Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba i drugi propisi Republike Hrvatske

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O PRAVIMA IZ MIROVINSKOG OSIGURANJA DJELATNIH VOJNIH OSOBA I OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA
Proglašavam Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 22. listopada 1999. 
Broj: 01/1-081-99-2/2
Zagreb, 26. studenoga 1999. 
Na temelju odredbe članka 1. Ustavnog zakona o privremenoj spriječenosti Predsjednika Republike Hrvatske za obavljanje svojih dužnosti
PRIVREMENO ZAMJENJUJE
PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE
PREDSJEDNIK HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 
ZAKON
O PRAVIMA IZ MIROVINSKOG OSIGURANJA DJELATNIH VOJNIH OSOBA I OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA
Članak 1. 
(1) Ovim se Zakonom uređuju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti: 
1) djelatnih vojnih osoba na službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: djelatne vojne osobe, 
2) ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova i djelatnika s posebnim dužnostima i ovlastima u Uredu za nacionalnu sigurnost (u daljnjem tekstu: ovlaštene službene osobe unutarnjih poslova, 
3) ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa koje rade na poslovima izvršavanja kaznenopravnih sankcija i mjera (u daljnjem tekstu: ovlaštene službene osobe pravosuđa). 
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: osiguranici) ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao osiguranici iz članka 10. stavka 1. točke 1. toga Zakona, ako ovim Zakonom nije drukčije uređeno. 
(3) Odredbe ovoga Zakona o određivanju starosne i prijevremene starosne mirovine primjenjuju se samo na osiguranika koji je stvarno proveo najmanje 10 godina u svojstvu djelatne vojne osobe, odnosno u svojstvu ovlaštene službene osobe unutarnjih poslova ili pravosuđa. 
(4) Odredbe ovoga Zakona o određivanju starosne i prijevremene starosne mirovine primjenjuju se i na osobu koja na dan stjecanja prava na mirovinu nije djelatna vojna osoba, odnosno ovlaštena službena osoba unutarnjih poslova ili pravosuđa, ako je u svojstvu djelatne vojne osobe, odnosno u svojstvu ovlaštene službene osobe unutarnjih poslova ili pravosuđa stvarno provela najmanje 20 godina. 
(5) Osoba iz stavka 4. ovoga članka ne ostvaruje pravo na mirovinu prema odredbama ovoga Zakona ako joj je služba prestala zbog počinjenog kaznenog djela, stegovnog prijestupa, uz nečastan otpust ili radi samovoljnog napuštanja službe. 
Članak 2. 
(1) Djelatnoj vojnoj osobi kao staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se staž osiguranja proveden na određenim dužnostima, i to: 
1) svakih 12 mjeseci računa se kao 15 mjeseci staža osiguranja: 
a) stvarno provedenih na dužnostima u postrojbama oružanih snaga Republike Hrvatske, 
b) na dužnostima zrakoplovnog mehaničara, aerofotografa, na drugim dužnostima letačke službe, pripadnika tijela sanitetske službe ili treniranju letača ili ispitivanju zaštitne opreme u zrakoplovima, ako su pri takvom ispitivanju letjeli najmanje 90 sati godišnje, 
c) na poslovima vatrogasca, 
d) pripadnicima postrojbi bespilotnih letjelica koji rade na dužnostima u operativnim dežurstvima; 
2) svakih 12 mjeseci računa se kao 16 mjeseci staža osiguranja: 
a) članovima posebne pokusne posade za ispitivanje naoružanja u fazi usvajanja proizvodnje i završnih pokusa i ispitivanja, 
b) tehničarima za streljivo i minsko-eksplozivna sredstva, 
c) mehaničarima za streljivo i minsko-eksplozivna sredstva, ako su obavljali ove poslove najmanje 80% stvarnoga radnog vremena u tijeku godine, 
d) u obavljanju poslova radiološke, biološke i kemijske zaštite u poligonskim uvjetima, u obavljanju poslova nuklearno-kemijsko-biološkog nadzora, kontrolno-zaštitne službe, otklanjanja posljedica djelovanja nuklearno-kemijsko-bioloških oružja i obavljanja poslova sanacije posljedica nuklearno-kemijsko-biološkog akcidenta, 
e) stalnim članovima borbenog sastava na brodovima oružanih snaga, 
f) pripadnicima vojne policije, obavještajnih služba i tijela sigurnosti oružanih snaga. 
3) svakih 12 mjeseci računa se kao 18 mjeseci staža osiguranja: 
a) na poslovima miniranja i razminiranja, 
b) u borbenom dijelu gardijske postrojbe, 
c) u borbenom dijelu antiteroritstičke postrojbe vojne policije, 
d) na podmornici u opremi, 
e) na dužnosti djelatnog letača (pilota), izviđača, radiste i zrakoplovnog strijelca, 
f) na dužnosti djelatnog padobranca, ako je ispunio program po godišnjoj zapovijedi za obuku i odgoj, 
g) na dužnostima pomorskog diverzanta, 
h) na dužnostima ronitelja, 
i) na izvidničko-diverzantskim dužnostima, 
j) na dužnostima i rekompresijskoj komori, odnosno barokomori - osobama koje rade na ispitivanju i treniranju osoba za odgovarajuće dužnosti u podvodnoj ili letačkoj službi, ako na takvom ispitivanju i treniranju provedu najmanje 90 sati godišnje. 
(2) Vojnim službenicima i vojnim namještenicima koji su postavljeni na ustrojbena mjesta iz stavka 1. točke 1b. do d. i točke 2. i 3. ovoga članka na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, vrijeme provedeno u obavljanju tih dužnosti računa se kao staž osiguranja s povećanim trajanjem, u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka. 
Članak 3. 
(1) Ovlaštenoj službenoj osobi unutarnjih poslova, odnosno ovlaštenoj službenoj osobi pravosuđa računa se staž osiguranja s povećanim trajanjem tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na poslovima ovlaštene službene osobe računa kao 16 mjeseci staža osiguranja. 
(2) Pripadniku postrojbe specijalne policije unutarnjih poslova računa se staž osiguranja s povećanim trajanjem tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na službi u postrojbi specijalne policije računa kao 18 mjeseci staža osiguranja. 
(3) Odlukom Vlade Republike Hrvatske, odnosno općim aktom Ureda za nacionalnu sigurnost utvrđuju se poslovi iz stavka 1. ovoga članka na kojima rade ovlaštene službene osobe unutarnjih poslova, odnosno ovlaštene službene osobe pravosuđa. 
Članak 4. 
Osiguraniku iz članka 1. ovoga Zakona kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, propisana starosna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu (članak 30., odnosno članak 178. i 179. Zakona o mirovinskom osiguranju) snižava se, i to: 
1) po jednu godinu za svakih 5 godina provedenih na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 15 mjeseci, 
2) po jednu godinu za svake 4 godine provedene na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 16 mjeseci, 
3) po jednu godinu za svake 3 godine provedene na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 18 mjeseci. 
Članak 5. 
Na temelju odluke Vrhovnog zapovjednika, djelatnoj vojnoj osobi koja ima osobite zasluge za unapređenje oružanih snaga, odnosno ako postoji drugi osobito važan razlog, vojna služba može prestati s pravom na starosnu mirovinu i prije ispunjenja uvjeta za stjecanje prava utvrđenih ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju. 
Članak 6. 
Na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost o prestanku službe zbog potreba službe osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života, kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina, od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na dužnostima, odnosno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama ovoga Zakona. 
Članak 7. 
(1) Vrijednosni bodovi osiguranika radi određivanja mirovine utvrđuju se prema najpovoljnijim prosječnim vrijednosnim bodovima, koji se računaju na temelju vrijednosnih bodova utvrđenih za pojedinu kalendarsku godinu prema člancima 75. do 77. Zakona o mirovinskom osiguranju, ostvarenih: 
1) u 1999. godini - za 1998. godinu, 
2) u 2000. godini - za 1998. i 1999. godinu, 
3) u 2001. godini - za 1998., 1999. i 2000. godinu, 
4) u 2002. godini - za 1998., 1999., 2000. i 2001. godinu, 
5) u 2003. godini - za 1998., 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu, 
6) u 2004. godini - za 1998., 1999., 2000., 2001., 2002. i 2003. godinu, 
7) u 2005. godini - za 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2003. i 2004. godinu, 
8) u 2006. godini - za 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004. i 2005. godinu, 
9) u 2007. godini - za 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005. i 2006. godinu, 
10) od 1. siječnja 2008. i nadalje - u bilo kojih za osiguranika najpovljnijih uzastopnih 10 kalendarskih godina 1. siječnja 1998. 
(2) Najpovoljniji prosječni vrijednosti bodovi računaju se tako da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavka 1. ovoga članka podijeli s razdobljem za koje su obračunati. 
(3) Osobni bodovi utvrđuju se tako da se ukupni mirovinski staž pomnoži s najpovoljnijim prosječnim vrijednosnim bodovima iz stavka 2. ovoga članka i polaznim faktorom. 
(4) Osobni bodovi za određivanje mirovine osiguranika iz članka 5. ovoga Zakona utvrđuju se na temelju mirovinskog staža od najmanje 40 godina. 
Članak 8. 
(1) Osiguraniku se mirovina određuje na temelju osobnih bodova utvrđenih prema članku 7. ovoga Zakona, povećanih za 45 posto. 
(2) Svota mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi iz stavka 1. ovoga članka pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava. 
Članak 9. 
