Zakon o računovodstvu i drugi propisi Republike Hrvatske

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o računovodstvu

HRVATSKI SABOR
2736
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O RAČUNOVODSTVU
Proglašavam Zakon o računovodstvu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 29. studenoga 2005. godine.
Broj: 01-081-05-3527/2
Zagreb, 2. prosinca 2005.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O RAČUNOVODSTVU 
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovaj Zakon uređuje obveznike primjene, knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, popis imovine i obveza, financijske izvještaje, klasifikaciju obveznika, standarde financijskog izvještavanja, Odbor za standarde financijskog izvještavanja, javnu objavu financijskih izvještaja i kaznene odredbe.
Članak 2.
(1) Obveznik primjene ovoga Zakona je svaka pravna osoba u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima sa sjedištem u Republici Hrvatskoj kao i fizička osoba upisana u sudski registar kao trgovac pojedinac u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima koji je obveznik poreza na dobit s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Obveznik primjene ovoga Zakona je i fizička osoba, udruga građana i ustanova koja samostalno obavlja djelatnost s ciljem ostvarivanja dobiti ako je posebnim propisom određena kao obveznik plaćanja poreza na dobit.
(3) Odredbe ovoga Zakona odnose se i na tuzemne poslovne jedinice nerezidenta ako je posebnim propisom određeno da su obveznici poreza na dobit.
(4) Odredbe ovoga Zakona odnose se i na organizacijske dijelove rezidenta u inozemstvu ako prema inozemnim propisima ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvještaja.
(5) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na državni proračun, proračune jedinica lokalne i regionalne samouprave, izvanproračunske fondove, tijela državne uprave i državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanove u djelatnosti zdravstva, vjerske zajednice, političke stranke i sindikate.
(6) Obveznici primjene ovoga Zakona dužni su voditi poslovne knjige prema temeljnim načelima urednog knjigovodstva i sastavljati financijske izvještaje, tako da u njima budu vidljivi poslovni događaji u svezi s imovinom, obvezama, kapitalom te informacijama o uspješnosti poslovanja.
(7) Knjigovodstvo mora biti tako ustrojeno da trećoj stručnoj osobi omogući uvid u poslovne događaje. Poslovni događaji moraju se moći pratiti prema njihovu nastajanju.
II. KNJIGOVODSTVENE ISPRAVE
Članak 3.
(1) Unos podataka u poslovne knjige obveznika primjene ovoga Zakona temelji se na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.
(2) Knjigovodstvena isprava jest pisani dokaz ili memorirani elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju, a služi kao podloga za unošenje podataka u poslovne knjige i nadzor nad obavljenim poslovnim događajem.
(3) Za početni unos podataka elektroničkom obradom obvezna je knjigovodstvena isprava iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 4.
(1) Knjigovodstvena isprava sastavlja se na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koje se sastavljaju u računovodstvu obveznika primjene ovoga Zakona.
(2) Sadržaj knjigovodstvene isprave mora biti takav da nedvojbeno i istinito predstavlja poslovni događaj i da obuhvaća sve podatke potrebne za unos u poslovne knjige.
(3) Knjigovodstvena isprava sastavlja se u jednom primjerku ili u više primjeraka (izvornik i kopije ili više otisaka). Ako je potrebna naknadna izmjena knjigovodstvene isprave ispostavlja se novi dokument kojim se korigira izvornik.
(4) Otprema knjigovodstvene isprave sastavljene u jednom primjerku dopuštena je ako su podaci iz takve isprave pohranjeni na način da su u svako vrijeme dostupni.
(5) Knjigovodstvena isprava može se sastaviti ili napisati elektroničkim računalom, pisaćim strojem i ručno. Odgovorna osoba ispravu o poslovnom događaju sastavljenu ili napisanu elektroničkim računalom može potpisati vlastoručno ili elektroničkim potpisom sukladno Zakonu o elektroničkom potpisu.
(6) Valjanom podlogom unosa podataka smatra se i knjigovodstvena isprava dobivena telekomunikacijskim putem pod uvjetom da pošiljatelj uredno odloži i čuva izvornu knjigovodstvenu ispravu, odnosno da je pohrani na elektroničkom nositelju podataka.
(7) Kao temelj za evidentiranje podataka u poslovnim knjigama mogu se koristiti podaci primljeni na odgovarajućem nositelju elektroničke obrade podataka. Za istinitost i točnost evidentiranih podataka odgovara osoba koja je obrađivala podatke, odnosno zastupnik po zakonu obveznika primjene ovoga Zakona.
(8) Fotokopije izvornih knjigovodstvenih isprava mogu se koristiti kao podloga za obradu podataka pod uvjetom da je na njima navedena naznaka mjesta čuvanja izvorne knjigovodstvene isprave, razlog uporabe fotokopije, te potpis odgovorne osobe, osim kada se evidentiraju poslovni događaji vezani uz poreze.
Članak 5.
Zastupnik po zakonu obveznika primjene ovoga Zakona ili osobe na koje je prenesena ovlast potpisom na ispravi jamče da je ona vjerodostojna i uredna. Isprave sastavljene na računalu mogu umjesto potpisa imati faksimil ili drugu prepoznatljivu oznaku ovlaštenih osoba koje su sastavile ispravu, odnosno samo ime i prezime ovlaštene osobe za izdavanje isprave o nastalom poslovnom događaju uz postupak propisan za elektronički potpis.
Članak 6.
(1) Prije unosa u poslovne knjige knjigovodstvena isprava mora se kontrolirati u smislu njezine suštinske, računske i logične kontrole.
(2) Kontrolu obavljaju osobe imenovane za kontrolu istinitosti svake pojedine vrste knjigovodstvenih isprava o nastalom poslovnom događaju koji ima utjecaj na imovinu, obveze, kapital, prihode, rashode, dobit ili gubitak.
(3) Kontrolirana knjigovodstvena isprava i prezentirana informatička ili telekomunikacijska transakcija mora biti sastavljena tako da je nepristrana stručna osoba, koja nije sudjelovala u poslovnom događaju, može koristiti za nesmetanu spoznaju o prirodi poslovnog događaja.
(4) Kontrola isprava mora zadovoljiti zahtjeve iz članka 5. i 6. ovoga Zakona.
Članak 7.
(1) Knjigovodstvene isprave čuvaju se kao izvorne isprave, na nositelju podataka elektroničkog zapisa, nositelju mikrografske obrade ili na drugi prikladan način. Knjigovodstvene isprave čuvaju se u ovim rokovima:
– isplatne liste, analitička evidencija plaća, dnevnica i honorara za koje se plaćaju obvezni doprinosi čuvaju se trajno,
– isprave na temelju kojih su podaci uneseni u poslovne knjige čuvaju se sedam godina,
– isprave platnog prometa u ovlaštenim financijskim institucijama čuvaju se sedam godina,
– prodajni blokovi i kontrolni blokovi, pomoćni obračuni i slične isprave čuvaju se sedam godina.
(2) Rok čuvanja počinje teći istekom poslovne godine na koju se odnose knjigovodstvene isprave iz stavka 1. ovoga članka. Nakon proteka toga roka čuvaju se sukladno posebnim propisima.
III. POSLOVNE KNJIGE
Članak 8.
(1) Poslovne knjige vode se sukladno načelima sustava dvojnog knjigovodstva.
(2) Poslovne knjige čine: dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige.
(3) Dnevnik je poslovna knjiga u koju se unose knjigovodstvene promjene slijedom vremenskog nastanka. Ustrojava se kao jedinstvena poslovna knjiga ili kao više knjiga specijaliziranih za promjene na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili za izvanbilančne zapise.
(4) Glavna knjiga jest sustavna knjigovodstvena evidencija promjena nastalih na imovini, obvezama, kapitalu, rashodima, prihodima i rezultatu poslovanja. Glavnu knjigu čine dva međusobno autonomna dijela, i to:
– bilančni zapisi i
– izvanbilančni zapisi.
(5) Pomoćne knjige se u pravilu ustrojavaju zasebno.
(6) Pomoćne knjige koje se odnose na imovinu materijalnog oblika iskazuju se u naturalnim i vrijednosnim iznosima.
Članak 9.
(1) Neovisno o tehnici unosa poslovnih promjena, poslovne knjige moraju biti utemeljene na načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju.
(2) Unos podataka u poslovne knjige ustrojava se i obavlja tako da osigurava:
– zahtjeve kontrole unesenih podataka,
– ispravnost unosa podataka,
– čuvanje podataka,
– mogućnost uporabe podataka,
– mogućnost dobivanja uvida u promet i stanje konta glavne knjige,
– mogućnost uvida u kronologiju obavljenog unosa poslovnih događaja.
(3) Naknadni ispravak unesenog podatka provodi se kao nova knjigovodstvena stavka tako da bude vidljiv učinak promjene iz razlike novog i prethodnog podatka.
Članak 10.
(1) Raspored konta u glavnoj knjizi temelji se na unaprijed pripremljenom kontnom planu.
(2) Razradu kontnog plana sačinjava svaki obveznik primjene ovoga Zakona prema svojim potrebama pri čemu mora osigurati podatke za pozicije svih obveznih financijskih izvještaja propisanih ovim Zakonom.
Članak 11.
(1) Poslovne knjige se vode i zaključuju za poslovnu godinu, koja je jednaka kalendarskoj godini.
(2) Poslovna godina se može razlikovati od kalendarske godine.
(3) Otvaranje poslovnih knjiga obavlja se nastupom poslovne godine na temelju bilance krajem proteklog razdoblja, odnosno na temelju popisa imovine i obveza kod novoosnovanih obveznika primjene ovoga Zakona. Konta rashoda i prihoda otvaraju se na temelju knjigovodstvene isprave o poslovnom događaju.
(4) Pomoćne knjige otvaraju se donosom odgovarajućih stanja prema stanju istih knjiga za proteklu godinu, odnosno na temelju popisa imovine i obveza kod novoosnovanih obveznika primjene ovoga Zakona.
Članak 12.
(1) Na kraju poslovne godine obveznik primjene ovoga Zakona dužan je poslovne knjige zaključiti te ih čuvati sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) Ako se knjigovodstveni podaci obrađuju pomoću elektroničkog računala, glavnu knjigu treba otiskati po provedenom zaključenju i zatim uvezati.
(3) Vrijeme čuvanja poslovnih knjiga iznosi:
– za glavnu knjigu i dnevnik najmanje jedanaest godina,
– za pomoćne knjige najmanje sedam godina.
(4) Rok čuvanja počinje zadnjim danom poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige, obračuni i početna bilanca.
IV. POPIS IMOVINE I OBVEZA
Članak 13.
(1) Na početku poslovanja obveznik primjene ovoga Zakona mora popisati imovinu, obveze te navesti njihove pojedinačne vrijednosti.
(2) Najmanje jednom godišnje obveznik primjene ovoga Zakona dužan je uskladiti knjigovodstveno stanje sa stvarnim stanjem imovine i obveza utvrđenim popisom.
(3) Obveznik primjene ovoga Zakona koji provodi popis imovine i obveza i tijekom poslovne godine dužan je na kraju poslovne godine uskladiti knjigovodstveno stanje sa stvarnim stanjem imovine i obveza utvrđenim popisom.
Članak 14.
Popis imovine i obveza obavlja se i u slučajevima promjene cijena proizvoda i robe, statusnih promjena, otvaranja postupka likvidacije i stečaja.
V. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI
Članak 15.
(1) Financijski izvještaji su: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku, izvještaj o promjenama kapitala i bilješke uz financijske izvještaje.
(2) Financijski izvještaji sastavljaju se za poslovnu godinu koja je kalendarska godina.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka obveznici primjene ovoga Zakona koji odluče sastavljati financijske izvještaje za razdoblje koje nije jednako kalendarskoj godini, ili zbog sezonske prirode djelatnosti, mogu financijske izvještaje sastavljati za poslovnu godinu koja je različita od kalendarske godine.
(4) Oblik i sadržaj financijskih izvještaja sukladan je odredbama Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja ili odredbama posebnih propisa koji uređuju poslovanje pojedinih obveznika primjene ovoga Zakona.
(5) Nadzorne institucije financijskog sektora ovlaštene su donositi posebne propise kojima se uređuju oblik i sadržaj financijskih izvještaja.
(6) Financijske izvještaje potpisuje zakonski predstavnik obveznika primjene ovoga Zakona.
(7) Financijski izvještaji čuvaju se 11 godina i u izvorniku.
Članak 16.
Poslovne knjige, financijski izvještaji i druga izvješća sastavljaju se na hrvatskom jeziku, latiničkim pismom i u hrvatskoj valutnoj jedinici.
VI. KLASIFIKACIJA OBVEZNIKA
Članak 17.
(1) Obveznici primjene ovoga Zakona klasificiraju se na:
1) male ako ne prelaze dva od tri sljedeća kriterija:
a) ukupna aktiva iznosi 27 milijuna kuna,
b) prihod iznosi 54 milijuna kuna,
c) imaju 50 zaposlenika,
2) srednje ako prelaze dva od tri kriterija za male obveznike, a nikad ne prelaze dva od tri sljedeća kriterija:
a) ukupna aktiva iznosi 108 milijuna kuna,
b) prihod iznosi 216 milijuna kuna,
c) imaju 250 zaposlenika,
3) velike ako prelaze dva od tri sljedeća kriterija:
a) ukupna aktiva iznosi 108 milijuna kuna,
b) prihod iznosi 216 milijuna kuna,
c) imaju 250 zaposlenika.
(2) Kriteriji klasifikacije iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju stanja i iznose na dan 31. prosinca godine koja prethodi godini za koju se radi klasifikacija.
(3) Osim velikih obveznika primjene ovoga Zakona iz stavka 1. ovoga članka, velikim obveznicima smatraju se i:
– sve banke, stambene štedionice, društva za osiguranje, leasing društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima i investicijski fondovi s pravnom osobnosti, društva za upravljanje investicijskim fondovima i zasebna imovina bez pravne osobnosti kojom upravljaju, društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima i zasebna imovina bez pravne osobnosti kojom upravljaju, društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima i zasebna imovina bez pravne osobnosti kojom upravljaju, mirovinska osiguravajuća društva,
– svi obveznici koji izrađuju konsolidirane financijske izvještaje sukladno MSFI,
– svi drugi obveznici iz djelokruga nadležnosti nadzornih institucija iz članka 15. stavka 5. ovoga Zakona.
VII. STANDARDI FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA
Članak 18.
(1) U Republici Hrvatskoj primjenjuju se Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (u daljnjem tekstu: MSFI) za sljedeće obveznike primjene ovoga Zakona:
– velike,
– obveznike čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzama ili se spremaju za uvrštenje u burzovnu kotaciju u Republici Hrvatskoj na službenim tržištima te na kotaciji za javna dionička društva sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o tržištu vrijednosnih papira.
(2) Obveznici koji ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka mogu odabrati primjenu MSFI u cijelosti ili standarde financijskog izvještavanja koje donosi Odbor za standarde financijskog izvještavanja sukladno MSFI.
(3) MSFI i standarde financijskog izvještavanja iz stavka 2. ovoga članka objavljuje Odbor za standarde financijskog izvještavanja u »Narodnim novinama«.
Članak 19.
(1) Ovim se Zakonom osniva Odbor za standarde financijskog izvještavanja (u daljnjem tekstu: Odbor).
(2) Odbor je stručno tijelo od devet članova, koje na prijedlog ministra financija imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske. Mandat članova Odbora traje pet godina.
(3) Za člana Odbora može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima visoku stručnu spremu, odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo iz područja financija, računovodstva i revizije, što ga čini sposobnim i dostojnim biti njegovim članom.
(4) Odbor je ovlašten odobravati MSFI.
(5) Prijevode MSFI na hrvatski jezik Odbor može povjeriti trećim osobama koje imaju pravo prijevoda od Međunarodnog odbora za standarde financijskog izvještavanja.
(6) Za odobravanje prijevoda Odbor može naplatiti naknadu.
(7) Odbor je ovlašten donositi standarde financijskog izvještavanja za potrebe obveznika iz članka 18. stavka 2. ovoga Zakona.
(8) Odbor prevodi, tumači i objavljuje MSFI.
(9) Oblik i sadržaj financijskih izvještaja donosi Odbor u skladu s MSFI.
(10) Odbor se financira iz sredstava državnog proračuna i vlastitih prihoda iz naknada.
(11) Članovi odbora za svoj rad primaju naknadu.
(12) Odbor donosi Pravilnik o načinu rada, a potvrđuje ga Vlada Republike Hrvatske.
(13) Pravilnik sadrži odredbe o ciljevima, načinu rada, donošenju odluka, financiranju, naknadama, prevođenju, usklađenju i tumačenju standarda financijskog izvještavanja.
(14) Odbor jednom godišnje o svojem radu izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.
VIII. JAVNA OBJAVA
Članak 20.
Financijske izvještaje javno objavljuju obveznici primjene ovoga Zakona ako posluju u pravnom obliku dioničkog društva.
IX. KAZNENE ODREDBE
Članak 21.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba obveznika primjene ovoga Zakona za kazneno djelo neistinitog iskazivanja stanja imovine, obveza, prihoda i rashoda u financijskim izvještajima s namjerom da se stekne imovinska korist za nečiji račun ili nekome nanese šteta.
(2) Za kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se obveznik primjene ovoga Zakona novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se obveznik primjene ovoga Zakona u čijim poslovnim knjigama knjigovodstveni događaji budu utemeljeni na nevjerodostojnoj dokumentaciji.
Članak 22.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj obveznik primjene ovoga Zakona ako:
1. ne sastavlja knjigovodstvene isprave (članak 4. i 5.),
2. ne kontrolira knjigovodstvene isprave prije unosa u poslovne knjige (članak 6.),
3. ne čuva knjigovodstvene isprave (članak 7.),
4. ne osigurava unos podataka na odgovarajuće nositelje (članak 9.),
5. ne vodi poslovne knjige (članak 11.),
6. ne otvara poslovne knjige prema odredbama ovoga Zakona (članak 11.),
7. ne zaključuju poslovne knjige prema odredbama ovoga Zakona (članak 12.),
8. ne čuva poslovne knjige (članak 12.),
9. ne obavlja raspored konta u glavnoj knjizi prema kontnom planu (članak 10.),
10. ne obavlja popis imovine i obveza prema odredbama ovoga Zakona (članak 13. i 14.),
11. ne sastavlja financijske izvještaje (članak 15.),
12. ne čuva financijske izvještaje (članak 15.),
13. ne primjenjuje Međunarodne standarde financijskog izvještavanja ili standarde financijskog izvještavanja koje donosi Odbor (članak 18.).
(2) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba obveznika primjene ovoga Zakona.
Članak 23.
Provedbu ovoga Zakona nadziru tijela koja su sukladno posebnim propisima nadležna za nadzor poslovanja obveznika njegove primjene.
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 24.
(1) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog ministra financija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona imenovati članove Odbora.
(2) Odbor će u roku od 60 dana od osnivanja podnijeti Vladi Republike Hrvatske na suglasnost Pravilnik o načinu rada Odbora.
Članak 25.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, prestaje važiti Zakon o računovodstvu (»Narodne novine«, br. 90/92.).
(2) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti Pravila Hrvatskog odbora za računovodstvo i računovodstvene standarde (»Narodne novine«, br. 39/94.).
Članak 26.
Ovaj Zakon stupa na snagu i primjenjuje se 1. siječnja 2006. godine.
 
Klasa: 401-01/05-01/01
Zagreb, 29. studenoga 2005.
 
