Zakon o nasljeđivanju i drugi propisi Republike Hrvatske

  PREPORUKA:
  PREGLED USLUGA ZA PODUZETNIKE - LINK NA INFORMACIJE - INTERNET USLUGE
  SAZNAJTE KAKO USPJEŠNO PROMOVIRATI SVOJE PROIZVODE ILI USLUGE >>LINK
Detaljan pregled zakona i drugih propisa Republike Hrvatske
First page | Prev | Next | Last page |

Zakon o nasljeđivanju


  

Narodne novine br.: 48 - Datum: 26.03.2003. - Interni ID: 20030604


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o nasljeđivanju

HRVATSKI SABOR
604
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O NASLJEĐIVANJU
Proglašavam Zakon o nasljeđivanju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 11. ožujka 2003.
Broj: 01-081-030-922/2
Zagreb, 18. ožujka 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O NASLJEĐIVANJU
D I O  P R V I
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje pravo nasljeđivanja.
(2) Ovim se Zakonom uređuju pravila po kojima sud, druga tijela i ovlaštene osobe postupaju u nasljednim stvarima.
Članak 2.
(1) Sve su fizičke osobe pod istim pretpostavkama ravnopravne u nasljeđivanju.
(2) Stranci su, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nasljeđivanju ravnopravni s državljanima Republike Hrvatske. Uzajamnost se predmnijeva, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev osobe koja u tome ima pravni interes.
Članak 3.
(1) Nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti.
(2) Svaku se fizičku osobu može naslijediti.
Članak 4.
(1) Umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik).
(2) Svaka je osoba sposobna naslijediti ako zakonom nije što drugo određeno.
(3) Nasljedno se pravo stječe po odredbama ovoga Zakona, a na temelju oporuke ili na temelju zakona.
(4) Nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Stjecatelj nasljednog prava može ga se po odredbama ovoga Zakona odreći, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao.
Članak 5.
(1) Tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik.
(2) Ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.
(3) Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.
Članak 6.
Smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.
Članak 7.
(1) Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika, a i da pravo svojega nasljednika ograniči i optereti, na način i u granicama određenima ovim Zakonom.
(2) Zbog zaštite opravdanih interesa članova uže obitelji ovim se Zakonom određuje koja prava glede ostavine pripadaju članovima uže obitelji, makar i protiv ostaviteljeve volje, te se postavljaju granice oporučnim i drugim raspolaganjima za slučaj smrti.
D I O  D R U G I
PRAVNI TEMELJ NASLJEĐIVANJA
G l a v a  p r v a
NASLJEĐIVANJE NA TEMELJU ZAKONA
Zakonski nasljednici
Članak 8.
(1) Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci.
(2) Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.
(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju po nasljednim redovima.
(4) Nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.
I. NASLJEDNI REDOVI
1. Prvi nasljedni red
Ostaviteljevi potomci i bračni drug
Članak 9.
(1) Ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju na jednake dijelove.
Pravo predstavljanja
Članak 10.
Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka.
2. Drugi nasljedni red
Ostaviteljevi roditelji i bračni drug
Članak 11.
(1) Ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug.
(2) Ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug.
(3) Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu.
(4) Ako iza ostavitelja nije ostao bračni drug, ostaviteljevi roditelji nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove.
(5) Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj.
Ostaviteljeva braća i sestre i njihovi potomci
Članak 12.
(1) Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
(2) Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci, kako je određeno u stavku 1. ovoga članka.
(3) U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.
Ako je jedan roditelj umro bez potomstva
Članak 13.
Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, kako je određeno u članku 12. ovoga Zakona.
3. Treći nasljedni red
Ostaviteljevi djedovi i bake
Članak 14.
(1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke, ni bračnog druga, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi djedovi i bake.
(2) Jednu polovicu ostavine nasljeđuju djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majčine strane.
Prava djeda i bake iste loze
Članak 15.
(1) Djed i baka iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
(2) Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, njegovi unuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
(3) U svemu ostalome za nasljedno pravo djeda i bake jedne loze i njihovih potomaka vrijede pravila po kojima nasljeđuju ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci.
Ako su djed i baka jedne loze umrli bez potomstva
Članak 16.
Ako su djed i baka jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili nijednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju djed i baka druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljnji potomci, kako je određeno u članku 15. ovoga Zakona.
4. Četvrti nasljedni red
Pradjedovi i prabake
Članak 17.
(1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i prabake.
(2) Jednu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane, a drugu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s majčine strane.
Članak 18.
(1) Od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i prabakama s očeve strane jednu polovicu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegova djeda po ocu, a drugu polovicu roditelji njegove bake po ocu.
(2) I pradjedovi i prabake s majčine strane nasljeđuju na način određen u stavku 1. ovoga članka dio koji im pripada.
(3) Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nasljeđuje predak koji mu je bio bračni drug.
(4) Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nasljeđuje drugi par iste loze.
(5) Ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nasljeđuju pradjedovi i prabake druge loze.
5. Ostali nasljedni redovi 
Ostali predci
Članak 19.
Iza pradjedova i prabaka ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi predci, redom, po pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove prabake.
Ošasna ostavina
Članak 20.
(1) Ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.
(2) Pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Republike Hrvatske.
(3) Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području Republike Hrvatske, a imao je boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravište na području Republike Hrvatske.
(4) Ako ostavitelj u trenutku smrti na području Republike Hrvatske nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske.
II. POSEBNE odredbe za neke nasljednike
1. Potomci
Članak 21.
Djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci.
2. Posvojčad u slučaju srodničkog posvojenja
Članak 22.
(1) Srodničkim posvojenjem međusobno stječu posvojitelj i njegovi srodnici s jedne strane, te posvojče i njegovi potomci s druge strane, pravo zakonskog nasljeđivanja.
(2) Srodničkim posvojenjem prestaje međusobno pravo zakonskog nasljeđivanja između posvojčeta i njegovih krvnih srodnika.
(3) Ako dijete posvoji maćeha ili očuh, ne prestaje nasljedno pravo između posvojčeta i roditelja koji je u braku s posvojiteljem, te krvnih srodnika tog roditelja.
3. Posvojčad u slučaju roditeljskog posvojenja
Članak 23.
(1) Roditeljskim posvojenjem stječu međusobno posvojitelj i posvojče pravo zakonskog nasljeđivanja krvnih srodnika u ravnoj lozi, tako da posvojče i posvojčetovi potomci imaju prema posvojitelju nasljedna prava kao da su posvojiteljeva djeca, odnosno daljnji posvojiteljevi potomci, a posvojitelj i njegovi predci imaju prema posvojčetu i njegovim potomcima jednaka nasljedna prava kao da je posvojitelj posvojčetu roditelj, a posvojiteljevi predci da su posvojčetovi predci.
(2) Posvojče iz roditeljskog posvojenja i njegovi potomci ne nasljeđuju na temelju zakona posvojiteljeve pobočne srodnike, njegova bračnog druga, a ni njegovu posvojčad koja su to na temelju roditeljskog posvojenja, kao ni potomke takve posvojčadi.
(3) Roditeljskim posvojenjem prestaju međusobna prava nasljeđivanja posvojčeta i njegovih krvnih srodnika. Iznimno od toga, roditeljskim se posvojenjem ne dira u nasljedno pravo posvojčeta i njegovih potomaka prema posvojčetovu roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te krvnim srodnicima tog roditelja.
Članak 24.
Posvojče i njegovi potomci ne mogu naslijediti posvojitelja ako je posvojitelj podnio zahtjev za prestanak posvojenja, a nakon njegove smrti, na zahtjev zainteresirane osobe nastavi se postupak pa se utvrdi opravdanost zahtjeva.
4. Bračni i izvanbračni drug
Članak 25.
(1) Pravo nasljeđivanja između bračnih drugova prestaje rastavom braka i poništajem braka.
(2) Bračni drug nema pravo na nasljedstvo:
1) ako je ostavitelj podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a nakon ostaviteljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani;
2) ako njegov brak s ostaviteljem bude proglašen nepostojećim, ili bude poništen poslije ostaviteljeve smrti iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao ili morao znati u vrijeme sklapanja braka,
3) ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu s ostaviteljem.
(3) Izvanbračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala.
G l a v a  d r u g a
NASLJEĐIVANJE NA TEMELJU OPORUKE
I. Pretpostavke valjanosti oporuke
Sposobnost oporučivanja
Članak 26.
(1) Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života.
(2) Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.
(3) Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost.
Poništenje oporuke zbog mana oporučiteljeve volje
Članak 27.
(1) Oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.
(2) Prijetnja, sila ili prijevara razlog su za poništenje oporuke i kad potječu od treće osobe.
(3) Raspolaganja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja.
(4) Ako su samo neke oporučne odredbe napravljene pod prijetnjom ili silom, zbog prijevare, ili u zabludi, to ne povlači za sobom nevaljanost i ostalih odredaba ako one mogu opstati bez te odredbe.
Članak 28.
(1) Poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prijevare ili zablude, može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke.
(2) Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.
(3) Prema osobi koja je prouzročila mane oporučiteljeve volje, ili je za njih znala ili morala znati, poništenje oporuke može se zahtijevati u roku od 20 godina od dana proglašenja oporuke.
Oblik oporuke kao pretpostavka valjanosti
Članak 29.
(1) Valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
(2) Svatko može u redovitim okolnostima oporučiti u bilo kojem od zakonom predviđenih oblika.
(3) Zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.
II. Oblici oporuke
1. Privatne oporuke
Vlastoručna oporuka
Članak 30.
(1) Oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.
(2) Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.
Pisana oporuka pred svjedocima
Članak 31.
(1) Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.
(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.
2. Javna oporuka
Članak 32.
(1) Svatko može valjano oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.
(2) Javnu oporuku na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba).
(3) Ovlaštena osoba oporuku sastavlja prema kazivanju oporučitelja.
(4) Sastavljenu oporuku ovlaštena osoba pročitat će oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice oporučnog raspolaganja i dati mu da pred njom oporuku potpiše.
(5) O svim radnjama iz prethodnog stavka ovlaštena osoba će u samoj ispravi o sastavljanju oporuke sačiniti zapisnik kojim će potvrditi da su sve te radnje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučitelj i ovlaštena osoba.
(6) Ako oporučitelj nije u stanju potpisati oporuku odnosno zapisnik, navest će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti na oporuci i zapisniku. Oporučitelj može zatražiti od neke druge osobe da ga potpiše na oporuci i zapisniku.
Javna oporuka ako je oporučitelj nije u stanju pročitati
Članak 33.
(1) U slučaju da oporučitelj nije u stanju pročitati oporuku koju mu je sastavila ovlaštena osoba, ova će je pročitati oporučitelju u nazočnosti dvaju svjedoka koji razumiju jezik na kojem je oporuka sastavljena, nakon čega će oporučitelj u njihovoj nazočnosti potpisati oporuku ili staviti na nju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegova oporuka.
(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci.
(3) O svim radnjama iz prethodnog stavka ovlaštena osoba će u samoj ispravi o sastavljanju oporuke sačiniti zapisnik kojim će potvrditi da su sve te radnje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučitelj, svjedoci i ovlaštena osoba.
Predaja oporuke na čuvanje
Članak 34.
(1) Oporučitelj može svoju oporuku sam čuvati, ili je povjeriti na čuvanje kojoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.
(2) Ako oporučitelj želi povjeriti svoju oporuku na čuvanje sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Republike Hrvatske, taj ju je dužan primiti na čuvanje bez obzira tko je oporuku sastavio, te postupiti pritom po pravilima ovoga Zakona (članak 167.).
Svjedoci pisane oporuke pred svjedocima i javne oporuke
Članak 35.
(1) Pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima (članak 31.) i javne oporuke (članak 33.) svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati.
(2) Ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima ni javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučiteljevu kazivanju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug.
Raspolaganja u korist ovlaštene osobe, svjedoka i njihovih bližih srodnika
Članak 36.
Ništave su oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.
3. Oporuka u izvanrednim okolnostima
Usmena oporuka
Članak 37.
(1) Oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.
(2) Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.
Svjedoci usmene oporuke
Članak 38.
Svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ni moći čitati ni pisati.
Dužnost svjedoka usmene oporuke
Članak 39.
(1) Svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju.
(2) Neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. ovoga članka ne šteti valjanosti usmene oporuke.
Raspolaganja usmenom oporukom u korist svjedoka i njihovih bližih srodnika
Članak 40.
Ništave su odredbe usmene oporuke kojima se ostavlja nešto svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.
4. Dokazivanje uništene, izgubljene, skrivene ili zametnute oporuke
Članak 41.
Oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena, ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.
III. SadrŽaj oporuke
Članak 42.
(1) Ostavitelj je ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, ako nije što posebno propisano.
(2) Oporučitelj može oporukom proizvesti iste pravne učinke koje je mogao i za života jednostranim očitovanjem svoje volje, ako nije što drugo propisano.
(3) Oporučitelj može svojom oporukom izazvati samo nasljednopravne učinke koji su predviđeni ovim Zakonom.
(4) Koliko je oporučitelj u slobodi raspolaganja ograničen u korist članova svoje obitelji, određuju odredbe o nužnom nasljeđivanju ovoga Zakona.
Određivanje nasljednika
Članak 43.
(1) Oporučitelj može oporukom odrediti jednoga ili više nasljednika.
(2) Nasljednik na temelju oporuke jest osoba koju je oporučitelj odredio da ga naslijedi u cijelosti ili u razmjernom dijelu.
(3) Nasljednikom će se smatrati i osoba kojoj su oporukom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se ustanovi da je oporučiteljeva volja bila da mu ta osoba bude nasljednik.
Određivanje zamjenika
Članak 44.
(1) Oporučitelj može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određeni nasljednik umre prije njega, ili da se odrekne nasljedstva, ili da bude nedostojan da naslijedi. Isto vrijedi i za zapise, naloge i ostala raspolaganja.
(2) Oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni zapisovniku.
Ostavljanje zapisa
Članak 45.
Oporučitelj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (legata), ovlašćujući njima neku osobu (zapisovnika, legatara) da od nasljednika ili druge osobe u čiju je korist oporučno raspolagao zahtijeva neko davanje, činjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj drugoj osobi.
Raspolaganje u dopuštene svrhe i osnivanje zaklade
Članak 46.
(1) Oporučitelj može oporukom odrediti da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za postignuće neke dopuštene svrhe.
(2) Ako je oporučitelj odredio osnivanje zaklade i namijenio sredstva za postignuće njezine svrhe, zaklada će nastati kad se ispune pretpostavke određene posebnim propisima o zakladama.
Nalozi i uvjeti
Članak 47.
(1) Oporučitelj može opteretiti nekom dužnosti osobu kojoj ostavlja neku korist iz ostavine (nalog).
(2) On može u pojedinim oporučnim odredbama odrediti uvjete ili rokove.
(3) Za nemoguće, nedopuštene i nemoralne uvjete, kao i nerazumljive ili protuslovne, uzet će se da ne postoje.
Članak 48.
(1) Ako je oporučitelj nekome nešto oporukom namijenio uz opterećenje nalogom, taj će se nalog smatrati raskidnim uvjetom, tako da osoba opterećena nalogom gubi ono što joj je namijenjeno ako ne ispuni nalog.
(2) Za nedopuštene i nemoralne naloge uzet će se da ne postoje.
(3) Ako se nalog ne može točno ispuniti, treba mu se ispunjenjem približiti koliko je moguće.
(4) Ako se nalog ne može uopće ispuniti, osoba opterećena nalogom smije zadržati ono što joj je ostavljeno, osim ako iz ostaviteljeve volje ne proizlazi suprotno ili ako svojom krivnjom ne može ispuniti nalog.
(5) Ako je ostavitelj očitovao svoju volju o svrsi kojoj bi ostavina ili nešto iz nje služilo, ali je nije naložio kao dužnost nasljedniku ili osobi kojoj je to oporukom namijenio, oni nisu dužni to rabiti u tu svrhu.
Određenost nasljednika i drugih korisnika
Članak 49.
Nasljednici, zapisovnici i druge osobe kojima su oporukom namijenjene neke koristi dovoljno su određeni ako oporuka sadrži podatke na temelju kojih se može utvrditi tko su oni.
Tumačenje oporuke
Članak 50.
(1) Odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri.
(2) U dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba se držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika.
(3) U dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba se držati onoga što je povoljnije za osobu koja je oporukom nečim opterećena.
IV. Pravo na zapis
Osoba opterećena zapisom
Članak 51.
(1) Zapisovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa od osobe koja je oporukom obvezana izvršiti zapis.
(2) Ako je na ispunjenje zapisa obvezano više osoba, svaka odgovara razmjerno dijelu ostavine koji dobiva, osim ako se iz oporuke može zaključiti da je oporučitelj htio da one odgovaraju na drugi način.
(3) Ako je oporučitelj propustio odrediti tko je dužan ispuniti zapis, obveza ispunjenja tereti sve oporučne i zakonske nasljednike, uključujući i nužne, razmjerno njihovim nasljednim dijelovima.
Isplata vjerovnika prije zapisovnika
Članak 52.
Tražbine oporučiteljevih vjerovnika imaju prednost pred pravima zapisovnika da zahtijevaju ispunjenje zapisa.
Umanjenje zapisa i naloga
Članak 53.
(1) Nitko nije dužan ispuniti zapis preko vrijednosti onoga što je stekao zbog ostaviteljeve smrti.
(2) Nužni nasljednik nije dužan ispuniti zapise u mjeri u kojoj bi oni umanjivali njegovo nužno nasljedno pravo.
(3) U mjeri u kojoj mu neki zapis ne bude ispunjen umanjuje se odgovornost zapisovnika tog zapisa za zapise i naloge kojima je on opterećen.
Pravo zapisovnika kada dužnik zapisa ne naslijedi
Članak 54.
(1) Zapisovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa i kad je osoba koja je po oporuci bila dužna ispuniti zapis umrla prije oporučitelja, ili se odrekla nasljedstva, ili je nedostojna da naslijedi.
(2) Zapisovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa od osoba iz članka 51. stavka 3. ovoga Zakona, a u slučaju ošasnosti - od općine, odnosno grada koji imaju položaj nasljednika.
Kad pravo zapisovnika utrnjuje
Članak 55.
(1) Zapis ne proizvodi pravne učinke ako zapisovnik umre prije oporučitelja, ili se odrekne zapisa, ili je nedostojan.
(2) U tim slučajevima predmet zapisa ostaje osobi koja ga je bila dužna ispuniti, ako iz same oporuke ne proizlazi neka druga oporučiteljeva namjera.
Članak 56.
Zapis ne proizvodi pravne učinke i onda kad je oporučitelj otuđio ili potrošio predmet zapisa ili je taj predmet inače prestao postojati za života oporučiteljeva, ili je slučajno propao nakon njegove smrti.
Odgovornost zapisovnika za oporučiteljeve dugove
Članak 57.
Zapisovnik ne odgovara za oporučiteljeve dugove, ako oporučitelj nije drukčije odredio.
Zapis ostavljen vjerovniku
Članak 58.
Kad je oporučitelj ostavio zapis svom vjerovniku, ovaj ima pravo osim ispunjenja zapisa zahtijevati i ispunjenje svoje tražbine, ako iz oporuke ne proizlazi da je oporučiteljeva namjera bila drukčija.
Zastara
Članak 59.
Pravo zahtijevati ispunjenje zapisa zastarijeva za tri godine od dana kad je zapisovnik saznao za svoje pravo i bio ovlašten zahtijevati ispunjenje zapisa, a najkasnije u roku od pet godina od dana kad je mogao zahtijevati ispunjenje zapisa.
V. IzvrŠitelji oporuke
Određivanje izvršitelja oporuke
Članak 60.
(1) Oporučitelj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvršitelje oporuke.
(2) Izvršitelj oporuke može biti svaka poslovno sposobna osoba, a i pravna osoba.
(3) Osoba određena za izvršitelja oporuke nije dužna primiti se te dužnosti.
(4) Smatra se da je prihvatila dužnost izvršitelja ostaviteljeve oporuke osoba koju je ostavitelj oporukom za to odredio, ako odmah po proglašenju oporuke kojem je bila nazočna nije pred sudom izričito izjavila da se te dužnosti ne prihvaća.
(5) Smatra se da nije prihvatila dužnost izvršitelja ostaviteljeve oporuke osoba koju je ostavitelj oporukom za to odredio, a koja nije bila nazočna proglašenju oporuke, ako nije sudu, pošto ju je obavijestio da je određena za izvršitelja ostaviteljeve oporuke, u roku koji joj je sud odredio, bez odgađanja izjavila da tu dužnost prihvaća.
Dužnosti izvršitelja oporuke
Članak 61.
(1) Ako oporučitelj nije što drugo odredio, dužnost je izvršitelja oporuke naročito da u ime i za račun nasljednika vodi brigu i poduzima što je potrebno za očuvanje ostavine, da njome upravlja, da u ime i za račun nasljednika poduzima što je potrebno za isplatu dugova i zapisa, vodeći u svakom pogledu brigu da oporuka bude izvršena onako kako je to oporučitelj htio.
(2) Sud će izvršitelju oporuke na njegov zahtjev bez odgađanja izdati potvrdu o njegovu svojstvu i ovlastima s uputom svakome da se izvršiteljeva očitovanja uzimaju kao da su ostaviteljeva. Tko u dobroj vjeri postupi prema očitovanju osobe koja se sudskom potvrdom iskazala kao izvršitelj oporuke, ne odgovara za štetu koja bi iz toga proizašla za nasljednike.
(3) Ako ima više izvršitelja oporuke, oni obavljaju zajedno povjerene im dužnosti, osim ako je oporučitelj drukčije odredio.
(4) Ako se izvršitelji oporuke ne mogu suglasiti o obavljanju svoje dužnosti, sud će, po službenoj dužnosti ili na zahtjev kojega od njih ili nasljednika, odrediti radnje koje treba poduzeti i ovlastiti nekog od izvršitelja oporuke da ih poduzme.
Polaganje računa i nagrada izvršitelju
Članak 62.
(1) Izvršitelj oporuke dužan je položiti sudu račun o svom radu, te odgovara za štetu koju je skrivio.
(2) Izvršitelj oporuke ima pravo na naknadu troškova i na primjerenu nagradu za svoj trud, što će mu se na temelju odluke suda isplatiti na teret ostavine, ali ne umanjujući time vrijednost nužnog dijela.
Opoziv izvršitelja oporuke
Članak 63.
(1) Sud može, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, opozvati izvršitelja oporuke, ako njegov rad nije u skladu s oporučiteljevom voljom ili sa zakonom.
(2) U rješenju o opozivu sud će obvezati izvršitelja oporuke da u roku od 24 sata preda potvrdu o svom svojstvu i ovlastima. Protiv rješenja o opozivu izvršitelja oporuke nije dopuštena žalba.
(3) Opozvani izvršitelj oporuke dužan je bez odgode vratiti sudu potvrdu o svom svojstvu i ovlastima, u protivnom odgovara za svu štetu koja bi odatle proizašla.
(4) Opozvani izvršitelj oporuke odgovara za svu štetu koja bi proizašla iz radnje koju bi on nakon opoziva izvršavao kao izvršitelj oporuke.
VI. Opoziv oporuke
Opoziv oporuke
Članak 64.
(1) Oporučitelj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka.
(2) Oporučitelj može opozvati pisanu oporuku i uništenjem isprave.
(3) U ostalome se glede valjanosti opoziva oporuke primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti oporuke.
Odnos ranije i kasnije oporuke
Članak 65.
(1) Ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije.
(2) Ako je oporučitelj opozvao kasniju oporuku, ranija oporuka ponovno dobiva snagu, osim ako se dokaže da oporučitelj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv oporuke.
Raspolaganje namijenjenom stvari
Članak 66.
Svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava.
Prestanak braka
Članak 67.
Oporučna raspolaganja u korist ostaviteljeva bračnog druga smatrat će se opozvanima ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude nakon što je oporuka sastavljena, osim ako je ostavitelj drukčije odredio svojom oporukom.
VII. Hrvatski upisnik oporuka
Članak 68.
(1) Činjenica da je sastavljena, pohranjena, te proglašena neka oporuka evidentira se u Hrvatskom upisniku oporuka.
(2) Upisnik oporuka iz stavka 1. ovoga članka vodi Hrvatska javnobilježnička komora po pravilima koja će pravilnikom propisati ministar nadležan za poslove pravosuđa.
(3) U Hrvatski upisnik oporuka na zahtjev oporučitelja podatke iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju:
1. nadležni sudovi,
2. javni bilježnici,
3. odvjetnici,
4. osobe koje su napravile oporuku.
(4) Hrvatski upisnik oporuka javni je upisnik iz kojega se podaci ne mogu prije oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju je on za to posebno ovlastio.
(5) Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njezinoj valjanosti. 
VIII. NuŽni nasljednici
1. Nužni nasljednici i njihovo pravo
Nužni nasljednici
Članak 69.
(1) Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug.
(2) Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
(3) Osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka nužni su nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na nasljedstvo.
Pravo nužnog nasljednika
Članak 70.
(1) Pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio.
(2) Raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su.
(3) Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
(4) Oporučitelj može oporukom odrediti i da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
(5) Nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).
2. Izračunavanje vrijednosti nužnog dijela, umanjenje raspolaganja za slučaj smrti i vraćanje darova
a) Izračunavanje vrijednosti nužnog dijela
Utvrđivanje vrijednosti ostavine
Članak 71.
(1) Vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način:
1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.
2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.
3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.
(2) Neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Što se smatra darom
Članak 72.
Darom u smislu ovoga Zakona smatra se i odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednoga dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.
Određivanje vrijednosti dara
Članak 73.
Pri procjenjivanju dara uzima se vrijednost darovane stvari u času ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja.
Kad se dar sastoji u osiguranju
Članak 74.
Kad se dar sastoji u osiguranju u korist obdarenika, kao vrijednost dara uzet će se zbroj obroka premija koje je uplatio ostavitelj ako je taj zbroj manji od osigurnine, a ako je zbroj obroka premija veći od osigurnine, kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurnine.
b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine
Izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem
Članak 75.
(1) Neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici.
(2) Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.
(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se samo na zahtjev ovlaštenika. Pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.
Izdvajanje kućanskih predmeta
Članak 76.
(1) Nadživjelom bračnom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli s ostaviteljem u istom kućanstvu u času smrti, pripadaju kućanski predmeti koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, kućanski aparati, posteljina i slično, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti.
(2) Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka stječu izdvojene predmete u suvlasništvo, na jednake dijelove.
c) Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje darova zbog povrede nužnog dijela
Povreda vrijednosti nužnog dijela
Članak 77.
(1) Nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (članak 70. stavak 5.).
(2) Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Red umanjenja i vraćanja
Članak 78.
Kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganja oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio. Prvo se umanjuju raspolaganja oporukom, pa ako nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi.
Razmjerno umanjenje raspolaganja oporukom
Privilegirani zapis (legat)
Članak 79.
(1) Raspolaganja oporukom umanjuju se u istom omjeru, bez obzira na njihovu narav i na njihov opseg, i bez obzira nalaze li se u jednoj ili više oporuka, ako iz oporuke ne proizlazi nešto drugo.
(2) Ako je oporučitelj ostavio više zapisa i naredio da se neki zapis ispuni prije ostalih, taj će se zapis umanjiti samo ako vrijednost ostalih zapisa ne dostiže da se namiri nužni dio.
Razmjerno umanjenje zapisa naloženih oporučnom 
nasljedniku ili zapisovniku (legataru)
Članak 80.
(1) Oporučni nasljednik čiji bi nasljedni dio morao biti umanjen da bi se dopunio nužni dio može zahtijevati razmjerno umanjenje zapisa koje on treba ispuniti, ako iz oporuke ne proizlazi što drugo.
(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način i za zapisovnika kojemu je oporučitelj naložio da iz svoga zapisa nešto ispuni.
Red vraćanja darova
Članak 81.
(1) Darovi se vraćaju počevši od posljednjeg dara i obratno redu kojim su darovi učinjeni.
(2) Darovi učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno.
Položaj obdarenika koji vraća dar
Članak 82.
Glede dara koji je dužan vratiti obdarenik ima položaj poštenog posjednika do dana kad je saznao za zahtjev za povrat dara.
Pravo zahtijevati umanjenje raspolaganja oporukom i povrat dara
Članak 83.
(1) Umanjenje raspolaganja oporukom i povrat dara kojim je povrijeđen nužni dio mogu zahtijevati samo nužni nasljednici.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka nasljedivo je samo ako je nužni nasljednik prije svoje smrti već stavio zahtjev za nužni dio.
Zastara zahtjeva
Članak 84.
Umanjenje raspolaganja oporukom može se zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a povrat dara - u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.
3. Isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva i lišenje nužnog dijela u korist potomaka
a) Isključenje nužnih nasljednika
Razlozi isključenja
Članak 85.
(1) Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:
1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,
2) ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,
3) ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.
(2) Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.
Pretpostavke valjanosti isključenja
Članak 86.
(1) Oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje.
(2) Razlog za isključenje mora postojati u vrijeme oporučivanja.
(3) U slučaju spora o opravdanosti isključenja teret dokaza da je isključenje opravdano leži na onome koji se na isključenje poziva.
Posljedice isključenja
Članak 87.
Isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u mjeri u kojoj je isključen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je isključeni umro prije ostavitelja.
b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka
Članak 88.
(1) Ako je potomak koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, oporučitelj ga može u oporuci na izričit način lišiti u cjelini ili djelomično njegova nužnog dijela u korist njegovih potomaka.