(1) Pri određivanju starosne ili prijevremene starosne mirovine, osiguraniku koji ima manje od 40 godina mirovinskog staža, dodaje se staž osiguranja, s tim da ukupni ostvareni i dodani staž može iznositi najviše 40 godina mirovinskog staža, i to: 
1) u 1999. godini                 - 5 godina staža osiguranja, 
2) u 2000. godini                 - 4 godine staža osiguranja, 
3) u 2001. godini                 - 3 godine staža osiguranja, 
4) u 2002. godini                 - 2 godine staža osiguranja, 
5) u 2003. godini                 - 1 godina staža osiguranja. 
(2) Osiguraniku-ženi dodaje se staž osiguranja iz stavka 1. ovoga članka nakon dodavanja staža osiguranja iz članka 180. Zakona o mirovinskom osiguranju. 
Članak 10. 
(1) Osiguraniku koji je obezno osiguran i prema Zakonu o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima starosna i prijevremena starosna mirovina određuje se na način da se dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž navršen do dana uspostavljanja obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje određuje prema članku 7. i 8. ovoga Zakona, a dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž navršen nakon toga dana određuje se kao osnovna mirovina. 
(2) Osiguraniku koji do dana uspostavljanja obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje nije bio osiguran u sustavu obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, a na taj dan je bio mlađi od 40 godina, starosna i prijevremena starosna mirovina određuje se kao osnovna mirovina. 
(3) Osnovna mirovina određuje se kao zbroj dijelova mirovine određenih u visini: 
1) 0,25% prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku za svaku godinu mirovinskog staža navršenog nakon početka primjene obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje. 
2) 25% mirovine određene prema članku 7. i 8. ovoga Zakona za osobne bodove ostvarene nakon početka primjene obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje. 
(4) Osiguraniku koji ima pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, osnovna mirovina iz članka 47. stavka 3. Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, odnosno članovima obitelji koji imaju pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika, osnovna mirovina iz članka 48. stavka 3. toga Zakona određuje se prema stavku 3. ovoga članka. 
Članak 11. 
Ako zdravstvena komisija nadležnog ministarstva proglasi osiguranika nesposobnim za djelatnu vojnu službu, odnosno za poslove ovlaštene službene osobe, ovlašteni vještak iz članka 113. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju utvrdit će kod tog osiguranika postojanje profesionalne ili opće nesposobnosti za rad prema tom Zakonu. 
Članak 12. 
Radi primjene članka 86. Zakona o mirovinskom osiguranju, mirovine i druga mirovinska primanja osiguranika ostvarena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona iskazat će se u osobnim bodovima tako da se svota starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine i invalidske mirovine i drugog primanja koje pripada do dana stupanja na snagu ovoga Zakona podijeli s aktualnom vrijednošću mirovine važeće na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a obiteljska mirovina podijeli i s mirovinskim faktorom iz članka 80. stavka 1. točke 7. Zakona o mirovinskom osiguranju. 
Članak 13. 
(1) Za staž osiguranja koji se prema ovome Zakonu računa s povećanim trajanjem dodatni doprinos plaća nadležno ministarstvo, odnosno Ured za nacionalnu sigurnost iz sredstava državnog proračuna prema stopi utvrđenoj zakonom. 
(2) Republika Hrvatska osigurava sredstva u državnom proračunu za pokrivanje obveza mirovinskog osiguranja koje nastaju priznavanjem i određivanjem mirovine pod povoljnijim uvjetima osiguranicima iz članka 1. ovoga Zakona. 
(3) Sredstva za obveze iz stavka 1. i 2. ovoga članka osiguravaju se i isplaćuju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje mjesečno, najkasnije 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec. 
Članak 14. 
(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će odluku, odnosno Ured za nacionalnu sigurnost opći akt iz članka 3. stavka 3. ovoga Zakona do 31. prosinca 1999. 
(2) Do donošenja odluke, odnosno općeg akta iz stavka 1. ovoga članka staž osiguranja s povećanim trajanjem računat će se osobama iz članka 1. stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona prema propisima koji se primjenjuju do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 15. 
Istražnom sucu koji je navršio najmanje 30 godina mirovinskog staža, od čega najmanje 15 godina provedenih na poslovima istražnog suca s punim radnim vremenom u razdoblju do 31. prosinca 2003., mirovina će se odrediti prema odredbama ovoga Zakona, ako ostvaruje mirovinu do navedenog dana. 
Članak 16. 
Kod utvrđivanja vrijednosnih bodova, prema članku 7. ovoga Zakona, radi određivanja mirovine osiguraniku koji je uz plaću primao i gardijski dodatak, vrijednosni bodovi za 1998. i 1999. godinu utvrđuju se na temelju plaće ostvarene u tim godinama u koju je uračunat gardijski dodatak, bez obzira je li plaćen doprinos za mirovinsko osiguranje na taj dodatak. 
Članak 17. 
Osobi kojoj je prestao radni odnos u razdoblju od 31. prosinca 1998. do dana stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama članka 68. i 69. Zakona u unutarnjim poslovima ("Narodne novine", br. 55/89., 18/90., 47/90., 19/91., 29/91. - pročišćeni tekst, 73/91., 19/92., 33/92., 76/94. i 161/98.), odnosno članka 70. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 66/93. i 29/94.), odredit će se mirovina prema odredbama ovoga Zakona. 
Članak 18. 
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti: 
1) Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 18/92., 71/92., 26/93. i 96/93.), 
2) članak 95. stavak 1. podstavak 1., članak 96. stavak 1. točka 1. i stavka 2., članak 97., 98. i 167. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 23/95., 33/95 i 105/99.), 
3) članci 67. do 69. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", br. 55/89., 18/90., 47/90., 19/91., 29/91 - pročišćeni tekst 73/91., 19/92., 33/92., 76/94. i 161/98.), 
4) članci 69. 70. i 71. stavak 1. i 2. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 66/93. i 29/94.). 
Članak 19. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", a odredbe članka 7. do 9. i članka 17. ovoga Zakona primjenjivat će se od 1. siječnja 1999. 
Klasa: 140-01/99-01/05
Zagreb, 22. listopada 1999. 
ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O PRAVIMA SAMOSTALNIH UMJETNIKA I POTICANJU KULTURNOG I UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA 
Proglašavam Zakon o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 17. svibnja 1996. 
Broj: 01-96-999/1 
Zagreb, 21. svibnja 1996. 
Predsjednik 
Republike Hrvatske 
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON 
O PRAVIMA SAMOSTALNIH UMJETNIKA I POTICANJU KULTURNOG I UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA 
1. OPĆE ODREDBE 
Članak 1. 
Ovim Zakonom uređuju se prava samostalnih umjetnika, osnivanje i djelovanje umjetničkih organizacija i mjere za poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. 
Članak 2. 
Samostalni umjetnici u smislu ovoga Zakona su umjetnici izvan radnog odnosa kojima je umjetničko stvaralaštvo i djelovanje jedino i glavno zanimanje. 
Članak 3. 
Prema područjima umjetničkog stvaralaštva i djelovanja umjetnici se, zbog ostvarivanja zajedničkih interesa, mogu udruživati u umjetničke strukovne udruge sukladno propisima o udrugama. 
Područja umjetničkog stvaralaštva su: književno, književno--prijevodno, kazališno, filmsko, glazbeno, glazbeno-scensko, baletno, plesno, uključujući umjetničko izvođenje autorskih djela u tim područjima, likovno i primijenjeno likovno (slikarsko, kiparsko, arhitektonsko), umjetničko oblikovanje, umjetnička fotografija, multimedijalno stvaralaštvo i sl. 
Članak 4. 
Zbog umjetničkog stvaralaštva i djelovanja umjetnici mogu osnivati umjetničke organizacije. 
2. PRAVA SAMOSTALNIH UMJETNIKA 
Članak 5. 
Samostalni umjetnici na temelju svoga umjetničkog rada imaju pravo na mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje, pod uvjetima iz ovoga Zakona. 
Samostalni umjetnik ima pravo podnijeti zahtjev da mu se doprinosi za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje plaćaju iz sredstva proračuna Republike Hrvatske. 
O zahtjevu iz prethodnog stavka rješava Stručno povjerenstvo uz naknadno odobrenje ministra kulture, u postupku i prema uvjetima propisanim Pravilnikom iz članka 7. ovoga Zakona. 
Članak 6. 
Stručno povjerenstvo čine po jedan predstavnik Ministarstva kulture i udruge samostalnih umjetnika te tri člana, od kojih je jedan samostalni umjetnik, što ih kao predstavnike iz reda svojih članova umjetnika imenuje umjetnička strukovna udruga iz čijeg je područja djelovanja podnositelj zahtjeva. 
Način i postupak imenovanja članova Stručnog povjerenstva i njegova rada određuje se Pravilnikom iz članka 7. ovoga Zakona. 
Članovi povjerenstva imenuju se na četiri godine. 
Članak 7. 
Pravilnik o postupku i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Pravilnik) donosi ministar kulture na prijedlog većine postojećih umjetničkih strukovnih udruga uključujući i udrugu samostalnih umjetnika. 
Članak 8. 
Stručno povjerenstvo će najmanje jednom u pet godina po službenoj dužnosti izvršiti reviziju priznatih prava samostalnih umjetnika na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske. 