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o računovodstvu

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
UKAZ
o proglašenju Zakona o računovodstvu 
Proglašavam Zakon o računovodstvu koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 23. prosinca 1992. 
Broj: PA4-112/1-92. 
Zagreb, 28. prosinca 1992. 
Predsjednik Republike Hrvatske 
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON
o računovodstvu 
I. TEMELJNE ODREDBE 
Članak 1. 
(1) Svaki je poduzetnik čije je sjedište u Republici Hrvatskoj obvezan voditi poslovne knjige i sastavljati financijske izvještaje prema temeljnim ·načelima urednog knjigovodstva, tako da u njima budu vidljivi njegovi poslovi i stanje njegove imovine. Knjigovodstvo mora biti takvo da trećoj stručnoj osobi u okviru primjerenog roka omogući uvid u poslovne događaje i u stanje poduzeća. Poslovni dogadaji moraju se moći pratiti prema njihovu nastajanju i razvoju. 
(2) Poduzetnik. u smislu odredbi ovoga Zakona, jest pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost sa ciljem postizavanja dobiti. 
(3) Poduzetnik je i fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost sa ciljem postizavanja dobiti ako je posebnim propisom određena kao obveznik plaćanja poreza na dobit. 
(4) Odredbe ovoga Zakona odnose se i na organizacijske dijelove poduzetnika u inozemstvu ako prema inozemnim propisima ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvještaja te na organizacijske dijelove inozemnih poduzetnika koji u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost. a sjedište im je u inozemstvu. 
(5) Računovodstvo ustanova. društvenih organizacija. udruženja građana i drugih neprofitnih pravnih osoba propisuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra financija. 
II. PRIKUPLJANJE, OBRADA PODATAKA I KNJIGOVODSTVENE ISPRAVE 
Članak 2. 
(1) Unos svih podataka u poslovne knjige poduzetnika utemeljuje se na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. 
(2) Knjigovodstvena isprava jest pisani dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni, a služi kao podloga za unošenje podataka u poslovne knjige i nadzor nad obavljanjem poslovnog zahvata. 
(3) Za primaran unos podataka elektroničkom obradom podataka obvezatna je knjigovodstvena isprava iz stavka (1) ovoga članka. 
Članak 3. 
(1) Knjigovodstvena isprava sastavlja se na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koje se sastavljaju u računovodstvu. 
(2) Sadržaj knjigovodstvene isprave mora biti takav da nedvojbeno i istinito predstavlja poslovnu promjenu i da obuhvaća sve podatke potrebne za unos u poslovne knjige. 
(3) Knjigovodstvena isprava sastavlja se u jednom primjerku ili u više primjeraka (izvornik i kopije ili više otisaka). 
(4) Otprema knjigovodstvene isprave sastavljene u jednom primjerku dopuštena je ako su podaci iz takve isprave pohranjeni na naćin da su u svako vrijeme dostupni. 
(5) lzvorna isprava može se sastaviti i napisati elektroničkim računalom, poluautomatom, pisaćim strojem i ručno. 
(6) Valjanom podlogom unosa podataka smatra se isprava dobivena telekomunikacijskim putem pod uvjetom da odašiljatelj uredno odloži i čuva izvorne isprave. 
(7) Kao knjigovodstveni temelj ze pbradu podataka mogu se rabiti podaci primljeni na odgovarajućem nositelju elektroničke obrade podataka. Za istinitost i točnost podataka odgovara osoba koja je obrađivala podatke. 
(8) Fotokopije izvornih isprava mogu se rabiti kao podloga za obradu podataka pod uvjetom da je na njima navedena naznaka mjesta čuvanja izvorne isprave, razlog uporabe fotokopije, te potpis odgovorne osobe: 
Članak 4. 
(1) Poduzetnik je odgovoran za sastavljanje knjigovodstvenih isprava. Zakonski predstavnik poduzetnika ili osobe na koje je prenesena ovlast potpisom na ispravi jamče da je ona istinita i da realno pokazuje poslovne promjene. 
Isprave sastavljene elektroničkim računalom mogu umjesto potpisa imati faksimil ili drugu prepoznatljivu oznaku osoba koje su sastavile ispravu. 
Članak 5. 
(1) Prije unosa u poslovne knjige knjigovodstvena isprava mora se kontrolirati. 
(2) Kontrolu obavljaju osobe, imenovane za kontrolu istinitosti svake pojedine vrste knjigovodstvenih isprava. 
(3) Knjigovodstvena isprava koja je kontrolirana mora biti takva da neutralna stručna osoba koja nije sudjelovala u poslovnoj promjeni može iz isprave nedvojbeno zaključiti i bez ikakvih sumnji saznati prirodu obavljene poslovne promjene. 
(4) Kontrola isprava mora zadovoljiti zahtjeve iz članka 4. i 5. ovoga Zakona. 
Članak 6. 
(1) Knjigovodstvene isprave čuvaju se u obliku izvornika, na nositelju automatizirane obrade, nositelju mikrografske obrade ili na drugi prikladan način. Knjigovodstvene isprave čuvaju se u ovim rokovima: 
- trajno se čuvaju isplatne liste ili analitička evidencija plaća i nadnica ako osiguravaju bitne podatke o zaposlenom. 
- pet godina čuvaju se isprave na temelju kojih su podaci uneseni u poslovne knjige. 
- tri godine čuvaju se isprave platnog prometa u ovlaštenim financijskim institucijama. 
- dvije godine čuvaju se prodajni blokovi i kontrolni blokovi, pomoćni obračuni i slične isprave. 
III. POSLOVNE KNJIGE 
Članak 7. 
(1) Poslovne knjige vode se sukladno načelima sustava dvojnog knjigovodstva. 
(2) Poslovne knjige čine: dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige. 
(3) Dnevnik je poslovna knjiga u koju se unose knjigovodstvene promjene slijedom vremenskog nastanka. Organizira se kao jedinstvena poslovna knjiga ili kao više knjiga specijaliziranih za promjene na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili ze izvanbilančne zapise. 
(4) Glavna knjiga jest sustavna knjigovodstvena evidencija promjena nastalih na imovini. obvezama. kapitalu, rashodima, prihodima i rezultatu poslovanja. Glavnu knjigu ćine dva međusobno eutonomna dijela, i to: 
- bilančni zapisi i 
- izvanbilančni zapisi. 
(5) Pomoćne knjige u pravilu se organiziraju zasebno. 
(6) Pomoćne knjige koje se odnose na imovinu materijalnog oblika iskazuju se u naturalnim i vrijednosnim pokazateljime. 
Članak 8. 
(1) Oblik vodenja poslovnih knjiga ovisi o tehnici unosa poslovnih promjena. 
(2) Ako se podaci obraduju ručno i poluautomatizirano poslovne knjige vode se u obliku slobodnih listova (kartoteke) ili uvezane. 
(3) Ako se poslovne knjige vode pomoću elektroničkog računala, podaci se unose na odgovarajuće nositelje. 
(4) Unos podataka u poslovne knjige organizira se i obavlja tako da osigurava: 
- zahtjeve kontrole unesenih podataka. 
- ispravnost unosa podataka, 
-čuvanje podataka, 
- mogućnost uporabe podataka, 
- mogućnost dobivanja uvida u promet i stanje konta glavne knjige, 
- mogućnost uvida u kronologiju obavljenog unosa poslovnih promjena. 
Članak 9. 
(1) Raspored konta, u glavnoj knjizi temelji se na unaprijed pripremljenom kontnom planu. Razradu konta u kontnom planu čini svaki poduzetnik prema svojim specifičnim potrebama pri čemu mora osigurati pozicije bilance i račune dobiti i gubitka propisane ovim Zakonom. 
Članak 10. 
(1) Poslovne se knjige vode za poslovnu godinu, koja je jednaka kalendarskoj godini. 
(2) Otvaranje poslovnih knjiga obavlja se nastupom poslovne godine na temelju bilance krajem proteklog razdoblja, odnosno početne bilance utemeljene na popisu imovine i obveza kod novoosnovanih poduzetnika. Računi rashoda i prihoda otvaraju se na temelju knjigovodstvene isprave o poslovnoj promjeni. 
(3) Pomoćne knjige otvaraju se donosom odgovarajućih stanja prema stanju istih knjiga za proteklu godinu, odnosno na temelju popisa imovine i obveza kod novoosnovanih poduzetnika. 
Članak 11. 
(1) Krajem godine poslovne knjige trebaju se zaključiti i poduzetnik ih je obvezan čuvati. 
(2) Ako se knjigovodstveni podaci obraduju pomoću elektroničkog računala, dnevnik i glavnu knjigu treba otisksti po provedenom zaključku i zatim uvezati. 
(3) Poslovne knjige čuvaju se najmanje: 
- glavna knjiga i dnevnik 10 godina, 
- pomoćne knjige pet godina. 
(4) Rok čuvanja počinje zadnjim datumom poslovne goine na koju se odnose poslovne knjige, obračuni i početna bilanca. 
IV. POPIS IMOVINE I OBVEZA 
Članak 12. 
(1) Na početku poslovanja poduzetnik mora popisati svu imovinu i obveze te navesti njihove pojedinačne vrijednosti. Takav popis mora sastaviti i krajem svake poslovne godine. 
(2) Izuzetno od stavka (1) ovoga članka poduzetnik može provoditi popis imovine i obveza i tijekom poslovne godine. 
Članak 13. 
(1) Pored godišnjeg popisa, poduzetnik mqra popisati imovinu i obveze i u drugim slućajevima, a napose prilikom promjene cijena proizvoda i robe, statusnih promjena. otvaranja postupka likvidacije i stečaja. 
V. TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI 
Članak 14. 
(1) Temeljni financijski izvještaji jesu: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o promjenama u financijskom položaju i bilješke uz financijske izvještaje. 
(2) Bilanca je sustavni pregled imovine, kapitala i obveza na ođredeni datum. 
(3) Račun dobiti i gubitka prikazuje prihode i rashode te financijski rezultat ostvaren u stanovitom vremenskom redoblju. 
(4) Izvještaj o promjenama u financijskom položaju pruža informaciju o promjenama financijskog položaja tijekom obračunskog razdoblja. 
(5) Bilješke uz financijske izvještaje predstavljaju potanju razradu i dopunu podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka i izvještaja o promjenama u financijskom položaju. 
(6) Temeljni financijski izvještaji moraju pružiti istinit, fer, pouzdan i nepristran pregled imovine. obveza. kapitala, promjene financijskog položaja i dobiti ili gubitka. 
(7) Temeljni financijski izvještaji čuvaju se trajno i u izvorniku. Početna bilanca pri osnivanju čuva se trajno i u izvorniku. . 
(8) Temeljni financijski izvještaji sastavljaju se za poslovnu godinu. 
(9) Iznimno od stavka (8) ovoga članka poduzetnici sezonskog karaktera djelatnosti mogu financijske izvještaje sastavljati za poslovnu godinu koja je različita od kalendarske godine. Rješenje o tome izdaje ministar financija na zahtjev poduzetnika. 
(10) Mali poduzetnici iz članka 16. ovoga Zakona nisu obvezni sastavljati izvještaj o promjenama financijskog položaja. 
(11) Financijske izvještaje potpisuje zakonski predstavnik poduzetnika. 
VI. RAČUNOVODSTVENI STANDARDI 
Članak 15. 
(1) U Republici Hrvatskoj primjenjuju se Medunarodni računovodstveni standardi koji se objavljuju u "Narodnim novinama". 
(2) Ovlašćuje se Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene standarde da prati, usklađuje i objašnjava primjenu Medunarodnih računovodstvenih standarda. 
(3) Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene standarde stručno je tijelo i ima petnaest članova, koje na prijedlog ministra financija imenuje Vlada Republike Hrvatske na rok od tri godine. Nakon ovoga roka, članove Hrvatskog odbora za računovodstvo i računovodstvene standarde imenuje strukovno udruženje na temelju ovlasti ministra financija 
(4) Pravila o načinu rada, donošenju odluka i ostale pojedinosti djelovanja donoši Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene standarde, a potvrduje ih Vlada Republike Hrvatske. 
VII. KLASIFIKACIJA PODUZETNIKA 
Članak 16. 
(1) Poduzetnici koji su obvezni voditi poslovne knjige i sastavljati financijske izvještaje prema odredbama ovoga Zakona klasificiraju se na male, srednje velike i velike. 
(2) Mali su poduzetnici oni koji ne prelaze dva od tri slijedeća kriterija: 
1. zbroj bilance nakon odbitka gubitka iskazanog u 
aktivi u protuvrijednosti DEM 2,000.000 
2. prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance 
u protuvrijednosti DEM 4,000.000 
3. godišnji prosjek zaposlenih 50 namještenika 
(3) Srednje su veliki poduzetnici oni koji prelaze dva od tri kriterija iz stavka (2) ovoga članka, a nikad ne prelaze dva od tri slijedeća kriterija: 
1. zbroj bilance nakon odbitka gubitka iskazenog u aktivi 
u protuvrijednosti DEM 8,000,000 
2. prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance 
u protuvrijednosti DEM 16.000.000 
3. godišnji prosjek zaposlenih 250 namještenika 
(4) Veliki su poduzetnici oni koji prelaze bar dva od tri kriterija navedena u stavku (3) ovoga članka. 
(5) U smislu ovoga Zakona, veliki su poduzetnici i banke, financijske organizacije i osiguravajuća te reosiguravajuća društva. 
(6) Kao prosječan broj zaposlenih uzima se četvrtina zbroja zaposlenih 31. III. do 30. VI., 30. IX. i 31. XII. uključujući i zaposlene u inozemstvu. 
VIII. SADRŽAJ FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA 
Članak 17. 
(1) Poduzetnici, osim banaka, financijskih organizacija i osiguravajućih te reosiguravajućih društava, sastavljaju bilancu sa minimalnim pozicijama kako slijedi: 
AKTIVA 
A. POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL 
B. DUGOTRAJNA IMOVINA (STALNA SREDSTVA) 
I. NEMATERIJALNA IMOVINA 
1. osnivački izdaci 
2. izdaci za istraživanje i razvoj 
3. patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci i ostala slična prava 
4. goodwill 
5. predujmovi za nematerijalna sredstva 
II. MATERIJALNA IMOVINA 
1. zemljište i šume 
2: građevinski objekti 
3. postrojenja i oprema (strojevi) 
4. alati, pogonski i uredski inventar, namještaj i transportni uredaji (sredstva) 
5. predujmovi za materijalna sredstva 
6. materijalna sredstva u pripremi 
7. stambene zgrade i stanovi 
8. ostala materijalna imovina 
III. FINANCIJSKA IMOVINA 
1. udjeli (dionice) u povezanim poduzećima 
2. zajmovi povezanim poduzećima 
3. sudjelujući interesi (participacije) 
4. ulaganja u vrijednosne papire 
5. dani krediti. depoziti i kaucije 
6. obvezna dugoročna ulaganja 
7. otkup vlastitih dionica 
8. ostala dugoročna ulaganja 
IV. POTRAŽIVANJA 
1. potraživanja od povezanih poduzeća 
2. potraživanja po osnovi prodaje na kredit 
3. ostala potraživanja 
C. KRATKOTRAJNA IMOVINA (obrtna sredstva) 
I. ZALIHE 
1. sirovine i materijal 
2. proizvodnja u tijeku (nedovršena proizvodnja i poluproizvodi) 
3. trgovačka roba 
4. gotovi proizvodi 
5. predujmovi 
II. POTRAŽlVANJA 
1. potraživanja od povezanih poduzeća 
2. potraživanja od kupaca 
3. potraživanja za više plaćene svote po osnovi dobiti 
4. potraživanja od zaposlenih 
5. potraživanja od države i drugih institucija 
6. ostala potraživanja 
III. FINANCIJSKA IMOVINA 
1. udjeli (dionice) u povezanim poduzećima 
2. zajmovi povezanim poduzećima 
3. vrijednosni papiri 
4. dani krediti, depoziti i kaucije 
5. otkup vlastitih dionica 
6. ostala kratkoročna ulaganja 
IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 
D. PLAĆENI TROŠKOVI BUDUCEG RAZDOBLJA I NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODA 
E. GUBITAK IZNAD VISINE KAPITALA 
F. UKUPNA AKTIVA 
G. IZVANBILANČNI ZAPISI 
PASIVA 
A. KAPITAL I REZERVE 
I. UPISANI KAPITAL 
II. PREMIJE NA EMITIRANE DIONICE (kapitalni dobitak) 
III. REVALORIZACIJSKA REZERVA 
IV. REZERVE 
1. zakonske rezerve 
2. rezerve za vlastite dionice 
3. statutarne rezerve 
4. ostale rezerve 
V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK 
VI. DOBIT ILI GUBITAK TEKUĆE GODINE 
B. DUGOROČNA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE 
1. rezerviranja za mirovine i slične troškove (obveze) 
2. rezerviranja za poreze i doprinose 
3. ostala rezerviranja 
C. DUGOROČNE OBVEZE 
1. obveze prema povezanim poduzećima 
2. obveze po osnovi zajmova 
3. obveze prema kreditnim institucijama 
4. obveze za predujmove 
5. obveze prema dobavljačima (vjerovnici s osnove poslovanja) 
6. obveze po vrijednosnim papirima 
7. ostale dugoročne obveze, uključivši porez i socijalno osiguranje 
D. KRATKOROČNE OBVEZE 
1. obveze prema povezanim poduzećima 
2. obveze po osnovi zajmova 
3. obveze prema kreditnim institucijama 
4. obveze za predujmove, depozite i jamstva 
5. obveze prema dobavljačima 
6. obveze prema mjenicama i čekovima 
7. obveze prema zaposlenima 
8. obveze za poreze, doprinose i druge pristojbe 
9. obveze po osnovi udjela u rezultatu 
10. ostale kratkoročne obveze 
E. ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆIH RAZDOBLJA 
F. UKUPNO PASIVA 
G. IZVANBILANČNI ZAPISI 
(2) Pozicije bilance iz stavka (1) ovoga članka odnose se na velike i srednje velike poduzetnike. 
(3) Mali poduzetnici sastavljaju skraćenu bilancu tako da popunjavaju pozicije oznaćene slovima i rimskim brojevima. 
Članak 18. 
(1) Račun dobiti i gubitka poduzetnika iz članka 17 ovoga Zakona sadrži ove minimalne pozicije: 
Račun dobiti i gubitka 
1. prihodi od prodaje 
2. prihodi na temelju upotrebe vlastitih proizvoda, roba i usluga 
3. ostali poslovni prihodi 
4. promjena vrijednosti zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda 
5. materijalni troškovi 
a) troškovi sirovina i materijala 
b) troškovi prodane robe 
c) ostali vanjski troškovi (troškovi usluga) 
6. troškovi osoblja 
a) nadnice i plaće 
b) troškovi poreza, socijalnog i mirovinskog osiguranja i drugo 
7. amortizacija i vrijednosno usklađivanje dugotrajne imovine 
8. vrijednosno uskladivanje kratkotrajne imovine 
9. rezerviranja troškova i rizika 
10. ostali troškovi poslovanja 
11. a) prihodi od sudjelujućih interesa s povezanim poduzećima 
b) prihodi od sudjelujućih interesa s nepovezanim poduzećima 
12. a) prihodi ođ ostalih ulaganja i zajmova iz okvira stelne imovine s povezanim poduzećima 
b) prihodi od ostalih ulaganja i zajmova iz okvira stalne imovine s nepovezanim poduzećima 
13. a) prihodi od ostalih interesa i slični prihodi s povezanim poduzećima 
b) prihodi od ostalih interesa i slični prihodi s nepovezanim poduzećima 
14. a) kamate. tečajne razlike i slični troškovi iz odnosa s povezanim poduzećima 
b) kamate, tećajne razlike i slični troškovi iz odnosa s nepovezanim poduzećima 
15. dobit ili gubitak iz redovnog poslovanja prije oporezivanja, 
16. porez na dobit ili gubitak iz redovnog poslovanja 
17. dobit ili gubitak iz redovnog poslovanja poslije oporezivanja 
18. izvanredni prihodi 
19. izvanredni rashodi 
20. dobit ili gubitak iz izvanrednih aktivnosti 
21. porez na izvanrednu dobit i gubitak 
22. ostali porezi koji nisu iskazani u prethodnim pozicijama 
23. dobit ili gubitak financijske godine. 
(2) Račun dobiti i gubitka iz stavka (1) ovoga članka odnosi se na velike i srednje velike poduzetnike. 
(3) Mali poduzetnici sastavljaju skraćeni račun dobiti i gubitka s ovim pozicijama: 
1. prihodi iz osnovne djelatnosti 
2. rashodi osnovne djelatnosti 
3. prihodi iz drugih aktivnosti 
4. rashodi drugih aktivnosti 
5. izvanredni prihodi 
6. izvanredni rashodi 
7. dobit ili gubitak prije oporezivanja 
8. porez na dobit ili gubitak 
9. dobit ili gubitak financijske godine. 
Članak 19. 
(1) Banke i financijske organizacije sastavljaju bilancu sa ovim minimalnim pozicijama. 
AKTIVA 
1. novac u blagajni i računi kod banaka 
2. blagajnički zapisi i drugi odobreni zapisi za refinanciranje kod centralne banke: 
a) blagajnički zapisi i slični vrijednosni papiri 
b) drugi odobreni zapisi za refinanciranje kod centralne banke 
3. zajmovi i predujmovi kreditnim institucijama: 
a) na zahtjev 
b) drugi zajmovi i predujmovi 
4. zajmovi i predujmovi komitentima 
5. dužnički vrijednosni papiri: 
a) izdani od strane javnih tijela 
b) izdani od strane zajmodavaca 
c) izdani vlastiti vrijednosni papiri 
6. dionice i drugi vrijednosni paprri koji donose promjenjivi prihod . 
7. sudjelujući interesi: 
a) sudjelujući interesi u kreditnim institucijama 
b) ostali sudjelujući interesi. 
8. udjeli (dionice) u povezanim poduzepima 
a) udjeli (dionice) u kreditnim institucijama 
b) ostali udjeli (dionice) u povezanim poduzećima 
9. nematerijalna imovina 
a) osnivački izdaci · 
b) goodwill 
c) ostala nematerijalna ulaganja 
10. materijalna imovina 
a) zemljišta i gradevinski objekti 
b) postrojenja i oprema 
c) namještaj, transportni uredaji i sl. 
d) stambene zgrade i stanovi 
e) ostala materijalna imovina 
11. potraživanja za upisani a neuplaćeni kepital 
12. ostala imovina 
13. plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata prihoda . 
14. ukupna aktiva 
15. izvanbilančni zapisi 
PASIVA 
1, dugovanja kreditnim institucijama 
a) na zahtjev 
b) s potvrđenim datumima dospjelosti ili s razdobljima opomene 
2. dugovanja komitentima 
a) depoziti po osnovi štednje 
b) ostala dugovanja 
3. dugovanja evidentirana certifikatima: 
a) dužnički vrijednosni papiri 
b) ostali vrijednosni papiri 
4. ostale obveze 
5. odgođeno plaćanje troškova i prihod budućih razdoblja 
6. rezerviranja za rizike (obveze) i troškove 
a) rezerviranja za mirovine i slične troškove (obveze) 
b) rezerviranja za poreze i doprinose 
c) ostala rezerviranja 
7. obveze drugoga reda 
8. upisani kapital 
a) uplaćeni kapital 
b) kapital pozvan da se plati 
9. premije na emitirane dionice (kapitalni dobitak) 
10. rezerve 
11. revalorizacijska rezerva 
12. prenesena dobit ili gubitak 
13. dobit ili gubitak tekuće godine 
14. ukupno pasiva 
15. izvanbilančne pozicije 
1. nepredviđene obveze 
- akcepti i odobrenja ·(garantni potpisi). 
- garancije i imovina koja se zalaže kao jamstvo 
2. obveze 
- obveze proizašle iz transakcija prodaje 
- transakcije ponovne kupnje 
Članak 20. 
(1) Račun dobiti i gubitka banaka i financijskih organizacija sadrži i slijedeće minimalne pozicije: 
1. prihodi od kamata i slični prihodi 
2. troškovi kamata i slični troškovi 
3. prihodi od vrijednosnitj papira 
a) prihodi od dionica i drugih vrijednosnih papira koji donose promjenljivi prihod 
b) prihodi od sudjelujućih interesa 
c) prihodi od dionica u povezanim poduzećima 
4. prihodi od provizija 
5. troškovi provizija 
6. neto dobit ili neto gubitak financijske djelatnosti 
7. ostali prlhodi 
8. opći administrativni troškovi 
a) troškovi osoblja 
- nadnice i plaće 
- troškovi poreza, socijalnog osiguranja i dr. 
b) ostali administrativni troškovi 
9. amortizacija 
10. ostali troškovi 
11. vrijednosna usklađivsnja koja se odnose na zajmove i predujmove i rezerviranja za nepredvidene obveze i za druge obveze 
12. vrijednosna ponovna usklađivanja koja se odnose na zajmove i predujmove i rezerviranja za nepredvidene obveze i za druge obveze 
13. vrijednosna usklađivanja koja se odnose na prenosive vrijednosne papire koji se posjeduju kao stalna financijska imovina sudjelujuće interese i dionice u povezanim poduzećima 
14. vrijednosna ponovna usklađivanja koja se odnose na prenosive vrijednosne papire koji se posjeduju kao stalna financijska imovina, sudjelujuće interese i dionice u nepovezanim poduzećima 
15. dobit ili gubitak iz redovnih aktivnosti 
16. porez na dobit ili gubitak iz redovnih aktivnosti 
17. dobit ili gubitak redovnih aktivnosti poslije oporezivanja 
18. izvanredni prihodi 
19. izvanredni rashodi 
20. dobit ili gubitak iz izvanrednih aktivnosti 
21. porez na izvanrednu dobit ili gubitak 
22. izvanredna dobit ili gubitak poslije oporezivanja 
23. ostali porezi koji nisu prikazani pod prethodnim pozicijama 
24. dobit ili gubitak tekuće godine. 
Članak 21. 
(1) Osiguravajuća i reosiguravajuća društva sastavljaju bilancu sa ovim minimalnim pozicijama: 
AKTIVA 
A. POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL 
B. NEMATERIJALNA IMOVINA 
1. osnivački izdaci 
2. goodwill 
3. ostali nematerijalni izdaci 
C. ULAGANJA 
I. ZEMLJIŠTA I GRAĐEVINSKl OBJEKTI 
II. ULAGANJA U POVEZANA PODUZECA I SUDJELUJUCI INTERESI 
1. dionice u povezanim poduzećima 
2. dužnički vrijednosni papiri koje su izdala povezana poduzeća i zajmovi povezanim poduzećima 
3. sudjelujući interesi. 
III. OSTALA FINANCIJSKA ULAGANJA 
1. dionice i drugi vrijednosni pspiri koji donoge promjenjivi prihod 
2. dužnički vrijednosni papiri 
3. sudjelovanja u zajedničkim ulaganjima 
4. zajmovi jamčeni hipotekom 
5. ostali zajmovi 
6. depoziti kod kreditnih institucija 
IV. DEPOZITI KOD PREUZETOG POSLOVANJA OSIGURANJA U REOSIGURANJE 
D. ULAGANJA ZA RAČUN I RIZIK VLASNIKA POLICA ŽIVOTNOG OSIGURANJA 
E. POTRAŽIVANJA 
I. POTRAŽIVANJA IZ VLASTITIH POSLOVA OSIGURANJA · 
1. od osiguranika 
2. od zastupnika - posrednika osiguranja 
3. ostala potraživanja iz vlastitih poslova osiguranja 
II. POTRAŽIVANJA IZ POSLOVA REOSIGURANJA 
III. OSTALI DUŽNICI - OSTALA POTRAŽIVANJA 
F. OSTALA SREDSTVA 
I. NOVAC U BANCI I U BLAGAJNI 
II. VLASTITE DIONICE 
G. PLACENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODA 
1. kamate i najamnine nedospjele na naplatu 
2. razgraničeni troškovi pribave 
- životno osiguranje 
- neživotno (imovinsko) osiguranje 
3. ostala razgraničenja 
H. UKUPNO AKTIVA 
I. IZVANBILANČNI ZAPISI 
PASIVA 
A. KAPITAL I REZERVE - VLASTITI KAPITAL 
I. UPISANI KAPITAL 
a) uplaćeni kapital 
b) kapital pozvan da se plati 
II. PREMIJA NA EMITIRANE DIONICE (kapitalni dobitak) 
III. REVALORIZACIJSKA REZERVA 
IV. REZERVE 
V. PRENESENA DOBIT ILI GUBITAK VI. DOBIT ILI GUBITAK TEKUĆE GODINE B. OBVEZE DRUGOG REDA 
C. TEHNIČKA REZERVIRANJA 
I. prijenosne premije 
a) bruto iznos 
b) udio za poslove osiguranja predane u reosiguranje i 
2. matematička rezerva životnog osiguranja 
a) bruto iznos 
b) udio za poslove predane u reosiguranje 
3. rezerva štete 
a) bruto iznos 
b) udio reosiguratelja 
4. rezerviranja za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu 
a) bruto iznos 
b) udio reosiguratelja 
5. zakonski propisano rezerviranje za kolebanje šteta 
6. ostala osigurateljno-tehnička rezerviranja 
a) bruto iznos 
b) udio reosiguratelja 
D. NEOSIGURATELJSKO-TEHNIČKA REZERVIRANJA 
1. rezerviranja za mirovine i slične obveze 
2. rezerviranja za oporezivanja 
3. ostala rezerviranja 
E. DEPOZITI ZADRŽANI IZ POSLA PREDANOG U REOSIGURANJE 
F. OSTALE OBVEZE 
a) prema povezanim poduzećima 
b) prema poduzećima s kojima je osigurateljsko poduzeće povezano na temelju sudjelujećeg interesa 
1. zajmovi 
2. obveze prema kreditnim institucijama 
3. obveze iz samostalno zaključenih poslova osiguranja 
4. obveze nastale iz djelatnosti reosiguranja 
5. ostali vjerovnici, uključujući porez i socijalno osiguranje 
G. ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆIH RAZDOBLJA 
H. UKUPNO PASIVA 
I. IZVANBILANČNI ZAPISI 
Članak 22. 
(1) Račun dobiti i gubitka osiguravajućih i reosiguravajućih društava sadrži slijedeće minimalne pozicije: 
I. TEHNIČKI RAČUN - POSLOVI NEŽIVOTNOG OSIGURANJA 
1. premije 
a) bruto premije - zaračunate 
b) minus - iznosi predani u reosiguranje 
c) promjene prijenosnih premija i ukoliko nacionalno zakonodavstvo dopušta, iskazivanje u obveze pod C. I. rezerviranje za moguće gubitke - za rizike koji još nisu istekli ili ( - ) neto bez udjela reosiguratelja 
d) prihodovane - zarađene premije (rezultat od a), b) i c) 
2. ostali tehnički prihodi, neto bez udjela reosiguratelja 
3. raspoređeni prihodi od ulaganja (+) III. Še) - Tehnićki prihodi od kamata 
4. izdaci za osigurane slučajeve 
a) isplate za osigurane slučajeve - za odštete (štete) 
(aa) bruto iznos 
(ab) udio reosiguratelja ( - ) 
(ac) neto iznos rezultat od (aa) i (ab) 
b) promjena rezerviranja za štete za vlastiti račun 
- bez udjela reosiguratelja /(+) ili (-)/ 
c) izdaci za osigurane slučajeve za vlastiti račun rezultat od a) i b) 
5. promjene u drugim osigurateljsko-tehničkim rezerviranjima, za vlastiti račun - bez udjela reosiguratelja 
a) promjena u rezerviranjima za moguće gubitkeza rizike koji nisu istekli (osim ako je uključena pod 1 /(c) ( + ) ili ( - )/ 
b) promjene u ostalim osigurateljsko-tehničkim rezerviranjima koje nisu prikazane pod ostalim stavkama /( + ) ili (- )/ 
c) rezultat od (a) i (b) /( + ) ili ( - ) 
6. izdaci za povrat premija za vlastiti račun - bez udjela reosiguratelja 
a) neovisni o rezultatu 
b) ovisni o rezultatu  
7. poslovni rashodi - izdaci za obavljanje djelatnosti 
a) troškovi pribave od čega: provizije 
b) troškovi uprave - administrativni troškovi 
c) provizije (od) reosiguranja (reosiguratelja) i udjeli 
u dobiti ( - ) 
d) promjene razgraničenih troškova pribave (+) ili 
e) poslovni rashodi, neto od reosiguranja. Izdaci za 
obavljanje djelatnosti 
- za vlastiti raćun 
rezultat od a), b), c) i d) 
8. ostali osigurateljsko-tehnički izdaci za vlastiti račun 
- bez udjela reosiguratelja 
9. meduzbroj (prvi tehnički rezultat) 
10. promjene u rezerviranjima i rezervama za kolebanje šteta 
a) promjene u zakonskim ili statutarnim propisanim rezerviranjima za kolebanja štete /(+) ili (-)/ 
b) promjene u drugim rezerviranjima i rezervama za kolebanje štete /( + ) ili ( - )/ 
c) rezultat od a) ili b) 
11. međuzbroj (drugi tehnički rezultat) (III.I) 
II. OSIGURATELJSKO-TEHNIČKI RAČUN - POSLOVI ŽIVOTNOG OSIGURANJA 
1. premije 
a) bruto zaračunate premije 
b) minus - udio reosiguratelja ( - ) 
c) promjene prijenosnih premija za vlastiti raćun /(+) ili (-)/ 
d) prihodovane premije /rezultat od a). b) i c)/ 
2. prihodi od ulaganja 
a) prihodi od sudjelujućeg interesa (sudjelovanja), u tome od povezanog poduzeća 
b) prihodi od ulaganja 
(ba) prihodi od zemljišta i građevinskih objekata (bb) prihodi od drugih ulaganja 
c) prihodi od pripisa (povećanje vrijednosti) 
d) dobit od prodaje - realizacije kapitalnog ulaganja 
3. nerealizirani dobici od ulaganja 
4. ostali osigurateljsko-tehnički prihodi 
5. međuzbroj: ukupni osigurateljsko-tehnički prihodi 
6. izdaci za osigurane slučajeve 
a) isplate za osigurane slučajeve - za odštete 
(aa) bruta iznos. 
(ab) udio reosiguratelja (-) 
(ac) neto iznos /rezultat od (aa) i (ab)/ 
b) promjene rezerviranja za štetu za vlastiti račun /( + ) ili ( - )% 
c) izdaci za osigurane slučajeve za vlastiti račun /rezultat od a) j b)/ 
7. promjene u osigurateljsko-tehničkim rezerviranjima za vlastiti račun ako nisu prikazane pod I.c) ili 6.b) 
a) matematička rezerva životnog osiguranja za vlastiti račun /( + ) ili ( - )/ 
b) ostala osigurateljsko-tehnička rezerviranja za vlastiti račun ( + ) ili ( - )/ 
8. izdaci za povrat premija za vlastiti račun 
a) ovisni o rezultatu 
b) neovisni o razultatu 
9. poslovni rashodi - izdaci za obavljanje djelatnosti 
a) troškovi pribave (od čega provizije) , 
b) troškovi uprave - administrativni troškovi 
c) provizije (od) reosiguranja (reosiguratelja) i udjeli 
u dobiti ( - ) 
d) promjene razgraničenih troškova pribave /( + ) ili 
c) poslovni rashodi, neto od reosiguranja ili izdaci za obavljanje djelatnosti 
- za vlastiti račun /rezultat od a), b), c) i d)/ 
10. izdaci za kapitalna ulaganja 
a) troškovi , uključujući kamate, koji se odnose na zemljišta i gradevinske objekte 
b) ostali troškovi vezani na upravljanje ulaganjima, ukljućujući kamate 
c) usklađivanje, vrijednosti : 
d) gubici ostvareni pri prodaji - realizaciji kapitalnog ulaganja 
11. nerealizirani gubici na ulaganjima 
12. ostali osigurateljsko-tehnički izdaci 
13. raspoređeni prihod od ulaganja prenesen na netehnički račun (III.5.) ( - ) 
14. međuzbroj : tehnički rezultat (III. - 2.) 
III. NETEHNIČKIRAČUN - UKUPNI OBRAČUN 
1. rezultat tehničkog računa - neživotno osiguranje(1.11.) 
2. rezultat tehničkog računa - poslovi životnog osiguranja (11.14.) 
3. prihod od ulaganja 
a) prihod od sudjelujućih interesa (sudjelovanja), u tome od povezanih poduzeća 
b) prihodi od ostalih ulaganja, u tome od povezanih poduzeća 
(ba) prihodi od zemljišta i gradevinskih objekata 
(bb) prihodi od drugih ulaganja 
(bc) prihodi od pripisa (povećanja vrijednosti) 
(bd) dobit od prodaje - realizacije kapitalnog ulaganja - 
4. nerealizirani dobici od ulaganja 
5. raspoređene kamate - prinos od ulaganja od II.13 ( + ) 
6. izdaci za kapitalna ulaganja 
a) troškovi, uključujući kamate, koji se odnose na zemljište i gradevinske objekte 
b) ostali troškovi vezani na upravljanje ulaganjima, uključujući kamate 
c) uskladivanje vrijednosti ulaganja 
d) gubici ostvareni kod prodaje - realizacije kapitalnog ulaganja 
7. nerealizirani gubici na ulaganjima 
8. rasporedeni prihodi od ulaganja (1.3.) prihodi tehničkih sredstava od kamata 
9. ostali prihodi 
10. ostali izdaci, uključujući uskladivanja vrijednosti 
11. porez na rezultat redovnih poslovnih djelatnosti 
12. rezultat redovnih poslovnih djelatnosti poslije oporezivanja 
13. izvanredni prihodi 
14. izvanredni rashodi 
15. financijski rezultat izvanrednih prihoda i rashoda 
16. porez na financijski rezultat izvanrednih prihoda i rashoda 
17. ostali porezi koji nisu prikazani pod prethodnim pozicijama 
18. rezultat financijske godine. 
Članak 23. 
(1) Poduzetnik kod kojeg nastanu statusne promjene (spajanje, pripajanje, podjela) sastavlja financijske izvještaje s datumom koji prethodi datumu nastanka statusne promjene. 
(2) Financijski izvještaji sastavljaju se i prilikom stečajnog postupka i likvidacije. 
Članak 24. 
(1) Konsolidaciju financijskih izvještaja provode poduzetnici, pravne osobe koje su matica u odnosu prema podružnicama, tako da konsolidirani financijski izvještaji budu prezentirani kao izvještaji grupe, odnosno jedne ·ekonomske cjeline. 
(2) Konsolidacija se provodi radi utvrđivanja stanja imovine, obveza, kapitala, zatim rashoda, prihoda i financijskog rezultata za sve sudionike u konsolidaciji kao da su jedna cjelina. 
(3) Podružnica je pravna osoba koju kontrolira druga pravna osoba - matica. 
(4) Matica je pravna osoba koja ima jednu ili više podružnica. 
(5) Grupu čine matica i sve njene podružnice. 
Članak 25. 
(1) Načela konsolidacije financijskih izvještaja jesu 
- ekonomsko jedinstvo, 
- kontinuitet u primjeni metoda konsolidiranja, 
- jedinstveni rok konsolidacije, 
- jedinstveno procjenjivanje. 
IX. NAČELA PROCJENJIVANJA 
Članak 26. 
(1) Temeljne računovodstvene pretpostavke za sastavljanje financijskih izvještaja jesu· 
1. poslovanje na neograničeno vremensko razdoblje (stalnost), 
2. dosljednost, 
3. priznavanje poslovnih promjena u trenutku nastanka. 
(2) Pri izradi financijskih izvještaja treba se pridržavati općih načela procjene pozicija (bilance i računa dobiti i gubitka), i to: 
1. opreznosti, 
2. prevage biti nad formom, 
3. vrijednosne značajnosti, 
4. pojedinačne procjene. 
5. vremenske povezanosti bilannih pozicija. 
X. GODIŠNJE IZVJEŠĆE 
Članak 27. 
(1) Veliki poduzetnici iz članka 16. ovoga Zakona sastavljaju godišnje izvješće koje, pored financijskih izvještaja mora pružiti i: 
1. sve značajne poslovne događaje u poslovnoj godini, 
2. vjerodostojni i vjerojatni pregled razvoja poslovanja, 
3. aktivnosti na području istraživanja i razvoja, 
4. informacije o stjecanju vlastitih dionica. 
(2) Godišnje izvješće podnosi zakonski predstavnik poduzetnika. 
XI. REVIZIJA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA 
Članak 28. 
(1) Jednom godišnje reviziji podliježu financijski izvještaji svih velikih poduzetnika te srednje velikih poduzetnika ako su organizirani kao dionička društva. 
(2) Mali poduzetnici organizirani kao dionička društva obvezi skraćene revizije podliježu svake treće godine. Skraćenom ravizijom smatra se uvid u poslovanje. 
(3) Ostali srednje veliki i mali poduzetnici obvezi revizije podliježu u skladu s vlastitim pravilima ili statutom. 
XII. OBJAVLJIVANJE FINANGIJSKIH IZVJEŠTAJA 
Članak 29. 
(I) Svi veliki te srednje veliki poduzetnici ako su organizirani kao dionička društva obvezni su jednom godišnje javno objaviti financijske izvještaje. 
(2) Financijski izvještaji objavljuju se prema sadržaju bilance i računa dobiti i gubitka koji vrijedi za male poduzetnike. 
(3) Uz financijske izvještaje objavljuje se i mišljenje revizora. 
XIII. PREDOČENJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA I GODIŠNJEG IZVJEŠĆA 
Članak 30. 
(1) Zakonski predstavnici poduzetnika obvezni su financijske izvještaje i godišnje izvješće predočiti vlasnicima u ovim rokovima: 
1. u roku šest mjeseci nakon isteka poslovne godine 
- veliki poduzetnici 
2. u roku četiri mjeseca nakon isteka poslovne godine 
- srednji i mali poduzetnici, 
3. u roku devet mjeseci nakon isteka poslovne godine 
- grupa koja provodi konsolidaciju. 
(2) Zakonski predstavnici poduzetnika obvezni su odmah nakon predočenja, a najkasnije u roku devet mjeseci nakon isteka poslovne godine financijske izvještaje, koje je usvojio organ upravljanja, predati u sudski registar. 
(3) Financijski izvještaji predaju se u skraćenom obliku, koji vrijedi za male poduzetnike. 
XIV. JEZIK I VALUTNA JEDINICA 
Članak 31. 
(1) Poslovne knjige i financijski izvještaji sastavljaju se na hrvatskom jeziku i u hrvatskoj valutnoj jedinici. 
XV. KAZNENE ODREDBE (MJERE) 
Članak 32. 
(1) Novčanom kaznom do 10.000.000 hrvatskih dinara ili kaznom zatvora do 3. godine kaznit će se za krivična djela zakonski predstavnik poduzetnika, u čijem je financijskom izvještaju u namjeri da se stekne imovinska korist za nečiji račun ili nekome nanese šteta - neistinito iskazano stanje imovine, kapitala i obveza. 
Članak 33. 
(1) Zakonski predstavnik poduzetnika, u čijim poslovnim knjigama knjigovodstveni dogadaji budu utemeljeni na nevjerodostojnoj dokumentaciji (suprotno članku 3.), kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u visini od 50% od svote iskazane u toj nevjerodostojnoj dokurnentaciji. 
Članak 34. 
(1) Zakonski predstavnik poduzetnika koji ne obavlja popis imovine i obveza te stvarno stanje ne iskazuje u poslovnim knjigama (članak 12. i 13.) kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u visini od 20% vrijednosti imovine i obveza koje nisu popisane i usklađene s poslovnim knjigama. 
Članak 35. 
Novčanom kaznom za prekršaj od 500.000 do 10.000.000 hrvatskih dinara kaznit će se zakonski predstavnik poduzetnika ako: 
1. ne vodi poslovne knjige (članak 7.), 
2. ne čuva poslovne knjige (članak 11.), 
3. ne sastavi temeljne financijske izvještaje (članak 14. do 25.), 
4. i ne pridržava se načela i metoda procjene (članak 26.), 
5. ne sastavi godišnje izvješće (članak 27.). 
Članak 36. 
(1) Novčanom kaznom od 500.000 do 10.000.000 hrvatskih dinara kaznit će se za privredni prijestup zakonski predstavnik poduzetnika koji ne objavi ili ne predoći financijski izvještaj (članak 29. i 30.). 
XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 37. 
(1) Poduzetnici iz članka 1. ovoga Zakona mogu izraditi početnu bilancu sa stanjem na datum 1. siječnja 1993. sukladno odredbama članka 10. stavka (2) i članka 12. ovoga Zakona koje vrijede za novoosnovane poduzetnike. 
Članak 38. 
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti Zakon o računovodstvu ("Narodne novine", br. 53/91. i 33/92.) osim za ustanove, društvene organizacije, udruženja građana i druge neprofitne pravne osobe, za koje će taj Zakon prestati vrijediti kada budu doneseni propisi iz članka 1. stavka (5) ovoga Zakona. 
Članak 39. 
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. siječnja 1993. 
Klasa: 401-01/92-01/01 
Zagreb, 23. prosinca 1992. 
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora 
Stjepan Mesić, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o radnim odnosima

ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 

Na temelju članka 38. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 19/92.) Zakonodavno-pravna komisija Sabora Republike Hrvatske na sjednici održanoj 8. travnja 1992. utvrdila je pročišćeni tekst Zakona o radnim odnosima. 
Pročišćeni tekst 
Zakona o radnim odnosima obuhvaća Zakon o radnim odnosima ("Narodne novine", br.19/90.) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama" br.19/1992. u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu. 

Klasa: 110-01/92-02/02 
Zagreb, 8. travnja 1992. 

Predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Sabora Republike Hrvatske 
Vladimlr Šeks, dipl. iur., v. r. 




ZAKON 
o radnim odnosima 
(pročišćeni tekst) 

I. OPĆE ODREDBE 

Članak 1. 
Odredbe ovoga zakona odnose se na radne odnose u poduzeću, u organizaciji društvenih djelatnosti, banci i drugoj financijskoj organizaciji, organizaciji za osiguranje, zadruzi i drugim oblicima suradnje i zajedničkog poslovanja sa stranim osobama (u daljnjem tekstu: organizacija). 
Odredbe ovoga zakona odnose se i na radne odnose kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom odnosno osobnim radom i sredstvima u vlasništvu gradana odnosno kod građansko pravnih i fizičkih osoba, u poljoprivrednom gospodarstvu, predstavništvu stranih firmi i diplomatskim konzularnim predstavništvima (u daljnjem tekstu: poslodavac). 

Odredbe ovoga zakona odnose se i na radne odnose u državnoj upravi, pravosudu, udruženjima gradana, političkim strankama, drugim institucijama i zajednicama te na osobe u službi oružanih snaga Republike Hrvatske, ako drugim zakonom nije drugačije određeno. 
Radni odnos radnika, za kojeg je zakonom utvrđeno da se u organizaciji uređuje općim aktom, kod poslodavca se uređuje kolektivnim ugovorom odnosno ugovorom o zapošljavanju. 

II. ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA 

Način zasnivanja radnog odnosa 

Članak 2. 
Radnik zasniva radni odnos na dan stupanja na rad na temelju odluke o izboru ndnosno ugovoru o zapošljavanju. 
Ugovorom o zapošljavanju utvrđuje se radno mjesto, dan stupanja na rad, trajanje radnog odnosa, pokusni rad, plaća te naknade plaće radnika, radno vrijeme i odmori, otkazni rok te druga prava, obveze i odgovornosti radnika i organizacije odnosno poslodavca. 
Ako radnik ne počne raditi određenog dana, smatra se da nije zasnovao radni odnos, ako općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno. 

Članak 3. 
Radni odnos ne može se zasnovati izmedu bračnih drugova za obavljanje poslova u domaćinstvu. 

Članak 4. 
Opčim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju može se utvrditi da radnik koji u svom poslu koristi podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu ili posebna znanja u području tehničkih i proizvodnih dostignuća u organizaciji odnosno kod poslodavca za vrijeme trajanja radnog odnosa 
ne može raditi u dopunskom radu ili u ugovornom odnosu u drugoj organizaciji ili kod drugog poslodavca, niti ove podatke i znanja koristiti u vlastitom poduzeću odnosno radnji, niti kao svoje sporedno zanimanje, ako bi to za organizaciju odnosno poslodavca predstavljalo nelojalnu konkurenciju. 

Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa 

Članak 5. 

Ispunjavanje uvjeta za zasnivanje radnog odnosa dokazuje se radnom knjižicom ili drugom javnom ispravom, a može se dokazivati i na drugi način. 
Uvjet opće zdravstvene sposobnosti i uvjet posebne zdrastvene sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, dokazuje se uvjerenjem nadležne organizacije zdravstva. 
Uvjerenje o općoj zdravstvenoj sposobnosti vrijedi šest mjeseci. 
Smatra se da opću zdravstvenu sposobnost ima radnik u slučaju kada od prestanka radnog odnosa do zasnivanja radnog odnosa nije proteklo više od šest mjeseci. 
U slučaju iz stavka 4. ovoga članka organizacija odnosno poslodavac mogu zahtijevati da se radnik podvrgne liječničkom pregledu radi ustanovljenja opće zdravstvene sposobnošti. 
Troškove utvrđivanja opće i posebne zdravstvene sposobnosti snosi organizacija odnosno poslodavac. 
Republički organ uprave nadležan za zdravstvo uz suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za rad propisuje sadržaj i način vršenja pregleda za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika, sadržaj uputnice za pregled, kao i sadržaj i način izdavanja uvjerenja o rezultatima pregleda. 

Članak 6. 
Natječaj za izbor radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u društvenom poduzeću i organizaciji društvenih djelatnosti obvezno se ponavlja svake četiri godine, ako zakonom ili općim aktom nije određen kraći rok. 

Članak 7. 
Radno iskustvo kao poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa ne može se odrediti u trajanju dužem od jedne godine, a za osobito složena i odgovorna radna mjesta najviše do pet godina. 

Članak 8. 
Prije zasnivanja radnog odnosa može se obaviti provjeravanje stručnih i drugih rsdnih sposobnosti na način utvrđen u općem aktu, odnosno kolektivnom ugovoru. 
Pokusni rad, čije se trajanje utvrđuje općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom, može se produžiti najduže onoliko vremena koliko je radnik bio opravdano odsutan. 
Radnik može otkazati radni odnos za trrijeme pokusnog rada bez otkaznog roka s time da je dužan obavijestiti organizaciju odnosno poslodavca najmanje tri dana prije raskida radnog odnosa. 
Organizacija odnosno poslodavac dužan je postupak provjere stručnih i radnih sposobnosti radnika na pokusnom radu urediti općim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju. 

Zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme 

Članak 9. 
Ako se prema objavljenim uvjetima ne prijavi ni jedan kandidat ili se prijave kandidati koji ne ispunjavaju uvjete, radni odnos može se zasnovati na određeno vrijeme do šest mjeseci s osobom koja ne ispunjava uvjete. 
Radni odnos ne može se zasnovati u skladu sa stavkom 1. ovoga članka s osobom koja ne ispunjava uvjete koji su utvrđeni radi zaštite zdravlja i života radnika. 

Članak 10. 
Za obavljanje sezonskih poslova radni odnos se može zasnovati na određeno vrijeme u trajanju do najviše osam mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. 

Članak 11. 
Radni odnos može se zasnovati na određeno vrijeme u slučaju privremenog povećanja opsega rada. 
Radni odnos iz stavka 1. ovoga članka može trajati samo onoliko vremena koliko traje privremeno povećanje opsega rada, ali ne duže od godine dana. 

Članak 12. 
Radni odnos zasnovan na određeno vrijeme za rad na određenom projektu traje do završetka projekta, ali ne duže od pet godina. 

Članak 13. 
Radni odnos na određeno vrijeme može se zasnovati s radnikom na plovnom objektu u svrhu kompletiranja popune posade broda. 
Radni odnos iz stavka 1. ovoga članka može trajati onoliko vremena koliko traje određeno putovanje ili određeno vrijeme prema odredbama ugovora o zapošljavanju, odnosno općeg akta, ali ne duže od godine dana. 

Članak 14. 
Radni odnos na određeno vrijeme može se zasnovati radi potrebe zamjene odsutnog radnika koji prestaje danom povratka na rad zamjenjivanog radnika. 
Radnik iz stavka 1. ovoga članka može nastaviti rad u radnom odnosu na neodređeno vrijeme ako do isteka zamjene prestane radni odnos radniku kojeg je zamjenjivao, ukoliko ispunjava uvjete i uspješno obavlja poslove radnog mjesta za čije obavljanje je zasnovao radni odnos na određeno vrijeme. 

Članak 15. 
Radni odnos može se zasnovati bez javnog objavljivanja: 
- s učenikom, odnosno studentom koji je putem natječaja i na temelju zaključenog ugovora uspostavio s organizacijom odnosno poslodavcem međusobna prava i obveze, ako je u skladu s preuzetim obvezama završio određeni stupanj obrazovanja i usmjerenja; 
- s radnikom koji se preuzima zbog toga što je za njegovim radom prestala potreba u drugoj organizaciji odnosno kod drugog poslodavca; 
- na određeno vrijeme kada obavljanje određenih poslova ne trpi odlaganje, do zasnivanja radnog odnosa s radnikom na temelju javnog oglašavanja, ali ne duže od 60 dana: 
- na određeno vrijeme kada potreba za obavljanjem poslova ne traje duže od 60 dana; 
- s radnikom koji je u istoj ili prethodnoj kalendarskoj godini obavljao sezonske poslove u istoj organizaciji ili kod istog poslodavca; 
- u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. 