(2) Ovo lišenje ostaje valjano samo ako u času otvaranja nasljedstva lišeni ima maloljetno dijete ili maloljetnog unuka od prije umrlog djeteta, ili ima punoljetno dijete ili punoljetnog unuka od prije umrlog djeteta koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
(3) Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja u dijelu koji nije obuhvaćen lišenjem.
(4) Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja i kad pretpostavke za lišenje više ne postoje u času ostaviteljeve smrti.
IX. UraČunavanje darova i zapisa
Uračunavanje darova zakonskom nasljedniku
Članak 89.
(1) Svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način.
(2) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari sve do smrti ostaviteljeve ne uračunava se.
(3) Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva.
(4) Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio.
Uračunavanje zapisa zakonskom nasljedniku
Članak 90.
(1) Vrijednost zapisa ostavljenog zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio, osim ako iz oporuke proizlazi da je oporučitelj htio da nasljednik dobije zapis uz svoj dio.
(2) Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju zapisi koji su mu namijenjeni.
Način uračunavanja darova i zapisa
Članak 91.
(1) Uračunavanje se provodi na taj način da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost, pa se tek nakon toga ostatak ostavine dijeli među svim nasljednicima.
(2) Ako stvari i prava koja je ostavitelj imao u svojoj imovini u času smrti nisu dovoljna da bi ostali nasljednici dobili odgovarajuću vrijednost, nasljednik kojem se uračunava nije dužan vratiti im nešto od onoga što je on dobio.
(3) Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu.
Pravo nasljednika kojem se dar ili zapis ne uračunava
Članak 92.
(1) Kad prema ostaviteljevoj volji dar ili zapis ne treba uračunati nasljedniku u njegov nasljedni dio, takav nasljednik zadržava dar, odnosno zapis i sudjeluje s ostalim nasljednicima u diobi ostavine, kao da dara ili zapisa nije ni bilo.
(2) Kad ima nužnih nasljednika, a prema ostaviteljevoj volji dar ili zapis ne treba uračunati nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio, taj nasljednik ima pravo zadržati dar, odnosno zapis u mjeri u kojoj to ne sprječava da nužni nasljednik dobije punu vrijednost nužnog dijela.
Pravo nasljednika koji se odrekao nasljedstva
Članak 93.
(1) Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ima pravo zadržati dar u mjeri u kojoj to ne sprječava da nužni nasljednik dobije punu vrijednost nužnog dijela.
(2) On ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa samo u mjeri u kojoj to ne sprječava da nužni nasljednik dobije punu vrijednost nužnog dijela.
Pravo vratiti dar
Članak 94.
(1) Nasljednik ima pravo darovanu mu stvar vratiti ostavini.
(2) Vrati li nasljednik dar, neće mu se njegova vrijednost uračunati u nasljedni dio, a glede troškova koje je imao za dar i glede oštećenja koja je darovana stvar pretrpjela on će imati položaj poštenog posjednika, ako se ne dokaže njegovo nepoštenje.
Određivanje vrijednosti darova pri uračunavanju
Članak 95.
Pri uračunavanju vrijednosti darova nasljedniku u nasljedni dio uzima se vrijednost dara u času otvaranja nasljedstva, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja.
Kad se dar sastoji u osiguranju
Članak 96.
Kad se dar sastoji u osiguranju u korist obdarenika, kao vrijednost dara uzet će se zbroj premija koje je uplatio ostavitelj ako je taj zbroj manji od osigurnine, a ako je zbroj premija veći od osigurnine, kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurnine.
Troškovi uzdržavanja nasljednika
Članak 97.
(1) Ono što je potrošeno na uzdržavanje nasljednika i na njegovo školovanje neće se uračunati u njegov nasljedni dio u granicama ostaviteljeve obveze da nasljednika uzdržava, odnosno školuje.
(2) Hoće li se izdatci koje je ostavitelj učinio za daljnje uzdržavanje i školovanje nasljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će se prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i troškova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih nasljednika.
Uobičajeni manji darovi
Članak 98.
Vrijednost uobičajenih manjih darova ne uračunava se u nasljedni dio.
Darovi učinjeni osobi umjesto koje nasljednik nasljeđuje
Članak 99.
Vrijednost darova učinjenih osobi umjesto koje nasljednik nasljeđuje uračunava se u nasljedni dio.
Uračunavanje nasljednikova duga ostavitelju
Članak 100.
Jednako kao dar nasljedniku uračunava se u njegov dio ono što je dugovao ostavitelju s učinkom kao da je dug ispunio.
Tko može zahtijevati uračunavanje
Članak 101.
Pravo zahtijevati da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračuna vrijednost darova i zapisa imaju njegovi sunasljednici, odnosno nasljednici sunasljednika.
G l a v a  t r e ć a
NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI
I. Ugovor o nasljeĐivanju i o buduĆem nasljedstvu ili zapisu
Ništavost ugovora o nasljeđivanju
Članak 102.
Ništav je ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili trećoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio.
Ništavost ugovora o budućem nasljedstvu ili zapisu
Članak 103.
(1) Ništav je ugovor kojim netko otuđuje nasljedstvo kojemu se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još živa.
(2) Ništav je ugovor o zapisu ili kojoj drugoj koristi kojima se jedan ugovornik nada iz nasljedstva koje još nije otvoreno.
Ništavost ugovora o sadržaju oporuke
Članak 104.
Ništav je ugovor kojim se netko obvezuje unijeti neku odredbu u svoju oporuku ili je ne unijeti, opozvati neku odredbu iz svoje oporuke ili je ne opozvati.
II. Ustup i raspodjela imovine za Života
Članak 105.
Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima.
Pretpostavke valjanosti ustupa i raspodjele
Članak 106.
(1) Ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupiteljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga.
(2) Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:
- ovjeren od suca nadležnog suda, ili
- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili
- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.
(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.
(4) Potomak koji nije dao suglasnost može je dati naknadno, u obliku iz stavka 2. ovoga članka.
(5) Ustup i raspodjela ostaju valjani ako je potomak koji se nije suglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao nasljedstva, ili je isključen iz nasljedstva, ili je nedostojan.
Predmet ustupa i raspodjele
Članak 107.
(1) Ustupom i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ustupiteljeva imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan njezin dio, odnosno pojedine ustupiteljeve stvari ili prava.
(2) Ništava je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti stvari ili prava koja se budu zatekla u ustupiteljevoj ostavini.
Ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu
Članak 108.
(1) Kad predak koji je za života ustupio i raspodijelio svoju imovinu (ustupitelj) umre, njegovu ostavinu činit će samo ono što nije bilo obuhvaćeno valjanim ustupom i raspodjelom, kao i ono što je naknadno stekao.
(2) Ono što su njegovi potomci već dobili ustupom i raspodjelom ne ulazi u ostavinu, te se ne uzima ni u kakav račun prigodom utvrđivanja vrijednosti ostavine.
Kad se ustupljeni dijelovi smatraju darom
Članak 109.
Ako se ustupitelju nakon ustupa i raspodjele rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen nestalim ili umrlim, kao i inače kad se s ustupom i raspodjelom nije suglasio netko od ustupiteljevih potomaka koji su po zakonu pozvani naslijediti ga, onda se ono što je ustupljeno ostalima smatra darom i s time će se nakon smrti pretka postupati kao s darovima učinjenim nasljednicima.
Zadržavanje raznih prava prigodom ustupa i raspodjele
Članak 110.
(1) Prigodom ustupa i raspodjele ustupitelj može za sebe i/ili za svoga bračnog druga, ili za koju drugu osobu, odrediti osnivanje neke osobne služnosti ili stvarnog tereta na svim ili nekim predmetima ustupanja, ili ugovoriti doživotnu rentu u naravi ili u novcu, ili doživotno uzdržavanje, ili kakvu drugu naknadu.
(2) Ako su prava iz stavka 1. ovoga članka osnovana za ustupitelja i njegova bračnog druga zajedno, u slučaju smrti jednoga pripadaju u cjelini drugome do njegove smrti, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti slučaja.
Prava ustupiteljeva bračnog druga
Članak 111.
(1) Ustupitelj može ustupom i raspodjelom obuhvatiti svoga bračnog druga i tada je potrebno da se on suglasi s tim.
(2) Ne bude li bračni drug obuhvaćen, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno.
(3) Ne bude li bračni drug obuhvaćen, ustup i raspodjela nisu zbog toga nevaljani, nego se prigodom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja vrijednosti nužnog dijela nadživjelog bračnog druga smatra darom ono što je ostavitelj ustupio i raspodijelio svojim potomcima. 
Dugovi ustupiteljevi i pobijanje ustupa
Članak 112.
(1) Potomci između kojih je ustupitelj razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove dugove, ako nije što drugo određeno prilikom ustupa i raspodjele.
(2) Ustupiteljevi vjerovnici mogu pobijati ustup i raspodjelu pod pretpostavkama predviđenim za pobijanje dužnikovih besplatnih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika.
Odgovornost za nedostatke
Članak 113.
Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke kakva nastaje između sunasljednika nakon razvrgnuća njihove zajednice nastaje i između potomaka nakon ustupa i raspodjele imovine koje im je izvršio njihov predak.
Opoziv
Članak 114.
(1) Ustupitelj ima pravo opozvati ugovor o ustupu i raspodjeli glede određenog potomka ili bračnog druga i zahtijevati da mu taj vrati ono što je primio ustupom i raspodjelom, pod pretpostavkama pod kojima bi mogao opozvati i učinjeno mu darovanje.
(2) Isto pravo ima ustupitelj ako potomak ili bračni drug ne daje njemu ili kome drugome uzdržavanje određeno poslom ustupa i raspodjele, ili ako ne isplati ustupiteljeve dugove čija mu je isplata naložena istim poslom.
(3) U drugim slučajevima neispunjenja obveza preuzetih ugovorom o ustupu i raspodjeli sud će, vodeći računa o važnosti toga za ustupitelja i o ostalim okolnostima slučaja, odlučiti ima li ustupitelj pravo zahtijevati povrat danoga ili samo zahtijevati ispunjenje.
Prava nakon opoziva
Članak 115.
(1) Potomak ili bračni drug koji je morao vratiti ustupitelju ono što je primio prilikom ustupa i raspodjele moći će zahtijevati svoj nužni dio nakon ustupiteljeve smrti, ako nije isključen iz nasljedstva, niti je nedostojan da naslijedi ustupitelja, niti se odrekao nasljedstva.
(2) Pri izračunavanju vrijednosti njegova nužnog dijela dijelovi imovine koje je ostavitelj za života ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima ili bračnom drugu smatrat će se darom.
III. Ugovor o doŽivotnom uzdrŽavanju
Uvjeti za pravovaljanost ugovora o doživotnom uzdržavanju
Članak 116.
(1) Ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje uzdržavati doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kojemu drugi ugovornik izjavljuje da mu prenosi u vlasništvo u času svoje smrti svu svoju imovinu ili jedan njezin dio nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu imovine koja pripada primatelju uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora, ili određenog dijela te imovine čija je predaja davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primatelja uzdržavanja (ugovor o doživotnom uzdržavanju).
(2) Pod nepokretnim stvarima podrazumijevaju se i one pokretne stvari koje služe za upotrebu i iskorištavanje nepokretnih stvari, kao što su poljoprivredne sprave, alat i stoka.
(3) Kada su predmet ugovora pokretne stvari i prava, u ugovoru moraju biti određeno navedeni ili odredivi.
(4) Ugovor o doživotnom uzdržavanju valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:
- ovjeren od suca nadležnog suda, ili
- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili
- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.
(5) Ovlaštene osobe iz stavka 4. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.
(6) Kao ugovori o doživotnom uzdržavanju smatraju se i ugovori kojima je uz obećanje nasljedstva poslije smrti ugovorena zajednica života ili zajednica imanja, ili da će jedan ugovornik čuvati i paziti drugog, obrađivati mu imanje i poslije smrti ga sahraniti, ili što drugo u istu svrhu.
Upis prava davatelja uzdržavanja
Članak 117.
Davatelj uzdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u javnoj knjizi.
Odgovornost za dugove
Članak 118.
Davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za njegove postojeće dugove određenim vjerovnicima.
Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
Članak 119.
(1) Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i pošto je počelo njegovo izvršenje.
(2) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovornici žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora.
(3) Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.
(4) U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima obveznog prava.
Utjecaj promijenjenih prilika
Članak 120.
(1) Ako su se poslije sklapanja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.
(2) Sud može pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu, ako to odgovara i jednoj i drugoj strani.
Smrt davatelja uzdržavanja
Članak 121.
(1) U slučaju smrti davatelja uzdržavanja njegove obveze prelaze na njegovog bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.
(2) Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor prestaje, i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato uzdržavanje.
(3) Ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, oni imaju pravo tražiti naknadu od primatelja uzdržavanja.
(4) Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju.
D I O  T R E Ć I
PRAVNI POLOŽAJ NASLJEDNIKA
I. Otvaranje nasljedstva
Smrt i proglašenje osobe umrlom
Članak 122.
Smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isti učinak ima i proglašenje osobe umrlom.
Kad se otvara nasljedstvo osobe proglašene umrlom i početak tijeka rokova
Članak 123.
(1) Kao dan otvaranja nasljedstva osobe koja je proglašena umrlom smatra se dan kad je rješenje o proglašenju osobe umrlom postalo pravomoćno, ako u samom rješenju nije kao dan smrti određen neki drugi dan.
(2) Rokovi koji po ovom Zakonu počinju teći od dana otvaranja nasljedstva počinju teći u slučaju proglašenja osobe umrlom tek od dana kad je rješenje o tome postalo pravomoćno.
Sposobnost za nasljeđivanje
Članak 124.
(1) Nasljednik može biti samo osoba koja je živa u času otvaranja nasljedstva.
(2) Za dijete već začeto u času otvaranja nasljedstva uzet će se da je rođeno ako se rodi živo.
(3) I pravne su osobe sposobne nasljeđivati na temelju oporuke, kao i stjecati prava na zapise te biti korisnik oporučnih raspolaganja, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.
(4) Ako su dvije ili više osoba izgubile život u istom događaju, smatrat će se da ni jedna od njih nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge, ako se ne dokaže suprotno.
Nedostojnost za nasljeđivanje
Članak 125.
Nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke:
1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;
2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;
3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;
4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
Članak 126.
(1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja.
(2) Nedostojnost prestaje ostaviteljevim oprostom danim u obliku propisanom za valjanost oporuke.
(3) Na nedostojnost se pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, nepružanja nužne pomoći i napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
Nepoznati nasljednici
Članak 127.
(1) Ako nije poznato tko su nasljednici, sud će oglasom objavljenim u »Narodnim novinama«, a i na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu.
(2) Ako se u roku od šest mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama« ne javi nijedan nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada određenih ovim Zakonom. Time nasljednik koji bi se kasnije javio ne gubi svoje nasljedno pravo niti pravo zahtijevati ostavinu po pravilima iz članka 138. ovoga Zakona.
Skrbnik ostavine
Članak 128.
(1) Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, odnosno nedostupni, kao i u ostalim slučajevima kad je to potrebno, sud će im postaviti privremenog skrbnika ostavine, koji je ovlašten da u ime nasljednika tuži ili bude tužen, da naplaćuje tražbine ili isplaćuje dugove i uopće da zastupa nasljednike.
(2) Sud je ovlašten, kad je to potrebno, odrediti posebna prava i dužnosti skrbnika ostavine.
(3) Žalba protiv rješenja o postavljenju privremenog skrbnika ne odgađa njegovu provedbu.
(4) O postavljenju privremenog skrbnika sud će obavijestiti tijelo nadležno za poslove skrbništva koje prema tako postavljenom skrbniku ima sve ovlasti kao da ga je samo postavilo.
(5) Glede polaganja računa i nagrade privremenom skrbniku primjenjuju se na odgovarajući način pravila postavljena za izvršitelja oporuke. 
II. Stjecanje ostavine i odricanje od nasljedstva
Prelazak ostavine na nasljednike
Članak 129.
(1) U času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.
(2) U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.
(3) Nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva).
(4) Isto vrijedi i za stjecanje prava na zapis, kao i za stjecanje zapisa.
Odricanje od nasljedstva
Članak 130.
(1) Nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke.
(2) Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.
(3) Ako su odricateljevi potomci malodobni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva.
(4) Za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.
(5) Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem nasljednom redu u času smrti ostavitelja, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega nasljednog reda. Za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvoga nasljednog reda bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu.
Članak 131.
(1) Ako je nasljednik umro prije svršetka ostavinske rasprave, a nije se odrekao nasljedstva, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike.
(2) Isto vrijedi i u slučaju kad je nasljednik umro nakon svršetka ostavinske rasprave, a prije donošenja prvostupanjske odluke.
Tko se ne može odreći nasljedstva
Članak 132.
(1) Ne može se odreći nasljedstva nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom.
(2) Mjere koje jedan nasljednik poduzme samo radi očuvanja ostavine, kao i mjere tekuće uprave, ne lišavaju ga prava da se odrekne nasljedstva.
Sadržaj izjave o odricanju od nasljedstva
Članak 133.
(1) Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom.
(2) Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.
(3) Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela.
Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno
Članak 134.
(1) Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka.
(2) Iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka. Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni drug odriče nasljedstva koje bi mu kao bračnom drugu pripalo nakon smrti njegova bračnog druga.
(3) Ugovor o odricanju od nasljedstva valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:
- ovjeren od suca nadležnog suda, ili
- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili
- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.
(4) Ovlaštene osobe iz stavka 3. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.
(5) Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako ugovorom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što drugo određeno.
Neopozivost izjave o odricanju ili o prihvatu nasljedstva i njezino poništenje
Članak 135.
(1) Izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati.
(2) Nasljednik može izjavu iz stavka 1. ovoga članka pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.
Priraštaj
Članak 136.
Dio oporučnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, ako iz same oporuke ne proizlazi kakva druga namjera oporučitelja.
Članak 137.
Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljedstva samo u svoje ime nasljeđuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavitelja.
Zastara prava zahtijevati ostavinu
Članak 138.
(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.
(2) Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.
III. Odgovornost nasljednika za ostaviteLjeve dugove
Opseg nasljednikove odgovornosti za dugove
Članak 139.
(1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove.
(2) Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.
(3) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.
(4) Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.
(5) Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.
Odvajanje ostavine
Članak 140.
(1) Ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu.
(2) U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate vjerovnici koji su zahtijevali odvajanje.
(3) Ostaviteljevi vjerovnici koji su zahtijevali to odvajanje mogu naplatiti svoje tražbine samo iz sredstava ostavine.
(4) Odvojenoj ostavini sud može postaviti skrbnika.
(5) Na zahtjev ostaviteljevih vjerovnika sud može odrediti čuvanje odvojene ostavine. Troškove povjeravanja ostavine na čuvanje dužni su snositi vjerovnici koji su to zahtijevali.
(6) Ako vjerovnik koji je zahtijevao odvajanje nema ovršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svoje tražbine, dužan je pokrenuti postupak radi ostvarenja tražbine u roku koji mu odredi sud rješenjem o odvajanju ostavine. Ako vjerovnik ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine staviti izvan snage.
(7) O zahtjevu vjerovnika sud odlučuje rješenjem u ostavinskom postupku. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.
IV. NasljedniČka zajednica i nJezino razvrgnuĆe
Nasljednička zajednica
Članak 141.
(1) Do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.
(2) Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.
Pravo na razvrgnuće
Članak 142.
(1) Razvrgnuće može zahtijevati svaki sunasljednik.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva.
(3) Ništava je oporučiteljeva odredba kojom zabranjuje nasljednicima da ikad razvrgnu zajednicu.
(4) Razvrgnuće se provodi uz odgovarajuću primjenu pravila o razvrgnuću suvlasništva i učincima razvrgnuća, ako oporukom ili ovim Zakonom nije što posebno određeno.
Pravo sunasljednika koji su živjeli ili privređivali u zajednici s ostaviteljem
Članak 143.
(1) Na zahtjev sunasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici s ostaviteljem, a i zapisovnika, sud može, kada to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili skupine stvari, koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Rješenje suda kojim udovoljava tom zahtjevu ovršna je isprava.
(2) Sunasljednik koji je poljodjelac ne mora učiniti vjerojatnom opravdanu potrebu iz stavka 1. ovoga članka kad se radi o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta i stvari koje služe obavljanju poljoprivredne djelatnosti.
(3) Za tako određeni iznos osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju radi osiguranja iznosa koji im je dužan platiti do isplate zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodijeljenima nasljedniku.
(4) Ako im u roku ne bude plaćeno, oni imaju pravo zahtijevati naplatu svoje tražbine ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime nasljednog dijela.
Dioba kućanskih predmeta
Članak 144.
(1) Kućanski predmeti koji nisu znatnije vrijednosti, a služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba nasljednika koji je živio s ostaviteljem u istom kućanstvu koji nije njegov potomak ni njegov bračni drug, ostavit će mu se na njegov zahtjev, a njihova vrijednost uračunat će se u dio tog nasljednika.
(2) Ako vrijednost predmeta premašuje vrijednost nasljednog dijela, nasljednik kojemu su ti predmeti ostavljeni isplatit će ovu razliku ostalim nasljednicima u novcu.
Ustupanje nasljednog dijela prije diobe
Članak 145.
(1) Svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika.
(2) Ugovor o prijenosu nasljednog dijela valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:
- ovjeren od suca nadležnog suda, ili
- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili
- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.
(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.
(4) Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela samo obvezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku; njime suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.
D I O  Č E T V R T I
POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA
G l a v a  p r v a
SASTAVLJANJE, ČUVANJE I OPOZIV JAVNE OPORUKE
I. Postupak za sastavljanje javne  i meĐunarodne oporuke
Javna oporuka
Članak 146.
(1) Javnu oporuku na zahtjev oporučitelja mogu sastaviti ovlaštene osobe iz članka 32. ovoga Zakona.
(2) Na zahtjev oporučitelja ovlaštene osobe mogu sukladno odredbama ovoga Zakona o međunarodnoj oporuci svakoj pisanoj oporuci dati oblik međunarodne oporuke.
Članak 147.
(1) Kad sudac općinskog suda ili sudski savjetnik u općinskom sudu sastavlja javnu oporuku, on to čini u okviru službenog uredovanja suda.
(2) Hrvatskim državljanima u inozemstvu javne oporuke sastavljaju konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnici Republike Hrvatske, u okviru svoga službenog uredovanja.
(3) Kad javni bilježnik sastavlja javnu oporuku, on to čini u svom službenom sjedištu i za područje na kojemu obavlja svoju službu. Oporuka koju bi javni bilježnik sastavio na području Republike Hrvatske izvan svoga službenog sjedišta i područja na kojem obavlja svoju službu nije nevaljana samo zbog toga.
(4) Osobe koje su ovlaštene za sastavljanje javne oporuke ujedno su ovlaštene i dužne po odredbama ovoga Zakona obavljati i radnje koje su u nadležnosti suda u svezi s čuvanjem, opozivanjem i evidentiranjem javnih i drugih oporuka.
Postupanje ovlaštene osobe
Članak 148.
(1) Ovlaštena će osoba svakomu koji to zahtijeva, u okviru svojega službenog uredovanja, sastaviti javnu oporuku po pravilima ovoga Zakona.
(2) Što je određeno za sastavljanje javne oporuke, vrijedi na odgovarajući način i za davanje oblika javne oporuke ispravi koju je napisao oporučitelj sam, ili mu ju je netko drugi napisao.
(3) Što je ovim Zakonom određeno za postupanje suda, vrijedi na odgovarajući način i za postupanje svake ovlaštene osobe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(4) Ovlaštena osoba je dužna prije sastavljanja javne oporuke utvrditi istovjetnost oporučitelja i svjedoka, a ako sudjeluje i tumač, tada i njegovu istovjetnost.
(5) Ovlaštena osoba o sastavljanju javne oporuke sastavlja zapisnik i obavlja druge radnje određene ovim Zakonom. U zapisnik će unijeti sve okolnosti koje bi mogle biti važne za ocjenu valjanosti oporuke.
(6) Ovlaštena će osoba oporučitelju objasniti propise koji ga ograničavaju u raspolaganju oporukom.
(7) U slučaju potrebe oporuka će se sastaviti i izvan uredovnih prostorija.
(8) O sastavljenoj javnoj oporuci ovlaštena će osoba bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.
Utvrđivanje istovjetnosti oporučitelja i svjedoka
Članak 149.
(1) Ovlaštena će osoba po pravilima ovoga Zakona utvrditi istovjetnost oporučitelja i svjedoka, ako ih ne poznaje osobno i po imenu.
(2) Ako ovlaštena osoba ne poznaje oporučitelja osobno i po imenu, utvrdit će njegovu istovjetnost osobnom iskaznicom ili putovnicom. Nije li to moguće, njegova će se istovjetnost utvrditi svjedočenjem dvojice poslovno sposobnih svjedoka istovjetnosti.
(3) Istovjetnost oporučnih svjedoka koje ovlaštena osoba ne poznaje osobno i po imenu utvrdit će se na način koji je predviđen za utvrđivanje istovjetnosti oporučitelja.
(4) Istovjetnost svjedoka istovjetnosti utvrdit će se na temelju njihovih osobnih iskaznica ili putovnica.
(5) Osoba koja je svjedok istovjetnosti može biti i svjedok oporuke.
(6) U zapisniku će se navesti na koji je način utvrđena istovjetnost oporučitelja, svjedoka oporuke i svjedoka istovjetnosti.
Postupak kad se oporučitelj ne služi uredovnim jezikom ili je nijem, gluh ili gluhoslijep
Članak 150.
(1) Ako se oporučitelj ne može služiti uredovnim jezikom, ili to nije dužan, pozvat će se prisegnuti tumač čiju će se istovjetnost utvrditi, pa će se njegovim posredovanjem primati izjave oporučiteljeve volje i inače se sporazumijevati s oporučiteljem.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka uz tumača trebaju biti nazočna i dvojica svjedoka tumača, koji uz uredovni jezik znaju i onaj kojim se služi oporučitelj, a čija istovjetnost treba biti utvrđena. Osoba koja je svjedok istovjetnosti, i/ili svjedok oporuke, može biti i svjedok tumača, ako ima za to potrebno znanje.
(3) Ako je oporučitelj nijem, gluh ili gluhoslijep tako da je to smetnja oporučivanju, pozvat će se prisegnuti tumač i dva svjedoka koji se s oporučiteljem mogu sporazumjeti, na što će se na odgovarajući način primjenjivati odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Oporuka nema valjani oblik javne oporuke ako u slučaju iz stavka 1. ili 3. ovoga članka prigodom oporučivanja nije sudjelovao odgovarajući tumač te svjedoci tumača, ili ako svjedoci odmah izjave da tumač nije dovoljno vjerno prenio izjavu oporučiteljeve volje, ili da se njegovim posredovanjem nije oporučitelj uspješno sporazumijevao s ovlaštenom osobom.
(5) U slučajevima kad se oporučitelj ne može služiti uredovnim jezikom, ili to nije dužan, kao i kada je nijem, gluh ili gluhoslijep tako da to smeta oporučivanju, pozvat će se tumač čak i ako ovlaštena osoba vlada jezikom kojim se služi oporučitelj, odnosno i ako je u stanju sporazumjeti se s oporučiteljem.
(6) Zapisnik o sastavljanju oporuke u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka potpisuju i tumač i svjedoci.
(7) Istovjetnost tumača i svjedoka tumača utvrđuje se kao i istovjetnost oporučnih svjedoka.
Međunarodna oporuka
Članak 151.
(1) Oporuka je, bez obzira na mjesto gdje je sastavljena, gdje se nalazi ostavina, te na ostaviteljevo državljanstvo, prebivalište ili boravište, valjana što se tiče oblika ako je sastavljena u skladu s odredbama članka 152. do 166. ovoga Zakona.
(2) Nevaljanost oporuke kao međunarodne oporuke ne utječe na njezinu valjanost kao neke druge oporuke, što se tiče oblika.
Članak 152.
Odredbe ovoga Zakona o međunarodnoj oporuci ne primjenjuju se na oporučna raspolaganja koja su u istoj ispravi učinile dvije ili više osoba.
Članak 153.
(1) Oporuka mora biti sastavljena u pisanom obliku.
(2) Oporučitelj ne mora vlastoručno napisati oporuku.
(3) Oporuka može biti napisana na bilo kojem jeziku i pismu, rukom ili na neki drugi način.
Članak 154.
(1) Oporučitelj izjavljuje u nazočnosti dvaju svjedoka i ovlaštene osobe da je isprava koju je on ili netko drugi napisao njegova oporuka i da joj zna sadržaj.
(2) Oporučitelj ne mora svjedocima ni ovlaštenoj osobi otkriti sadržaj oporuke.
Članak 155.
(1) U nazočnosti svjedoka i ovlaštene osobe oporučitelj potpisuje oporuku ili, ako ju je već bio potpisao, priznaje i potvrđuje potpis kao svoj.
(2) Ako oporučitelj nije u stanju potpisati se, navest će razlog ovlaštenoj osobi, koja će to zabilježiti na oporuci. Oporučitelj može zatražiti od neke druge osobe da ga na oporuci potpiše.
(3) Svjedoci i ovlaštena osoba u oporučiteljevoj nazočnosti odmah se potpisuju na oporuci. 
Članak 156.
(1) Potpisi se moraju staviti na kraju oporuke.
(2) Ako se oporuka sastoji od više listova, svaki list mora potpisati oporučitelj ili, ako se on nije u stanju potpisati, osoba koja potpisuje u njegovo ime ili, ako je nema, ovlaštena osoba. Svaki list mora biti označen brojem.
Članak 157.
(1) Datum oporuke je onaj kad ju je potpisala ovlaštena osoba.
(2) Taj datum ovlaštena osoba mora staviti na kraj oporuke.
Članak 158.
Ovlaštena osoba će pitati oporučitelja želi li dati izjavu o čuvanju svoje oporuke. U tom slučaju, i na izričit oporučiteljev zahtjev, mjesto gdje on namjerava čuvati svoju oporuku navest će se u potvrdi predviđenoj u članku 160. ovoga Zakona.
Članak 159.
Ovlaštena osoba prilaže oporuci potvrdu u skladu s odredbama članka 160. ovoga Zakona kojom se utvrđuje da su poštovane obveze propisane ovim Zakonom.
Članak 160.
Potvrda koju izdaje ovlaštena osoba bit će sastavljena u sljedećem obliku: 
 
