Zakon o kemikalijama i drugi propisi Republike Hrvatske

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o kemikalijama

HRVATSKI SABOR
2899
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O KEMIKALIJAMA
Proglašavam Zakon o kemikalijama, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 9. prosinca 2005. godine.
Broj: 01-081-05/3656/2
Zagreb, 15. prosinca 2005.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON O KEMIKALIJAMA
 
I. OPĆE ODREDBE
 
Članak 1.
Radi zaštite života i zdravlja ljudi te zaštite okoliša od štetnog djelovanja opasnih kemikalija ovim se Zakonom propisuje postupak prijavljivanja novih tvari, razvrstavanje, pakiranje i označavanje kemikalija opasnih za zdravlje ljudi i okoliš, razmjena podataka o kemikalijama, način procjenjivanja mogućega rizika za ljude i okoliš, zabrane i ograničenja stavljanja u promet i korištenja te uvjeti za proizvodnju, promet i korištenje opasnih kemikalija.
Odredbe ovoga Zakona odnose se i na biocidne pripravke.
 
Članak 2.
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:
1. Kemikalije jesu tvari i pripravci.
2. Tvari jesu kemijski elementi ili njihovi spojevi u prirodnom stanju ili proizvedeni u proizvodnom procesu, uključujući i dodatke (aditive), koji su nužni za održavanje njihove stabilnosti, odnosno nečistoće, koje se pojavljuju tijekom proizvodnje zbog primijenjenoga proizvodnog postupka. Pojam uključuje i polimerne tvari i one otopine tvari kod kojih bi uklanjanje otapala dovelo do kemijske promjene tvari ili imalo utjecaj na njezinu stabilnost.
3. Pripravci jesu smjese ili otopine koje su sastavljene od dvije ili više tvari.
4. Polimerne tvari jesu tvari sastavljene od molekula, za koje je značajan poredak jedne ili više vrsta monomernih jedinica i gdje velika većina molekula sadrži najmanje tri monomerne jedinice koje su kovalentnom vezom međusobno povezane ili s jednom ili više drugih monomernih jedinica ili nekih drugih reaktanata. Molekulske mase polimerne tvari smiju biti raspodijeljene unutar takvog područja tako da se razlike u njihovim masama mogu, prije svega, povezati s razlikama u broju prisutnih monomernih jedinica. U tom smislu izraz »monomerna jedinica« znači izreagirani oblik monomera u polimeru.
5. Postojeće tvari jesu tvari koje su navedene u popisu EINECS.
6. Nove tvari jesu one tvari kojih nema u popisu EINECS.
7. Znanstveno istraživanje i razvoj jest znanstveno eksperimentiranje, analiza kemijskih tvari u nadziranim uvjetima i određivanje bitnih svojstava, ponašanja i učinkovitosti te znanstvena istraživanja povezana s razvojem proizvoda.
8. Istraživanje i razvoj usmjereni prema procesu jest daljnji razvoj tvari tijekom kojeg se izvode pilotski pokusi i proizvodnja radi testiranja područja primjene tvari.
9. Opasne kemikalije jesu sljedeće kemikalije razvrstane kao:
a) eksplozivne kemikalije jesu krute, tekuće tvari i pripravci u obliku paste ili želatine koje mogu egzotermno reagirati, također i u odsutnosti kisika iz zraka, pri čemu se vrlo brzo stvaraju i ispuštaju plinovi koji pod određenim uvjetima detoniraju, brzo se zapale ili uslijed zagrijavanja i povišenog tlaka eksplodiraju, ako su ograničeni prostorom,
b) oksidirajuće kemikalije jesu tvari i pripravci koji dovode do snažne egzotermne reakcije kada su u dodiru s drugim tvarima (prije svega zapaljivim),
c) vrlo lako zapaljive kemikalije jesu one tekuće tvari i pripravci koji imaju iznimno nisko plamište i nisko vrelište te plinovite tvari i pripravci koji su zapaljivi u dodiru sa zrakom pri normalnoj temperaturi i tlaku,
d) lako zapaljive kemikalije jesu:
– tvari i pripravci koji se u dodiru sa zrakom zagriju i sami od sebe zapale već pri normalnoj temperaturi i tlaku bez dovođenja vanjske energije,
– čvrste tvari i pripravci koji se lako zapale već pri kratkotrajnom dodiru s izvorom plamena, a zatim dalje gore i troše se i onda kada se izvor plamena odstrani,
– tekuće tvari i pripravci koji imaju vrlo nisko plamište,
– tvari i pripravci koji u dodiru s vodom ili njenom parom ispuštaju u opasnim količinama lako zapaljive plinove,
e) zapaljive kemikalije jesu tvari i pripravci koji imaju nisko plamište,
f) vrlo otrovne kemikalije jesu tvari i pripravci koji kod gutanja, u dodiru s kožom i udisanjem vrlo malih količina mogu uzrokovati smrt ili vrlo teška akutna ili kronična oštećenja zdravlja,
g) otrovne kemikalije jesu tvari i pripravci koji kod gutanja, u dodiru s kožom i udisanjem malih količina mogu uzrokovati smrt ili vrlo teška akutna ili kronična oštećenja zdravlja,
h) štetne kemikalije jesu tvari i pripravci koji kod gutanja, u dodiru s kožom i udisanjem mogu uzrokovati smrt ili vrlo teška akutna ili kronična oštećenja zdravlja,
i) nagrizajuće kemikalije jesu tvari i pripravci koji mogu u dodiru sa zdravom kožom izazvati oštećenja svih slojeva tkiva,
j) nadražujuće kemikalije jesu tvari i pripravci koji mogu pri kratkotrajnom, dugotrajnom ili ponovljenom dodiru s kožom ili sluznicom uzrokovati upale,
k) kemikalije koje dovode do preosjetljivosti jesu tvari i pripravci koji mogu nakon udisanja ili prolaska kroz kožu izazvati reakciju preosjetljivosti tako da daljnje izlaganje tim tvarima ili pripravcima dovodi do posebnih štetnih učinaka javljanja preosjetljivosti,
l) kancerogene kemikalije jesu tvari i pripravci koji nakon udisanja, gutanja ili prolaskom kroz kožu mogu izazvati rak ili povećati učestalost njegove pojave,
m) mutagene kemikalije jesu tvari i pripravci koji nakon udisanja, gutanja ili prolaskom kroz kožu mogu uzrokovati nasljedna genetska oštećenja ili značajno povećati njihove pojave,
n) reproduktivno toksične kemikalije jesu tvari i pripravci koji nakon udisanja, gutanja ili prolaska kroz kožu mogu uzrokovati ili povećati vjerojatnost pojave nenasljednih štetnih učinaka na potomstvo i/ili poremetiti muške ili ženske reproduktivne funkcije ili nakon gutanja, udisanja ili prolaska kroz kožu (doticaja s kožom) mogu štetno djelovati na plodnost, plod ili potomstvo,
o) kemikalije opasne za okoliš jesu tvari i pripravci koji zbog svojih svojstava, količine i unošenja u okoliš mogu biti štetni za zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet, odnosno biološku i krajobraznu raznolikost.
10. Biocidni pripravci jesu pripravci koji sadrže jednu ili više aktivnih tvari, priređeni u obliku u kojem se isporučuju korisniku, a namijenjeni su za uništavanje, sprečavanje djelovanja ili imaju neki drugi utjecaj na štetne organizme, na kemijski ili biološki način. Sredstva za zaštitu bilja ne ubrajaju se u biocide u smislu ovoga Zakona.
11. Aktivne tvari u biocidnim pripravcima jesu tvari ili mikroorganizmi, uključivo i viruse i gljivice, koji na opći ili poseban način djeluju na štetne organizme.
12. EINECS (European Inventory of Existing Comercial Chemical Substances) jest europski popis postojećih trgovačkih tvari koji sadrži popis svih tvari na tržištu do 18. rujna 1980. godine, a objavljen je kao europski popis postojećih tvari u Službenom listu EU C 146/4 dana 15. 6. 1990. godine.
13. CAS broj jest karakterističan broj već otkrivenih tvari po međunarodnom popisu Chemical Abstract Service.
14. ELINCS (European List of Notified Comercial Chemical Substances) jest europski popis novih tvari.
15. Proizvodnja jest izrada i dorada, oblikovanje, prerada, punjenje, pretakanje, miješanje opasnih kemikalija u međuproizvode i konačne proizvode, uz kemijske, fizikalne ili biološke procese i postupke te prijenos i međuskladištenje unutar proizvodne lokacije.
16. Proizvođač jest pravna ili fizička osoba, koja proizvodi opasnu kemikaliju u skladu s točkom 15. ovoga članka, ali i svatko drugi tko je dorađuje, prepakirava ili promijeni njeno ime za daljnje korištenje.
17. Promet jest uvoz, izvoz, provoz, kupnja i prodaja opasne kemikalije na malo i na veliko te obavljanje posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu.
Uvoz jest svako unošenje opasne kemikalije na carinsko područje Republike Hrvatske.
Provoz jest prijevoz opasne kemikalije preko područja Republike Hrvatske pod carinskim nadzorom.
Izvoz jest svako iznošenje opasne kemikalije izvan carinskog područja Republike Hrvatske.
18. Uvoznik jest pravna ili fizička osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti uvozi opasne kemikalije u Republiku Hrvatsku.
19. Izvoznik jest pravna ili fizička osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti izvozi opasne kemikalije izvan Republike Hrvatske.
20. Korištenje jest priprema za uporabu, uporaba i skladištenje.
21. Skladištenje jest držanje opasnih kemikalija pod propisanim uvjetima.
22. Prijava nove tvari jest dostavljanje dokumentacije s potrebnim podacima koji se dostavljaju ministarstvu nadležnom za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministarstvo), a podnosi je podnositelj prijave prije stavljanja u promet nove tvari.
23. Podnositelj prijave za stavljanje u promet nove tvari jest proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji prijavljuje ministarstvu novu tvar i u tu svrhu prilaže propisane isprave.
24. Podnositelj zahtjeva jest proizvođač ili uvoznik kemikalije koji predlaže stavljanje biocida u promet.
25. Okoliš je prirodno okruženje: zrak, voda, more, tlo, klima, krajobraz, biljni i životinjski svijet u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja, te kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek.
26. Otpad od opasnih kemikalija jesu neiskorišteni i upotrebljeni ostaci kemikalija, opasne kemikalije kojima je istekao rok trajanja i otpadna ambalaža od opasnih kemikalija.
27. Kemikalije u općoj uporabi jesu tvari i pripravci različite namjene koji se stavljaju u promet, a ne zna se njihov krajnji kupac ili korisnik te mogućnost njihove kupovine i korištenje, a nije ograničena niti količinski, niti nekim posebnim zahtjevima u odnosu na krajnjeg korisnika, odnosno kupca.
 
