da po povratku na slobodu žive i ponašaju se u skladu sa zakonom i potrebama zajedničkog života u društvu. 
Članak 103. 
(1) Osuđenim maloljetnicima treba omogućiti tijekom izdržavanja kazne odgovarajuću izobrazbu za zanimanje prema njihovim znanjima, sposobnostima, sklonostima i dosadašnjoj djelatnosti, a prema mogućnosti kaznenog zavoda. Uključivanje u rad koji je odgojno koristan i uz odgovarajuću naknadu, omogućivanje i poticanje veza maloljetnika s vanjskim svijetom putem pisama, telefona, primanje posjeta, dopusti i dr., športska aktivnost, osiguravanje uvjeta za zadovoljenje vjerskih potreba - osnova su tretmana. 
(2) Stručne osobe službe tretmana moraju imati dovoljno znanja s područja pedagogije i psihologije. 
Članak 104. 
(1) Kazna maloljetničkog zatvora izdržava se u kaznenom zavodu za maloljetnike, a iznimno u kaznenom zavodu za mlađe punoljetnike ili u posebnim odjelima kaznenih zavoda za punoljetne osuđenike. 
(2) Osuđene osobe izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora u pravilu skupno, a odvojeno samo ako to zahtijeva zdravstveno stanje osuđene osobe ili potrebe održavanja stege i sigurnosti u kaznenom zavodu. 
(3) Muške i ženske osobe izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora u odijeljenim kaznenim zavodima ili u posebnim odjelima tih zavoda. 
(4) Kaznu maloljetničkog zatvora osuđeni maloljetnici izdržavaju u kaznenim zavodima u kojima mogu ostati do navršene dvadeset treće godine. Ako dotad ne izdrže kaznu, upućuju se u kazneni zavod u kojem punoljetne osobe izdržavaju kaznu. Iznimno u kaznenom zavodu za maloljetnike može ostati i osuđena osoba koja je navršila dvadeset tri godine ako je to potrebno radi završetka njezina školovanja ili stručnog osposobljavanja, ili ako ostatak neizdržane kazne nije veći od šest mjeseci, ali ni u kojem slučaju nakon navršene dvadeset sedme godine života. 
Članak 105. 
O zahtjevu za sudsku zaštitu protiv mjera ili odluka ravnatelja kaznenog zavoda u kojem osuđenik izdržava kaznu maloljetničkog zatvora odlučuje županijski sud za mladež na čijem se području kazna izvršava. 
Članak 106. 
(1) O uvjetnom otpustu osuđenika na kaznu maloljetničkog zatvora odlučuje županijski sud za mladež na čijem je području kazneni zavod za maloljetnike. 
(2) Sud odlučuje na temelju molbe maloljetnika, članova njegove uže obitelji, prijedloga ravnatelja kaznenog zavoda ili državnog odvjetnika. Po službenoj dužnosti sud će odlučiti o uvjetnom otpustu maloljetnika dva mjeseca prije dvije trećine izdržane kazne. 
(3) Prije donošenja odluke sud će zatražiti mišljenje državnog odvjetnika te prema potrebi usmeno ispitati maloljetnika. Usmeno ispitivanje obvezno je ako se odlučuje o uvjetnom otpustu nakon dvije trećine izdržane kazne, osim ako je sud suglasan da se maloljetnika uvjetno otpusti. 
(4) O opozivu uvjetnog otpusta odlučuje, nakon preslušanja državnog odvjetnika i maloljetnika, županijski sud za mladež na čijem se području nalazi kazneni zavod za maloljetnike. 
3. Sigurnosne mjere 
Članak 107. 
(1) Mjera obveznog psihijatrijskog liječenja primjenjuje se u posebnom odjelu zdravstvene ustanove određenom za maloljetnike. 
(2) Tijekom primjene sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti može se, radi postignuća svrha primjene, s obzirom na posebnosti postupanja prema maloljetnim osobama provoditi mjere u slobodnijim oblicima, odstupanjem od općih propisa. 
DIO TREĆI 
MLAĐI PUNOLJETNICI 
I. Primjena kaznenopravnih propisa 
Članak 108. 
Za mlađe punoljetne počinitelje kaznenih djela vrijede odredbe Kaznenog zakona i kaznenopravne odredbe drugih zakona Republike Hrvatske, a uz uvjete predviđene u ovom Zakonu (članak 109.) i odredbe koje vrijede za maloljetne počinitelje kaznenih djela. 
Članak 109. 
(1) Mlađem punoljetniku može sud izreći odgojnu mjeru posebnih obveza, odgojnu mjeru pojačanog nadzora i kaznu maloljetničkog zatvora, a ako počinitelj u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset jednu godinu života, i zavodsku odgojnu mjeru. Sud će izreći maloljetničku sankciju kad se s obzirom na vrstu kaznenog djela i način njegova izvršenja može zaključiti da je ono u velikoj mjeri odraz životne dobi počiniteljeve, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost opravdavaju uvjerenje da će se svrha sankcija postići izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora. Izrečena odgojna mjera može trajati najdulje do počiniteljeve navršene dvadeset treće godine života. Najveća mjera kazne maloljetničkog zatvora jest deset godina. 
(2) Mlađem punoljetnom počinitelju koji je u vrijeme suđenja navršio dvadeset jednu godinu života sud može umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora. Ako je počinitelj u vrijeme suđenja navršio dvadeset tri godine života, sud će mu umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora. Izrečena kazna zatvora ima glede rehabilitacije i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora. 