             P O T V R D A
(Konvencija od 26. listopada 1973.)
 
1. Ja, _________________________________________________________________
                  (ime, adresa i zvanje) osoba, ovlaštena za sastavljanje međunarodne oporuke,
2.   potvrđujem da je dana _______________ u _______________
                                        (datum)                         (mjesto)
3. (oporučitelj) __________________________________________________________                                  
                          (ime, adresa, datum i mjesto rođenja) u nazočnosti mojoj i svjedoka:
4. a) __________________________________________________________________                
                                          (ime, adresa, datum i mjesto rođenja)
    b) __________________________________________________________________                            
                                          (ime, adresa, datum i mjesto rođenja)
    izjavio da je priložena isprava njegova oporuka te da joj zna 
    sadržaj.
5. Osim toga potvrđujem da:
6.         a) je u nazočnosti mojoj i svjedoka,
    1.     oporučitelj potpisao oporuku ili priznao i potvrdio kao svoj  već stavljeni potpis;
    2.     budući da je oporučitelj izjavio da ne može sam potpisati  svoju oporuku iz sljedećih razloga:
        ___________________________________________________________________
    – sam zabilježio ovu činjenicu na oporuci
    – je potpis stavio _______________________________________________________
                                                                    (ime, adresa)
7. b)     smo svjedoci i ja potpisali oporuku.
8. c)     Svaki list oporuke potpisao je _________________________ te je označen brojem.
9. d)     Uvjerio sam se u identitet oporučitelja i gore navedenih svjedoka.
10.   e)  Svjedoci su ispunjavali pretpostavke propisane zakonom, po kojemu ja postupam.
11.   f)  Oporučitelj je želio dati sljedeću izjavu o čuvanju svoje oporuke:
12.                                           MJESTO 
13.                                           DATUM
14.                                           POTPIS, i eventualno
                                                PEČAT
Članak 161.
Ovlaštena osoba zadržava jedan primjerak potvrde, a drugi daje oporučitelju.
Članak 162.
Ako se ne dokaže suprotno, potvrda ovlaštene osobe smatra se dovoljnim dokazom da je isprava valjano oblikovana u oporuku u smislu ovoga Zakona.
Članak 163.
Nepostojanje ili neispravnost potvrde ne utječe na valjanost oporuke sastavljene u skladu s ovim Zakonom, što se tiče njezina oblika.
Članak 164.
Međunarodna se oporuka može opozvati po pravilima ovoga Zakona o opozivu oporuka.
Članak 165.
Potpisi oporučitelja, ovlaštene osobe i svjedoka na međunarodnoj oporuci i na potvrdi, oslobođeni su svake ovjere ili slične formalnosti, ali nadležno tijelo može, po potrebi, provjeriti istinitost potpisa.
Članak 166.
Odredbe ovoga Zakona o međunarodnoj oporuci tumačit će se i primjenjivati uzimajući u obzir njihovo podrijetlo iz međunarodne konvencije i nužnost da ih se jednoobrazno tumači.
II. Čuvanje oporuke kod suda i drugih osOba ovlaŠtenih za sastavljanje javnih oporuka
Čuvanje oporuke
Članak 167.
(1) Na zahtjev oporučitelja, njegovu će oporuku primiti na čuvanje u Republici Hrvatskoj sud ili javni bilježnik, a u inozemstvu hrvatskim državljanima konzularno, odnosno diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske.
(2) Bez obzira tko je oporuku sastavio, osobe iz stavka 1. ovoga članka ne smiju odbiti primitak oporuke na čuvanje, ako oporuku na čuvanje predaje oporučitelj ili osoba koju je on za to opunomoćio.
(3) Prije primanja oporuke na čuvanje utvrdit će se istovjetnost osobe koja oporuku predaje na čuvanje po pravilima za utvrđivanje istovjetnosti oporučitelja, osim kada je ta osoba poznata osobno ili po imenu.
(4) Oporuka se predaje na čuvanje otvorena ili zatvorena.
(5) Oporuka primljena na čuvanje stavit će se u poseban omot i zapečatiti, pa će se dati potvrda da je oporuka primljena na čuvanje.
(6) Osoba koja u ime suda, javnog bilježnika, odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog predstavništva Republike Hrvatske prima oporuku na čuvanje, sastavit će o tome zapisnik, u kojem će navesti kako je utvrđena istovjetnost osobe koja je oporuku predala na čuvanje i u njega unijeti podatke, saznanja i zapažanja o svim okolnostima koje bi mogle biti važne za ocjenu valjanosti oporuke.
(7) Ako je oporuku na čuvanje predala osoba koju je oporučitelj za to opunomoćio, zapisniku će se priložiti ta punomoć.
(8) Zapisnik o primanju oporuke na čuvanje potpisuje osoba koja je u ime suda, javnog bilježnika, odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog predstavništva Republike Hrvatske primila oporuku na čuvanje, a ako je pritom sudjelovao i zapisničar, i on potpisuje zapisnik, uz naznaku svojstva zapisničara.
Članak 168.
Sud, javni bilježnik, odnosno konzularno ili diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske koje je primilo oporuku na čuvanje čuvat će je s posebnom pažnjom i odvojeno od ostalih spisa.
Obavijest o sastavljenoj oporuci
Članak 169.
Sud, javni bilježnik, odnosno konzularno ili diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske koje je primilo oporuku na čuvanje o tome će bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.
Vraćanje oporuke oporučitelju
Članak 170.
(1) Oporuka koja se nalazi na čuvanju kod suda, javnog bilježnika odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog predstavništva Republike Hrvatske, vratit će se oporučitelju na njegov zahtjev.
(2) Oporuka će se vratiti i oporučiteljevu opunomoćeniku koji ima ovjerovljenu punomoć za taj posao.
(3) O vraćanju oporuke sastavit će se zapisnik, u kojem će se navesti način na koji je utvrđena istovjetnost osobe kojoj se vraća oporuka.
(4) Ako se oporuka vraća opunomoćeniku, punomoć će se priložiti zapisniku i čuvati kod onoga koji je oporuku vratio.
(5) Sud, javni bilježnik, odnosno konzularno ili diplomatsko--konzularno predstavništvo Republike Hrvatske koje je vratilo oporuku oporučitelju ili njegovu opunomoćeniku o tome će bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.
Čuvanje izjave o usmenoj oporuci
Članak 171.
(1) Ako su svjedoci usmene oporuke podnijeli sudu ili javnom bilježniku izjavu o oporučiteljevoj volji, on će utvrditi istovjetnost svjedoka, a potom će primitak njihove izjave zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.
(2) Jednako će se postupiti i kad svjedoci usmene oporuke dođu sudu ili javnom bilježniku da usmeno ponove oporučiteljevu izjavu.
(3) Prigodom uzimanja izjava svjedoka usmene oporuke sud će, odnosno javni bilježnik nastojati utvrditi izjavu oporučiteljeve volje, a ispitat će i okolnosti od kojih zavisi valjanost usmene oporuke.
(4) Isprave o usmenoj oporuci čuvat će se odvojeno od ostalih spisa.
Obavijest o primljenoj izjavi svjedoka usmene oporuke
Članak 172.
Sud, odnosno javni bilježnik koji je primio izjavu svjedoka usmene oporuke o tome će bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.
III. Opoziv oporuke pred sudom ili drugim osobama ovlaŠtenim za sastavljanje javnih oporuka
Članak 173.
(1) Oporučitelj može pred osobom ovlaštenom za sastavljanje javne oporuke opozvati svaku svoju oporuku, bez obzira u kojem je obliku napravljena.
(2) Na opozivanje oporuke pred osobom ovlaštenom za sastavljanje javne oporuke na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o sastavljanju javne oporuke.
(3) Kad oporučitelj opozove oporuku, opoziv će se zabilježiti na oporuci, ako se čuva kod ovlaštene osobe pred kojom je opozvana.
(4) Obavijest o tome da je oporuka opozvana bez odgode će se dostaviti Hrvatskom upisniku oporuka.
G l a v a  d r u g a
OSTAVINSKI POSTUPAK
I. OpĆe odredbe
Predmet ostavinskog postupka
Članak 174.
U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.
Izvanparnični postupak
Članak 175.
(1) Ostavinski postupak je izvanparnični postupak.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.
Nadležnost za provođenje ostavinskog postupka
Članak 176.
(1) Ostavinski se postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda.
(2) U općinskom sudu ostavinski postupak provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik.
(3) Sud će povjeriti javnom bilježniku provođenje ostavinskog postupka i dostaviti mu smrtovnicu.
(4) Kada javni bilježnik provodi radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudac i sudski savjetnik općinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke osim odluka za koje je ovim Zakonom drukčije propisano.
Mjesna nadležnost
Članak 177.
(1) Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište (ostavinski sud).
(2) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u to vrijeme imao boravište.
(3) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi pretežni dio njegove ostavine u Republici Hrvatskoj.
(4) Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.
(5) Privremene mjere za osiguranje ostavine može pored ostavinskoga suda narediti i sud na čijem je području ostavitelj umro te sud na čijem se području nalazi ostaviteljeva imovina.
(6) Kad za ostavinski postupak nije nadležan hrvatski sud, nadležnost hrvatskog suda koji je ovlašten provoditi pojedine radnje određuje se prema odredbama stavka 1. do 5. ovoga članka.
Zabrana sporazuma o nadležnosti
Članak 178.
Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost suda u ostavinskom postupku.
Stranke
Članak 179.
Strankom se u smislu ovoga Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.
Opća pravila postupanja
Članak 180.
(1) Tijekom cijeloga postupka sud će paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.
(2) Sud je dužan osobito paziti da se zaštite i ostvare prava osoba koje se zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne brinuti o svojim pravima i interesima.
(3) U ostavinskom postupku javnost je isključena.
Dokazi
Članak 181.
(1) Sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupne rasprave.
(2) Sud je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke u postupku nisu iznijele te izvesti i dokaze koje one nisu predložile, ako ocijeni da su te činjenice i ti dokazi važni za odlučivanje u skladu s ovim Zakonom.
(3) Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku.
Radnje u postupku
Članak 182.
Sudac, odnosno sudski savjetnik sa zapisničarom prima izjave o odricanju od nasljedstva i izvodi dokaze.
Zapisnici i bilješke
Članak 183.
(1) O radnjama poduzetim u postupku u pravilu se sastavlja zapisnik.
(2) O manje važnim izjavama stranaka i obavijestima koje sud prikuplja može se umjesto zapisnika staviti samo bilješka na spisu.
(3) Zapisnik potpisuju stranke ako su bile nazočne radnji u postupku, sudac odnosno sudski savjetnik koji je sastavio zapisnik te zapisničar.
(4) Bilješku na spisu potpisuje osoba koja ju je sastavila.
Odluke
Članak 184.
(1) Odluke se u postupku donose u obliku rješenja.
(2) Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostupanjskog suda moraju biti obrazložena.
Prigovor protiv rješenja
Članak 185.
Protiv rješenja koje je kao povjerenik suda u ostavinskom postupku donio javni bilježnik dopušten je prigovor u roku od osam dana od dana dostave rješenja strankama.
Postupak povodom prigovora
Članak 186.
(1) Prigovor se dostavlja javnom bilježniku koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu.
(2) O prigovoru odlučuje sudac pojedinac.
Odluke suda o prigovoru protiv rješenja javnog bilježnika
Članak 187.
(1) Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore sud će odbaciti.
(2) Odlučujući o prigovoru protiv rješenja kojeg je donio javni bilježnik, sud može u cijelosti ili djelomično rješenje održati na snazi ili ga ukinuti.
(3) Kad sud ukine rješenje ili ga djelomično održi na snazi, sam će odlučiti o ukinutom dijelu rješenja.
(4) Protiv rješenja suda kojim je rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično ukinuto nije dopuštena samostalna žalba.
(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka sud će provesti radnje koje ocijeni potrebnim.
(6) Rješenje o prigovoru dostavit će se strankama i javnom bilježniku.
Žalba protiv rješenja
Članak 188.
(1) Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dostave prvostupanjskoga rješenja.
Postupak po žalbi
Članak 189.
(1) Žalba se podnosi prvostupanjskomu sudu, koji može u povodu pravodobno podnesene žalbe sam, novim rješenjem, preinačiti pobijano rješenje, ako se time ne povrjeđuju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju.
(2) Ako prvostupanjski sud ne preinači svoje rješenje, dostavit će žalbu drugostupanjskom sudu, bez obzira je li žalba podnesena u roku koji zakon određuje.
(3) Drugostupanjski sud rješava u pravilu samo o žalbama koje su pravodobno podnesene, ali može uzeti u obzir i žalbu koja je nepravodobno podnesena ako se time ne povrjeđuju prava drugih osoba koja se zasnivaju na pobijanome rješenju.
(4) Ako je protiv rješenja dopuštena samostalna žalba, sud će, ako ne postupi prema odredbi stavka 1. ovoga članka, prijepis spisa sa žalbom dostaviti drugostupanjskome sudu. Ne čekajući odluku drugostupanjskog suda, prvostupanjski će sud poduzimati one radnje koje je ovlašten poduzimati u ostavinskom postupku, neovisno o ishodu žalbenoga postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. 
Izvanredni pravni lijekovi
Članak 190.
U ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Troškovi postupka
Članak 191.
(1) Svaka stranka snosi troškove koje je imala tijekom ili u povodu postupka.
(2) Ako je bilo zajedničkih troškova, sud će odrediti u kojem će razmjeru stranke snositi te troškove.
(3) Na prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da joj druga stranka nadoknadi troškove koje joj je prouzročila očito nesavjesnim postupkom.
II. Prethodne radnje
1. Smrtovnica
Sastavljanje smrtovnice
Članak 192.
(1) Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar nadležan za upis činjenice smrti u maticu umrlih sastavit će smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev sastavio.
(2) Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka iz matice umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba s kojima je umrli živio te od drugih osoba koje ih mogu pružiti.
(3) Ako je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica ili samo izvadak iz matice umrlih, on će na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve podatke koje treba sadržavati smrtovnica.
(4) Smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo glede podataka koji su preuzeti iz matice umrlih.
Sadržaj smrtovnice
Članak 193.
(1) U smrtovnicu se unose:
1. prezime i ime ostavitelja, po mogućnosti jedinstveni matični broj građanina, ime jednoga od njegovih roditelja, ostaviteljevo zanimanje, datum rođenja i državljanstvo, a za ostavitelja koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapanja braka,
2. dan, mjesec i godina, mjesto i, po mogućnosti, sat smrti,
3. mjesto u kojemu je ostavitelj imao prebivalište, odnosno boravište.
(2) U smrtovnici treba, ako je to moguće, navesti:
1. prezime i ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište ostaviteljeva bračnog druga i bračne, izvanbračne i posvojene djece,
2. prezime i ime, datum rođenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na temelju zakona, kao i osoba koje su pozvane na nasljedstvo na temelju oporuke,
3. mjesto gdje se nalazi imovina koju je ostavio ostavitelj, ima li imovine za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, ima li gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, uložnih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, je li ostavitelj ostavio dugova i koliko, je li ostavio pisanu oporuku ili ugovor o doživotnom uzdržavanju ili sporazum o ustupu i raspodjeli imovine za života i gdje se oni nalaze, a ako je ostavitelj napravio usmenu oporuku, onda prezime i ime, zanimanje i boravište svjedoka pred kojima je usmena oporuka napravljena,
4. očekuje li se rođenje ostaviteljeva djeteta i imaju li njegova djeca ili bračni drug skrbnika,
5. datum i mjesto smrti bračnog druga ili ostaviteljeva djeteta ili koje druge osobe koja bi mogla biti pozvana na nasljedstvo, a koja je umrla prije ostavitelja.
2. Popis ostaviteljeve imovine
Vrijeme obavljanja popisa
Članak 194.
(1) Popis ostaviteljeve imovine obavit će se po odluci ostavinskog suda kad se ne zna postoje li nasljednici ili gdje borave, kad su nasljednici osobe koje zbog malodobnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim slučajevima.
(2) Sud će popis narediti i na zahtjev ostaviteljevih nasljednika, zapisovnika ili vjerovnika.
(3) Ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavitelj umro, a osobito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuđen ili izgubljen, policijski službenici koji u tim okolnostima ureduju, prigodom svog uredovanja, ako je to moguće, popisat će ostaviteljeve stvari, po potrebi zapečatiti prostorije u kojima se stvari nalaze i popis dostaviti matičaru nadležnom za upis činjenice smrti.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka matičar će primljeni popis dostaviti ostavinskom sudu koji vodi ostavinski postupak.
Sadržaj popisa
Članak 195.
(1) Popis će obuhvatiti sve nepokretne i pokretne stvari koje su bile u ostaviteljevu neposrednom posjedu u času njegove smrti.
(2) Popis će obuhvatiti i drugo što je pripadalo ostavitelju, a nalazi se kod druge osobe, uz naznaku kod koga se nalazi i na kojem temelju, kao i ono što je ostavitelj posjedovao, a za što se tvrdi da nije njegovo vlasništvo.
(3) U popisu imovine zabilježit će se ostaviteljeve tražbine, a i dugovi, te posebno neplaćeni porezi, doprinosi i druga javna davanja.
Način popisivanja
Članak 196.
(1) Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini, ili pojedinačno.
(2) Nekretnine se popisuju pojedinačno s naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta, te zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati.
Obavljanje popisa
Članak 197.
(1) Popis će obaviti sudski službenik, javni bilježnik kojeg odredi sudac ili sudski savjetnik koji vodi sudski postupak.
(2) Popis se obavlja u nazočnosti dviju punoljetnih osoba, a kada je to potrebno, i uz sudjelovanje vještaka.
(3) Popisu može biti nazočna i svaka zainteresirana osoba.
Postupak sa stvarima za koje postoje posebni propisi
Članak 198.
Kad se prigodom popisivanja ili inače u ostavini pronađu stvari za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, s njima će se nakon obavljenoga popisa postupiti po tim propisima.
3. Osiguranje ostavine
Predaja na čuvanje
Članak 199.
(1) Ako se ustanovi da nijedan od nazočnih nasljednika nije sposoban upravljati ostavinom ili nečim iz njezina sastava, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kada druge okolnosti nalažu naročiti oprez, policijski službenik ili druga osoba koja ureduje u ime vlasti predat će u hitnim slučajevima te stvari na čuvanje pouzdanoj osobi i o tome odmah obavijestiti sud na čijem se području te stvari nalaze, koji može tu mjeru izmijeniti ili ukinuti.
(2) Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave, treba u slučaju iz stavka 1. ovoga članka predati na čuvanje sudu ili javnome bilježniku na čijem se području nađe ta imovina.
(3) Tko primi na čuvanje stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka, dužan je o tome izdati potvrdu koju će sudu na čijem se području te stvari nalaze predati onaj tko ih je dao u pohranu.
(4) Sud iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavijestit će ostavinski sud o svim mjerama poduzetim za osiguranje ostavine.
Postavljanje privremenog skrbnika ostavine
Članak 200.
(1) Privremenoga skrbnika ostavine postavlja ostavinski sud.
(2) Prije postavljanja privremenoga skrbnika sud će po mogućnosti zatražiti mišljenje u pogledu skrbnika od osoba koje su vjerojatno pozvane na nasljedstvo.
Pečaćenje
Članak 201.
(1) Ako ocijeni da je to svrhovito, sud može odrediti da se prostorije u kojima se nalaze stvari iz sastava ostavine zapečate, te će odrediti osobu koju će obvezati da bez odgađanja prijavi svako oštećenje pečata nadležnoj policijskoj upravi i sudu.
(2) Dopuštenje za skidanje pečata može dati samo ostavinski sud, odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda.
Privremene mjere
Članak 202.
Prije pokretanja ostavinskog postupka i tijekom njega, sve dok postupak ne bude pravomoćno okončan, sud će na zahtjev stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine odrediti privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom, ako stranka učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
4. Predaja oporuke i proglašenje
Predaja oporuke sudu
Članak 203.
(1) Osoba koja posjeduje ispravu za koju može pretpostaviti da je oporuka umrle osobe dužna ju je bez odgode predati najbližem općinskom sudu.
(2) Osoba koja zna da je ostavitelj sastavio oporuku i gdje se ona nalazi dužna je o tome obavijestiti općinski sud.
(3) Ostavinski je sud dužan bez odgode zatražiti sve podatke iz Hrvatskog upisnika oporuka o mogućim oporukama umrle osobe, a od osobe i tijela kojima je oporuka povjerena na čuvanje da mu je dostave.
Proglašenje oporuke
Članak 204.
(1) Kad sud kod kojega se nađe oporuka utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je proglašena umrlom, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata, pročitat će je i o tome sastaviti zapisnik.
(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka sud će postupiti bez obzira na to je li oporuka valjana i bez obzira na to ima li više oporuka.
(3) Otvaranje i čitanje oporuke obavit će se u nazočnosti dviju osoba, koje mogu biti i nasljednici.
(4) Proglašenju oporuke mogu biti nazočni nasljednici, zapisovnici i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine i tražiti prijepis oporuke.
(5) Općinski sud kojemu bude predana otvorit će i pročitati oporuku i kad je za ostavinsku raspravu nadležan drugi općinski sud ili inozemno tijelo.
Zapisnik o proglašenju pisane oporuke
Članak 205.
(1) Zapisnik o proglašenju pisane oporuke treba sadržavati:
1. koliko je oporuka nađeno, koji datum nose i gdje su nađene,
2. tko ih je predao sudu ili sastavljaču smrtovnice,
3. koji su svjedoci bili nazočni otvaranju i proglašenju oporuke te kako je utvrđena njihova istovjetnost,
4. je li oporuka predana otvorena ili zatvorena i kakvim je pečatom bila zapečaćena.
(2) Ako je prigodom otvaranja oporuke primijećeno da je pečat oštećen ili da je u oporuci nešto brisano, precrtano ili ispravljeno, ili ako se što drugo sumnjivo nađe, mora se i to u zapisniku navesti.
(3) Zapisnik potpisuju sudac, odnosno sudski savjetnik, zapisničar i svjedoci.
(4) Na proglašenu oporuku sud će staviti potvrdu da je proglašena s naznakom datuma kad je proglašena te broja i datuma ostalih pronađenih oporuka koje je taj sud već proglasio.
Proglašenje usmene oporuke
Članak 206.
(1) Ako je ostavitelj napravio usmenu oporuku, i o tome postoji isprava koju su svjedoci vlastoručno potpisali, sud će sadržaj te isprave proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke.
(2) Ako nema isprave iz stavka 1. ovoga članka, sud će odvojeno saslušati svjedoke pred kojima je usmena oporuka izjavljena, a naročito o okolnostima o kojima ovisi njezina valjanost, pa će se zapisnik o saslušanju tih svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke.
(3) Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmene oporuke saslušaju pod prisegom, ili ako sud ustanovi da je takvo saslušanje potrebno, odredit će ročište za saslušanje tih svjedoka na koje će pozvati predlagatelja, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio postupak.
Proglašenje nestale ili uništene oporuke
Članak 207.
(1) Ako je nezavisno od ostaviteljeve volje nestala ili je uništena isprava u koju je bila oblikovana ostaviteljeva oporuka, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem postojanju te oporuke, o obliku u kojemu je sastavljena, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o njezinu sadržaju, ostavinski će sud o tome saslušati sve zainteresirane osobe i o njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će zapisnik o tome proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke.
(2) Ako bi ostavina, da nema oporuke, pripala općini, odnosno gradu, sporazum iz stavka 1. ovoga članka o prijašnjem njezinu obliku i sadržaju bit će valjan samo ako se s njime suglasi nadležni državni odvjetnik prema mjestu gdje se imovina nalazi.
(3) Ako među zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne same voditi brigu o svojim pravima i interesima, sporazum iz stavka 1. i 2. ovoga članka vrijedi samo uz suglasnost tijela nadležnog za poslove skrbništva.
Obavijest o proglašenju oporuke
Članak 208.
Sud koji je proglasio oporuku bez odgode će o tome poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka, koji će odmah provesti upis.
Dostava i čuvanje isprava o proglašenju oporuke
Članak 209.
(1) Zapisnik o proglašenju oporuke s preslikom pisane oporuke, preslikom isprave o usmenoj oporuci, odnosno preslikom zapisnika o saslušanju svjedoka usmene oporuke, dostavit će se ostavinskom sudu, a sud koji je oporuku proglasio zadržat će njihov izvornik.
(2) Izvorna pisana oporuka, isprave o usmenoj oporuci, zapisnik o saslušanju svjedoka usmene oporuke, kao i zapisnik o sadržaju nestale ili uništene pisane oporuke čuvat će se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihova preslika, odnosno prijepis priložit će se ostavinskom spisu.
III. Pokretanje ostavinskog postupka
Pokretanje postupka
Članak 210.
Ostavinski se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu.
Ispitivanje nadležnosti
Članak 211.
(1) Nakon što primi ispravu iz članka 210. ovoga Zakona, sud će ispitati je li nadležan za ostavinski postupak, pa ako ustanovi da nije nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.
(2) Ako sud ustanovi da je za ostavinski postupak nadležno inozemno tijelo, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak.
Mjere ostavinskog suda za osiguranje ostavine
Članak 212.
(1) Mjere za osiguranje ostavine može ostavinski sud odrediti tijekom cijeloga ostavinskog postupka.
(2) Ostavinski sud može tijekom ostavinskog postupka mijenjati i ukidati mjere osiguranja ostavine koje je odredio on sam ili neki drugi sud ili tijelo vlasti.
(3) Mjere za osiguranje, a i njihove promjene i ukidanja određuje ostavinski sud na zahtjev stranke, a i po službenoj dužnosti.
Pozivanje izvršitelja oporuke
Članak 213.
Ako je ostavitelj postavio izvršitelja oporuke, sud će mu to priopćiti i pozvati ga da se u određenom roku očituje prima li se te dužnosti.
Skrbnik nerođenog djeteta
Članak 214.
(1) Ako se očekuje rođenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljedstvo, ostavinski će sud o tome obavijestiti tijelo nadležno za poslove skrbništva.
(2) Ako tijelo nadležno za poslove skrbništva drukčije ne odredi, o pravima još nerođenog djeteta brinut će se jedan od njegovih roditelja.
Postupak kad nema imovine ili kad ima samo pokretne imovine
Članak 215.
(1) Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu, ostavinski će sud rješenjem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava.
(2) Isto će tako sud postupiti i u slučaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.
(3) Kad sud odluči ne provoditi ostavinski postupak, obavijestit će o tome tijelo nadležno za poslove skrbništva ako među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se same brinu o svojim pravima i interesima, a nemaju roditelje ili druge zakonske zastupnike.
(4) Ako je sud odlučio da se ne provodi ostavinski postupak zbog toga što se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, ukinut će mjere osiguranja ostavine kako bi osobe pozvane na nasljedstvo mogle slobodno ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima.
(5) Kad u ostavinu ulaze i stvarna prava na nekretninama, postupit će se kao kad su iza ostavitelja ostale nekretnine, a kad postoje ostala prava - kao da su ostale pokretnine.
Odvajanje ostavine od imovine nasljednika
Članak 216.
Kad se po odredbama zakona može zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika, sud će na prijedlog ovlaštenih osoba odrediti to odvajanje, primjenjujući pri tom odredbe ovoga Zakona o privremenim mjerama za osiguranje ostavine.
IV. Ostavinska rasprava
Poziv na ročište
Članak 217.
(1) Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište.
(2) U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka, o tome je li mu koja oporuka već predana, te će ih pozvati da odmah dostave sudu pisanu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci, ako se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmene oporuke.
(3) Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o odricanju od nasljedstva usmeno na ročištu ili javno ovjerovljenom ispravom, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će da žele biti nasljednici.
(4) Ako je ostavitelj ostavio oporuku, o pokretanju ostavinskoga postupka sud će obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na nasljedstvo.
(5) Ako je ostavitelj postavio izvršitelja oporuke, sud će i njega obavijestiti o pokretanju postupka.
Pozivanje oglasom
Članak 218.
(1) Ako se ne zna ima li nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku od šest mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama«.
(2) Oglas će se pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u »Narodnim novinama« i na drugi prikladan način.
(3) Po odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka sud će postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga što je boravište nasljednika nepoznato, a nasljednik nema opunomoćenika, ili zbog toga što se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju opunomoćenika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, a dostava se nije mogla obaviti.
(4) Pošto protekne rok iz stavka 1. ovoga članka, sud će provesti ostavinsku raspravu na temelju izjave postavljenog skrbnika i podataka kojima sud raspolaže.
Predmet ostavinske rasprave
Članak 219.
(1) Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise.
(2) Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba.
(3) O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pisane izjave koje stignu do donošenja odluke.
(4) Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo jedini ili najbliži ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače nasljedno pravo, a može te osobe pozvati i oglasom po odredbama članka 218. ovoga Zakona.
Nasljednička izjava
Članak 220.
(1) Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu.
(2) Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom.
(3) Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći.
(4) Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik.
(5) Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedničku izjavu, navest će razlog ovlaštenoj osobi, koja će to zabilježiti u zapisniku.
(6) Potpis na ispravi o nasljedničkoj izjavi, kao i potpis na punomoći za davanje nasljedničke izjave mora biti javno ovjerovljen.
(7) Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada na temelju zakona, ili na temelju oporuke, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo na bilo kojem temelju.
(8) Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji ju želi dati može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome.
(9) Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljedstva sud će nasljednika upozoriti da se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.
Prigovor na popis
Članak 221.
(1) Ako stranke prigovore popisu, sud može, ako to smatra potrebnim, narediti sudskom službeniku ili javnom bilježniku da ponovno obavi popis.
(2) Ako popis imovine nije obavljen, sud može, na temelju podataka koje su mu dale zainteresirane osobe, sam utvrditi što ulazi u ostavinu.
Upućivanje na parnicu zbog spora
Članak 222.
(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo.
(2) Na način predviđen odredbom stavka 1. ovoga članka sud će postupiti osobito ako su sporne činjenice:
1. o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje,
2. o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio,
3. o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost,
4. je li se neka osoba odrekla nasljedstva.
(3) Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak, nego će raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku.
(4) Sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, o činjenicama koje su općepoznate, te ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve o postojanju tih činjenica, odnosno da je sadržaj tih isprava istinit, donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno predmnjevi uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu na zapis ili o drugom pravu na ostavinu
Članak 223.
(1) Ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi pravo na oporukom određeni zapis ili drugo pravo, sud će uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom, ali neće prekinuti ostavinski postupak.
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne postoji spor o činjenicama nego samo o primjeni prava, ostavinski će sud ta pravna pitanja raspraviti u ostavinskom postupku.
Upućivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine
Članak 224.
(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice:
1. o kojima ovisi sastav ostavine,
2. o kojima ovisi predmet zapisa.
(2) Sud neće prekinuti postupak u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku. 
(3) Kad sud u slučaju iz stavka 1. ovoga članka prekida postupak, prethodno će ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju, pa će ga donijeti ako su ispunjene.
(4) Prekid postupka iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na ono što je obuhvaćeno djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju.
Koga se upućuje na parnicu. Trajanje prekida
Članak 225.
(1) Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
(2) Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud.
(3) Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen.
(4) Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena.
(5) Ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, a i u slučaju da je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak.
V. RjeŠenje o nasljeĐivanju i zapisu
Sadržaj rješenja o nasljeđivanju
Članak 226.
(1) Rješenjem o nasljeđivanju sud utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži:
1. prezime i ime ostavitelja, ime jednoga od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo i, po mogućnosti, ostaviteljev jedinstveni matični broj građanina, te za osobe umrle u braku i njihovo prezime koje su imale prije sklapanja braka,
2. oznaku nekretnina s podacima iz zemljišnih knjiga potrebnima za upis, kao i oznaku pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu,
3. prezime i ime nasljednika, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju, nasljeđuje li ga kao zakonski ili oporučni nasljednik, a ako ima više nasljednika, i nasljedni dio svakoga pojedinog nasljednika izražen razlomkom, te po mogućnosti nasljednikov jedinstveni matični broj građanina,
4. je li i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili opterećeno nalogom, odnosno inače ograničeno ili opterećeno i u čiju korist,
5. prezime i ime i prebivalište osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine s točnom oznakom toga prava, te po mogućnosti njihov jedinstveni matični broj građanina.
(3) Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Sud će isto tako postupiti ako diobu provede prema članku 143. i 144. ovoga Zakona.
(4) Odredbe o rješenju o nasljeđivanju primjenjuju se na odgovarajući način i na slučajeve ošasnosti (članak 20.), kao da su ostaviteljevi nasljednici općina, odnosno grad na koje je na temelju ovoga Zakona prešla ostavina.
Dostava rješenja o nasljeđivanju
Članak 227.
(1) Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svim nasljednicima i zapisovnicima, kao i osobama koje su tijekom postupka istakle zahtjev za nasljedstvo.
(2) Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit će se nadležnoj poreznoj upravi.
Upisi u zemljišnoj knjizi i predaja pokretnih stvari
Članak 228.
(1) U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju provedu u zemljišnoj knjizi potrebni upisi u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava.
(2) U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje su pohranjene kod suda, javnog bilježnika ili po njihovu nalogu kod treće osobe.
(3) Ako je oporukom nasljedniku naloženo ispunjenje ili osiguranje obveza u korist osoba koje se nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, ili radi ostvarenja neke općekorisne svrhe, sud će odrediti nužne mjere osiguranja.
Mjere osiguranja kad je pravo nasljednika ili zapisovnika uvjetovano
Članak 229.
Kad je nasljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili opterećeno nalogom, sud će na prijedlog zainteresiranih osoba odrediti potrebne privremene mjere osiguranja.
Posebno rješenje o zapisu
Članak 230.
(1) Ako nasljednici ne osporavaju zapis, sud može i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, na zahtjev zapisovnika, donijeti posebno rješenje o zapisu.
(2) U tom slučaju na odgovarajući će se način primijeniti odredbe o upisima u zemljišnoj knjizi i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda, javnog bilježnika ili po njihovu nalogu kod treće osobe.
Djelomično rješenje o nasljeđivanju
Članak 231.
Kad je sastav ostavine samo djelomično nesporan, sud će nakon što utvrdi tko su nasljednici, odnosno zapisovnici, donijeti djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim će utvrditi nasljednike i zapisovnike, te ono za što nije sporno da je u sastavu ostavine.
Učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i zapisu
Članak 232.
(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.
(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.
(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:
- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,
- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,
- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
Stjecanje od tobožnjeg nasljednika
Članak 233.
(1) Tko je u dobroj vjeri prigodom naplatnog stjecanja neke stvari ili prava koje pripada ostaviteljevu nasljedniku postupao s povjerenjem u istinitost pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, ne znajući da to utvrđenje nije istinito glede osobe od koje je stjecao, ipak je stekao tu stvar ili pravo kao što bi ju stekao da je otuđivatelju zaista pripadalo nasljedno pravo onako kako je navedeno u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju.
(2) Ovim se ne dira u odredbe o stjecanju povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kao ni u odredbe o stjecanju pokretnina od nevlasnika.
VI. Nasljednikovi zahtjevi nakon pravomoĆnosti rjeŠenja o nasljeĐivanju
Naknadno pronađena imovina
Članak 234.
(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku.
(2) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava.
(3) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.
Naknadno pronađena oporuka
Članak 235.
(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti, te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici.
Novi nasljednik ili zapisovnik
Članak 236.
Osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.
Djelovanje razloga za ponavljanje postupka
Članak 237.
(1) Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu, stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnoga postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava.
(2) U parnici iz stavka 1. ovoga članka sud će o postojanju pretpostavaka za ponavljanje postupka odlučiti kao o prethodnome pitanju.
VII. Postupak kad je nadleŽno inozemno tijelo
Mjera za zaštitu domaćih nasljednika, zapisovnika i vjerovnika
Članak 238.
(1) Kad je za odlučivanje o nasljedstvu iza određenog ostavitelja nadležno inozemno tijelo, sud na čijem je području ostavitelj umro izdat će po primitku smrtovnice oglas kojim će pozvati sve osobe u zemlji koje se smatraju ostaviteljevim nasljednicima, zapisovnicima ili vjerovnicima, da u oglasnom roku, koji ne može biti kraći od trideset dana ni dulji od šest mjeseci, a koji teče od dana objave oglasa u »Narodnim novinama«, to prijave sudu, jer će se u protivnom slučaju ostaviteljeve pokretnine predati nadležnom tijelu strane države, ili osobi koju ono ovlasti da ih primi.
(2) Oglas će se objaviti u »Narodnim novinama« i na oglasnoj ploči suda, a po potrebi i na drugi prikladan način, a jedan primjerak oglasa dostavit će se najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našoj zemlji.
(3) Neće se izdati oglas ako vrijednost ostavine, bez odbitka dugova, ne premašuje iznos od 20.000,00 kuna.
(4) Ako se oglas ne objavi, ostavina se ne smije predati prije nego što proteknu tri mjeseca od dana smrti stranog državljanina.
Zadržavanje ostavine
Članak 239.
(1) Ako koja osoba prijavi sudu da se smatra ostaviteljevim nasljednikom ili zapisovnikom, sud će za vrijeme dok tijelo strane države ne odluči o tom njezinu pravu, zadržati one ostaviteljeve stvari koje bi bile dovoljne tom njezinu pravu.
(2) Pošto tijelo strane države donese pravomoćnu odluku o njezinu pravu, sud će u pogledu prijavljenog zahtjeva izvršiti ovu odluku glede zadržanih stvari, a ostatak će potom predati tijelu strane države.
(3) Ako koji ostaviteljev vjerovnik prijavi svoju tražbinu, sud će zadržati onoliko ostaviteljevih stvari koliko je potrebno za pokriće te tražbine sve dok ona ne bude podmirena ili osigurana.
G l a v a  t r e ć a
JAVNI BILJEŽNICI KAO SUDSKI POVJERENICI
I. ProvoĐenje ostavinskih rasprava
Javni bilježnici u svojstvu sudskog povjerenika
Članak 240.
Ovlašćuje se predsjednik općinskog suda, da nakon ocjene stanja u svom sudu (primjerice broja sudaca, savjetnika i pripravnika, broja i duljine trajanja zaostalih predmeta i slično) može sve ili određeni broj ostavinskih predmeta povjeriti na rad javnim bilježnicima sa sjedištem kancelarija u sjedištu konkretnog suda.
Djelokrug javnog bilježnika
Članak 241.
(1) Javni bilježnici kao sudski povjerenici provode radnje i donose odluke u ostavinskom postupku sukladno odluci suda o povjeravanju i odredbama ovoga Zakona.
(2) Sud može iz važnih razloga uvijek oduzeti javnom bilježniku daljnje provođenje ostavinske rasprave koje mu je povjereno i raspravu sam provesti ili povjeriti drugom javnom bilježniku.
(3) Važni razlozi iz stavka 2. ovoga članka primjerice jesu: nemogućnost javnog bilježnika da zbog bolesti ili kojega drugog razloga obavlja posao, očito zanemarivanje zakonskih obveza od strane javnog bilježnika ili drugi važni razlozi po ocjeni suda.
(4) Protiv odluke suda iz stavka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba.
Postupak
Članak 242.
(1) Javni bilježnik povjerene mu radnje u nasljednim stvarima provodi u skladu s odredbama ovoga Zakona po kojima sud provodi taj postupak.
(2) U postupku koji se provodi pred javnim bilježnikom stranka može biti zastupana po odredbama koje se primjenjuju na zastupanje u izvanparničnom postupku.
Rokovi za provedbu postupka
Članak 243.
(1) Povjereni postupak provođenja ostavinske rasprave javni je bilježnik dužan provesti u roku koji mu sud za to odredi računajući od dana primitka predmeta.
(2) U slučaju da javni bilježnik iz opravdanih razloga ne uspije u roku iz stavka 1. ovoga članka provesti sve radnje, dostavit će o tome izvješće sudu u kojem će obrazložiti razloge zbog kojih nije dovršio postupak.
Ovlasti i dužnosti javnog bilježnika
Članak 244.
(1) Kao povjerenik suda u ostavinskom postupku javni bilježnik na temelju odluke suda o povjeravanju provodi radnje i donosi odluke propisane ovim Zakonom.
(2) U slučajevima iz članaka 222., 223. i 224. ovoga Zakona javni bilježnik vratit će spis nadležnom sudu.
(3) U slučajevima iz članaka 140., 143. i 144. ovoga Zakona javni bilježnik može donositi odluke samo uz suglasnost svih stranaka u postupku. U protivnom vratit će spis nadležnom sudu.
(4) Nakon pravomoćnosti rješenja kojim je postupak okončan, odnosno povodom izjavljenog prigovora, kao i u drugim slučajevima kada po odredbama ovoga Zakona vraća spis nadležnom sudu, javni bilježnik vratit će spis nadležnom sudu, a u javnobilježničkom spisu zadržati prijepis spisa.
Službeno područje javnog bilježnika
Članak 245.
(1) Sud će provođenje ostavinskih rasprava povjeravati javnim bilježnicima prema odredbama Zakona o javnom bilježništvu o službenom području javnog bilježnika.
(2) Kad na području suda imaju svoja sjedišta više javnih bilježnika, predmeti će im se dodjeljivati u rad ravnomjerno po abecednom redu prezimena javnog bilježnika.
(3) Svake tri godine na prijedlog predsjednika nadležnoga županijskog suda i Hrvatske javnobilježničke komore ministar nadležan za poslove pravosuđa može promijeniti raspored rada javnih bilježnika.
II. PoloŽaj i rad javnog biljeŽnika kao sudskog povjerenika
Važenje zakona
Članak 246.
(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, za rad javnog bilježnika kao sudskog povjerenika važe propisi kao za sudove.
(2) O razlozima za izuzeće javnog bilježnika odlučuje sud koji ga je postavio za svoga povjerenika.
Dostavljanje
Članak 247.
Pozive i druge isprave koje sastavlja kao sudski povjerenik javni bilježnik dostavlja strankama prema propisima o sudskoj dostavi.
Oslobođenje od troškova državnih pristojbi
Članak 248.
U izvršenju povjerenog posla javni je bilježnik ovlašten pribavljati potrebne podatke i isprave od drugih nadležnih tijela. Podnesci kojima to traži oslobođeni su od troškova državnih pristojbi.
Nadzor suda
Članak 249.
(1) Javni bilježnik ne može, osim iz osobito opravdanih razloga, odbiti povjereni posao.
(2) O opravdanosti razloga iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud koji mu je povjerio posao.
(3) Nadzor nad radom javnog bilježnika kao sudskog povjerenika obavlja sud koji mu je povjerio posao.
(4) Kad javni bilježnik odbije povjereni posao ili kad mu sud oduzme povjereni posao, sud će narediti javnom bilježniku predaju spisa i po službenoj dužnosti izvršiti svoj nalog.
(5) Sud može novčanom kaznom kazniti javnog bilježnika koji odbije izvršiti nalog suda ili odbije predati sudu spise o povjerenom poslu. Glede te kazne primjenjuju se na odgovarajući način odredbe Ovršnog zakona o kazni.
(6) Protiv rješenja o kazni dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu.
(7) Protiv rješenja drugostupanjskog suda nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi.
Prestanak rada javnog bilježnika
Članak 250.
U slučaju prestanka rada javnog bilježnika i promjene službenoga sjedišta javnog bilježnika, kojem je sud povjerio provođenje ostavinskog postupka, postupit će se po odredbama Zakona o javnom bilježništvu koje se odnose na postupak s javnobilježničkim spisima nakon što se uprazni javnobilježničko mjesto.
III. Nagrada i troŠkovi javnog biljeŽnika kao sudskog povjerenika
Nagrada i troškovi
Članak 251.
(1) Nagrada i troškovi javnog bilježnika kao povjerenika sudske vlasti u provođenju ostavinskog postupka određuju se tako da se jedna nagrada u pravilu odnosi na sve radnje javnog bilježnika u pojedinom ostavinskom postupku.
(2) Pravilnikom o nagradi za provođenje ostavinskog postupka propisat će se za koje radnje javni bilježnik ima pravo na posebnu nagradu (popis ostavine i sl.).
(3) Kad u ostavinskom postupku javni bilježnik postupa kao povjerenik suda, ne plaća se javnobilježnička pristojba.
Pravilnik
Članak 252.
(1) Visinu nagrade i naknade troškova za radnje iz prethodnog članka propisat će ministar nadležan za poslove pravosuđa po pribavljenom mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Hrvatske javnobilježničke komore.
(2) Javni bilježnik smije za službene radnje koje je proveo u ostavinskom postupku kao povjerenik suda računati i naplaćivati samo nagradu po propisanoj tarifi. Zabranjeno je javnom bilježniku sklapanje pogodbe sa strankama o plaćanju nagrade i troškova drukčije nego je propisano tarifom.
D I O  P E T I
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 253.
(1) Prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva.
(2) Postupovne odredbe ovoga Zakona primjenjivat će se na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima nije do časa primjene ovoga Zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno.
(3) Sud će povjeriti javnim bilježnicima ostavinske predmete u kojima do dana primjene ovoga Zakona nije poduzeo ni jednu radnju.
Članak 254.
(1) Do dana primjene ovoga Zakona valjanost oblika oporuke i opoziva oporuke prosuđivat će se po odredbama Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00.).
(2) Do dana primjene ovoga Zakona valjanost ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života, ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovora o odricanju od nasljedstva i ugovora o prijenosu nasljednog dijela prije diobe prosuđivat će se po odredbama Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00.).
Članak 255.
(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravilnik iz članka 68. stavka 2. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravilnik iz članka 252. stavka 1. ovoga Zakona u roku od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Hrvatska javnobilježnička komora osnovat će Hrvatski upisnik oporuka u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 256.
Na području općinskih sudova gdje do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nisu imenovani javni bilježnici ostavinske postupke provode nadležni sudovi sve do imenovanja javnih bilježnika za područja tih sudova.
Članak 257.
(1) Rokovi koji su počeli teći prije stupanja na snagu ovoga Zakona istječu kad istekne vrijeme određeno ovim Zakonom, ali ako je po odredbama koje su prestale vrijediti već počeo teći rok koji je dulji, onda protekom tog roka.
(2) Kad je ovim Zakonom određen rok koji po odredbama koje su prestale vrijediti nije bio predviđen, taj rok ne može početi teći prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 258.
Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske bez odgode će obavijestiti Vladu Sjedinjenih Američkih Država kao depozitara prema Konvenciji o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodne oporuke da su ovlaštene osobe za sastavljanje međunarodne oporuke u Republici Hrvatskoj suci općinskih sudova, sudski savjetnici u općinskim sudovima i javni bilježnici, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnici Republike Hrvatske.
Članak 259.
(1) Danom primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00.).
(2) Posebni propisi o nasljeđivanju ostaju na snazi.
Članak 260.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počet će se primjenjivati nakon šest mjeseci od dana stupanja na snagu.
Klasa: 552-01/02-01/01
Zagreb, 11. ožujka 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.