Pripravnici 

Članak 16. 
Organizacija odnosno poslodavac može zasnovati radni odnos s osobom koja je završila stručno obrazovanje radi njenog osposobljavanja za samostalni rad u zanimanju za koje se školovala (radni odnos pripravnika). 

Organizacija, odnosno poslodavac je dužna uvjete za zasnivanje radnog odnosa s pripravnikom utvrditi općim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. 
Radi osposobljavanja za samostalan rad, pripravnik može biti upućen na praksu i u drugu organizaciju odnosno kod drugog poslodavca. 
Pripravnički staž-traje najduže godinu dana, ako zakonom nije drugačije određeno. 
Nakon proteka pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit, ako je to propisano posebnim zakonom. Provjeravanje znanja pripravnika, koji po zakonu ne polažu stručni ispit vrši se u slučajevima i na način propisan općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 

Članak 17. 
Izuzetno osoba koja je završila stručno obrazovanje može se bez zasnivanja radnog odnosa, radom kod organizacije odnosno poslodavca osposobljavati za samostalni rad u zanimanju za koje se školovala (volonterski rad) na radnim mjestima za koja je zakonom utvrđena obveza polaganja stručnog ispita. 
Ukoliko zakonom nije utvrđena obveza polaganja stručnog ispita, organizacija odnosno poslodavac može primiti radi osposobljavanja za samostalni rad bez zasnivanja radnog odnosa osobe koje su završile najmanje VI. stupanj stručnog obrazovanja. 
Osobama iz stavka 1. i 2. ovoga članka organizacija odnosno poslodavac dužni su osigurati prava za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja. 
Vrijeme provedeno na volonterskom radu priznaje se u pripravnički staž i radno iskustvo koje je utvrđeno kao uvjet za zasnivanje radriog odnosa. 

III. PRAVA, OBVEZE I ODGOVORNOSTI IZ RADNOG ODNOSA 

Raspoređivanje radnika 

Članak 18. 
Radnik može biti privremeno raspoređen, bez svog pristanka na radno mjesto koje ne odgovara njegovom stupnju stručne spreme u slučajevima privremenog povećanja odnosno smanjenja opsega posla, zastoja u obavljanju određenih poslova, iznenadnog kvarenja sirovina, kvara na sredstvima za rad, zamjene odsutnog radnika, obavljanja poslova za vrijeme remonta ili za vrijeme prekida u opskrbi energijom i u slučaju drugih izvanrednih okolnosti iz kojih proizlazi potreba takvog rasporeda, ali ne duže od tri mjeseca. 
Radnik iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje pravo na plaću radnog mjesta s kojeg je raspoređen, ako je to za njega povoljnije. 

Članak 19. 
Radnik se može bez njegovog pristanka rasporediti iz jednog u drugo mjesto rada. 
Uvjeti rasporeda radnika iz jednog u drugo mjesto rada utvrđuju se kolektivnim ugovorom, općim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. 

Prestanak potrebe za radom radnike 

Članak 20. 
Organizacija, odnosno poslodavac može utvrditi prestanak potrebe za radom radnika zbog tehnoloških, organizacijskih i ekonomskih razloga. 
Prestanak potrebe za radom radnika može biti privremen ili trajan. 

Članak 21. 
Organizacija odnosno poslodavac može utvrditi da je privremeno prestala potreba za radom radnika ukoliko mu ne može osigurati obavljanje poslova na koje je raspoređen u vremenu do šest mjeseci. 
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizacija, odnosno poslodavac može privremeno, a najduže do šest mjeseci: 
- rasporediti radnika na drugo radno mjesto neovisno o stupnju stručne spreme; 
- rasporediti radnika u drugu organizaciju ili kod drugog poslodavca, neovisno o stupnju stručne spreme; 
- uputiti radnika na rad u inozemstvo putem nadležnog organa za zapošljavanje u inozemstvu; 
- uputiti radnika na čekanje, za koje vrijeme radnik ima pravo na naknadu plaće u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom, odnosno općim aktom, a najmanje u visini minimalne plaće; 
- uvesti rad sa skraćenim radnim vremenom za koje vrijeme radnik ima pravo na plaću prema stvarno izvršenom radu i pravo na naknadu plaće za razliku do punog radnog vremena u visini utvrđenoj alinejom 4. stavka 2. ovoga članka. 
Pri donošenju odluke iz stavka 2. ovoga članka poslovodni organ, odnosno poslodavac uzima u obzir: uspješnost u radu, posebna znanja i sposobnosti, stručnu spremu, dužinu radnog staža i socijalni status radnika. 

Članak 22. 
Poslovodni organ u organizaciji, odnosno poslodavac dužan je prije donošenja odluke iz članka 21. ovoga zakona zatražiti i razmotriti mišljenje sindikata ili predstavnika radnika. 

Članak 23. 
Organizacija, odnosno poslodavac može utvrditi da je trajno prestala potreba za radom radnika ukoliko mu ne može osigurati obavljanje poslova na koje je raspoređen, u vremenu dužem od šest mjeseci. 
Odluku iz stavka 1. ovoga članka u organizaciji donosi poslovodni organ, odnosno poslodavac. 

Članak 24. 
Prije donošenja odluke o trajnom prestanku potrebe za radom radnika nadležni organ u organizaciji, odnosno poslodavac dužan je izraditi program rješavanja viška radnika. 
Nadležni organ u organizaciji, odnosno poslodavac dužan je organima sindikata ili predstavnicima radnika omogućiti sudjelovanje u izradbi programa iz stavka 1. ovoga članka. 
Nadležni organ sindikata ili predstavnici radnika sudjeluju u izradbi programa rješavanja viška radnika davanjem mišljenja i prijedloga o kojima je nadležni organ u organizaciji, odnosno poslodavac obvezan dati očitovanje prilikom utvrđivanja programa. 
Kolektivnim ugovorom može se utvrditi način i postupak rješavanja međusobnih odnosa izmedu organizacije, odnosno poslodavca i sindikata ili predstavnika radnika na izradbi programa rješavanja viška radnika. 

Članak 25. 
Program rješavanja viška radnika između ostalog treba sadržavati: 
- objektivno i stručno utvrđene razloge nastanka viška radnika; 
- mogućnost promjene organizacije i procesa rada u organizaciji, odnosno poslodavca; 
- mogućnost povremenog smanjenja ili oslobađanja pojedinih vrsta materijalnih obveza organizacija, odnosno poslodavca u skladu sa zakonom; 
- mogućnost rssporeda radnika na drugo radno mjesto; 
- mogućnost zapošljavanja radnika u drugoj organizaciji, odnosno kod drugog poslodavca: 
- mogućnost dokvalifikacije ili prekvalifikacije radnika prema potrebama organizacije, odnosno poslodavca; 
- mogućnost obavljanja rada sa skraćenim radnim vremenom do 36 sati tjedno, koje se računa kao puno radno vrijeme. 
Ukoliko radniku nije moguće osigurati zaposlenje primjenom mjera iz stavka 1. ovoga članka Programom se može utvrditi da je za njegovim radom trajno prestala potreba. 
Prilikom utvrđivanja za kojim radnicima je trajno prestala potreba uzimaju se u obzir slijedeći kriteriji: uspješnost u radu, posebna znanja i sposobnosti, stručna sprema, dužina radnog staža i socijalni status radnika. 

Članak 26. 
Poslovodni organ organizacije, odnosno poslodavac dužan je o razlozima trajnog prestanka potrebe za radom i o Programu rješavanja viška radnika obavijestiti radnike i Zavod za zapošljavanje. 
Obavijest iz stavka 1. ovoga članka ima se dostaviti u pismenom obliku, najkasnije 30 dana nakon donošenja Programa 

Rad duži od punog radnog vremena 

Članak 27. 
Radnik je dužan raditi duže od punog radnog vremena u slučaju: 
- potresa, poplave, odrona zemljišta, suše, erupcije prirodnih plinova i tekučina, provale oblaka, snježne lavine i drugih elementarnih nepogoda, 
- požara, eksplozije i ionizirajućeg zračenja, 
- zaraze i epidemije koje dovode u opasnost živote ili zdravlje ljudi ili u većem opsegu ugrožavaju stočni ili biljni fond i druga materijalna dobra. 
- zagađivanja vode, namirnica i drugih predmeta za ljudsku i stočnu ishranu u većem opsegu. 
- saobraćajnog ili drugog udesa kojima su ugroženi životi ili zdravlje ljudi ili materijalna dobra većeg opsega. 
- potrebe utovara ili istovara robe i stvari, 
- potrebe da se bez odlaganja izvrše određeni poslovi odnosno radni zadaci koji se po propisima ili po naredbi organa društveno-političke zajednice moraju izvršiti u određenom roku, 
- da se završi proces rada čije se trajanje nije moglo predvidjeti, a čije bi obustavljanje ili prekidanje nanijelo značajnu materijalnu štetu (izvođenje naučnog eksperimenta, analize ili istraživanje u laboratoriju ili na terenu), 
- da se završe određeni neodložni montažerski i remontni radovi, tehnološki procesi i druge složene radnje u građevinarstvu ikomunalnim djelatnostima, saobraćaju i vezama, rudarstvu i industriji ili da se završe neodložni poslovi i mjere na energetskim postrojenjima, 
- da se saobraćajno sredstvo dovede do mjesta odredišta ili poduzmu neodložne mjere za sigurnost saobraćaja, putnika i robe, 
- da se zamijeni iznenadno odsutni radnik u procesu rada u neprekidnom trajanju (u saobraćaju i vezama, radu na visokim pećima, generatorima, vodenim crpkama, kotlovskim i sličnim postrojenjima, rad nastavnika, odgajatelja i zdravstvenih radnika, rad stražara, vatrogasaca i drugi slični poslovi o kojima ovisi sigurnost ljudi i imovine), 
- da se spriječi kvarenje sirovina i materijala ili otkloni kvar na sredstvima za rad ili izvrše drugi neodložni poslovi kad bi njihovo neizvršavanje nanijelo štetu organizaciji, poslodavcu ili društvenoj zajednici (prerada, uskladištenje ili otprema robe podložne kvaru, sprečvanje ili otklanjanje štetnog djelovanja iznenadnih atmosferskih promjena, otklanjanje kvarova na strojevima i uređajima), 
- da se izvrše poslovi za potrebe oružanih snaga, općenarodne obrane i društvene samozaštite, 
- kad je potrebno bez odlaganja zapoćeti ili izvršiti hitnu medicinsku ili veterinarsku intervenciju ili drugu neodložnu zdravstvenu radnju i mjeru, koja se po propisima ili po naredbi organa društveno-političke zajednice mora izvršiti. 
Uvođenje rada dužeg od punog radnog vremena nije dopušteno ako se posao može obaviti odgovarajućom organizacijom, podjelom rada, rasporedom radnog vremena ili zaposlenjem novih radnika. 

Članak 28. 
Izuzetno republički organ uprave nadležan za rad na prijedlog republičkog organa uprave nadležnog prema djelatnosti organizacije odnosno poslodavca može odobriti uvođenje rada dužeg od punog radnog vremena radi obavljanja poslova ćije je hitno izvršenje od posebnog društvenog interesa. 

Članak 29. 
Rad duži od punog radnog vremena uveden u skladu sa člankom 27. i 28. ovoga zakona ne podliježe obvezi preraspodjele s tim da ne može trajati duže od 10 sati tjedno i obvezno se uzima u obzir pri određivanju radnikovih prava (povećani udio u sredstvima za plaću, godišnji odmor i dr.) u skladu s općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom. 
Dežurstva u pojedinim djelatnostima uređuju se posebnim zakonima, odnosno kolektivnim ugovorima. 

Preraspodjela radnog vremena 

Članak 30. 
Kod preraspodjele radnog vremena rad duži od 42 sata u tjednu ne smatra se posebnim uvjetom rada. 

Članak 31 
Razdoblje preraspodjele radnog vremena ne može biti duže od 60 dana, a u pomorskom i riječnom saobraćaju najviše 90 radnih dana u toku kalendarske godine. 

Ako radniku koji obavlja rad u preraspodjeli radnog vremena prestane radni odnos prije isteka razdoblja u kojem se vrši preraspodjela radnog vremena, na njegov zahtjev sati rada mogu se preračunati na puno radno vrijeme i priznati u staž osiguranja ili mu se računaju kao rad duži od punog radnog vremena. 

Članak 32. 
Radniku koji provede na sezonskim poslovima neprekidno najmanje dva mjeseca u godini i pri tome ostvari veći broj sati od punog radnog vremena, mogu se na njegov zahtjev ovi sati rada preračunati na radne dane s punim radnim vremenom. 

Preračunavanjem sati rada iz stavka 1. ovoga članka radnik može ostvariti staž od najviše dvanaest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. · 
U slučaju preračunavanja sati rada iz stavka 1. ovoga članka radnik nema pravo na uvećanu plaću po osnovi rada dužeg od punog radnog vremena. 

Skraćeno radno vrijeme 

Članak 33. 
Kolektivnim ugovorom zaključenim za pojedine djelatnosti, osim za organizacije od posebnog društvenog interesa, može se utvrditi kraće radno vrijeme od 42 sata u tjednu, ali ne kraće od 36 sati. 
Ukoliko kolektivnim ugovorom nije utvrđeno kraće radno vrijeme, organizacija odnosno poslodavac može uvesti radno vrijeme kraće od 42 sata u tjednu, ali ne kraće od 36 sati, kada se rad odvija u tri ili četiri smjene po prethodno pribavljenoj suglasnosti republičkog organa uprave prema djelatnosti organizacije odnosno poslodavca. 
Organizacije od posebnog društvenog interesa mogu uvesti kraće radno vrijeme ad 42 sata u tjednu, ali ne kraće od 36 sati ukoliko se time osigurava efikasnije korištenje sredstava rada i radnog vremena po prethodno pribavljenoj suglasnosti republičkog organa uprave prema djelatnosti organizacije. 

Članak 34. 
Radniku koji radi na osobito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju na njegovo zdravlje odnosno radnu sposobnost. 
Postupak utvrđivanja osobito teških, napornih i za zdravlje štetnih poslova pokreće se na zahtjev organizacije odnosno poslodavca ili sindikata. 
Odobrenje za rad sa skraćenim radnim vremenom po određenim radnim mjestima daje ministar rada, socijalne skrbi i obitelji, po prethodno pribavljenom mišljenju organizacije za medicinska istraživanja i medicinu rada 
Republički organ uprave nadležao za rad pravilnikom će propisati metodologiju po kojoj se utvrđuju osobito teški, naporni i po zdravlje štetni poslovi na kojima radnici rade kraće radno vrijeme od punog radnog vremena. 
Radnik koji obavlja osobito teške, naporne i za zdravlje štetne poslove ne može raditi duže od punog radnog vremena niti u dopunskom radu. 

Članak 35. 
Radno vrijeme skraćeno u skladu s člankom 33. i 34. izjednačava se s punim radnim vremenom. 

Nepuno radno vrijeme 

Članak 36. 
Općim aktom odredit će se radna mjesta na kojima je radno vrijeme kraće od punog radnog vremena za rad na poslovima manjeg opsega kad se objektivno ne zahtijeva puno radno vrijeme. 
Radni odnos s nepunim radnim vremenom može se zasnovati i na radnim mjestima na kojima rade radnici s pravom na kraće radno vrijeme. 
Ukoliko priroda posla i organizacija rada to omogućava, nadležni organ organizacije odnosno poslodavac može odobriti radniku koji radi s punim radnim vremenom na njegov zahtjev da radi kraće od punog radnog vremena. 
Radnik kojemu je u skladu sa stavkom 3. ovoga članka odobreno da radi kraće od punog radnog vremena, ima pravo i obveze radnika koji radi puno radno vrijeme i ostvaruje ih u opsegu koji ovisi o dužini radnog vremena, doprinosu u radu i rezultatima reda, u skladu s općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 

Dopunski rad 

Članak 37. 
Radnik u radnom odnosu, koji radi u jednoj organizaciji ili više organizacija odnosno kod jednog poslodavca ili više poslodavaca s punim radnim vremenom, može raditi najviše do jedne trećine punoga radnog vremena u drugoj organizaciji odnosno kod poslodavca pod slijedećim uvjetima : 
- da se na oglas odnosno natječaj, koji se ponavlja svakih šest mjeseci, nije prijavio nezaposleni radnik ili zaposleni radnik s nepunim radnim vremenom, 
- da se dopunski rad ne obavlja za vrijeme utvrđenog dnevnog radnog vremena radnika koji radi s punim radnim vremenom, 
- da je o dopunskom radu radnik obavijestio organizaciju odnosno poslodavca gdje je radnik u radnom odnosu s punim radnim vremenom. 
Poslovi posldvodnog organa ne mogu se obavljati u dopunskom radu. 
Ako organizacija odnosno poslodavac ne ponovi oglas odnosno natječaj u roku iz stavka 1. alineja 1. ovoga članka, istekom toga roka prestaje dopunski rad radnika. 

Noćni rad 

Članak 38. 
Rad u vremenu izmedu 22 sata i šest sati idućeg dana, a u poljoprivredi između 22 sata i pet sati idućeg dana smatra se noćnim radom. 
Općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi da se noćnim radom smatra i rad izvan vremena utvrđenog u stavku 1. ovoga članka. 
Ako je rad organiziran u smjenama mora se osigurati periodična izmjena smjena, tako da pojedini radnik radi noću uzastopno najviše jedan tjedan. 

Odmori i dopusti 

Članak 39. 
Radnik ima u svakoj kalendarskoj godini pravo na godišnji odmor u trajanju od 18 do najviše 30 radnih dana. 
Izuzetno godišnji odmor radnika koji rade pod posebnim uvjetima rada može trajati i preko 30 ali ne više od 45 radnih dana. 
Kao rad pod posebnim uvjetima smatra se rad na poslovima i radnim zadacima na kojima je zbog njihove težine i štetnosti po zdravlje radnika priznato pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem ili pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom, rad u zemljama s teškim klimatskim uvjetima života i rada kao i rad na radnim mjestima na kojima se rad obavlja uz izuzetna psihofizička naprezanja u skladu s općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 

Članak 40. 
Godišnji odmor odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten zbog bolesti ili porodiljskog dopusta u kalendarskoj godini radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja naredne godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad. 

Članak 41. 
Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje nadležni organ organizacije, odnosno poslodavac u skladu, s općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom. 
Radnik mora najmanje trideset dana prije korištenja biti obaviješten o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora na način propisan općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom. 
Na zahtjev radnika koji ima pravo na godišnji odmor duži od trideset dana mora se omogućiti korištenje godišnjeg odmora u dva dijela. 
Izuzetno, može se općim aktom dnosno kolektivnim ugovorom odrediti da član posade broda ili radnik na radu u inozemstvu može godišnji odmor prenijeti u narednu kalendarsku godinu. 
Jedan član godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po želji, uz obvezu da o tome obavjjesti organizaciju, odnono poslodavca u roku određenom općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom. 
Ukoliko je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, u pogledu određivanja trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana. 

Članak 42. 
U slučaju prestanka radnog odnosa, radnik ima pravo koristiti godišnji odmor na koji je stekao pravo ako organizacija odnosno poslodavac kod kojeg prelazi na rad ne preuzme obvezu da mu omogući korištenje odmora osim ako mu radni odnos prestaje: 
-povodom izjave da ne želi raditi i da prekida radni odnos te prestane raditi prije isteka vremena u kojem ima pravo i obvezu raditi, 
- po njegovu zahtjevu na temelju sporazuma određenog dana zbog čega nije iskoristio godišnji odmor, 
- zbog teže povrede radnih obveza, 
- po sili zakona zbog izrečene zabrane obavljanja određenih poslova; odnosno radnih zadataka, zbog stupanja na izdržavanje kazne zatvora ili zbog izrečene mjere sigurnosti, odgojne ili zaštitne mjere. 

Ne smatra se prekidom rada za stjecanje prava na godišnji odmor ako se radnik zaposli u roku od osam dana od prestanka prethodnog radnog odnosa. 
Vrijeme provedeno na odsluženju odnosno dosluženju vojnog roka ne smatra se prekidom rada za stjecanje prava na godišnji odmor. 

Članak 43. 
Radnik ima pravo na dopust od sedam radnih dana uz naknadu plaće za osobne potrebe u vezi sa stupanjem radnika u brak,u slučaju porođaja člana uže obitelji, teže bolesti ili smrti člana uže obitelji i u drugim slučajevima utvrđenim općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 

Općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi pravo radnika na više od sedam radnih dana dopusta uz naknadu plaće ako se za istog radnika u toku iste godine izuzetno ponovi slučaj potrebe dopusta iz stavka 1. ovoga članka kao i za potrebe u vezi sa stručnim osposobljavanjem, usavršavanjem ili polaganjem stručnih ispita. 
Radnik ima pravo na dopust uz naknadu plaće kada je na temelju odluke organizacije, odnosno poslodavca upućen na obrazovanje, osposobljavanje, usavršavanje ili specijalizaciju. 
U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa vrijeme plaćenog dopusta smatra se vremenom provedenim na radu. 

Članak 44. 
Općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi pravo radnika na dopuste bez naknade u trajanju do trideset dana u jednoj kalendarskoj godini. 
Radniku se može odobriti doput bez naknade plaće u trajanju preko trideset dana u jednoj kalendarskoj godini zbog potrebe obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije kao i u drugim slučajevima utvrđenim općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom. 
Za vrijeme neplaćenog dopusta dužeg od 30 dana, radnikova prava i obveze iz radnog odnosa miruju ako zakonom nije drugačije određeno. 

Članak 45. 
Vrijeme korištenja slobodnih dana po osnovi dobrovoljnog davalaštva krvi utvrđuje poslovodni organ ili radnik s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima odnosno poslodavac. 

Članak 48. 
Akoo zbog prirode posla ili izuzetne potrebe radnik radi na dane praznika ili na druge dane, za koje je zakonom određeno da se ne radi pored naknade radnik ima pravo i na plaću uvećanu u skladu s općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Rad na dane praznika ili na druge dane za koje je zakonom određeno da se ne radi u okviru punog dnevnog radnog vremena ne smatra se radom dužim od punog radnog vremena. 

Zaštita materinstva 

Članak 47. 
Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta radnica obvezno koristi porodiljski dopust od 180 dana neprekidno (obvezni porodiljski dopust) 

Ako je dijete prerano rođeno, produžuje se dopust za toliko vremena za koliko je dijete prerano rođeno. 

Članak 48. 
Nakon isteka obveznog porodiljskog dopusta jedan od roditelja djeteta ima pravo raditi polovicu radnog vremena do navršene jedne godine života djeteta ili koristiti dodatni porodiljski dopust do jedne godine života djeteta. 
Dodatni porodiljski dopust ima pravo umjesto majke koristiti otac djeteta ako njeguje dijete i ako su se roditelji tako sporazumjeli, pod uvjetom da majka za to vrijeme radi s punim radnim vremenom. 
Otac djeteta može koristiti pravo na dodatni porodiljski dopust u slučaju smrti majke, ako ona napusti dijete, ili ako je iz opravdanih razloga spriječena koristiti se tim pravom neovisno o tome da li je majka u radnom odnosu ili je zaposlena s radnim vremenom kraćim od punog radnog vremena ili samostalno obavlja djelatnosti osobnim radom, odnosno osobnim radom i sredstvima u vlasništvu građana. 
Nakon isteka dodatnog porodiljskog dopusta majka ima pravo da ne radi dok dijete ne navrši tri godine života, za koje vrijeme joj prava i obveze koje se stječu na radu i po osnovi rada miruju. 

Članak 49. 
Za vrijeme korištenja porodiljskog dopusta do navršene jedne godine života djeteta roditelj ima pravo na naknadu plaće prema propisima o zdravstvenom osiguranju. 

Za vrijeme rada sa skraćenim radnim vremenom do godine dana života djeteta, odnosno dok dijete ne navrši tri godine života, roditelj djeteta ima za polovinu radnog vremena pravo na plaću u skladu s općim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno ugovorom o zapošljavanju, te pravo na naknadu plaće za preostalo radno vrijeme po propisima o zdrastvenom osiguranju. 
Republički organi uprave nadležan za zdravstvo će propisati potanje kriterije za stjecanje prava ne rad sa skraćenim radnim vremenom zbog njege djeteta do tri godine života kojemu je potrebna pojačana njega 

Članak 50. 
Jedan od roditelja teže hendikepiranog djeteta ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena sve dok ta potreba postoji. 
Roditelj koji radi sa skraćenim radnim vremenom u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ima pravo na naknadu plaće u visini razlike izmedu plaće koju ostvaruje radeći skraćeno radno vrijeme i piše koju bi ostvario radnik u punom radnom vremenu. Naknada plaće osigurava se iz sredstava socijalne zaštite. 
Ministar rada, socijalne skrbi i obitelji propisat će kriterije, načina i postupak za stjecanje prava na rad sa skraćenim radnim vremenom zbog njege teže hendikepiranog djeteta te način i obračun isplate naknade plaće. 
Roditelju koji radi skraćeno radno vrijeme u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ne može se odrediti da radi noću, prekovremeno niti dulje od punog radnog vremena. 
Roditelj teže hendikepiranog djeteta dok radi skraćeno radno vrijeme mora biti raspoređen iz jednog mjesta u drugo mjesto prema članku 19. ovoga zakona samo uz vlastiti pristanak. 
Po prestanku potrebe rada sa skraćenim radnim vremenom roditelj nastavlja raditi puno radno vrijeme na radnom mjestu na kojem je ranije radio, a u slučaju da je to radno mjesto ukinuto rasporedit će se na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. 

Članak 51. 
Pravo iz članke 47. do 50. pod jednakim uvjetima koriste i usvojitelji djeteta (usvojiteljski dopust), a pravo iz članka 47. do 49. pod jednakim uvjetima koriste i osobe koje njeguju djete. 
Jedan od usvojitelja djeteta mlađeg od sedam godina života ima pravo na usvojiteljski dopust od 270 dana neprekidno od dana usvojenja djeteta pod uvjetom da bračni drug usvojitelja nije roditelj djeteta. 
Za vrijeme korištenja prava iz stavka 2. ovog članka usvojitelj ostvaruje naknadu plaće po propisima zdravstvenog osiguranja . 

Članak 52. 
Porodiljski dopust, dodatni porodiljski dopust, skraćeno radno vrijeme roditelja, odnosno usvojitelja djeteta te 
dopust radi usvojenja smatra se punim radnim vremenom i priznaje u staž osiguranja. 

Članak 53. 
Po isteku porodiljskog i dodatnog porodiljskog dopusta te dopusta radi usvojenja osoba koja je koristila ova prava raspoređuje se na radno mjesto ne kojem je radila prije korištenja prava, u slučaju ukidanja takvog radnog mjesta rasporedit će se na drugo radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. 

Članak 54. 
Radnica za vrijeme trudnoće i dojenja koja radi na radnom mjestu na koje se u toku trudnoće, odnosno dojenja ne smije raspoređivati u smislu odredaba zakona kojim je regulirana zaštita na radu, privremeno se raspoređuje na drugo odgovarajuće radno mjesto i za to vrijeme zadržava pravo na plaću radnog mjesta na kojem je radila prije privremenog rasporeda, ako je to za radnicu povoljnije. 

Članak 55. 
Radnica koja radi u industriji i gradevinarstvu može raditi noću uz prethodnu suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za rad, koji prethodno pribavlja mišljenje republičkog odbora odgovarajućeg sindikata Hrvatske gospodarske komore. 

Zaštita omladine 

Članak 56. 
Radniku mlađem od 18 godina ne može se odrediti da radi na naročito težim fizičkim poslovima, na poslovima pod zemljom ili pod vodom i na drugim poslovima koji su u smislu propisa o zaštiti na radu utvrđeni kao poslovi koji s povećanom opasnosću štetno utječu na zdravlje radnika i njegov psihofizički razvoj. 

Članak 57. 
Radniku mlađem od 18 godina može se kao puno radno vrijeme općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom utvrditi pravo na kraće radno vrijeme, ali ne kraće od 38 sati tjedno. 
Godišnji odmor radnika mlađih od 18 godina ne može biti kraći od 25 radnih dana 

Članak 58. 
Radnicima mlađim od te godina koji rade na području industrije, građevinarstva ili prometa može se odrediti da rade noću po postupku utvrđenom za odobravanja noćnog rada radnice. 

Zaštita invalidnih osoba i radnika s umanjenom zdravstvenom i radnom sposobnošću. 

Članak 59. 
Radnik kod kojeg nastupi smanjenje zdravstvene sposobnosti ima pravo raditi na svojem ili drugom odgovarajućem radnom mjestu, ako prema preostaloj rednoj sposobnosti može poslove tog radnog mjesta obavljati bez profesionalne rehabilitacije. 
Radnik kome je smanjena zdravstvena ili radna sposobnost, smatra se sposobnim za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je rehabilitacijom osposobljen. 
Radniku iz stavka 1. i 2. ovog članka te radniku kod kojeg postoji opasnost od nastupanja invalidnosti organizacija odnosno poslodavac je dužan osigurati raspored na odgovarajuće radno mjesto ili prelazak na rad u drugu organizaciju na takvo radno mjesto u okviru složenih oblika udruživanja organizacija odnosno poslodavca. 

Članak 60. 
Radniku kojem je zbog invalidnosti nadležni organ odredio vrijeme kraće od punog radnog vremena ne može se tako određeno radno vrijeme povećati. 

Plaće i naknade 

Članak 61. 
Radnik ima pravo na plaću u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom, općim aktom i ugovorom o zapošljavanju, a koja ne može biti manja od minimalne plaće. 
Kolektivnim ugovorom utvrđuju se kriteriji za određivanje i usklađivanje minimalne plaće, visina minimalne plaće te propisuju uvjeti i postupak ostvarivanja prava na minimalnu plaću. 

Sudionici u zaključivanju i potpisnici općih kolektivnih ugovora iz članka 94. ovoga zakona utvrđuju visinu minimalne plaće za istovjetnu Republiku Hrvatsku. 

Plaća se isplaćuje dva puta mjesečno, a kolektivnim ugovorom, općim aktom ili ugovorom o zapošljavanju, može se utvrditi isplata i u kraćim vremenskim razmacima. 

Članak 62. ž 
Radnici imaju pravo na minimalnu plaću kad organizacija, odnosno poslodavac nije u mogućnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati plaću u visini utvrđenoj općim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju. 

Minimalna plaća pripada radniku razmjerno vremenu provedenom na radu. 
Kao vrijeme provedeno na radu smatra se takoder i vrijeme odmora i drugi slučajevi odsustvovanja s rada kad radnik ima pravo na naknadu plaće iz sredstava organizacije odnosno poslodavca kao i prekid rada zbog nestanka pogonske energije i sl. 

Članak 63. 
Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njegove krivnje, ako nije moguće da se radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora u narednih trideset dana nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. 
Ako radnik nije prethodnog dana ili ranije obaviješten da se određenog dana neće raditi, a to je obzirom na razlog prekida rada bilo moguće, pripada mu naknada plaće za vrijeme prekida rada i nije dužan da radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. Visina naknade određuje se općim aktom,odnosno kolektivnim ugovorom. 
Radnik koji odbije raditi, jer nisu provedene propisane mjere zaštite na radu uslijed ćega mu prijeti neposredna opasnost po život ili zdravlje ·ima pravo na naknadu plaće u skladu sa općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite na radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto. 
Ako ovakvim ili drugim zakonom, općim aktom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o zapošljavanju nije drugačije određeno radnik ima pravo na naknadu u vezi s korištenjem pojedinih prava iz radnog odnosa u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. 

IV. ODG0VORNOST RADNIKA 

Disciplinska odgovornost 

Članak 64. 
Radnik odgovara samo za one povrede radne obveze koje su prije nego što ih je učinio bile zakonom općim aktom ili kolektivnim ugovorom, predviđene i za koje je bila predviđena disciplinska mjera. 

Članak 65. 
Disciplinski postupak je hitan. 
Disciplinski organ dužan je zahtjev za pokretanje postupka razmotriti i uzeti u postupak u roku od 15 dana od dana kad je zahtjev podnijet. 

Članak 66. 
Disciplinske mjere primjenjuju se uzimajući u, obzir stupanj odgovornosti radnika, uvjete pod kojima je radnik počinio povredu radne obveze, prijašnji rad i ponašanje, odnosno izvršenje radnih obveza radnika, težinu povrede i njezine posljedice, značenje djelatnosti u kojoj radnik radi, materijalne i socijalne prilike radnika i druge okolnosti kojima se osigurava prvenstveno odgojni utjecaj na radnika naročito mlađeg. 

Članak 67. 
Izvršenje mjere prestanka radnog odnosa može se odgoditi za vrijeme koje ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od jedne godine. 

Udaljenje radnika 

Članak 68. 
Radnik može biti privremeno udaljen sa radnog mjesta pod slijedećim uvjetirna: 
1. ako je zatečen u vršenju teže povrede radne obveze, 
2. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog toga što je neispunjenjem svojih radnih obveza poremetio proces rada, 
3. ako je izvršenom težom povredom radne obveze poremetio međusobne odnose radnika. ž 

Radnik iz stavka 1. ovoga članka raspoređuje se na drugo radno mjesto bez obzira na njegov stupanj stručne spreme. Za vrijeme udaljenja s radnog mjesta odnosno poslova i radnih zadataka radnik ostvaruje plaću u skladu s radnim mjestom. odnosno poslovima i radnim zadacima koje obavlja. 

Članak 69. 
Radnik može biti privremeno udaljen iz organizacije i s rada kod poslodavca u slijedećim slučajevima: 

1. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog toga što je neispunjenjem svojih radnih obveza teže povrijedio zajedničke interese drugih radnika organizaije odnosno poslodavca, 
2. ako je protiv njega podnesena krivična prijava zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi s radom, 
3. ako ugrožava svoj ili život drugih radnika ili osoba na radu ili društvenu imovinu veće vrijednosti odnosno imovinu poslodavca, 
4. ako svojim ponašanjem ugrožava osobni integritet poslodavca, odnosno članova njegove uže obitelji, 
5. kada je zatečen pod utjecajem alkohola ili opojnih droga. 
Za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije, odnosno s rada kod poslodavca radniku se može zabraniti ulazak u krug organizacije, odnosno na·mjestu rada organizacije, odnosno poslodavca izuzev u slučajevima vođenja disciplinskog postupka. 
Za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije, odnosno s rada kod poslodavca radniku pripada naknada plaće u visini određenoj općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom. ali ne manje od jedne trećine, odnosno ako radnik uzdržava obitelj najmanje od jedne polovine osobnog dohotka radnika iz prethodnog tromjesečja ako općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno. 

Članak 70. 
Privremeno udaljenje iz članka 68. i 69. ovog zakona može trajati najduže do donošenja konačne odluke o radnikovoj odgovornosti za povredu radne obveze zbog koje je udaljen, odnosno do isteka roka zastare za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka. Smatra se da je radnik privremeno udaljen iz organizacije, odnosno od poslodavca kad se nalazi u pritvoru. 

Članak 71. 
Ako radnik bude oslobođen od odgovornosti pripada mu razlika između naknade plaće za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije i prosječne plaće koju je ostvario u prethodnom tromjesečju prije udaljenja, a u slučaju privremenog udaljenja od obavljanja poslova i radnih zadataka, odnosno sa radnog mjesta pripada mu razlika izmedu plaće koju je ostvario za vrijeme udaljenja i prosječne plaće koju je ostvario u protekla tri mjeseca prije udaljenja. 

Članak 72. 
Ako je radnik u pritvoru,organ koji je odredio pritvor dužan je o tome obavijestiti njegovu organizaciju, odnosno poslodavca u roku od tri dana. 

Za vrijeme pritvora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini jedne trećine, odnosno ako uzdržava obitelj jedne polovine mjesečne plaće iz prethodnog tromjesečja. 

Radniku pripada razlika od punog iznosa plaće i ostala prava koja se ostvaruju na temelju rada, a ako je krivični postupak pravomoćnom odlukom obustavljen ili ako je radnik pravomoćnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda. 

Naknadu iz stavka 1. i 2. ovoga članka prima radnik od organizacije, odnosno poslodavca na teret Republike. 
Republički organ uprave nadležan za rad propisat će način isplate i refundacije naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka. 