(3) U slučajevima izricanja odgojnih mjera i maloljetničkog zatvora, prema mlađim punoljetnim osobama mogu se primijeniti sigurnosne mjere pod istim uvjetima kao i maloljetnicima (članak 30.). 
(4) Kad sud izrekne mlađoj punoljetnoj osobi sankciju primjenom stavka 1. ovog članka, primjenjivat će se odgovarajuće i odredbe članka 5. i 7., članka 9. stavka 1. do 8., članka 11., 12., 14. do 23., članka 24. stavka 2. i 3., članka 25. do 30. i članka 33. ovoga Zakona. 
Članak 110. 
(1) Kad na kazneno djelo mlađeg punoljetnika primjenjuje opće kazneno pravo, sud nije obvezan, uz ograničenja predviđena u članku 57. stavku 2. Kaznenog zakona o ublažavanju kazne, na najmanju mjeru propisane kazne za odnosno kazneno djelo, niti može izreći, osim za djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od deset godina, kaznu zatvora u trajanju duljem od dvanaest godina. 
(2) Prema mlađem punoljetnom počinitelju ne može se primijeniti sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti. 
II. Kaznenopostupovne odredbe 
Članak 111. 
(1) Kazneni postupak prema mlađem punoljetniku provodi se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku s tim da se u postupku prema počinitelju koji u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset tri godine života smisleno primjenjuju odredbe članka 53., članka 66. stavka 2. i članka 70. ovoga Zakona, a ako se ustanovi da dolazi u obzir primjena maloljetničkoga kaznenog prava (članak 109.), odgovarajuće vrijede i odredbe članka 49. stavka 1. i stavka 4. do 6., članka 52., 54., 55., članka 63. do 65., članka 84. stavka 2., članka 86. i 90. ovoga Zakona. 
(2) U spojenom postupku prema mlađem punoljetniku s postupkom prema maloljetniku (članak 60. stavak 2. i 4.) primjenjuju se glede mlađeg punoljetnika odredbe stavka 1. ovoga članka. 
(3) Istragu u kaznenom postupku prema mlađem punoljetniku provodi određeni istražni sudac (članak 41.). 
Članak 112. 
Odredbe Zakona o kaznenom postupku o skraćenom postupku i o postupku za izdavanje kaznenog naloga primjenjuju se u kaznenom postupku prema mlađem punoljetniku samo kad ne dolazi u obzir izricanje maloljetničkih sankcija. 
Članak 113. 
Odredba članka 56. ovoga Zakona odgovarajuće vrijedi u suđenju u kaznenim predmetima mlađih punoljetnika. 
Članak 114. 
(1) U kaznenim predmetima mlađih punoljetnika sude, kad primjenjuju maloljetničko kazneno pravo (članak 109.), vijeća za mladež (članak 115. stavak 1. do 5.), a kad se očekuje primjena općeg kaznenog prava (članak 108.), vijeća za mladež i suci za mladež (članak 115.). 
(2) Odredbe članka 35. do 42. ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju. 
Članak 115. 
(1) Vijeće za mladež općinskog suda i vijeće za mladež prvostupanjskog županijskog suda sastavljeno je od suca za mladež i dva suca porotnika za mladež. Kad sudi primjenom općeg kaznenog prava za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora od petnaest godina, vijeće za mladež županijskog suda sastavljeno je od dva suca, od kojih je najmanje jedan sudac za mladež, i tri suca porotnika za mladež. 
(2) Za sastav vijeća za mladež drugostupanjskog županijskog suda smisleno vrijedi odredba članka 57. stavka 2. ovoga Zakona. 
(3) Vijeće za mladež Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučuje o drugom stupnju u sastavu od tri suca. Kad odlučuje primjenom općeg kaznenog prava za kaznena djela za koje se može izreći kazna od petnaest godina zatvora, vijeće je sastavljeno od pet sudaca, od kojih su tri suci vijeća za mladež, a kad sudi u drugom stupnju na raspravi, od dva suca vijeća za mladež i tri suca porotnika za mladež. Kad odlučuje u trećem stupnju i o izvanrednim pravnim lijekovima, vijeće je sastavljeno po općim propisima. 
(4) Odredba članka 57. stavak 4. ovoga Zakona primjenjuje se za sastav vijeća za mladež u kaznenim predmetima mlađih punoljetnika. 
(5) Izvanraspravno vijeće odlučuje u sastavu po općim propisima s tim da je najmanje jedan član vijeća sudac za mladež. 
(6) Sudac u skraćenom postupku i u postupku za izdavanje kaznenog naloga je sudac za mladež općinskog suda. 
III. Izvršenje sankcija 
Članak 116. 
Pri izvršenju izrečenih sankcija mlađim punoljetnim osobama (članak 109.) odgovarajuće vrijede odredbe članka 91. do 95. i članka 97. do 107. ovoga Zakona. 
DIO ČETVRTI 
KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA DJECE I MALOLJETNIKA 
Članak 117. 
Vijeća za mladež i suci za mladež (članak 125.) sude odraslim počiniteljima za sljedeća kaznena djela na štetu djece i maloljetnika propisana Kaznenim zakonom: 
- silovanje (članak 188.), 
- spolni odnošaj s nemoćnom osobom (članak 189.), 