Članak 3.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na:
– lijekove za koje se primjenjuju propisi o stavljanju u promet lijekova u medicini i veterini,
– opasne tvari i pripravke koji se koriste u znanstvene svrhe i rad u analitičkim laboratorijima, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno,
– sredstva za osobnu higijenu, njegu i uljepšavanje lica i tijela (kozmetički proizvodi), duhanske prerađevine te igračke sukladno posebnim propisima,
– otpad opasnih kemikalija te otpadnu ambalažu u kojoj se nalazila opasna kemikalija, na koje se odnose propisi o gospodarenju otpadom,
– radioaktivne tvari i radioaktivni otpad koji su uređeni posebnim propisima,
– sredstva za zaštitu bilja, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na prijevoz opasnih kemikalija željeznicom, cestom, morem, unutarnjim vodenim putevima, zrakom i poštanskim prometom.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na kemikalije u provozu kroz područje Republike Hrvatske, a koje su pod carinskim nadzorom pod uvjetom da se ni na koji način ne obrađuju ili prerađuju.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na kemikalije obuhvaćene Konvencijom o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju.
 
Članak 4.
Odredbe ovoga Zakona odnose se i na one proizvode za koje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) na prijedlog Povjerenstva za opasne kemikalije iz članka 5. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za toksikologiju utvrdi da mogu biti štetni za zdravlje ljudi i okoliš.
 
Članak 5.
Povjerenstvo osniva i imenuje ministar, a sastoji se od sedam članova i to od predstavnika ministarstva te priznatih stručnjaka s područja toksikologije, farmacije, medicine, biotehnologije i kemije.
 
II. PRIJAVLJIVANJE I STAVLJANJE U PROMETNOVE TVARI
 
Članak 6.
Prijava nove tvari podnosi se ministarstvu.
Prijava nove tvari mora sadržavati:
– tehničku dokumentaciju s podacima nužnim za procjenu pretpostavljene opasnosti, trenutne ili odgođene koju tvar može predstavljati za čovjeka i okoliš te s ostalim dostupnim podacima koji su mjerodavni za tu svrhu,
– izjavu o nepoželjnim učincima tvari pri različitim oblicima pretpostavljene uporabe,
– predloženo razvrstavanje i obilježavanje tvari u skladu s ovim Zakonom,
– u slučaju opasnih tvari, prijedlog teksta Sigurnosno-tehničkog lista u skladu s odredbama članka 29. ovoga Zakona.
Uz podatke iz stavka 2. ovoga članka podnositelj prijave obvezan je priložiti podatke o procjeni opasnosti prema posebnom propisu te priložiti druge propisane podatke iz kojih će biti vidljivo kakvu opasnost predstavlja ta tvar za čovjeka i okoliš te podatke o očekivanoj količini koja će biti stavljena u promet u jednoj godini.
Ako proizvođač proizvede manju količinu nove tvari u jednoj godini od one koju je odobrilo ministarstvo, provodi se postupak skraćene prijave.
Pravilnik o graničnim količinama nove tvari za koje se zahtijevaju dodatna ispitivanja, o vrsti, opsegu ispitivanja i o metodama ispitivanja te uvjetima pod kojim se mogu koristiti podaci izrađeni za istu svrhu od drugog podnositelja prijave donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
Sadržaj prijave i postupak prijave nove tvari pravilnikom propisuje ministar.
 
Članak 7.
Nove tvari proizvode se i stavljaju u promet, sukladno odredbama ovoga Zakona, uz uvjet da su bile prijavljene na način propisan ovim Zakonom i da su upisane u listu ELINCS-a ili su u postupku za upis na tu listu.
Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju ako se postupak vodi kod tijela nadležnog za opasne tvari u drugoj državi, a ministarstvo je o tome obaviješteno.
Nova tvar se stavlja u promet samo u fizikalno-kemijskom obliku i sastavu te za onu namjenu za koju je bila prijavljena. U slučaju bilo kakve promjene ili u slučaju novih znanstvenih spoznaja o opasnosti od prijavljene tvari, podnositelj prijave mora obavijestiti ministarstvo i priložiti dodatnu dokumentaciju propisanu pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona.
 
Članak 8.
Iznimno, nove tvari mogu se stavljati u promet bez prijave iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, najdulje na vrijeme od jedne godine, ako su ispunjeni uvjeti u pogledu godišnje količine tih tvari u prometu i posebni uvjeti u odnosu na njihovu namjenu.
Uvjete u pogledu godišnje količine novih tvari u prometu bez prijave i posebne uvjete u pogledu namjene novih tvari koje se mogu stavljati u promet bez prijave na prijedlog Povjerenstva pravilnikom propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 9.
Ako je nova tvar već prijavljena, ministarstvo može prihvatiti dokaze o ispitivanjima te tvari koje je priložio prethodni podnositelj prijave, uz uvjet da se prethodni podnositelj s time suglasio u pisanom obliku te ako podnositelj prijave dokaže da se radi o tvari koja je identična s već prijavljenom tvari, uključujući i stupanj njezine čistoće i sadržaj nečistoće.
U cilju izbjegavanja nepotrebnih pokusa na kralježnjacima, svaki podnositelj prijave obvezan je od Hrvatskog zavoda za toksikologiju zatražiti podatke o tome je li tvar koju namjerava prijaviti već prijavljena kao i podatke o prethodnom podnositelju prijave.
Podatke iz stavka 2. ovoga članka podnositelj prijave dostavlja ministarstvu uz prijavu i obavijest o namjeri stavljanja nove tvari u promet kao i o predviđenim količinama nove tvari koje namjerava staviti u promet.
Svaki sljedeći podnositelj prijave iste nove tvari obvezan je postupiti sukladno odredbama stavka 2. i 3. ovoga članka.
Prvi i sljedeći podnositelj prijave iste nove tvari sporazumijevaju se o sukorištenju podataka o ispitivanju te tvari, a ako se ne mogu sporazumjeti, ministarstvo odlučuje o načinu uporabe podataka za sljedećeg podnositelja prijave.
Odredbe stavka 2. i 5. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju, ako se radi o dva ili više podnositelja prijave koji istovremeno prijavljuju istu novu tvar.
 
Članak 10.
Ako prijava nove tvari nije potpuna, ministarstvo će najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka prijave, odnosno u roku od 30 dana u postupku skraćene prijave, zatražiti od podnositelja dopunu prijave.
Ako ministarstvo u rokovima iz stavka 1. ovoga članka ne zahtijeva od podnositelja dopunu prijave, smatra se da je prijava prihvaćena te podnositelj prijave može staviti u promet novu tvar.
Podnositelj prijave nove tvari u postupku skraćene prijave koji je obavijest da je prijava potpuna primio prije isteka 30 dana od dana podnošenja prijave, novu tvar smije staviti u promet najranije 15. dan od dana podnošenja prijave.
U slučaju sumnje utemeljene na najnovijim znanstvenim spoznajama o tome da je tvar opasnija nego što to proizlazi iz prijave, ministarstvo prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka će zahtijevati od podnositelja dodatne podatke, odnosno zahtijevati prilaganje dokumentacije o dodatnim ispitivanjima.
Ako podnositelj prijave ne postupi sukladno odredbi stavka 4. ovoga članka, ministarstvo će privremenim rješenjem zabraniti stavljanje nove tvari u promet dok se ne priloži sva zahtijevana dokumentacija.
 
Članak 11.
Podnositelj prijave nove tvari obvezan je prijavu i dokaze o ispitivanju te tvari čuvati najmanje deset godina od prestanka proizvodnje, odnosno stavljanja u promet nove tvari.
 
III. OCJENJIVANJE NOVIH TVARI
 
Članak 12.
Ocjenjivanje tvari u postupku prijave nove tvari provode pravne osobe koje za to ovlasti ministar.
Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar.
Popis pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.
 
Članak 13.
U postupku ocjenjivanja tvari pravna osoba iz članka 12. ovoga Zakona na temelju podataka iz prijave nove tvari te na temelju najnovijih potvrđenih znanstvenih spoznaja ocjenjuje opasnost kemikalije za zdravlje ljudi i za okoliš.
Pravilnik o postupku ocjenjivanja tvari iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar.
 