V. PRESTANAK RADNOG ODNOSA 

Članak 73. 
U slučaju da organizacija odnosno poslodavac otkazuju radni odnos, radnik ima pravo i dužnost ostati na radu do isteka otkaznog roka, koji ne može biti duži od šest mjeseci, 
Dužina otkaznog roka utvrđuje se općim aktom, kolektivnim ugovorom. odnosno ugovorom o zapošljavanju. 

Ako općim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno ugovorom o zapošljavanju nije drugačije određeno ili ako se ne postigne sporazum između radnika i organizacije, odnosno poslodavca otkazni rok je 30 dana. 

Članak 74. 
Otkazni rok je obvezan u slijedećim slučajevima: 1. kada radnik pismeno izjavi da želi raskinuti radni odnos, 
2. kad nadležni organ utvrdi u roku od jedne godine od dana zasnivanja radnog odnosa da je radnik zasnovao radniodnos suprotno odredbi zakona,općeg akta,odnosno kolektivnog ugovora, 
3. kad radniku prestaje radni odnos zbog trajnijeg i većeg smanjenja opsega posla kod poslodavca, 
4. kad radnik odbije prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za obavljanje poslova drugbg radnog mjesta. 

Članak 75. 
Za vrijeme otkaznog roka organizacija, odnosno poslodavac je dužan omogućitk radniku da radi traženja novog zaposlenja odsustvuje s rada najmanje četiri sata tjedno. 

Za vrijeme odsustvovanja s rada iz stavka 1. ovoga članka radnik ima pravo na naknadu plaće. 
Ako radnik po odluci organizacije, odnosno poslodavca prestane s radom prije isteka otkaznog roka organizacija odnosno poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće za razdoblje do isteka otkaznog roka. 

Ako je radnik u toku otkaznog roka pozvan na vojnu vježbu ili na dosluženje vojnog roka otkazni rok se zaustavlja uz radnikov pristanak danom primitka poziva i nastavlja se po povratku radnika s vježbe, odnosno dosluženja vojnog roka. U tom slučaju radniku ne može prestati radni odnos prije isteka 14 dana od dana povratka radnika s vježbe odnosno dosluženja vojnog roka. 

Članak 76. 
Nadležni organ organizacije, odnosno poslodavac može odlučiti da radnik koji je navršio 40 godina staža osiguranja ili 65 godina života ostane u radnom odnosu pod slijedećim uvjetima: 
- ako se objavom potrebe za radnikom, odnosno natječajem ne može osigurati radnik koji ispunjava tražene uvjete; 
- ako je radnik započeo određeni projekt ili obavlja posebne poslove koje je potrebno dovršiti, a angažiranjem novog izvršioca bi se nepotrebno produžilo izvršavanje poslova odnosno projekta, ali ne duže od jedne godine: 
- ako je radnik navršio 65 godina života, a nema 15 godina mirovinskog staža može ostati u radnom odnosu dok ne navrši 15 godina mirovinskog staža. 

U slučaju iz stavka 1. alineja 1. ovoga članka organizacija odnosno, poslodavac dužni su prijaviti potrebu za radnikom, odosno objaviti natječaj svakih šest mjeseci. 

Radniku iz stavka 1. alineje 1. ovoga članka prestaje radni odnos, ako se po objavi potrebe za radnikom, odnosno na raspisan natječaj javi kandidat koji ispunjava uvjete za rad na tom radnom mjestu, neovisno o tome da li je prijavljeni kandidat izabran, kao i ako organizacija odnosno poslodavac ne prijavi potrebu za radnikom odnosno ne raspiše natječaj prema stavu 2. ovoga članka. 

Članak 77. 
Radnik kojem nije moguće trajno osigurati posao u organizaciji radni odnos ne može prestati prije isteka roka utvrđenog kolektivnim ugovorom, općim aktom ili ugovorom o zapošljavanju; ali ne prije isteka roka od 4 mjeseca od dana usvajanja programa iz članka 25. ovoga zakona. 
Radniku hojem nije moguće trajno osigurati posao kod poslodavca (članak 1. stavak 2.) radni odnos ne može prestati prije isteka roka utvrđenog kolektivnim ugovorom ili ugovorom o zapošljavanju, ali ne prije isteka roka od 4 mjeseca od dana usvajanja programa iz članka 25. ovoga zakona 

Članak 78. 
Zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika radni odnos ne može prestati: 
- radniku za vrijeme služenja vojnog roka ili sudjelovanja u mobiliziranim jedinicama obrane Republike Hrvatske; 
- radniku koji je zbog bolesti privremeno nesposoban za rad; 
- trudnici, odnosno ocu ili majci za vrijeme korištenja porodiljskog dopusta; 
- samohranom roditelju odnosno usvojitelju s djetetom do 7 godina života; 
- roditelju, odnosno usvojitelju koji uzdržava troje ili više maloljetne djece; 
- radniku kojem do stjecanja na mirovinu nedostaje 5 godina radnog staža ili godina života; 
- roditelju s teže hendikepiranim djetetom koji zbog toga radi sa skraćenim radnim vremenom; 
- sindikalnom povjereniku i predstavniku radnika u organima upravljanja za vrijeme obavljanja dužnosti i godinu dana po prestanku iste. 

Članak 79. 
Radniku invalidu koji ne ispunjava uvjete za invalidsku ili starosnu mirovinu može prestati radni odnos zbog prestanka potrebe za njegovim radom samo uz njegovu suglasnost ili ako mu se osigura zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme u drugoj organizaciji ili kod drugog poslodavca. 
Organizacije i poslodavci dužni su invalidima rada, posebice invalidima obrambenog rata Republike Hrvatsker, osigurati posebnu zaštitu u ostvarivanju prave na zaposlenje. 
Obveza je organizacije i poslodavca da u sistematizaciji i organizaciji rada na svakih 50 zaposlenih radnika osiguraju mogućnost zaposlenja ili raspoređivanja jednog radnika - invalida rada. 

Članak 80. 
Radniku kome nedostaje do pet godina mirovinskog staža za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu može prestati radni odnos zbog trajnog prestanka potrebe za njegovim radom ako mu se dokupi mirovinski staž. 

Uvjete, način i visinu doprinosa za dokup staža osigu ranja utvrđuje nadležni organ i republičkog fonda mirovinskog i invalidskog -osiguranja ; radnika Hrvatske. 

Odredba stavka 1.ovoga članka ne primjenjuje se na stjecanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu. 

Članak 81. 
Radniku prestaje radni odnos danom konačnosti odluke : 
- ako odbije jedno od prava iz članha 21., 25., 79., i 80; 
- ako odbije potpisati ugovor o zapošljavanju sačinjen u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, odnosno općim aktom. 

VI. ZAŠTITA PRAVA RADNIKA 

Članak 82. 
Sve odluke o ostvarivanju prava, obveze i odgovornosti radnika obvezno se u pismenom obliku dostavljaju radniku s poukom o pravnom lijeku. 

Članak 83. 
Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika ne zadržava izvršenje odluke o privremenom rasporedu radnika na drugo radno mjesto ili u drugu radnu organizaciju odnosno drugom poslodavcu, radu dužem od punog radnog vremena, o privremenom udaljenju,o prestanku radnog odnosa ako radnik ne udovolji na probnom radu, ako je izostao s posla pet radnih dana uzastopce i odluke kojom se utvrđuje plaća. 

Članak 84. 
Ako povodom zahtjeva za zaštitu prava nadležnom sudu odluka o izboru bude poništena radni odnos radnika koji je po konačnoj odluci stupio na rad prestaje danom dostavljanja pravomoćne odluke organizaciji, odnosno poslodavcu. 
Ako je odluka o izboru i zasnivanju radnog odnosa poništena jer izabrani radnik ne ispunjava uvjete za zasnivanje radnog odnosa nadležni organ, odnosno poslodavac dužan je ponoviti postupak odlučivanja o izboru između ostalih kandidata koji ispunjavaju uvjete. 

Članak 85. 
Radnik i organizacija odnosno poslodavac mogu sporazumno povjeriti odlučivanje u sporu o pravu, obvezi ili odgovornosti iz radnog odnosa arbitru ili arbitražnom vijeću. 
Odluka arbitra ili arbitražnog vijeća je konačna i ima snagu izvršne isprave. 
Sporazumom o iznošenja spora arbitru ili arbitražnom vijeću iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se arbitar, odnosno sastav arbitražnog vijeća, postupak i ostala pitanja mjerodavna za donošenje odluke. 
Kolektivnim ugovorom može se osnovati stalna arbitraža koja će na osnovi sporazuma stranaka u sporu odlučivati o ostvarivanju pojedinačnih prava i odgovornosti iz radnog odnosa 

Članak 86. 
Poslovodni organ u društvenom poduzeću i organizaciji društvenih djelatnosti dužan je jednom godišnje podnijeti nadležnom organu upravljanja izvještaj o stanju na području ostvarivanja i zštite prava radnika 
Sindikat ima pravo, ukoliko ocijeni da je poslovodni organ prekoračio ili zloupotrebio ovlaštenja čime je počinio težu povredu radne dužnosti, da pred nadležnim organom upravljanja inicira pokretanje disciplinskog postupka . 

VII. SINDIKATI, POSLODAVCI I KOLEKTIVNI UGOVORI 

Članak 87. 
Radnici se slobodno učlanjuju u sindikate radi ostvarivanja, promicanja i zaštite svojih prava i interesa. 

Radnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj radi pripadanja ili nepripadanja sindikatu ili radi sudjelovanja u aktivnostima sindikata. 

Članak 88. 
Organizacije i poslodavci se slobodno organiziraju radi ostvarivanja i zaštite svojih prava te promicanja kolektivnog pregovaranja, odnosno zaključivanja kolektivnih ugovora. 

Članak 89. 
Organizacija, odnosno poslodavac dužna je sindikalnom povjereniku staviti na raspolaganje informacije koje mogu biti potrebne za vršenje njihovih fuhkcija te omogućiti uvid u isprave u vezi s ostvarivanjem i zaštitom prava iz radnog odnosa. 
Organizacija, odnosno poslodavac dužna je omogućiti sindikalnom povjereniku pristup svim radnim mjestima u organizaciji, odnosno kod poslodavca kada je taj pristup potreban da bi mogao obavljati svoje sindikalne funkcije. 

Sindikalni povjerenik ima pravo prisustvovati raspravama u disciplinskom postupku·i sjednicama organa upravljanja na kojima se odlučuje o ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa. 

Članak 90. 
Sindikalnom povjereniku organizacije odnosno poslodavac mora osigurati uvjete za nesmetano obavljanje aktivnosti koje se odnose na prava i interese radnika. Sindikalni povjerenik dužan je svoju aktivnost obavljati tako da ne utječe na umanjivanje ukupnog poslovanja organizacije, odnosno poslodavca 

Sindikalnom povjereniku treba omogućiti da aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka obavlja u radnom vremenu u opsegu koji zavisi od veličine i načina organiziranja organizacije i od broja radnika, a naknadu plaće, kako je to utvrđeno kolektivnim ugovorom. 
Sindikalnog povjerenika za vrijeme obavljanja njegove funkcije, kao i po njezinom prestanku, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom zbog sindikalne aktivnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće: 
- rasporediti na drugo radno mjesto, u drugu organizaciju ili k drugom poslodavcu, 
- uvrstiti medu višak radnika, 
- ili na drugi način postavljati u manje povoljan ili podređen položaj. 

Sindikalnom povjereniku zbog sindikalne aktivnosti ne smije se snižavati plaća, niti protiv njega povesti disciplinski postupak ili postupak za naknadu štete. 

Članak 91. 
Organizacija, odnosno poslodavac dužna je omogućiti odsustvovanje s rada sindikalnom povjereniku koje mu je potrebno radi pohađanja sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposobljavanja seminara, kongresa i konferencija. 

VIII. KOLEKTIVNI UGOVORI 

Članak 92. 
Kolektivnini ugovorom organizacije, odnosno poslodavci ili njihova udruženja sa jedne strane te sindikati ili predstavnici radnika, s druge strane sporazumno utvrđuju medusobna prava i obveze na temelju rada i radnih odnosa. 
Strane u kolektivnim pregovorima dužne su postupati savjesno i sporna pitanja rješavati prvenstveno mirnim putem. 

Članak 93 . 
Kolektivni ugovor primjenjuje se neposredno i obvezuje sindikat i organizaciju, odnosno poslodavca odnosno njihova udruženja koji su ga zaključili te organizaciju odnosno poslodavce i radnike u čije su ime zaključeni. 
Kolektivnim ugovorom ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uvjeti rada od prava i uvjeta rada utvrđenih zakonom, a za slučaj postojanja takvih odredbi, primjenjivat će se odredbe zakona. 
Odluke i akti kojima se odlučuje o pravu, obvezi i odgovornosti radnika ne smiju biti u suprotnosti s kolektivnim ugovorom, osim ako su povoljniji za radnike. 
Ako organizacija, odnosno poslodavac obavlja više djelatnosti u nedostatku, preciznijih odredaba kolektivnog ugovora, na njih se primjenjuju odredbe kolektivnog ugovora one djelatnosti u kojoj je radno angažirana većina zaposlenih radnika. 

Članak 94. 
Kolektivni ugovori zaključuju se na razini Republike, grane, djelatnosti, odnosno organizacije, odnosno poslodavca. 
Na razini Republike Hrvatska gospodarska komora i sindikalni savezi odnosno sindikalne centrale zaključuju Opći kolektivni ugovor. 
Na razini Republike Vlada Republihe Hrvatske i sindikati zaključuju Opći kolektivni ugovor za javne djelatnosti i javna poduzeća. 
Na razini strukovnih grupa, gospodarskih grana i djelatnosti Hrvatska gospodarsha komora i Savez Hrvatskih obrtnika koji predstavljaju fizičke osobe članove Komore i sindikati zaključuju posebne kolektivne ugovore. 

Za pojedine javne djelatnosti (školstvo, znanost, kultura, zdravstvo, uprava, pravosuđe i dr.) kolektivne ugovore zaključuju nadležna ministarstva i sindikati. 

Na razini upravni odbor odnosno drugi odgovarajući organ upravljanja utvrđen zakonom odnosno statutom organizacije, odnosno poslodavca i sindikata. 

Za javna poduzeća u vlasništvu županija, Grada Zagreba ili općine kolektivni ugovor mogu zaključiti odgovarajući izvršni organi vlasti i sindikati. 

Za javna poduzeća koja pripadaju istovjetnoj ili sličnoj djelatnosti može se zaključiti kolektivni ugovor izmedu nadležnog ministarstva i sindikata. 

Na razini javnog poduzeća može se zaključiti i kolektivni ugovor između upravnog odbora i sindikata. 

Članak 95. 
U slučaju organiziranja dva ili više sindikata pravo zastupanja radnika u kolektivnim pregovorima određuje se zajedničkim dogovorom i suglasnošću svih zainteresiranih sindikata. 
Ako zastupanje radnika nije određeno u smislu stavka 1. ovoga članka pravo zastupanja u kolektivnim pregovorima osigurava se izjašnjavanjem radnika onog sindikata koji je odbio dogovor i suglasnost s ostalim zainteresiranim sindikatima. 

Članak 96. 
Kolektivni ugovori registriraju se u Ministarstvu rada, socijalne skrbi i obitelji. 
Ako Ministarstvo rada, socijalne skrbi i obitelji ocijeni da pojedine odredbe ugovora nisu u skladu sa zsaonom, Općim kolektivnim ugovorom, odnosno odgovarajućom međunarodnom konvencijom upozorit će na to potpisnike ugovora i odrediti rok za usklađivanje. 
Rok iz stavka 2. ovoga članka ne može biti duži od 15 dana. 
Ako potpisnici kolektivnog ugovora u propisanom roku ne dostave obavijest o uklanjanju nedostataka ili odbijaju iste ukloniti, registrirat će se ugovor, a ministar rada, socijalne skrbi i obitelji može pred nadležnim organom pokrenuti postupak za uklanjanje nedostataka. 
Ako organ nadležan za registriranje kolektivnih ugovora isti ne registrira u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva smatrat će se da je ugovor registriran slijedećeg dana po isteku tog roka. 

Članak 97. 
Ministar rada, socijalne skrbi i obitelji u dogovoru sa potpisnicima Općeg kolektivnog ugovora može na zahtjev drugih zainteresiranih sindikata i poslodavaca posebnim aktom odobriti primjenu Općeg kolektivnog ugovora i na podnositelja zahtjeva. 
Ministar rada, socijalne skrbi i obitelji može, na zahtjev iz stavka 1. ovoga članka posebnim aktom odrediti primjenu Općeg kolektivnog ugovora na sve zaposlene u Republici Hrvatskoj, ako: 
- potpisnici kolektivnog ugovora predstavljaju preko 50% zaposlenih u Republici Hrvatskoj, 
- ako primjena Općeg kolektivnog ugovora nije protivna Ustavu, zakonu, kao i općim interesima Republike Hrvatske. 

Članak 98. 
Registrirani kolektivni ugovori objavljuju se na odgovarajući način. 

Ministarstvo rada, socijalne skrbi i obitelji donijet će Uputu o načinu upisa, vođenja registra kolektivnih ugovora i o načinu objave registriranih kolektivnih agovora. 

IX. NADZOR NAD OSTVARIVANJEM PRAVA RADNIKA 

Članak 99. 
Nadzor nad primjenom ovog i drugih zakona i propisa o radnim odnosima. općih aketa i kolektivnih ugovora kojima se uređuju prava,obveze i odgovornosti i radnog odnosa obavlja inspekcija rada. 
Radnik ima pravo da se radi ostvarivanja i zaštite svojih prava obrati nadležnom organu inspekcije rada u roku od 30 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana kada je saznao za povredu prava uprotivnom, organ inspekcije odbacit će prijedlog radnika kao nepravovremen. 

Članak 100. 
Na zahtjev radnika koji smatra da je povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa, nadležni organ inspekcije rada posredovat će kod organizacije, odnosno poslodavca. 

Ako organ inspekcije rada ocijeni da je povrijeđeno pravo radnika donijet će rješenje kojim se privremeno odgađa izvršenje odluke organizacije odnosno poslodavca. 

Ako je već izvršenom odlukom organizacije, odnosno poslodavca povrijeđeno pravo radnika organ inspekcije rada će donijeti rješenje, kojim neređuje izvršenje određene obveze u pogledu ostvarivanja povrijeđenog ili uskraćenog prava radnika. 
Pri donošenju rješenja iz stavka 2. ovoga članka organ inspekcije rada po službenoj dužnosti pazi na prekluziju prava radnika. 
U rješenju iz stavka 2. i 3. ovoga članka organ inspekcije rada upozorit će radnika da je rješenje privremenog karaktere i da prestaje važiti, ako radnih u zakonskom roku ne pokrene spor pred nadležnim organom odnosno sudom: 

Žalba protiv rješenja nadležnog organa inspekcije rada ne zadržava izvršenje rješenja. 

Protiv konačnog rješenja organa inspekcije rada ne može se pokrenuti upravni spor. 

Rješenje iz stavka 2. i 3. ovoga članka prestaje važiti donošenjem pravomoćne odluke po zahtjevu radnika, odnosno protekom roka za podnošenje tužbe sudu. 

X. POSEBNE ODREDBE 

Radna knjižica 

Članak 101. 
Radna knjižica je javna isprava. 
U radnu knjižicu se upisuju slijedeći podaci: 
- o organu hoji je izdao radnu hnjižicu mjesto i datum izdavanja, te serijski i registarski broj radne knjižice 
- osobni podaci radnika 
- o radnikovoj stručnoj spremi i vrsti zanimanja te dodatnim zanimanjima i sposobnostima 
- o kretanju radnika u radnom odnosu 
- o privremenoj nezaposlenosti radnika 
- o radu radnika u inozemstvu 
- o posebnim oblicima radnog odnosa 
- o dokupu staža osiguranja 
- o isplaćenoj otpremnini 
- drugi podaci određeni propisima 

Članak 102. 
Prilikom zasnivanja radnog odnosa radnik prodaje organizaciji, odnosno poslodavcu radnu knjižicu. 

O preuzimanju radne knjižice iz prethodnog stavka ovoga članka organizacija odnosno poslodavac izdaju radniku potvrdu. 
Prilikom prestanka radnog odnosa organizacija, odnosno poslodavac dužni su radniku vratiti radnu knjižicu. 

Organizacija odnosno poslodavac dužni su predati radniku radnu knjižicu i prije prestanka radnog odnosa na njegov pismeni zahtjev. 

Ako je radniku prestao radni odnos, a organizacija odnosno poslodavac nisu u mogučnosti da mu vrate radnu knjižicu dužni su dostaviti radnu knjižicu organu opčinske uprave nadležnom za rad prema mjestu prebivališta radnika, a ako je ono nepoznato organu općinske uprave nadležnom za rad prema mjestu izdavanja radne knjižice. 

Ćlanak 103. 
Radniku se izdaje nova radna knjižica, ako u prethodno izdanoj radnoj knjižici nema mjesta za unošenje novih podataka ako je ona izgubljena ili tako oštećena da upisani podaci nisu jasno vidljivi. 

Troškove izdavanja nove radne knjižice snosi radnih, a ako je radna knjižica izgubljena, oštećena ili pogrešno ispunjena krivnjom organizacije, odnosno poslodavca troškove izdavanja nove radne knjižice snosi organizacija, odnosno poslodavac. 

Članak 104. 
Radnu knjižicu izdaje organ općinske uprave nadležan za rad prerxia sjedištu organizacije, odnosno poslodavea s hojim radnik zasniva radni odnoš ili organ općinske uprave nadležan za rad prema mjestu prebivališta radniha. 

Radna knjižica izdaje se na pismeni zahtjev osobe koja je navršila četrnsest godina života. 

Organ republičke uprave nadležan za rad propisat će postupak davanja radnih knjižica, način upisivanja podataka u radnu knjižicu, evidenciju izdanih radnih knjižica, postupak zamjene i izdavanje nove radne knjižice, sadržaj, format i način izrade radne knjižice te način prodaje i određivanje cijene radne knjižice i odrediti organizaciju ovlaštenu za štampanje radnih knjižica. 

Radni odnos pomoraca 

Članak 105. 
Ugovor o zaposlenju pomorca odnosno odluka o izboru radnika-pomorca za obavljenje poslova u svojstvu člana posade broda u pomorskom saobraćaju i pomorskom ribarstvu i njegova pismena izjava o prihvaćanju prava i obveza u radnom odnosu, podnosi se na registraciju općinskorri organu uprave nadležnom za rad i radne odnose prema sjedištu organizacije, odnosno poslodavca u roku od osam dana nakon stupanja radnika na rad. 

Republički organ uprave nadležan za rad propisivat će sadržaj i način registracije iz stavka 1. ovoga članka. 

Rad na izdvojenim mjestima rada 

Članak 106. 
Organizacija odnosno poslodavac može s radnikom zasnovati radni odnos za obavljanje poslova u njegovim prostorijama ili na drugom mjestu koje se nalazi van prostorija organizacija odnosno poslodavac u skladu s općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 

Općim aktom utvrđuje se naročito organizacija i uvjeti rada na tim radnim mjestima: raspored radnog vremena, najmanja količina rada radnika, način vrednovanja rada, slučajevi u kojima radnici koji rade na izdvojenim mjestima rada mogu upotrebljavati vlastita sredstva kao i način plaćanja naknade za korištenje tih sredstava. 

Rad izvan prostorija organizacije, odnosno poslodavca ne može se organizirati ukoliko se radi o poslovima koji su opasni po život ili štetni po zdravlje radnika i drugih osoba iz njegove okoline. 

Radni odnos s temelja udruživnja rada poljoprivrednika 

Članak 107. 
Radni odnos poljoprivrednika koji je svoj rad, zemljište i sredstva rada udružio u zadruzi ili drugim oblicima udruživanja ili se neposredno ili preko zadruge povezuje u proizvodnju ili prometu s organizacijom, odnosno poslodavcem i s njim trajnije surađuje, zasniva se u skladu sa općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom kojim se određuje naročito: 
1. uvjeti za zasnivanje radnog odnosa ovisno o planovima proizvodnje i poslovanja u koje je uključena i proizvodnja na temelju udruživanja zemljišta i drugih sredstava rada poljoprivrednika i udruživanja njegova osobnog rada, 
2. uvjeti u pogledu stupnja udruženosti rada i sredstava poljoprivrednika (vrijeme udruživanja rada, vrijeme udruživanja zemljišta, sredstava rada, odnosno drugih sredstava, količina, odnosno drugih sredstava koja se udružuju, imovinsko-pravni odnosi i dr.), 
3. uvjeti u pogledu doprinosa ostvarivanju i povećavanju dohotka s tim da u radnom odnosu poljoprivrednik ostvaruje dohodak najmanje u visini kojom osigurava zajamčeni dohodak određen zakonom, 
4. posebni način ostvarivanja pojedinih prava, obveze i odgovornosti, bez obveza primjene odredaba ovoga zakona o rasporedu radnog vremena o odmorima i dopustima, o uvjetima i postupku prekidanja radnog odnosa o pravima u vezi s prestankom radnog odnosa i, dr. 
Radni odnos u smislu odredaba ovoga članka može se zasnivati bez objavljivanja oglasa odnosno natječaja. 

Članak 108. 
Pod uvjetinia iz općeg akta odnosno kolektivnog ugovora može se radni odnos s temelja udruživanja rada i sredstava rada poljoprivrednika, zasnovati s jednim ili više članova istog poljoprivrednog domaćinstva. 

Radni odnošss temelja udruživanja rada i sredstava rada poljoprivrednika može se zasnivati na određeno vrijeme bez obzira na odredbe zakona kojima je zasnivanje takvog radnog odnosa ograničeno za određene slučajeve. 

Članak 109. 
Radni odnos ne smije se zasnovati s poljoprivrednikom za obavljanje poslova hoji su opasni po život ili zdravlje radnika i njegove obitelji ili okoline, osim ako se opasnost pri radu može otkloniti upotrebom zaštitnih sredstava. U tom slučaju radniku se mora staviti na raspolaganje zaštitna sredstva u skladu s propisima o zaštiti na radu. 

Rad po ugovoru 

Članak 110. 
Organizacija odnosno poslodavac mogu za obavljanje privremenih i povremenih poslova, koji ne traju dulje od četrdeset dana u jednoj kalendarskoj godini zaključiti ugovor. 

Ugovor za obavljanje povremenih ili privremenih poslova ne može se zaključiti s osobom koja ima manje od 15 godina života. 
Ugovor za obavljanje povremenih ili privremenih poslova zaključuje se u pismenom obliku, obvezno sadrži naznaku privremenih i povremenih poslova, način i rok izvršenja privremenih i povremenih poslova, te visinu novčane naknade za obavljanje privremenih i povremenih poslova. 

Članak 111. 
Osoba koja je zaključila ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova dužna je ugovorene poslove obaviti osobno ili sa članovima svoje obitelji prema uputama i nalozima nadležnog organa organizacije odnosno poslodavca. 
Organizacija, odnosno poslodavac dužni su osigurati potrebnu zaštitu na radu pri obavljanju privremenih i povremenih poslova. 
Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalnog oboljenja po propisima o mirovinskom i invalidskom, odnosno zdravstvenom osiguranju. 

Obveznik uplate doprinosa iz stavka 3. ovoga članka je organizacija, odnosno poslodavac. 

Prava radnika izabranih na funkcije ili upućenih na određene poslove 

Članak 112. 
Radnik izabran odnosno imenovan na javnu ili drugu društvenu funkciju, čije obavljanje zahtijeva da privremeno prestane raditi u organizaciji, odnosno kod poslodavca sva prava, obveze i odgovornosti iz radnih odnosa ostvaruje u organu odnosno organizaciji u kojoj obavlja funkciju. 

Po prestanku obavljanja funkcije iz stavka 1. ovoga članka radnik ima pravo da se vrati u istu organizaciju, odnosno kod poslodavca u roku 30 dana na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. 
Do povratka u organizaciju, odnosno k poslodavcu kod kojeg je ranije radio, radnik sva prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa ostvaruje u organu, odnosno organizaciji u kojoj je obavljao funkciju. 

Članak 113. 
Radnik kojemu po prestanku javne ili druge društvene funkcije nedostaje do 6 mjeseci staža osiguranja za stjecanje prava na starosnu mirovinu može nastaviti ostvarivati prava iz radnog odnosa u organu, odnosno organizaciji u kojoj je obavljao funkciju dok ne ispuni jedan od uvjeta za starosnu mirovinu prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. 

Članak 114. 
Radnik koji se po prestanku javne ili druge društvene funkcije ne može vratiti u organizaciju, odnosno kod poslodavca jer oni više ne postoje f nemaju pravnog slijednika može nastaviti ostvarivati prava iz radnog odnosa u organu u jsojemu je obavljao funkciju najviše do 6 mjeseci od dana prestanka funkcije. 

Članak 115. 
Pravo da·se vrati na rad na radno mjesto koje odgovara njegovu stupnju stručne spreme određene vrste zanimanja ima radnik kojeg je nadležni organ uputio na rad u inozemstvo u slijedećim slučajevima: 
- u vlastito ili mješovito poduzeće 
- u diplomatsko ili konzularno predstavništvo ili međunarodnu organizaciju 
- radi obavljanja poslova za potrebe radniha zaposlenih u inozemstvu i njihovih obitelji 
- u predstavništva Hrvatske gospodarske komore. Pravo da se vrati na rad ima i bračni drug radnika upućenog u inozemstvo u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka ako je potrebno da privremeno prestane raditi zbog boravka u inozemstvu s bračnim drugom. 
Radnik koji prestane s radom zbog odlaska u hrvatsku vojsku ili policiju radi obrane Republike Hrvatske ima pravo vratiti se u istu organizaciju, odnosno kod poslodavca na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i određenoj vrsti zanimanja. 

XI. KAZNENE ODREDBE 

Članak 116. 
Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 hrvatskih dinara kaznit će se za prekršaj organizacija i đruštveno pravna osoba ili poslodavac: 
1. ako nije zasnovao radni odnos sa radnikom u smislu članka 2. ovoga zakona, 
2. ako zasnuje radni odnos na određeno vrijeme suprotno članku 9. stavak 2. 
3. ako zasnuje radni odnns na određeno vrijeme u trajanju dužem od zakonom utvrđenog (članak 9. do 14.), 
4. ako pripravnički staž utvrdi u trajanju dužem od godinu dana odnosno vremena utvrđenog zakonom (članak 16. stavak 4.), 
5. ako primi na osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa osobe za koje nije utvrđena obveza polaganja stručnog ispita ili osobe koje imaju stručnu spremu nižu od VI stupnja (članak 17.), 
6. ako postupi suprotno odredbama članka 24. 25. 78. i 79, 
7. ako radnik radi duže od punog radnog vremena suprotno propisanim uvjetima i slučajevima (članak 27. i 28) 
8. ako rad duži od punog radnog vremena ne uzme u obzir prilikom određivanja radnikovih prava (članak 29.), 
9. ako radniku koji radi u preraspodjeli radnog vremena ili na sezonskim poslovima ne preračuna to vrijeme na puno radno vrijeme (članak 31. stavak 2 i članak 32. stavak 1:), 
10. ako započne raditi skračeno radno vrijeme ili odredi radniku da radi skraćeno radno vrijeme bez suglasnosti nadležnog republičkog organa (članak 33. i 34.), 
11. ako radniku kojem je skraćeno radno vrijeme zbog obavljanja osobito teških, napornih i za zdravlje štetnih poslova odredi da radi duže od punog radnog vremena ili ga primi u dopunski rad (članak 34. stavak 5.), . 
12. ako primi u dopunski rad radnika suprotno utvrđenim uvjetima (članak 37.), 
13. ako ne osigura periodičnu izmjenu smjena tako da radnik može raditi uzastopno noću, najviše jedan tjedan (članak 38.), 
14. ako ne osigura radniku korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama ovoga zakona (članak 42.), 
15. ako radniku ne isplati naknadu plaće u slučajevima kada mu ta naknada pripada po odredbama ovoga zakona, 
16. ako radnici za vrijeme trudnoće ili dok doji dijete ne osigura raspored na odgovarajuće poslove (članak 54.). 
17. ako se roditelju teže hendikepiranog djeteta koji radi skraćeno radno vrijeme odredi da radi noću, prekovremeno, duže ·od toga vremena ili ga rasporedi u drugo mjesto rada (članak 50. stavak 4. i 5.), 
18. ako roditelju teže hendikepiranog djeteta po prestanku rada sa skraćenim radnim vremenom ne osigura raspored na odgovarajuće poslove s punim radnim vremenom (članak organa i ne osigura roditelju teže hendikepiranog djeteta rad sa skraćenim radnim vremenom (članak 50. stavak 1. i 3.), 
20. ako radniku koji zbog invalidnosti radi kraće radno vrijeme odredi da radi duže od tog vremena (članak 60.). 
21. ako radniku ne isplati propisanu minimalnu plaću (članak 82.), 
22. ako ne postupi po rješenju nadležnog organa inspekcije rada (članak 100. stavak 2. i 3.), 
23. ako radniku prilikom prestanka radnog odnosa ili na njegov zahtjev ne preda radnu knjižicu (članak 102. stavak 3. i 4.). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u organizaciji i drugoj društvenoj pravnoj i građansko pravnoj osobi s novačnom kaznom od 2.500 do 7.500 hrvatskih dinara. 

Članak 117. 
Novčanom kaznom od 4.000 do 40.000 hrvatskih dinara kaznit će se za prekraj organizacija i društveno pravna osoba ili poslodavac: 
1. ako natječaj za izbor radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u društvenom poduzeću i organizaciji društvenih djelatnosti ne ponovi u roku određenom zakonom ili općim aktom (članak 8.), 
2. ako radno iskustvo odredi u trajanju dužem od jedne godine, a za osobito složena i odgovorna radna mjesta u trajanju dužem od pet godina (Članak 7.), 
3. ako radniku uskrati dopust uz naknadu plaće odnosno bez naknade u slučajevima utvrđenim općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom (članak 43. i 44.), 
4. ako radniku ne omogući da ostane na radu do isteka otkaznog roka (članak 73. 74. i 76. stavak 4.), 
5. ako ne omogući radniku za vrijeme otkaznog roka odsustvovanje s rada zbog traženja novog zaposlenja (članak 75.), 
6. ako zadrži radnika na radu nakon što je navršio 40 godina staža ili 45 godina života suprotno slučajevima utvrđenim člankom 76. ovoga zakona. 
7. ako ne objavi potrebu za radnikom svakih šest mjeseci (članak 77. stavak 2.), 
8. ako radniku ne dostavi odluku kojom mu se utvrđuje ostvarivanje prava, obveze i odgovornosti (članak 82.). 
9. ako dovodi u nepovoljniji položaj radnika zbog pripadanja ili nepripadanja sindikatu ili radi sudjelovanja u aktivnostima sindikata (članak 87. stavak 2.), 
10. ako sindikalnom povjereniku ne omogući vršenje sindikalnih funkcija (članak 89. i 91.), 
11. ako ne zaključi ugovor o obavljanju privremenih ili povremenih poslova ili ga zaključi suprotno zakonu i općem aktu (članak 110 i 111.). 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u organizaciji i drugoj društveno pravnoj i građansko pravnoj osobi novčnom kaznom od 1.500 do 6.000 hrvatskih dinara 

XII. PRIJELA ZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 

Članak 118. 
Organizacija je dužna opće akte uskladiti s odredbama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 19/90.) u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu toga zakona 

Članak 119. 
Na dan stupsnja na snagu Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine"; br.ž 19/90.) prestaje važiti Zakon o radnim odnosima radnika u udruženom radu ("Narodne novine", br.11/78., 42/82., 49/85., 27/87. i 27/88.) i Zakon o radnim odnosima radnika zaposlenih kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana te kod građanskih pravnih i fizičkih osoba ("Narodne novine", br. 20/77., 25/79. i 10/83.). 

Članak 120. 
Kolektivni ugovor o radnim odnosima radnika zaposlenih kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana, kod građanskih pravnih i fizičkih osoba, poljoprivrednika, odnosno poljoprivrednih domaćinstava i u predstavništvima stranih tvrtki ("Narodne novine". br. 21/85) primjenjuje se do zsključenja kolektivnih ugovora prema Zakonu o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ", br. 60/89.) i odredbama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine". br.19/90.). 

Ukoliko se u smislu stavka 1. ovoga članka ne zaključe kolektivni ugovori, do tada veći kolektivni ugovor mora se uskladiti s odredbema Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 19/90.) 