Članak 9. 
Obavljanje stručnih i administrativnih poslova u postupku po zahtjevima iz članka 5. ovoga Zakona te poslova vezanih za rad Stručnog povjerenstva, obavlja Ministarstvo kulture koje može njihovo obavljanje povjeriti jednoj od umjetničkih strukovnih udruga, odnosno udruzi samostalnih umjetnika, i osigurati joj sredstva za to. 
Članak 10. 
Umjetnik koji ne ostvaruje pravo na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske, ima pravo sam uplaćivati te doprinose. 
3. UMJETNIČKE ORGANIZACIJE 
Članak 11. 
Umjetničke organizacije su neprofitne pravne osobe i mogu obavljati samo umjetničku djelatnost za koju su registrirane. 
Umjetničke organizacije osnivanju umjetnici. 
Članak 12. 
Odluka o osnivanju umjetničke organizacije obvezatno sadrži podatke o osnivačima i članovima umjetničke organizacije, naziv umjetničke organizacije, njezino sjedište, umjetničko područje kojim će se baviti i osnovne odredbe o načinu obavljanja djelatnosti te potpise osnivača. 
Statutom se pobliže, sukladno s odlukom o osnivanju umjetničke organizacije, uređuju pitanja iz stavka 1. ovoga članka, a osobito predstavljanje i zastupanje organizacije, stjecanje i prestanak članstva u umjetničkoj organizaciji, način upravljanja, prava i obveze, te međusobni odnosi članova, odgovornost za obveze umjetničke organizacije, prestanak njezina rada i raspodjela njezine imovine, kao i druga pitanja važna za rad umjetničke organizacije. 
Naziv umjetničke organizacije sadržava pobližu oznaku umjetničkog područja, oblik djelovanja (ansambl, umjetnička radionica, atelier, studio, multimedijalna radionica, i drugo) te druge oznake i podatke koji određuju tu umjetničku organizaciju. 
Članak 13. 
Umjetničke organizacije stječu imovinu obavljanjem svoje djelatnosti, darovima, sponzorstvima, nasljeđivanjem, prihodima iz proračuna Republike Hrvatske i jedinica lokalne uprave i samouprave, te na drugi dopušteni način. 
Umjetničke organizacije odgovaraju za obveze svojom imovinom. 
Odlukom o osnivanju ili posebnim ugovorom određuje se povrat imovine koju su njezini osnivači ili članovi unijeli u organizaciju u slučaju prestanka njihova članstva u umjetničkoj organizaciji. 
Članak 14. 
Umjetničku organizaciju predstavlja i zastupa jedan od njezinih članova, koji je odgovorna osoba (ravnatelj, direktor, umjetnički voditelj ili sl), koja ima prava i dužnosti, te položaj voditelja ustanove, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. 
Odgovorna osoba iz stavka 1. ovoga članka bira se na način predviđen statutom umjetničke organizacije. Statutom umjetničke organizacije pobliže se uređuju prava i obveze odgovorne osobe. 
Članak 15. 
Umjetnička organizacija stječe pravnu osobnost i počinje radom upisom u Registar umjetničkih organizacija pri Ministarstvu kulture. 
Sadržaj i način vođenja Registra iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar kulture. 
Članak 16. 
Rješenje o upisu umjetničke organizacije u Registar umjetničkih organizacija donosi Ministarstvo kulture na zahtjev osnivača. 
Zahtjevu za upis prilaže se odluka o osnivanju umjetničke organizacije, njezin statut i popis osnivača i članova s njihovim osobnim podacima i potvrdom odgovarajuće umjetničke strukovne udruge da su umjetnici, te popis osoba ovlaštenih za zastupanje umjetničke organizacije. 
Članak 17. 
Umjetnička organizacija dužna je Ministarstvu kulture prijaviti svaku promjenu odluke o osnivanju i o izmjeni statuta, promjenu osoba ovlaštenih za zastupanje, te svaku promjenu glede stjecanja ili prestanka članstva pojedinih umjetnika, u roku od 15 dana od dana nastanka promjene, odnosno stjecanja ili prestanka članstva. 
Članak 18. 
Umjetnička organizacija prestaje postojati kada se sukladno odredbama akta o osnivanju i odredbama statuta, odluči o prestanku njezina rada ili izostanku zakonom predviđenih pretpostavki za njezino osnivanje, a poglavito kada se utvrdi: 
- da umjetnička organizacija obavlja neku djelatnost za koju nije registrirana, 
- da umjetnička organizacija djeluje suprotno zakonu, odluci o osnivanju ili statutu, 
- da je njezino djelovanje pravomoćno zabranjeno. 
Rješenje o prestanku postojanja umjetničke organizacije donosi Ministarstvo kulture. 
Rješenjem o prestanku postojanja umjetničke organizacije određuje se i njezino brisanje iz Registra umjetničkih organizacija. 
Članak 19. 
Na rad, poslovanje, prestanak postojanja i druga pitanja u svezi s umjetničkim organizacijama koja nisu uređena ovim Zakonom, odgovarajuće se primjenjuju odredbe zakona i drugih propisa o udrugama. 
Nadzor nad radom umjetničkih organizacija obavlja Ministarstvo kulture. 
4. FINANCIJSKE MJERE ZA POTICANJE KULTURNOG I UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA 
Članak 20. 
Dohotkom samostalnih umjetnika ne smatraju se iznosi primljeni prema članku 21. ovoga Zakona do iznosa od 20.000,00 kuna godišnje. 
Iznosi iz stavka 1. ovoga članka primaju se na žiro račun. Za izdatke iz članka 21. ovoga Zakona i primitke iz stavka 1. ovoga članka davatelji i primatelji trebaju imati uredne isprave. 
Dohotkom se ne smatra naknada koju na ime dnevnica i troškova službenog putovanja primaju suradnici ustanova kulture i druge osobe koje obavljaju kulturnu i umjetničku djelatnost, radi obavljanja tih djelatnosti a do iznosa kojeg utvrdi ministar financija. 
Članak 21. 
Kod fizičkih i pravnih osoba koje nisu u pretežitom vlasništvu, odnosno u kojima pretežiti dio dionica ili udjela ne drži država, jedinice lokalne samouprave i uprave i javna poduzeća, a porezni su obveznici poreza na dohodak i dobit, u izdatke koji umanjuju poreznu osnovicu spadaju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću (novac, stvari i usluge) izvršeni bez naknade osobama koje se bave umjetničkom i kulturnom djelatnošću radi obavljanja tih djelatnosti. 
Izdaci iz stavka 1. ovoga članka priznaju se obveznicima poreza na dohodak godišnje do iznosa od 5.000,00 kuna, a obveznicima poreza na dobit godišnje do iznosa od 15.000 kuna, a preko tog iznosa uz potvrdu ministra kulture da će sredstva biti utrošena za ostvarivanje kulturnih i umjetničkih programa. Potvrda će se izdati na zahtjev poreznog obveznika iz stavka 1. ovoga članka. 
Potvrda ministra kulture iz stavka 2. ovoga članka nije upravni akt. 
Članak 22. 
Neoporezivi dio umjetničkog autorskog honorara za umjetničko djelo određuje se u visini 25%. 
Umjetničko djelo određuje se potvrdom nadležne strukovne umjetničke udruge ili ovlaštene agencije prilikom naplate autorskog honorara. 
5. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE 
Članak 23. 
Radne zajednice samostalnih umjetnika koje su osnovane i djeluju na temelju Zakona o samostalnim umjetnicima ("Narodne novine", br. 48/79. i 55/84.) nastavljaju radom kao umjetničke organizacije, prema odredbama ovoga Zakona, s tim da su dužne svoje ustrojstvo, djelatnost i akte uskladiti s ovim Zakonom u roku od dva mjeseca od dana njegova stupanja na snagu, a zahtjev za upis u Registar umjetničkih organizacija podnijeti u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz članka 15. stavak 2. ovoga Zakona. 
Ako radne zajednice ne postupe prema stavku 1. ovoga članka ili im je pravomoćno odbijen zahtjev za upis u Registar umjetničkih organizacija, nadležno upravno tijelo pri kojem se nalazi Registar donijet će rješenje o njihovu prestanku. 
Članak 24. 
Zajednica samostalnih umjetnika osnovana Zakonom o samostalnim umjetnicima, nastavlja radom kao udruga pod nazivom Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika. 
Poslove iz članka 9. ovoga Zakona obavljat će Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika. Sredstva potrebna za obavljanje tih poslova osiguravat će Zajednici Ministarstvo kulture. 
Članak 25. 
Ministar kulture donijet će Pravilnik iz članka 7. ovoga Zakona u roku od mjesec dana nakon što mu umjetničke udruge predlože njegovo donošenje. 
Članak 26. 
Ministar kulture će u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Pravilnik iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona. Do stupanja na snagu Pravilnika primjenjivat će se Uputstvo o vođenju registra radnih zajednica samostalnih umjetnika ("Narodne novine", br. 1/80.). 
Ministar kulture, strukovne umjetničke udruge i Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika dužni su u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz članka 7. ovoga Zakona, imenovati svoje predstavnike za članove Stručnog povjerenstva. 
Članak 27. 
Samostalni umjetnici kojima je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona priznato pravo na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko, te zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske, zadržavaju to pravo do kraja 1996. godine. O daljnjem ostvarivanju tog prava odlučit će se po odredbama ovoga Zakona na temelju postavljenih zahtjeva samostalnih umjetnika. 
Članak 28. 
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o samostalnim umjetnicima ("Narodne novine", br. 48/79. i 55/84.). 
Članak 29. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u "Narodnim novinama". 
Klasa: 612-01/95-01/03 
Zagreb, 17. svibnja 1996. 
ZASTUPNIČKI DOM 
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik 
Zastupničkog doma Sabora 
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske

ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO ZASTUPNIČKOG DOMA SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 75/92.) Odbor za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske na sjednici 24. studenoga 1992. utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske. 
Pročišćeni tekst
Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske obuhvaća Zakon o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 39/92.) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 75/92. u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

Klasa: 120-02/92-01/01 
Zagreb, 24. studenoga 1992.

Predsjednik Odbora za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora 
Republike Hrvatske 
Ante Klarić, dipl. iur., v. r.






ZAKON
o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske 
(pročišćeni tekst)

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1. 
Ovim Zakonom uređuju se prava zastupnika u Saboru Republike Hrvatske na primanja, naknade i druga prava u obavljanju zastupničke dužnosti.

Članak 2. 
Zastupnici prema ovom Zakonu ostvaruju pravo na: 
- stalnu novčanu naknadu, 
- naknade određenih materijalnih troškova i 
- druga prava u svezi s obavljanjem zastupničke dužnosti. 

Članak 3. 
Novčana sredstva za ostvarivanje, ovim Zakonom utvrđenih, prava zastupnika osiguravaju se Saboru Republike Hrvatske u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

Članak 4. 
Prava, utvrđena ovim Zakonom, zastupnici ostvaruju za vrijeme u kojem, prema Poslovniku doma Sabora, imaju sva prava i dužnosti zastupnika, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. 

II. STALNA NOVČANA NAKNADA

Članak 5. 
Zastupnik u Saboru Republike Hrvatske prima stalnu novčanu naknadu koja mu se priznaje i isplaćuje prema odredbama ovoga Zakona. Stalna novčana naknada zastupniku se isplaćuje mjesečno unatrag. 
Zastupnik, izabran za predsjednika ili potpredsjednika doma Sabora ili predsjednika radnog tijela doma Sabora, stalnu novčanu naknadu ostvaruje s pravima iz radnog odnosa i pravima i dužnostima zastupnika utvrđenim Poslovnikom doma Sabora u Saboru Republike Hrvatske, od dana izbora, odnosno nastupa na dužnost. 
Ostali zastupnici mogu stalnu novčanu naknadu ostvariti s pravima iz radnog odnosa i pravima i dužnostima zastupnika utvrđenim Poslovnikom doma Sabora u Saboru Republike Hrvatske, na osobni zahtjev, od dana podnošenja zahtjeva.

Članak 6. 
Stalna novčana naknada iz članka 5. stavka 2. i 3. ovoga Zakona osnovica je za ostvarivanje prava i obveza zastupnika iz zdravstvenog, mirovinsko - invalidskog osiguranja i radnog odnosa. 
Stalna novčana naknada zastupnika iz članka 5. ovoga Zakona ulazi u ukupan prihod građana za plaćanje poreza. 

Članak 7. 
Stalna novčana naknada utvrđuje se množenjem osnovice s utvrđenim koeficijentom. 
Osnovicu, na temelju podatka Državnog zavoda za statistiku o prosječno mjesečno isplaćenoj čistoj plaći po zaposlenom u gospodarstvu Republike za prethodni mjesec, objavljuje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 8. 
Zastupnik prima stalnu novčanu naknadu na temelju koeficijenta 1.

Članak 9. 
Pored prava iz članka 8. zastupniku koji prava iz radnog odnosa i prava i dužnosti zastupnika, utvrđena Poslovnikom doma Sabora, ostvaruje u Saboru Republike Hrvatske, određuje se naknada i prema značenju zastupničke dužnosti na koju je izabran, na temelju koeficijenta: 
- predsjednik Zastupničkog doma Sabora 7.0 
- potpredsjednik Zastupničkog doma Sabora 6.8 
- predsjednik Županijskog doma Sabora 6.8 
- potpredsjednik Županijskog doma Sabora 6.7 
- predsjednik radnog tijela doma Sabora 6.7 
- potpredsjednik radnog tijela doma Sabora 6.0 
- član radnog tijela doma Sabora 5.3 
- zastupnik 4.8 
Za utvrđivanje stalne novčane naknade zastupniku, izabranom na dvije ili više dužnosti iz prethodnog stavka, primjenjuje se povoljnije određeni koeficijent. 
Naknada, utvrđena primjenom koeficijenata iz stavka 1. ovoga članka, uvećava se za 0.5% za svaku navršenu godinu radnog staža zastupnika, a najviše za 20%.

Članak 10. 
Pravo pojedinog zastupnika na stalnu novčanu naknadu rješenjem utvrđuje radno tijelo doma Sabora kojem su ti poslovi stavljeni u djelokrug Poslovnikom doma Sabora.

III. NAKNADE MATERIJALNIH TROŠKOVA

Članak 11. 
Zastupnik u obavljanju zastupničke dužnosti, iz sredstava za materijalne troškove Sabora Republike Hrvatske, ima pravo na naknadu: 
- povećanih materijalnih troškova u mjesečnom paušalnom iznosu (zastupnički paušal), 
- troškova prijevoza u javnom željezničkom, cestovnom, riječnom, pomorskom i gradskom prometu na području Republike Hrvatske (besplatan prijevoz), 
- troškova na službenom putovanju (dnevnica, noćenje i prijevoz), 
- troškova za odvojeni život od obitelji. 
l. Zastupnički paušal

Članak 12. 
Zastupnik ima pravo na zastupnički paušal za povećane materijalne troškove u obavljanju zastupničke dužnosti u mjesečnoj svoti od 10 dnevnica za službeno putovanje u Republici Hrvatskoj. 
Odluku o visini i načinu isplate zastupničkog paušala donosi radno tijelo doma Sabora kojem su ti poslovi stavljeni u djelokrug Poslovnikom doma Sabora. 
Zastupnički paušal ne podliježe oporezivanju. 
2. Besplatan prijevoz sredstvima javnog prometa

Članak 13. 
Zastupnik, uz predočenje zastupničke iskaznice, ima pravo na besplatan prijevoz u željezničkom, cestovnom, riječnom, pomorskom i javnom gradskom prometu u svim pravcima na području Republike Hrvatske i za neograničen broj putovanja. 
Prijevoznici javnog prometa, za izvršene usluge prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, imaju pravo na naknadu koja im se isplaćuje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u skladu s pravilnikom kojeg donosi ministar financija. 
3. Naknada troškova za službeno putovanje

Članak 14. 
Zastupnik upućen na službeno putovanje ima pravo na naknadu troškova: dnevnicu, podmirenje troškova noćenja i prijevoza. 
Službenim putovanjem smatra se obavljanje poslova izvan sjedišta Sabora Republike Hrvatske ili izvan mjesta stanovanja zastupnika na koje je zastupnik upućen putnim nalogom. 
Smatra se službenim putovanjem dolazak zastupnika iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona na zasjedanje doma Sabora i njegovih radnih tijela. 
Putni nalog izdaje tajnik Sabora Republike Hrvatske.

Članak 15. 
Dnevnica za službeno putovanje u zemlji bez troškova noćenja utvrđuje se u visini do 10% prosječno mjesečno isplaćene čiste plaće po zaposlenom u gospodarstvu Republike Hrvatske za prethodna tri mjeseca. 
Troškovi noćenja priznaju se na temelju priloženog računa do visine cijene noćenja u hotelu "A" kategorije u mjestu noćenja. 
Visina dnevnice određuje se na način predviđen za korisnike sredstava Državnog proračuna kojima se ti troškovi priznaju u materijalne troškove.