Zakon o nedopuštenom oglašavanju


  

Narodne novine br.: 43 - Datum: 08.04.2009. - Interni ID: 20090984


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o nedopuštenom oglašavanju

HRVATSKI SABOR
984
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O NEDOPUŠTENOM OGLAŠAVANJU
Proglašavam Zakon o nedopuštenom oglašavanju, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 27. ožujka 2009. godine.
Klasa: 011-01/09-01/60
Urbroj: 71-05-03/1-09-2
Zagreb, 1. travnja 2009.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O NEDOPUŠTENOM OGLAŠAVANJU
Svrha i sadržaj Zakona
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje zaštita trgovaca od zavaravajućeg oglašavanja i njegovih nepoštenih posljedica, kao i propisivanje pretpostavki pod kojima će usporedno oglašavanje biti dopušteno.
Odnos prema drugim zakonima
Članak 2.
(1) Primjena odredaba ovoga Zakona ne utječe na primjenu posebnih propisa kojima je uređeno oglašavanje pojedinih proizvoda ili usluga te na primjenu posebnih propisa kojima se zabranjuje ili ograničava oglašavanje u određenim medijima, a koji su, u oba slučaja, usklađeni s pravilima Europske zajednice.
(2) Primjena odredaba ovoga Zakona ne utječe na primjenu zabrane oglašavanja određene robe ili usluga, bez obzira na to je li ta zabrana određena izravno zakonom ili na temelju odluke tijela koje je po zakonu nadležno za uređenje poslovne djelatnosti, odnosno djelatnosti slobodnog zanimanja.
(3) Ako se zabrana iz stavka 2. ovoga članka odnosi na oglašavanje samo u određenim medijima, odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na oglašavanje u medijima koji nisu obuhvaćeni tom zabranom.
Pojmovi
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:
– »oglašavanje« je svako očitovanje u bilo kojem obliku koje netko daje u okviru obavljanja svoje poslovne djelatnosti, odnosno u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja, koje je usmjereno na promidžbu s namjerom pospješenja prodaje proizvoda ili usluga, uključujući nekretnine, prava i obveze,
– »zavaravajuće oglašavanje« je bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje, odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente,
– »usporedno oglašavanje« je bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta, odnosno koje izravno ili neizravno upućuje na robu ili usluge konkurenta,
– »trgovac« je fizička ili pravna osoba koja djeluje u svrhe koje su u vezi s njezinom poslovnom djelatnošću, odnosno djelatnošću slobodnog zanimanja, kao i bilo koja osoba koja djeluje u njezino ime ili za njezin račun,
– »nositelj pravila postupanja« je bilo koji subjekt, uključujući pojedinog trgovca ili skupinu trgovaca, koji je nadležan za sastavljanje i izmjenu pravila postupanja te koji je nadležan za nadzor nad provođenjem tih pravila postupanja od strane onih koji su se obvezali provoditi ih.
Zabrana zavaravajućeg oglašavanja
Članak 4.
(1) Zavaravajuće oglašavanje nije dopušteno.
(2) Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz članka 6. ovoga Zakona.
Ocjena zavaravajućeg oglašavanja
Članak 5.
Prilikom odlučivanja je li određeno oglašavanje zavaravajuće uzet će se u obzir sve odlike tog oglašavanja, a poglavito bilo koja obavijest koju sadrži, a koja se odnosi:
– na svojstva robe ili usluge, kao što su narav robe ili usluge, sastav robe ili usluge, način i datum izrade robe, način i vrijeme pružanja usluge, dostupnost robe ili usluge, količina robe ili usluge, specifikacija robe ili usluge, način korištenja, prikladnost za korištenje u određene svrhe, zemljopisno ili komercijalno podrijetlo, rezultate koji se mogu očekivati od korištenja robe ili usluge, rezultate i druge materijalne pokazatelje testova ili provjera provedenih na robi ili provedenih u pogledu usluge,
– na cijenu ili način izračuna cijene te uvjete prodaje robe ili uvjete pružanja usluge,
– na narav, svojstva i prava oglašivača kao što su njegov identitet i imovina, njegove kvalifikacije, njegovo industrijsko, komercijalno ili intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja koje je dobio.
Pretpostavke dopuštenosti usporednog oglašavanja
Članak 6.
Usporedno oglašavanje, što se same usporedbe tiče, dopušteno je:
– ako nije zavaravajuće u smislu prethodnih odredaba ovoga Zakona, odnosno u smislu odredaba članka 110. do 112. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 79/07. i 125/07.),
– ako se uspoređuju roba ili usluge kojima se zadovoljavaju iste potrebe ili koje služe istoj namjeni,
– ako su objektivno uspoređene odlike robe ili usluga koje su materijalne, bitne, reprezentativne i provjerljive, što može uključivati i cijenu,
– ako ne dovodi do poistovjećivanja između trgovaca, između oglašivača i njegova konkurenta ili između robe ili usluga, žigova, zaštićenih imena ili drugih razlikovnih obilježja oglašivača i konkurenta,
– ako ne obezvređuje ili ocrnjuje robu ili usluge konkurenta, njegove žigove, zaštićena imena ili druga razlikovna obilježja, njegove aktivnosti i odnose u kojima se nalazi,
– ako se, kod proizvoda s oznakom podrijetla, uspoređuju proizvodi istoga podrijetla,
– ako nije usmjereno na nepošteno iskorištavanje ugleda žiga, zaštićenog imena ili drugih razlikovnih obilježja konkurenta,
– ako nije usmjereno na nepošteno iskorištavanje oznake podrijetla robe ili usluge konkurenta,
– ako se ne odnosi na robu ili usluge koje se oglašavaju kao imitacija robe ili usluga zaštićenih žigom ili zaštićenim imenom.
Zahtjev za prekid ili zabranu nedopuštenog oglašavanja
Članak 7.
(1) Tijela i osobe iz članka 9. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, koji imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, ovlašteni su tužbom od suda zahtijevati da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(2) Ako oglašavanje još nije objavljeno, ali njegovo objavljivanje predstoji, tijela i osobe iz članka 9. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, koji imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, ovlašteni su tužbom od suda zahtijevati zabranu objavljivanja zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(3) Postupak pokrenut povodom tužbe iz stavka 2. ovoga članka hitan je.
Stvarna i mjesna nadležnost
Članak 8.
(1) Za suđenje u postupcima pokrenutim povodom tužbe iz članka 7. ovoga Zakona stvarno je nadležan trgovački sud.
(2) Za suđenje u postupcima pokrenutim povodom tužbe iz članka 7. ovoga Zakona mjesno je nadležan trgovački sud prema mjestu prebivališta, odnosno sjedišta tuženika.
Aktivno i pasivno legitimirani
Članak 9.
(1) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog ministra nadležnog za gospodarstvo uredbom odrediti tijela i osobe koje imaju opravdani interes za kolektivnu zaštitu trgovaca od zavaravajućeg ili nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(2) Ako zavaravajuće, odnosno nedopušteno usporedno oglašavanje trgovaca, skupine trgovaca ili nositelja pravila postupanja koji imaju sjedište u Republici Hrvatskoj utječe ili može utjecati na trgovce u nekoj državi članici Europske unije, postupak iz članka 7. ovoga Zakona ovlaštena je pokrenuti i osoba koja je po propisima pojedine države članice Europske unije u kojoj ima svoje sjedište ovlaštena pokretati postupke kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj će uz tužbu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu dostaviti sudu dokaz da je u državi u kojoj ima sjedište ovlašten na pokretanje postupka kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(4) Postupak iz članka 7. ovoga Zakona može se pokrenuti protiv pojedinog trgovca ili skupine trgovaca iz istoga gospodarskog sektora koji koriste isto ili slično zavaravajuće, odnosno nedopušteno usporedno oglašavanje ili protiv nositelja pravila postupanja čija pravila postupanja promiču korištenje zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
Utvrđivanje spornih činjenica
Članak 10.
(1) Prilikom odlučivanja o zahtjevu iz članka 7. ovoga Zakona, sud će voditi računa o opravdanim interesima svih osoba koje sudjeluju u postupku te poglavito o javnom interesu.
(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu iz članka 7. ovoga Zakona, sud neće uzimati u obzir je li spornim oglašavanjem nekome počinjena šteta, odnosno je li vjerojatno da će nekome biti počinjena šteta, kao niti je li oglašivač kriv za to što je oglašavanje zavaravajuće, odnosno je li kriv što je usporedno oglašavanje nedopušteno.
(3) Sud će zahtijevati od tuženika da na prvom ročištu u primjerenom roku podnese, odnosno predloži dokaze koji potvrđuju točnost osporenih činjeničnih navoda u oglašavanju, vodeći računa o opravdanim interesima tuženika i ostalih osoba koje sudjeluju u postupku, ako na temelju okolnosti slučaja i navoda iz tužbe smatra da je to opravdano, a osobito ako ima razloga za osnovanu sumnju u točnost spornih činjeničnih navoda u oglašavanju.
(4) Ako tuženik ne podnese, odnosno ne predloži tražene dokaze u roku iz stavka 3. ovoga članka ili ako sud smatra da su ti dokazi nedovoljni, smatrat će da su sporni činjenični navodi izneseni u oglašavanju netočni.
Presuda
Članak 11.
(1) Ako smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, sud će presudom naložiti tuženiku prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja ili zabraniti tuženiku objavljivanje još neobjavljenoga zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(2) Ako usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, sud će presudom također tuženiku naložiti da o svom trošku objavi presudu u cijelosti ili djelomično, odnosno da objavi ispravak oglasa, određujući pritom način na koji će se presuda, odnosno ispravak objaviti.
(3) U izreci presude iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud može odrediti da žalba ne odgađa ovrhu.
Djelovanje presude
Članak 12.
(1) Presuda kojom u postupku iz članka 7. ovoga Zakona sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja obvezuje tuženika, odnosno tuženike da se u odnosu na svakog trgovca, bez obzira na to predstavlja li osoba koja je podnijela tužbu tog trgovca, suzdržava u budućnosti od korištenja istog ili sličnog zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja koje je predstavljalo predmet spora u tom postupku.
(2) Ovrhu na temelju presude iz stavka 1. ovoga članka, osim tužitelja i svake osobe iz članka 9. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, može tražiti i svaki trgovac iz stavka 1. ovoga članka.
Dobrovoljna kontrola
Članak 13.
(1) Pokretanje postupka iz članka 7. ovoga Zakona ne isključuje mogućnost dobrovoljne kontrole zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja od strane određenih samostalnih organizacija niti isključuje mogućnost da osobe navedene u članku 9. stavku 1. i 2. ovoga Zakona pokrenu pred tim samostalnim organizacijama odgovarajući postupak protiv onih trgovaca, skupine trgovaca ili nositelja pravila postupanja koji koriste ili promiču korištenje zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(2) Pokretanje postupka iz stavka 1. ovoga članka ni u kojem slučaju ne predstavlja odricanje od prava da se protiv određenog trgovca, skupine trgovaca ili nositelja pravila postupanja pokrene postupak iz članka 7. ovoga Zakona.
(3) Pokretanje postupka iz stavka 1. ovoga članka ne predstavlja procesnu smetnju za pokretanje i vođenje postupka iz članka 7. ovoga Zakona.
Privremene mjere
Članak 14.
(1) Prije pokretanja, tijekom te nakon okončanja postupka iz članka 7. ovoga Zakona, sve dok ovrha ne bude dovršena, tužitelj može sudu predložiti određivanje privremene mjere prekida, odnosno zabrane objavljivanja zavaravajućeg ili nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
(2) Sud će odrediti privremenu mjeru ako tužitelj učini vjerojatnim da je sporno oglašavanje nedopušteno.
Podredna primjena općih propisa procesnog prava
Članak 15.
(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na postupak iz članka 7. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno na postupak određivanja privremene mjere iz članka 14. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona.
Donošenje podzakonskih propisa
Članak 16.
Uredbu iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske donijet će u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Stupanje na snagu Zakona
Članak 17.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredaba članka 9. stavka 2. i 3. ovoga Zakona koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Klasa: 330-01/09-01/04
Zagreb, 27. ožujka 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.



Zakon o neposrednim porezima


  

Narodne novine br.: 19 - Datum: 03.05.1990. - Interni ID: 19900380


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o neposrednim porezima

SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju člana 389 Ustava Socijalističke Repubtike Hrvatske, donosim 
UKAZ 
o proglašenju Zakona o neposrednim porezima 
Proglašava se Zakon o neposrednim porezima, koji je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio na sjednici Vijeća udruženog rada 26. travnja 1990, Vijeća općina 26. travnja 1990. i Društveno-političkog vijeća 26. travnja 1990. godine. 
Klasa: 011-01/90-01/32 
Urbroj: 71-90-1 
Zagreb, 27. travnja 1990. 
Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske 
Ivo Latin, v. r. 