- prisila na spolni odnošaj (članak 190.), 
- spolni odnošaj zlouporabom položaja (članak 191.), 
- spolni odnošaj s djetetom (članak 192.), 
- bludne radnje (članak 193.), 
- zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom (članak 194.), 
- podvođenje (članak 195.), 
- iskorištavanje djece ili maloljetnih osoba za pornografiju (članak 196.), 
- upoznavanje djece s pornografijom (članak 197.), 
- rodoskvrnuće (članak 198.), 
- povreda dužnosti uzdržavanja (članak 209.), 
- oduzimanje djeteta ili maloljetne osobe (članak 210.), 
- promjena obiteljskog stanja (članak 211.), 
- napuštanje djeteta (članak 212.), 
- zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe (čl. 213.), 
- izvanbračni život s maloljetnom osobom (članak 214.), 
- sprječavanje i neizvršenje mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe (članak 215.), 
- uspostava ropstva i prijevoz robova (članak 175.), 
- međunarodna prostitucija (članak 178.). 
Članak 118. 
(1) Kazneni postupak protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 117. ovoga Zakona provodi se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku s tim da se ne primjenjuju odredbe o izdavanju kaznenog naloga. 
(2) U izvidima kaznenih djela postupaju specijalizirani službenici redarstvenih vlasti (članak 66. stavak 2.). 
(3) Istragu provodi određeni istražni sudac (članak 41.). 
Članak 119. 
(1) Kad postupaju u kaznenim predmetima protiv počinitelja kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika sudac za mladež i istražni sudac pri provođenju postupovnih radnji osobito će se obazrivo odnositi prema djetetu ili maloljetniku na čiju je štetu počinjeno kazneno djelo, imajući na umu njegovu dob, značajke njegove ličnosti, obrazovanje i prilike u kojima živi, kako bi se izbjegle moguće štetne posljedice na njegov odgoj i razvoj. Ako je to potrebno, ispitivanje djeteta ili maloljetnika obavit će se uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe. 
(2) Odredbe članka 55. ovoga Zakona odgovarajuće vrijede u kaznenim predmetima protiv počinitelja kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika. 
Članak 120. 
Kad prosudi da je radi osiguranja zakonitih interesa oštećenika ili oštećenika kao tužitelja opravdano postaviti opunomoćenika predsjednik suda postavit će mu, na prijedlog istražnog suca odnosno suca za mladež, opunomoćenika iz reda odvjetnika. 
Članak 121. 
O činjenicama i okolnostima utvrđenim u kaznenom postupku koje su pridonijele ili pogodovale izvršenju kaznenog djela sudac za mladež obavijestit će nadležni centar za socijalnu skrb radi poduzimanja mjera zaštite prava i dobrobiti djece i maloljetnika. 
Članak 122. 
Kad tijekom kaznenog postupka utvrdi da roditelj zlorabi ili grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava, ili krši djetetova prava, državni će odvjetnik pokrenuti izvanparnični postupak za oduzimanje prava na roditeljsku skrb. 
Članak 123. 
(1) Odredba članka 56. ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuje u suđenju u predmetima kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika. 
(2) Mjesno je nadležan u postupku protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 117. ovoga Zakona u pravilu, sud oštećenikova prebivališta, a sud mjesta izvršenja djela ako bi se pred tim sudom lakše proveo postupak. 
Članak 124. 
Odredbe članka 36. do 42. ovoga Zakona odgovarajuće vrijede u suđenju za kaznena djela iz članka 117. ovoga Zakona. 
Članak 125. 
(1) Vijeće za mladež općinskog suda i vijeće za mladež prvostupanjskog županijskog suda sastavljeno je od suca za mladež i dva suca porotnika za mladež. Kad sudi za kaznena djela za koja je predviđena kazna zatvora od petnaest godina, vijeće za mladež županijskog suda sastavljeno je od dva suca, od kojih je najmanje jedan sudac za mladež, i tri suca porotnika za mladež. 
(2) Za sastav vijeća za mladež drugostupanjskog županijskog suda smisleno vrijedi odredba članka 57. stavak 2. ovoga Zakona. 
(3) Vijeće za mladež Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučuje u drugom stupnju u sastavu od tri suca. Kad odlučuje za kaznena djela za koja je predviđena kazna od petnaest godina zatvora, vijeće je sastavljeno od pet sudaca, od kojih su tri suci vijeća za mladež, a kad sudi u drugom stupnju na raspravi, od dva suca vijeća za mladež i tri suca porotnika za mladež. Kad odlučuje u trećem stupnju i o izvanrednim pravnim lijekovima vijeće je sastavljeno po općim propisima. 
(4) Odredba članka 57. stavak 4. ovoga Zakona smisleno se primjenjuje. 
(5) Izvanraspravno vijeće odlučuje u sastavu po općim propisima, s tim da je najmanje jedan član vijeća sudac za mladež. 
(6) Sudac u skraćenom postupku je sudac za mladež općinskog suda. 
Članak 126. 
Kazneni postupak za djela iz članka 117. ovoga Zakona je hitan. 