Članak 16. 
Dnevnica za službeno putovanje u inozemstvo određuje se u visini i na način predviđen za korisnike sredstava državnog proračuna kojima se ti troškovi priznaju u materijalne troškove.

Članak 17. 
Dnevnica za službeno putovanje obračunava se od vremena polaska na službeno putovanje do vremena povratka. 
Za službeno putovanje koje traje 8 - 12 sati isplaćuje se polovica dnevnice, a za službeno putovanje koje traje od 12 - 24 sata isplaćuje se puna dnevnica.

Članak 18. 
Zastupnik na temelju putnog naloga ima pravo koristiti zrakoplov, kola za spavanje ili brodsku kabinu i naknadu troškova prijevoza na temelju priložene putne karte ili računa. 
Zastupnik, na tenielju putnog naloga, ima pravo koristiti automobil u osobnom vlasništvu u slučaju hitnosti ili ako do mjesta, u koje je upućen, nema javnog prometa i naknadu po jednom kilometru prijeđenog puta do visine koja ne može biti veća od 30% prodajne cijene litre benzina 98 oktana. 
Umjesto prijevoza iz stavka 1. ovoga članka zastupnik može koristiti automobil u osobnom vlasništvu s pravom na naknadu u visini cijene prijevoza mogućim sredstvom javnog prometa. 
4. Naknada za odvojeni život od obitelji

Članak 19. 
Zastupnik iz članka 5. stavka 2. i 3. ovoga Zakona koji, zbog obavljanja zastupničke dužnosti mora boraviti izvan mjesta zajedničkog prebivališta obitelji ima pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji u visini do 70% prosječno mjesečno isplaćene čiste plaće po zaposlenom u gospodarstvu Republike Hrvatske za prethodna tri mjeseca. 
Visina naknade za odvojeni život od obitelji određuje se na način predviđen za korisnike sredstava Državnog proračuna kojima se ti troškovi priznaju u materijalne troškove.

IV. DRUGA PRAVA

Članak 20. 
Zastupniku se osigurava, prema mogućnostima i redoslijedom zastupničkih dužnosti iz Članka 9. stavka 1. Zakona, radni prostor u Saboru Republike Hrvatske, a zastupniku izabranom u izbornoj jedinici u Zastupnički dom, ili izabranom u Županijski dom, u radnom prostoru lokalne samouprave i uprave. 
Zastupnici nacionalnih manjina, izabrani u posebnim izbornim jedinicama imaju pravo na radni prostor u Saboru Republike Hrvatske.

Članak 21. 
Zastupnik iz članka 5. stavka 2. i 3. ovoga Zakona sa prebivalištem izvan grada Zagreba, za vrijeme obavljanja dužnosti ima pravo na stan za službene potrebe, prema mogućnostima i redoslijedom zastupničkih dužnosti iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona. 
Troškove stanovanja u stanu za službene potrebe podmiruje zastupnik.

Članak 22. 
Zastupnik iz članka 5. stavka 2. i 3. ovoga Zakona ima pravo na godišnji odmor u trajanju 30 radnih dana. 
Rješenje o godišnjem odmoru zastupnika donosi tajnik Sabora Republike Hrvatske.

Članak 23. 
Zastupnik ima pravo na životno osiguranje. 
Odluku o vrsti osiguranja donosi radno tijelo doma Sabora kojem su ti poslovi stavljeni u djelokrug poslovnikom doma Sabora.

Članak 24. 
Zastupnik kojem je priznata stalna novčana naknada s pravima iz radnog odnosa u Saboru Republike Hrvatske, osim u slučaju prestanka zastupničke dužnosti predviđene člankom 8. točkom 3. i 4. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 22/92.), ima pravo, od dana prestanka zastupničke dužnosti, primati stalnu novčanu naknadu kroz vrijeme od šest mjeseci, odnosno još šest mjeseci ako u tom vremenu stječe pravo na mirovinu. 
Pravo iz stavka 1. ovoga članka zastupnik ne može, odnosno prestaje koristiti: 
- ako ispuni jedan od uvjeta za starosnu mirovinu prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju, 
- ako zasnuje radni odnos, 
- ako je stalnu novčanu naknadu s pravima iz radnog odnosa u Saboru Republike Hrvatske počeo ostvarivati na osobni zahtjev u roku kraćem od šest mjeseci prije isteka vremena na koje je biran. 
Pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se podnošenjem osobnog zahtjeva radnom tijelu doma Sabora kojem su ti poslovi stavljeni u djelokrug Poslovnikom doma Sabora. 
Vrijeme primanja stalne novčane naknade uračunava se u staž osiguranja.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25. 
Ministar financija donijet će pravilnik iz Članka 13. stavka 2. ovoga Zakona najkasnije 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 39/92.).

Članak 26. 
Danom stupanja na snagu Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 39/92) prestaje vrijediti: 
- Odluka o zastupničkom paušalu ("Narodne novine", br. 50/76,21/84. i 53/90.); 
- Odluka o naknadi troškova zastupnicima Sabora putnih troškova u vršenju zastupničke funkcije odlaskom u izbornu jedinicu (Klasa:121-01/90-01/05, od 6. srpnja 1990.); 
- Odluka o dnevnici zastupnika u Saboru za vrijeme zasjedanja Sabora i njegovih radnih tijela (Klasa: 121-02/91-01/02, od 24. lipnja 1991.); 
- Odluka o naknadi umirovljenicima za obavljanje funkcije u Saboru Republike Hrvatske (Klasa: 121-01/90-01/04, 6. studenoga 1990.); 
- Odluka o funkcionalnom dodatku (Klasa: 121-01/9-01/03, od 6. studenoga 1990.); 
- odredbe odnoseće na zastupnike Sabora Republike Hrvatske Zakona o osobnim dohocima i drugim primanjima funkcionara koje bira ili imenuje Sabor...("Narodne novine", br. 19/90.) i Odluke o utvrđivanju koeficijenata za obračun osobnih dohodaka funkcionara koje bira ili imenuje Sabor Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske i utvrđivanju osobnih dohodaka članova tijela koje imenuje predsjednik Republike ("Narodne novine", br. 42/90. i 43/90.).

Članak 27. 
Odredbe članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 75/92.) primjenjuju se od 1. listopada 1992., a odredbe članka 5. toga Zakona od 1. studenoga 1992.

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE 
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim 

UKAZ 
o proglašenju Zakona o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske 

Proglašavam Zakon o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske, koji je Sabor Republike Hrvatske donio na skupnoj sjednici Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1992, Vijeća općina 26. lipnja 1992. i Vijeća udruženog rada 26. lipnja 1992. 

Broj: PA4-58/1-92 
Zagreb, 26. lipnja 1992. 

Predsjednik Republike Hrvatske 
dr. Franjo Tuđman, v. r. 




ZAKON 
o pravima zastupnika u Saboru Republike Hrvatske 

I. TEMELJNE ODREđBE 

Članak 1. 
Ovim Zakonom uređuju se prava zastupnika u Saboru Republike Hrvatske na primanja, naknade i druga prava u obavljanju zastupničke dužnosti. 

Članak 2. 
Zastupnici prema ovom Zakonu ostvaruju pravo na: 
- stalnu novčanu naknadu; 
- naknade određenih materijalnih troškova i 
- druga prava u svezi s obavlažtenjem zastupničke dužnosti. 

Članak 3. 
Novčana sredstva za ostvarivanje, ovim Zakonom utvrđenih, prava zastupnika osiguravaju se Saboru Republike Hrvatske u Državnom proračunu Republike Hrvatske. 

Članak 4. 
Prava utvrđena ovim Zakonom zastupnici ostvaruju od dana verifikacije mandata zastupnika do dana prestanka mandata zastupnika, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. 

II. STALNA NOVČANA NAKNADA
Članak 5. 
Zastupnik ima pravo na stalnu novčanu naknadu koja mu se isplaćuje unatrag. 
Zastupnik izabran za predsjednika ili potpredsjednika doma Sabora, predsjednika ili potpredsjedniha radnog tijela doma Sabora ili člana radnog tijela doma Sabora stalnu novčanu naknadu ostvaruje u Saboru Republike Hrvatske s pravima, obvezama i odgovornostima iz radnog odnosa. 
Ostali zaposleni mogu stalnu novčanu naknadu ostvariti s pravima, obvezama i odgovornostima iz radnog odnosa u Saboru Republike Hrvatske, na osobni zahtjev od dana zaprimanja zahtjeva. 

Članak 6. 
Stalna novčana naknada iz članka 5., stavka 2 i 3. ovoga Zakona osnovica je za ostvarivanje prava i obveza zastupnika iz zdravstvenog, mirovinsko-invalidskog osiguranja i radnog odnosa. 
Stalna novčana naknada zastupnika iz članka 5. ovoga Zakona ulazi u ukupan prihod građana za plaćanje poreza. 