IV. STAVLJANJE BIOCIDNIH PRIPRAVAKA U PROMET
 
Članak 14.
Biocidni pripravak može se staviti u promet kada ministarstvo ocijeni da je učinkovit za namjenu za koju se stavlja u promet, da ne uzrokuje nekontroliranu otpornost ciljanih organizama te da niti on sam niti njihov produkt razgradnje ne uzrokuje štetne učinke za zdravlje ljudi, imovine ili okoliša, kada se koristi sukladno propisanim uvjetima.
 
Članak 15.
Aktivne tvari u biocidnim pripravcima mogu se stavljati u promet i koristiti samo ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona.
Postupak registracije aktivnih tvari u biocidnim pripravcima i popis aktivnih tvari odobrenih za primjenu u biocidnim pripravcima pravilnikom propisuje ministar.
Za aktivne tvari, koje se na temelju izjave podnositelja zahtjeva koriste isključivo za pripravu biocidnih pripravaka, ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na prijavu nove tvari.
 
Članak 16.
Biocidni pripravak može se staviti u promet nakon davanja odobrenja za stavljanje u promet.
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje ministar najdulje na vrijeme od 10 godina.
Odobrenje za stavljanje biocidnog pripravka u promet daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.
 
Članak 17.
Zahtjev za davanje odobrenja za stavljanje u promet biocidnog pripravka mora sadržavati podatke o podnositelju zahtjeva i proizvođaču biocidnog pripravka, podatke o fizikalno-kemijskim svojstvima biocidnog pripravka i o laboratorijskim te drugim ispitivanjima, na temelju kojih je moguće odrediti opasnost koju predstavlja biocidni pripravak za ljude i okoliš, prijedlog deklaracije i upute za uporabu, podatak o razvrstavanju u državi proizvodnje, podatke o rukovanju s ostacima pripravka i ambalažom nakon isteka roka uporabe, odnosno nakon njegove uporabe, prijedlog razvrstavanja u određenu skupinu opasnih tvari te druge propisane podatke.
Pravilnik o sadržaju podataka i dokumentaciji koja se podnosi uz zahtjev za davanje odobrenja za stavljanje u promet biocidnog pripravka donosi ministar.
 
Članak 18.
Ministar je obvezan dati odobrenje za stavljanje u promet biocidnog pripravka najkasnije 60 dana od dana prijama valjanoga zahtjeva.
Valjan zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva da je od strane ministarstva u roku ne duljem od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva utvrđeno da su predani svi podaci i dokumenti iz članka 17. ovoga Zakona, o čemu ministarstvo vodi evidenciju i obavještava podnositelja zahtjeva.
Ako ministarstvo traži od podnositelja dopunu zahtjeva, rok iz stavka 1. ovoga članka ne teče do dana dostave dopunjenoga zahtjeva. Rok ne teče ni za vrijeme odobreno podnositelju zahtjeva za davanje usmenoga ili pisanoga obrazloženja.
U postupku davanja odobrenja za stavljanje u promet biocidnog pripravka ministarstvo uzima u obzir način primjene i učinkovitost biocidnog pripravka te ocjenu biocidnog pripravka i aktivnih tvari sukladno odredbama ovoga Zakona o razvrstavanju i obilježavanju opasnih kemikalija.
Odobrenje za stavljanje u promet biocidnog pripravka daje se ako je uz pridržavanje sigurnosnih propisa moguća uporaba biocidnog pripravka koja ne ugrožava ljude, imovinu i okoliš.
Odobrenjem za stavljanje u promet biocidnog pripravka utvrđuju se uvjeti pod kojim se biocidni pripravak stavlja u promet.
 
Članak 19.
Iznimno od članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, ministar daje odobrenje za stavljanje u promet biocidnog pripravka najdulje na vrijeme od 120 dana, ako u Republici Hrvatskoj nema odgovarajućega biocidnog pripravka kojem je dano odobrenje za stavljanje u promet, a postoji potreba sprečavanja razvoja određenoga štetnog organizma.
 
Članak 20.
Najkasnije 90 dana prije isteka roka važenja odobrenja za stavljanje u promet biocidnog pripravka ministarstvu se može podnijeti zahtjev za obnovu odobrenja za stavljanje u promet biocidnog pripravka.
Obnovu odobrenja za stavljanje u promet biocidnog pripravka ministar je obvezan dati ili uskratiti u roku od 60 dana od dana prijama valjanoga zahtjeva.
Valjan zahtjev iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva da je od strane ministarstva u roku ne duljem od 30 dana od dana zaprimanja dokumentacije utvrđeno da su predani svi podaci i dokumenti iz članka 17. ovoga Zakona, o čemu ministarstvo vodi evidenciju i obavještava podnositelja zahtjeva.
Ako ministarstvo traži od podnositelja dopunu zahtjeva, rok iz stavka 2. ovoga članka ne teče do dana dostave dopunjenoga zahtjeva. Rok ne teče ni za vrijeme odobreno podnositelju zahtjeva za davanje usmenoga ili pisanoga obrazloženja.
 
Članak 21.
Ministar može izmijeniti odobrenje za stavljanje biocidnog pripravka u promet:
– u pogledu načina primjene i količine biocidnog pripravka, a na temelju znanstvenih i tehničkih spoznaja, u svrhu zaštite zdravlja ljudi i zaštite okoliša,
– ako to traži podnositelj zahtjeva i taj zahtjev valjano obrazloži.
Izmjenu odobrenja za stavljanje biocidnog pripravka u promet ministar je obvezan dati ili uskratiti u roku od 60 dana od dana prijama zahtjeva.
 
Članak 22.
Odobrenje za stavljanje u promet biocidnog pripravka oduzet će se prije isteka roka na koje je dano ako se utvrdi:
– da se aktivna tvar više ne nalazi na popisu aktivnih tvari odgovarajućeg propisa Europske unije, odnosno ako nije odobreno njeno uvrštenje na taj popis,
– da su promijenjeni ili više nisu ispunjeni uvjeti za davanje odobrenja za stavljanje biocidnog pripravka u promet,
– da to traži podnositelj zahtjeva i taj zahtjev valjano obrazloži,
– da je odobrenje za stavljanje biocidnog pripravka u promet dano na temelju netočnih podataka ili podataka koji su doveli do zablude.
Pravilnik o postupanju s biocidnim pripravcima nakon oduzimanja odobrenja donosi ministar.
 
Članak 23.
Popis biocidnih pripravaka kojima je dano odobrenje za stavljanje u promet jednom godišnje objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Popis iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sljedeće podatke:
– trgovački naziv biocidnog pripravka,
– sastav biocidnog pripravka,
– namjenu biocidnog pripravka,
– ime proizvođača i podnositelja zahtjeva, klasa i datum davanja odobrenja,
– vrijeme na koje je dano odobrenje
i druge podatke koje pravilnikom propisuje ministar.
 
Članak 24.
Biocidni pripravci koji su zbog opasnih svojstava razvrstani kao vrlo otrovni, otrovni, kancerogeni, mutageni ili toksični za reprodukciju ne smiju se stavljati u maloprodaju kao kemikalije u općoj uporabi.
 
V. RAZVRSTAVANJE, PAKIRANJE I OZNAČAVANJE OPASNIH KEMIKALIJA
 
Članak 25.
Ako ovim ili posebnim zakonom, odnosno propisima koji se na njima temelje nije propisano drukčije, pravna ili fizička osoba koja kao proizvođač ili uvoznik stavlja opasnu kemikaliju u promet, mora tu opasnu kemikaliju razvrstati, zapakirati i označiti u skladu s ovim Zakonom i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona.
 
Članak 26.
Ako se utvrdi da kemikalija ima opasno svojstvo sukladno članku 2. točki 9. ovoga Zakona razvrstava se kao opasna.
Razvrstavanje opasne tvari provodi se na temelju važećegEINECS i ELINCS popisa opasnih tvari, ako je tvar uvrštena u ove popise.
Ako opasna tvar još nije razvrstana u popise iz stavka 2. ovoga članka razvrstava se:
a) na temelju rezultata ispitivanja opasnih svojstava tvari u skladu s odredbama ovoga Zakona,
b) na temelju podataka podnositelja zahtjeva.
Razvrstavanje opasne tvari provodi se:
a) na temelju računske metode određene pravilnikom iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona,
b) na temelju neposrednih eksperimentalnih istraživanja toksikoloških svojstava tvari,
c) na temelju saznanja o svojstvima tvari prema podacima podnositelja zahtjeva.
U slučaju kada je neko toksikološko svojstvo tvari potvrđeno putem obje metode iz točke a) i b) stavka 4. ovoga članka za razvrstavanje se koriste rezultati dobiveni putem metode iz točke b) stavka 4. ovoga članka, osim u slučaju tvari koja je kancerogena, mutagena ili reproduktivno toksična, kada se obvezno koriste rezultati dobiveni putem metode iz točke a) stavka 4. ovoga članka.
Ako su podaci o toksikološkim svojstvima tvari potvrđeni metodom koja nije određena ovim člankom, a kako bi se izbjegli pokusi s kralježnjacima, za svaki pojedinačni slučaj procjenjuje se potreba za dodatnim ispitivanjem.
Pravna ili fizička osoba koja proizvodi i stavlja u promet opasne tvari s popisa EINECS-a koje još nisu uvrštene u EU popis opasnih tvari i pravna ili fizička osoba koja proizvodi ili stavlja u promet opasne tvari, mora radi izbjegavanja nepotrebnih pokusa s kralježnjacima provesti odgovarajuće pokuse kojima se mogu dobiti podaci potrebni za uvrštavanje.
Poslove u vezi s razvrstavanjem i označavanjem sredstava za zaštitu bilja obavlja Povjerenstvo do početka primjene posebnih propisa kojima se uređuje područje zaštite bilja.
 