Članak 121. 
Do donošenja odgovarajućih propisa po odredbama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br.19/90.) primjenjivat će se: 
1. Uputstvo o radnoj knjižici ("Narodne novine". br. 12/83.), 
2. Uputstvo o načinu isplate i refundacije osobnog dohotka za vrijeme pritvora ("Narodne novine", br. 47/78.). 
3. Uputstvo o načinu registracije kolektivnih ugovora i načinu vođenja rggistra ugovora o zapošljavanju ("Narodne novine", br. 11/85), 
4. Pravilnik o utvrđivanju opće i posebne zdravstvene sposobnosti radnika i sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", 3/84.) 
5. Pravilnik o metodologiji po kojoj će radnici utvrđivati osobito teške, naporne i po zdravlje štetne poslove odnosno radne zadatke ("Narodne novine", br. 32/86.), 
6. Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje neophodne pojačane majčine njege djeteta do tri godine života ("Narodne novine"; 4/81. 
7. Pravilnik o sadržaju i načinu registracije odluke o izboru radnika - pomorca za člana posade broda i njegove pismene izjave o prihvaćanju prava i obaveza u radnom odnosu ("Narodne novine", br. 35/79,), 

Članak 122. 
Suglasnosti izdane u smislu članka 41a. Zakona o radnim odnosima radnika u udruženom radu ("Narodne novine", br. 32/82.) radi provedbe eksperimentalnog radnog vremena važe do 31. prosinca 1980. 

Članak 123. 
Nadležna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, dužna je opći akt iz članka 23. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br.19/90.) donijeti u roku 30 dana od dana stupanja na snagu toga zakona. 

Članak 124. 
Kriterije, postupak i način stjecanja prava na rad sa skraćenim radnim vremenom zbog njege teže hendikepiranog djeteta republički organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite dužan je propisati u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine". br. 19/90.). 

Članak 125. 
Ministarstvo rada, socijalne skrbi i obitelji donijet će Uputu o postupku registriranja kolektivnih ugovora po odredbama Zskona o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine". br. 19/92.). 

Članak 126. 
Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva rada, socijalne skrbi i obitelji, a polazeći od raspoloživog društvenog proizvoda, životnih i drugih troškova te drugih čimbenika koji određuju materijalnu mogućnost, utvrđivat će i javno objavljivati svaka tri mjeseca iznos minimalne mjesećne plaće do zaključenja kolektivnog ugovora a najkasnije do 31. prosinca 1992. godine. 

Članak 127. 
Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine". br. 18/92.) prava i pravni odnosi utemeljeni na propisima koji određuju pojam i kategoriju zajamćenog dohotka, do izmjene tih propisa, ostvarivat će se po odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine". br. 19/92.) o minimalnoj plaći. 

Članak 128. 
Postupci za ostvarivanje prava i obveza zapoćetih prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br.19/82.) dovršit će se po tim propisima. 

Članak 129. 
Odredbe Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ( "Narodne novine", br. 34/91.) primjenjivat će se ako nisu u suprotnosti s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine". br. 19/92.). 

Članak 130. 
U članku 89. stavku 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa riječi : "9.000.000 do 45.000.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "5.000 do 50.000 hrvatskih dinara", a u stavku 2. i 3. riječi: "2.000.000 do 10.000.000 dinara." zamjenjuju se riječima: "1..500 do 6.000 hrvatskih dinara". 
U članku 90. stavku 1. riječi: "5.000.000 do 25.000.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "4.000 do 40.000 hrvatskih dinara", a u stavku 2. i 3. riječi: "1.000.000 do 5.000.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "1.500 do 6.000 hrvatskih dinara". 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o radnim odnosima

SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE 
Na temelju člana 389. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, donosim 
UKAZ
o proglašenju Zakona o radnim odnosima Proglašava se Zakon o radnim odnosima koji je 
Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. travnja i Društveno-političkog vijeća 26. travnja 1990. godine. 
Klasa: 011/01/90-01/41 
Urbroj: 71-90-1 
Zagreb, 27. travnja 1990. 
Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske 
Ivo Latin, v. r. 