Članak 7. 
Stalna novčana naknada utvrđuje se množenjem osnovice s utvrđenim koeficijentom i tako dobivena svota uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža zastupnika, a najviše do 20%. 
Osnovicu na temelju podatka Republičkog zavoda za statistiku o prosječno mjesečno isplaćenoj čistoj plaći po zaposlenom u gospodarstvu Republike za prethodni mjesec, objavljuje Vlada Republike Hrvatske. 

Članak 8. 
Koeficijent za utvrđivanje stalne novčane naknade određuje se prema značaju zastupničke dužnosti i to: 

koeficijent 
- predsjednik Zastupničkog doma i Sabora 7,0 
- predsjednik županijskog doma 6,8 
- potpredsjednik doma 6,5 
- predsjednik radnog tijela doma 6,0 
- potpredsjednik radnog tijela doma 5,5 
- član radnog tijela doma 5,0 
- zastupnik 4,5 

Za utvrđivanje stalne novčane naknade zastupniku izabranom na dvije ili više dužnosti iz prethodnog stavka primjenjuje se povoljnije određeni koeficijent. 

Članak 9. 
Pravo pojedinog zastupnika na stalnu novčanu naknadu rješenjem utvrđuje Administrativna komisija Sabora Republike Hrvatske. 

III. NAKNADE MATERIJALNIH TROŠKOVA
Članak 10. 
Zastupnik u obavljanju zastupničke dužnosti, iz sredstava za materijalne troškove Sabora Republike Hrvatske, ima pravo na naknadu: 
- povećanih materijalnih troškova u mjesečnom paušalnom iznosu (zastupnički paušal), 
- troškova prijevoza u javnom željezničkom, cestovnom, riječnom, pomorskom i gradskom prometu na području Republike Hrvatske (besplatan prijevoz), 
- troškova na službenom putovanju (dnevnica, noćenje i prijevoz), 
- troškova za odvojeni život od obitelji. 

1. Zastupnički paušal 

Članak 11. 
Zastupnik ima pravo na zastupnički paušal za povećane materijalne troškove u obavljanju zastupničke dužnosti u mjesečnoj svoti od 10 dnevnica za službeno putovanje u Republici Hrvatskoj. 
Odluku o visini i načinu isplate zastupničkog paušala donosi Administrativna komisija Sabora Republike Hrvatske. 
Zastupnički paušal ne podliježe oporezivanju. 

2. Besplatan prijevoz sredstvima javnog prometa 

Članak 12. 
Zastupnik, uz predočenje zastupničke iskaznice, ima pravo na besplatan prijevoz u željezničkom, cestovnom, riječnom, pomorskom i javnom gradskom prometu u svim pravcima na području Republike Hrvatske i za neograničen broj putovanja. 
Prijevoznici javnog prometa, za izvršene usluge prijevoza iz stavha 1. ovoga članka, imaju pravo na naknadu koja im se isplaćuje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u skladu s pravilnikom kojeg donosi ministar financija 

3. Naknada troškova za službeno putovanje 

Članak 13. 
Zastupnik upućen na službeno putovanje ima pravo na naknadu troškova: dnevnicu, podmirenje troškova noćenja i prijevoza. 
Službenim putovanjem smatra se obavljanje poslova izvan sjedišta Sabora Republike Hrvatske ili izvan mjesta stanovanja zastupnika na koje je zastupnik upućen putnim nalogom. 
Smatra se službenim putovanjem dolazak zastupnika iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona na zasjedanje doma Sabora i njegovih radnih tijela. 
Putni nalog izdaje tajnik Sabora Republike Hrvatske. 

Članak 14. 
Dnevnica za službeno putovanje u zemlji bez troškova noćenja utvrđuje se u visini do 10% prosječno mjesečno isplaćene čiste plaće po zaposlenom u gospodarstvu Republike Hrvatske za prethodna tri mjeseca. 
Troškovi noćenja priznaju se na temelju priloženog račune do visine cijene noćenja u hotelu "A"- kategorije u mjestu noćenja. 
Visina dnevnice određuje se na način predviđen za korisnike sredstava Državnog proračuna kojima se ti troškovi priznaju u materijalne troškove. 

Članak 15. 
Dnevnica za službeno putovanje u inozemstvo određuje se u visini i na način predviđen za korisnike sredstava državnog proračuna kojima se ti troškovi priznaju u materijalne troškove. 

Članak 16. 
Dnevnica za službeno putovanje obračunava se od vremena polaska na službeno putovanje do vremena povratka. 
Za službeno putovanje koje traje 8 - 12 sati isplaćuje se polovica dnevnice, a za službeno putovanje koje traje od 12-24 sata isplaćuje se puna dnevnica. 

Članak 17. 
Zastupnik na temelju putnog naloga ima pravo koristiti zrakoplov, kola za spavanje ili brodsku kabinu i naknadu troškova prijevoza na temelju priložene putne karte ili računa. 
Zastupnik ne temelju putnog naloga ima pravo koristiti automobil u osobnom vlasništvu u slučaju hitnosti ili ako do mjesta u koje je upućen nema javnog prometa i naknadu po jednom kilometru prijeđenog puta do visine koja ne može biti veća od 30% prodajne cijene litre benzina 98 oktana. 
Umjesto prijevoza iz stavka 1. ovoga članka zastupnik može koristiti automobil u osobnom vlasništvu s pravom na naknadu u visini cijene prijevoza mogućim sredstvom javnog prometa. 

4. Naknada za odvojeni život od obitelji 

Članak 18. 
Zastupnik iz članka 5. stavka 2. i 3. ovoga Zakona koji zbog obavljanja zastupničke dužnosti mora boraviti izvan mjesta zajedničkog prebivališta obitelji ima pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji u visini do 70% prosječno mjesečno isplaćene čiste plaće po zaposlenom u gospodarstvu Republike Hrvatske za prethodna tri mjeseca. 
Visina naknade za odvojeni život od obitelji određuje se na način predviđen za korisnike sredštava Državnog proračuna kojima se ti troškovi priznaju u materijalne troškove. 

IV. DRUGA PRAVA 

Članak 19. 
Zastupnik ima pravo na radni prostor u Saboru Republike Hrvatske, odnosno u izbornoj jedinici u radnom prostoru lokalne samouprave i uprave. 

Članak 20. 
Zastupnik iz članka 5., stavka 2. i 3. ovoga Zakona, sa prebivalištem izvan grada Zagreba, za vrijeme obavljanja dužnosti ima pravo na stan za službene potrebe. 
Troškove stanovanja u stanu za službene potrebe podmiruje zastupnik. 

Članak 21. 
Zastupnik iz članka 5., stavka 2. i 3. ovoga Zakona ima pravo na godišnji odmor u trajanju 30 radnih dana. 
Rješenje o godišnjem odmoru zastupnika donosi tajnik Sabora Republike Hrvatske. 

Članak 22. 
Zastupnik ima pravo na životno osiguranje. Odluku o vrsti osiguranja donosi Administrativna komisija Sabora Republike Hrvatske. 

Članak 23. 
Zastupnik koji je izabran na jednu od dužnosti navedenih u članku 5., stavku 2. i 3. ovoga Zakona, osim u slućaju prestanka zastupničke dužnosti predviđenih člankom 8., točkom 3. i 4. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine". br. 22/92.), ima pravo nastaviti primanje stalne novčane naknade prema odredbama ovoga Zakona od dana prestanka dužnosti dok se ne zaposli ili ne stekne pravo na mirovinu, i to: 
- šest mjeseci; 
- do godinu dana, ako u tom vremenu stječe pravo na mirovinu do ispunjenja jednog od uvjeta za starosnu mirovinu prema propisima o mirovinsko-invalidskom osiguranju. 
Pravo iz prethodnog stavka ostvaruje se podnošenjem osobnog zahtjeva Administrativnoj komisiji Sabora. 
Vrijeme primanja stalne novčane naknade uračunava se u staž osiguranja. 

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 

Članak 24. 
Ministar financija donijet će pravilnik iz članka 12., stavka 2. ovoga Zakona najkasnije 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 

Članak 25. 
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti: 
- Odluka o zastupničkom paušalu ("Narodne novine", br. 50/76., 21/84. i 53/90.); 
- Odluka o naknadi troškova zastupnicima Sabora putnih troškova u vršenju zastupničke funkcije odlaskom u izbornu jedinicu (Klasa: 121-01/90-01/05, od 6. srpnja 1990.); 
- Odluka o dnevnici zastupnika u Saboru za vrijeme zasjedanja Sabora i njegovih radnih tijela (Klasa: 12102/91-01/02, od 24. lipnja 1991:); 
- Odluka o naknadi umirovljenicima za obavljanje funkcije u Saboru Republike Hrvatske (Klasa: 121-01/9001/04. od 6. studenoga 1990.); 
- Odluka o funkcionalnom dodatku (Klasa: 121-01/901/03, od 6. studenoga 1990.); 
- odredbe odnoseće na zastupnike Sabora Republike Hrvatske Zakona o osobnim dohocima i drugim primanjima funkcionara koje bira ili imenuje Sabor. . . ("Narodne novine", br.19/90.) i Odluke o utvrđivanju koeficijenata za obračun osobnih dohodaka funkcionara koje bira ili imenuje Sabor Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske i utvrđivanju osobnih dohodaka članova tijela koje imenuje predsjednik Republike ("Narodne novine", br. 42/90. i 43/90.). 