Članak 27.
Opasne kemikalije mogu se stavljati u promet samo u originalnom pakiranju proizvođača opasne kemikalije, u količinama prilagođenim potrebama tržišta i u ambalaži koja osigurava jednostavno i sigurno korištenje.
Svako jedinično pakiranje opasne kemikalije mora biti opremljeno deklaracijom i uputom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu usklađenom s uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Posude za opasne kemikalije, uključujući i kemikalije u općoj uporabi koje se nalaze u maloprodaji ne smiju izgledom sličiti posudama u kojima se drži hrana ili predmeti opće uporabe i moraju imati sigurnosni zatvarač koji onemogućava djecu u otvaranju posude te ne smiju biti izrađene od lako lomljiva materijala.
Odredbe stavka 2. ovoga članka ne odnose se na aerosole koji sadrže tvari s vrstama opasnosti iz članka 2. točke 9. podtočke e) i j) ovoga Zakona.
Pravilnik o pakiranju opasnih kemikalija iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 28.
Zabranjuje se stavljanje u promet pogrešno razvrstanih, označenih ili pakiranih opasnih kemikalija.
Pravilnik o razvrstavanju, označavanju i obilježavanju opasnih kemikalija iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar.
 
Članak 29.
Za provođenje potrebnih postupaka za osiguranje zdravlja ljudi i okoliša pravna ili fizička osoba koja proizvodi, uvozi ili koja stavlja u promet opasnu kemikaliju mora osigurati Sigurnosno-tehnički list i dostaviti ga Hrvatskom zavodu za toksikologiju.
Pravne i fizičke osobe koje stavljaju opasnu kemikaliju u promet moraju Sigurnosno-tehnički list staviti na raspolaganje:
1. svakom korisniku prilikom prve nabave opasne kemikalije,
2. povodom zahtjeva korisnika:
a) pri prvoj nabavi kemikalije, koja nije razvrstana u opasne kemikalije, a sadrži tvari koje su opasne za zdravlje ljudi, imovinu ili okoliš, ili za kemikalije kod kojih propisi o sigurnosti na radu propisuju granične vrijednosti izlaganja na radnom mjestu,
b) ako se kemikalija stavlja u promet kao kemikalija u općoj uporabi, a u skladu s ovim Zakonom razvrstana je kao opasna i navedena je uputa kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, imovina i okoliš,
3. svakom korisniku za obavljanje registrirane djelatnosti na njegov zahtjev kod nabave biocidnih pripravaka.
Pravne ili fizičke osobe koje stavljaju u promet opasnu kemikaliju obvezne su neprekidno pratiti promjene i nove spoznaje u vezi s kemikalijama koje stavljaju u promet i u skladu s time dopunjavati Sigurnosno-tehnički list.
Pravne ili fizičke osobe koje stavljaju u promet kemikalije u općoj uporabi iz stavka 2. točke 2. podtočke b) ovoga članka obvezne su Sigurnosno-tehnički list staviti na raspolaganje ovlaštenoj pravnoj osobi za laboratorijsko ispitivanje na njezin zahtjev.
Kod svake promjene Sigurnosno-tehničkog lista mora se o promjeni izvijestiti Hrvatski zavod za toksikologiju te svi dotadašnji korisnici kojima su isporučili opasnu kemikaliju u posljednjoj godini prije promjene Sigurnosno-tehničkog lista.
Sadržaj i oblik Sigurnosno-tehničkog lista opasne kemikalije mora odgovarati normi HRN ISO 11014-1:1997.
Pravilnik o načinu ispunjavanja Sigurnosno-tehničkog lista donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
VI. OBVEZA OBAVJEŠĆIVANJA
 
Članak 30.
Podnositelj prijave za novu tvar mora redovito, najmanje jednom godišnje, dostaviti ministarstvu u pisanom obliku podatke o količinama prijavljenih novih tvari koje je u prethodnom razdoblju stavio u promet, o promjenama metoda za određivanje izloženosti ljudi, imovine i okoliša i druge propisane podatke te svaku promjenu podataka na temelju kojih je tvar bila razvrstana, naročito o novim istraživanjima te o učincima djelovanja tvari na zdravlje ljudi, imovinu i okoliš.
 
Članak 31.
Pravna ili fizička osoba koja proizvodi opasnu kemikaliju u Republici Hrvatskoj ili je uvozi u Republiku Hrvatsku obvezna je za svaku opasnu kemikaliju dostaviti podatke iz Sigurnosno-tehničkog lista Hrvatskom zavodu za toksikologiju do prve prodaje opasne kemikalije trećemu, ili kod prvog uvoza opasne kemikalije u Republiku Hrvatsku.
Hrvatski zavod za toksikologiju vodi evidenciju o podacima iz stavka 1. ovoga članka.
 
Članak 32.
Na međunarodnoj razini ministarstvo razmjenjuje podatke o prijavljenim novim tvarima iz popisa ELINCS-a, podatke o tvarima iz popisa EINECS-a te podatke o biocidnim pripravcima u svrhu izrade skupnih lista sukladno međunarodno preuzetim obvezama.
 
Članak 33.
Pravna ili fizička osoba iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona ima pravo označiti poslovnom tajnom podatke o opasnim kemikalijama, osim podataka koji su značajni za sigurnost zdravlja ljudi i za okoliš kako slijedi:
– trgovačko ime opasne kemikalije,
– ime proizvođača, odnosno uvoznika te podnositelja prijave,
– fizikalno-kemijska svojstva te način i postupci za sprečavanje štetnih učinaka opasnih kemikalija, odnosno za uklanjanje opasnih svojstava kemikalija,
– sažetak rezultata toksikoloških i ekotoksikoloških ispitivanja,
– stupanj čistoće tvari i sadržaj opasnih dodatnih tvari ako su opasne te ako je to nužno za razvrstavanje i označavanje opasnih kemikalija,
– preporuke o preventivnim mjerama tijekom uporabe i izvanrednim mjerama u slučaju nesreće,
– podaci iz Sigurnosno-tehničkog lista,
– analitičke metode za određivanje izloženosti zdravlja ljudi i okoliša.
 
Članak 34.
Pravilnik o postupcima obavještavanja, rokovima dostavljanja, sadržaju podataka te o načinu prikupljanja i korištenja podataka iz članka 30., 31. i 33. ovoga Zakona, za pojedine skupine opasnih kemikalija donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 35.
Podaci o opasnim kemikalijama, osim tajnih podataka iz članka 33. ovoga Zakona, koje je ministarstvu podnio prvi podnositelj prijave, mogu se koristiti i za potrebe kasnijeg podnositelja prijave na temelju pisane suglasnosti prvog podnositelja prijave.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, podaci za biocidne pripravke mogu se koristiti nakon isteka roka koje pravilnikom propisuje ministar.
 
Članak 36.
Poslove prikupljanja i razmjene podataka o akutnim otrovanjima i drugim učincima opasnih kemikalija na zdravlje ljudi obavlja Hrvatski zavod za toksikologiju.
Pravne i fizičke osobe koje obavljaju zdravstvenu djelatnost obvezne su Hrvatskom zavodu za toksikologiju dostaviti podatke iz stavka 1. ovoga članka..
Pravilnik o sadržaju, načinu i rokovima dostavljanja podataka iz stavka 1. ovoga članka o opasnim kemikalijama iz članka 2. točke 9. podtočke f) do n) ovoga Zakona i pravilnik o registru otrovanja na području Republike Hrvatske donosi ministar.
 
Članak 37.
Pravna ili fizička osoba koja je obvezna davati podatke sukladno ovome Zakonu mora dokumentaciju, dokaze o ispitivanjima i druge propisane podatke pohraniti i čuvati najmanje deset godina od prestanka proizvodnje ili stavljanja u promet opasne kemikalije.
 
VII. PROIZVODNJA, PROMET I KORIŠTENJE OPASNIH KEMIKALIJA
 
Članak 38.
Pravna osoba koja obavlja djelatnost proizvodnje, prometa i korištenja opasne kemikalije te fizička osoba koja obavlja promet na malo opasnih kemikalija, odnosno koja koristi opasne kemikalije obvezna je upisati tu djelatnost u sudski, odnosno obrtni registar.
Prilikom podnošenja zahtjeva za davanje odobrenja za obavljanje određene djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka nadležnom tijelu sukladno ovome Zakonu pravna osoba, odnosno fizička osoba obvezna je priložiti rješenje o upisu djelatnosti u nadležni registar iz stavka 1. ovoga članka.
 