DIO PETI 
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 127. 
(1) Odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu koja je pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne može trajati dulje od vremena predviđenog u ovom Zakonu. 
(2) Odgojna mjera upućivanja u dom za preodgoj koja je pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona izvršit će se u trajanju predviđenom u ovom Zakonu za odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod. 
(3) Odgojna mjera upućivanja u posebnu odgojnu ustanovu koja je pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne može trajati dulje od vremena predviđenog u ovom Zakonu. 
(4) Zavodska odgojna mjera pravomoćno izrečena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona punoljetnoj osobi koja je počinila kazneno djelo kao stariji maloljetnik a u vrijeme suđenja nije navršila dvadeset jednu godinu života, zamijenit će se odgojnom mjerom pojačanog nadzora. 
Članak 128. 
Kazna maloljetničkog zatvora pravomoćno izrećena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona u trajanju duljem nego što bi se mogla izreći po odredbama članka 24. stavka 1. rečenica 1. ovoga Zakona, smanjit će se prema odredbama ovoga Zakona. 
Članak 129. 
Odredba članka 29. ovoga Zakona važi za zastaru izvršenja kazne maloljetničkog zatvora i kad je presuda izrečena prije stupanja na snagu ovoga Zakona, ukoliko zastara nije već nastupila. 
Članak 130. 
Odredba članka 85. stavka 4. Kaznenog zakona o rehabilitaciji osuđenih počinitelja kaznenih djela na kaznu maloljetničkog zatvora važi i glede osuđenih prije stupanja na snagu ovoga Zakona, ukoliko rehabilitacija nije već nastupila. 
Članak 131. 
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe glave XXI. do XXIV. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 26/93., 66/93. i 29/94.) ako je ovim Zakonom drukčije propisano. 
Članak 132. 
(1) Kazneni postupak iz djelokruga sudova za mladež koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se po ovome Zakonu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. 
(2) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona u predmetima iz djelokruga sudova za mladež donesena kakva odluka protiv koje je po odredbama Zakona o krivičnom postupku dopušten pravni lijek, a ta odluka još nije dostavljena osobama koje imaju pravo na pravni lijek ili još teče rok za podnošenje pravnog lijeka, ili je pravni lijek podnesen, ali o njemu još nije odlučeno, primijenit će se što se tiče prava na pravni lijek i postupak o pravnom lijeku odredbe Zakona o kaznenom postupku. 
Članak 133. 
(1) Ako je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u predmetima iz djelokruga sudova za mladež bio u tijeku kakav rok, taj će se rok računati prema odredbama ovoga Zakona, osim ako je rok po dosadašnjim propisima dulji. 
(2) Odredbe članka 84. stavak 2. ovoga Zakona o rokovima trajanja pritvora primjenjuju se u predmetima započetim nakon njegovog stupanja na snagu. 
Članak 134. 
(1) Predmete u kojima je postupak prema maloljetniku započeo, ali još nije donesena prvostupanjska odluka, preuzet će u roku od 30 dana sudovi u čiji djelokrug spadaju predmeti po odredbama ovoga Zakona. 
(2) Ako povodom pravnog lijeka predmet bude vraćen na ponovni postupak i donošenje odluke, ustupit će se sudu u čiju nadležnost spada prema odredbama ovoga Zakona. 
Članak 135. 
Ministarstvo pravosuđa skrbi o stručnom usavršavanju osoba koje rade na poslovima delinkvencije mladih i kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika, organizira u suradnji sa sudovima, državnim odvjetništvima, znanstvenonastavnim ustanovama i stručnim društvima pravnika povremena stručna savjetovanja, seminare, provjere znanja i druge oblike dodatnih stručnih osposobljavanja sudaca, državnih odvjetnika i drugih stručnih osoba na tim poslovima. 
Članak 136. 
(1) Ministar pravosuđa osnovat će povjerenstvo za praćenje i unaprijeđivanje rada tijela kaznenog postupka i izvršenja maloljetničkih sankcija i donijeti poslovnik o njegovu radu najkasnije u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona. 
(2) Članovi povjerenstva imenuju se iz reda istaknutih sudaca za mladež, državnih odvjetnika za mladež, stručnih suradnika, odvjetnika, službenika Ministarstva unutarnjih poslova specijaliziranih za područje kriminaliteta mladih, službenika Ministarstva pravosuđa i Ministarstva rada i socijalne skrbi odgovornih za izvršenje kaznenopravnih sankcija i znanstvenika koji se bave delinkvencijom mladih. 
(3) Povjerenstvo podnosi ministru pravosuđa odgovarajuće prijedloge i mišljenja. 
Članak 137. 
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 1998. godine. 
Klasa: 740-02/96-01/02 
Zagreb, 19. rujna 1997. 
ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 