Članak 26. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", a primjenjivat će se od dana konstituiranja Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. 

Klasa: 120-02/92-01/01 
Zagreb, 26. lipnja 1992. 

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE 

Predsjednik Društveno-političkog vijeća 
Vice Vukojević, dipl. iur., v. r. 
Predsjednik Vijeća općina 
Luka Bebić, dipl. ing., v. r. 
Predsjednik Vijeća udruženog rada 
mr. Ivan Matija, v. r. 
Predsjednik Sabora 
dr. Žarko Domljan, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica

HRVATSKI SABOR
1359
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA
Proglašavam Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 4. srpnja 2002.
Broj: 01-081-02-2643/2
Zagreb, 8. srpnja 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Crkva ili vjerska zajednica drukčijeg naziva (u daljnjem tekstu: vjerska zajednica) u smislu ovoga Zakona je zajednica fizičkih osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovjedi jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere (u daljnjem tekstu: vjernici) upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija).
Članak 2.
Vjerske zajednice samostalno i slobodno određuju unutarnju organizaciju; tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti; tijela i osobe koje predstavljaju vjersku zajednicu i njene organizacijske oblike; sadržaj i način očitovanja vjere; održavanje veza sa svojom središnjicom i drugim vjerskim zajednicama; udruživanje s drugim vjerskim zajednicama; i druga pitanja svoga djelovanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
Članak 3.
(1) Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima.
(2) Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom djelovanju ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja.
Članak 4.
Vjerska zajednica ne smije djelovati sa sadržajem i načinom obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere koji su protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana.
Članak 5.
(1) Vjerske zajednice koje djeluju kao pravne osobe u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: postojeće vjerske zajednice) upisuju se u Evidenciju podnošenjem prijave za upis.
(2) Zajednice vjernika koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ne djeluju kao vjerske zajednice ili koje će se osnovati nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: novoosnovane vjerske zajednice), upisuju se u Evidenciju podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev za upis u Evidenciju mogu podnijeti one zajednice vjernika koje su do dana podnošenja zahtjeva najmanje pet godina djelovale kao udruge s pravnom osobnošću.
Članak 6.
(1) Evidenciju vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
(2) U Evidenciju, pored vjerskih zajednica mogu se upisati i njihovi organizacijski oblici za koje to zatraži vjerska zajednica, te zajednice vjerskih zajednica, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom za upis postojećih vjerskih zajednica.
(3) Vjerske zajednice, njihovi organizacijski oblici i zajednice vjerskih zajednica, neprofitne su pravne osobe.
Članak 7.
(1) Ovim se Zakonom ne sprječava ili ograničava osnivanje i djelovanje udruga s pravnom osobnošću ili bez pravne osobnosti koje su fizičke osobe osnovale radi ostvarivanja svojih vjerskih uvjerenja i slobode vjeroispovijedi.
(2) Udruge iz stavka 1. ovoga članka nemaju položaj vjerskih zajednica i ne mogu stjecati i ostvarivati prava koja prema odredbama ovoga Zakona ili drugih zakona imaju vjerske zajednice.
Članak 8.
(1) Vjerska zajednica u javnom djelovanju uz naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu može rabiti naziv na drugom jeziku i pismu.
(2) Riječ »Hrvatska«, njene izvedenice, kao i prijevodi istih, te grb i zastava Republike Hrvatske mogu se unijeti u naziv i obilježja vjerske zajednice na način kojim se ističe ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.
(3) Naziv i obilježja vjerske zajednice ne smiju sadržavati službene nazive drugih država i njihova obilježja.
(4) Vjerska zajednica koja je prema pravu vjerske zajednice dio vjerske zajednice sa sjedištem izvan područja Republike Hrvatske može rabiti naziv te vjerske zajednice u svom nazivu.
(5) Naziv i obilježja vjerske zajednice ne smiju biti istovjetni nazivu i obilježjima vjerske zajednice koja je ranije upisana u Evidenciju.
Članak 9.
(1) Pitanja od zajedničkog interesa za Republiku Hrvatsku i neku ili više vjerskih zajednica mogu se uređivati i ugovorom kojeg sklapaju Vlada Republike Hrvatske i vjerska zajednica.
(2) Radi provedbe akata koji uređuju odnose države i vjerskih zajednica, kao i drugih pitanja od značenja za položaj i djelovanje vjerskih zajednica, Vlada Republike Hrvatske osniva Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama.
II. POSEBNE ODREDBE
a) Vjerski obredi
Članak 10.
(1) Vjerske zajednice slobodno obavljaju vjerske obrede u svojim ili zakupljenim odnosno iznajmljenim zgradama ili prostorijama koje prema posebnim propisima ispunjavaju uvjete za okupljanje većeg broja osoba, te na otvorenim prostorima vjerskih objekata i na grobljima.
(2) Vjerski obredi mogu se obavljati i na drugim otvorenim prostorima. Radi nesmetanog obavljanja vjerskog obreda, o mjestu i vremenu vjerskog obreda vjerska zajednica obavijestit će nadležnu policijsku upravu najkasnije 48 sati prije njegovog održavanja.
(3) Vjerske zajednice i sudionici vjerskog obreda na otvorenom prostoru imaju prava i obveze koje imaju organizator i sudionici javnog okupljanja prema propisima o javnom okupljanju.
b) Vjerske škole i učilišta
Članak 11.
(1) Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, osnivati škole i učilišta bilo kojeg stupnja.
(2) Vjerske zajednice imaju pravo osnovati i vjerske škole i vjerska učilišta bilo kojeg stupanja koji stječu pravnu osobnost i pravo javnosti pod uvjetima i po postupku propisanim zakonom.
c) Nepovredivost prostora vjerskih zajednica
Članak 12.
Zgrade i prostorije namijenjene obavljanju vjerskih obreda nepovredive su, osim u slučajevima i pod uvjetima i na način propisanim posebnim zakonom.
d) Vjerski odgoj i nastava vjeronauka u odgojnim i obrazovnim ustanovama
Članak 13.
(1) Na traženje roditelja ili skrbnika u ustanovama predškolskog odgoja, program predškolskog odgoja sadrži vjerski odgoj. Vjerski se odgoj ustrojava sukladno zakonu te ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.
(2) Na traženje roditelja ili skrbnika učenika mlađih od 15 godina te na osnovi zajedničke izjave roditelja, odnosno skrbnika i učenika od 15 godina i starijih, u osnovnim školama i srednjim školama ustrojava se nastava vjeronauka kao izbornog predmeta sukladno propisanom nastavnom planu i programu te ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.
(3) Vjerski odgoj u ustanovama predškolskog odgoja i nastavu vjeronauka u osnovnim i srednjim školama izvode osobe koje ispunjavaju uvjete utvrđene propisima i ugovorima iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Ministarstvo nadležno za predškolski odgoj, osnovno školstvo i srednje školstvo, na prijedlog vjerske zajednice, daje suglasnost na programe vjerskog sadržaja koji se ostvaruju u ustanovama predškolskog odgoja, donosi plan i program nastave vjeronauka u osnovnim školama i srednjim školama, te odobrava udžbenike i didaktička sredstva.
(5) Vjerski odgoj u ustanovama predškolskog odgoja i nastava vjeronauka u osnovnim školama i srednjim školama odvojeni su od vjerskog odgoja i vjeronauka u vjerskim zajednicama. Pod uvjetima iz stavka 1. i 2. ovoga članka djeca, odnosno učenici imaju pravo sudjelovati u predškolskom odgoju, odnosno nastavi vjeronauka bez obzira sudjeluju li u vjerskim aktivnostima koje se provode izvan predškolskog odgoja, odnosno osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja.
e) Dušobrižnička pomoć u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi
Članak 14.
Vjerskoj zajednici jamči se pravo na dušobrižništvo vjernika koji se nalaze u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi. Način ostvarivanja ovog prava uredit će se ugovorom između vjerske zajednice i osnivača ovih ustanova.
f) Dušobrižništvo u kaznionicama i zatvorima
Članak 15.
Vjerskoj zajednici jamči se pravo na dušobrižništvo njenih vjernika koji se nalaze u kaznionicama i zatvorima. Način ostvarivanja ovog prava uredit će se ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.