Članak 39.
Proizvodnju opasnih kemikalija mogu obavljati, odnosno opasne kemikalije mogu koristiti u obavljanju svoje djelatnosti pravne osobe koje:
1. imaju građevine izgrađene od čvrsta materijala s posebnim prostorijama za smještaj sirovina, za pripremu proizvodnje, za proizvodnju, odnosno korištenje opasnih kemikalija, držanje opasnih kemikalija do njihova izdavanja i za čuvanje neuništenih opasnih kemikalija i ambalaže, uz uvjet da je nadležno tijelo dalo suglasnost za uporabu tih prostorija, odnosno građevina nakon što je utvrđeno da mjesto, način izgradnje građevine i kakvoća obrade zidova i podova, osvjetljenje, ventilacija, temperatura i vlažnost zraka u radnim i pomoćnim prostorijama odgovaraju sanitarno-tehničkim i higijenskim uvjetima za određenu namjenu,
2. imaju odgovarajuću opremu za proizvodnju, odnosno korištenje opasnih kemikalija, koja mora biti tehnički otporna na djelovanje tvari s kojima dolazi u dodir te uređaje, aparate i mjerne instrumente u ispravnom stanju,
3. imaju radnike na poslovima proizvodnje ili na poslovima na kojima se koriste opasne kemikalije, s propisanim znanjem o zaštiti od opasnih kemikalija,
4. prema opsegu i prirodi svoga poslovanja, ovisno o svojstvima opasnih kemikalija, imaju radnike visoke stručne spreme u broju određenom pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka, pod čijim se nadzorom obavljaju svi dijelovi rada u proizvodnji, odnosno korištenju opasnih kemikalija osim u slučajevima kad obavljaju poslove s kemikalijama iz članka 2. točke 9. podtočke e), h), i), j), k), i o) ovoga Zakona kada nisu obvezni imati radnika visoke stručne spreme, ali radnici moraju imati osnovna znanja o rukovanju opasnim kemikalijama,
5. imaju radnike iz točke 3. i 4. ovoga stavka zdravstveno sposobne za rad s opasnom kemikalijom,
6. posjeduju osobnu zaštitnu opremu za svakog radnika koji obavlja poslove s opasnom kemikalijom,
7. imaju osigurana sredstva za pružanje prve pomoći i dekontaminacije te za održavanje opće higijene prostorija i osobne higijene radnika.
Pobliže uvjete koje za proizvodnju, odnosno korištenje opasnih kemikalija moraju ispunjavati pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka te uvjete koje moraju ispunjavati fizičke osobe koje koriste opasne kemikalije iz članka 2. točke 9. podtočke f), g), h), i), j), k), l), m) i n) ovoga Zakona donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 40.
U proizvodnji opasnih kemikalija konačni proizvod mora biti laboratorijski kontroliran u pogledu sastava i sadržaja nečistoća prema međunarodno preporučenim analitičkim metodama.
 
Članak 41.
Pravna osoba koja koristi opasne kemikalije u znanstvene svrhe ili u analitičkim laboratorijima mora ispunjavati uvjete u pogledu posebnih mjera zaštite na radu s opasnim kemikalijama sukladno propisima o zaštiti na radu.
 
Članak 42.
Pravne osobe koje obavljaju djelatnost prometa opasnim kemikalijama moraju:
1. imati građevine, odnosno prostorije izgrađene od čvrsta materijala za skladištenje, čuvanje i izdavanje opasnih kemikalija za koje je nalazom nadležnoga tijela utvrđeno da u pogledu mjesta, načina izgradnje i kakvoće zidova, osvijetljenosti, ventilacije, temperature i vlažnosti ispunjavaju tehničke i sanitarno-higijenske uvjete,
2. prema opsegu i prirodi svoga poslovanja, ovisno o svojstvima opasnih kemikalija, imati radnike visoke stručne spreme u broju određenom pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka, pod čijim se nadzorom opasne kemikalije skladište, čuvaju i izdaju, osim u slučaju štetnih i nadražljivih kemikalija,
3. imati radnike na poslovima prometa opasnim kemikalijama s posebnim znanjima o zaštiti od opasnih kemikalija.
Pravne ili fizičke osobe koje obavljaju uslužne ili posredničke poslove pri kojima ne dolaze u neposredan doticaj s opasnim kemikalijama moraju ispunjavati uvjet iz točke 3. stavka 1. ovoga članka.
Pobliže uvjete za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka te uvjete koje moraju ispunjavati fizičke osobe koje koriste opasne kemikalije iz članka 2. točke 9. podtočke f), g), h), i), l), m) i n) ovoga Zakona pravilnikom utvrđuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 43.
Nadležna tijela za davanje odobrenja za obavljanje djelatnosti iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona jesu:
1. Ministarstvo:
– za proizvodnju i promet opasnih kemikalija na veliko,
– za korištenje vrlo otrovnih kemikalija iz članka 2. točke 9. podtočke f) ovoga Zakona.
2. Ured državne uprave u županiji i Gradski ured Grada Zagreba nadležan za zdravstvo:
– pravnim ili fizičkim osobama za promet opasnih kemikalija na malo, pravnim osobama za korištenje opasnih kemikalija te fizičkim osobama za korištenje opasnih kemikalija uključujući kemikalije iz članka 2. točke 9. podtočke f) ovoga Zakona.
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje se rješenjem.
Protiv rješenja ministarstva iz stavka 1. točke 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se protiv njega može pokrenuti upravni spor.
Protiv rješenja Ureda državne uprave iz stavka 1. točke 2. ovoga članka može se podnijeti žalba ministarstvu.
Troškove provedbe postupka utvrđivanja uvjeta za obavljanje djelatnosti iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona snosi podnositelj zahtjeva.
 
Članak 44.
Oprema za proizvodnju, promet i korištenje opasnih kemikalija ne smije se koristiti u druge svrhe, osim ako je proveden postupak dekontaminacije.
Pribor, oprema i uređaji za proizvodnju, promet i korištenje opasnih kemikalija moraju biti izrađeni od materijala kemijski otpornog na djelovanje opasne kemikalije i mehanički izdržljivog, radi sigurna rukovanja.
Pravilnik o uvjetima za korištenje opreme za proizvodnju, promet i korištenje opasnih kemikalija iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 45.
Pravna osoba koja obavlja djelatnost proizvodnje, odnosno prometa opasne kemikalije te pravna osoba koja koristi opasnu kemikaliju i fizička osoba koja koristi opasnu kemikaliju ili obavlja promet na malo opasnim kemikalijama obvezne su opasne kemikalije držati u posebnim prostorijama, silosima, spremnicima, cjevovodima ili drugim odgovarajućim posudama ili postrojenjima.
Kemikalije iz članka 2. točke 9. podtočke e), h), i) s oznakom: izazivaju opekotine, j), k) i o) ovoga Zakona, mogu se držati u prostorijama koje služe i za druge potrebe ako se drže u posebnim ormarima ili na drugi odgovarajući način.
Pravilnik o držanju opasnih kemikalija iz stavka 2. ovoga članka donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 46.
Prostorije i ormari u kojima se drže opasne kemikalije iz članka 2. točke 9. podtočke a), b), c), f), g), i) s oznakom: izaziva teške opekotine, l), m) i n) ovoga Zakona moraju biti zaključani, a ključevi moraju biti pohranjeni kod radnika odgovornog za smještaj i čuvanje opasne kemikalije u pravnoj osobi koja obavlja djelatnost proizvodnje, prometa i korištenja opasne kemikalije, odnosno kod fizičke osobe koja koristi opasne kemikalije.
Na svim vratima prostorija i ormara u kojima se drže opasne kemikalije mora stajati znak opasnosti i natpis kojima se upozorava na vrstu opasnih kemikalija iz članka 2. točke 9. ovoga Zakona.
 
Članak 47.
Svaki radnik koji na radnom mjestu radi s opasnim kemikalijama obvezan je steći osnovna znanja o zaštiti od opasnih kemikalija.
Obveza stjecanja osnovnih znanja iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na radnike u pravnoj ili fizičkoj osobi koje proizvode i obavljaju promet sredstva za zaštitu bilja ili biocida.
Potvrdu o stečenom znanju te provjeri znanja o zaštiti od opasnih kemikalija daje Hrvatski zavod za toksikologiju.
Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjeri znanja o zaštiti od opasnih kemikalija donosi ministar.
Pravna, odnosno fizička osoba ne smije zaposliti na radno mjesto na kojem se radi s opasnim kemikalijama osobu bez uvjerenja o obavljenom zdravstvenom pregledu prije početka rada te ih je obvezna upućivati na periodičke zdravstvene preglede sukladno propisima o zaštiti na radu.
Osobe koje rade s opasnim kemikalijama obvezne su za vrijeme rada s opasnim kemikalijama nositi zaštitnu odjeću, obuću i ostalu zaštitnu opremu sukladno propisima o zaštiti na radu, a u skladu s djelatnošću koju obavljaju.
 
Članak 48.
Pravna osoba koja obavlja djelatnost proizvodnje, odnosno prometa opasnih kemikalija, pravna osoba koja koristi opasne kemikalije te fizička osoba koja obavlja promet na malo opasnim kemikalijama ili koristi opasne kemikalije pri obavljanju djelatnosti mora imati osigurana sredstva za pružanje prve pomoći u slučaju stradavanja od opasne kemikalije.
Pravna osoba, odnosno fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka obvezna je izraditi upute o postupcima i sredstvima za sprečavanje ozljeđivanja, o načinu pružanja prve pomoći u slučaju izlaganja opasnoj kemikaliji te o postupcima dekontaminacije od opasnih kemikalija koje se proizvode, stavljaju u promet ili koriste.
Uputa iz stavka 2. ovoga članka mora biti vidljivo istaknuta u prostoriji u kojoj se obavlja proizvodnja, promet ili korištenje opasnih kemikalija.
Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka odnose se i na pravnu osobu koja koristi opasne kemikalije u znanstvene svrhe ili u analitičkim laboratorijima.
 
Članak 49.
Opasne kemikalije koje djeluju u čvrstom ili tekućem stanju te mogu dospjeti u površinske ili podzemne vode ne smiju se skladištiti u zonama sanitarne zaštite izvorišta pitke vode.
Opasne kemikalije koje djeluju u obliku plina te opasne kemikalije iz članka 2. točke 9. podtočke a), b), c) i d) ovoga Zakona moraju se skladištiti na dovoljnoj udaljenosti od najbližega objekta za boravak ljudi.
Opasne kemikalije ne smiju se skladištiti na način da se omogući njihova međusobna interakcija.
Zabranjeno je skladištenje i odlaganje otpada opasnih kemikalija te otpadne ambalaže u kojoj se nalazila opasna kemikalija na način kojim se ugrožava okoliš.
Pravilnik o skladištenju opasnih kemikalija iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
Članak 50.
Pravna osoba i fizička osoba koja obavlja promet na malo opasnim kemikalijama iz članka 2. točke 9. podtočke d), g), h), i) i o) ovoga Zakona obvezna je prilikom izdavanja opasne kemikalije upozoriti korisnika na opasnost zbog nepostupanja prema sadržaju upute za korištenje, koja je sastavni dio originalnog pakiranja opasne kemikalije.
 