ZAKON 
o neposrednim porezima 
I. OPĆE ODREDBE 
Član 1. 
Ovim zakonom utvrđuje se sistem, izvori i vrste poreza koje pravne i fizičke osobe plaćaju na ostvarenu dobit, iz osobnog dohotka, na prihode i na stjecanje imovine. 
Porezi ustanovljeni ovim zakonom služe za financiranje opće društvenih potreba u društveno-političkim zajednicama u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. 
Član 2. 
Porezni obveznici, pravne i fizičke osobe na području iste društveno-političke zajednice imaju, pod jednakim uvjetima koji su utvrđeni ovim zakonom, odnosno odlukom skupštine društveno-političke zajednice donesene na osnovi ovog zakona, jednake obaveze u pogledu plaćanja poreza. 
Član 3. 
U cilju ostvarivanja jednakih uvjeta u pogledu plaćanja poreza te sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu, društveno-političke zajednice međusobnim dogovorom usklađuju elemente porezne politike koje prema odredbama ovog zakona samostalno utvrđuju. 
Inicijativu za zaključivanje dogovora iz stava 1. ovog člana daje Izvršno vijeće Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. 
Član 4. 
Porezni obveznik je svaka pravna i fizička osoba koja ostvaruje dobit, osobni dohodak i prihod odnosno stekne imovinu na koju se na osnovi zakona odnosno odluke skupštine društveno-političke zajednice plača porez. 
Iznimno kad je to odredeno ovim zakonom. por-ezni obveznik je fizička osoba kao predstavnik domačinstva čiji je član 
Član 5. 
Domaćinstvom se, u smislu ovoga zakona, smatra zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih osobnih dohodaka i prihoda. 
Užom porodicom, u smislu ovoga zakona, smatraju se 
1. bračni drugovi; 
2. djeca u smislu propisa o stjecanju prava na doplatak na djecu, 
3. djeca nakon završenog redovnog školovanja do prvog zapošljavanja, ako su prijavljena samoupravnoj interesnnj zajednici za zapošljavanje i ako ih uzdržavaju roditelji, 
4. djeca koju su roditelji dužni uzdržavati u smislu propisa o odnosima roditelja i djece, te 
5. roditeljl bračnih drugova. 
Član 6. 
Strana pravna i fizička osoba (u daljem tekstu: strana osoba) koja u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj ostvaruje dobit, osobni dohodak ili prihod, odnosno stekne imovinu plaća porez po odredbama ovog zakona, ako međunarodnim sporazumom ili ugovorom nije drugačije određeno. 
Član 7. 
Porezna osnovica je dobit, osobni dohodak koji građanin ostvari osobnim radom, prihod ostvaren obavljanjem djelatnosti, prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja, prihod od imovine i druge vrste prihoda, te vrijednost određene imovine koju pravna i fizička osoba stekne u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. 
Član 8. 
Ne smatraju se osobnim dohotkom odnosno prihodom na koji se plaća porez: 
1. primanja na osnovi odlikovanja i društvenog priznanja koja daju društveno-političke zajednice, 
2. primanja na osnovi saveznih propisa·o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida, odnosno članova njihovih porodica, 
3. primanja na osnovi republičkih i općinskih propisa o posebnoj zaštiti boraca, vojnih invalida, predratnih revolucionara, civilnih invalida rada, odnosno članova njihovih 
porodica, 
4. doplatak na djecu i novčana pomoć za opremu novorođenog djeteta, 
5. socijalne pomoći, 
6. nagrade koje se daju na osnovi zakona i odluke skupštine društveno-političke zajednice, odluka samoupravnih interesnih zajednica društveno-političkih organizacija, organizacija udruženog rada i drugih organizacija kojima se ustanovljavaju nagrade za uspjeh u privredi, znanosti, prosvjeti, kulturi i u drugim društvenim djelatnostima kao osobito društveno priznanje, 
7. nagrade za životno djelo koje se daju kao opće društveno priznanje za uspjeh u znanosti, prosvjeti, kulturi i u drugim društvenim djelatnostima, 
8. nagrade koje daje Organizacija ujedinjenih naroda ili njezine organizacije, međunarodne organizacije i strane nacionalne organizacije s međunarodnim ugledom kao međunarodno priznanje za rad u oblasti znanosti, kulture, umjetnosti i društvenim djelatnostima, 
9. pomoći zbog uništenja i oštećenja imovine od elementarnih nepogoda i drugih izvanrednih događaja, 
10. isplate osiguranih suma po osnovi osiguranja života te isplate po osnovi šteta na osiguranoj imovini kao i isplate drugih odšteta. 
Član 9. 
Osobni dohoci odnosno prihodi privremeno oslobođeni od plaćanja poreza ne ulaze u osnovicu na koju se primjenjuju stope poreza. 
Kada je porez razrezan u paušalnom iznosu, kao prihod računa se iznos na koji bi po propisanim stopama bio razrezan porez koji odgovara paušalnom iznosu. 
Pored oslobođenja i olakšica propisanih ovim zakonom, općinska skupština može propisati i druga oslobađanja i olakšice od plaćanja poreza koji pripadaju općini. 
Član 10. 
Stope poreza na dobit, poreza iz osobnog dohotka radnika, poreza na prihod od imovine i poreza na dobitke igara na sreću jesu proporcionalne. 
Stope poreza na nasljedstva i darove i poreza iz ukupnog prihoda građana jesu progresivne. 
Stope za svaku vrstu poreza jedinstvene su na cijelom području društveno-političke zajednice ako ovim zakonom nije drugačije određeno. 
Stope poreza određuju se u skladu s planiranim razvojem privrednih i društvenih djelatnosti utvrđenih aktima društveno-političkih zajednica u okviru dogovorene usklađene porezne politike dogovorom iz člana 3. ovog zakona. 
Član 11. 
Ako se primjenjuju progresivne stope poreza, porez višoj stopi ne može biti veći od poreza po najbližoj nižoj stopi uvećanoj za razliku porezne osnovice zbog koje bi primjenjivala viša porezna stopa. 
Član 12. 
Porez se razrezuje po propisima koji su na snazi na dan 1. siječnja godine za koju se utvrđuju obveze. 
Iznimno, u slučajevima značajnog rasta cijena društveno-političke zajednice i druge samoupravne organizacije zajednice mogu u toku godine mijenjati propise u cilju usklađivanja poreznih obaveza s tekućim rastom cijena. 
Član 13. 
Porez se obračunava i naplaćuje pri isplati osobnog dohotka odnosno porihoda (porez po odbitku) ili se razrezuje na godišnju osnovicu ili u paušalnom iznosu, odnosno na drugi način, u skladu s ovim zakonom. 
Porez na dobit obračunava se i naplaćuje u toku godine kao akontacija po periodičnim obračunima, a konačni obračun poreza utvrđuje se završnim računom poreznog obveznika. 
Član 14. 
Porez po odbitku obračunava i naplaćuje isplatilac osobnog dohotka, odnosno prihoda i to pri isplati osobnog dohotka, odnosno prihoda. 
Porez na godišnju osnovicu, u paušalnom iznosu ili drugi način propisan ovim zakonom, rezrezuje služba društvenih prihoda. 
Član 15. 
Porez na prihod od imovine od nekretnina i prava na nekretninama i porez na nasljedstva i darove razrezuje i naplaćuje služba društvenih prihoda na čijem se području nalazi imovina. 
Porez na prihod od imovine od pokretnina i prava na pokretninama, porez na nasljedstva i darove na novac novčana potraživanja, razrezuje i naplaćuje služba društvenih prihoda na čijem području obveznik ima prebivalište. 
Član 16. 
Ako se porez ne plati u roku, naplaćuje se prisilno. 
Porez se prisilno naplaćuje iz onih osobnih dohodaka, naknada, prihoda i imovine, čije bi oduzimanje, odnosno prodaja prouzrokovali najmanju štetu za obveznika. 
Prisilnom naplatom poreza ne može se dovesti u pitanje nužno uzdržavanje obveznika, članova njegova domaćinstva te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, niti obavljanje njegove djelatnosti iz koje ostvaruje prihode. 
Iznimno od odredbe iz stava 3. ovoga člana, obveznicima koji dospjele iznose poreza ne plate u roku od šest mjeseci od posljednjeg dana roka za plaćanje, a nije im odobrena odgoda plaćanja ili obročna otplata dospjelih poreza, mogu se ti iznosi prisilno naplatiti i iz imovine koja im služi za obavljanje djelatnosti ako su u tom roku bez uspjeha poduzimane mjere prisilne naplate. 
Na iznose poreza koji nisu plaćeni u roku plaćaju se zatezne kamate u visini utvrđenoj ovim zakonom. 
Član 17. 
Porezne obaveze se utvrđuju, a porez se redovno i prisilno naplaćuje na način koji u najvećoj mjeri štiti ličnost i dostojanstvo građana, te na način kojim se pruža mogućnost građaninu da zaštiti svoja na zakonu osnovana prava i interese. 
II. VRSTE POREZA 
Član 18. 
Ovim zakonom utvrđuju se slijedeće vrste poreza: 
1. porez na dobit, 
2. porez iz osobnog dohotka radnika, 
3. porez na prihod od poljoprivredne djelatnosti, 
4. porez na prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja, 
5. porez na prihod od imovine, 
6. porez na nasljedstva i darove, 
7. porez na dobitke od igara na sreću, 
8. porez iz ukupnog prihoda građana. 
Član 19. 
Svaka vrsta poreza posebno se razrezuje odnosno obračunava. 
III. POREZ NA DOBIT 
Član 20. 
Obveznik poreza na dobit je pravna i fizička osoba koja na području Socijalističke Republike Hrvatske ostvari dobit obavljanjem djelatnosti. 
Član 21. 
Osnovica poreza na dobit pravnih i fizičkih osoba iz člana 20. ovog zakona je dobit utvrđena u skladu s odredbama Zakona o računvodostvu. 
U poslovnim rashodima troškovi amortizacije priznaju se do iznosa po propisanim stopama i isplaćeni bruto osobni dohoci u skladu sa zakonom, društvenim dogovorom odnosno kolektivnim ugovorom a ne više od visine prosječnog osobnog dohotka u privredi Republike. 
Član 22. 
Obveznik poreza na dobit, koji djelatnost obavlja u manjem obimu, povremeno ili bez poslovnog prostora, plaća porez na dobit u paušalnom godišnjem iznosu, ako visina dobiti ne premašuje trostruki godišnji iznos prosječnog čistog osobnog dohotka u privredi Republike u godini koja prethodi razrezu poreza i ako ne zapošljava više od pet radnika. 
Član 23. 
Fizička osoba koja povremeno obavlja djelatnost vršenjem odredenih usluga pravnim osobama plaća porez na 
dobit u postotku od svakog pojedinačno ostvarenog brutio prihoda. 
Član 24. 
Stope poreza na dobit pravnih i fizičkih osoba su proporcionalne i utvrđuju se zakonom. 
Član 25. 
Godišnji paušalni iznos poreza na dobit i stope poreza na dobit po odbitku propisuje se odlukom općinske skupšptine. 
Član 26. 
Porez na dobit pravnih i fizičkih osoba ne plaća se na dio dobiti koji te osobe ulažu u razvoj neravijeznih područja u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. 
Porez na dobit pravne i fizičke osobe ne plaćaju za novoosnovana poduzeća i radnju u prvoj godini rada, u drugoj godini rada 50% od obračunatog poreza, a u trećoj godini rada 25% od obračunatog poreza. 
Novoosnovana poduzeća i radnje na otocima, u pograničnim i nerazvijenim područjima ne plaćaju obračunati porez u razdoblju od tri godine rada. 
Pod novoosnovanim poduzećem odnosno radnjom u smislu ovog zakona smatra se prvo otvaranje poduzeća odnosno radnje bilo koje djelatnosti. 
Član 27. 
Porez na dobit ne plaćaju poduzeća i dijelovi poduzeća za zapošljavanje invalida ako ta poduzeća odnosno dijelovi poduzeća zapošljavaju više od 40% invalidnih osoba ili vrše profesionalnu rehabilitaciju invalida. 
Porez na dobit ne plaćaju i fizičke osobe koje zapošljavaju više od 40% invalidnih osoba. 
Član 28. 
Pored oslobođenja propisanih u članu 26. i 27. ovog zakona strane i domaće pravne i fizičke osobe ne plaćaju porez na dobit na dio dobiti koju reinvestiraju u cilju povećanja ili moderniziranja proizvodnih kapaciteta u vlastitom ili drugom poduzeću odnosno radnoj organizaciji. 
Član 29. 
Ako više fizičkih osoba obavljaju zajedničke djelatnosti, svaka od tih osoba plaća porez na dobit srazmjerno udjelu ostvarene dobiti. 
Udio u ostvarenoj dobiti utvrđuje se na osnovi ugovora zaključenog između osoba iz stava 1. ovog člana, a ako te osobe nisu zaključile ugovor, udio u ostvarenoj dobiti utvrđuje se u jednakim dijelovima. 
Član 30. 
Porezni obveznici koji plaćaju porez na dobit, osim obveznika koji plaćaju porez na dobit u paušalnom iznosu dužni su radi evidentiranja prihoda i rashoda voditi poslovne knjige, koje se vode po sistemu dvostrukog odnosno jednostavnog knjigovodstva u smislu odredbi Zakona o računovodstvu. 
Republički sekretar za financije može propisati da su obveznici poreza na dobit koji porez plaćaju u paušalnon iznosu dužni voditi određene evidencije, te za pojedine kategorije poreznih obveznika koji porez na dobit plaćaju prema ostvarenoj dobiti, propisat će da su dužni voditi samo određene evidencije propisane Zakonom o računovodstvu, ili samo knjigu prihoda i rashoda. 
Republički sekretar za financiranje propisuje oblik i način vođenja i zaključivanja evidencija iz stava 2. ovog člana. 
IV. POREZ IZ OSOBNOG DOHOTKA RADNIKA 
Član 31. 
Obveznik poreza iz osobnog dohotka radnika je fizička osoba koja ostvari osobni dohodak iz radnog odnosa za rad obavljen u zemlji i inozemstvu, ukoliko je ta osoba upućena na rad u inozemstvo po osnovi radnog odnosa zasnovanog u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. 
Obveznik poreza iz osobnog dohotka radnika je i strana fizička osoba, ako u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj ostvaruje osobni dohodak iz radnog odnosa. 
Obveznik poreza iz osobnog dohotka radnika je i fizička osoba, koja obavlja djelatnost sredstvima u vlasništvu građana. 
Član 32. 
Osnovica poreza iz osobnog dohotka radnika je osobni dohodak ostvaren iz radnog odnosa za rad u zemlji i inozemstvu. Osobni dohodak ostvaren iz radnog odnosa za rad u inozemstvu je osobni dohodak, koji bi radnik ostvario radom u zemlji. 
Osnovica poreza iz osobnog dohotka radnika strane fizičke osobe je osobni dohodak ostvaren iz radnog odnosa za rad obavljen u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. 
Osnovica poreza iz osobnog dohotka radnika fizičke osobe koja obavlja djelatnost sredstvima u vlasništvu građana ne može biti manja od prosječnog čistog osobnog dohotka zaposlenih u privredi Republike u prethodnom tromjesečju prema podacima Republičkog zavoda za statistiku. 
Član 33. 
Osobni dohodak u smislu ovog zakona smatraju se i novčana primanja članova predstavničkih tijela, društvenih i drugih organizacija za rad u tin1 tijelima i organizacijama, te naknade i nagrade za rad sudaca-porotnika i sudaca sudova udruženog rada koji nemaju svojstvo radnika u tom sudu. 
Član 34. 
Osnovica poreza iz osobnog dohotka radnika jest svako pojedinačno primanje osobnog dohotka. 
Propise o načinu obračunavanja i plaćanja poreza iz osobnog dohotka donosi republički sekretar za financije. 
Član 35. 
Stope poreza iz osobnog dohodka radnika su proporcionalne i različite, ovisno o vrsti osobnog dohotka, a utvrđuje se zakonom. 
Član 36. 
Osobnim dohotkom iz člana 32. ovog zakona ne smatraju se do visine utvrđene samoupravnim općim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju, a najviše do iznosa utvrđenih društvenim dogovorom i samoupravnim sporazumom odnosno kolektivnim ugovorom radnika zaposlenih kod poslodavaca: 
1. naknade osobnih dohodaka radnika prema posebnim propisima što ih pravne osobe mogu uračunati u materijalne troškove poslovanja, 
2. otpremnine koje se daju prilikom odlaska u mirovinu, naknade za privremeni smještaj radnika koji se s rada u inozemstvu vraćaju u Jugoslaviju i izdaci za topli obrok do visine utvrđene društvenim dogovorom i samoupravnim sporazumom, 
3. naknade za vrijeme vojne službe u Jugoslavenskoj narodnoj armiji i teritorijalnoj obrani osobama u rezervnom sastavu koje nisu u radnom odnosu, 
4. razlika između visine osobnog dohotka, mirovine i slično i visine osobnog dohotka prema činu odnosno klasi koja za vrijeme vojne službe pripada rezervnim mlađim oficirima, oficirima, starijim oficirima i vojnim službenicima. 
5. naknade pripadnicima civilne zaštite i drugim osobama izvan radnog odnosa u vezi s izvršenjem obaveza koje proistječu iz propisa o općenarodnoj obrani i zaštiti od elementarnih nepogoda. 
Osobnim dohotkom ne smatraju se ni naknade vojnim osobama za povećano trošenje odjećne opreme niti naknade novoproizvedenim mlađim oficirima, oficirima i starijim oficirima za kupnju odjećne opreme. 
Član 37. 
Porez iz osobnog dohotka radnika ne plaća se: 
1. iz mirovina i invalidskih primanja po bilo kojoj osnovi iz drugih naknada i primanja po osnovi mirovinskog invalidskog i zdravstvenog osiguranja, 
2. iz naknada za vrijeme privremene nezaposlenost; 
3. iz nagrada učenicima i studentima za vrijeme njihova praktičnog rada, 
4. iz nagrada za rad studentima - demonstratorima na fakultetima i visokim školama, 
5. iz naknada za rad sucima - porotnicima i sucima sudova udruženog rada te sucima stalnih izbranih sudova arbitraža u organizacijama udruženog rada koji nemaji svojstvo radnika u tom sudu, 
6. iz naknada za rad motriteljima hidrometeoroloških protugradnih stanica, 
7. iz primanja studenata i đaka na redovnom školovanju za rad preko studentskih, omladinskih i đačkih organizacija, 
8. iz stipendija osoba koje se ne nalaze u radnom odnosu, 
9. iz primanja na ime pomoći porodici umrlog radnika 
10. iz osobnog dohotka invalida i drugih invalidnih osoba zaposlenih u poduzećima za zapošljavanje invalida, kao i iz nagrada osoba koje se nalaze na profesionalnoj rehabilitaciji u tim poduzećima. Ako poduzeće za zapošljavanje invalida zapošljava 40% ili više invalidnih osoba, rehabilitirnaih osoba i osoba koje su na rehabilitaciji od ukupnog broja zaposlenih, porez iz osobnog dohotka radnika ne plaćaju svi radnici zaposleni u tim poduzećima, 
11. iz naknada i nagrada koje osuđene osobe primaju za rad u kazneno-popravnim ustanovama, 
12. iz naknada i nagrada koje maloljetne osobe ili mlađe punoljetne osobe primaju za obavljeni rad u odgojnoj ustanovi ili domu za preodgoj. 
Porez iz osnbnog dohotka radnika ne plaćaju fizičke osobe, koje porez na dobit plaćaju u paušalnom iznosu i od svakog pojedinačno ostvarenog bruto prihoda. 
Član 38. 
Obračunati iznos poreza iz osobnog dohotka radnika koji je upućen na rad u inozemstvo po osnovi radnog odnosa, umanjuje se za porez plaćen u inozemstvu na taj osobni dohodak. 
Član 39. 
Porez iz osobnog dohotka radnika iz osobnog dohotka koji je ostvaren za rad u stranim diplomatskim misijama i konzularnim ili međunarodnim organizacijama odnosno kod predstavnika i službenika tih misija, konzulata ili organizacija u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj ne plaćaju: 
1. šefovi stranih diplomatskih misija akreditirani u Jugoslaivji i diplomatsko osoblje stranih diplomatskih misija u Jugoslaviji te članovi njihovih domaćinstava, ako ti članovi domaćinstva nisu jugoslavenski državljani ili nemaju prebivalište u Jugoslaviji, 
2. šefovi stranih konzulata u Jugoslaviji i konzularni funkcionari ovlašteni da obavljaju konzularne funkcije te članovi njihova domaćinstva ako ti članovi domaćinstva nisu jugoslavenski državljani ili nemaju prebivalište u Jugoslaviji, 
3. funkcionari Organizacije ujedinjenih naroda i njenih specijaliziranih agencija, eksperti tehničke pomoći Organizacije ujedinjenih naroda i njenih specijaliziranih agencija, 
4. osobe zaposlene kod stranih diplomatskih misija, konzulata i međunarodnih organizacija, osobe zaposlene kod šefova i diplomatskog osoblja stranih dplomatskih misija i međunarodnih organizacija u Jugoslaviji ako nisu jugoslavenski državljani ili nemaju prebivalište u Jugoslaviji. 
Porez iz osobnog dohotka radnika ne plaćaju počasni konzularni funkcionari stranih konzulata u Jugoslaviji iz osobnih dohodaka i naknada što ih primaju od države koja ih je imenovala za obavljanje konzularnih funkcija. 
Član 40. 
Domaća i strana fizička osoba koja osobni dohodak ostvari neposredno iz inozemstva za rad obavljen u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, plaća iz tako ostvarenog dohotka porez iz osobnog dohotka radnika, ako se na taj osobni dohodak ne plaća drugi porez. 
Član 41. 
Fizička osoba zaposlena u diplomatskom odnosno konzularnom predstavništvu strane države ili međunarodnoj organizaciji ili koja je zaposlena kod predstavnika ili službenika tog predstavništva ili organizacije koji na području Jugoslavije uživa diplomatski imunitet, kada je porezni obveznik po ovom zakonu, dužna je sama obračunati porez iz osobnog dohotka radnika po odredbama ovog zakona i uplatiti ga u roku sedam dana od dana primitka osobnog dohotka, ako taj porez ne obračunava i ne uplati isplatilac osobnog dohotka. 
Član 42. 
Strana organizacija koja ne uživa diplomatski imunitet u Jugoslaviji i službenici te organizacije sa sjedištem odnosno prebivalištem u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj dužni su pri isplati osobnog dohotka građanima ili stranim državljanima koji su kod njih zaposleni obračunati porez iz osobnog dohotka radnika po odredbama ovog zakona i uplatiti ga u roku sedam dana od dana isplate osobnog dohotka. 
V. POREZ NA PRIHOD OD POLJOPRIVREDNE DJELATNOSTI 
Član 43. 
Obveznik poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti je fizička osoba koja se kao posjednik zemljišta vodi u katastru zemljišta na dan 31. prosinca godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje obaveza plaćanja poreza, ako ne plaća porez na dobit kao poljoprivredno gospodarstvo. 
Ako više vlasnika ili posjednika zemljišta čini jedno domaćinstvo obveznik poreza je jedan od punoljetnih članova domaćinstva kao predstavnik domaćinstva. 
Član 44. 
Obveznik poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti je i fizička osoba koja nije državljanin Socijalističke Federativne republike Jugoslavije, ako je vlasnik ili korisnik zemljišta. 
Član 45. 
Obveznik poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti je i poljoprivrednik koji svoj rad, zemljište, sredstva rada, odnosno druga sredstva na koja ima pravo vlasništva udruži u poljoprivrednu zadrugu odnosno udruži neposredno ili preko poljoprivredne zadruge ili drugog oblika udruživanja poljoprivrednika u odnosima trajnije suradnje s poduzećima koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom i po toj osnovi ostvari dohotak. Udruživanjem odnosno trajnijom suradnjom smatra se ugovorno udruživanje ili suradnja na vrijeme od najmanje tri godine. 
Udruženi poljoprivrednik koji je, u skladu sa zakonom i samoupravnim općim aktom, zasnovao radni udnos (radni odnos s temelja udruživanja rada poljoprivrednika, odnosno rada na izdvojenim mjestima rada), nije obveznik poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti i to od katastarskog prihoda od zemljišta koje je udružio. 
Član 46. 
Osnovica poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti je katastarski prihod koji se utvrđuje po posebnim propisima umanjen za sredstva koja je porezni obveznik uložio u uređenje zemljišta (komasacija i melioracija). 
Ako građanin koji je posjednik zemljišta ostvaruje prihode koji znatno premašuju katastarski prihod, a povećani prihod potječe od visokoakumulativnih grana biljne i stočarske proizvodnje koje prilikom utvrđivanja ljestvica katastarskog prihoda nisu ušle u strukturu prosječne proizvodnje radi rijetke zastupljenosti na određenom području, a nema status poljoprivrednog gospodarstva, plaća porez na dobit. 
Odlukom općinske skupštine, u skladu s dogovorom iz člana 3. ovog zakona propisuju se uvjeti i način pod kojima poljoprivrednici plaćaju porez na dobit. 
Osnovicu poreza na dobit od poljoprivredne djelatnosti utvrđuje se u skladu s odredbama člana 21. ovog zakona. 
Član 47. 
Stope poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti su proporcionalne i mogu biti različite zavisno od toga da li se porez plaća prema katastarskom prihodu ili od ostvarene dobiti i utvrđuju se odlukom općinske skupštine. 
Član 48. 
Porez na prihod od poljoprivredne djelatnosti (u daljem tekstu: porez od poljoprivrede) ne plaća se na katastarski prihod: 
1. od zemljišta čije je iskorištavanje za poljoprivrednu proizvodnju na osnovi zakona zabranio nadležni organ, 
2. od zemljišta stranih država pod zgradama i uz zgrade diplomatskih i konzularnih predstavništava, pod uvjetom reciprociteta, te od zemljišta međunarodnih organizacija, 
3. od zemljišta pod zgradom i od dvorišta od 500 m2 ako se ne uživa odvojeno od zgrade, 
4. od zemljišta pod zgradama i od zemljišta uz zgrade do 1000 m2 ako obveznik pored zemljišta uz stambenu zgradu nema drugog zemljišta, 
5. od dvorišta crkava, hramova, kapela i drugih objekata koji služe za obavljanje vjerskih obreda, 
6. od zemljišta na kojima su podignuti nasipi, kanali (prokopi) i njihove ustave, obrambeni vrbaci i zasadi, rovovi i drugi objekti od zemlje, potrebni za obranu od poplave, za odvodnjavanje ili navodnjavanje, kao i objekti za potrebe općenarodne obrane. 
Oslobođenje iz stava 1. ovoga člana prestaje čim se zemljište prestane koristiti u svrhu zbog koje je dano pravo na oslobođenje. 
Prestanak razloga odnosno uvjeta za oslobođenje po ovom članu porezni obveznik dužan je prijaviti službi društvenih prihoda u roku 30 dana od dana nastale promjene. 
Član 49. 
Poljoprivredna domaćinstva, kojima je poljoprivreda osnovni izvor prihoda, ne plaćaju porez od poljoprivrede, ako katastarski prihod ne prelazi iznos od 500 dinara po članu domaćinstva. Kada se vrši valorizacija katastarskog prihoda, taj se iznos valorizira prosječnim koeficijentum porasta katastarskog prihoda u Republici. 
Obveznik poreza od poljoprivrede kome je poljoprivreda osnovni izvor prihoda smatra se obveznik u čijem domaćinstvu ima bar jedan član domaćinstva osiguran po propisima o zdravstvenom odnosno mirovinskom i invalidskom osiguranju poljoprivrednika. 
Član 50. 
Akoj je uslijed elementarnih nepogoda, biljnih bolesti, štetočina ili drugih izvanrednih događaja (u daljem tekstu: elementarne nepogode) koje porezni obveznik nije mogao spriječiti smanjen prinos na jednoj ili više zemljišnih parcela, smanjuje se katastarski prihod svake od tih parcela za onoliko postotaka za koliko je na njima smanjen prinos. 
Porezni obveznik ima pravo na otpis poreza, ako iznos smanjenja katastarskog prihoda po stavu 1. ovoga člana u odnosu na ukupni katastarski prihod zemljišta iznosi više od 25%. 
Katastarski prihod ne smanjuje se za zemljišta koja u odnosnoj godini nisu bila obrađena ako elementarnom nepogodom u toj godini nije bila onemogućena obrada oštećenog zemljišta. 
Član 51. 
Porezni obveznik dužan je prijaviti štetu nastalu smanjenjem prinosa službi društvenog prihoda nastalu u roku osam dana nakon njezina nastanka a ako je šteta nastala neposredno prije ili za vrijeme žetve, prijavu treba podnijeti u roku tri dana nakon njezina nastanka. 
Ako je šteta nastala u većem dijelu katastarske općine, postupak za procjenu štete pokreće služba društvenih prihoda po službenoj dužnosti u rokovima iz stava 1. ovoga člana. 
Visinu štete utvrđuje komisija za procjenu štete od elementarnih nepogoda, koju imenuje predsjednik općinske skupštine. 
Član 52. 
Ako je došlo do promjene u vlasništvu zemljišta na osnovi odluke državnog organa, na zahtjev obveznika ili na prijedlog državnog organa, otpisat će se porez od poljoprivrede koji otpada na to zemljište, i to za sve godine na kojima obveznik zbog tih promjena nije ostvario prihod od zemljišta, ako i nije dovršen postupak o provođenju tih promjena u katastru. 
Porez se otpisuje u smislu stava 1. ovoga člana i kada vlasnik daruje zemljište općini. 
VI. POREZ NA PRIHOD OD AUTORSKIH PRAVA PATENATA I TEHNIČKIH UNAPREĐENJA 
Član 53. 
Obveznik poreza na prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja je fizička osoba kuja ostvaruje prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja, kao što su: 
1. pisana djela (umjetnička, znanstvena, stručna, publicistička, recenzije, studije i druga), 
2. govorna djela, osim predavanja koja se izvode po nastavnim programima odgojno-obrazovnih organizacija, 
3. dramska i dramsko-glazbena djela, 
4. koreografska i pantomimska djela čije je predstavljanje utvrđeno pismeno ili na koji drugi način, 
5. glazbena djela s riječima ili bez njih, 
6. kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografiji, 
7. djela likovne umjetnosti i industrijskog oblikovanja (dizajn), pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, 
9. fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografiji, pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, 
10. kartografska djela, 
11. idjeni projekti, skice, crteži i plastična djela koja se odnose na arhitekturu, geografiju, topografiju ili koju drugu oblast znanosti ili umjetnosti, 
12. križaljke, stripovi i slično, 
13. redakcijska djela koja s obzirom na izbor i raspored gradnje predstavljaju samostalnu duhovnu tvorevinu, 
14. prijevodi, lekture, prilagođavanje - glazbene obrade i druge prerade autorskih djela, 
15. nagrade na natječajima za izradu umjetničkih, znanstvenih, stručnih i ostalih autorskih djela, nagrade na natječajima za izradu idejnih projekata te nagrade na postignuti uspjeh u znanosti i umjetnosti, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. 
Porez na prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja (u daljem tekstu porez od autorskih prava) plaća se i na prihode: 
1. od patenata i tehničkih unapređenja zaštićenih posebnim propisima, 
2. od idejnih skica i crteža u primijenjenoj umjetnosti od prodaje prototipova primijenjenih umjetnosti kad su prototipovi po postojećim običajima zadržali karakter originala, 
3. od izrade prototipova umjetničkih proizvoda koji s ustupaju organizacijama udruženog rada, poduzećima drugim organizacijama kao modeli za umnožavanje (proizvodnju) takvih proizvoda. 
Prihodom od autorskih prava, u smislu ovoga zakona, smatraju se i prihodi koje ostvaruju izvođači izvođenjem glazbenih, književnih i drugih djela, te prihodi za korištenje izvedenih glazbenih materijala. 
Član 54. 
Likovnim djelima iz oblasti primijenjenih umjetnosti u smislu ovoga zakona, smatraju se unikati kuje je autor sam izradio po vlastitoj zamisli u nacrtu ili u materijalu u granama primijenjenih umjetnosti, kao štu su: 
1. plastična djela od raznih materijala (kamena, dragog kamena, drveta, metala, plemenitih metala, stakla, plastike i slično). 
2. umjetnićka keramika, 
3. radovi iz oblasti unutrašnje arhitekture, vanjske fasadne arhitekture, oblikovanja vanjskog i unutrašnjeg prostora te obavljanje umjetnićkog nadzora nad izvedbom, 
4. umjetnićka rješenja iz oblasti hortikulture, 
5. zidno slikarstvo i slikarstvo u prostoru u tehnikama fresko, grafiko, mozaik, intarzija, vitraž, emajl i slično, te interzirani predmeti i pcredmeti od emajla, 
6. umjetnićka grafićka rješenja: plakati. prigodna grafika, serigrafija (svilotisak), opema knjiga, ćasopisa, listova, ambalaža, godišnjaci, katalozi, prospekti, almanasi i slićno, 
7. umjetnićka fotografija, 
8. umjetnička obrada tekstila (tapiserija, tkani tekstil i slićno), 
9. umjetnićka rješenja za scenografiju i kostimografiju te moderno kreatorstvo, 
10. rješenja za industrijsko oblikovanje 
11. restauratorska i konzervatorska djela iz oblasti kulture i umjetnosti. 
Ako postoji sumnja da li se radi o djelu iz primijenjene umjetnosti ili o privatnoj djelatnosti, pribavit će se mišljenje odgovarajućih strukovnih udruženja i društava umjetnika iz oblasti primijenjene umjetnosti. 
Član 55. 
Obveznik poreza od autorskih prava je i fizićka osoba koja ostvari prihod od autorskih prava, patenata i tehnićkih unapređenja u inozemstvu, pod uvjetom da ima boravište u Socijalistićkoj Republici Hrvatskoj kao i strana osoba koja ostvari naknadu od autorskih prava, patenata i tehnićkih unapređenja na teritoriju Socijalistićke Republike Hrvatske. 
Član 56. 
Porez od autorskih prava plaća se u postotku od svakog pojedinačno ostvarenog prihoda. 
Član 57. 
Pored troškova propisanih u članu 59. ovog zakona obvezniku poreza od autorskih prava priznaje se kao trošak poslovanja i naknada koju autor plaća Jugoslavenskoj autorskoj agenciji, Zavodu za zaštitu autorskih muzičkih prava, organizacijama udruženog rada, poduzećima i drugim društvenim pravnim osobama ovlaštenim za prodaju i naplatu prihoda od autorskih djela. 
Član 58. 
Osnovicu poreza od autorskih prava, koji se plaća po odbitku ćini svaki pojedinačno naplaćeni prihod od autorskih prava, patenata i tehnićkih unapređenja, umanjen za troškove koji se priznaju kao potrebni za ostvarivanje tog prihoda. 
Član 59. 
Obveznicima koji plaćaju porez od autorskih prava po odbitku kao potrebni troškovi priznaju se: 
1. za kiparska djela, tapiserije izvedene u materijalu, keramoplastiku i umjetnićku keramiku i vitraž - 50% od prihoda. 
2. za umjetnićku fotografiju iz oblasti nauke, kulture i prrcvrede, zidno slikarstvo i slikarstvo u prostoru u tehnikama fresko, grafiko, mozaik, intarzija, emajl, intenzirani i ernajlir-arti predmeti i slićno, kostimografiju (kazališni, modni i kostimii izvedeni u materijalu) i umjetnićku obradu tekstila (tkani i štampani tekstil) - 35% od prihoda, 
3. za slikarska djela, grafićka djeia, industrijsko oblikovanje s izradom modela i maketa, sitnu plastiku, radove vizuelnih komunikacija, radove u oblasti unutrašnje arhitek tur-e i obradu fasada objekata, oblikovanje prostora, radove na podrućju hortikulture i vršenja umjetnićkih nadzora nad izvođenjem s izradom modela i maketa, umjetnićka rješenja za scenografiju, znanstvena, strućna, književna -publicistićka, prijevodi, muzićka i kinematografska djela i restauratorska djela u oblasti kutlure i umjetnosti - 30% od prihoda, 
4. za izvođenje umjetnićkih djela (sviranje, pjevanje, kazališna i filmska gluma, recitiranje), snimanje filmuva i idejne skice za tepiseriju i kostimografiju, kada se ne izvode u materijalu - 15% od prihoda, 
5. za ostala djela, osim patenata i tehnićkih unaprede nja - 25% od prihoda 
Član 60. 
Na ime troškova potrebnih za ostvarivanje prihoda od patenata i tehničkih unapređenja priznaju se ovi izdaci: 
1. takse i troškovi koji se plaćaju za zaštitu patenata prema potvrdi nadležnog organa za zaštitu patenata, 
2. troškovi izrade nacrta i tehnićkog opisa patenta, odnosno tehničkog unapređenja, što su bili sastavni dio prijave kojom se od nadležnog organa traži zaštita patenta odnosno tehnićkog unapredenja, uz potvrdu strućne osobe koja je izradila te nacrte i tehnićke opise. Potvrdu o realnosti ovih troškova izdaje na zahtjev pronalazaća Savez izumitelja i autora tehnićkih unapređenja Hrvatske, 
3. troškovi za izradu samo jednog prototipa radi provjeravanja patenta odnosno tehnićkog unapređenja, koje je prijavljeno odnosno zaštićeno ako je prototip izraden u organizaciji udruženog rada koja može potvrditi da je troškove izrade prototipa snosio sam pronalazać. Ako je pronalazać izradio prototip u vlastitoj režiji, priznat će se stvarni troškovi izrade prototipa Potvrdu o realnost i t ih truškova izdaje Savez izumitelja i autora tehnićkih unapređenja Hrvatske na zahtjev pronalazaća 