First page | Prev | Next | Last page |
Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!
  Tražilica - Pretraživanje svih zakona, pravilnika, odluka, izmjena i dopuna

Nova ponuda za poduzetnike

Internet usluge za poduzetnike

Izrada internet stranica

CMS internet stranice ! ! ! !

Hosting - Windows serveri

Prodaja gotovih izvještaja

Izrada poslovnih planova

Gotovi primjeri planova

Investicijski projekti

Primjeri ugovora - šprance
  Poslovni imenici - adresari

Internet imenik - web adrese

Istraživanje tržišta

Marketing - oglašavanje

Trgovačko posredovanje

Proizvodi i usluge u HR

Poslovno savjetovanje

Poslovna psihologija

Poslovne informacije

Poslovni web katalog
  Pregled zakona - propisa

Informatika i poslovanje

Korisni poslovni programi

Programiranje po narudžbi

Sigurnost u poslovanju

Besplatni online rječnik

Besplatne poslovne usluge

Pregled korisnih linkova

Novi internet projekti

Poslovni forum



Jeste li tražili:

Zakon o sudovima - Narodne novine br.: 3 / 1994
Zakon o sudovima   - Narodne novine br.: 150 / 2005
Zakon o sudskim pristojbama (pročišćeni tekst) - Narodne novine br.: 26 / 2003
Zakon o sudskom registru - Narodne novine br.: 1 / 1995
Zakon o sustavu državne uprave - Narodne novine br.: 75 / 1993




Poslovne novine - korisne informacije iz područja građanskog i trgovačkog prava, poslovne informacije, korisni savjeti, preporuke, vijesti, primjeri ugovora, poslovni planovi i elaborati, knjige i priručnici, statistički podaci, imenici, izvještaji...
Teme za predah od posla; sport, glazba, mp3, filmovi, video, humor, poznanstva, kladionice, sex, igrice, rekreacija...