Članak 51.
Pod oglašavanjem o opasnim kemikalijama u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se svaki oblik obavješćivanja kojemu je namjena poticanje njihove prodaje i potrošnje u pisanom, slikovnom, zvučnom, usmenom, elektroničkom ili bilo kojem drugom obliku.
Zabranjeno je oglašavanje o opasnim kemikalijama na način kojim bi se osobe koje koriste opasne kemikalije i ostalo stanovništvo moglo dovesti u zabludu u pogledu sastava, namjene ili djelovanja opasne kemikalije.
Zabranjeno je oglašavati opasne kemikalije na način da one nisu štetne za zdravlje ljudi i za okoliš.
 
Članak 52.
Pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja promet opasnih kemikalija na malo zabranjuje se prodaja opasnih kemikalija iz članka 2. točka 9. podtočka f), g), i) s oznakom: izaziva teške opekotine, k), l), m) i n), osobama mlađim od 18 godina.
Pravna ili fizička osoba koja obavlja promet opasne kemikalije iz članka 2. točka 9. podtočke f), g), i) s oznakom: izaziva teške opekotine, k), l), m) i n) mora zabilježiti osobne podatke kupca i zapisati razlog kupovine.
 
Članak 53.
U promet na malo ne smiju se staviti opasne kemikalije čiji je promet na malo zabranjen ili ograničen.
Listu opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen, odnosno ograničen donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
Lista iz stavka 2. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.
 
Članak 54.
Pravne osobe koje obavljaju djelatnost proizvodnje i prometa opasnih kemikalija te pravne osobe koje koriste opasne kemikalije kao i fizičke osobe koje koriste opasne kemikalije pri obavljanju djelatnosti ili obavljaju promet opasnih kemikalija na malo obvezne su voditi očevidnike o opasnim kemikalijama koje proizvode, stavljaju u promet, odnosno koriste.
Obveza vođenja očevidnika ne odnosi se na fizičke osobe koje koriste opasne kemikalije iz članka 2. točke 9. podtočke j) i k) ovoga Zakona.
Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka obvezne su zbirne godišnje podatke iz očevidnika dostavljati Hrvatskom zavodu za toksikologiju.
Pravilnik o načinu vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka te o načinu i rokovima dostave podataka iz očevidnika donosi ministar.
 
Članak 55.
Pravne osobe obvezne su o stavljanju opasne kemikalije u promet obavijestiti ministarstvo u roku od osam dana od dana prvog stavljanja opasne kemikalije u promet.
Uz obavijest iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba obvezna je priložiti deklaraciju i uputu za opasnu kemikaliju.
Ispravnost deklaracije i upute ovjerava Hrvatski zavod za toksikologiju.
 
Članak 56.
Uvoz opasne kemikalije mogu obavljati pravne osobe s odobrenjem za obavljanje te djelatnosti.
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem ministra, protiv kojeg nije dopuštena žalba već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.
Uz zahtjev za davanje odobrenja za uvoz opasne kemikalije uvoznik obvezno mora podnijeti presliku rješenja kojim mu je odobreno obavljanje proizvodnje, prometa ili korištenja opasnih kemikalija.
 
Članak 57.
Opasne kemikalije mogu uvoziti pravne osobe koje ispunjavaju uvjete za promet opasnih kemikalija na veliko, a opasne kemikalije za vlastite potrebe mogu uvoziti pravne osobe koje ispunjavaju uvjete za proizvodnju ili korištenje opasnih kemikalija (u daljnjem tekstu: uvoznik).
Uvoznik je obvezan prije carinjenja opasne kemikalije podnijeti graničnom sanitarnom inspektoru ministarstva zahtjev za provođenje sanitarnog nadzora nad opasnom kemikalijom iz članka 2. točke 9. podtočke f), g), i), l), m) i n) ovoga Zakona koja se uvozi.
Carinarnica ne može obaviti carinjenje opasne kemikalije ako nije proveden postupak iz stavka 2. ovoga članka.
Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka primjenjuju se i na opasne kemikalije koje se uvoze u slobodne zone ili slobodna skladišta u Republici Hrvatskoj.
 
VIII. ISPITIVANJE SVOJSTAVA OPASNIH KEMIKALIJA
 
Članak 58.
Ispitivanja svojstava opasnih kemikalija mogu obavljati pravne osobe koje ovlasti ministar.
Uvjete koje moraju ispunjavati pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Popis pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka obavljaju ispitivanja svojstava opasnih kemikalija u skladu s pravilima dobre laboratorijske prakse.
Pravilnik o dobroj laboratorijskoj praksi donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo.
 
IX. NACIONALNI PROGRAM KEMIJSKE SIGURNOSTI
 
Članak 59.
Za učinkovito i usklađeno provođenje nacionalne politike na području kemijske sigurnosti Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra, donosi Nacionalni program kemijske sigurnosti.
 
X. HRVATSKI ZAVOD ZA TOKSIKOLOGIJU
 
Članak 60.
Hrvatski zavod za toksikologiju sukladno ovome Zakonu obavlja sljedeće poslove:
a) daje prethodno mišljenje o proizvodima koji mogu, uz pravilno korištenje, biti štetni za zdravlje ljudi i okoliš,
b) vodi evidenciju o prijavljenim novim tvarima i prijaviteljima,
c) vodi evidenciju o zbirnim godišnjim podacima iz očevidnika pravnih i fizičkih osoba,
d) vodi evidenciju o podacima iz Sigurnosno-tehničkog lista,
e) vodi registar biocidnih pripravaka,
f) vodi registar otrovanja,
g) ovjerava ispravnost deklaracije i upute,
h) organizira i provodi edukaciju o zaštiti od opasnih kemikalija te izdaje potvrde o stečenom znanju o zaštiti od opasnih kemikalija,
i) obavlja informacijsko-dokumentacijsku djelatnost, informacijsko-konzultacijsku i druge djelatnosti tijekom akutnih otrovanja opasnim kemikalijama.
 
Članak 61.
Sredstva za obavljanje poslova Hrvatskog zavoda za toksikologiju iz članka 60. točke c), e), f), i i) ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu.
Poslove iz članka 60. točke a), b), d), g) i h) ovoga Zakona Hrvatski zavod za toksikologiju obavlja o trošku pravnih, odnosno fizičkih osoba po čijoj se prijavi, odnosno zahtjevu ili za koje se propisani poslovi obavljaju.
Prihodi ostvareni obavljanjem poslova iz stavka 2. ovoga članka vlastiti su prihodi Hrvatskog zavoda za toksikologiju.
 
XI. NADZOR
 
Članak 62.
Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja ministarstvo.
Nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavljaju sanitarni inspektori ministarstva i sanitarni inspektori Ureda državne uprave u županijama i Gradskom uredu Grada Zagreba sukladno nadležnostima određenim Zakonom o sanitarnoj inspekciji.
Pravne i fizičke osobe obvezne su nadležnom sanitarnom inspektoru (u daljnjem tekstu: sanitarni inspektor) omogućiti obavljanje nadzora i staviti na raspolaganje potrebnu količinu uzoraka te pružiti potrebne podatke i obavijesti.
Sanitarni inspektor u provedbi nadzora pregledava poslovne prostorije, objekte, uređaje, opremu i dokumentaciju.
 
Članak 63.
U obavljanju sanitarnog nadzora sanitarni inspektor ima pravo i dužnost:
1. zabraniti proizvodnju, promet, korištenje opasnih kemikalija te po potrebi narediti da se one unište ako utvrdi da unatoč njihovom pravilnom korištenju u namijenjene svrhe i provedbi zaštitnih mjera od njihova djelovanja nastaju ili mogu nastati štetne posljedice za zdravlje ljudi i za okoliš,
2. narediti, kada je to moguće, da se otpadne opasne kemikalije iskoriste ponovnom uporabom ili obnovom na osnovi propisa iz područja zaštite okoliša i gospodarenja otpadom,
3. zabraniti proizvodnju, promet, odnosno korištenje opasnih kemikalija,ako nisu ispunjeni uvjeti za proizvodnju, promet ili korištenje,
4. zabraniti proizvodnju, promet ili korištenje opasnih kemikalija pravnoj i fizičkoj osobi ako nije osigurala zaštitnu odjeću, obuću i ostalu opremu u skladu s propisima o zaštiti na radu,
5. zabraniti rad pravnoj i fizičkoj osobi koje ne vode očevidnike u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona,
6. zabraniti rad pravnoj i fizičkoj osobi ako radnici ne obavljaju propisane zdravstvene preglede,
7. narediti uklanjanje nedostataka u svezi s proizvodnjom, prometom ili korištenjem opasnih kemikalija ako takvi nedostaci predstavljaju opasnost za život i zdravlje čovjeka ili za okoliš,
8. narediti ispitivanje opasne kemikalije radi davanja ocjene njezinih opasnih svojstava pri sumnji na promjenu svojstva opasne kemikalije,
9. zabraniti promet opasnih kemikalija koje nisu razvrstane prema opasnim svojstvima u jednu od skupina iz članka 2. točke 9. podtočke a) do o) ovoga Zakona,
10. zabraniti promet opasnih kemikalija čija ambalaža, pakiranje i obilježavanje nije u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona,
11. zabraniti promet opasne kemikalije ako prema mišljenju ovlaštene ustanove za davanje toksikoloških mišljenja dokumentacija opasne kemikalije nije u skladu s ovim Zakonom,
12. zabraniti rad ako obavlja djelatnost bez odobrenja nadležnog tijela iz članka 43. ovoga Zakona,
13. narediti poduzimanje drugih mjera za koje je ovlašten ovim Zakonom i drugim propisima.
Mjere iz stavka 1. točke 2., 5. i 6. ovoga članka sanitarni inspektor ovlašten je narediti i osobama koje koriste sredstva za zaštitu bilja ili biocide koji sadrže opasne tvari.
 