Član 61. 
Osobe koje nisu autori djela, nego samo nosioci imovinskih autorskih prava (nasljednici i drugi nosioci imovinskih prava), priznaju se kao troškovi samo naknade za usluge koje plaćaju Jugoslavenskoj autorskoj agenciji, Zavodu za zaštitu malih autorskih prava i ostalim organizacijama ovlaštenim za prodaju i naplatu prihoda od urmjetnićkih i ostalih autorskih djela. 
Član 62. 
Iz prihoda od autorskih prava koje obveznik ostvari od društveno-politićkih zajednica, državnih organa, poduzeća, drugih društvenih pravnih osoba i fizićkih osoba koje su dužne voditi poslovne knjige prema odredbama člana 30 ovog zakona, plaća se porez od autorskih prava pri svakoj isplati naknade (porez po odbitku). 
Iz prihoda od autorskih prava koje obveznik ostvari od osoba koje nisu dužne voditi poslovne knjige plaća se porez od autorskih prava od svakog pojedinaćno ostvarenog prihoda i to u roku 15 dana od dana ostvarene naknade. 
Član 63. 
Iz prihoda od autorskih prava koje fizićke osobe ustvare umnožavanjem djela primijenjenih umjetnosti plaća 5% porez od autorskih prava. 
Iz prihoda od autorskih prava koje građanin oostvari umnožavanjem ili izdavanjem drugih autorskih djela, plaža ća se porez od autorskih prava. 
Član 64. 
Iz prihoda od autorskih prava koje ostvari strani državljanin i strane građanske pravne osobe koje nemaju prebivalište u Jugoslaviji te fizićke osobe koje imaju prebivalište u inozemstvu, plaća se porez od autorskih prava onoj općini na ćijem je podrućju sjedište isplatioca naknade. 
Ako osobe iz stava 1 ovoga člana ostvaruju naknade na osnovi autorskih malih prava, porez od autorskih prava plaća se općini na ćijem je podrućju sjedišta Organizacije za zaštitu muzićkih prava. 
Član 65 
Stope poreza od autorskih prava mogu biti razlićite ovisno o vrsti autorskog prava. 
Više stope propisat će se za prvih deset od auturskih prava što ih ostvaruje osoba na koju je preneseno autorsko pravo. 
Stope poreza od autorskih prava utvrrđuju se zakonom 
Član 66. 
Porez od autorskih prava plaćen na prihod koji građanin ostvari u inozemstvu umanjuje se za porez plaćen u inozemstvu za taj prihod. 
VII. POREZ NA PRIHOD OD IMOVINE 
Član 67 
Obveznik poreza na prihod od imovine je fizićka osoba koja ostvaruje prihod od davanja u zakup odnosno najam nekretnina (zemljište, zgrada, dijelova zgrada, stan, dijela stana i sl.) i pokretnih stvari. 
Obveznik poreza na prihod od imovine je i fizička osoba koja na. teritoriju Socijalistićke Republike Hrvatske ostvaruje prihod od dividendi i vrijednosnih papira. 
Član 68. 
Porez na prihod od imovine plaća se prema ostvarenom prihodu, u paušalnom iznosu ili po odbitku. 
Član 69. 
Osnovica poreza na prihod od imovine prema ostvarenom prihodu, koji fizićka osoba ostvari izdavanjem u zakup odnosno najam nekretnina i pokretnih stvari, jest jednogodišnji ukupan prihod umanjen za troškove koji su bili potrebni za ostvarenje tog prihoda. 
Član 70. 
Osnovica poreza na prihod od imovine od prihoda ostvarenog davanjem u zakup odnosno u najam zgrada, dijelova zgrada i drugih gradevinskih objekata je iznos zakupnine odnosno najamnine postignut u godini za koju se razrezuje porez, umanjen za troškove koje propisuje općinska skupština 
Odlukom općinske skupštirle može se propisati da se troškovi iz stava 1. ovoga člana priznaju u stvar-no isplaćenom iznosu, ako su bili potrebni i dokazani te veći od propisanih u smislu stava 1. ovoga člana. 
Za zgrade koje su registrirane kao spomenici kulture, Usnovica poreza na prihod od imOvine umanjuje se za stvarno isplaćerni iznos troškova za njihovo održavanje akU su veći od propisanih u smislu stava 1 ovoga člana. 
Ako se zgrada daje u zakup odnosrnU u najam samo dio godine, troškovi se priznaju razmjerno vremenu korištenja zgrade. 
Član 71. 
Osnovicu poreza na prihod od imovine čini i svaki pojedinačno ostvareni prihod od vrijednosnih papira. 
Osnovicu poreza na prihod od dividendi čini svaki pojedinačno ostvareni iznos dividende isplaćen u zemlji ili inozemstvu. 
Član 72. 
Ak0 je prijavljena zakupnina ili najamnina od izdavanja u zakup ili najam zgrada ili dijelova zgrada manja od one koja bi se mogla postići, kao prihod od izdavanja u zakup ili najam tih objekata uzima se zakupnina odnosno najamnina koja se može postići prema mjesnim prilikama ili uspoređivanjem sa zakupninom ili najamninom za slične objekte koji se iznajmljuju pod približno sličnim uvjetima. 
Ako je zakupnina odnosno najamnina primljena za više godina odjedanput, porez na prihod od imovine razrezuje se za svaku godinu posebno po stopi koja vrijedi u godini u kojoj je primljena zakupnina, odnosno najamnina i u toj se godini plaća porez. 
Član 73. 
Odlukom općinske skupštine može se propisati da se porez na prihod od imovine ostvaren izdavanjem namještenih soba podstanarima plaća u paušalnom iznosu. 
Visinu paušalnog iznosa propisuje svojom odlukom općinska skupština. 
Član 74. 
Porez na prihod od imovine ne plaća se na kamate po zajmovima društveno-političkih zajednica i štednim ulozima fizičkih osoba. 
Član 75. 
Stope poreza na prihod od imovine prema ostvarenom prihodu su proporcionalne i mogu biti različite ovisno vrsti prihoda, a utvrđuju se odlukum općinske skupštine. 
Stope poreza na prihod od dividendi i vrijednosnih papira utvrđuju se zakonom. 
VIII. POREZ NA NASLJEDSTVA I DAROVE 
Član 76. 
Porez na nasljedstva i darove plaća se na nekretnine, pravo uživanja ili korištenja nekretnina, koje nasljednici i daroprimci nasljeđuju, prime na dar ili steknu po drugom osnovu bez naknade. 
Porez na nasljedstva i darove plaća se i na gotov novac i novčana potraživanja, a na pokretne stvari, ako im je pojedinačna prometna vrijednost veća od iznosa trostrukog godišnjeg iznosa prosječnog osobnog dohotka radnika privredi Republike, koja prethodi godini u kojoj je nastala obaveza i plaćanja poreza na nasljedstva i darove. 
Član 77. 
Obveznik poreza na nasljedstva i darove su pravne fizičke osobe koje na teritoriju Socijalističke Republike Hrvatske naslijede odnosno prime na dar imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove. 
Obveznik poreza na nasljedstva i darove je i pravna fizička osoba koja je stekla imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove na osnovi odluke organa uprave suda o priznavanju prava vlasništva na nekretnini stečenoj dosjelošću, uzurpacijom ili po drugoj osnovi. 
Član 78. 
Ako se nasljednik odrekne nasljedstva ili ga ustupi porez na nasljedstva i darove plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripola odnosno ustupljeno i to po stopi ovisno o nasljednom redu između te osobe i ostavioca. 
Član 79. 
Osnovicu poreza na nasljedstva i darove čini prometna vrijednost nasljeđene ili na dar primljene imovine u času nastanka porezne obaveze nakon odbitka dugova i troškova što otpadaju na imovinu na koju se plaća taj porez. 
Član 80. 
Prometnu vrijednost nasljeđene odnosno na dar primljene imovine datr utvrđuje služba društvenih prihoda po postupku propisanom za utvrđivanje prometne vrijednosti za razrez poreza na promet nekretnina i prava. 
Nasljeđenu odnosno na dar primljenu imovinu popisuje i procjenjuje služba društvenih prihoda na čijem se području nalazi ta imovina, najkasnije u roku 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o naljeđivanju odnosno primitku dara. 
Ako su popis i procjena nasljeđene imovine izvršeni po Zakonu o nasljeđivanju, služba društvenih prihoda neće popisati i procjenjivati imovinu ako smatra da je prometna vrijednost realno utvrđena. 
Član 81. 
Obaveza plaćanja poreza na nasljedstva i darove nastaje u času pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju odnosno u času primitka dara. 
Ako je zakonom zabranjena prodaja nasljeđenih odnosno na dar primljenih pokretnina iz člana 76. stava 2. ovoga zakona, porezna obaveza nastaje u času pravomoćnosti rješenja o dozvoli prodaje odnosno u času prodaje. 
Dar se smatra primljenim u času potpisa ugovora o darovanju, a ako nije sklopljen pismeni ugovor o darovanju, u času primitka dara. 
Porezna obaveza u slučajevima iz člana 77 stava 2 ovog zakona nastaje u času pravomoćnosti odluke organa uprave ili suda o priznavanju prava vlasništva na nekretninama. 
Ako ugovor o darovanju, rješenje o nasljeđivanju ili odluka organa uprave ili suda nisu prijavljeni ili su nepravodobno prijavljeni, izvršit će se razrez poreza kao da je porezna obaveza nastala u času saznanja o darovanju, nasljeđivanju ili prijenosu vlasništva na nekretninama. 
Član 82. 
Uživalac nekretnina plaća porez na nasljedstva i darove od vrijednosti uživanja. Kao vrijednost uživanja na koje se razrezuje porez uzima se 
1. ako je vrijeme trajanja uživanja neodređeno - deseterostruki iznos vrijednosti jednogodišnjeg uživanja, 
2. ako je vrijeme trajanja uživanja određeno, zbroj svih vrijednosti uživanja za odnosno vrijeme koje ne može prijeći dvadeseterostruki iznos vrijednosti jednogodišnjeg uživanja, 
3. ako je uživanje utvrđeno djelomično na neodređeno, a djelomično na određeno vrijeme, zbroj vrijednosti uživanja na neodređeno vrijeme (točka l) i vrijednosti uživanja za određeno vrijeme (točka 2) koj i ne može prijeći dvadeseterostruki iznos vrijednosti jednogodišnjeg uživanja, 
4. ako je vrijeme trajanja uživanja doživotno - prema godinama života uživaoca, i to: 
- do 25 godina starosti - dvadeseterostruki iznos vrijednosti jednogodišnjeg uživanja, 
- za svake dalje tri godine starosti preko 25 godina vrijednosti uživanja smanjuje se za jednogodišnji iznos vrijednosti uživanja, tako da se kod uživalaca starih 82 godine i dalje uzima jednogodišnji iznos vrijednosti uživanja. 
Kao vrijednost godišnjeg uživarnja uzima se vrijednost uživanja u toku prve cijele kalendarske godine od nastanka obaveze plaćanja poreza. 
Ako se vrijednost uživanja ne može utvrditi kao godišnja vrijednost uživanja uzet će se kod zgrada pedeseti dio prometne vrijednosti zgrade, a kod ostalih nekretnina dvadeseti dio prometne vrijednosti nekretnina. 
Član 83. 
Vrijednost svih darova primljenih u toku jedne godine od istog darodavca čini jednu poreznu osnovicu. Ako se nasljedstvo ili dar sastoji od imovine na koju se ovaj porez ne plaća, od vrijednosti imovine na koju se plaća porez odbija se razmjerni dio ukupnih dugova, tereta i troškova koji otpadaju na tu imovinu. 
Član 84. 
Stope poreza na nasljedstva i darova propisuju se ovisno o vrijednosti nasljeđene odnosno na dar primljene imovine i o nasljednom redu, a mogu se propisati posebno za nasljedstva a posebno za darove. 
Stope poreza na nasljedstva i darove propisuju se odlukom općinske skupštine. 
ako je nasljednik odnosno daroprimac pravna osoba ili građanska pravna osoba, stopa poreza na nasljdstva i darove utvrđuje se ovisno o vrijednosti nasljeđene ili na dar primljene imovine. 
Član 85. 
Porez na nasljedstva i darove ne plaća nasljednik odnosno daroprimac koji je u odnosu na ostavioca odnosno darodavca u prvom nasljednom redu. 
Ako je predmet nasljeđivanja odnosno darovanja polljoprivredno gospodarstvo (zgrade, poljoprivredni inventar, stoka, pokretnine), porez na nasljedstva i darove ne plaća nasljednik odnosno daroprimac koji je u odnosu na ostavioca odnosno darodavca u drugom nasljednom redu ako je s ostaviocem živio u zajedničkom domaćinstvu u času smrti ostavioca, odnosno s darodavcem u času primitka dara i ako mu je poljoplrivreda osnovni izvor prihoda. 
Ako je predmet nasljeđivanja odnosno darovanja spomenik kulture, nasljednik se oslobađa plaćanja poreza od iznosa uloženog u popravak ili održavanje spomenika kulture, a na osnovi dokumentacije ovjerene od nadležnog zavoda za zaštitu spomenika kulture. 
Ako je predmet nasljeđivanja odnosno darovanja porodična stambena zgrada odnosno stan ili poslovna prostorija ili pokretnina, nasljednik odnosno daroprimac, koji je u odnosu prema ostaviocu odnosno darodavcu u drugom nasljednom redu, ne plaća porez na nasljedstva i darove na jednu porodičnu stambenu zgradu odnosno jedan stan i pokretnine, a na poslovne prostorije, ako u njima obavlja djelatnost pod uvjetom da je s ostaviocem živio u zajedničkom domaćinstvu u času primitka dara. 
Bračni drug, u pogledu plaćanja poreza na nasljedstva i darove, smatra se nasljednik prvog nasljednog reda, a zetovi i snahe, ako su s ostaviocem odnosno darodavcem živjeli u zajedničkom domaćinstvu u času smrti ostavioca odnosno u času primitka dara. 
Porez na nasljedstva i darove ne plaća se kad se reguliraju imovinski odnosi bivših bračnih drugova. 
Porez na nasljedstva i darove ne plaćaju društveno-političke zajednice, organizacije Crvenog križa, organizacije društvenih djelatnosti i socijalne zaštite i druge humanitarne organizacije i udruženja. 
Član 86. 
Porez na nasljedstva i darove ne plaća se na nasljeđenu ili na dar primljenu imovinu koju porezni obveznik ustupi bez naknade društveno-političkoj zajednici. 
Porez uplaćen prije ustupanja nasljedstva i dara vraća se ako je ustupanje izvršeno unutar roka od šest mjeseci, nakon primitka nasljedstva odnosno dara. 
Član 87. 
Ako se nasljeđena ili na dar primljena imovina nalazi na području više općina, porez razrezuje služba društvenih prihoda općine za imovinu koja se nalazi na području svake pojedine općine, a po stopi koja odgovara vrijednosti cjelokupne nasljeđene odnosno na dar primljene imovine na koju se plaća taj porez. 
IX. POREZ NA DOBITKE OD IGARA NA SREĆU 
Član 88. 
Porez na dobitke od igara na sreću plaćaju fizičke osobe koje ostvaruju dobitke od tih igara. 
Član 89. 
Osnovica poreza na dobitke od igara na sreću je svaki dobitak od igara na sreću. 
Ako se dobici od igara na sreću sastoje od stvari i prava, osnovica poreza na dobitke od igara na sreću je prometna vrijednost stvari ili prava u času ostvarenog dobitka. 
Član 90. 
Porez na dobitke od igara na sreću ne plaća se: 1. na pojedinačne dobitke od igara na sreću u iznosu do jednogodišnjeg prosječnog osobnog dohotka radnika u privredi Republike u godini koja prethodi u kojoj je ostvaren dobitak od igara na sreću. 
2. na dobitke od igara na sreću kod kojih se zbog načina provođenja igre, pravilima ne utvrđuje unaprijed visina fonda dobitka. 
Član 91. 
Porez na dobitke od igara na sreću obračunava i naplaćuje pri svakoj isplati dobitka (porez po odbitku) priređivač igre na sreću. 
Stope poreza na dobitke od igara na sreću su proporciorialne i utvrđuju se odlukom općinske skupštine. 
X. POREZ IZ UKUPNOG PRIHODA GRAĐANA 
Član 92. 
Obveznik poreza iz ukupnog prihoda građana je domaća i strana fizička osoba koja ima prebivalište u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, ako u toku kalendarske godine ostvari ukupni čisti prihod iz svih izvora preko iznosa trostrukog godišnjeg prosječnog osobnog dohotka zaposlenih u privredi Socijalističke Republike Hrvatske, koji se utvrđuje prema podacima Republičkog zavoda za statistiku za prvih devet mjeseci godine za koju se razrezuje porez. 
Iznos iz prethodnog stava povećat će se za procijenjeni rast osobnih dohodaka u posljednjem tromjesečju godine za koju se razrezuje porez. 
Procjenjeni rast osobnih dohodaka iz stava 2. ovog člana utvrdit će se prema podacima Republičkog zavoda za plan. 
Član 93. 
Ukupnim čistim prihodom smatra se ukupni iznos svih osobnih dohodaka, dobiti i prihoda, mirovina i naknada dohotka koje obveznik ostvari u jednoj kalendarskoj godini na teritoriju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije umanjen za iznos plaćenih poreza i doprinosa, koji se odnose na osobni dohodak, dobit, prihod i imovinu te za samodoprinos. 
U ukupni čisti prihod ulaze i iznosi od prodaje nekretnina i pokretnih stvari trajnije vrijednosti, a koje je obveznik poreza iz ukupnog prihoda građanin koristio u smislu točke 14. člana 94. ovog zakona. Kod obveznika, kojima se porez utvrđuje u paušalnom iznosu, ukupnim čistim prihodom smatra se prihod od kojeg bi propisanim stopama bio razrezan onoliki iznos poreza koliko iznosi paušalni iznos poreza umanjen za društvene obaveze u smislu stava 1. ovoga člana. 
Ako obveznik poreza iz ukupnog prihoda građana ima prihod od poljoprivredne djelatnosti, u njegov ukupni čisti prihod ulazi dio ostvarenog prihoda od poljoprivredne djelatnosti njegova domaćinstva, koji otpada na obveznika poreza razmjerno broju članova domaćinstva starijih od 15 godina, osim osoba koje su pretežan dio godine bile na privremenom radu u inozemstvu. 
Obvezniku poreza iz ukupnog prihoda građana koji ostvaruje osobni dohodak i prihod na koji se plaća porez u postotku od svakog pojedinačno ostvarenog bruto prihoda, pri utvrđivanju čistog prihoda priznaju se dokazani troškovi koji su nužni za ostvarenje tog prihoda, a najviše 30%. 
Član 94. 
U ukupni čisti prihod ne ulaze: 
1. primanja iz člana 8. ovoga zakona, 
2. novčana primanja koja predstavljaju naknadu stvarnih troškova a u smislu člana 36. ovoga zakona, 
3. primanja po propisima o socijalnom osiguranju, osim mirovina i naknada osobnih dohodaka za vrijeme spriječenosti za rad zbog bolesti i povreda, 
4. naknada za vrijeme privremene nezaposlenosti (član 37. točka 2.), 
5. naknade se isplaćuju po osnovi članstva u akademiji znanosti i umjetnosti, 
6. primanja na ime pomoći porodici umrlog radnika (član 37. točka 9), 
7. dobici od igara na sreću, 
8. iznos uplaćenog zajma s javnim upisom u godini za koju se vrši razrez poreza, 
9. iznos troškova obrane doktorske dizertacije i magistarskog rada poreznog obveznika, 
l0. iznos troškova za svaki neotkupljeni patent i tehničko unapređenje u godini u kojoj su patentirani, 
11. iznos izdataka za kupnju knjiga i likovnih djela na osnovi dokumentacije o kupnji, 
12. iznosi utrošeni za održavanje i adaptaciju spomenika kulture na osnovi dokumenata te ovjerenog od nadležnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, 
13. iznosi pomoći humanitarnim organizacijama, organizacijama invalida, zdravstvenim organizacijama i organizacijama za socijalnu zaštitu građana, kao i iznos pomoći za otklanjanje posljedica od elementarnih nepogoda,te iznosi uplaćeni kao doprinos za izgradnju spomenika povijesnim ličnostima i događajima, 
14. iznosi anuiteta stambenih kredita za kupnju ili izgradnju stanova ili stambenih zgrada kao i iznosi cijene za kupnju vrijednosnih papira, nakretnina i pokretnih stvari trajnije vrijednosti (namještaj, bijela tehnika, automobili) koje su kupljene uz plaćanje poreza na promet. 
Član 95. 
Osnovicu poreza iz ukupnog prihoda građana čini ukupni čisti prihod umanjen za iznos koji se utvrđuje u smislu člana 92. stav 1. i 2. ovog zakona. 
Obvezniku poreza iz ukupnog prihoda građana smanjuje se osnovica iz stava 1 ovog člana, u godini za koju se razrezuje porez, u visini 60% prosječnog godišnjeg čistog osobnog dohotka zaposlenih u privredi Republike, na ime trroškova odgoja i obrazovanja djece. Iznos troškova iz ovog stava može se odlukom općinske skupštine povisiti ovisno o uzrastu, mjestu školovanja djece i drugim okolnostima što utječu na ove troškove. 
Ako je u užoj porodici više obveznika poreza iz ukupnog prihoda građana, osnovica iz stava 1. ovog člana smanjuje se za iznos olakšice iz stava 2. ovog člana onom obvezniku koji je ostvario veći ukupni prihod, a drugom obvezniku samo za razliku od ukupnog iznosa te olakšice. 
Ako je obveznik ukupnog prihoda građana, na osnovi odluke suda ili sporazuma zaključenog pred organom starateljstva, dužan za dijete plaćati troškove uzdržavanja, obvezniku se smanjuje osnovica iz stava 1. ovog člana za taj iznos, a najviše do iznosa olakšice iz stava 2. ovoga člana. Pod istim uvjetima priznaje se olakšica i za razvedenog bračnug druga. 
Djecom se u smislu ovog člana smatraju djeca koja se prema članu 5. stava 2. ovoga zakona smatraju članovima uže porodice. 
Obvezniku poreza iz ukupnog prihoda građana, ako je on jedini u svojoj užoj porodici obveznik ovog poreza, smanjuje se osnovica iz stava 1. ovoga člana za nezaposlenog bračnog druga u visini 60% prosječnog godišnjeg čistog osobnog dohotka zaposlenih u privredi Republike. Olakšica za nezaposlenog bračnog druga smanjuje se za iznos osobnog dohotka i prihoda što podliježu plaćanju poreza iz ukupnog prihoda građana koji je ostvario nezaposleni bračni drug obveznika u godini za koju se razrezuje porez. 
Za ostale članove uže porodice obveznika poreza iz ukupnog prihoda građana, ako je on jedini u svojoj užoj porodici obveznik ovog poreza, smanjuje se osnovica iz stava 1. ovoga člana za iznos 60% prosječnog godišnjeg čistog osobnog dohotka zaposlenih u privredi Republike. Olakšica za ostale članove uže porodice smanjuje se za iznos osobnog dohotka i prihoda što podliježu plaćanju poreza iz ukupnog prihoda građana, koji su ostvarili članovi uže porodice u godini za koju se razrezuje porez. 
Član 96. 
Osobni dohodak od dijela, iz kojeg se plaća porez od autorskih prava što ga je autor stvarao duže od jedne godine, dijeli se na zahtjev obveznika koji to učini vjerojatnim, na jednake dijelove, na onoliko godina koliko je godina autor stvarao djelo, a najviše na pet godina. 
Porez iz ukupnog prihoda građana na osobni dohodak iz stava i. ovo_ ga člana obračunava se tako da se dio osobnog dohotka koji otpada na jednu godinu obuhvati u ukupnom prihodu građana u godini u kojoj je osobni dohodak ostvaren, dok se na ostali dio osobnog dohotka obračunava porez iz ukupnog prihoda građana po stopi kojom je opterećen ukupni prihod s razrezanim porezom u godini u kojoj je ostvaren ovaj dohodak. 
Odredbe iz stava 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i u slučaju kada je obveznik u jednoj godini ostvario druge osobne dohotke i prihode za više od jedne godine, tako da u poreznu osnovicu iz ukupnog prihoda građana za godinu u kojoj su ostvareni osobni dohoci odnosno prihodi ulazi stvarno ostvareni osobni dohodak odnosno prihod u toj godini. 
Član 97. 
Stope poreza iz ukupnog prihoda građana su progresivne i utvrđuju se zakonom. 
XI. POSTUPAK ZA UTVRĐIVANJE I NAPLATU POREZA 
1. Utvrđivanje i naplata poreza 
Član 98. 
Utvrđivanje i naplata poreza vrši se na način i po postupku određenim ovim zakonom. 
Član 99 
Utvrđivanje i naplata poreza vrši se po propisima koji važe za dan 1. siječnja godine za koju se utvrđuje i naplaćuje porez. 
Iznimno, u slučajevima značajnog rasta cijena društveno-političke zajednice i druge samoupravne organizacije i zajednice mogu u toku godine mijenjati propisani način utvrđivanja i naplate poreza. 
Član 100. 
Obveznici poreza dužni su poreze plaćati na način i u rokovima utvrđenim ovim zakonom i propisima donijetim na osnovu zakona ako drugim zakonom nije drukčije određeno. 
Član 101. 
Obveznici poreza na dobit koji vode poslovne knjige utvrđuju svoje porezne obaveze na osnovi ostvarenih poslovnih rezultata prema periodičnom odnosno godišnjem obračunu i obračunati porez uplaćuju u rokovima i na način propisan ovim zakonom. 
Fizičkim osobama, koje porez na dobit plaćaju prema ostvarenoj dobiti, služba društvenih prihoda utvrđuje rješenjem poreznu obavezu, ako porezni obveznik ne vodi poslovne knjige ili ih netočno vodi ili ako nije u potpunosti ili djelomično obračunao porezne obaveze. 
Fizičkim osobama iz stava 2. ovog člana porezna obaveza utvrđuje se na osnovi podataka o ostvarenom ukupnom prihodu, troškovima poslovanja, podacima o snimanju dnevnog prometa te na osnovi drugih podataka o opsegu i načinu poslovanja poreznog obveznika odnosno na osnovi podataka do kojih je služba društvenih prihoda dušla u toku vođenja postupka. 
Ako služba društvenih prihoda ne raspolaže s podacima iz stava 3. ovog člana, porezna obaveza može se utvrditi na osnovu uspoređivanja s poreznim obveznikom koji obavlja odgovarajuću ili sličnu djelatnost i koji obavlja djelatnost pod približno jednakim uvjetima. Uspoređivanje se može vršiti i s podacima o ostvarenom ukupnom prihodu, dobiti, troškovima poslovanja poduzeća iIi dijela poduzeća, koje obavlja odgovarajuću ili sličnu djelatnost pod približno jednakim uvjetima. Uspoređivanje se može vršiti i djelomično radi utvrđivanja utroška materijala ili drugih elemenata potrebnih za utvrđivanje osnovice poreza na dobit. 
Rješenje iz stava 2 ovoga člana donosi se prema odredbama zakona o općem upravnom postotku i odgavarajućim odredbama ovog zakona. 
Obveznicima poreza na dobit, koji porez plaćaju u paušalnom iznosu, poreznu obavezu utvrđuje služba društvenih prihoda na način i u postupku propisanom ovim zakonom. 
Porez na dobit, koji se obračunava u postotku od svakog pojedinačno ostvearenog bruto prihoda i porez na prihod od imovine od vrijednosnih papira i dividendi obračunava i uplaćuje isplatilac prihoda na način i u rokovima propisanim ovim zakonom. 
Član 102. 
Pravne osobe, koje su obveznici poreza na dobit i fizičke osobe, koje porez na dobit plaćaju prema ostvarenoj dobiti, plaćaju mjesečne akontacije poreza na dobit srazmjerno visini osnovice po zadnjem obračunu poslovnog rezultata. 
Akontacija poreza na dobit plaća se do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. 
Ako pravna osoba, obveznik poreza na dobit ne uplati porez, nadležna služba kod koje porezni obveznik ima žiroračun izvršit će naplatu poreza sa žiro računa poreznog obveznika: 
Član 103. 
Privremeni obračun poreza na dobit pravnih i fizičkih osoba, koje plaćaju porez po ostvarenoj dobiti u toku godine utvrđuje se periodičnim obračunom, a konačni obračun poreza utvrđuje se završnim računom. 
Član l04. 
Pravne osobe, koje su obveznici poreza na dobit, i fizičke osobe, koje plaćaju porez prema ostvarenoj dobiti, koje u prethodnoj godini nisu poslovale, akontaciju poreza na dobit plaćaju po prvom obračunu poreza u tekućoj godini. 
Član 105. 
Pravne osobe, koje su obveznici poreza na dobit, dužne su u roku propisanom za predaju periodičnog obračuna odnosno završnog računa dostaviti nadležnoj službi kod koje imaju žiro račun, obračun poreza na dobit. 
Fizičke osobe, koje plaćaju porez na dobit prema ostvarenoj dobiti, dužne su, u roku propisanom za predaju periodičnog obračuna odnosno završnog računa ili godišnjeg obračuna, predati službi društvenih prihoda obračun poreza na dobit i uplatiti obračunati porez. 
Ako porezni obveznik iz stava 2. ovog člana ne obračuna ili ne uplati porez na dobit u roku za predaju periodičnog obračuna ili završnog računa ili godišnjeg obračuna, služba društvenih prihoda će mu rješenjem iz člana 101. ovog zakona utvrditi porez na dobit. 
Član l06. 
Pravne osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, šećerane, organizacije udruženog rada koje vrše sezonske poslove i sezonsko-pansionske ugostiteljske usluge plaćaju akontaciju poreza na dobit u mjesečnim ratama, ovisno o dinamici ostvarenja dobiti po obračunu poslovnog rezultata u prethodnoj godini, do podnošenja obračuna poslovnog rezultata u toku godine. 
Član 107. 
Ako je obveznik poreza na dobit platio u vidu akontacije manji iznos poreza od iznosa utvrđenog po obračunu uz periodični obračun odnosno uz završni račun, dužan je razliku između uplaćenih akontacija i obračunatog poreza na dobit platiti u roku 15 dana od dana isteka roka za predaju periodičnog obračuna odnosno završnog računa. 
Ako je obveznik platio u vidu akontacije veći iznos poreza na dobit od iznosa koji je dužan platiti po obračunu poreza uz periodični obračun odnosno uz završni račun može od nadležne službe kod koje ima žiro-račun, zahtijevati povrat više plaćenog iznosa. 
Više plaćeni porez na dobit nadležna služba doznačit će obvezniku na njegov zahtjev u roku 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za povraćaj. 
Ako obveznik ne zahtijeva povraćaj više plaćenog poreza na dobit, više plaćeni iznos smatrat će se akontacija za naredno razdoblje. 
Član 108. 
Obveznicima poreza na dobit koji ne vode poslovne knjige ili ih vode netočno, porezna obaveza utvrđuje se rjšenjem koje se poreznom obvezniku dostavlja do 30. travnja po isteku godine za koju se obaveza utvrđuje. 
Obveznicima poreza na dobit koji porez na dobit plćaju u paušalnom iznosu obaveza se utvrđuje rješenjem koje se poreznom obvezniku dostavlja do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. 
Obveznicima poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti koji porez plaćaju prema katastarskom prihodu porezna obaveza utvrđuje se rješenjem koje se poreznom obvezniku dostavlja do 30. travnja godine za koju se utvrđuje porez. 
Obveznicima poreza na prihod od imovine i poreza ukupnog prihoda građana porezna obaveza utvrđuje rješenjem koje se poreznom obvezniku dostavlja do svibnja godine za koju se utvrđuje porez, odnosno po isteku godine u kojoj je ukupni prihod ostvaren. 
2. Podnošenje prijave 
Član 109. 
Obveznici poreza, osim obveznika poreza na dobit koji porez plaćaju prema ostvarenoj dobiti, poreza po odbitku poreza od poljoprivrede koji se razrezuje prema katastarskom prihodu, dužni su službi društvenih prihoda podnijeti poreznu prijavu s podacima potrebnim za razrez poreza. 
Obveznici poreza na prihod od imovine dužni su službi društvenih prihoda podnijeti poreznu prijavu o nastanka prestanku poreznih obaveza i nastalim promjenama koje utječu na visinu poreza. 
Poreznu prijavu dužni su podnijeti obveznici poreza nezavisno od toga da li uživaju oslobođenje ili olakšice. 
Član 110. 
Obveznici poreza, koji su dužni podnijeti prijavu razrez poreza, moraju biti pozvani na podnošenje porezne prijave javnim pozivom najkasnije do 31. prosinca godine koja prethodi godini u kojoj se razrezuje porez. 
Obveznici iz člana 109. stava 1 ovoga zakona podno poreznu prijavu do kraja siječnja godine u kojoj se razrezuje porez. 
Obveznicima koji u roku iz stava 2 ovoga člana ner podnesu poreznu prijavu dostavit će se pismeni poziv da učine u naknadnom roku, koji ne može biti kraći od osam ni duži od 15 dana od dana prijema pismenog poziva. 
Član 111. 
Oblik i sadržaj porezne prijave ptropisuje republički sekretar za financije. 
Član 112. 
Vlasnici putujućih zabavnih radnji, udnosno priređivači zabavenih priredbi i izvođači umjetničkih i muzičkih zabavenih djela dužni su prijavu o obavljanju djelatnosti u određenom mjestu odnosno o održavanju pojedine priredbe podnijeti službi društvenih prihoda na čijem se području obavlja djelatnost, odnosno održava priredba, i tu najmanje tri dana prije početka obavljanja tih djelatnosti. 
Građani koji prihod od autorskih prava ostvare od osoba, koje nisu dužne voditi poslovne knjige, dužni su podnijeti prijavu i platiti odgovarajući iznos poreza od autorskih prava u roku od 15 dana od dana ostvarenja prihoda. 
Obveznici poreza na nasljedstva i darove kod darovanja dužni su podnijeti poreznu prijavu u roku 15 dana od dana nastanka porezne obaveze a kod nasljeđivanja ili stjecanja imovine na osnovi odluke upravnog organa ili suda u roku 15 dana od saznanja za pravomoćnost odluke upravnog organa ili suda. 
Član 113. 
Porezna prijava podnosi se službi društvenih prihoda obvezniku koji prijavu neposredno podnese službi društvenih prihoda, izdaje se potvrda o primljenoj prijavi. 
Član 114. 
Girađanin koji počne obavljati djelatnost i ostvarivati prihod od imovine na koji se plaća porez, dužan je o tome podnijeti prijavu službi društvenih prihoda u roku osam dana od dana početka obavrljanja djelatnosti i ostvarivanja prihoda od imovine ako ovim zakonom nije drukčije određeno. 
U prijavi o početku obavljanja djelatnosti i ostvarivanja prihoda od imovine, građanin je dužan pružiti podatke potrebne za razrez poreza. 
Član 115. 
Porezni obveznik dužan je službi društvenih prihoda prijaviti početak, prestanak ili perivremenu obustavu poslovanja u roku osam dana od početka ili prestanka obustave poslovanja. 
Ako porezni obveznik koji se oporezuje u godišnjem paušalnom iznosu ne prijavi početak, prestanak ili privremenu obustavu poslovanja u roku iz stava 1. ovoga člana, porez se neće smanjiti za onoliko vremena koliko je obveznik zakasnio s prijavljivanjem. 
Izuzetno od odredbe iz stavea 2. ovoga člana, smanjenje će se priznati ako porezni obveznik podnese službi društvenih prihoda dokaz da nije pravovremeno prijavio početak, prestanak ili privremenu obustavu poslovanja, radi izvanrednih događaja, nezavisno od njegove volje ili iz drugih opravdanih razloga. 
Član 116. 
Općinski organ uprave nadležan za poslove katastra dužan je službi društvenih prihoda od 15. veljače godine za koju se razrezuje porez od poljoprivrede dostaviti popis osoba kod kojih su nastale promjene u posjedovnom stanjue, kulturi i bonitetu zemljišta i popis novih posjednika, s naznakom njihovog prebivališta, površine zemljišta i katastarskog prihoda. 
Član 117. 
Nadležni općinski organ uprave odnosno drugi nadležni organ dužan je službi društvenih prihoda dostaviti sva odobrenja rješenja kojima se odobrava obavljanje djelatnosti, privremena obustava i prestanak djelatnosti, istovremeno sa dostavom odobrenja odnosno rješenja poreznom obvezniku. 
Općinski organ uprave koji vodi matične knjige dužan je o svakom slučaju upisanom u matičnu knjigu umrlih dostaviti primjerak izvoda službi društvenih prihoda na čijem je području pokojnik imao posljednje prebivalište, i to osam dana nakon upisa u matičnu knjigu umrlih. 
Organ uprave nadležan za inspekcijske poslove koji u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti utvrdi činjenice koje su važne za utvrđivanje poreznih obaveza dužan je podatke o tim činjenicama dostaviti bez odlaganja nadležnoj službi društvenih prihoda. 
Općinski sudovi dužni su u roku osam dana po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju dostaviti to rješenje službi društvenih prihoda na čijem se području nalazi nasljeđena imovina. 
Član 118. 
Društvene i privatne pravne osobe, državni organi, građanske pravne osobe i građani dužni su dostaviti službi društvenih prihoda podatke o izvršenim isporukama robe i obavljenim uslugama poreznim obveznicima, odnosno koje su imizvršili porezni obveznici, te o isplaćenim osobnim dohocima i drugim primanjima zaposlenih radnika za godinu za koju se razrezuje porez. 
Banke i financijske orgranizacije koje obavljaju poslove platnog prometa dužne su do kraja siječnja za prteklu godinu dostaviti nadležnoj službi društvenih prihoda podatke o prometu preko žiro računa za sve građane. Na zahtjev službe društvenih prihoda dužne su dati ove podatke za pojedine građane i u tku godine. 
Organi i organizacije iz stava 1. i 2. ovoga člana duži su službi društvenih prihoda omogućiti uvid u poslovne knjige i evidencije radi utvrđivanja podataka potrebnim za razrez poreza. 
Zajednice osiguranja dužne su službi društvenih prihoda omogućiti uvid u poslovne knjige i evidencije radi utvrđivanja prometa koji su porezni obveznici ostvarili s osiguranim osobama. 