g) Dušobrižništvo pripadnika Oružanih snaga i policije
Članak 16.
Vjerska zajednica ima pravo na dušobrižništvo svojih vjernika pripadnika Oružanih snaga i policije, te drugih osoba stalno zaposlenih u Oružanim snagama i policiji, i članova njihovih obitelji pod uvjetima i na način uređen ugovorom s Vladom Republike Hrvatske.
h) Sredstva za djelovanje vjerskih zajednica
Članak 17.
(1) Vjerska zajednica stječe sredstva:
– prihodima od svoje imovine,
– iz dobiti trgovačkih društava kojih su imatelji dionica ili udjela,
– obavljanjem karitativne, odgojno-obrazovne, kulturne, umjetničke ili druge opće korisne djelatnosti, te prodajom vjerskih izdanja ili suvenira,
– od pružanja vjerskih usluga,
– od nasljedstva i darova,
– od dobrovoljnih priloga (u novcu, uslugama ili radovima) fizičkih i pravnih osoba.
(2) Vjerskoj zajednici odobrit će se sredstva iz državnog proračuna čija će se godišnja visina određivati ovisno o vrsti i značaju njenih vjerskih objekata (kulturnom, povijesnom, umjetničkom i sl.), te o djelovanju vjerske zajednice na odgojno-obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom i kulturnom području i njenom doprinosu nacionalnoj kulturi, kao i humanitarnom i općekorisnom djelovanju vjerske zajednice.
(3) Vjerskoj zajednici može se iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne samouprave i proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave dodijeljivati i namjenska potpora, osobito za izgradnju i obnovu objekata vjerske zajednice.
(4) Vjerska zajednica podnosi nadležnom tijelu obrazloženi zahtjev za dodjelu sredstava iz stavka 2. i 3. ovoga članka.
(5) Vjerska zajednica ne plaća porez na promet nekretnina kada stječe vjerske objekte ili zemljište za izgradnju vjerskih objekata bez obzira na način stjecanja ovih nekretnina.
(6) Vjerska zajednica ne plaća porez na priloge koje joj daju građani i pravne osobe. Pravne i fizičke osobe ne plaćaju porez na dobit, odnosno porez na dohodak do visine propisane Zakonom o porezu na dobit i Zakonom o porezu na dohodak.
(7) Vjerska zajednica ne plaća carinu i porez na predmete, koje prima od stranih vjerskih zajednica, te drugih stranih pravnih i fizičkih osoba, koji vjerskoj zajednici, odnosno njenim svećenicima i drugim vjerskim službenicima služe za obavljanje vjerskih poslova.
(8) Vjerska zajednica i njeni ustrojstveni oblici koji su stekli pravnu osobnost upisom u Evidenciju za svoje obveze odgovaraju svaki cijelom svojom imovinom, u skladu sa zakonom.
i) Socijalna prava vjerskih službenika i polaznika vjerskih škola i učilišta
Članak 18.
(1) Svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja, prava iz zdravstvenog osiguranja i prava po osnovi socijalne skrbi sukladno posebnim propisima.
(2) Radi obavljanja vjerskih poslova vjerska zajednica može stupati u pravne odnose i sklapati ugovore o radu s vjerskim službenicima i namještenicima. Vjerski službenici i namještenici s kojima je vjerska zajednica sklopila ugovor o radu ostvaruju prava iz radnog odnosa i po osnovi rada jednako kao i drugi zaposlenici.
(3) Redoviti polaznici vjerskih škola i vjerskih učilišta za pripremanje svećenika i drugih vjerskih službenika ostvaruju prava na zdravstvenu zaštitu, doplatak za djecu, mirovinsko i invalidsko osiguranje i prava socijalne skrbi, prava u javnom prometu, pod uvjetima i na način kako ih ostvaruju polaznici javnih škola i učilišta.
j) Pristup vjerskih zajednica sredstvima javnog priopćavanja
Članak 19.
Vjerska zajednica može obavljati djelatnost javnog priopćavanja sukladno posebnim propisima, te ima pravo pristupa i sredstvima javnog priopćavanja u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno sporazumu kojeg zaključuje s pravnim osobama koje obavljaju djelatnost javnog priopćavanja.
III. EVIDENCIJA VJERSKIH ZAJEDNICA
a) Upis u Evidenciju
Članak 20.
Postojeće vjerske zajednice u prijavi za upis u Evidenciju iskazuju sljedeće podatke:
– o nazivu vjerske zajednice,
– o sjedištu vjerske zajednice,
– o službi osobe ovlaštene za zastupanje vjerske zajednice,
– o pečatu i štambilju, koje u svom djelovanju rabi vjerska zajednica (dostavom otiska).
Članak 21.
(1) Novoosnovana vjerska zajednica upisuje se u Evidenciju podnošenjem zahtjeva za upis koji sadrži podatke iz članka 20. ovoga Zakona. Uz zahtjev za upis dostavljaju se:
– akt iz kojeg je vidljivo da vjerska zajednica ima najmanje 500 vjernika,
– akt iz kojeg je vidljiv sadržaj i način očitovanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, područje i način djelovanja vjerske zajednice,
– akt iz kojeg je vidljivo da je novoosnovana vjerska zajednica kao zajednica vjernika prije podnošenja zahtjeva bila upisana u registar udruga najmanje pet godina.
(2) Ako je novoosnovana vjerska zajednica dio vjerske zajednice sa sjedištem u inozemstvu prema pravu te vjerske zajednice, zahtjevu za upis u Evidenciju mora priložiti suglasnost nadležnoga središnjeg tijela vjerske zajednice sa sjedištem u inozemstvu.
Članak 22.
(1) Ministarstvo rješenjem o upisu vjerske zajednice u Evidenciju utvrđuje:
– naziv i sjedište vjerske zajednice,
– datum upisa i evidencijski broj pod kojim se vjerska zajednica upisuje u Evidenciju,
– utvrđenje da vjerska zajednica danom upisa stječe svojstvo pravne osobe u smislu ovoga Zakona,
– službu osobe ovlaštene za zastupanje vjerske zajednice.
(2) Odbit će se prijava, odnosno zahtjev za upis u Evidenciju ako Ministarstvo ocijeni da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda vjernika i drugih građana ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. ovoga Zakona.
(3) Protiv rješenja o upisu ili odbijanju upisa u Evidenciju može se pokrenuti upravni spor.
b) Brisanje iz Evidencije
Članak 23.
(1) Ministarstvo donosi rješenje o brisanju vjerske zajednice iz Evidencije u sljedećim slučajevima:
– ako nadležno tijelo vjerske zajednice donese odluku o njenom prestanku,
– ako tijelo sudbene vlasti pravomoćno utvrdi da vjerska zajednica svojim djelovanjem poziva ili potiče na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju ili drugi oblik nesnošljivosti među građanima Republike Hrvatske,
– ako Ministarstvo u provođenju nadzora nad djelovanjem vjerske zajednice utvrdi da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana.
(2) Protiv rješenja o brisanju iz Evidencije može se pokrenuti upravni spor.
Članak 24.
(1) U slučajevima prestanka vjerske zajednice provodi se postupak njene likvidacije po postupku i na način propisan za likvidaciju udruge.
(2) Nakon što se podmire dugovi vjerske zajednice o njenoj preostaloj imovini odlučit će se na način određen aktima vjerske zajednice. Ako aktima vjerske zajednice ništa nije određeno imovina vjerske zajednice postaje vlasništvo Republike Hrvatske.
Članak 25.
(1) Ministarstvo obavlja nadzor nad provođenjem ovoga Zakona.
(2) Nadležna ministarstva provode nadzor nad djelovanjem vjerskih zajednica u područjima njihove nadležnosti.
Članak 26.
(1) Ministar nadležan za poslove opće uprave pravilnikom propisuje obrasce i način vođenja Evidencije.
(2) Evidencija je javna.
(3) Vjerske zajednice dužne su prijaviti radi upisa u Evidenciju svaku promjenu podataka iz članka 22. ovoga Zakona.
Članak 27.
Odredbe ovoga Zakona kojima su uređena prava i obveze vjerskih zajednica odgovarajuće se primjenjuju na organizacijske oblike vjerskih zajednica i zajednice vjerskih zajednica koji su upisani u Evidenciju, te na njihov upis i brisanje iz Evidencije vjerskih zajednica.
Članak 28.
U pitanjima postupka upisa ili brisanja iz Evidencije, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 29.
(1) Postojeće vjerske zajednice dužne su prijavu podataka za upis u Evidenciju dostaviti Ministarstvu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ako vjerske zajednice ne postupe u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka ne mogu steći niti ostvarivati prava koja imaju prema odredbama ovoga Zakona i drugih zakona.
Članak 30.
Nadležni će ministri donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podzakonske propise, za čije su donošenje ovlašteni prema odredbama ovoga Zakona.
Članak 31.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Narodne novine«, br. 14/78. i 52/88.).
Članak 32.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 070-03/01-01/01
Zagreb, 4. srpnja 2002.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.