ZAKON 
o radnim odnosima 
I. OPČE ODREDBE 
Član 1. 
Odredbe ovog zakona odnose se na radne odnose u poduzeču, u složenim oblicima poduzeča, u organizaciji društvenih djelatnosti, banci i drugoj financijskoj organizaciji, organizaciji za osiguranje, zadruzi i drugim oblicima suradnje i zajedničkog poslovanja sa stranim osobama (u daljnjem tekstu: organizacija). 
Odredbe ovog zakona odnose se i na radne odnose kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom odnosno osobnim radom i sredstvima u vlasništvu građana odnosno kod građansko pravnih i fizičkih osoba, u poljoprivrednom gospodarstvu, predstavništvu stranih firmi i diplomatskim konzularnim predstavništvima (u daljnjem tekstu poslodavac). 
Odredbe ovog zakona odnose se i na radnike u stručnim službama i radnim zajednicama organa društveno-političkih zajednica, društvenih i političkih organizacija, udruženja građana i drugih organizacija i zajednica, kao i na osobe u službi u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ako drugim zakonom nije drugačije određeno. 
Radni odnos radnika, za kojeg je zakonom utvrđeno da se u organizaciji uređuje opčim aktom, kod poslodavca se uređuje kolektivnim ugovorom odnosno ugovorom o zapošljavanju. 
II. ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA 
Način zasnivanja radnog odnosa 
Član 2. 
Radnik zasniva radni odnos na dan stupanja na rad na temelju odluke o izboru odnosno ugovoru o zapošljavanju. 
Ugovorom o zapošljavanju utvrđuje se radno mjesto, dan stupanja na rad, trajanje radnog odnosa, pokusni rad, osobni dohodak odnosno plača te naknade osobnog dohotka odnosno plače radnika, radno vrijeme i odmori, otkazni rok te druga prava, obaveze i odgovornosti radnika i organizacije odnosno poslodavca. 
Ako radnik ne počne raditi određenog dana, smatra se da nije zasnovao radni odnos, ako opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno. 
Član 3. 
Radni odnos ne može se zasnovati izmedu bračnih drugova za obavljanje poslova u domačinstvu. 
Član 4. 
Opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju može se utvrditi da radnik koji u svom poslu koristi podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu ili posebna znanja u području tehničkih i proizvodnih dostignuča u organizaciji odnosno kod poslodavca za vrijeme trajanja radnog odnosa ne može raditi u dopunskom radu ili u ugovornom odnosu u drugoj organizaciji ili kod drugog poslodavca, niti ove podatke i znanja koristiti u vlastitom poduzeču odnosno radnji, niti kao svoje sporedno zanimanje, ako bi to za organizaciju odnosno poslodavca predstavljalo nelojalnu konkurenciju. 
Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa 
Član 5. 
Ispunjavanje uvjeta za zasnivanje radnog odnosa dokazuje se radnom knjižicom ili drugom javnom ispravom, a može se dokazivati i na drugi način. 
Uvjet opče zdravstvene sposobnosti i uvjet posebne zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, dokazuje se uvjerenjem nadležne organizacije zdravstva. 
Uvjerenje o opčoj zdravstvenoj sposobnosti važi šest mjeseci. 
Smatra se da opču zdravstvenu sposobnost ima radnik u slučaju kad od prestanka radnog odnosa do zasnivanja radnog odnosa nije proteklo više od šest mjeseci. 
U slučaju iz stava 4. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac mogu zahtijevati da se radnik podvrgne liječničkom pregledu radi ustanovljenja opče zdravstvene sposobnosti. 
Troškove utvrđivanja opče i posebne zdravstvene sposobnosti snosi organizacija odnosno poslodavac. 
Republički organ uprave nadležan za zdravstvo uz suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za rad propisuje sadržaj i način vršenja pregleda za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika, sadržaj uputnice za pregled, kao i sadržaj i način izdavanja uvjerenja o rezultatima pregleda. 
Član 6. 
Natječaj za izbor radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u društvenom poduzeču i organizaciji društvenih djelatnosti obavezno se ponavlja svake četiri godine, ako zakonom ili opčim aktom nije odreden krači rok. 
Član 7. 
Radno iskustvo kao poseban uvjet za zasnivanje rednog odnosa ne može se odrediti u trajanju dužem od jedne godine a za osobito složena i odgovorna radna mjesta najviše do pet godina. 
Član 8. 
Prije zasnivanja radnog odnosa može se obaviti provjeravanje stručnih i drugih radnih sposobnosti na način utvrđen u opčem aktu odnosno kolektivnom ugovoru. 
Pokusni rad, čije se trajanje utvrđuje općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom, može se produžiti najduže onoliko vremena koliko je radnik bio opravdano odsutan. 
Radnik može otkazati radni odnos za vrijeme pokusnog rada bez otkaznog roka s time da je dužan obavijestiti organizaciju odnosno poslodavca najmanje tri dana prije raskida radnog odnosa. 
Organizacija odnosno poslodavac dužan je postupak provjere stručnih i radnih sposobnosti radnika na pokusnom radu urediti opčim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju. 
Zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme 
Član 9. 
Ako se prema objavljenim uvjetima ne prijavi ni jedan kandidat ili se prijave kandidati koji ne ispunjavanju uvjete, radni odnos može se zasnovati na određeno vrijeme do šest mjeseci s osobom koja ne ispunjava uvjete. 
Radni odnos ne može se zasnovati u skladu sa stavom 1. ovoga člana s osobom koja ne ispunjava uvjete koji su utvrđeni radi zaštite zdravlja i života radnika. 
Član 10. 
Za obavljanje sezonskih poslova radni odnos se može zasnovati na određeno vrijeme u trajanju do najviše osam mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. 
Član 11. 
Radni odnos može se zasnovati na određeno vrijeme u slučaju privremenog povečanja opsega rada. 
Radni odnos iz stava 1. ovoga člana može trajati samo onoliko vremena koliko traje privremeno povečanje opsega rada, ali ne duže od godine dana. 
Član 12. 
Radni odnos zasnovan na određeno vrijeme za rad na određenom projektu traje do završetka projekta, ali ne duže od pet godina. 
Član 13. 
Radni odnos na određeno vrijeme može se zasnovati s radnikom na plovnom objektu u svrhu kompletiranja - popune posade broda. 
Radni odnos iz stava 1 ovoga člana može trajati onoliko vremena koliko traje određeno putovanje ili određeno vrijeme prema odredbama ugovora o zapošljavanju odnosno opčeg akta, ali ne duže od godine dana. 
Član 14. 
Radni odnos na određeno vrijeme može se zasnovati radi potrebe zamjene odsutnog radnika, koji prestaje danom povratka na rad zamjenjivanog radnika. 
Radnik iz stava 1. ovoga člana može nastaviti rad u radnom odnosu na neodređeno vrijeme ako do isteka zamjene prestane radni odnos radniku kojeg je zamjenjivao, ukoliko ispunjava uvjete i uspješno obavlja poslove radnog mjesta za čije obavljanje je zasnovao radni odnos na određeno vrijeme. 
Član 15. 
Radni odnos može se zasnovati bez javnog objavljivanja: 
- s učenikom odnosno studentom koji je putem natječaja i na temelju zaključenog ugovora uspostavio s organizacijom odnosno poslodavcem međusobna prava i obaveze, ako je u skladu s preuzetim obavezama završio određeni stupanj obrazovanja i usmjerenja; 
- s radnikom koji se preuzima zbog toga što je za njegovim radom prestala potreba u drugoj organizaciji odnosno kod drugog poslodavca; 
- na određeno vrijeme kada obavljanje određenih poslova ne trpi odlaganje, do zasnivanja radnog odnosa s radnikom na temelju javnog oglašavanja, ali ne duže od 60 dana; 
- na određeno vrijeme kada potreba za obavljanjem poslova ne traje duže od 60 dana; 
- s radnikom koji je u istoj ili prethodnoj kalendarskoj godini obavljao sezonske poslove u istoj organizaciji ili kod istog poslodavca; 
- u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. 
Pripravnici 
Član 16. 
Organizacija odnosno poslodavac može zasnovati radni odnos s osobom koja je završila stručno obrazovanje radi njenog osposobljavanja za samostalni rad u zanimanju za koje se školovala (radni odnos pripravnika). 
Organizacija odnosno poslodavac je dužna uvjete za zasnivanje radnog odnosa s pripravnikom utvrditi opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. 
Radi osposobljavanja za samostalan rad, pripravnik može biti upučen na praksu i u drugu organizaciju odnosno kod drugog poslodavca. 
Pripravnički staž traje najduže godinu dana, ako zakonom nije drugačije određeno. 
Nakon proteka pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit ako je to propisano posebnim zakonom. Provjeravanje znanja pripravnika, koji po zakonu ne polažu stručni ispit vrši se u slučajevima i na način propisan opčim aktorm odnosno kolektivnim ugovorom. 
Član 17. 
Izuzetno osoba koja je završila stručno obrazovanje može se bez zasnivanja radnog odnosa, radom kod organizacije odnosno poslodavca osposobljavati za samostalni rad u zanimanju za koje se školovala (volonterski rad) na radnim mjestima za koja je zakonom utvrđena obaveza polaganja stručnog ispita. 
Ukoliko zakonom nije utvrđena obaveza polaganja stručnog ispita, organizacija odnosno poslodavac može primiti radi osposobljavanja za samostalni rad bez zasnivanja radnog odnosa osobe koje su završile najmanje VI stupanj stručnog obrazovanja. 
Osobama iz stava 1. i 2. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac dužni su osigurati prava za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja. 
Vrijeme provedeno na volonterskom radu priznaje se u pripravnički staž i radno iskustvo koje je utvrđeno kao uvjet za zasnivanje radnog odnosa. 
III. PRAVA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI IZ RADNOG ODNOSA 
Raspoređivanje radnika 
Član 18. 
Radnik može biti privremeno raspoređen, bez svog pristanka na radno mjesto koje ne odgovara njegovom stupnju stručne spreme u slučajevima privremenog povečanja odnosno smanjenja opsega posla, zastoja u obavljanju određenih poslova, iznenadnog kvarenja sirovina, kvara na sredstvima za rad, zamjene odsutnog radnika, obavljanja poslova za vrijeme remonta ili za vrijeme prekida u opskrbi energijom i u slučaju drugih izvanrednih okolnosti iz kojih proizlazi potreba takvog rasporeda, ali ne duže od tri mjeseca. 
Radnik iz stava 1. ovog člana ostvaruje pravo na osobni dohodak radnog mjesta s kojeg je raspoređen, ako je to za njega povoljnije. 
Član 19. 
Radnika se može bez njegovog pristanka rasporediti iz jednog u drugo mjesto rada ako je udaljenost manja od pedeset kilometara i ako je osiguran prijevoz na rad i s rada sredstvima javnog saobračaja ili sredstvima organizacije odnosno poslodavca. 
Ako je udaljenost do mjesta rada veča od pedeset kilometara, radnika se može raspoređivati u drugo mjesto rada samo u slučaju ako je osiguran odgovarajuči smještaj za radnika i njegovu porodicu. 
Ako je djelatnost poslodavca odnosno organizacije takve prirode da se poslovi i radni zadaci obavljaju izvan sledišta organizacije odnosno poslodavca (građevinarstvo, montažerski radovi, saobračaj i veze, istraživanje nafte i plina, geoistraživanja), radnika se može rasporediti u drugo mjesto rada bez ograničenja iz stava 1. i 2. ovog člana. 
Prava radnika za čijim je radom prestala potreba 
Član 20. 
Kada zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja kojima se pridonosi povečanju proizvodnosti i uvečava uspjeh organizacije odnosno poslodavca prestane potreba za radom radnika, nadležni organ upravljanja organizacije odnosno poslodavac dužan je sačiniti program osiguranja prava radnicima za čijim je radom prestala potreba, o čemu se obavezno obavještava sindikat. 
Program osiguranja prava iz stava 1. ovoga člana obavezno sadrži: popis radnika za čijim je radom prestala potreba, pravo koje se radniku osigurava, potrebna sredstva za osiguranje prava i izvore sredstava za ove namjene. 
Organizacija odnosno poslodavac dužna je pravovremeno obavijestiti radnika da je za njegovim radom prestala potreba, a najmanje tri mjeseca prije realizacije programa iz stava 1. ovoga člana. 
Kada prestane potreba za radom određenog broja radnika, a dio radnika iste stručne spreme određene vrste zanimanja, znanja i sposobnosti može se zadržati na radu, organizacija odnosno poslodavac dužna je dati prednost u zaposlenju: 
- radnici za vrijeme trudnoče i s djetetom do dvije godine; 
- samohranom roditelju odnosno usvojitelju s djetetom do sedam godina; 
- roditelju teže hendikepiranog djeteta; 
- sindikalnom povjereniku; 
- predstavniku radnika u organima upravljanja. 
Prestanak potrebe za radom radnika iz stava 4. ovoga člana može se izuzetno utvrditi na osnovi detaljnog i preciznog obrazloženja razloga koji opravdavaju donošenje takve odluke, po prethodno pribavljenoj suglasnosti sindikata. 
Organizacija odnosno poslodavac može utvrditi dodatne kriterije za odabir radnika za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja kad se iskazuje višak radnika na radnim mjestima iste stručne spreme određene vrste zanimanja, znanja i sposobnosti. 
Član 21. 
U postupku utvrđivanja potrebe prestanka rada radnika zbog tehnoloških, organizacijskih ili ekonomskih razloga ili mjera društveno-političke zajednice organizacija, odnosno poslodavac dužni su obavijestiti Zavod za zapošljavanje i nadležni organ društveno-političke zajednice. 
Organizacija odnosno poslodavac dužna je neposredno ili s organizacijom nadležnom za poslove zapošljavanja tražiti mogučnost zapošljavanja radnika za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u drugoj organizaciji, odnosno kod drugog poslodavca, na radnom mjestu koje odgovara radnikovom stupnju stručne spreme određene vrste zanimanja. 
Član 22. 
Organizacija odnosno poslodavac može osigurati pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju radnika za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja bez prethodne suglasnosti radnika pod uvjetom da radnik nema više od 50 (muškarac) odnosno 45 (žena) godina života. 
U slučaju iz stava 1. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac može radnika koji je navršio 50 (muškarac) odnosno 45 (žena) godina života uputiti na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju samo uz njegov pismeni pristanak. 
Radnik koji je prekvalificiran ili dokvalificiran raspoređuje se na odgovarajuče radno mjesto ili zasniva radni odnos u drugoj organizaciji odnosno kod drugog poslodavca bez javnog oglašavanja. 
Za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije radnik ostvaruje pravo na naknadu osobnog dohotka u visini osobnog dohotka kojeg bi ostvario s osnova tekučeg rada. 
Član 23. 
Radniku za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja organizacija odnosno poslodavac može dokupiti staž ako mu nedostaje do pet godina mirovinskog staža za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. 
Organizacija odnosno poslodavac može radniku za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja, dokupiti najviše pet godina mirovinskog staža radi ostvarivanja prava na prijevreme nu starosnu mirovinu, pod uvjetom da radnik na to dade pismenu suglasnost. 
Nadležna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja opčim aktom utvrđuje uvjete, način i visinu doprinosa za dokup staža osiguranja. Visina doprinosa za dokup staža osiguranja utvrđuje se tako da se sredstvima ostvarenim tim doprinosom osigurava izvršavanje obaveza za jednice mirovinskog i invalidskog osiguranja nastalih priznavanjem toga staža. 
U mirovinski staž računa se samo ono vrijeme dokupljenog staža za koje je doprinos uplačen u cijelosti. 
Član 24. 
Radnik za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja ima pravo na otpremninu u visini od najmanje 24 prosječna osobna dohotka radnika u organizaciji odnosno kod poslodavca ostvarenog u tromjesečju u kojem ostvaruje pravo na otpremninu, pod uvjetom da sredstva upotrijebi za: 
1. obavljanje djelatnosti osobnim radom odnosno osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana odnosno obavljanje djelatnosti u poljoprivrednom domačinstvu ili za osnivanje poduzeča u privatnom ili mješovitom vlasništvu ili kučne radinosti; 
2. ulaganje sredstava u ugovorno ili drugo poduzeče, zadrugu odnosno organizaciju na koji način rješava pitanje svog zaposlenja. 
Pravo iz stava 1. ovog člana ne može ostvarivati radnik koji je ispunio uvjete za starosnu mirovinu, izuzimajuči prijevremenu mirovinu. 
Član 25. 
Radnik za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja, a kojem organizacija odnosno poslodavac nije mogla osigurati ni jedno od prava u skladu sa zakonom, ima pravo najduže dvije godine na novčanu naknadu u visini utvrđenoj opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom, a koja ne može biti manja od zajamčenog osobnog dohotka, pravo na mirovinsko osiguranje te pravo na zdravstveno osiguranje. 
Organizacija odnosno poslodavac ima pravo da radnika iz stava 1. ovog člana pozove na rad kad se ukaže potreba obavljanja poslova radnog mjesta koje odgovara njegovom stupnju stručne spreme određene vrste zanimanja. Nakon prekida ovog rada, pravo radnika na novčanu naknadu produžava se za onoliko vremena koliko je radio. 
Radnik kojemu radni odnos prestane nakon isteka vremena za koje je u smislu stava 1. ovog člana ostvarivao pravo na novčanu naknadu, ima naredne dvije godine prednost pri zapošljavanju u organizaciji odnosno kod poslodavca gdje mu je prestao radni odnos, ukoliko organizacija odnosno poslodavac u tom periodu iskaže potrebu za radnikom iste stručne spreme određene vrste zanimanja, znanja i sposobnosti. 
Radniku koji se, na poziv organizacije odnosno poslodavca ne odazove na rad prema stavu 2. ovog člana, prestaje radni odnos. 
Član 26. 
Prava iz člana 21. do člana 25. pod jednakim uvjetima mogu se osigurati radnicima kada je pokrenut postupak za sanaciju ili je otvoren postupak za prestanak organizacije u skladu s kriterijima utvrđenim kolektivnim ugovorom odnosno opčim aktom. 
Radi realizacije prava iz stava 1. organizacija može koristiti sredstva koja se za te namjene formiraju u društveno-političkoj zajednici. 
Rad duži od punog radnog vremena 
Član 27. 
Radnik je dužan raditi duže od punog radnog vremena u slučaju 
- potresa, poplave, odrona zemljišta, suše, erupcije, prirodnih plinova i tekučina, provale oblaka, snježne lavine i drugih elementarnih nepogoda, 
- požara, eksplozije i ionizirajučeg zračenja, 
- zaraze i epidemije koje dovode u opasnost živote ili zdravlje ljudi ili u večem opsegu ugrožavaju stočni ili biljni fond i druga materijalna dobra, 
- zagađivanja vode, namirnica i drugih predmeta za ljudsku i stočnu ishranu u večem opsegu, 
- saobračajnog ili drugog udesa kojima su ugroženi životi ili zdravlje ljudi ili materijalna dobra večeg opsega, potrebe utovara ili istovara robe i stvari, 
- potrebe da se bez odlaganja izvrše određeni poslovi odnosno radni zadaci koji se po propisima ili po naredbi organa društveno-političke zajednice moraju izvršiti u određenom roku, 
- da se završi proces rada čije se trajanje nije moglo predvidjeti, a čije bi obustavljanje ili prekidanje nanijelo značajnu materijalnu štetu (izvođenje naučnog eksperimenta, analize ili istraživanje u laboratoriju ili na terenu), 
- da se završe određeni neodložni montažerski i remontni radovi, tehnološki proces i druge složene radnje u građevinarstvu, komunalnim djelatnostima, saobračaju i vezama, rudarstvu i industriji ili da se završe neodložni poslovi i mjere na energetskim postrojenjima, 
- da se saobračajno sredstvo dovede do mjesta odredišta ili poduzmu neodložne mjere za sigurnost saobračaja, putnika i robe, 
- da se zamijeni iznenadno odsutni radnik u procesu rada u neprekidnom trajanju (u saobračaju i vezama, radu na visokim pečima, generatorima, vodenim crpkama, kotlovskim i sličnim postrojenjima, rad nastavnika, odgajatelja i zdravstvenih radnika, rad stražara, vatrogasaca i drugi slični poslovi o kojima ovisi sigurnost ljudi i imovine), 
- da se spriječi kvarenje sirovina i materijala ili otkloni kvar na sredstvima za rad ili izvrše drugi neodložni poslovi kad bi njihovo neizvršavanje nanijelo štetu organizaciji, poslodavcu ili društvenoj zajednici (prerada, uskladištenje ili otprema robe podložne kvaru, sprečavanje ili otklanjanje štetnog djelovanja iznenadnih atmosferskih promjena, otklanjanje kvarova na strojevima i uređajima), 
- da se izvrše poslovi za potrebe oružanih snaga, opčenarodne obrane i društvene samozaštite, 
- kad je potrebno bez odlaganja započeti ili završiti bitnu medicinsku ili veterinarsku intervenciju ili drugu neodložnu zdravstvenu radnju i mjeru, koja se po propisima ili po naredbi organa društveno-političke zajednice mora izvršiti. 
Uvođenje rada dužeg od punog radnog vremena nije dopušteno ako se posao može obaviti odgovarajučom organizacijom, podjelom rada, rasporedom radnog vremena ili zaposlenjem novih radnika. 
Član 28. 
Izuzetno republički organ uprave nadležan za rad na prijedlog republičkog organa uprave nadležnog prema djelatnosti organizacije odnosno poslodavca može odobriti uvođenje rada dužeg od punog radnog vremena radi obavIjanja poslova čije je hitno izvršenje od posebnag društvenog interesa. 
Član 29. 
Rad duži od punog radnog vremena uveden u skladu sa članom 27. i 28. ovog zakona ne podliježe obavezi preraspodjele s tim da ne može trajati duže od 10 sati tjedno i 
obavezno se uzima u obzir pri određivanju radnikovih prava (povečani udio u sredstvima za osabne dohotke odnosno plaču, godišnji odmor i dr.) u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Dežurstva u pojedinim djelatnostima uređuju se posebnim zakonima odnosno kolektivnim ugovorima. 
Preraspodjela radnog vremena 
Član 30. 
Kod preraspodjele radnog vremena rad duži od 42 sata u tjednu ne smatra se posebnim uvjetom rada. 
Član 31. 
Radniku na kojeg se odnosi preraspodjela radnog vremena isplačuje se akontacija osobnog dohotka odnosno plača i u razdoblju u kojem neče raditi u skladu s opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. To razdoblje ne može biti duže od 60 dana a u pomorskom i riječnom saobračaju najviše 90 radnih dana u toku kalendarske godine. 
Ako radniku koji obavlja rad u preraspodjeli radnog vremena prestane radni odnos prije isteka razdoblja u kojem se vrši preraspodjela radnog vremena, na njegov zahtjev sati rada mogu se preračunati na puno radno vrijeme i priznati u staž osiguranja ili mu se računaju kao rad duži od punog radnog vremena. 
Član 32. 
Radniku koji provede na sezonskim poslovima neprekidno najmanje dva mjeseca u godini i pri tome ostvari veči broj sati od punog radnog vremena, mogu se na njegov zahtjev ovi sati rada preračunati na radne dane s punim radnim vremenom. 
Preračunavanjem sati rada iz stava 1. ovog člana radnik može ostvariti staž od najviše dvanaest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. 
U slučaju preračunavanja sati rada iz stava 1. ovog člana radnik nema pravo na uvečani osobni dohodak odnosno plaču po osnovi rada dužeg od punog radnog vremena. 
Skračeno radno vrijeme 
Član 33. 
Kolektivnim ugovorom zaključenim za pojedine djelatnosti, osim za organizacije od posebnog društvenog interesa, može se utvrditi krače radno vrijeme od 42 sata u tjednu, ali ne krače od 36 sati. 
Ukoliko kolektivnim ugovorom nije utvrđeno krače radno vrijeme, organizacija odnosno poslodavac može uvesti radno vrijeme krače od 42 sata u tjednu ali ne krače od 36 sati, kada se rad odvija u tri ili četiri smjene po prethodno pribavljenoj suglasnosti republičkog organa uprave, prema djelatnosti organizacije odnosno poslodavca. 
Organizacije od posebnog društvenog interesa mogu uvesti krače radno vrijeme od 42 sata u tjednu, ali ne krače od 36 sati ukoliko se time osigurava efikasnije korištenje sredstava rada i radnog vremena po prethodno pribavljenoj suglasnosti republičkog organa uprave prema djelatnosti organizacije. 
Član 34. 
Radniku koji radi na osobito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima radno vrijeme skračuje se razmjerno štetnom utjecaju na njegovo zdravlje odnosno radnu sposobnost. 
Postupak utvrđivanja osobito teških, napornih i za zdravlje štetnih poslova pokreče se na zahtjev organizacije odnosno poslodavca ili sindikata. 
Odobrenje za rad sa skračenim radnim vremenom na određenim radnim mjestima daje republički organ uprave nadležan za rad, po prethodno pribavljenom mišljenju organizcije za medicinska istraživanja i medicinu rada i republičkog inspektorata za rad. 
Republički organ uprave nadležan za rad pravilnikom če propisati metodologiju po kojoj se utvrđuju osobito teški, naporni i po zdravlje štetni poslovi na kojima radnici rade krače radno vrijerne od punog radnog vremena. 
Radnik koji obavlja osobito teške, naporne i za zdravlje štetne poslove ne može raditi duže od punog radnog vremena niti u dopunskom radu. 
Član 35. 
Radno vrijeme skračeno u skladu s članom 33. i 34 izjednačava se s punim radnim vremenom. 
Nepuno radno vrijeme 
Član 36. 
Opčim aktom odredit če se radna mjesta na kojima je radno vrijeme krače od punog radnog vremena za rad na poslovima manjeg opsega kad se objektivno ne zahtijeva puno radno vrijeme. 
Radni odnos s nepunim radnim vremenom može se zasnovati i na radnim mjestima na kojima rade radnici s pravom na krače radno vrijeme. 
Ukoliko priroda posla i organizacija rada to omogučava, nadležni organ organizacije odnosno poslodavac može odobriti radniku koji radi s punim radnim vremenom na njegov zahtjev da radi krače od punog radnog vremena. 
Radnik kojemu je u skladu sa stavom 3. ovoga člana odobreno da radi krače od punog radnog vremena, ima prava i obveze radnika koji radi puno radno vrijeme i ostvaruje ih u opsegu koji ovisi o dužini radnog vremena, doprinosu u radu i rezultatima rada, u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Dopunski rad 
Član 37. 
Radnik u radnom odnosu, koji radi u jednoj organizaciji ili više organizacija odnosno kod jednog poslodavca ili više poslodavaca s punim radnim vremenom, može raditi najviše do jedne trečine punoga radnog vremena u drugoj organizaciji odnosno kod poslodavca pod slijedečim uvjetima: 
- da se na oglas odnosno natječaj, koji se ponavlja svakih šest mjeseci, nije prijavio nezaposleni radnik ili zaposleni radnik s nepunim radnim vremenom, 
- da se dopunski rad ne obavlja za vrijeme utvrđenog dnevnog radnog vremena radnika koji radi s punim radnim vremenom, 
- da je o dopunskom radu radnik obavijestio organizaciju odnosno poslodavca gdje je radnik u radnom odnosu s punim radnim vremenom. 
Poslovi poslovodnog organa ne mogu se obavljati u dopunskom radu. 
Ako organizacija odnosno poslodavac ne ponovi oglas odnosno natječaj u roku iz stava 1. alineja 1. ovoga člana, istekom toga roka prestaje dopunski rad radnika. 
Nočni rad 
Član 38. 
Rad u vremenu između 22 sata i šest sati idučeg dana a u poljoprivredi između 22 sata i pet sati idučeg dana smatra se nočnim radom. 
Opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi da se nočnim radom smatra i rad lzvan vremena utvrđenog u stavu 1. ovog člana. 
Ako je rad organiziran u smjenama mora se osigurati periodična izmjena smjena, tako da pojedini radnik radi noču uzastopno najviše jedan tjedan. 
Odmori i dopusti 
Član 39. 
Radnik ima u svakoj kalendarskoj godini pravo na godišnji odmor u trajanju od 18 do najviše 30 radnih dana. 
Izuzetno godišnji odmor radnika koji rade pod posebnim uvjetima rada. može trajati i preko 30 ali ne više od 45 radnih dana. 
Kao rad pod posebnim uvjetima smatra se rad na poslovima i radnim zadacima na kojima je zbog njihove težine i štetnosti po zdravlje radnika priznato pravo na staž osiguranja s povečanim trajanjem ili pravo na rad sa skračenim radnim vremenom, rad u zemljama s teškim klimatskim uvjetima života i rada kao i rad na radnim mjestima na kojima se rad obavlja uz izuzetna psihofizička naprezanja u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Član 40. 
Godišnji odmor odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten zbog bolesti ili porodiljskog dopusta u kalendarskoj godini radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja naredne godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad. 
Član 41. 
Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje nadležni organ organizacije odnosno poslodavac u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Radnik mora najmanje trideset dana prije korištenja biti obaviješten o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora na način propisan opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Na zahtjev radnika koji ima pravo na godišnji odmor duži od trideset dana mora se omogučiti korištenje godišnjeg odmora u dva dijela. 
Izuzetno, može se opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom odrediti da član posade broda ili radnik na radu u inozemstvu može godišnji odmor prenijeti u narednu kalendarsku godinu. 
Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po želji, uz obavezu da o tome obavijesti organizaciju odnosno poslodavca u roku određenom opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Ukoliko je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, u pogledu određivanja trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana. 
Član 42. 
U slučaju prestanka radnog odnosa, radnik ima pravo koristiti godišnji odmor na koji je stekao pravo ako organizacija odnosno poslodavac kod kojeg prelazi na rad ne preuzme obavezu da mu omoguči korištenje odmora osim ako mu radni odnos prestaje: 
- povodom izjave da ne želi raditi i da prekida radni odnos, te prestane raditi prije isteka vremena u kojem ima pravo i obavezu raditi, 
- po njegovu zahtjevu na temelju sporazuma određenog dana zbog čega nije iskoristio godišnji odmor, 
- zbog teže povrede radnih obaveza, 
- po sili zakona zbog izrečene zabrane obavljanja određenih poslova odnosno radnih zadataka, zbog stupanja na izdržavanje kazne zatvora ili zbog izrečene mjere sigurnosti, odgojne ili zaštitne mjere. 
Ne smatra se prekidom rada za stjecanje prava na godišnji odmor ako se radnik zaposli u roku od osam dana od prestanka prethodnog radnog odnosa. 
Vrijeme provedeno na odsluženju odnosno dosluženju vojnog roka ne smatra se prekidom rada za stjecanje prava na godišnji odmor. 
Član 43. 
Radnik ima pravo na dopust do sedam radnih dana uz naknadu osobnog dohotka odnosno plače za osobne potrebe u vezi sa stupanjem radnika u brak, u slučaju porodaja člana uže porodice, teže bolesti ili smrti člana uže porodice 
i u drugim slučajevima utvrđenim opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi pravo radnika na više od sedam radnih dana dopusta uz naknadu osobnog dohotka ako se za istog radnika u toku iste godine izuzetno ponovi slučaj potrebe dopusta iz stava 1. ovog člana kao i za potrebe u vezi sa stručnim osposobljavanjem, usavršavanjem ili polaganjem stručnih ispita. 
Radnik ima pravo na dopust uz naknadu osobnog dohotka odnosno plače kada je na temelju odluke organizacije odnosno poslodavca upučen na obrazovanje, osposobljavanje, usavršavanje ili specijalizaciju. 
U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa vrijeme plačenog dopusta smatra se vremenom provedenim na radu. 
Član 44. 
Opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi pravo radnika na dopuste bez naknade osobnog dohotka u trajanju do trideset dana u jednoj kalendarskoj godini. 
Radniku se može odobriti dopust bez naknade osobnog dohotka u trajanju preko trideset dana u jednoj kalendarskoj godini zbog potrebe obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije kao i u drugim slučajevima utvrđenim opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Za vrijeme neplačenog dopusta dužeg od 30 dana, radnikova prava i obaveze iz radnog odnosa miruju ako zakonom nije drugačije određeno. 
Član 45. 
Vrijeme korištenja slobodnih dana po osnovi dobrovoljnog davalaštva krvi utvrđuje poslovodni organ ili radnik s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima odnosno poslodavac. 
Član 46. 
Za dane praznika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, praznika Socijalističke Republike Hrvatske, kao i za druge dane za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka. 
Ako zbog prirode posla ili izuzetne potrebe radnik radi na dane praznika ili na druge dane za koje je zakonom određeno da se ne radi pored naknade iz stava 1. ovoga člana radnik ima pravo i na osobni dohodak odnosno plaču uvečanu u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Rad na dane praznika ili na druge dane za koje je zakonom određeno da se ne radi u okviru punog dnevnog radnog vremena ne smatra se radom dužim od punog radnog vremena. 
Zaštita materinstva 
Član 47. 
Za vrijeme trudnoče, porođaja i njege djeteta radnica obavezno koristi porodiljski dopust od 180 dana neprekidno (obavezni porodiljski dopust). 
Ako je dijete prerano rođeno produžuje se dopust zai toliko vremena za koliko je dijete prerano rođeno. 
Član 48. 
Nakon isteka obaveznog porudiljskog dopusta jedan od roditelja djetata ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do navršene jedne godine života djeteta ili da koristi dodatni porodiljski dopust do jedne godine života djeteta. 
Dodatni porodiljski dopust ima pravu umjesto majke koristiti otac djeteta ako njeguje dijete i ako su se roditelji tako sporazumjeli, pod uvjetom da majka za to vrijeme radi s punim radnim vremenom. 
Otac djeteta može koristiti pravo na dodatni porodiljski dopust u slučaju smrti majke, ako ona napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga spriječena koristiti se tim pravom neovisno o tome da li je majka u radnom odnosu ili je zaposlena s radnim vremenom kračim od punog radnog vremena ili samostalno obavlja djelatnosti usobnim radom odnosno osobnim radom i sredstvima u vlasništvu građana. 
Nakon isteka dodatnog porodiljskog dopusta majka ima pravo da ne radi dok dijete ne navrši tri godine života, za koje vrijeme joj prava i obveze koje se stječu na radu i po osnovi rada miruju. 
Član 49. 
Za vrijeme korištenja porodiljskog dopusta do navršene jedne godine života djeteta roditelj ima pravo na naknadu osobnog dohotka prema propisima o zdravstvenom osiguranju. 
Za vrijeme rada sa skračenim radnim vremenom do godine dana života djeteta odnosno dok dijete ne navrši tri godine života, roditelj djeteta ima za polovinu radnog vremena pravo na osobni dohodak odnosno plaču u skladu s opčim aktom, kolektivnim ugovorum odnosno ugovorom o zapošljavanju, te pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače za preostalo radno vrijeme po propisima o zdravstvenom osiguranju. 
Republički organ uprave nadležan za zdravstvo če propisati potanje kriterije za stjecanje prava na rad sa skračenim radnim vremenom zbog njege djeteta do tri godine života kojemu je potrebna pojačana njega. 
Član 50. 
Jedan od roditelja teže hendikepiranog djeteta ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena sve dok ta potreba postoji. 
Roditelj koji radi sa skračenim radnim vremenom u skladu sa stavom 1. ovoga člana ima pravo na naknadu osobnog dohotka u visini razlike između osobnog dohotka odnosno plače koju ostvaruje radeči skračeno radno vrijeme i osobnog dohotka odnosno plače koju bi ostvario radnik u punom radnom vremenu. Naknada osobnog dohotka osigurava se iz sredstava socijalne zaštite. 
Republički organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite propisat če kriterije, način i postupak za stjecanje prava na rad sa skračenim radnim vremenom zbog njege teže hendikepiranog djeteta te način i obračun isplate naknade osobnog dohotka. 
Roditelju koji radi skračeno radno vrijeme u skladu sa stavom 1. ovoga člana ne može se odrediti da radi noču, prekovremeno niti duže od punog radnog vremena. 
Roditelj teže hendikepiranog djeteta dok radi skračeno radno vrijeme može biti raspoređen iz jednog mjesta u drugo mjesto prema članu 19. ovoga zakona samo uz vlastiti pristanak. 
Po prestanku potrebe rada sa skračenim radnim vremenom roditelj nastavlja raditi puno radno vrijeme na radnom mjestu kojem je ranije radio, a u slučaju da je to radno mjesto ukinuto rasporedit če se na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. 
Član 51. 
Pravo iz člana 47. do 50. pod jednakim uvjetima koriste i usvojitelji djeteta (usvojiteljski dopust) a pravo iz člana 47. do 49. pod jednakim uvjetima koriste i osobe koje njeguju djete. 
Jedan od usvojitelja djeteta mlađeg od sedam godina života ima pravo na usvojiteljski dopust od 270 dana neprekidno od dana usvojenja djeteta pod uvjetom da bračni drug usvojitelja nije roditelj djeteta. 
Za vrijeme korištenja prava iz stava 2. ovoga člana usvojitelj ostvaruje naknadu osobnog dohotka po propisima zdravstvenog osiguranja. 
Član 52. 
Porodiljski dopust, dodatni porodiljski dopust, skračeno radno vrijeme roditelja odnosno usvojitelja djeteta, te dopust radi usvojenja smatra se punim radnim vremenom i priznaje u staž osiguranja. 
Član 53. 
Po isteku porodiljskog i dodatnog porodiljskog dopusta te dopusta radi usvojenja osoba koja je koristila ova prava raspoređuje se na radno mjesto na kojem je radila prije korištenja prava, a u slučaju ukidanja takvog radnog mjesta rasporedit če se na drugo radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. 
Član 54. 
Radnica za vrijeme trudnoče i dojenja koja radi na radnom mjestu na koje se u toku trudnoče odnosno dojenja ne smije raspoređivati u smislu odredaba zakona kojim je regulirana zaštita na radu, privremeno se raspoređuje na drugo odgovarajuče radno mjesto i za to vrijeme zadržava pravo na osobni dohodak odnosno plaču radnog mjesta na kojem je radila prije privremenog rasporeda, ako je to za radnicu povoljnije. 
Član 55. 
Radnica koja radi u industriji i građevinarstvu može raditi noču uz prethodnu suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za rad, koji prethodno pribavlja mišljenje republičkog odbora odgovarajučeg sindikata i Privredne komore Hrvatske. 
Zaštita omladine 
Član 56. 
Radniku mlađem od 18 godina ne može se odrediti da radi na naročito težim fizičkim poslovima, na poslovima pod zemljom ili pod vodom i na drugim poslovima koji su u 
smislu propisa o zaštiti na radu utvrđeni kao poslovi koji povečanom opasnošču štetno utječu na zdravlje radnika njegov psihifizički razvoj. 
Član 57. 
Radniku mlađem od 18 godina može se kao puno radno vrijeme opčim aktom odnosno kolektivnim ugovororr utvrditi pravo na krače radno vrijeme ali ne krače od 36 sati tjedno. 
Godišnji odmor radnika mlađih od 18 godina ne možE biti krači od 25 radnih dana. 
Član 58. 
Radnicima mlađim od 18 godina koji rade na području industrije građevinarstva ili prometa može se odrediti da rade noču po postupku utvrđenom za odobravanje nočnog rada radnice. 
Zaštita invalidnih osoba i radnika s umanjenom zdravstvenom i radnom sposobnošču 
Član 59. 
Radnik kod kojeg nastupi smanjenje zdravstvene sposobnosti ima pravo raditi na svojem ili drugom odgovarajučem radnom mjestu ako prema preostaloj radnoj sposobnosti može poslove tog radnog mjesta obavljati bez profesionalne rehabilitacije. 
Radnik kome je smanjena zdravstvena ili radna sposobnost, smatra se sposobnim za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je rehabilitacijom osposobljen. 
Radniku iz stava 1. i 2. ovog člana te radniku kod kojeg postoji opasnost od nastupanja invalidnosti organizacija odnosno poslodavac je dužan osigurati raspored na odgovarajuče radno mjesto ili prelazak na rad u drugu organizaciju na takvo radno mjesto u okviru složenih oblika udruživanja organizacija odnosno poslodavca. 
Član 60. 
Radniku kojem je zbog invalidnosti nadležni organ odredio vrijeme krače od punog radnog vremena ne može se tako određeno radno vrijeme povečati. 
Osobni dohodak i naknade 
Član 61. 
Radnik ima pravo na osobni dohodak odnosno plaču u visini utvrđenoj opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju u skladu sa zakonom, društvenim dogovorom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Član 62. 
Radnici imaju pravo na zajamčeni osobni dohodak kad organizacija odnosno poslodavac nije u mogučnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati osobni dohodak u visini utvrđenoj opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. 
Zajamčeni osobni dohodak pripada radniku razmjerno vremenu provedenom na radu. 
Kao vrijeme provedeno na radu smatra se također i vrijeme odmora i drugi slučajevi odsustvovanja s rada kad radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plaču iz sredstava organizacije odnosno poslodavca kao i prekid rada zbog nestanka pogonske energije i sl. 
Član 63. 
Svota zajamčenog osobnog dohotka utvrđuje se svaka tri mjeseca u iznosu od najmanje 60 posto prosječnog mjesečnog čistog osobnog dohotka radnika u Republici u pretposljednjem tromjesečju. 
Svotu zajamčenog osobnog dohotka iz stava 1. ovog člana utvrđuje Izvršno viječe Sabora na temelju statističkih podataka i objavljuje u "Narodnim novinama". 
Član 64. 
Radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njegove krivnje ako nije moguče da se radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora u narednih trideset dana nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. 
Ako radnik nije prethodnog dana ili ranije obaviješten da se određenog dana neče raditi a to je obzirom na razlog prekida rada bilo moguče pripada mu naknada osobnog dohotka odnosno plača za vrijeme prekida rada i nije dužan da radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. Visina naknade određuje se opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Radnik koji odbije raditi jer nisu provedene propisane mjere zaštite na radu uslijed čega mu prijeti neposredna opasnost po život ili zdravlje, ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plača u skladu sa opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite na radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na drugo odgovarajuče radno mjesto. Ako ovakvim ili drugim zakonom, opčim aktom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o zapošljavanju nije drugačije određeno radnik ima pravo na naknadu u vezi s korištenjem pojedinih prava iz radnog odnosa u visini prosječnog osobnog dohotka odnosno plače isplačene mu u ptethodna tri mjeseca. 
IV. ODGOVORNOST RADNIKA 
Disciplinska odgovornost 
Član 65. 
Radnik odgovora samo za one povrede radne obaveze koje su prije nego što ih je učinio bile zakonom, opčim aktom ili kolektivnim ugovorom, predviđene i za koje je bila predviđena disciplinska mjera. 
Član 66. 
Disciplinski postupak je hitan. 
Disciplinski organ dužan je zahtjev za pokretanje postupka razmotriti i uzeti u postupak u roku od 15 dana od dana kad je zahtjev podnijet. 
Član 67. 
Disciplinske mjere primjenjuju se uzimajuči u obzir stupanj odgovornosti radnika, uvjete pod kojima je radnik počinio povredu radne obaveze, prijašnji rad i ponašanje odnosno izvršenje radnih obveza radnika, težinu povrede i njezine posljedice, značenje djelatnosti u kojoj radnik radi, materijalne i socijalne prilike radnika i druge okolnosti kojima se osigurava prvenstveno odgojni utjecaj na radnika naročito mlađeg. 
Član 68. 
Izvršenje mjere prestanka radnog odnosa može se odgoditi za vrijeme koje ne može biti krače od šest mjeseci ni duže od jedne godine. 
Udaljenje radnika 
Član 69. 
Radnik može biti privremeno udaljen sa radnog mjesta pod slijedečim uvjetima: 
1. ako je zatečen u vršenju teže povrede radne obveze, 
2. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog toga što je neispunjenjem svojih radnih obveza poremetio proces rada, 
3. ako je izvršenom težom povredom radne obveze poremetio međusobne odnose radnika. 
Radnik iz stava 1 ovog člana raspoređuje se na drugo radno mjesto bez obzira na njegov stupanj stručne spreme. Za vrijeme udaljenja s radnog mjesta odnosno poslova i radnih zadataka radnik ostvaruje osobni dohodak odnosno plaču u skladu s radnim mjestom odnosno poslovima i radnim zadacima koje obavlja. 
Član 70. 
Radnik može biti privremeno udaljen iz organizacije i s rada kod poslodavca u slijedečim slučajevima: 
1. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog toga što je neispunjenjem svojih radnih obveza teže povrijedio zajedničke interese drugih radnika organizacije odnosno poslodavca, 
2. ako je protiv njega podnesena krivična prijava zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi s radom, 
3. ako ugrožava svoj ili život drugih radnika ili osoba na radu ili društvenu imovinu veče vrijednosti odnosno imovinu poslodavca, 
4. ako sovjim ponašanjem ugrožava osobni integritet poslodavca odnosno članova njegove uže porodice, 
5. kada je zatečen pod utjecajem alkohola ili opojnih droga. 
Za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije odnosno s rada kod poslodavca radniku se može zabraniti ulazak u krug organizacije odnosno na mjesta rada organizacije odnosno poslodavca izuzev u slučajevima vođenja disicplinskog postupka. 
Za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije odnosno s rada kod poslodavca radniku pripada naknada osobnog dohotka odnosno plače u visini određenoj opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom ali ne manje od jedne trečine odnosno ako radnik uzdržava porodicu najmanje od jedne polovine osobnog dohotka radnika iz prethodnog tromjesečja ako opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno. 
Član 71. 
Privremeno udaljenje iz člana 69. i 70. ovog zakona može trajati najduže do donošenja konačne odluke o radnikovoj odgovornosti za povredu radne obveze zbog koje je udaljen odnosno do isteka roka zastare za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka. 
Smatra se da je radnik privremeno udaljen iz organizacije odnosno od poslodavca kad se nalazi u pritvoru. 
Član 72. 
Ako radnik bude oslobođen od odgovornosti pripada mu razlika između naknade osobnog dohotka odnosno plače za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije i prosječnog osobnog dohotka odnosno plače koju je ostvario u prethodnom tromjesečju prije udaljenja a u slučaju privremenog udaljenja od obavljanja poslova i radnih zadataka odnosno sa radnog mjesta pripada mu razlika između osobnog dohotka odnosno plače koju je ostvario za vrijeme udaljenja i prosječnog osobnog dohotka kojeg je ostvario u protekla tri mjeseca prije udaljenja. 
Član 73. 
Ako je radnik u pritvoru organ koji je odredio pritvor dužan je o tome obavijestiti njegovu organizaciju odnosno poslodavca u roku od tri dana. 
Za vrijeme pritvora radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače u visini jedne trečine odnosno ako uzdržava porodicu jedne polovine mjesečnog osobnog dohotka odnosno plače iz prethodnog tromjesečja. 
Radniku pripada razlika od punog iznosa osobnog dohotka odnosno plače i ostala prava koja se ostvaruju na temelju rada a ako je krivični postupak pravomočnom odlukom obustavljen ili ako je radnik pravomočnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena ali ne zbog nenadležnosti suda. 
Naknadu iz stava 2. i 3. ovog člana prima radnik od organizacije odnosno poslodavca na teret republike. 
Republički organ uprave nadležan za rad propisat če način isplate i refundacije naknade iz stava 2. i 3. ovog člana. 
V. PRESTANAK RADNOG ODNOSA 
Član 74. 
U slučaju da organizacija odnosno poslodavac otkazuju radni odnos radnik ima pravo i dužnost ostati na radu do isteka otkaznog roka, koji ne može biti duži od šest mjeseci. 
Dužina otkaznog roka utvrđuje se opčim aktom, kolektivnim ugovorom odnosno ugovorom o zapošljavanju. 
Ako opčim aktom, kolektivnim ugovorom odnosno ugovorom o zapošljavanju nije drugačije određeno ili ako se ne postigne sporazum između radnika i organizacije odnosno poslodavca otkazni rok je 30 dana. 
Član 75. 
Otkazni rok je obavezan u slijedečim slučajevima: 
1. kada radnik pismeno izjavi da želi raskinuti radni odnos, 
2. kad nadležni organ utvrdi u roku od jedne godine od dana zasnivanja radnog odnosa da je radnik zasnovao radni odnos suprotno odredbi zakona, opčeg akta odnosno kolektivnog ugovora, 
3. kad radniku prestaje radni odnos zbog trajnijeg i večeg smanjenja opsega posla kod poslodavca, 
4. kad radnik odbije prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za obavljanje poslova drugog radnog mjesta. 
Član 76. 
Za vrijeme otkaznog roka organizacija odnosno poslodavac je dužan omogučiti radniku da radi traženja novog zaposlenja odsustvuje s rada najmanje četiri sata tjedno. 
Za vrijeme odsustvovanja s rada iz stava 1. ovog člana radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače. 
Ako radnik po odluci organizacije odnosno poslodavca prestane s radom prije isteka otkaznog roka organizacija odnosno poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu osobnog dohotka odnosno plače za razdoblje do isteka otkaznog roka. 
Ako je radnik u toku otkaznog roka pozvan na vojnu vježbu ili na dosluženje vojnog roka otkazni rok se zaustavlja uz radnikov pristanak danom primitka poziva i nastavlja se po povratku radnika s vježbe odnosno dosluženja vojnog roka. U tom slučaju radniku ne može prestati radni odnos prije isteka 14 dana od dana povratka radnika s vježbe odnosno dosluženja vojnog roka. 
Član 77. 
Nadležni organ organizacije odnosno poslodavac može odlučiti da radnik koji je navršio 40 godina staža osiguranja ili 65 godina života ostane u radnom odnosu pod slijedečim uvjetima: 
- ako se objavom potrebe za radnikom odnosno natječajem ne može osigurati radnik koji ispunjava tražene uvjete; 
- ako je radnik započeo određeni projekt ili obavlja posebne poslove koje je potrebno dovršiti, a angažiranjem novog izvršioca bi se nepotrebno produžilo izvršavanje poslova odnosno projekta, ali ne duže od jedne godine; 
- ako je radnik navršio 65 godina života, a nema 15 godina mirovinskog staža može ostati u radnom odnosu dok ne navrši 15 godina mirovinskog staža. 
U slučaju iz stava 1. alineja 1. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac dužni su prijaviti potrebu za radnikom odnosno objaviti natječaj svakih šest mjeseci. 
Radniku iz stava 1. alineje 1. ovoga člana prestaje radni odnos ako se po objavi potrebe za radnikom odnosno na raspisani natječaj javi kandidat koji ispunjava uvjete za rad na tom radnom mjestu, neovisno o tome da li je prijavljeni kandidat izabran, kao i ako organizacija odnosno poslodavac ne prijavi potrebu za radnikom odnosno ne raspiše natječaj prema stavu 2. ovog člana. 
Član 78. 
Poslodavac može randiku otkazti radni odnos: 
1. u slučaju trajnijeg i večeg smanjenja opsega posla uslijed kojeg je objektivno prestala potreba za njegovim radom, 
2. zbog postupka radnika kojim se izaziva netrpeljiv odnos između radnika i poslodavca ili se poslodavcu nanosi materijalna šteta odnosno šteta njegovu ugledu. 
VI. ZAŠTITA PRAVA RADNIKA 
Član 79. 
Sve odluke o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti radnika obavezno se u pismenom obliku dostavljaju radniku s poukom o pravnom lijeku. 
Član 60. 
Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika ne zadržava izvršenje odluke o privremenom rasporedu radnika na drugo radno mjesto ili u drugu radnu organizaciju odnosno drugom poslodavcu, radu dužem od punog radnog vremena, o privremenom udaljenju, o prestanku radnog odnosa ako radnik ne udovolji na probnom radu, ako je izostao s posla pet radnih dana uzastopce i odluke kojom se utvrđuje osobni dohodak odnosno plača. 
Član 61. 
Ako povodom zahtjeva za zaštitu prava nadležnom sudu odluka o izboru bude poništena radni odnos radnika koji je po konačnoj odluci stupio na rad prestaje danom dostavljanja pravomočne odluke organizaciji odnosno poslodavcu. 
Ako je odluka o izboru i zasnivanju radnog odnosa, poništena jer izabrani radnik ne ispunjava uvjete za zasnivanje radnog odnosa, nadležni organ odnosno poslodavac dužan je ponoviti postupak odlučivanja o izboru između ostalih kandidata koji ispunjavaju uvjete. 
Član 82. 
Radnik i organizacija odnosno poslodavac mogu sporazumno povjeriti odlučivanje u sporu o pravu, obavezi ili odgovornosti iz radnog odnosa arbitru ili arbitražnom viječu. 
Odluka arbitra ili arbitražnog viječa je konačna i ima snagu izvršne isprave. 
Sporazumom o iznošenju spora arbitra ili arbitražno viječe iz stava 1 ovog člana utvrđuje se arbitar odnosno sastav arbitražnog viječa, postupak i ostala pitanja mjerodavna za donošenje odluke. 
Kolektivnim ugovorom može se osnovati stalna arbitraža koja če na osnovi sporazuma stranaka u sporu odlučivati o ostvarivanju pojedinačnih prava, i odgovornosti iz radnog odnosa. 
Član 83. 
Poslovodni organ u društvenom poduzeču i organizaciji društvenih djelatnosti dužan je jednom godišnje podnijeti nadležnom organu upravljanja izvještaj o stanju na području ostvarivanja i zaštite prava radnika. 
Sindikat ima pravo, ukoliko ocijeni da je poslovodni organ prekoračio ili zloupotrebio ovlaštenja, čime je počinio težu povredu radne dužnosti, da pred nadležnim organom upravljanja inicira pokretanja disciplinskog postupka. 
VII. DJELOVANJE SINDIKATA I SINDIKALNIH POVJERENIKA 
Član 84. 
Ako opčim aktom odnosno kolektivnim ugovarom nije drugačije određeno u slučaju organiziranja dva ili više sindikata pravo da zastupa radnike u kolektivnim pregovorima i kolektivnim sporovima ima onaj sindikat kojem pripadaju ili za kojeg se izjasni največi broj radnika. 
Radnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj radi pripadanja ili nepripadanja sindikatu ili radi sudjelovanja u aktivnostima sindikata. 
Član 85. 
Organizacija odnosno poslodavac dužna je sindikalnom povjereniku staviti na raspolaganje informacije koje mogu biti potrebne za vršenje njihovih funkcija, te omogučiti uvid u isprave u vezi s ostvarivanjem i zaštitom prava iz radnog odnosa. 
Organizacija odnosno poslodavac dužna je omogučiti sindikalnom povjereniku pristup svim radnim mjestima u organizaciji odnosno kod poslodavca kada je taj pristup potreban da bi mogao obavljati svoje sindikalne funkcije. 
Sindikalni povjerenik ima pravo prisustvovati raspravama u disciplinskom postupku i sjednicama organa upravljanja na kojima se odlučuje o ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa. 
Član 86. 
Sindikalnom povjereniku organizacija odnosno poslodavac mora osigurati uvjete za nesmetano obavljanje aktivnosti, koje se odnose na prava i interese radnika. Sindikalni povjerenik dužan je svoju aktivnost obavljati tako da ne utječe na umanjivanje ukupnog poslovanja organizacije, odnosno poslodavca. 
Sindikalnom povjereniku treba omogučiti da aktivnosti iz stava 1. ovoga člana obavlja u radnom vremenu u opsegu koji zavisi od veličine i načina organiziranja organizacije i od broja radnika, a naknadu osobnog dohotka, kako je to utvrdeno kolektivnim ugovorom. 
Sindikalnog povjerenika za vrijeme obavljanja njegove funkcije, kao i po njezinom prestanku, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom zbog sindikalne aktivnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguče: 
- rasporediti na drugo radno mjesto, u drugu organizaciju ili k drugom poslodavcu, 
- uvrstiti među višak radnika, 
- ili na drugi način postavljati u manje povoljan ili podređen položaj. 
Sindikalnom povjereniku zbog sindikalne aktivnosti ne smije se snižavati osobni dohodak, niti protiv njega povesti disciplinski postupak ili postupak za naknadu štete. 
Član 87. 
Organizacija odnosno poslodavac dužna je omogučiti odsustvovanje s rada sindikalnom povjereniku koje mu je potrebno radi pohađanja sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposobljavanja, seminara, kongresa i konferencija. 
VIII. KOLEKTIVNI UGOVORI 
Član 88. 
O uređenju pitanja za koja je zakonom određeno da ih treba urediti kolektivnim ugovorom sindikat, komora, savezi, udruženja i organizacije odnosno poslodavac dužni su savjesno pregovarati. 
Kolektivni ugovor se može zaključiti za uređenje radnog odnosa u jednoj organizaciji ili više povezanih organizacija ili za određeno područje radi uređenja prava, obveza i odgovornosti iz radnog odnosa radnika zaposlenih kod poslodavaca. 
Kolektivni ugovor u organizaciji zaključuje nadležni organ upravljanja organizacije i sindikat. 
Kolektivni ugovor primjenjuje se neposredno i obavezuju sindikat i organizaciju odnosno poslodavca ili njihove komore, saveze i udruženja, koji su ga zaključili, te radnike organizacije i poslodavce u čije ime su zaključeni. 
Kolektivni ugovor ne može sadržavati odredbe kojima se radnicima daju manja prava ili utvrđuju nepovoljni uvjeti rada od prava i uvjeta što su utvrđeni zakonom, a ako takve odredbe sadrže, umjesto njih se primjenjuju odgovarajuče odredbe zakona. 
Opči akt koji donosi organizacija odnosno poslodavac, ugovor o zapošljavanju, odluke i akti kojima se odlučuje o pravu, obvezi ili odgovornosti radnika ne smiju biti u suprotnosti s kolektivnim ugovorom, osim ako su povoljniji za radnike. 
Član 89. 
Ako organizacija odnosno poslodavac obavlja više djelatnosti, u nedostatku preciznijih odredaba kolektivnog ugovora, na njega se primjenjuju odredbe kolektivnog ugovora one djelatnosti u kojoj je radno angažirana večina zapsoslenih radnika. 
Kolektivni ugovori zaključeni na nivou republike odnosno za određene djelatnosti, te kolektivni ugovori zaključeni u skladu s odredbom člana 88. stava 2. ovoga zakona registriraju se u republičkom organu uprave nadležnom za rad. Ovaj organ propisat če uputstvo o načinu i postupku registracije i objave kolektivnih ugovora. 
IX. NADZOR NAD OSTVARIVANJEM PRAVA RADNIKA 
Član 90. 
Nadzor nad primjenom ovog i drugih zakona i propisa o radnim odnosima, opčih akata i kolektivnih ugovora kojima se uređuju prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa obavlja inspekcija rada. 
Radnik ima pravo da se radi ostvarivanja i zaštite svojih prava obrati nadležnom organu inspekcije rada. 
Član 91. 
Na zahtjev radnika koji smatra da je povrijeđeno neko njegovo pravo iz radnog odnosa, nadležni organ inspekcije rada posredovat če kod organizacije odnosno poslodavca. 
Ako organ inspekcije rada ocijeni da je povrijeđeno neko pravo radnika, te da iz te povrede može nastati nenadoknadiva šteta za radnika, donijet če rješenje kojim se privremeno odgađa izvršenje odluke organizacije odnosno poslodavca ili se organizaciji odnosno poslodavcu naređuje izvršenje određene obveze u pogledu ostvarivanja povrijedenog ili uskračenog prava radnika. 
Pri donošenju rješenja iz stava 2. ovog člana organ inspekcije rada po službenoj dužnosti pazi na prekluziju prava radnika. 
U rješenju iz stava 2. ovog člana organ inspekcije rada upozorit če radnika da je rješenje privremenog karaktera i da prestaje važiti ako radnik u zakonskom roku ne pokrene spor pred nadležnim organom odnosno sudom. 
Žalba protiv rješenja nadležnog organa inspekcije rada ne zadržava izvršenje rješenja. 
Protiv konačnog rješenja organa inspekcije rada nemože se pokrenuti upravni spor. 
Rješenje iz stava 2. ovog člana prestaje važiti donošenjem pravomočne odluke po zahtjevu radnika. 
X. POSEBNE ODREDBE 
Radna knjižica 
Član 92. 
Radna knjižica je javna isprava. 
U radnu knjižicu se upisuju slijedeči podaci: 
- o organu koji je izdao radnu knjižicu, mjesto i datum izdavatelja, te serijski i registarski broj radne knjižice 
- osobni podaci radnika 
- o radnikovoj stručnoj spremi i vrsti zanimanja te dodatnim znanjima i sposobnostima 
- o kretanju radnika u radnom odnosu 
- o privremenoj nezaposlenosti radnika 
- o radu radnika u inozemstvu 
- o posebnim oblicima radnog odnosa 
- o dokupu staža osiguranja 
- o isplačenoj otpremnini 
- drugi podaci određeni propisima. 
Član 93. 
Prilikom zasnivanja radnog odnosa radnik predaje organizaciji odnosno poslodavcu radnu knjižicu. 
O preuzimanju radne knjižice iz prethodnog stava ovog člana organizacija odnosno poslodavae izdaju radniku potvrđu. 
Prilikom prestanka radnog odnosa organizacija odnosno poslodavac dužni su radniku vratiti radnu knjižicu. 
Organizacija odnosno poslodavac dužni su predati radniku radnu knjižicu i prije prestanka radnog odnosa na njegov pismeni zahtjev. 
Ako je radniku prestao radni odnos a organizacija odnosno poslodavac nisu u mogučnosti da mu vrate radnu knjižicu dužni su dostaviti radnu knjižicu organu opčinske uprave nadležnom za rad prema mjestu prebivališta radnika, a ako je ono nepoznato organu opčinske uprave nadležnom za rad prema mjestu izdavanja radne knjižice. 
Član 94. 
Radniku se izdaje nova radna knjižica ako u prethodno izdanoj radnoj knjižici nema mjesta za unošenje novih podataka, ako je ona izgubljena ili tako oštečena da upisani podaci nisu jasno vidljivi. 
Troškove izdavanja nove radne knjižice snosi radnik, a ako je radna knjižica izgubljena, oštečena ili pogrešno ispunjena krivnjom organizacije odnosno poslodavca troškove izdavanja nove radne knjižice snosi organizacija odnosno poslodavac. 
Član 95. 
Radnu knjižicu izdaje organ opčinske uprave nadležan za rad prema sjedištu organizacije odnosno poslodavca s kojim radnik zasniva radni odnos ili organ opčinske uprave nadležan za rad prema mjestu prebivališta radnika. 
Radna knjižica izdaje se na pismeni zahtjev osobe koja je navršila četrnaest godina života. 
Organ republičke uprave nadležan za rad propisat če postupak izdavanja radnih knjižica, način upisivanja podataka u radnu knjižicu evidenciju izdanih radnih knjižica, postupak zamjene i izdavanje nove radne knjižice, sadržaj, format i način izrade radne knjižice te način prodaje i određivanje cijene radne knjižice i odrediti organizaciju ovlaštenu za štampanje radnih knjižica. 
Radni odnos pomoraca 
Član 96. 
Ugovor o zaposlenju pomorca odnosno odluka o izboru radnika-pomorca za obavljanje poslova u svojstvu člana posade broda u pomorskom saobračaju i pomorskom ribarstvu i njegova pismena izjava o prihvačanju prava i obaveza u radnom odnosu, podnosi se na registraciju opčinskom organu uprave nadležnom za rad i radne odnose prema sjedištu organizacije odnosno poslodavca u roku od osam dana nakon stupanja radnika na rad. 
Republički organ uprave nadležan za rad propisivat če sadržaj i način registracije iz stava 1. ovoga člana. 
Rad na izdvojenim mjestima rada 
Član 97. 
Organizacija odnosno poslodavac može s radnikom zasnovati radni odnos za obavljanje poslova u njegovim prostorijama ili na drugom mjestu koje se nalazi van prostorija organizacija odnosno poslodavaca, u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. 
Opčim aktom utvrđuje se naročito organizacija i uvjeti rada na tim radnim mjestima, raspored radnog vremena, najmanja količina rada radnika, način vrednovanja rada, slučajevi u kojima radnici koji rade na izdvojenim mjestima rada mogu upotrebljavati vlastita sredstva kao i način plačanja naknade za korištenje tih sredstava. 
Rad van prostorija organizacije odnosno poslodavca ne može se organizirati ukoliko se radi o poslovima koji su opasni po život ili štetni po zdravlje radnika i drugih osoba iz njegove okoline. 
Radni odnos s temelja udruživanja rada poljoprivrednika. 
Član 98. 
Radni odnos poljoprivrednika koji je svoj rad, zemljište i sredstva rada udružio u zadruzi ili drugim oblicima udruživanja, ili se neposredno ili preko zadruge povezuje u proizvodnju ili prometu s organizacijom odnosno poslodavcem i s njim trajnije surađuje, zasniva se u skladu sa opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom kojim se određuje naročito: 
1. uvjete za zasnivanje radnog odnosa ovisno o planovima proizvodnje i poslovanja u koje je uključena i proizvodnja na temelju udruživanja zemljišta i drugih sredstava rada poljoprivrednika i udruživanja njegova osobnog rada, 
2. uvjete u pogledu stupnja udruženosti rada i sredstava poljoprivrednika (vrijeme udruživanja rada, vrijeme udruživanja zemljišta, sredstava rada, odnosno drugih sredstava, količina odnosno vrsta sredstava koja se udružuju, imovinsko-pravni odnosi i dr.) 
3. uvjete u pogledu doprinosa ostvarivanju i povečavanju dohotka s tim da u radnom odnosu poljoprivrednik ostvaruje dohodak najmanje u visini kojom osigurava zajamčeni dohodak određen zakonom, 
4. posebni način ostvarivanja pojedinih prava, obaveza i odgovornosti, bez obaveza primjene odredaba ovoga zakona o rasporedu radnog vremena, o odmorima i dopustima, o uvjetima i postupku prekidanja radnog odnosa o pravima u vezi s prestankom radnog odnosa i dr. 
Radni odnos u smislu odredaba ovog člana može se zasnivati bez objavljivanja oglasa odnosno natječaja. 
Član 99. 
Pod uvjetima iz opčeg akta odnosno kolektivnog ugovora može se radni odnos s temelja udruživanja rada i sredstava rada poljoprivrednika, zasnovati s jednim ili više članova istog poljoprivrednog domačinstva. 
Radni odnos s temelja udruživanja rada i sredstava rada poljoprivrednika može se zasnivati na određeno vrijeme bez obzira na odredbe zakona kojima je zasnivanje takvog radnog odnosa ograničeno na određene slučajeve. 
Član 100. 
Radni odnos ne smije se zasnovati s poljoprivrednikom za obavljanje poslova kojl su opasni po život ili zdravlje radnika i njegove porodice ili okoline, osim ako se opasnost pri radu može otkloniti upotrebom zaštitnih sredstava. U tom slučaju radniku se mora staviti na raspolaganje zaštitna sredstva u skladu s propisima o zaštiti na radu. 
Rad po ugovoru 
Član 101. 
Organizacija odnosno poslodavac mogu za obavljanje privremenih i povremenih poslova koji ne traju duže od četrdeset dana u jednoj kalendarskoj godini zaključiti ugovor. 
Ugovor za obavljanje povremenih ili privremenih poslova ne može se zaključiti s osobom koja ima manje od 15 godina života. 
Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova zaključuje se u pismenom obliku a obavezno sadrži naznaku privremenih i povremenih poslova, način i rok izvršenja privremenih i povremenih poslova, te visinu novčane naknade za obavljanje privremenih i povremenih poslova. 
Član 102. 
Osoba koja je zaključila ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova dužna je ugovorene poslove obaviti osobno ili sa članovima svoje obitelji prema uputama i nalozima nadležnog organa organizacija odnosno poslodavca. 
Organizacija odnosno poslodavac dužni su osigurati potrebnu zaštitu na radu pri obavljanju privremenih i povremenih poslova. 
Osoba iz stava 1. ovog člana ima pravo na osiguranje za slučaj nesreče na poslu i profesionalnog oboljenja po propisima o mirovinskom i invalidskom odnosno zdravstvenom osiguranju. 
Obveznik uplate doprinosa iz stava 3. ovoga člana je organizacija odnosno poslodavac. 
Prava radnika izabranih na funkcije ili upučenih na određene poslove 
Član 103. 
Radnik izabran odnosno imenovan na samoupravnu, javnu ili drugu društvenu funkciju, čije obavljanje zahtijeva da privremeno prestane raditi u organizaciji odnosno kod poslodavca sva prava, obaveze i odgovornosti iz radnih odnosa ostvaruje u organu odnosno organizaciji u kojoj obavlja funkciju. 
Po prestanku obavljanja funkcije iz stava 1. ovoga člana radnik ima pravo da se vrati u istu organizaciju odnosno kod poslodavca u roku 30 dana na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. 
Do povratka u organizaciju odnosno k poslodavcu kod kojeg je ranije radio, radnik sva prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa ostvaruje u organu odnosno organizaciji u kojoj je obavljao funkciju. 
Član 104. 
Radnik kojemu po prestanku samoupravne, javne ili druge društvene funkcije nedostaje do 6 mjeseci staža osiguranja za stjecanje prava na starosnu mirovinu može nastaviti ostvarivati prava iz radnog odnosa u organu odnosno organizaciji u kojoj je obavljao funkciju dok ne ispni jedan od uvjeta za starosnu mirovinu prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. 
Član 105. 
Radnik koji se po prestanku samoupravne, javne ili druge društvene funkcije ne može vratiti u organizaciju odnosno kod poslodavca jer oni više ne postoje i nemaju pravnog slijednika može nastaviti ostvarivati prava iz radnog odnosa u organu u kojemu je obavljao funkciju najviše do 6 mjeseci od dana prestanka funkcije. 
Član 106. 
Pravo da se vrati na rad na radno mjesto koje odgovara njegovu stupnju stručne spreme određene vrste zanimanja ima radnik kojeg je nadležni organ uputio na rad u inozemstvo sa slijedečim slučajevima: 
- u vlastito ili mještovito poduzeče 
- u jugoslavensko diplomatsko ili konzularno predstavništvo ili međunarodnu organizaciju 
- radi obavljanja poslova za potrebe jugoslavenskih radnika zaposlenih u inozemstvu i njihovih obitelji 
- u predstavništva Privredne komore Jugoslavije. 
Pravo da se vrati na rad ima i bračni drug radnika upučenog u inozemstvo u slučajevima iz stava 1. ovoga člana ako je potrebno da privremeno prestane raditi zbog boravka u inozemstvu s bračnim drugom. 
XI. KAZNENE ODREDBE 
Član 107. 
Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 dinara kaznit če se za prekršaj organizacija i društveno pravna osoba ili poslodavac: 
1. ako zasnuje radni odnos na određeno vrijeme suprotno članu 9. stav 2, 
2. ako zasnuje radni odnos na određeno vrijeme u trajanju dužem od zakonom utvrđenog (član 9. do 14.), 
3. ako pripravnički staž utvrdi u trajanju dužem od godinu dana odnosno vremena utvrđenog zakonom (član 16. stav 4.), 
4. ako primi na osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa osobe za koje nije utvrđena obaveza polaganja stručnog ispita ili osobe koje imaju stručnu spremu nižu od VI stupnja (član 17.), 
5. ako u slučaju prestanka potrebe za radom radniku ne osigurava prednost u zaposlenju određenim kategorijama osoba (član 20. stav 4. i član 25, stav 3.), 
6. ako radnik radi duže od punog radnog vremena suprotno propisanim uvjetima i slučajevima (član 27. i 28.), 
7. ako rad duži od punog radnog vremena ne uzme u obzir prilikom određivanja radnikovih prava (član 29.), 
8. ako radniku koji radi u preraspodjeli radnog vremena ne isplati akontaciju osobnog dohotka ili mu na njegov zahtjev u slučaju prestanka radnog odnosa ne preračuna to vrijeme na puno radno vrijeme (član 
31. i član 32. stav 1. i 2.), 
9. ako započne raditi skračeno radno vrijeme ili odredi radniku da radi skračeno radno vrijeme bez suglasnosti nadležnog republičkog organa (član 33. i 34.), 
10. ako radniku kojem je skračeno radno vrijeme zbog obavljanja osobito teških, napornih i za zdravlje štetnih poslova odredi da radi duže od punog radnog vremena, ili ga primi u dopunski rad (član 34. stav 5.), 
11. ako primi u dopunski rad radnika suprotno utvrđenim uvjetima (član 37.), 
12. ako ne osigura periodičnu izmjenu smjena tako da radnik može raditi uzastopno noču najviše jedan tjedan (član 38.), 
13. ako ne osigura radniku korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama ovog zakona (član 42.), 
14. ako radniku ne isplati naknadu osobnog dohotka u slučajevima kada mu ta naknada pripada po odredbama ovog zakona, 
15. ako radnici za vrijeme trudnoče ili dok doji dijete ne osigura raspored na odgovarajuče poslove (član 54.), 
16. ako se roditelju teže hendikepiranog djeteta koji radi skračeno radno vrijeme odredi da radi noču, prekovremeno, duže od toga vremena ili ga rasporedi u drugo mjesto rada (član 50. st. 4. i 5.), 
17. ako roditelj teže hendikepiranog djeteta po prestanku rada sa skračenim radnim vremenom ne osigura raspored na odgovarajuče poslove s punim radnim vremenom (čl. 50. stav 6.), 
18. ako ne postupi po rješenju nadležnog organa i ne osigura roditelju teže hendikepiranog djeteta rad sa skračenim radnim vremenom (član 50. stav 1. i 3.), 
19. ako radniku koji zbog invalidnosti radi krače radno vrijeme odredi da radi duže od tog vremena (član 60.), 
20. ako radniku ne isplati propisani zajamčeni osobni dohodak (član 62. i 63.), 
21. ako ne postupi po rješenju nadležnog organa inspekcije rada (član 93. stav 2.), 
22. ako radniku prilikom prestanka radnog odnosa ili na njegov zahtjev ne preda radnu knjižicu (član 93. stav 3. i 4.). 
Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kaznit če se odgovorna osoba u organizaciji i drugoj društveno pravnoj i građansko pravnoj osobi s novčanom kaznom od 500,00 do 1500,00 dinara. 
Član 108. 
Novčanom kaznom od 800,00 do 8.000,00 dinara kaznit če se za prekršaj organizacija i društveno pravna osoba ili poslodavac: 
1. ako natječaj za izbor radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u društvenom poduzeču i organizaciji društvenih djelatnosti ne ponovi u roku određenom zakonom ili opčim aktom (član 6.), 
2. ako radno iskustvo odredi u trajanju dužem od jedne, godine a za osobito složena i odgovorna radna mjesta u trajanju dužem od pet godina (član 7.), 
3. ako radniku uskrati dopust uz naknadu osobnog dohotka odnosno bez naknade u slučajevima utvrđenim opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom (član 43. i 44.), 
4. ako radniku ne omoguči da ostane na radu do isteka otkaznog roka (član 74., 75. i 76. st. 4.), 
5. ako ne omoguči radniku za vrijeme otkaznog roka odsustvovanje s rada zbog traženja novog zaposlenja (član 76.), 
6. ako zadrži radnika na radu nakon što je navršio 40 godina staža ili 65 godina života suprotno slučajevima utvrđenim članom 77 ovoga zakona, 
7. ako ne objavi potrebu za radnikom svakih šest mjeseci (član 77 stav 2.), 
8. ako radniku ne dostavi odluku kojom mu se utvrđuje ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti (član 
79), 
9. ako dovodi u nepovoljniji položaj radnika zbog pripadanja ili nepripadanja sindikatu ili radi sudjelovanja u aktivnostima sindikata (član 84. stav 2.), 
10. ako sindikalnom povjereniku ne omoguči vršenje sindikalnih funkcija (član 85. i 87.), 
11. ako ne zaključi ugovor o obavljanju privremenih ili povremenih poslova ili ga zaključi suprotno zakonu i opčem aktu (član 101. i 102.). 
Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kaznit če se i odgovorna osoba u organizaciji i drugoj društveno pravnoj i građansko pravnoj osobi novčanom kaznom od 300,00 do 1.200,00 dinara. 
XII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Član 109. 
Organizacija je dužna opče akte uskladiti s odredbama ovoga zakona u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona. 
Član 110. 
Na dan stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o radnim odnosima radnika u udruženom radu ("Narodne novine", br. 11/78, 32/82, 49/85, 27 /87 i 27/88) i Zakon o radnim odnosima radnika zaposlenih kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana te kod građanskih pravnih i fizičkih osoba ("Narodne novine", br. 20/77, 25/79 i 10/83). 
Član 111. 
Kolektivni ugovor o radnim odnosima radnika zaposlenih kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana, kod građanskih pravnih i fizičkih osoba, poljoprivrednika odnosno poljoprivrednih domačinstava i u predstavništvima stranih tvrtki ("Narodne novine", br. 21/65) primjenjuje se do zaključenja kolektivnih ugovora prema Zakonu o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Službeni list SFRJ, br 60/89) i odredbama ovoga zakona. 
Ukoliko se u smislu stava 1. ovoga člana ne zaključe kolektivni ugovori, do tada važeći kolektivni ugovor mora se uskladiti s odredbama ovog zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona. 
Član 112. 
Do donošenja odgovarajućih propisa po odredbama ovoga zakona primjenjivat će se: 
1. Uputstvo o radnoj knjižici ("Narodne novine", broj 12/83), 
2. Uputstvo o načinu isplate i refundacije osobnog dohotka za vrijeme pritvora ("Narodne novine", br. 
47/78), 
3. Uputstvo o načinu registracije kolektivnih ugovora i načinu vođenja registra ugovora o zapošljavanju 
("Narodne novine", br. 11/85), 
4. Pravilnik o utvrđivanju opće i posebne zdravstvene sposobnosti radnika i sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", br. 3/84 i 55/85), 
5. Pravilnik o metodologiji po kojoj če radnici utvrđivati osobito teške, naporne i po zdravlje štetne poslove odnosno radne zadatke ("Narodne novine", br. 32/86), 
6. Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje neophodne pojačane majčine njege djeteta do tri godine života ("Narodne novine", br. 4/81), 
7. Pravilnik o sadržaju i načinu registracije odluke o izboru radnika - pomorca za člana posade broda i njegove pismene izjave o prihvaćanju prava i obaveza u radnom 
odnosu ("Narodne novine", br. 35/79). 
Član 113. 
Suglasnosti izdane u smislu člana 41a. Zakon o radnim odnosima radnika u udruženom radu ("Narodne novine", br. 32/82) radi provedbe eksperimentalnog radnog vremena važe do 31. 12. 1990. 
Član 114. 
Nadležna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, dužna je opći akt iz člana 23. ovoga zakona donijeti u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona. 
Član 115. 
Kriterije i postupak i način stjecanja prava na rad sa skraćenim radnim vremenom zbog njege teže hendikepiranog djeteta republički organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite dužan je propisati u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona. 
Član 116. 
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u "Narodnim novinama". 
Broj: 110-01/89-01/04 
Zagreb, 26. travnja 1990. 
SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik Vijeća udruženog rada 
Milan Janus, v. r. 
Predsjednik Sabora 
dr Anđelko Runjić, v. r. 
Predsjednik Društveno-političkog vijeća 
mr Zvonimir Novak, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu

HRVATSKI SABOR
2034
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU
Proglašvam Zakon o radnom vremenu obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 9. svibnja 2008. godine

Klasa. 011-01/08-01/34
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 16. svibnja 2008.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU
I. OPĆE ODREDBE

Predmet i svrha zakona

Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuju radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i razdoblja odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, uređaji za bilježenje u cestovnom prijevozu (tahografi), uvjeti i postupci kontrole, nadležnost tijela i njihove ovlasti, službene evidencije, te prekršaji i kaznene odredbe.
(2) Svrha ovoga Zakona je poboljšavanje uvjeta rada i sigurnosna zaštita osoba koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza i vozača, podizanje razine sigurnosti cestovnog prijevoza i izjednačavanje uvjeta tržišnog natjecanja, kao i promicanje poboljšanog nadzora.
Područje primjene i izuzeća

Članak 2.
(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače u cestovnom prijevozu, kao i na samozaposlene vozače sukladno sporazumu AETR-u.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača.
(3) Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen tahograf.
(4) Nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen digitalni tahograf.
(5) Ovaj se Zakon primjenjuje bez obzira na državu registracije vozila, na cestovni prijevoz koji se obavlja:
a) na teritoriju Republike Hrvatske ili
b) između Republike Hrvatske i država članica Europske unije.
(6) Na međunarodni cestovni prijevoz koji se obavlja u potpunosti ili dijelom izvan područja navedenih u stavku 5. ovoga članka, primjenjivat će se AETR sporazum i to:
a) na vozila registrirana u Republici Hrvatskoj ili državama koje su ugovorne stranke AETR-a, tijekom čitave vožnje,
b) na vozila registrirana u državi koja je ugovorna stranka AETR-a, te na vozila registrirana u državi koja nije ugovorna stranka AETR-a, na dijelu vožnje na području Republike Hrvatske.
(7) Ovaj Zakon ne primjenjuje se na cestovni prijevoz:
a) vozilima kojima se obavlja javni linijski prijevoz putnika na linijama ukupne udaljenosti do 50 km,
b) vozilima koja ne mogu razviti brzinu veću od 40 km/h,
c) vozilima u vlasništvu ili najmu oružanih snaga, policije, civilne zaštite i vatrogasaca, ako je prijevoz vezan uz poslove tih službi i obavljaju se pod njihovom kontrolom,
d) vozilima kojima se obavlja nekomercijalni prijevoz humanitarne pomoći u izvanrednim okolnostima ili akcijama spašavanja,
e) specijaliziranim vozilima koja se koriste u medicinske svrhe,
f) specijaliziranim vozilima za popravak kvarova koja se kreću u krugu od 100 km od sjedišta tvrtke,
g) vozilima koja se testiraju na cesti radi tehničkog razvoja, popravka ili održavanja, te novim ili prerađenim vozilima koja još nisu registrirana,
h) vozilima ili kombinacijama vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 7.5 t, a koja se koriste za nekomercijalni prijevoz tereta,
i) komercijalnim vozilima koja imaju povijesni status, a koja se koriste za nekomercijalni prijevoz putnika i tereta.
Značenje izraza

Članak 3.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1) »AETR« je Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970.;
2) »analogni tahograf« je uređaj u cestovnom prometu za bilježenje brzine i prijeđenog puta, kao i vremena rada i odmora gdje se podaci zapisuju na tahografski listić na kojem vrh pisača ostvaruje zapis mehaničkim pritiskom na tahografski listić, a koji omogućava bilježenje podataka za jedan dan;
3) »cestovni prijevoz« je prijevoz putnika i tereta koji se u cijelosti ili djelomično obavlja javnim cestama, uključujući vožnju praznim ili nenatovarenim vozilom;
4) »digitalni tahograf« je uređaj u cestovnom prometu za bilježenje brzine i prijeđenog puta, kao i vremena rada i odmora gdje se podaci zapisuju u radnu memoriju i memorijsku karticu, a koji omogućava pohranu podataka za razdoblje od 365 dana;
5) »dnevni odmor« je dnevno razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, a obuhvaća »redoviti dnevni odmor»i »skraćeni dnevni odmor»:
– »redoviti dnevni odmor« je neprekinuto razdoblje odmora od najmanje 11 sati ili kada se koristi u dva dijela 12 sati, od kojih prvi odmor mora trajati neprekinuto minimalno 3 sata, a drugi neprekinuto minimalno 9 sati;
– »skraćeni dnevni odmor« je neprekinuto razdoblje odmora kraće od 11 sati, ali ne kraće od 9 sati;
6) »dnevno vrijeme vožnje« je sveukupno vrijeme vožnje između kraja jednoga dnevnog odmora i početka sljedećega dnevnog odmora ili između dnevnog odmora i tjednog odmora, kao i između tjednog odmora i dnevnog odmora;
7) »linijski prijevoz putnika« je unutarnji ili međunarodni prijevoz putnika koji se obavlja autobusima koji su konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika uključujući i vozača, na određenim relacijama i po unaprijed utvrđenom redu vožnje, cijeni i općim uvjetima;
8) »memorijska kartica« je prijenosni uređaj za prijenos i pohranu podataka, koju posjeduju vozač, prijevoznik, radionica i nadzorno tijelo;
9) »mobilni radnik« označava svakog radnika koji čini dio prijevoznog osoblja, uključujući i vježbenike i naučnike, a koji je zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe;
10) »najveća dopuštena masa« je masa vozila zajedno s njegovom nosivošću;
11) »noćni rad« označava rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena;
12) »noćno vrijeme« označava razdoblje od najmanje četiri sata, između 00:00 i 07:00 sati;
13) »odmor« je neprekinuto razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom;
14) »osoba koja obavlja mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza« označava mobilnog radnika ili samozaposlenog vozača koji obavlja takvu djelatnost;
15) »ostali poslovi« su aktivnosti koje su definirane kao radno vrijeme u točki 20. ovoga članka, osim »vožnje«, uključujući i sve poslove za istog ili drugog poslodavca u ili izvan sektora prijevoza;
16) »prekid vožnje« je razdoblje tijekom kojega vozač ne može upravljati vozilom ili obavljati druge poslove te koje se koristi isključivo za odmor;
17) »prijevoznik« je fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost javnoga cestovnog prijevoza ili prijevoz za vlastite potrebe;
18) »radionice« su prostori u kojima se obavljaju postupci ugradnje i ispitivanja, provjere i pregleda, popravka i demotaže uređaja za bilježenje, a za koje je fizička ili pravna osoba dobila dozvolu ministarstva nadležnog za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo);
19) »mjesto rada« označava:
– lokaciju glavnog mjesta poslovanja tvrtke za koju osoba koja obavlja mobilnu djelatnost prijevoza radi, zajedno sa svojim različitim podružnicama, bez obzira jesu li one smještene u istom mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja;
– vozilo koje osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza koristi pri obavljanju svojih poslova i
– sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz;
20) »radno vrijeme« je vrijeme od početka do završetka rada, tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno se vrijeme ubraja:
a) vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu, osobito:
– vožnja,
– utovar i istovar,
– pomoć putnicima kod ulaska i izlaska iz vozila,
– čišćenje i tehničko održavanje,
– svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje pravnih, odnosno zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr.,
b) vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom, te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja,
c) u slučaju samozaposlenih vozača, ista definicija primjenjuje se na vrijeme od početka do kraja rada, tijekom kojega se samozaposleni vozač nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju strankama i obavljajući svoje zadaće ili aktivnosti osim općih administrativnih poslova koji nisu izravno vezani uz određenu vožnju koja je u tijeku;
21) »razdoblja raspoloživosti« su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a označavaju:
a) razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno, prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom,
b) za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju;
22) »razdoblje vožnje« je ukupno vrijeme vožnje od vremena kad vozač započne upravljati vozilom nakon razdoblja odmora ili prekida vožnje do vremena dok ne uzme razdoblje odmora ili prekid vožnje. Razdoblje vožnje može biti kontinuirano ili podijeljeno;
23) »samozaposleni vozač« označava osobu čija je glavna djelatnost cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz, koji posjeduje licenciju za tu djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji je slobodan organizirati radne aktivnosti, čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili putem suradnje između samozaposlenih vozača, stupati u poslovne odnose s više klijenata;
24) »tahograf« označava cjelokupnu opremu namijenjenu ugradnji u cestovna vozila za prikaz, bilježenje i automatsko ili poluautomatsko pohranjivanje podataka o kretanju takvih vozila i o pojedinom trajanju rada njihovih vozača. Ova oprema obuhvaća kabele, senzore, elektronički uređaj za informacije o vozaču, jedan (dva) čitač(a) za umetanje jedne ili dvije vozačke(ih) memorijske(ih) kartice(a), ugrađen ili odvojen pisač, instrumente prikaza, uređaj za prijenos iz podatkovne memorije, uređaje za prikazivanje ili ispis podataka na zahtjev i uređaje za upisivanje mjesta u kojima dnevno radno vrijeme započinje i završava;
25) »tjedan« označava razdoblje između 00:00 sati u ponedjeljak i 24:00 sata u nedjelju;
26) »tjedni odmor« je tjedno neprekidno razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, a obuhvaća »redoviti tjedni odmor« i »skraćeni tjedni odmor«:
– »redoviti tjedni odmor« je odmor koji neprekinuto traje najmanje 45 sati,
– »skraćeni tjedni odmor« je odmor koji neprekidno traje manje od 45 sati, ali ne kraće od 24 sata pod uvjetima iz članka 12. ovoga Zakona;
27) »tjedno vrijeme vožnje« je sveukupno vrijeme vožnje tijekom jednog tjedna;
28) »višečlana posada« je posada koju čine barem dva vozača koji upravljaju vozilom. Tijekom prvog sata vožnje višečlane posade prisutnost drugog ili drugih vozača nije obvezna, ali je obvezna tijekom ostatka vremena;
29) »vozač« je osoba koja upravlja vozilom ili koja se nalazi u vozilu kako bi prema potrebi bila raspoloživa za upravljanje vozilom;
30) »vozilo« je motorno vozilo, vučno vozilo, priključno vozilo ili kombinacija tih vozila koja se definiraju kako slijedi:
– »motorno vozilo« je svako vozilo na vlastiti motorni pogon koje se kreće javnom cestom, osim vozila koja se stalno kreću tračnicama, a koje se koristi za prijevoz putnika ili tereta ili obavljanje radova,
– »vučno vozilo« je motorno vozilo koje se kreće javnom cestom, koje je posebno projektirano za vuču priključnih vozila,
– »priključno vozilo« je vozilo konstruirano tako da ga vuče vučno vozilo.;
31) »vrijeme vožnje« je zabilježeno trajanje aktivnosti vožnje:
– automatskim ili poluautomatskim uređajem za bilježenje, odnosno analognim ili digitalnim tahografom,
– ručno, sukladno odredbama ovoga Zakona ili po posebnom propisu.
II. RADNO VRIJEME I OBVEZNI ODMOR MOBILNIH RADNIKA

Tjedno radno vrijeme

Članak 4.
(1) Prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije biti dulje od 48 sati.
(2) Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri mjeseca.
(3) Ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce, radno vrijeme predstavlja zbroj radnih sati kod svih poslodavaca. Poslodavac mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca dužan je pisanim putem zatražiti evidenciju ili izračun radnog vremena koje je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca.
(4) Mobilni radnik dužan je izračun iz stavka 3. ovoga članka dostaviti poslodavcu kod kojega je zaposlen u pisanom obliku.
Stanka

Članak 5.
(1) Mobilni radnici koji obavljaju mobilnu djelatnost u cestovnom prijevozu, osim u slučaju ako AETR ne osigurava veću zaštitu, moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati stanku.
(2) Radno vrijeme se prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati.
(3) Stanke iz stavka 2. ovoga članka mogu se raspodijeliti na više razdoblja tijekom radnog vremena, s tim da svaka od njih mora trajati najmanje 15 minuta.
Vježbenici i naučnici

Članak 6.
Ako su mobilni radnici vježbenici i naučnici na njih se primjenjuju samo odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje vrijeme odmora.
Noćni rad

Članak 7.
(1) Ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno dnevno radno vrijeme ne smije trajati dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja.
(2) Naknada za noćni rad mobilnim radnicima se isplaćuje sukladno važećim propisima u Republici Hrvatskoj, odnosno sukladno kolektivnim ugovorima, uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa.
Izuzeća od tjednoga radnog vremena i noćnog rada

Članak 8.
(1) Iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, mogu se kolektivnim ugovorom utvrditi iznimke od odredbe članaka 4. i 7. ovoga Zakona, uz uvjet postojanja dogovora između predstavnika poslodavaca i radnika na koje se one odnose, i uz poticanje svih relevantnih oblika socijalnog dijaloga.
(2) Iznimka od odredbe članka 4. ovoga Zakona ne može rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od šest mjeseci, radi izračuna maksimalnoga tjednoga radnog vremena od 48 sati.
Informiranje i evidencije

Članak 9.
(1) Poslodavci su mobilne radnike dužni upoznati s odredbama iz članaka 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona te drugim propisima, kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima, koji su doneseni na temelju ovoga Zakona te s odredbama o njihovoj provedbi, koje se odnose na rad ili radne odnose.
(2) Poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika. Evidencija se mora čuvati najmanje dvije godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Za evidenciju radnog vremena mobilnih radnika odgovorni su poslodavci. Poslodavci su dužni na zahtjev izdati mobilnim radnicima evidenciju o odrađenim satima.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka pohranjuju se i u slučaju demontaže pojedinog tahografa kojim se nadzire radno vrijeme mobilnih radnika.
(4) Poslodavci su dužni mobilnim radnicima na njihov zahtjev osigurati preslike evidencija o obavljenim radnim satima.
(5) Ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar) propisuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa.
III. POSADE, VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE I RAZDOBLJA ODMORA VOZAČA

Vrijeme vožnje

Članak 10.
(1) Dnevno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od devet sati. Iznimno, dnevno vrijeme vožnje može se produljiti na najviše deset sati, ali ne više od dvaput tjedno.
(2) Tjedno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od 56 sati i ne smije prekoračiti maksimalno tjedno radno vrijeme.
(3) Ukupno vrijeme vožnje tijekom bilo koja dva uzastopna tjedna ne smije biti dulje od 90 sati.
(4) Vozač je dužan evidentirati ostale poslove u skladu s odredbom članka 3. točke 15. ovoga Zakona, kao i vrijeme provedeno u upravljanju vozilom koje se koristi za javni prijevoz, a na koji se ne primjenjuje ovaj Zakon.
(5) Vozač je dužan evidentirati i vrijeme raspoloživosti sukladno odredbi članka 3. točke 21. podtočke a) ovoga Zakona, od posljednjega dnevnog ili tjednog razdoblja odmora.
(6) Evidencije iz stavaka 4. i 5. ovoga članka vode se ručno na tahografskom listiću, ispisu ili korištenjem opcije ručnog unosa u digitalni tahograf.
(7) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno analognim tahografom, na zahtjev ovlaštenih osoba, mora predočiti za tekući dan i prethodnih 28 dana: tahografske listiće, ručno izvršene zapise, ispise iz tahografa, te karticu vozača ukoliko je posjeduje.
(8) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno digitalnim tahografom, na zahtjev ovlaštenih osoba, mora predočiti svoju karticu vozača, tahografske listiće, ručno izvršene zapise i ispise, za tekući dan i prethodnih 28 dana.
Prekid vožnje

Članak 11.
(1) Nakon razdoblja vožnje od četiri i pol sata, vozač je dužan prekinuti vožnju najmanje 45 minuta, osim ako uzima razdoblje odmora.
(2) Prekid vožnje iz stavka 1. ovoga članka se može zamijeniti prvim prekidom vožnje od najmanje 15 minuta, nakon kojeg slijedi drugi prekid vožnje od najmanje 30 minuta od kojih je svaki raspoređen tijekom razdoblja vožnje iz stavka 1. ovoga članka.
Dnevni i tjedni odmor

Članak 12.
(1) Vozač mora imati dnevni i tjedni odmor.
(2) Unutar svaka 24 sata, nakon dnevnog ili tjednog odmora, vozač mora imati novi dnevni odmor. Ako dnevni odmor unutar 24 sata traje najmanje devet sati, ali manje od 11 sati, smatra se skraćenim dnevnim odmorom.
(3) Dnevni odmor može se produljiti do redovitoga tjednog odmora ili skraćenoga tjednog odmora.
(4) Vozač može imati najviše tri skraćena dnevna odmora između bilo koja dva tjedna odmora.
(5) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, unutar 30 sati od isteka dnevnog ili tjednog odmora, vozač koji je dio višečlane posade mora uzeti novi dnevni odmor u trajanju od najmanje devet sati.
(6) U bilo koja dva uzastopna tjedna, vozač mora imati najmanje:
– dva redovita tjedna odmora ili
– jedan redovit i jedan skraćeni tjedni odmor od najmanje 24 sata. Nadoknadu tjednog odmora vozač je dužan izvršiti najkasnije do kraja trećeg tjedna od tjedna korištenja skraćenoga tjednog odmora.
(7) Tjedni odmor započinje najkasnije po isteku šest 24-satna razdoblja, od kraja prethodnoga tjednog odmora.
(8) Svaki odmor koji se uzima kao nadoknada skraćenoga tjednog odmora mora se pripojiti drugom razdoblju odmora od najmanje devet sati.
(9) Dnevni i skraćeni tjedni odmor vozač može provesti u vozilu izvan sjedišta tvrtke, ukoliko je vozilo opremljeno ležajem.
(10) Ukoliko tjedni odmor zahvaća dva tjedna, isti se može pribrojiti samo jednom od ta dva tjedna.
(11) Ukoliko se prijevoz obavlja isključivo na području Republike Hrvatske, dnevni odmor traje najmanje 12 sati neprekidno.
Iznimke

Članak 13.
(1) Iznimno od odredbe članka 12. ovoga Zakona, ako vozač prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom, te koristi dnevni odmor, taj se odmor može prekinuti najviše dva puta drugim aktivnostima, u ukupnom trajanju od najviše sat vremena. Tijekom redovitoga dnevnog odmora vozač mora imati pristup ležaju.
(2) Dolazak ili odlazak vozača do i od vozila na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, ako se vozilo ne nalazi u mjestu prebivalište vozača niti u sjedištu poslodavca, ne računa se kao vrijeme odmora ili prekid vožnje, osim ako vozač nije na trajektu ili vlaku i ima pristup ležaju.
(3) Bilo koje vrijeme koje vozač provede upravljajući vozilom na koje se ne primjenjuje ovaj Zakon do ili od vozila na koje se primjenjuje ovaj Zakon, a koje nije u vozačevom prebivalištu niti u operativnom sjedištu poslodavca, računa se kao drugi poslovi.
IV. ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA

Obveze prijevoznika

Članak 14.
(1) Prijevoznik ne smije vozačima koje zapošljava davati nikakve novčane naknade, u obliku povišice ili dodatka na plaću, a koji su vezani uz prijeđenu udaljenost i/ili količinu prevezenog tereta, ako je ta naknada takva da ugrožava sigurnost cestovnog prometa i/ili potiče kršenje odredbi ovoga Zakona.
(2) Prijevoznik je dužan organizirati rad vozača na način da vozači poštuju odredbe ovoga Zakona, propisno ih uputiti na odredbe ovoga Zakona, te obavljati redovite provjere.
(3) Tvrtke, otpremnici, špediteri, organizatori putovanja, potpisnici ugovora, kooperanti i agencije za zapošljavanje vozača dužni su osigurati da ugovoreni rasporedi vožnji budu u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(4) Prijevoznik koji koristi vozila opremljena digitalnim tahografom u skladu s odredbama ovoga Zakona, dužan je:
(a) osigurati da se svi podaci redovito preuzimaju s jedinice u vozilu i kartice vozača kako bi se osiguralo preuzimanje svih podataka koji se odnose na aktivnosti prijevoznika ili aktivnosti koje su obavljene za tog prijevoznika,
(b) osigurati da se svi podaci preuzeti s jedinice u vozilu i kartice vozača čuvaju najmanje 12 mjeseci nakon bilježenja i da ti podaci budu dostupni izravno ili daljinskim prijenosom iz prostorija prijevoznika na zahtjev ovlaštene osobe.
V. IZUZEĆA

Izuzeća za mobilne radnike

Članak 15.
Kolektivnim ugovorima i drugim ugovorima između socijalnih partnera mogu se za osobe koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza odrediti povoljniji uvjeti od onih propisanih odredbama ovoga Zakona, u cilju zaštite njihovoga zdravlja i sigurnosti, vodeći računa da se tim ne smanjuje opća razina zaštite radnika.
Izuzeća za vozača

Članak 16.
(1) Vozač može odstupiti od pravila utvrđenih odredbama članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona kada upravlja vozilom kojem je potrebno da stigne do najbližega prikladnog mjesta za zaustavljanje kako bi se osigurala sigurnost ljudi, vozila ili njegovoga tereta s tim da se ne ugrožava sigurnost cestovnog prometa.
(2) Vozač je dužan navesti razloge takvog postupanja ručno, na obrascu evidencije radnog vremena ili na tahografskom listiću, najkasnije po dolasku na najbliže prikladno mjesto za zaustavljanje.
Izuzeća za pojedine vrste prijevoza

Članak 17.
Odredbe članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona, kada se prijevoz obavlja isključivo na području Republike Hrvatske, ne primjenjuju se na sljedeće vrste prijevoza:
a) vozilima koja se koriste za poljoprivredne ili šumarske aktivnosti u krugu do 50 km od mjesta utovara do mjesta istovara,
b) vozilima na pogon zemnim ili ukapljenim plinom ili na električni pogon, čija najveća dopuštena masa, uključujući i masu priključnog vozila, ne prelazi 7.5 t, a koja se koriste za prijevoz tereta u krugu do 50 km od od mjesta utovara do mjesta istovara,
c) vozilima koja se koriste za obuku vozača i ispite u cilju dobivanja vozačke dozvole ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, pod uvjetom da se ne koriste za komercijalni prijevoz tereta ili putnika,
d) specijaliziranim vozilima za prijevoz opreme za cirkuse i zabavne parkove;
e) posebno opremljenim vozilima čija je namjena edukacija u stanju mirovanja (bibliobus i sl.),
f) specijaliziranim vozilima za prijevoz novca i vrijednosti,
g) vozilima koja se koriste isključivo na cestama unutar prometnih objekata kao što su luke i željeznički terminali,
h) vozilima koja se koriste za prijevoz živih životinja s gospodarstava na lokalne tržnice i natrag ili s tržnica u lokalne klaonice u krugu do 50 km.
Obveze prijevoznika i vozača u slučaju kada vozilo nije opremljeno tahografom

Članak 18.
(1) Ako vozilo nije opremljeno tahografom u skladu s odredbom članka 2. stavka 3. ovoga Zakona, isto će se moći koristiti samo za:
a) unutarnji linijski prijevoz putnika na linijama ukupne udaljenosti do 50 km,
b) međunarodni linijski prijevoz putnika čija je polazna i odredišna točka smještene na udaljenosti do 50 km zračne linije od granice između dviju država, a čija udaljenost ne prelazi 100 km.
(2) U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik je dužan sastaviti vozni red i raspored dužnosti, koji za svakog vozača mora sadržavati naziv, sjedište i unaprijed utvrđeni raspored različitih razdoblja vožnje, ostalih poslova, prekida vožnje i raspoloživosti.
(3) Vozač raspoređen za vožnju vozilom iz stavka 1. ovoga članka mora imati u vozilu izvod iz rasporeda dužnosti i primjerak voznog reda iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Raspored dužnosti mora:
a) sadržavati sve informacije navedene u stavku 2. ovoga članka za minimalno razdoblje koje obuhvaća prethodnih 28 dana, s tim da se podaci moraju redovito dopunjavati u vremenskim razmacima koji ne smiju biti dulji od 30 dana,
b) potpisati odgovorna osoba prijevoznika,
c) se čuvati u tvrtki godinu dana nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Prijevoznik izdaje izvode iz rasporeda dužnosti na zahtjev vozača i na zahtjev ovlaštene osobe.
VI. TAHOGRAFI

Tehnički uvjeti i tipno odobrenje tahografa

Članak 19.
(1) Tahograf koji je ugrađen u skladu s odredbama ovoga Zakona mora biti tipno odobren sukladno posebnim propisima.
(2) Ministar propisuje tehničke uvjete koje moraju ispunjavati tahografi, izvedbene zahtjeve za tahografe, tahografske listiće, memorijske kartice, uvjete za preglede, ispitivanje, ugradnju i popravak tahografa i ispitivanje ograničivača brzine.
Radionice

Članak 20.
(1) Radionica jest pravna ili fizička osoba-obrtnik koja na temelju dozvole Ministarstva može obavljati djelatnosti:
1. provjere i pregleda tahografa,
2. ugradnju i ispitivanje tahografa,
3. popravak i demontažu tahografa.
(2) Radionica u okviru djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka kao poslove radionice može:
– aktivirati, kontrolirati, servisirati, kalibrirati, te plombirati tahografe, prenositi podatke s tih uređaja, utvrđivati nemogućnost prijenosa podataka s uređaja, uklanjati i demontirati uređaje, te za njih izrađivati identifikacijske oznake.
(3) Djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati za:
1. analogne tahografe,
2. digitalne tahografe.
(4) U dozvoli mora biti utvrđeno koju od djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati.
(5) Ista radionica može obavljati istu djelatnost za obje vrste tahografa pod uvjetom da za svaku vrstu tahografa ima zasebnu dozvolu.
(6) Dozvola se izdaje na rok od 5 godina.
(7) Protiv rješenja kojima se dozvola daje ili uskraćuje žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.
(8) Radionica je dužna u roku od 60 dana prije isteka važenja dozvole podnijeti zahtjev za produljenje važenja dozvole.
(9) U slučaju promjene vlasništva, voditelja iz članka 26. ovoga Zakona ili u slučaju promjene zaposlenika koji obavljaju postupke i poslove radionice (u daljnjem tekstu: tehničar), radionica je dužna o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana promjene.
(10) Ministar propisuje način podnošenja zahtjeva, postupak izdavanja dozvola i poslove radionica.
Dozvola