Član 119. 
Službe društveenih prihoda dužne su odmah obavijestiti nadležne službe društvenih prihoda o podacima koje saznaju tokom godine, a koji su značajni za pravilno utverđivanje obaveza poreznim obveznicima, kojima se porez razrezuje u drugoj općini, te o drugim podacima kojima raspolažu. 
Službe društvenih prihoda dužne su jedna drugoj pružiti pomoć dostavljanjem spisa, podataka i drugih obavještenja radi izvršavanja zadataka iz sveoje nadležnosti. 
Ako je pomoć iz stava 2. ovoga člana zatražena pismenim putem služba društvenih prihoda dužna je postupiti po zahtjevu u roku 20 dana od dana primitka zahtjeva, a ako se pomoć odnosi na naplatu poreza u roku 60 dana. 
Član 120. 
Prihode odnosno avanse za isporuku robe ili obavljanje usluga po bilo kojoj osnovi (ugovor o djelu, provizije honorari i drugo) koje ostvare građani od društveno-političkih zajednica, državnih organa samoupravnih interesnih zajednica, organizacija udruženog rada i drugih društvenih pravnih osoba, te građanskih pravnih osoba isplaćuju se građanima putem žiro računa. 
Naknade iz stava 1. ovoga člana što ih ostvare građani koji nisu u radnom odnosu isplaćuju se i evidentiraju na način i pod uvjetima određenim propisima republičkog sekretarijata za financije. 
3. Razrez poreza 
Član 121. 
Porez se razrezuje na temelju podataka iz porezne prijave, a porez na prihod od poljoprivredne djelatnosti na osnovi podataka koje službi društvenih prihoda dostavlja organ uprave nadležan za poslove katastra, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. 
Član 122. 
Radi pravilnog utvrđivanja osobnog dohotka odnosno prihoda služba društvenih prihoda dužna je da u toku godine prikuplja podatke, vrši snimanje prometa i obavlja druge radnje potrebne za razrez poreza. 
Služba društvenih prihoda može poreznim obveznicima koji ostvaruju prihode pretežno od građana utvrditi ukupni prihod na osnovi snimanja dnevnog prometa u toku godine. 
Član 123. 
Služba drštvenih prihoda ima pravo pregledati poslovne knjige i poslovne prostorije radi prikupljanja podataka, a potrebnih za razrez poreza. 
Član 124. 
Porezni obveznici dužni su poslovne knjige i temeljnice koje su osnova knjiženja, a isto tako i propisane evidencije držati u poslovnoj prostoriji ili kod ovlaštenog knjigovodstvenog servisa odnosno u stanu, ako nemaju poslovnu prostoriju, da budu dostupne službi društvenih prihoda. 
Član 125. 
Služba društvenih prihoda dužna je poreznom obvezniku, na njegov zahtjev, dopustiti da razmotri isprave i druge podatke na osnovi kojih mu se utvrđuje obaveza plaćanja poreza te podatke o razrezanom i plaćenom porezu. 
Član 126. 
Podaci o ukupnom prihodu i poreznoj osnovici u visini u kojoj ih je prijavio porezni obveznik i u visini u kojoj su utvrđeni u postupku razreza te podaci o razrezanom porezu jesu javni. 
Drugi podaci koje službena osoba službe društvenih prihoda sazna o postupku razreza i naplate poreza jesu službena tajna. r 
Član 127. 
Prihod koji građanin ostvari obavljanjem djelatnosti bez odobrenja ili dozvole nadležnog organa odnosno ispunjenja drugih uvjeta, smatra se prihodom ostvarenim bespravnim obavljanjem djelatnosti. 
Prihod ostvaren bespravnim obavljanjem djelatnosti po odbitku troškova koji su bili potrebni za ostvarenje tog prihoda predstavlja imovinsku korist. 
Član 128. 
Ako ovim zakonom nije drukčije određeno u postupku razreza poreza primjenjivat će se odredbe Zakona o općem upravnom postupku. 
4. Žalba 
Član 129. 
Protiv prvostepenog rješenja službe društvenih prihoda donesenog na osnovi odredaba ovog zakona ili propisa donesenih na osnovi njega, može se izjaviti žalba nadležnom drugostepenom organu službe društvenih prihoda u roku 15 dana od dana dostave prvostepenog rješenja 
Član 130. 
Služba društvenih prihoda koja je donijela prvostepenu rješenje dužna je žalbu sa svim spisima predmeta u roku osam dana dostaviti nadležnom drugostepenom organu ako je sama ne riješi u svojoj nadležnosti po odredbama Zakona o općem upravnom postupku. 
Član 131. 
Žalba ne odgađa naplatu razrezanog poreza ako ovim zakonom nije drukčije određeno. 
Član 132. 
Ako služba društvenih prihoda odgodi naplatu razrezanog poreza 
dužna je o tome izvjestiti organ koji rješava o žalbi. 
5. Obnova postupka 
Član 133. 
Služba društvenih prihoda koja je donijela rješenje o razrezu poreza kojim je okončan postupak razreza poreza može sama ili na zahtjev obveznika obnoviti postupak razreza, u roku od pet godina nakon njegove pravomoćnosti, prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Služba društvenih prihoda obnovit će postupak razreza poreza i u slučajevima kada raspolaže podacima da građanin posjeduje 
imovinu, raspolaže sredstvima odnosno troši sredstva znatno veća od sredstava na koja je razrezan i plaćen porez. 
Član 134. 
U obnovi postupka prema članu 133. vrijednost imovine utvrđuje se u visini nabavne cijene odnosno stvarne vrijednosti. 
Troškovi uzdržavanja obveznika i članova domaćinstva koje je uzdržavao priznaju se u pravilu u visini prosjećnih troškova, osim ako se utvrdi da je obveznik znatno više trošio odnosno ako obveznik dokaže da je imao znatno niže troškove života. 
Novčana primanja koja predstavljaju naknadu stvarnih troškova (naknada putnih troškova, dnevnice, putni paušali i sl.) priznaju se kao prihod, osim ako obveznik dokaže da su stvarni troškovi bili niži od primljenih naknada. 
Član 135 
Odredbe člana 252. Zakona o općem upravnom postupku ne primjenjuju se u obnovi postupka razreza poreza. 
6. Obračunavanje i naplaćivanje poreza 
Član 136. 
Porez po odbitku iz osobnog dohotka radnika, na dobit, na prihod od imovine od dividendi i vrijednosnih papira, na prihod od autorskih prava i od dobitaka od igara na sreću obračunava i naplaćuje isplatilac osobnog dohotka, prihoda odnosno dobitka. 
lsplatilac osobnog dohotka, prihoda odnosno dobitka iz kojeg se plaća porez po odbitku, dužan je pri isplati osobnog dohotka, prihoda odnosno dobitka obračunavati i uplatiti porez. 
Danom isplate, u smislu stava 2. ovoga člana, smatra se dan podizanja gotovine za isplatu osobnih dohodaka, a za ostale prihode i dobitke dan stvarne isplate. 
Porezi po odbitku obračunavaju se i naplaćuju po stopama koje su na snazi na dan isplate osobnog dohotka, prihoda odnosno dobitka. 
Član 137. 
Pravna i fizička osoba koja osobni dohodak ostvari neposredno iz inozemstva dužna je na taj osobni dohodak sama obračunati porez iz osobnog dohotka i uplatiti ga u roku od sedam dana od dana primitka isplate. 
Član 138. 
lsplatilac osobnog dohotka, prihoda odnosno dobitka iz kojeg se plaća porez po odbitku koji ne obračunava, ne plati ili nepravodobno uplati porez po odbitku na određene račune kod Službe društvenog knjigovodstva odnosno banke platit će kamate u visini utverđenoj članom 143. stav 2. ovoga zakona. 
Kad služba društvenih prihoda utvrdi da isplatilac nije postupiu u smislu člana 36 ovoga zakona, donijet će rješenje o utverđivanju obaveze i dostaviti ga na izvršenje službi društvenog knjigovodstva. Ako je isplatilac osobnog dohotka, odnosno prihoda građanin, a ne postupi u smislu člana 137. ovoga zakona, porez po odbitku naplatit će se od njega prisilno po odredbama ovog zakona. 
Član 139. 
Općinska skupština propisuje rokove i način plaćanja te postotke po određenim vremenskim razdobljima od godišnjeg zaduženja po kojima se naplaćuju pojedine vrste poreza, osim poreza po odbitku. 
Član 140. 
U opravdanim slučajevima služba društvenih prihoda može obvezniku poreza odobriti odgodu za plaćanje dospjelog poreza ili odobriti plaćanje poreza u više obroka. 
Ako obveznik poreza ne uplaćuje obroke u određenom roku služba društvenih prihoda može staviti izvan snage rješenje o odobrenju obročne otplate i poduzeti mjere da se zaostali dug naplati odjedanput. 
Odobrena odgooda ne oslobađa obveznika od plaćanja kamata, ako ga služba društvenih prihoda rješenjem o odobrenju obročne otplate nije oslobodila od plaćanja kamata. 
Član 141. 
Dok se ne razreže porez koji se plaća u godišnjem iznosu, osim poreza iz ukupnog prihoda građana, obveznik je dužan plaćati akontaciju prema rješenju o razrezu poreza iz posljednje godine za koju je razrezan porez, a u rokovima predviđenim za plaćanje poreza. 
Ako obveznik počne obavljati djelatnost u toku godine služba društvenih prihoda donijet će rješenje o određivanju paušalnog iznosa poreza odnosno akontacije poreza koji se razrezuje nakon isteka godine. 
Član 142. 
Porezni obveznik ili druga osoba koja je na ime poreza, kamata, novčane kazne ili troškova prisilne naplate platila više nego što je bila prema rješenju koje je postalo pravomoćno, ima pravo zatražiti povrat više plaćenog iznosa. 
Više plaćeni iznos vratit će se poreznom obvezniku na njegov zahtjev u roku od 30 dana od dana podnesenog zahtjeva. Na više plaćen iznos poreznom obvezniku obračunavaju se kamate u visini utvrđenoj članom 143. stav 2. ovoga zakona, po isteku roka u kojem je služba društvenih prihoda trebala rješiti o povratu. 
Ako je više plaćeni iznos naplaćen na osnovi izmijenjenog ili poništenog akta ili naloga službe društvenih prihoda, poreznom će obvezniku na više plaćen iznos obračunavati kamate u visini utvrđenoj članom 143. stav 2. ovog zakona od dana uplate više plaćenog iznosa. 
Ako obveznik ne podnese zahtjev, više naplaćeni iznos uračunava se u iduće otplate poreza. 
Više naplaćeni iznos vratit će se bez podnesenog zahtjeva obvezniku poreza koji više nije zaduživan porezom. 
Član 143. 
Računske greške, koje su učinjene, u razrezu i naplati poreza služba društvenih prihoda dužna je ispraviti po službenoj dužnosti. 
Na iznose poreza koji nisu plaćeni u propisanom roku plaćaju se kamate u visini utvrđene eskontne stope Narodne banke Jugoslavije iz Odluke o kamatnim stopama na plasmane iz primarne emisije i na druga potraživanja Narodne banke Jugoslavije uvećane za dva postotna poena, koja su važila u vremenu kada nije plaćen dospjeli porez. 
7. Prisilna naplata poreza 
Član 144. 
Od poreznog obveznika koji dospjeli porez nije platio u propisanom roku (u daljnjem tekstu: porezni obveznik), porez se prisilno naplaćuje na osnovi rješenja o određivanju prisilne naplate. 
U rješenju o određivanju prisilne naplate, pored ostalog, mora biti iskazana visina duga, kamata i troškova, naznaka dužnikove imovine iz koje će se izvršiti prisilna naplata, način izvršenja prisilne naplate te opomena poreznom dužniku da će se dug naplatiti nakon isteka roka koji ne može biti kraći od osam dana od dana primitka rješenja. 
Član 145. 
Porez se prisilno naplaćuje iz cjelokupne imovine, prihoda i potraživanja poreznog dužnika, osim iz imovine prihoda i potraživanja koja su ovim zakonom izuzeta od prisilne naplate. 
Služba društvenih prihoda koja prisilno naplaćuje porez može popisati svu pokretnu imovinu poreznog dužnika, osim ako postoje dokazi ili ako iz okolnosti nesumnjivo proizlazi da pokretne stvari nisu njegovo vlasništvo. 
Porez od poljoprivrede može se prisilno naplatiti iz prihoda i imovine svih članovea domaćinstva. 
Član 146. 
Prisilna naplata sastoji se iz popisa s procjenom i prodaje imovine. 
Prije poduzimanja prisilne naplate poreza služba društvenih prihoda dužna je poreznom dužniku ili punoljetnom članu njegova domaćinstva dostaviti rješenje o određivanju prisilne naplate. 
Imovina se popisuje i procjenjuje nakon uručenja rješenja o određivanju prisilne naplate, a imovina se ne može prodati prije nego što protekne osam dana od izvršenog popisa. 
Iznimno, ako se popisuje odnosno prodaje roba izložena kvaru, te se radnje mogu obavljati i u rokovinma kraćim od osam dana. 
Član 147. 
Porezni dužnik snosi sve troškove prisilne naplate osim troškova popisa i procjene, ako je dug podmirio u roku osam dana nakon popisa. 
Član 148. 
Prisilna naplata poreza obustavlja se kada porezni dužnik isplati porez koji duguje s kamatama i troškovima ili kada na drugi način prestane obaveza plaćanja duga. 
Član 149. 
Rješenje o određivanju prisilne naplate poreza iz pokretne imovine donosi služba društvenih prihoda na čijem se području nalazi ova imovina. 
Član 150. 
Protiv rješenja o određivanju prisilne naplate, kao i na izvršeni popis i procjenu, porezni dužnik može u roku tri dana od dana dostave rješenja izjaviti prigovor službi društvenih prihoda. 
O prigovoru rješava služba društvenih prihoda koja je donijela rješenje o određivanju prisilne naplate. 
Prigovor iz stava 1. ovoga člana obustavlja daljnji postupak prisilne naplate do časa dostave rješenja o prigovoru poreznom dužniku ili punoljetnom članu njegova domaćinstva. 
Protiv rješenja o prigovoru iz stava 2. ovoga člana može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja nadležnom drugostepenom organu službe društvenih prihoda. 
Ako porezni dužnik nije izjavio prigovor protiv rješenja o određivanju prisilne naplate, kao ni na izvršeni popis i procjenu u roku iz stava 1. ovoga člana, ima pravo izjaviti žalbu nadležnom drugostepenom organu službe društvenih prihoda u roku 15 dana od dana dostave rješenja o određivanju prisilne naplate odnosno nakon popisa i procjene. 
Žalba ne zadržava naplatu. 
U prigovoru odnosno u žalbi ne mogu se iznositi okolnosti koje se odnose na razrez poreza. 
Član 151. 
Pokretnine poreznog dužnika popisuju se ovim redom: 
1.gotov novac, 
2. sredstva na žiro-računu, 
3. obveznice ili drugi vrijednosni papiri ako su dospjeli za naplatu ili se mogu eskontirati, 
4. nakit i druge dragocjenosti, 
5. ostale pokretnine i to prvenstveno one koje se mogu lako unovčiti. 
Porezni dužnik može ponuditi red po kome će se popisati pokretnina. 
Služba društvenih prihoda dužna je prihvatiti ponudu dužnika o redu popisa pokretnina ako se na taj način ne bi otežala pravovremena naplata poreza. 
Član 152. 
Pokretnine popisuje i prodaje ovlašteni radnik službe društvenih prihoda (u daljem tekstu: izvršitelj) na osnovi rješenja o određivanju prisilne naplate. 
Član 153. 
Pokretnine se popisuju u prisutnosti poreznog dužnika ili nekog od punoljetnih članova njegova domaćinstva i jednog punoljetnog građana kao svjedoka, odnosno u prisutnosti dvaju punoljetnih građana kao svjedoka ako popisu nije prisutan porezni dužnik ni punoljetni član njegova domaćinstva. 
Član 154. 
Ako porezni dužnik neće pokazati prostorije i predmete u stanu, izvršitelj je ovlašten otvoriti zaključane prostorije, namještaj i druge predmete da bi mogao izvršiti popis i procjenu. 
Ako se pretpostavlja da su pokretnine pogodne za popis skrivene kod poreznog dužnika, izvršitelj će ga pozvati da stvari preda radi popisa, a ako se dužnik ne odazove pozivu, izvršit će se osobni pretres. 
Radnje iz stava 1. i 2. ovoga člana izvršitelj će poduzeti samo ako se prisilna naplata ne može izvršiti na drugi način i ako ima posebno rješenje službe društvenih prihoda kojim se određuje izvršenje ovih radnji, za svaki pojedini slučaj posebno. Ove radnje mogu se izvršiti samo u prisutnosti dvaju punoljetnih građana kao svjedoka. 
Član 155. 
Prilikom popisa pokretnina izvršitelj vrši i procjenu, u slučaju potrebe može pozvati i posebnog procjenitelja. 
Na zahtjev poreznog dužnika izvršitelj će pozvati procjenitelja, a nije dužan prihvatiti prijedlog u pogledu osobe procjenitelja. 
Član 156. 
O popisu pokretnina izvršitelj je dužan voditi zapisnik u kome mora navesti sve potrebne podatke i druge pojedinosti koje su se desile tokom popisa. 
Zapisnik o popisu potpisuje izvršitelj, porezni dužnik odnosno punoljetni član njegova domaćinstva, prisutni svjedoci, procjenitelj i druge službene osobe koje su bile prisutne kod popisa. 
Popis gubi važnost ako se u roku 90 dana od dana popisa ne dostavi poreznom dužniku oglas o javnoj prodaji. 
Član 157. 
Ako porezni dužnik izjavi da su popisane pokretnine vlasništvo treće osobe, a ne pruži za to dokaze ni on ni treća osoba, izvršitelj može i ove predmete popisati, ali je dužan uputiti tu treću osobu da podnese tužbu sudu, u roku 15 dana od dana dostave obavijesti o popisu, radi dokazivanjt svog prava vlasništva. Ako se u tom roku ne podnese dokaz da je tužba podnijeta sudu, postupak prisilne naplate nastavit će se kao da nije bilo prigovora. 
Podnošenjem tužbe sudu, u roku određenom u stavu 1. ovoga člana, odlaže se prodaja popisanih stvari iz stava 1. ovoga člana, do okončanja sudskog postupka. 
Član 158. 
Popisane pokretnine ostavit će se na čuvanje poreznom dužniku. 
Iznimno, ako postoji osnovana sumnja da će porezni dužnik otuđiti popisane pokretnine, te pokretnine može služba društvenih prihoda oduzeti dužniku da ih sama čuva ili ih može dati drugome na čuvanje. 
Član 159. 
Radi naplate dospjelog poreza služba društvenih prihoda može rješenjem staviti zabranu na osobni dohodak i radnog odnosa i na druga potraživanja poreznog dužnika kojim se poreznom dužniku zabranjuje da raspolaže osobnim dohotkom odnosno drugim potraživanjem, a njegovom se dužniku nalaže da osobni dohodak, odnosno drugo potraživanje isplati u korist poreznog duga. Rješenje donosi služba društvenih prihoda kod koje se porezni dužnik zadužuje porezom. 
Protiv rješenja iz stava 1. ovoga člana porezni dužnik i njegov dužnik mogu u roku tri dana od dana dostave rješenja izjaviti prigovor službi društvenih prihoda. O prigovoru rješava služba društvenih prihoda koja je donijela rješenje. 
Prigovor zadržava izvršenje do dostave rješenja o prigovoru dužnika poreznog dužnika. 
Protiv rješenja o prigovoru mogu porezni dužnik i njegov dužnik izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja, nadležnom drugostepenom organu službe društvenih prihoda. 
Ako porezni dužnik ili njegov dužnik nisu izjavili prigovor protiv rješenja o stavljanju zabrane na osobni dohodak iz radnog odnosa i na druga potraživanja, imaju pravo izjaviti žalbu nadležnom drugostepenom organu službe društvenih prihoda u roku 15 dana od dana dostave rješenja o stavljanju zabrane na osobni dohodak iz radnog odnosa i na druga potraživanja. 
Žalba poreznog dužnika ne zadržava naplatu, dok žalba dužnika poreznog dužnika zadržava naplatu. 
U prigovoru odnosno u žalbi ne mogu se iznositi okolnosti koje se odnose na razrez poreza. 
Član 160. 
Ako dužnik poreznog dužnika nije izjavio prigovor ili žalbu ili je njegov prigovor ili žalba odbijena, a ne postupi po rješenju iz člana 159. stav 1. ovoga zakona, rješenje na koje je stavljena potvrda izvršnosti na zahtjev službe društvenih prihoda izvršit će Služba društvenog knjigovodstva iz sredstava dužnika poreznog dužnika, a od građana i građanskih pravnih osoba rješenje će izvršiti služba društvenih prihoda. 
Član 161. 
Bez dokaza o plaćenom porezu na nasljedstva i darove ne može se izvršiti ovjera potpisa na ugovoru o darovanju nekretnina. 
Bez dokaza o plaćenom porezu na nasljedstva i darove ne može se izvršiti isplata štednih uloga i drugih novčanih potraživanja na temelju rješenja o nasljeđivanju. 
Član 162. 
Ne mogu biti predmetom prisilne naplate: 
1. odjeća, obuća, rublje, posteljina i posuđe koji su nužno potrebni poreznom dužniku i članovima njegova domaćinstva, 
2. kreveti odnosno ležajevi poreznog dužnika i članova njegova domaćinstva, štednjak i ostali najnužniji namještaj, 
3. znanstvene knjige i znanstvena sredstva nužna poreznom dužniku, 
4. hrana i ogrjev za četiri mjeseca za poreznog dužnika i članove njegova domaćinstva, 
5. potraživanja na osnovi osiguranja imovine i osoba, 
6. dvije trećine osobnog dohotka iz radnog odnosa, mirovine i invalidskih primanja te naknada za slučaj spriječenosti za rad, tako da poreznom dužniku mora ostati iznos u visini polovine zajamčenog osobnog dohotka propisanog za područje Republike, 
7. novčana primanja koja predstavljaju naknadu stvarnih troškova (dnevnice, putni i drugi troškovi), 
8. doplaci na djecu i socijalne pomoći, 
9. stipendije, 
10. naknade i nagrade koje osuđene osobe primaju za rad u kazneno-popravnim ustanovama, 
11. primanja vojnika na odsluženju vojnog roka, 
12. novčane pošiljke predane pošti dok se ne uruče poreznom dužniku, 
13. potraživanja na ime zakonskog uzdržavanja, 
14. naknade koje maloljetne osobe ili mlađe punoljetne osobe primaju za obavljeni rad u odgojnoj ustanovi ili domu za preodgoj. 
Predmetom prisilne naplate ne mogu biti ni druge stvari i potraživanja ako bi se time dovelo u pitanje nužno uzdržavanje poreznog dužnika, članova njegova domaćinstva i drugih osoba koje je porezni dužnik po zakonu dužan uzdržavati, te obavljanje njegove djelatnosti iz koje ostvaruje prihode. 
Član 163. 
Ako porezni dužnik otuđi, uništi ili ošteti popisane stvari, služba društvenih prihoda podnijet će prijavu javnom tužiocu, a radi naplate duga odmah će izvršiti novi popis. 
Član 164. 
Popisane stvari prodaju se na javnoj prodaji nadmetanjem, a ako su popisani predmeti izloženi kvaru, mogu se unovčiti neposrednom prodajom. 
Član 165. 
Javna prodaja određuje se oglasom. Oglas o javnoj prodaji mora sadržavati podatke o dužniku, mjestu, danu, satu i načinu prodaje te opis stvari. 
Oglas o javnoj prodaji objavljuje se na uobičajeni način u mjestu gdje se stvari prodaju, a mora se dostaviti uz potvrdu na dostavnici i poreznom dužniku, najmanje pet dana prije dana određenog za javnu prodaju, ako mu nije dan javne prodaje saopćen u zapisniku prigodom popisa i procjene imovine. 
Član 166. 
Javna prodaja može početi ako su se javila najmanje dva ponuđača. 
Na javnoj prodaji kao ponuđači ne mogu sudjelovati porezni dužnik i članovi njegova domaćinstva, a ni službene osobe zaposlene u službi društvenih prihoda. 
Popisane pokretnine javno se prodaju s početnom cijenom koja je utvrđena prilikom popisa. 
Ako se na javnoj prodaji ne postigne početna cijena stvari će se prodati po najvišoj ponuđenoj cijeni. Ta cijena ne može biti manja od polovine vrijednosti utvrđene procjenom. 
Ako se za pojedine stvari na javnoj prodaji ne postigne polovina procijenjene vrijednosti, može se, u roku od najmanje pet dana, odrediti druga javna prodaja, na kojoj se stvari mogu prodati bez obzira na visinu postignute cijene. 
Ako se ni na ponovljenoj javnoj prodaji ne mogu prodati stvari služba društvenih prihoda odredit će način prodaje. 
Služba društvenih prihoda može prije početka javne prodaje tražiti od ponuđača na ime pologa 10% od prodajne vrijednosti nekretnina koje se prodaju. Ponuđaču koji odustane od kupnje polog se ne vraća. 
Član 167. 
Izvršitelj je dužan voditi zapisnik o javnoj prodaji u koji unosi sve potrebne podatke o načinu, vremenu prodaje, ponuđačima i druge pojedinosti, koje su od interesa za sve osobe koje su sudjelovale u prodaji. 
Zapisnik potpisuje izvršitelj i kupac te porezni dužnik, ako je prisustvovao javnoj prodaji. Poreznik dužnik može zahtijevati da se njegove primjedbe unesu u zapisnik. 
Član 168. 
Porez se prisilno naplaćuje iz pokretnina, prihoda i potraživanja poreznog dužnika i članova njegova domaćinstva, a može se naplatiti i iz nekretnina poreznog dužnika. 
U postupku prisilne naplate može se izvršiti uknjižba založnog prava na nekretninu poreznog dužnika radi osiguranja naplate. 
Član 169. 
Služba društvenih prihoda odnosno organ općinske skupštine koji ona odredi može od poreznog dužnika preuzeti u društveno vlasništvo nekretnine koje porezni dužnik pismeno ponudi radi otplate duga na porezu. 
Ako organ iz stava 1. ovoga člana prihvati ponudu poreznog dužnika, služba društvenih prihoda donosi rješenje o otpisu duga na porezu do visine vrijednosti preuzetih nekretnina. 
Član 170. 
Ako postoji opasnost da porezni dužnik osujeti naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate. 
Mjere osiguranja sastoje se u popisu pokretnina, zabrani raspolaganja potraživanjem poreznog dužnika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretninu. 
Mjere za osiguranje naplate mogu se poduzeti radi naplate nerazrezanog iznosa poreza ćim je pokrenut postupak razreza, ako postoji opasnost da bi porezni dužnik mogao osujetiti naplatu. 
Član 171. 
Porez iz pokretnina poreznog dužnika prisilno naplaćuje služba društvenih prihoda koja je donijela prvostepeno rješenje o razrezu poreza. 
Porez iz nekretnina poreznog dužnika, na zahtjev službe društvenih prihoda prisilno naplaćuje nadležni sud u roku tri mjeseca nakon primljenog zahtjeva. 
Član 172. 
Od ukupno naplaćenih obaveza prisilnim putem najprije se podmiruju troškovi prisilne naplate, zatim kamate, novčane kazne po ovom zakonu, te dužni porez i doprinosi. 
Višak sredstava ostvaren prodajom vratit će se poreznom dužniku na njegov zahtjev. 
Član 173. 
Ako se rješenje o prisilnoj naplati stavi izvan snage ili se mjere poduzete radi osiguranja naplate pokažu neopravdanim, porezni dužnik ne snosi troškove postupka. 
Član 174. 
Dospjeli iznos poreza koji se ne može naplatiti ni prisilnim putem otpisuje se kao nenaplativ. 
1. ako je porezni dužnik umro ili se odselio u nepoznato mjesto, a nije ostavio pokretnina ni nekretnina iz kojih se može naplatiti dospjeli porez. Ako se iza pokojnika naknadno pronađe imovina ili se sazna za novo prebivalište poreznog dužnika koji se odselio, ponovno će se zadužiti otpisanim porezom, ako nije nastupila zastara prava na naplatu. 
2. ako se prisilnom naplatom koja se vršila svake godine bez uspjeha, dug nije mogao naplatiti ni nakon isteka tekuće godine od dana dospjelosti. Ako se nakon otpisa pojavi mogućnost naplate otpisanog poreza, porezni će se dužnik ponovno zadužiti otpisanim porezom, ako je nastupila zastara prava na naplatu. 
Ne smatra se nenaplativim i ne može se otpisati dospjeli porez na koji postoji jamstvo prema odredbama ovoga zakona ili ako postoji imovina iz koje se može izvršiti naplata. 
Ako bi se izvršenjem naplate dovelo u pitanje nužno uzdržavanje poreznog dužnika i članova njegova domaćinstva, porez se može izuzetno otpisati u cijelosti ili djelomično. 
O otpisu dospjelog poreza rješava služba društvenih prihoda. 
8. Jamstvo 
Član 175. 
Ako se porez nije mogao naplatiti iz imovvine poreznog obveznika, porez će se naplatiti iz imovine članova njegovog domaćinstva, koji su tu imovinu stekli od poreznog obveznika po bilo kojoj osnovi. 
Ako je porezno obveznik da bi izbjegao obavezu plaćanja poreza otuđio imovinu pravnim poslom u korist osoba koje nisu članovi njegova domaćinstva, služba društvenih prihoda može takav posao pobijati pred sudom, ako je kupac znao za takvu namjeru obveznika. 
Osoba koja nije kao vlasnik ili posjednik upisana u katastar zemljišta, a koristi zemljište, solidarno jamči za porez od tog zemljišta s osobom koja je kao vlasnik ili posjednik upisana u katastar zemljišta. 
za naplatu poreza koji se plaća po odbitku jamči isplatilac. 
Član 176. 
Ako više osoba ostvaruje osobne dohotke zajedničkim obavljanjem djelatnosti, solidarno jamče za obaveze po osnovi zajedničkog obavljanja djelatnosti. 
Član 177. 
Porezni dužnik koji otuđuje strojeve, uređaje ili drugi inventar što su mu služili za obavljanje djelatnsti ili otuđi radnju u cjelini, dužan je prethodno podmiriti svoje porezne obaveze. 
Ako novi vlasnik preuzme imovinu iz stava 1. ovog člana, a porez nije plaćen, na naplatu dospjelog poreza jamči solidarno s poreznim dužnikom i novi vlasnik do visine vrijednosti preuzete imovine. 
Član 178. 
Građanin koji drži u zakupu ili u napolici zemljište na koje se plaća porez od poljoprivrede, solidarno odgovara sa zakupodavcem za dužni porez što otpada na to zemljište do visine zakupnine odnosno do vrijednosti napolice. 
Član 179. 
Osobe koje vlasnicima putujućih zabavnih radnji, odnosno priređivačima zabavnih priredbi ustupaju uz naplatu ili besplatno svoj stambeni ili poslovni prostor, odgovaraju solidarno s poreznim obveznikom za sve društvene obaveze u vezi s održanom priredbom koja nije bila prijavljena u roku iz stava 1. člana 112. ovoga zakona. 
Član 180. 
Osobe u čijim se prostorijama nalaze neprijavljena sredstva za zabavu ili razonodu (biljar, automati za igre glazbu i slično) odgovaraju solidarno s poreznim obveznikom za sve društvene obaveze koje proizlaze iz posjedovanja ili korištenja tih sredstava. 
9. Zastara 
Član 181. 
Pravo na razrez poreza te pravo na pokretanje prekršajnog postupka zbog povreda odredbi ovoga zakona, zastaruje za pet godina nakon isteka godine u kojoj je trebalo razrezati porez odnosno u kojoj su povrijeđene odredbe ovoga zakona. 
Pravo društveno-političke zajednice na naplatu poreza, kamata, troškova prisilnog izvršenja i novčanih kazni zbog povreda odredbi ovoga zakona, zastaruje za pet godina nakon isteka godine u kojoj ih je trebalo naplatiti. 
Pravo poreznog obveznika na povrat nepravilno ili više plaćenih iznosa na ime poreza, kamata, troškova prisilnog izvršenja i novčanih kazni zastaruje za pet godina nakon isteka godine u kojoj su oni naplaćeni. 
Član 182. 
Tok zastare prava na razrez poreza prekida se svakom službenom radnjom službe društvenih prihoda radi razreza poreza koja je stavljena do znanja obvezniku poreza. 
Tok zastare prava na naplatu poreza, kamata, troškova prisilnog izvršenja i novčanih kazni, prekida se svakom službenom radnjom što je poduzinma služba društvenih prihoda radi naplate koja je stavljena do znanja obvezniku tih obaveza. 
Tok zastare prava na povrat nepravilno ili više plaćenog poreza, kamata, troškova prisilnog izvršenja i novčanih kazni prekida se svakom radnjom što je obveznik odnosno kažnjena osoba poduzima kod službe društvenih prihoda radi povrata. 
Nakon svakog prekida toka zastare nastupa novi tok zastare. 
U svakom slučaju, zastara nastupa istekom 10 godina od dana kada je prvi puta počela teći. 
Član 183. 
Propisi o zastari potraživanja, ako nisu u suprotnosti s ovim zakonom, primjenjuju se i na zastaru prava na razrez i naplatu poreza. 
10. Knjiženje poreza 
Član 184. 
Porezi se knjiže po načelima dvojnog knjigovodstva i propisanom računskom planu. 
Član 185. 
Propise o knjiženju poreza te računski plan za knjiženje poreza donosi republički sekretar za financije. 
XII. KAZNENE ODREDBE 
Član 186. 
Novčanom kaznom od 3.000 do 150.000 dinara kaznit će se za prekršaj porezni obveznik koji ne računa ili ne uplati porez na dobit u propisanom roku (član 101. stav 1., član 102 stav 2., i član 103). 
Novčanom kaznom od 150 do 1.000 dinara kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovoga člana i odgovorna osoba poreznog obveznika. 
Član 187. 
Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara kaznit će se za prekršaj: 
1. porezni obveznik koji na pozive službe društvenih prihoda ne podnese poreznu prijavu u propisanom roku (član 109, 110, 112. i 114), 
2. porezni obveznik koji ne vodi ili netočno vodi poslovne knjige (član 30), 
3. porezni obveznik koji ne drži poslovne knjige u poslovnoj prostoriji odnosno stanu ili kod ovlaštene osobe (član 124), 
4. porezni obveznik koji ne dopusti ili ometa snimanje dnevnog prometa, pregleda poslovnih knjiga ili poslovnih prostorija (članovi 122. i 123.), 
5. porezni obveznik koji ne prodmiri dužni porez u roku šest mjeseci nakon dana dospjelosti, a nije mu odobrena odgoda plaćanju ili obročna otplata dospjelog poreza (član 16.) 
Član 188. 
Za prekršaj iz člana 187. stav 1. točke 2, 3. i 4. ovoga zakona ovlaštena osoba službe društvenih prihoda može učiniocu prekršaja izreći na licu mjesta novčanu kaznu u iznosu od 1.000 dinara. 
Član 189. 
Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 kaznit će se za prekršaj građanin koji ostvari prihod bespravnim obavljanjem djelatnosti (član 127.). 
Osim novčane kazne za taj prekršaj izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja. 
Član 190. 
Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara kaznit će se za prekršaj isplatilac osobnog dohotka, prihoda odnosno dobitka koji ne obračuna ili ne uplati ili nepravodobno uplati odgovarajući iznos poreza (član 136.). 
Novčanom kaznom iz stava 1. ovoga člana kaznit će se za prekršaj porezni obveznik iz člana 41. i 42. ovoga zakona koji je po odredbama ovoga zakona sam dužan obračunati i uplatiti porez, ako to ne učini u određenom roku. 
Novčanom kaznom od 500 do 2.000 dinara kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovoga člana i odgovorna osoba isplatioca. 
Član 191. 
Novčanom kaznom od 2.000 do 100.000 dinara kaznit će se za prekršaj pravne osobe, građanske pravne osobe i građani koji službi društvenih prihoda ne dostave podatke iz člana 118. stavovi 1. i 2. ovoga zakona ili uskrate uvid u poslovne knjige i evidencije iz člana 118. stavovi 3. i 4. ovoga zakona. 
Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi i građanskoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 10.000 dinara. 
Član 192. 
Novčanom kaznom od 500 do 50.000 dinara kaznit će se za prekršaj organizacija iz člana 120. ovoga zakona ako ne izvrši isplatu građaninu preko žiro-računa. 
Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kaznit će se i odgovorna osoba organizacije novčanom kaznom od 500 do 10.000 dinara. 
Član 193. 
Postupak za izricanje kazni o prekršajima zbog povrede odredbi ovoga zakona pokreće i rješenje o prekršaju donosi služba društvenih prihoda. 
O žalbi protiv prvostepenog rješenja rješava nadležni drugostepeni organ službe društvenih prihoda. 
Član 194. 
U pogledu prekršajnog postupka primjenjuju se opći propisi o prekršajima, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. 
Republički sekretar za financije može u propisu iz člana 120 stav 2. ovoga zakona utvrditi prekršaje i propisati novčane kazne za te prekršaje. 
XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Član 195. 
Osobni dohoci i prihodi ostvareni do dana početka primjene ovoga zakona oporezivat će se prema propisima koji su do tada bili na snazi, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. 
Član 196. 
Na dan stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o porezima građana ("Narodne novine", br. 47/85., 52/87.,13/89. i 57/89.) i Zakon o oporezivanju stranih osoba ("Narodne novine", br. 51/87.) 
Propisi doneseni za izvršenje Zakona o porezima građana, Pravilnik o knjiženju doprinosa i poreza građana ("Narodne novine", br. 52/71.) i Naredba o računskom planu za knjiženje doprinosa i poreza građana ("Narodne novine", br. 52/71.) uskladit ćese s odredbama ovoga zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona. 
Član 197. 
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 01. srpnja 1990. 
Broj: 410-01/89-01/02 
Zagreb, 25. travnja 1990. 
SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik Vijeća udruženog rada 
Milan Janus, v.r. 
Predsjednik Sabora 
dr Anđelko Runjić, v.r. 
Predsjednik Vijeća općina 
mr Mirko Šetina, v.r. 
Predsjednik Društveno-političkog vijeća 
mr Zvonimir Novak, v.r. 