Članak 64.
U obavljanju nadzora nad opasnim kemikalijama iz članka 2. točke 9. podtočke f), g), h), i), l), m) i n) ovoga Zakona koje se uvoze granični sanitarni inspektor ministarstva, ovlašten je:
1. zabraniti uvoz opasne kemikalije čiji promet nije dopušten na području Republike Hrvatske i narediti da se opasna kemikalija vrati pošiljatelju,
2. zabraniti prijelaz državne granice i provoz opasne kemikalije čija ambalaža, pakiranje ili obilježavanje nisu u skladu s odredbama ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona te narediti da se opasne kemikalije vrate pošiljatelju dok se ne otklone utvrđeni nedostaci,
3. zabraniti uvoz opasne kemikalije bez odobrenja ministra i narediti da se opasna kemikalija vrati pošiljatelju,
4. narediti provođenje i drugih propisanih mjera kad je ugroženo zdravlje ljudi i okoliša.
 
Članak 65.
Sanitarni inspektor će donijeti usmeno rješenje u sljedećim slučajevima:
1. kada opasnost za zdravlje ili život zahtijeva da se određena mjera poduzme bez odgađanja,
2. kada postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili uništenja dokaza ako se mjera ne poduzme odmah.
 
XII. KAZNENE ODREDBE
 
Članak 66.
Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. proizvodi ili stavi u promet novu tvar protivno odredbama članka 7. stavka 1. ovoga Zakona,
2. u slučaju bilo kakve promjene ili novih znanstvenih spoznaja o opasnosti od prijavljene nove tvari ne obavijesti ministarstvo (članak 7. stavak 3.),
3. od Hrvatskog zavoda za toksikologiju ne zatraži podatke o tome je li nova tvar koju namjerava prijaviti već prijavljena (članak 9. stavak 2.),
4. ne dostavi ministarstvu podatke Hrvatskog zavoda za toksikologiju o tome je li nova tvar koju namjerava prijaviti već prijavljena (članak 9. stavak 3.),
5. postupi protivno odredbi članka 10. stavka 3. ovoga Zakona,
6. ne čuva prijavu i dokaze o ispitivanju nove tvari najmanje deset godina od prestanka proizvodnje, odnosno stavljanja u promet nove tvari (članak 11.),
7. stavi u promet biocidni pripravak protivno odredbama ovoga Zakona (članak 14.),
8. stavi u promet ili koristi aktivne tvari u biocidnim pripravcima, a ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona (članak 15. stavak 1.),
9. stavi u promet biocidni pripravak bez odobrenja za stavljanje u promet (članak 16. stavak 1.),
10. stavi u maloprodaju kao kemikaliju u općoj uporabi biocidni pripravak razvrstan kao vrlo otrovni, otrovni, kancerogeni, mutageni ili toksični za reprodukciju (članak 24.),
11. stavi u promet opasnu kemikaliju, a ne razvrsta je, zapakira ili označi u skladu s ovim Zakonom ili pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona (članak 25.),
12. postupi protivno odredbi članka 26. stavka 7. ovoga Zakona,
13. stavi u promet opasnu kemikaliju protivno članku 27. ovoga Zakona,
14. ne osigura Sigurnosno-tehnički list ili ga ne dostavi Hrvatskom zavodu za toksikologiju, ne stavi Sigurnosno-tehnički list na raspolaganje, ne dopuni Sigurnosno-tehnički list ili o promjenama Sigurnosno-tehničkog lista ne izvijesti Hrvatski zavod za toksikologiju i korisnike (članak 29.),
15. ne dostavi ministarstvu podatke za novu tvar protivno članku 30. ovoga Zakona,
16. proizvodi opasnu kemikaliju u Republici Hrvatskoj ili je uvozi u Republiku Hrvatsku, a za svaku opasnu kemikaliju ne dostavi podatke iz Sigurnosno-tehničkog lista Hrvatskom zavodu za toksikologiju do prve prodaje opasne kemikalije trećemu, ili kod prvog uvoza opasne kemikalije u Republiku Hrvatsku (članak 31.),
17. Hrvatskom zavodu za toksikologiju ne dostavi u propisanom roku podatke o akutnim otrovanjima i drugim učincima opasnih kemikalija na zdravlje ljudi (članak 36. stavak 2.),
18. dokumentaciju, dokaze o ispitivanjima i druge propisane podatke ne pohrani i ne čuva najmanje deset godina od prestanka proizvodnje ili stavljanja u promet opasne kemikalije (članak 37.),
19. opremu za proizvodnju, promet i korištenje opasnih kemikalija koristi u druge svrhe, bez provedenog postupka dekontaminacije (članak 44. stavak 1.),
20. opasne kemikalije ne drži u posebnim prostorijama, silosima, spremnicima, cjevovodima ili drugim odgovarajućim posudama ili postrojenjima (članak 45. stavak 1.),
21. drži opasne kemikalije protivno članku 46. ovoga Zakona,
22. zaposli na radno mjesto na kojem se radi s opasnim kemikalijama osobu bez uvjerenja o obavljenom zdravstvenom pregledu prije početka rada ili osobu koja radi s opasnim kemikalijama ne uputi na periodički zdravstveni pregled sukladno propisima o zaštiti na radu (članak 47. stavak 5.),
23. ne osigura sredstva za pružanje prve pomoći u slučaju stradavanja od opasne kemikalije ili ne izradi upute o postupcima i sredstvima za sprečavanje ozljeđivanja, o načinu pružanja prve pomoći u slučaju izlaganja opasnoj kemikaliji te o postupcima dekontaminacije od opasnih kemikalija koje se proizvode, stavljaju u promet ili koriste ili vidljivo ne istakne uputu u prostoriji u kojoj se obavlja proizvodnja, promet ili korištenje opasnih kemikalija (članak 48. stavak 1., 2. i 3.),
24. skladišti opasne kemikalije protivno članku 49. stavku 1., 2. i 3. ovoga Zakona,
25. odlaže otpad opasnih kemikalija te otpadnu ambalažu u kojoj se nalazila opasna kemikalija na način kojim se ugrožava okoliš (članak 49. stavak 4.),
26. ne upozori korisnika na opasnost zbog nepostupanja prema sadržaju upute za korištenje opasne kemikalije (članak 50.),
27. oglašava opasne kemikalije protivno članku 51. ovoga Zakona,
28. prodaje opasne kemikalije na malo osobama mlađim od 18 godina (članak 52.),
29. u promet na malo stavi opasne kemikalije čiji je promet na malo zabranjen ili ograničen (članak 53. stavak 1.),
30. ne vodi propisane očevidnike ili ne dostavi zbirne godišnje podatke iz očevidnika Hrvatskom zavodu za toksikologiju (članak 54. stavak 1. i 2.),
31. u propisanom roku ne obavijesti ministarstvo o stavljanju opasne kemikalije u promet ili uz obavijest ne priloži deklaraciju i uputu za opasnu kemikaliju (članak 55. stavak 1. i 2.),
32. obavlja uvoz opasne kemikalije protivno članku 56. ovoga Zakona,
33. ne podnese zahtjev za provođenje sanitarnog nadzora (članak 57. stavak 2.).
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. točke 1. – 31. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba.
Za pokušaj prekršaja iz stavka 1. točke 1., 5., 7.-13., 16., 19., 25., 27.-29. i 32. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
 
XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
 
Članak 67.
Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog ministra donijeti Nacionalni program kemijske sigurnosti u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
Članak 68.
Pravilnike za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar je obvezan donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
Članak 69.
Do donošenja pravilnika iz članka 68. ovoga Zakona ostaju na snazi:
1. Lista otrova koji se mogu stavljati u promet (»Narodne novine«, br. 30/05.),
2. Lista otrova čija se proizvodnja, promet i uporaba zabranjuje (»Narodne novine«, br. 29/05.),
3. Pravilnik o označavanju i obilježavanju otrova koji se stavljaju u promet (»Narodne novine«, br. 47/99. i 187/04.),
4. Pravilnik o mjerilima za razvrstavanje otrova u skupine (»Narodne novine«, br. 47/99.),
5. Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjere znanja o zaštiti od otrova (»Narodne novine«, br. 62/99.),
6. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe koje se bave proizvodnjom, prometom, uporabom ili zbrinjavanjem otrova i o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe koje obavljaju promet na malo ili rabe otrove (»Narodne novine«, br. 92/99. i 151/02.),
7. Pravilnik o uvjetima i načinu skladištenja otrova iz skupine I koji djeluju u obliku plina (»Narodne novine«, br. 92/99. i 72/00.),
8. Pravilnik o uvjetima glede posebnih mjera zaštite na radu s otrovima u pravnim osobama koje rabe otrove u znanstvenoistraživačke svrhe (»Narodne novine«, br. 148/99.),
9. Pravilnik o uvjetima za držanje otrova skupine III u prostorijama koje služe za druge potrebe (»Narodne novine«, br. 7/01. i 182/04.),
10. Pravilnik o načinu vođenja očevidnika o otrovima te načinu dostave podataka iz očevidnika (»Narodne novine«, br. 78/02., 15/03. i 43/04.),
11. Pravilnik o malim količinama otrova namijenjenih za laboratorijske i znanstvene svrhe (»Narodne novine«, br. 39/03.),
12. Pravilnik o vrstama ambalaže i načinu rukovanja ambalažom za otrove (»Narodne novine«, br. 39/03.),
13. Popis otrova za komunalnu higijenu (»Narodne novine«, br. 151/02.).
 