Članak 21.
(1) Iznimno od odredbe članka 20. stavka 5. ovoga Zakona radionica koja obavlja samo djelatnosti provjere i pregleda tahografa mora obavljati tu djelatnost za analogne i digitalne tahografe.
(2) Ministarstvo u dozvoli određuje radionici oznaku dozvole i oznaku plombiranja. Oznake moraju biti postavljene na oglasnoj ploči.
Uvjeti za izdavanje dozvole

Članak 22.
(1) Dozvola će se izdati radionici na temelju zahtjeva kojemu se obvezno prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta, i to da:
– je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona,
– će poslove svoje djelatnosti obavljati na siguran i transparentan način,
– mora posjedovati odgovarajuće prostorije na području Republike Hrvatske, opremu i alat te zapošljavati osposobljene tehničare,
– prilaz radionici mora biti izgrađen i označen sukladno pravilima struke,
– mora osigurati odgovarajuću pouzdanost umjeravanja tahografa,
– protiv nje ne smije biti pokrenut stečajni postupak, postupak prisilne nagodbe ili likvidacije,
– protiv podnositelja zahtjeva, odnosno voditelja ili u radionici zaposlenog tehničara ne smije biti pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti, a koje je bilo počinjeno kod obavljanja poslova vezanih za tahograf,
– voditelj radionice nije osoba kojoj je kao voditelju radionice u posljednjih pet godina oduzeta dozvola,
– mora imati na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem tahografa u vezi s postupcima i poslovima koje obavljaju,
– mora imati prostorije i opremu koji omogućavaju da bilješke i dokumentacija o svim aktivnostima povezanim s tahografima, kao i podaci koji su na njima, mogu biti zabilježeni i pohranjeni na odgovarajući način i dostupni nadzornim tijelima, te mora osigurati zaštitu osobnih podataka sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka,
– mora imati podmirene sve dospjele obveze na ime poreza i drugih javnih davanja,
– radionici ili osobi čiji je pravni sljednik radionica u posljednjih pet godina nije oduzeta dozvola,
– najmanje jedan od zaposlenika mora biti tehničar koji ispunjava uvjete iz članka 26. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– mora imati voditelja koji obavlja poslove iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona i
– mora imati oglasnu ploču na kojoj će biti sve informacije sukladno članku 26. stavka 6. ovoga Zakona.
(2) Ministar propisuje način dokazivanja ispunjavanja uvjeta, sadržaj i oblik zahtjeva za izdavanje ili produžetak dozvole.
Oduzimanje dozvole

Članak 23.
(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti dozvolu radionici ako utvrdi:
– da radionica više ne ispunjava uvjete iz članka 22. ovoga Zakona,
– da radionica ili njezini zaposlenici u svom radu ne poštuju odredbe ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih akata,
– da je radionica dala lažne izjave, podatke ili dokumente u postupku izdavanja dozvole odnosno provjere uvjeta za dobivanje dozvole,
– da radionica svoj rad obavlja tako da se način rada dovodi u pitanje (primjerice podešavanjem kalibracijskih parametara ili uređaja u vozilima čime bi mogla utjecati na pogrešno mjerenje sati vozača u vozilima ili lažnu kalibraciju),
– da je radionica podešavala zaštitne elemente na tahografima.
(2) Rješenjem o oduzimanju dozvole, oduzimaju se sve dozvole pojedine radionice.
(3) Rješenjem o oduzimanju dozvole radionici se nalaže da u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole Ministarstvu preda sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije, koje je prema ovom Zakonu te na temelju njega donesenim propisima, dužna voditi.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga člana žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravni sudom Republike Hrvatske.
Nadzor nad radionicama

Članak 24.
(1) Nadzor nad radionicama obavlja inspekcija cestovnog prometa. U okviru tog nadzora, potrebno je provjeriti ispunjava li radionica propisane uvjete za dobivanje dozvole te je li njihov rad u skladu s odredbama ovoga Zakona, kao i na temelju njega donesenih propisa.
(2) Ako se kontrolom tahografa utvrdi da tahograf ne radi ispravno Inspekcija cestovnog prometa dužna je obaviti nadzor u radionici koja je provela posljednju provjeru ili izvršila neki drugi zahvat na tahografu.
(3) Ako se nadzorom utvrde nepravilnosti u radionici koje mogu imati obilježja kaznenog djela, a koje bi mogle ugroziti siguran rad tahografa, inspekcija cestovnog prometa će narediti odgovornoj osobi da bez odgađanja zaposlenicima zabrani pristup karticama radionice.
(4) Ako odgovorna osoba ne postupi u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo će na prijedlog inspekcije cestovnog prometa, radionici oduzeti dozvolu.
(5) Inspekcija cestovnog prometa dužna je o svim obavljanim nadzorima sukladno odredbama ovoga članka obavijestiti Ministarstvo.
Evidencija o radionicama

Članak 25.
(1) Ministarstvo vodi evidenciju o:
– izdanim dozvolama radionicama, izmjenama dozvole i pratećoj dokumentaciji,
– oduzetim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj dokumentaciji,
– popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i popisu pečata,
– podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za izdavanje kartica radionica,
– podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara, uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim odgovarajućim svjedodžbama,
– podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim radionicama, odnosno tehničarima,
– podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili o karticama koje su neispravne.
(2) U okviru evidencije iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo evidentira sljedeće osobne podatke: osobno ime i prezime, datum rođenja te mjesto stalnog i eventualno privremenog prebivališta tehničara.
(3) Ministar će detaljnije propisati evidenciju iz stavka 1. ovoga članka te način njezinog vođenja.
(4) Ministarstvo dostavlja informacije o trenutačnom stanju radionica odnosno kartica nadležnim tijelima drugih država koje to zatraže.
Tehničar, voditelj i oglasna ploča radionice

Članak 26.
(1) Tehničar može biti osoba:
– koja ima najmanje srednju stručnu spremu prometnog, elektrotehničkog, strojarskog i preciznomehaničarskog smjera,
– koja je stručno osposobljena, što se dokazuje potvrdom o završenom školovanju za ispitivanje i ugradnju tahografa prema programu odobrenom od ministarstva nadležnog za obrazovanje i potvrdom o stručnoj osposobljenosti kod nekog od proizvođača tahografa koji posjeduju priznato tipno odobrenje. Stručna osposobljenost dokazuje se i potvrdom pravne ili fizičke osobe, kod koje je zaposlena osoba koja je završila školovanje za instruktora stručnog obrazovanja. Potvrda o stručnoj osposobljenosti ne smije biti starija od tri godine.
– koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti te koje je počinjeno pri obavljanju poslova s tahografima i
– protiv koje zbog kaznenog djela iz podstavaka 3. ovoga stavka nije pokrenut kazneni postupak,
– koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove izvan radionice.
(2) Zahvate na tahografima i opremi od koje ovisi ispravan rad tahografa, može obavljati samo tehničar radionice koji posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti.
(3) Voditelj može biti osoba koja:
– je u radnom odnosu u radionici i koju je odgovorna osoba radionice imenovala za obavljanje poslova radionice, i
– protiv koje nije pokrenut postupak za kazneno djelo u vezi s obavljanjem poslova s tahogafima,
– koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove izvan radionice.
(4) Voditelj odgovara za sigurnost i pohranjivanje podataka, rad s memorijskim karticama radionice, te obavlja sljedeće poslove:
– brine da ovlaštenim tehničarima budu uručene, te da upotrebljavaju svoje kartice sukladno propisima,
– brine da se kartice radionice, kliješta za plombiranje, te odgovarajući dokumenti, kada nisu u upotrebi, pohranjuju na sigurnom mjestu ili blagajni,
– brine da se o gubitku, krađi odnosno neispravnosti memorijskih kartica bez odgode obavijesti izdavatelja kartica i Ministarstvo,
– brine se o roku važenja dozvole i pravovremenom podnošenju zahtjeva za njezino produljenje,
– brine o održavanju fizičke sigurnosti kartice dok je ona u upotrebi.
(5) Radionica i njezini zaposlenici dužni su vozaču bilo kojeg vozila koje ima ugrađen tahograf pružati usluge u skladu s dozvolom.
(6) Radionica mora na vidljivom mjestu imati oglasnu ploču koju veličinom i oblikom mogu uočiti svi korisnici, a obvezno mora sadržavati:
– oznaku dozvole i oznaku plombiranja,
– obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela.
(7) Radionica je u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa dužna s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni sukladno odredbama ovoga Zakona, uključujući osobne podatke. Te podatke dužna je pohraniti na siguran način najmanje jednu godinu, a smije ih proslijediti samo prijevozniku u čijem je vozilu bio tahograf ili kod kojega je zaposlen vozač na kojeg se odnose podaci o radnom vremenu i odmorima te nadzornim tijelima sukladno ovom Zakonu.
VII. MEMORIJSKE KARTICE

Kartice

Članak 27.
(1) Kartica vozača i kartica prijevoznika izdaju se na vrijeme od pet godina, kartica nadzornog tijela na dvije godine, kartica radionice na jednu godinu.
(2) Kartica radionice izdaje se na ime pojedinog tehničara koji je osposobljen sukladno odredbama članka 26. stavka 1. ovoga Zakona, kartica nadzornog tijela na ime pojedine osobe koja je karticom ovlaštena za provođenje nadzora u skladu s člankom 44. stavkom 2. točkom a) ovoga Zakona.
(3) Kartica radionice mora imati sigurnosni pin.
Nadležnost izdavanja kartica

Članak 28.
(1) Poslove izdavanja kartica iz članka 27. ovoga Zakona, kao javnu ovlast, obavlja pravna osoba koju je na temelju javnog natječaja, u skladu s odredbama ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: izdavatelj kartica) ovlastilo Ministarstvo.
(2) Javnu ovlast izdavatelj kartica dobiva na rok od 10 godina.
(3) U Republici Hrvatskoj javna ovlast iz stavka 1. ovoga članka daje se samo jednom izdavatelju kartica.
Javna ovlast izdavatelja kartica

Članak 29.
(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:
– odlučivanje o izdavanju ili oduzimanju kartica, uključujući uručivanje kartica, vođenje evidencije iz članka 25. ovoga Zakona, te davanje podataka iz evidencije;
– upravne poslove u svezi s generiranjem potrebnih elektroničkih ključeva.
(2) Izdavatelj kartica dužan je javnu ovlast provoditi na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj.
Izdavanje kartica

Članak 30.
(1) Kartice iz članka 27. ovoga Zakona izdaju se na temelju zahtjeva.
(2) Obvezni sadržaj i obrazac zahtjeva propisuje ministar.
Uvjeti za davanje javne ovlasti izdavatelju kartica

Članak 31.
(1) Javna se ovlast daje pravnoj osobi koja ispunjava sljedeće uvjete:
– da u Republici Hrvatskoj raspolaže odgovarajućim prostorijama za obavljanje javne ovlasti,
– da ima zaposlenike koji su sukladno propisima Republike Hrvatske ovlašteni za vođenje upravnog postupka,
– da ima dovoljan broj drugih stručnih zaposlenika,
– da ima na raspolaganju odgovarajuću opremu za obavljanje poslova koji su sastavni dio javne ovlasti,
– da se ne radi o radionici u smislu ovoga Zakona,
– da protiv nje nije pokrenut stečajni postupak, postupak prisilne nagodbe ili likvidacije,
– da protiv uprave ili njezinog člana, odnosno odgovorne osobe nije pokrenut kazneni postupak za djelo za koje se pokreće po službenoj dužnosti,
– da član uprave odnosno odgovorna osoba u posljednjih pet godina nije bila član uprave ili odgovorna osoba u izdavatelju kartica kojemu je oduzeta ta javna ovlast,
– da ima podmirene dospjele obveze na ime poreza i drugih javnih davanja,
– da ne postoje druge okolnosti na osnovi kojih je moguće utemeljeno zaključiti da neće primjereno provoditi javnu ovlast i
– da njoj ili osobi čiji je univerzalni pravni sljednik izdavatelj kartica u posljednjih pet godina ta javna ovlast nije oduzeta.
(2) Ponuditelj može dokazivati da ispunjava uvjete koji se odnose na prostorije, opremu i stručne zaposlenike za pružanje usluga u vezi s personalizacijom i izradom kartica, te u vezi s generiranjem ključeva za elektronički potpis, a kod kojih se radi o poslovima s podizvođačima, s kojima ima za vrijeme na koje se daje javna ovlast ugovorom uređen odnos u vezi s osiguravanjem ovih usluga, odnosno može navesti da će ih pružiti nakon dobivanja javne ovlasti u skladu s ovim Zakonom.
(3) Ministar propisuje način dokazivanja uvjeta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Uvjete za davanje javne ovlasti izdavatelj kartica mora ispunjavati za cijelo vrijeme trajanja javne ovlasti.
Mjerila za izbor

Članak 32.
(1) Mjerila za izbor na javnom natječaju su sljedeća:
– predviđeni prosječni vlastiti troškovi izdavanja pojedine kartice, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi niže prosječne vlastite troškove,
– rok za početak obavljanja javne ovlasti, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi kraći rok,
– izlaženje u susret potrošačima koji se odnose na uredovno vrijeme, načini podnošenja zahtjeva za karticu, pomoć potrošačima i drugo, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi bolja rješenja za potrošača.
(2) Mjerila iz stavka 1. ovoga članka poredana su na način da mjerilo iz stavka 1. podstavaka 1. ovoga članka ima najveći, a mjerilo iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka ima najmanji učinak.
Javni natječaj

Članak 33.
(1) Javni natječaj raspisuje Ministarstvo.
(2) Javni se natječaj objavljuje u »Narodnim novinama.»
(3) Javni natječaj mora sadržavati najmanje:
– napomenu da se radi o objavi javnog natječaja radi davanja javne ovlasti izdavanja kartica te druge identifikacijske oznake javnog natječaja,
– napomenu da se javna ovlast daje u skladu s ovim Zakonom, te provedbenim propisima,
– predmet javne ovlasti i napomenu da se daje samo jedna javna ovlast,
– krajnji rok početka i vrijeme trajanja javne ovlasti,
– postupak izbora nositelja javne ovlasti,
– uvjete koje mora ispunjavati nositelj javne ovlasti,
– mjerila za izbor nositelja javne ovlasti,
– mjesto, vrijeme i uvjete plaćanja za podizanje dokumentacije za natječaj,
– mjesto i rok za davanje ponude,
– naslov, prostoriju, datum i sat javnog otvaranja ponuda.
(4) Ministarstvo je dužno na dan objave javnog natječaja i za cijelo vrijeme trajanja roka za davanje ponuda omogućiti svim zainteresiranim uvid u dokumentaciju za natječaj te je uručiti svima koji uplate traženi iznos.
(5) Ministar propisuje sadržaj dokumentacije za natječaj, rokove za podnošenje i javno otvaranje ponuda, način i postupak otvaranja ponuda.
Odluka o odabiru

Članak 34.
(1) U odluci o odabiru pravne osobe za izdavatelja kartice Ministarstvo određuje rok za početak obavljanja javne ovlasti kao i vrstu i visinu financijskog osiguranja u svrhu zakonitog i primjerenog obavljanja javne ovlasti.
(2) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu koje imenuje ministar.
(3) Visina financijskog osiguranja mora biti takva da pokriva očekivane troškove Ministarstva u vezi s eventualnim oduzimanjem javne ovlasti, novim davanjem javne ovlasti i izvođenjem poslova izdavatelja kartice u Ministarstvu do trenutka kada novi izdavatelj kartica počinje provoditi javnu ovlast.
Oduzimanje javne ovlasti

Članak 35.
(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti javnu ovlast izdavatelja kartica ako utvrdi:
– da izdavatelj kartica ne ispunjava uvjete iz članka 31. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica odnosno zaposlenik prilikom obavljanja javne ovlasti krši odredbe ovoga Zakona te na temelju njega donesene podzakonske akte,
– da je pravomoćnom presudom izdavatelj kartica ili zaposlenik izdavatelja kartica osuđen za kazneno djelo u svezi s obavljanjem poslova javne ovlasti,
– da je izdavatelj kartica dao lažne izjave, podatke ili dokumente u ponudi, odnosno u postupku provjere uvjeta iz članka 31. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica ne omogućava ili sprečava nadzor iz članka 36. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica cijenu za izdavanje kartica i druge usluge naplaćuje u suprotnosti s propisom članka 37. ovoga Zakona, te na opravdani zahtjev izdavatelja kartica, ali ne prije isteka pet godina od početka provođenja javne ovlasti.
(2) Protiv rješenja o oduzimanju javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu koje imenuje ministar.
(3) U rješenju o oduzimanju javne ovlasti Ministarstvo će odrediti rok prestanka javne ovlasti izdavatelja kartica.
(4) Rješenjem o oduzimanju javne ovlasti, dotadašnjem izdavatelju kartica se nalaže da novom izdavatelju kartica danom prestanka javne ovlasti bez naplate troškova u elektroničkom obliku i na papiru preda svu dokumentaciju i evidencije koje posjeduje i koje vodi a odnose se na obavljanje javne ovlasti, kao i sve izrađene, ali neuručene kartice. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno odluci, navedena dokumentacija i evidencije mu se oduzimaju. Ova se odredba primjenjuje i u slučaju prestanka javne ovlasti uslijed isteka vremena.
(5) Ako je to radi obavljanja upravnih poslova koji su predmet javne ovlasti nužno, dotadašnji izdavatelj kartica dužan je opremu za obavljanje poslova (računala s nužno potrebnom programskom opremom, uređaji za personalizaciju i izradu kartica, blanketi kartica, druga potrebna oprema) dati u najam novom izdavatelju kartica. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno ovoj odluci, Ministarstvo može odlukom na određeno vrijeme, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci, navedenu opremu oduzeti. Dotadašnji izdavatelj kartica za upotrebu te opreme ima pravo na odštetu.
Nadzor nad izdavanjem kartica

Članak 36.
Upravni nadzor nad obavljanjem javne ovlasti obavlja Ministarstvo. U okviru nadzora Ministarstvo je dužno utvrditi ispunjava li izdavatelj kartica i dalje propisane uvjete za izdavatelja kartica te obavlja li poslove u skladu s propisima.
Cijena izdavanja kartice

Članak 37.
(1) Troškove obavljanja javne ovlasti izdavatelj kartica podmiruje iz cijene izdavanja kartica koje plaćaju stranke za izdavanje kartica, odnosno za druge usluge.
(2) Cijenu za izdavanje kartice, odnosno drugih usluga propisuje ministar tako da izdavatelju kartica osigura pokriće troškova koji se odnose na obavljanje javne ovlasti, vodeći računa o prosječnim troškovima koje je izdavatelj naveo u svojoj ponudi.
Evidencije

Članak 38.
(1) Izdavatelj kartica vodi evidenciju o izdanim karticama. Evidencija obuhvaća najmanje sljedeće podatke, uključujući i navedene osobne podatke:
1. o stanju zahtjeva za izdavanje kartica:
– osobno ime i prezime podnositelja zahtjeva,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi primati poštu,
– broj vozačke dozvole,
– državu koja je izdala vozačku dozvolu,
– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu,
2. o vozačevoj kartici:
– osobno ime i prezime vozača,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi primati poštu,
– broj vozačke dozvole,
– državu koja je izdala vozačku dozvolu,
– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu.
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
3. o kartici nadzornog tijela:
– naziv nadzornog tijela,
– adresa nadzornog tijela te osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,
– osobno ime i prezime za nadzor zadužene službene osobe,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi da mu se pošalje kartica,
– elektronička adresa,
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
4. o kartici prijevoznika:
– tvrtka, odnosno ime pravne, odnosno fizičke osobe koja raspolaže prijevoznim sredstvom:
– adresa odnosno sjedište prijevoznika,
– osobno ime i prezime ovlaštene osobe,
– elektronička adresa;
5. o kartici radionice:
– naziv odnosno tvrtka radionice,
– adresa odnosno sjedište radionice,
– osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,
– elektronička adresa,
– osobno ime i prezime tehničara – imatelja kartice,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresa stalnog prebivališta,
– adresa na koju želi da mu se pošalje PIN kod (nije adresa radionice),
– elektronička adresa,
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
6. za sve vrste kartica:
– naziv nadležnog izdavatelja,
– broj kartice,
– datum početka važenja kartice,
– datum isteka važenja kartice,
– status kartice (zaplijenjena/od strane nadležnog organa/, suspendirana /privremeno oduzeta/, oduzeta /trajno nevažeća/, zamjenjuje se, izgubljena, ukradena, oštećena, istekao rok važenja, produžena, zamijenjena, otkazana, nadoknađena);
7. za sve vrste kartica njihovo ukupno stanje o:
– broju dostavljenih (preuzetih) kartica,
– personaliziranim karticama,
– otpremljenim karticama,
– greškama kod izrade,
– zalihama kartica,
– karticama u optjecaju,
– vraćenim (nepreuzetim) karticama,
– oštećenim karticama.
(2) Izdavatelj kartica dužan je voditi i evidenciju o elektroničkim ključevima i drugim elektroničkim zapisima na karticama u elektroničkom obliku.
(3) Podatke iz stavka 1. ovoga članka izdavatelj kartica pribavlja iz evidencija koje već vode druga tijela, odnosno nositelji javnih ovlasti, osim podataka za koje još ne postoji službena evidencija. Druga tijela i nositelji javnih ovlasti dužni su izdavatelju kartica proslijediti tražene podatke te u suradnji s njim omogućiti najjednostavniji način izmjene, odnosno uvida u evidencije i podatke.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje kartice stranka je dužna u pisanom obliku izjaviti da dopušta korištenje podataka iz stavka 1. ovoga članka. Ako se radi o korištenju osobnih podataka, izdavatelj kartica je dužan navesti koje će osobne podatke iz određenih službenih evidencija koristiti.
(5) Izdavatelj kartice vozača i kartice radionice, podatke koje vodi sukladno ovom članku prosljeđuje i razmjenjuje s nadležnim tijelima drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).
(6) Radi izvršavanja nadzora Ministarstvo i nadzorna tijela iz ovoga Zakona imaju pristup podacima iz evidencija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, kao i odgovarajućim podacima nadležnih tijela drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).
VIII. POSTUPCI PROVJERE

Sustavi provjere

Članak 39.
(1) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici (u daljnjem tekstu: nadležna tijela za provjere) dužni su organizirati i provoditi odgovarajuće i redovite provjere u svrhu pravilne i dosljedne provedbe i primjene odredbi ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa, na cesti i u prostorima prijevoznika i tvrtki, za sve kategorije prijevoza.
(2) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju se obavljati svake godine i moraju obuhvatiti širok i reprezentativan presjek mobilnih radnika, vozača, prijevoznika, tvrtki i vozila u svim kategorijama prijevoza obuhvaćenim odredbama ovoga Zakona.
(3) Provjere iz stavka 2. ovoga članka, moraju se organizirati na način da se od 1. lipnja 2008. provjerava 1% dana koje odrade vozači vozila obuhvaćenim ovim Zakonom.
(4) Postotak provjera iz stavka 3. ovoga članaka povećat će od 1. siječnja 2009. na najmanje 2%, a od 1. siječnja 2010. na najmanje 3%.
(5) Nadležna tijela za provjere dužna su najmanje 30% ukupnog broja provjeravanih radnih dana provjeravati na cesti, a najmanje 50% u prostorima tvrtki.
(6) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati sljedeće podatke: broj vozača provjerenih na cesti, broj provjera u prostorima tvrtke, broj provjeravanih radnih dana, te broj i vrstu prijavljenih povreda propisa, zajedno s naznakom radi li se o prijevozu putnika ili tereta.
Statistika

Članak 40.
(1) Nadležna tijela za provjere dužna su osigurati da statistički podaci prikupljeni od provjera u skladu s odredbom članka 39. ovoga Zakona budu razvrstani na one:
a) za provjere na cesti:
– vrsta ceste (autocesta, državna ili županijska, odnosno lokalna cesta) država registracije pregledanog vozila, u cilju izbjegavanja diskriminacije,
– vrsta tahografa (analogni ili digitalni);
b) za provjere u tvrtkama:
– vrsta prijevozne djelatnosti (unutarnji ili međunarodni prijevoz, prijevoz putnika ili tereta, javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe),
– veličina voznog parka,
– vrsta tahografa (analogni ili digitalni).
(2) Nadležna tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su čuvati podatke o provjerama prikupljene u prethodnoj godini.
(3) Tvrtke u kojima su vozači zaposleni dužne su čuvati jednu godinu dokumente, zapise rezultata i ostale potrebne podatke koje im dostave nadležna tijela za provjere, o provjerama izvršenim u prostorima tih tvrtki ili u pregledu vozača tih tvrtki na cesti.
Provjere na cesti

Članak 41.
(1) Provjere na cesti moraju se organizirati na različitim mjestima i u različitim vremenskim razdobljima, pri čemu se moraju obuhvatiti svi segmenti cestovne mreže, u cilju sprečavanja izbjegavanja mjesta provjere.
(2) Trgovačka društva koja upravljaju javnim cestama, kao i koncesionari, u suradnji s inspekcijom i policijskim službenicima dužna su osigurati:
a) da se u dovoljnoj mjeri osiguraju mjesta za provjere na ili u blizini postojećih cesta, te da prema potrebi servisne stanice i ostale sigurne lokacije mogu funkcionirati kao mjesta provjere,
b) da se provjere provode po sustavu slučajne rotacije, uz odgovarajuću geografsku ravnomjernost.
(3) Provjere na cesti iz stavka 2. ovoga članka moraju se obavljati bez diskriminacije, a ovlaštene osobe prilikom obavljanja provjera posebno su dužne na nediskriminirajući način provjeravati:
a) državu registracije vozila,
b) državu prebivališta vozača,
c) državu poslovnog nastana tvrtke,
d) polazište i odredište vožnje,
e) vrstu tahografa (analogni ili digitalni).
(4) Provjere na cesti obuhvaćaju sljedeće:
a) dnevno i tjedno vrijeme vožnje, prekide vožnje, dnevno i tjedno vrijeme odmora, podatke za prethodne dane koji se moraju nalaziti u vozilu i/ili podatke pohranjene za isto razdoblje na kartici vozača i/ili u memoriji tahogafa, i/ili na ispisima,
b) sve slučajeve prekoračenja dopuštene brzine vozila, koji se definiraju kao razdoblja dulja od jedne minute tijekom kojih brzina vozila prelazi 90 km/h za vozila kategorije N3 ili 105 km/h za vozila kategorije M3,
c) ako je moguće, trenutačne brzine vozila koje zabilježi tahograf tijekom najviše 24 prethodna sata korištenja vozila,
d) ispravan rad tahografa (utvrđivanje moguće zlouporabe uređaja i/ili kartice vozača i/ili listića).
(5) Nadležna tijela za provjere moraju imati popis mogućih provjera iz stavka 4. ovoga članka i moraju biti opremljena opremom za provjeru koja omogućuje:
a) preuzimanje podataka s jedinice u vozilu i kartice vozača za digitalni tahograf, očitavanje podataka, te analizu i/ili prijenos nalaza u središnju bazu podataka radi analize,
b) provjeru tahografskih listića.
(6) Ministarstvo će surađivati i razmjenjivati podatke prikupljene iz provjera s nadležnim tijelima drugih država.
Provjere u prostorima tvrtki

Članak 42.
(1) Provjere u prostorima tvrtki moraju se planirati na način da se uvažavaju prethodne provjere za različite vrste prijevoza i tvrtki, posebno ukoliko su se tijekom pregleda na cesti utvrdile teže povrede odredbi ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo za provjere dužno je tijekom provjere uzeti u obzir sve informacije koje dostavi nadležno tijelo druge države, a koje se odnose na aktivnosti pregledavane tvrtke te države.
(3) Provjere koje su obavljene u prostorijama tijela nadležnih za provjere, na temelju traženih dokumenata ili podataka koje su tvrtke predale po njihovom zahtjevu, smatraju se provjerama izvršenim u prostorijama tvrtke.
(4) Provjere u prostorima tvrtke obuhvaćaju, osim provjera iz članka 41. stavka 4. ovoga Zakona i sljedeće provjere:
a) tjedna razdoblja odmora i vremena vožnje između razdoblja odmora,
b) pridržavanje dvotjednog ograničenja vremena vožnje,
c) tahografske listiće, jedinice u vozilima i ispise podataka s kartica vozača.
(5) Nadležno tijelo za provjere u prostorima tvrtki mora imati popis mogućih provjera iz stavka 4. ovoga članka i članka 41. stavka 4. ovoga Zakona i mora biti opremljeno opremom za provjeru u skladu s odredbom članka 41. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Nadležno tijelo za provjere, ukoliko je to moguće, može provjeravati i zajedničku odgovornost drugih sudionika, kao što su otpremnici, agenti, špediteri i dr., ukoliko se utvrdi kršenje propisa.
Sustav ocjene rizika

Članak 43.
(1) Ministarstvo će uvesti sustav ocjene rizika za tvrtke, koji će se temeljiti na broju i težini povreda odredbi ovoga Zakona, koje je pojedina tvrtka počinila te na informacijama o prekršajima dobivenim u suradnji s drugim državama.
(2) Povredom iz stavka 1. ovoga članka smatra se:
a) prekoračenje maksimalnoga dnevnog, tjednog ili dvotjednog vremena vožnje za 20% ili više,
b) nepridržavanje minimalnoga dnevnog ili tjednog razdoblja odmora za 33% ili više,
c) nepridržavanje minimalnog prekida vožnje,
d) nepodešavanje tahografa sukladno posebnom propisu.
(3) Nadležna tijela za provjere dužna su tvrtke s visokom ocjenom rizika provjeravati češće i detaljnije.
X. NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE

Nadležnost i ovlasti u vezi s inspekcijskim nadzorom

Članak 44.
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom AETR-a i ovoga Zakona obavljaju:
a) inspekcija cestovnog prometa,
b) policijski službenici u okviru nadzora nad sigurnošću cestovnog prometa (Poglavlje III. ovoga Zakona);
(2) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici imaju sljedeće ovlasti:
a) zabraniti upotrebu vozila u kojem oštećenje ili neispravan rad tahografa nije otklonjen u roku od tjedan dana od dana nastanka kvara ili otkrića nepravilnosti u radu a vozač nije na listić ili listiće zapisa ili na privremeni listić koji se prilaže listiću zapisa ili vozačkoj kartici, na koji upisuju podatke koji mu omogućavaju identifikaciju (broj vozačke kartice i/ili ime i/ili broj vozačke dozvole), uključujući njegov potpis, upisivao sve podatke za različita razdoblja koja više nisu zabilježena ili nisu ispravno zabilježena tahografom,
b) u slučaju sumnje da tahograf ne radi ispravno, uputiti vozilo na izvanredni pregled tog uređaja te svih drugih elemenata vezanih uz tahograf, koji moraju biti ugrađeni u vozilo radi njihova ispravna rada; troškove pregleda snosi vlasnik vozila u koje je uređaj ugrađen,
c) zahtijevati od vozača da omogući kontrolu tahografa i dostavi na uvid popise sa zabilježenim podacima, karticu ili ispis s tahografa te dopusti pregled popisa sa zabilježenim podacima, kartice ili ispise s tahografa,
d) privremeno oduzeti popis s bilježenim podacima ili ispis s tahografa kao dokaz u postupku odnosno u istu svrhu dati izraditi prijepis podataka iz kartice,
e) privremeno oduzeti karticu, pod uvjetom da se utvrdi da je kartica krivotvorena ili da vozač koristi tuđu karticu ili da je kartica čiji je nositelj dobivena na temelju lažnih izjava i/ili krivotvorenih dokumenata, te je dostaviti nadležnom izdavatelju uz navođenje razloga za privremeno oduzimanje kartice,
f) isključiti vozilo iz prometa dok se ne ispravi uzrok prekršaja, odnosno prisiliti vozača na korištenje dnevnog odmora,
g) predložiti nadležnim tijelima oduzimanje, suspendiranje ili ograničenje licencije za obavljanje djelatnosti ili vozačke dozvole.
(3) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo.
X. PERKRŠAJNE ODREDBE

Članak 45.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik:
– ako u vozilima čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusima konstruiranim ili trajno prilagođenim za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača nije ugrađen tahograf (članak 2. stavak 3.),
– ako u novom vozilu koje se prvi put registrira u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusima konstruiranim ili trajno prilagođenim za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, nije ugrađen digitalni tahograf (članak 2. stavak 4.),
– koji mobilne radnike raspoređuje na rad tako da im prosječno tjedno radno vrijeme tijekom četiri mjeseca iznosi više od 48 sati (članak 4.)
– ako mobilnim radnicima ne omogući korištenje stanke sukladno članku 5. ovoga Zakona,
– koji noćni rad mobilnih radnika određuje na način da njihovo ukupno radno vrijeme tijekom svakog 24-satnog razdoblja iznosi više od deset sati (članak 7.),
– ako poslodavac ne postupi sukladno odredbi članka 9. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 46.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako naredi ili dopusti da vozač ne koristi dnevne, tjedne odmore i prekide vožnje sukladno odredbama članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Vozač koji postupi suprotno odredbama članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od:
– 700,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za najviše pola sata,
– 1.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od pola do najviše jednog sata,
– 2.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od jednog do najviše dva sata,
– 3.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od dva do najviše tri sata,
– 4.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora prekorači za više od tri sata.
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se vozač ako ne navede razloge postupanja suprotno od odredbi članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona.
Članak 47.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako:
– postupi u suprotnosti s odredbom članka 14. ovoga Zakona,
– ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja ili tehničara (članak 20. stavak 9.),
– ako u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole ne preda Ministarstvu sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije koje su dužne voditi (članak 23. stavak 3.),
– ako zaposli tehničara i voditelja u suprotnosti s odredbom članka 26. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona,
– ako omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak 26. stavka 2.),
– ako ne postupi u skladu s odredbom članka 26. stavka 7. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 48.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako postupi u suprotnosti s odredbom članka 18. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Razmjena izvješća i informacija

Članak 49.
(1) Ministarstvo će dostavljati Europskoj komisiji izvješće o provedbi odredbi o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, navodeći stajališta poslodavaca i mobilnih radnika, svake dvije godine.
(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavljat će se Europskoj komisiji najkasnije do 30. rujna, nakon dvogodišnjeg razdoblja na koje se izvješće odnosi.
(3) Izvješće mora sadržavati odredbe o korištenju iznimki sukladno odredbi članka 17. ovoga Zakona, ukoliko su iznimke propisane.
(4) Ministarstvo je dužno informacije o provjerama iz članaka 39-42. ovoga Zakona dostavljati Europskoj komisiji svake dvije godine na propisanom obrascu.
(5) Razmjena podataka, iskustava i znanja između Republike Hrvatske i ostalih država aktivno će se promicati.
Nastavak rada radionica

Članak 50.
(1) Do izdavanja dozvola radionicama sukladno ovom Zakonu, a najdulje 15 mjeseci nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, važe rješenja Ministarstva izdana ispitnim mjestima za analogne tahografe, sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, broj 105/04. i 142/06.) i podzakonskih akata na temelju toga Zakona.
(2) Ispitna mjesta koja u roku iz stavka 1. ovoga članka ne ishode rješenja sukladno ovom Zakonu prestaju s radom, što će rješenjem utvrditi Ministarstvo.
Rok za donošenje propisa

Članak 51.
(1) Obvezuje se ministar da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donese propise iz članka 9. stavka 5., članka 19. stavka 2., članka 20. stavka 10., članka 22. stavka 2., članka 25. stavka 3., članka 30. stavka 2., članka 31. stavka 3. i članka 33. stavka 5. ovoga Zakona.
(2) Obvezuje se ministar da donese odluku o raspisivanju prvoga javnog natječaja Ministarstva sukladno članku 33. stavku 1. ovoga Zakona najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.
Prestanak važenja propisa

Članak 52.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:
– odredbe članaka 235., 236., 237. i 238. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 105/04. i 142/06.),
– odredbe članaka 43., 47., 56., 57. i 58., 59. i 63. Pravilnika o tehničkim uvjetima i ispitivanju tahografa i ispitivanju ograničivača brzine (»Narodne novine«, br. 120/05.),
– Pravilnik o ukupnom trajanju vremena upravljanja vozilom, o odmorima vozača i vođenju evidencije rada i odmora vozača (»Narodne novine«, br. 87/05.).
(2) Do donošenja propisa sukladno ovlaštenjima iz ovoga Zakona, ostaje na snazi, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona:
– Pravilnik o tehničkim uvjetima i ispitivanju tahografa i ispitivanju ograničivača brzine (»Narodne novine«, br. 120/05.).
Stupanje na snagu

Članak 53.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbi članaka 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 49. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Klasa: 340-01/08-01/01
Zagreb, 9. svibnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.