Zakon o ništavnosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu


  

Narodne novine br.: 9 - Datum: 10.02.1994. - Interni ID: 19940160


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o ništavnosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKA 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O NIŠTAVNOSTI ODRE?ENIH VRSTA UGOVORA O OSIGURANJU I UGOVORA O KREDITU
Proglašavam Zakon o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu, koji je donio zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dana 27. siječnja 1994. godine.
Broj: PA4-15/1-94. 
Zagreb, 2. veljače 1994.
Predsjednik Republike Hrvatske 
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON
O NIŠTAVNOSTI ODRE?ENIH VRSTA UGOVORA O O OSIGURANJU I UGOVORA O KREDITU
Članak 1.
Pravna osoba u društvenom ili pretežno državnom vlasništvu kao ugovaratelj osiguranja ne smije s osiguravajućim društvom (osiguratelj) sklopiti ugovor o osiguranju svog djelatnika (korisnik osiguranja) kojim pravo zahtijevati otkup police osiguranja pripada korisniku osiguranja ili se otkupna vrijednost police isplaćuje korisniku osiguranja. Pravna osoba u društvenom ili pretežno državnom vlasništvu ne smije ugovarati "osiguranje otpremnine" svog djelatnika zbog prestanka radnog odnosa uslijed razrješenja ili odlaska u mirovinu, tijekom ili po isteku mandata, kao i osiguranje svog djelatnika s elementom štednje koji u sebi uključuje i slučaj isteka pri kojem se korisniku osiguranja nakon određenog razdoblja isplaćuje premija (tzv. "početno osiguranje") ukamaćena za određene kamate.
Članak 2. 
Upisane dionice (privremene dionice) koje nisu plaćene ne mogu služiti kao zalog za osiguranje potraživanja iz ugovora o kreditu za kupnju poduzeća, dijela poduzeća ili dionice poduzeća koji se sklapa na temelju zaloga vrijednosnih papira. Upisane dionice (privremene dionice) koje nisu plaćene ne mogu služiti za osiguranje udjela u kreditu za kupnju poduzeća, dijela poduzeća ili dionica poduzeća.
Članak 3. 
Ugovor o osiguranju (polica osiguranja) kojeg je sklopila pravna osoba (ugovaratelj osiguranja) u društvenom ili pretežno državnom vlasništvu prema kojem osiguravajuće društvo (osiguratelj) može isplatiti otkupnu vrijednost police korisniku osiguranja (osiguraniku) a ne ugovaratelju osiguranja, ili prema kojem je ugovoreno "osiguranje otpremnine" korisniku osiguranja zbog prestanka radnog odnosa uslijed razrješenja ili odlaska u mirovinu u toku ili po isteku mandata, ili je ugovoreno osiguranje s elementom štednje koji u sebi uključuje i slučaj isteka pri kojem se korisniku osiguranja isplaćuje premija (tzv. "početno osiguranje") ukamaćena za određene kamate, ništav je.
Članak 4. 
Ugovor o kreditu između banke i fizičke osobe korisnika kredita na osnovi iskupljene stare devizne štednje ili na osnovi zaloga upisanih dionica (privremenih dionica koje nisu plaćene) sklopljen: - uz učešće ispod 10% od vrijednosti kredita (kao učešće uzima se i vrijednost stare devizne štednje) ili - sklopljen na vrijeme duže od 7 godina ili - uz kamatnu stopu nižu od 5% ili - ugovoren bez devizne klauzule ili - ugovoren s periodom početka otplate duljim od 12 mjeseci ili - bez osiguranja hipotekom na nekretnine čija procijenjena vrijednost iznosi najmanje 70% iznosa kredita,ništav je. Iznimno od odredbe stavka 1. alineja 6. ovoga članka ugovor kojim se kreditira preko 50% od iznosa iz ugovora o kupnji dionica sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju i kupca dionica sklopljen bez osiguranja hipotekom na nekretnine čija procijenjena vrijednost iznosi najmanje koliko iznosi vrijednost kredita, ništav je. Za ugovor o kreditu odobren u protuvrijednosti hrvatskih dinara do iznosa 20.000 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan sklapanja ugovora ne može se isticati ništavost u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Članak 5.
Korisnik osiguranja iz članka 3. ovoga Zakona dužan je vrijednost isplaćene mu otkupljene police, odnosno kod "osiguranja otpremnine" isplaćenu mu vrijednost police, odnosno isplaćenu mu vrijednost premije, platiti u korist državnog proračuna u njenoj realnoj vrijednosti. Realna vrijednost otkupljene police, odnosno kod "osiguranja otpremnine" vrijednost police, odnosno vrijednost premije, utvrđuje se na način da se vrijednost police, odnosno premije izražena u DEM, preračuna u protuvrijednost hrvatskih dinara na dan isplate ugovaratelja osiguranja prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske.
Članak 6. 
Korisnik kredita iz članka 4. ovoga Zakona dužan je banci isplatiti odjednom neisplaćenu vrijednost kredita. Ako do dana utvrđivanja ništavosti ugovora iz članka 4. ovoga Zakona korisnik kredita nije banci vratio neotplaćeni iznos kredita po ugovoru iz članka 4. ovoga Zakona, postaje ništavim i ugovor zaključen između korisnika kredita i Hrvatskog fonda za privatizaciju. Hrvatski fond za privatizaciju postaje vlasnik dionica koje su kupljene kreditom.
Članak 7.
Odredbe članka 3., 4., 5. i 6. ovoga Zakona primijenit će se na ugovore sklopljene počam od 1. svibnja 1991. godine, ako su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona suprotni odredbama ovoga Zakona.
Članak 8.
Tužbe za utvrđenje ništavosti ugovora iz članka 3. i 4. ovoga Zakona nadležnom sudu podnijet će Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Članak 9. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 453-02/93-01/10 
Zagreb, 27. siječnja 1994.
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora 
Stjepan Mesić, v. r.



Zakon o normizaciji


  

Narodne novine br.: 163 - Datum: 16.10.2003. - Interni ID: 20032342


Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o normizaciji

 
hrvatski sabor
2342
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O NORMIZACIJI
Proglašavam Zakon o normizaciji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 1. listopada 2003.
Broj: 01-081-03-3307/2
Zagreb, 6. listopada 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O NORMIZACIJI
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuju:
– načela i ciljevi hrvatske normizacije,
– osnivanje, ustrojstvo i djelatnost nacionalnoga normirnog tijela,
– pripremanje i izdavanje hrvatskih norma i njihova uporaba.
(2) Predmet normizacije je proizvod, proces ili usluga koju treba normirati.
Članak 2.
Pojmovi koji se upotrebljavaju u smislu odredaba ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
– Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od mjerodavnog tijela, koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke za aktivnosti i njihove rezultate te jamči najbolji stupanj uređenosti u datim uvjetima.
– Međunarodna norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatila koja međunarodna normizacijska/normirna organizacija.
– Europska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatila koja europska normizacijska/normirna organizacija.
– Nacionalna norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatilo nacionalno normirno tijelo određene države.
– Hrvatska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatilo hrvatsko nacionalno normirno tijelo.
– Konsenzus je opće slaganje koje se odlikuje odsutnošću razlika u bitnim pitanjima između većine zainteresiranih strana, u kojem se nastoje uzeti u obzir gledišta svih zainteresiranih strana te uskladiti oprečna stajališta.
Članak 3.
Hrvatska normizacija (u daljnjem tekstu: normizacija) temelji se na sljedećim načelima:
– pravo dragovoljnog sudjelovanja svih zainteresiranih strana u postupku pripreme hrvatskih norma, prihvaćanje hrvatskih norma, te dragovoljna uporaba hrvatskih norma,
– konsenzus o sadržaju hrvatskih norma,
– javnost rada u svim njegovim fazama i obavješćivanje javnosti na prikladan način,
– sprječavanje prevladavanja pojedinačnih interesa nad zajedničkim interesom,
– međusobna usklađenost hrvatskih norma,
– uzimanje u obzir dostignutog stanja tehnike i pravila te rezultata međunarodne i europske normizacije.
II. CILJEVI NORMIZACIJE
Članak 4.
Ciljevi normizacije jesu:
– povećanje razine sigurnosti proizvoda i procesa, čuvanje zdravlja i života ljudi te zaštita okoliša,
– promicanje kakvoće proizvoda, procesa i usluga,
– osiguranje svrsishodne uporabe rada, materijala i energije,
– poboljšanje proizvodne učinkovitosti, ograničenje raznolikosti, osiguranje spojivosti i zamjenjivosti,
– otklanjanje tehničkih zapreka u međunarodnoj trgovini.
III. HRVATSKO NORMIRNO TIJELO
Osnivanje i djelatnost normirnoga tijela
Članak 5.
(1) Za ostvarivanje ciljeva iz članka 4. ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske uredbom osniva hrvatsko nacionalno normirno tijelo (u daljnjemu tekstu: hrvatsko normirno tijelo) kao javnu ustanovu.
(2) Hrvatsko normirno tijelo obavlja sljedeće poslove:
1. priprema, prihvaća i izdaje hrvatske norme i druge dokumente s područja normizacije,
2. predstavlja hrvatsku normizaciju u međunarodnim i europskim normizacijskim organizacijama,
3. održava zbirku hrvatskih norma i vodi registar hrvatskih norma,
4. uređuje, izdaje i raspačava hrvatske norme, druge dokumente i publikacije s područja normizacije,
5. uspostavlja i održava baze podataka o normama i drugim dokumentima iz područja normizacije te daje obavijesti o normama i drugim dokumentima,
6. u službenom glasilu objavljuje obavijesti o hrvatskim normama te obavijesti o drugim dokumentima s područja normizacije,
7. osigurava informacije o nacionalnim, europskim i međunarodnim normama cjelokupnoj javnosti, a posebno gospodarstvu,
8. promiče uporabu hrvatskih norma,
9. obavlja druge poslove u skladu s aktom o osnivanju, propisima i međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.
(3) Djelatnost iz stavka 2. točke 1. – 7. ovoga članka od interesa je za Republiku Hrvatsku i obavlja ju isključivo hrvatsko normirno tijelo.
(4)  Poslove iz stavka 2. točke 1. ovoga članka hrvatsko normirno tijelo obavljat će u skladu s pravilima europskih normirnih tijela.
(5) Tijekom pripreme europske norme hrvatsko normirno tijelo neće obavljati nikakve radnje koje bi mogle naštetiti usklađivanju norme.
(6) Ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja te druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje hrvatskoga normirnog tijela uređuju se statutom sukladno Zakonu i aktu o osnivanju hrvatskoga normirnog tijela.
(7) Nadzor nad radom hrvatskoga normirnog tijela obavlja se sukladno Zakonu o ustanovama.
(8) Hrvatsko normirno tijelo posluje u skladu s propisima koji se odnose na javne ustanove ako ovaj Zakon pojedina pitanja ne uređuje drukčije.
Članstvo u hrvatskome normirnom tijelu
Članak 6.
(1) Za ostvarivanje svojih interesa u vezi s hrvatskom normizacijom član stručnog vijeća hrvatskoga normirnog tijela može biti pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Član iz stavka 1. ovoga članka član je stručnog vijeća hrvatskoga normirnog tijela i ima pravo sudjelovati u njegovom radu u skladu s aktom o osnivanju.
(3) Sastav i poslovi stručnog vijeća podrobnije će se utvrditi statutom sukladno zakonu.
(4) Većinu članova upravnog vijeća, na način utvrđen aktom o osnivanju, čine predstavnici stručnog vijeća.
Članak 7.
(1) Član mora plaćati normirnomu tijelu članarinu.
(2) Visina članarine i način njezina plaćanja podrobnije se uređuje općim aktom hrvatskoga normirnog tijela.
Članak 8.
(1) Članstvo prestaje otkazom, prestankom postojanja pravne osobe, smrću fizičke osobe ili isključenjem.
(2) Statutom se uređuju pitanja u vezi s postankom i prestankom članstva u hrvatskome normirnom tijelu.
IV. NORME
Hrvatske norme – priprema, prihvaĆanje i izdavanje
Članak 9.
 (1) Hrvatske se norme pripremaju, prihvaćaju i izdaju u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih za njegovo provođenje, a pokretanje postupka za prihvaćanje normi, kao i objava o prihvaćenoj normi objavljuje se u službenome glasilu normirnoga tijela.
(2) Hrvatske norme označuju se pisanom oznakom HRN. Naziv hrvatska norma i oznaka HRN ne smiju se upotrebljavati za označivanje drugih vrsta dokumenata.
(3) U skladu s međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku pri izradbi hrvatskih norma uzimaju se u obzir međunarodne norme, europske norme ili nacionalne norme drugih zemalja.
Članak 10.
(1) Hrvatske se norme izdaju kao posebne publikacije i zaštićene su u skladu sa zakonom, nacionalnim propisima i međunarodnim propisima o autorskim pravima.
(2) Sva autorska prava i prava korištenja normi pripadaju hrvatskom normirnom tijelu.
(3) Zabranjeno je umnožavanje ili raspačavanje dijelova ili cjeline koje hrvatske norme bez suglasnosti hrvatskoga normirnog tijela.
Članak 11.
Sukladnost određenoga proizvoda, procesa ili usluge s hrvatskom normom može se potvrditi izjavom o sukladnosti, potvrdom (certifikatom) o sukladnosti ili oznakom sukladnosti.
Članak 12.
(1) Znak sukladnosti s hrvatskom normom upotrebljava se u skladu s pravilima utvrđenim općim aktom.
(2) Znak sukladnosti s hrvatskom normom zaštićuje se prema propisima o industrijskome vlasništvu.
Financiranje hrvatskoga normirnog tijela
Članak 13.
 (1) Hrvatsko normirno tijelo ostvaruje sredstva za rad:
– prodajom norma, normizacijskih dokumenata i drugih publikacija,
– članarinom,
– naplatama za usluge,
– iz državnoga proračuna i
– iz drugih izvora.
(2) Visina financiranja iz državnoga proračuna određuje se na temelju opsega poslova iz članka 5. stavka 2. točke 1. – 7. ovoga Zakona, utvrđenog godišnjim programom rada, pri čemu se uzimaju u obzir i predviđeni opseg članarina, naplata za hrvatske norme i sredstva drugih izvora.
(3) Iz državnoga proračuna Republike Hrvatske financiraju se i članarine hrvatskog normirnog tijela u europskim i međunarodnim organizacijama.
(4) Nakon prihvaćanja državnoga proračuna po potrebi će se u godišnjemu programu rada planirani opseg obavljanja poslova iz stavka 1. ovoga članka prilagoditi opsegu financiranja za tu godinu.
V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 14.
Hrvatske vojne norme s oznakom »HRVN« te propise o načinu izdavanja i objave hrvatskih vojnih normi, sadržaju, uvjetima i načinu primjene hrvatskih vojnih normi te postupku za utvrđivanje sukladnosti i obavljanja nadzora u području proizvodnje vojnog naoružanja i opreme utvrđuje i donosi ministar obrane.
Članak 15.
(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će akt o osnivanju hrvatskoga normirnog tijela i imenovati privremenog ravnatelja najkasnije do 30. rujna 2004.
(2) Sredstva za početak rada hrvatskoga normirnog tijela osiguravaju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
(3) Hrvatsko normirno tijelo počinje s radom 1. siječnja 2005.
Članak 16.
Privremeni ravnatelj normirnog tijela mora nakon donošenja osnivačkog akta na primjeren način javno pozvati fizičke i pravne osobe koje mogu postati članovi normirnog tijela da se u roku od tri mjeseca nakon objave pisano prijave za članstvo.
Članak 17.
(1) Osnivač osigurava hrvatskomu normirnom tijelu potrebne prostorije za rad, a hrvatsko normirno tijelo preuzima od Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo materijalna sredstva i opremu koja je namijenjena za provedbu zadataka u području normizacije i one djelatnike koji obavljaju zadatke u području normizacije.
(2) Opseg sredstava i opreme iz stavka 1. ovoga članka podrobnije se određuje aktom o osnivanju hrvatskoga normirnog tijela.
Članak 18.
Na zaposlene u hrvatskome normirnom tijelu primjenjuju se propisi koji uređuju položaj i plaće zaposlenih u javnim službama.
Članak 19.
Do početka rada hrvatskoga normirnog tijela njegove poslove obavlja Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo.
Članak 20.
Danom primjene ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 2., 9., 10., 11. i 12. Zakona o normizaciji (»Narodne novine«, br. 55/96.).
Članak 21.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2005.
Klasa: 383-01/03-01/02
Zagreb, 1. listopada 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.


First page | Prev | Next | Last page |
Da bi vidjeli traženi propis u kvalitetnom izvornom obliku molimo da se pretplatite. Pratite ovaj link!
  Tražilica - Pretraživanje svih zakona, pravilnika, odluka, izmjena i dopuna

Nova ponuda za poduzetnike

Internet usluge za poduzetnike

Izrada internet stranica

CMS internet stranice ! ! ! !

Hosting - Windows serveri

Prodaja gotovih izvještaja

Izrada poslovnih planova

Gotovi primjeri planova

Investicijski projekti

Primjeri ugovora - šprance
  Poslovni imenici - adresari

Internet imenik - web adrese

Istraživanje tržišta

Marketing - oglašavanje

Trgovačko posredovanje

Proizvodi i usluge u HR

Poslovno savjetovanje

Poslovna psihologija

Poslovne informacije

Poslovni web katalog
  Pregled zakona - propisa

Informatika i poslovanje

Korisni poslovni programi

Programiranje po narudžbi

Sigurnost u poslovanju

Besplatni online rječnik

Besplatne poslovne usluge

Pregled korisnih linkova

Novi internet projekti

Poslovni forum



Jeste li tražili:

Zakon o neposrednim porezima - Narodne novine br.: 19 / 1990
Zakon o ništavnosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu - Narodne novine br.: 9 / 1994
Zakon o normizaciji - Narodne novine br.: 55 / 1996
Zakon o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi - Narodne novine br.: 29 / 1994
Zakon o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu - Narodne novine br.: 29 / 1999




Poslovne novine - korisne informacije iz područja građanskog i trgovačkog prava, poslovne informacije, korisni savjeti, preporuke, vijesti, primjeri ugovora, poslovni planovi i elaborati, knjige i priručnici, statistički podaci, imenici, izvještaji...
Teme za predah od posla; sport, glazba, mp3, filmovi, video, humor, poznanstva, kladionice, sex, igrice, rekreacija...