Članak 70.
Pravne osobe koje proizvode, stavljaju u promet i koriste opasne kemikalije obvezne su uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 68. ovoga Zakona.
 
Članak 71.
Rješenja izdana na temelju Zakona o otrovima (»Narodne novine«, br. 27/99., 37/99. i 55/99.) važe do isteka roka na koji su dana, a najdulje godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
Članak 72.
Potvrde o stečenim znanjima o zaštiti od otrova izdana na temelju Zakona o otrovima (»Narodne novine«, br. 27/99., 37/99. i 55/99.) važe do isteka roka na koji su dana.
 
Članak 73.
Postupci započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona po odredbama Zakona o otrovima (»Narodne novine«, br. 27/99., 37/99. i 55/99.) dovršit će se po odredbama toga Zakona.
 
Članak 74.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 173/03., 187/04. i 79/05.) i Zakon o otrovima (»Narodne novine«, br. 27/99., 37/99. i 55/99.).
 
Članak 75.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 30. prosinca 2005.
Klasa: 541-01/05-01/02
Zagreb, 9. prosinca 2005.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o kemikalijama

HRVATSKI SABOR
2500
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O KEMIKALIJAMA
Proglašavam Zakon o kemikalijama, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 15. listopada 2003.
Broj: 01-081-03-3488/2
Zagreb, 21. listopada 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O KEMIKALIJAMA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje gospodarenje kemikalijama, postupci zaštite ljudskog zdravlja, imovine i okoliša od štetnog djelovanja kemikalija i propisuju obvezni uvjeti i postupci koje trebaju ispunjavati pravne i fizičke osobe, koje u Republici Hrvatskoj proizvode kemikalije, s njima prometuju ili ih uporabljuju.
Odredbe ovoga Zakona odnose se i na biocidne pripravke.
Ovaj Zakon uređuje zahtjeve i postupke prijavljivanja novih tvari i ocjenjivanje novih i postojećih tvari, utvrđivanje sadržaja, načina i uvjeta razmjene informacija o kemikalijama, razvrstavanje, označavanje i pakiranje kemikalija, u odnosu na njihov stupanj opasnosti, te ostale uvjete, obaveze i načine za sigurno gospodarenje kemikalijama.
Članak 2.
Za potrebe ovoga Zakona navedeni izrazi imaju značenje, kako slijedi:
1. Kemikalije su tvari i pripravci.
2. Gospodarenje kemikalijama je provođenje propisanih mjera i aktivnosti postupanja s kemikalijama tijekom njihova životna vijeka, s ciljem njihove optimalne (gospodarske) uporabe uz osiguranje života i zdravlja ljudi i zaštite okoliša, sukladno principima održiva razvitka, te mjere nadzora.
3. Tvari su kemijski elementi ili njihovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim procesom, uključujući i dodatke (aditive), koji su nužni za održavanje njihove stabilnosti, odnosno nečistoće, koje se pojavljuju tijekom proizvodnje, zbog primijenjenog postupka dobivanja. Pojam uključuje i polimerne tvari i one otopine tvari, kod kojih bi uklanjanje otapala dovelo do kemijske promjene tvari ili imalo utjecaja na njezinu stabilnost.
4. Polimerne tvari su tvari, sastavljene od molekula, za koje je značajan poredak jedne ili više vrsta monomernih jedinica, i gdje velika većina molekula sadrži najmanje tri monomerne jedinice, koje su kovalentnom vezom međusobno povezane, ili sa jednom ili više drugih monomernih jedinica ili nekih drugih reaktanata. Molekulske mase polimerne tvari smiju biti raspodijeljene unutar takvog područja, da se razlike u njihovim masama mogu, prije svega, povezati s razlikama u broju prisutnih monomernih jedinica. U tom smislu izraz »monomerna jedinica« znači izreagirani oblik monomera u polimeru.
5. Pripravci su smjese ili otopine, koje su sastavljene od dvije ili više tvari.
6. Postojeće tvari su tvari, koje su navedene u popisu EINECS.
7. Nove tvari su one kojih nema u popisu EINECS.
8. Opasne kemikalije su sljedeće kemikalije razvrstane kao:
a) eksplozivne kemikalije su: krute, tekuće, tvari i pripravci u obliku paste ili želatine, koje mogu egzotermno reagirati, također i u odsutnosti kisika iz zraka, pri čemu se vrlo brzo stvaraju i ispuštaju plinovi, koji pod određenim uvjetima detoniraju, brzo se zapale ili uslijed zagrijavanja i povišenog tlaka eksplodiraju, ukoliko su ograničeni prostorom,
b) oksidativne kemikalije su: tvari i pripravci, koji dovode do snažne egzotermne reakcije kada su u dodiru s drugim tvarima (prije svega zapaljivim),
c) vrlo lako zapaljive kemikalije su one tekuće tvari i pripravci, koji imaju iznimno nisko plamište i nisko vrelište te plinovite tvari i pripravci, koji su zapaljivi u dodiru sa zrakom, pri normalnoj temperaturi i tlaku,
d) lako zapaljive kemikalije su:
– tvari i pripravci, koji se u dodiru sa zrakom zagriju i sami od sebe zapale već pri normalnoj temperaturi i tlaku, bez dovođenja vanjske energije,
– krute tvari i pripravci, koji se lako zapale već pri kratkotrajnom dodiru s izvorom plamena, a zatim dalje gore i troše se i onda kada se izvor plamena odstrani,
– tekuće tvari i pripravci koji imaju vrlo nisko plamište,
– tvari i pripravci, koji u dodiru s vodom ili njenom parom ispuštaju u opasnim količinama lako zapaljive plinove,
e) zapaljive kemikalije su: tvari i pripravci, koji imaju nisko plamište,
f) vrlo otrovne kemikalije su: kemikalije, koje kod gutanja, udisanja ili u doticaju s kožom u vrlo malim količinama dovode do smrti, ili do akutnog, odnosno kroničnog oštećenja zdravlja,
g) otrovne kemikalije su: tvari i pripravci, koji kod gutanja, udisanja ili u doticaju s kožom u malim količinama dovode do smrti, ili do akutnog, odnosno kroničnog oštećenja zdravlja,
h) zdravlju štetne kemikalije su: tvari i pripravci, koji kod gutanja, udisanja ili u doticaju s kožom mogu prouzročiti smrt, ili dovesti do akutnog, odnosno kroničnog oštećenja zdravlja,
i) nagrizajuće kemikalije su: tvari i pripravci, koji mogu oštetiti ili uništiti živo tkivo, ako dođu s njim u doticaj; to su i korozivne kemikalije koje mogu oštetiti, razoriti ili uništiti metalne površine, kamen, minerale, djelovanjem kemijskim ili elektrokemijskim procesima, ako dođu s njima u doticaj, te time predstavljaju neposrednu opasnost svojim djelovanjem za gospodarska dobra,
j) nadražujuće kemikalije su: tvari i pripravci, koji nisu nagrizajući, ali već pri kratkotrajnom, dugotrajnom, ili pri ponovljenom doticaju s kožom ili sluznicom uzrokuju njezinu upalu ili druge neželjene učinke,
k) kemikalije, koje dovode do preosjetljivosti,
l) kemikalije uzročnici raka (kancerogene kemikalije) su: tvari i pripravci koji mogu kod gutanja, udisanja ili prolaska kroz kožu (doticaja s kožom) izazvati rak,
m) mutagene kemikalije su: tvari i pripravci koji kod gutanja, udisanja ili prolaska kroz kožu (doticaja s kožom) mogu izazvati promjene genetskog materijala,
n) reproduktivno otrovne kemikalije su: tvari i pripravci koje kod gutanja, udisanja ili prolaska kroz kožu (doticaja s kožom) mogu štetno djelovati na plodnost, plod ili potomstvo,
o) kemikalije opasne za okoliš su: tvari i pripravci koji prolaskom (ulaskom) u okoliš uzrokuju trenutačnu ili dugotrajnu opasnost za jedan ili više dijelova okoliša.
9. Opasni proizvodi su proizvodi, koji nisu tvari ili pripravci u smislu ovoga Zakona, ali sadrže jednu od opasnih kemikalija, koja je svrstana u neku od skupina od (f) do (n) iz točke 8. ovoga članka.
10. Biocidni pripravci su pripravci, koji sadrže jednu ili više aktivnih tvari, priređeni u obliku u kojem se isporučuju korisniku, a namijenjeni su za uništavanje, sprječavanje djelovanja ili imaju neki drugi utjecaj na štetne organizme, na kemijski ili biološki način. Sredstva za zaštitu bilja se ne ubrajaju u biocide u smislu ovoga Zakona.
11. EINECS (European Inventory of Existing Comercial Chemical Substances) je europski popis postojećih trgovačkih tvari, koji sadrži popis svih tvari na tržištu do 18. rujna 1980. godine, a objavljen je kao europski popis postojećih tvari, u Službenom listu EU C 146/4 dana 15. 6. 1990.
12. CAS broj je karakterističan broj već otkrivenih tvari po međunarodnom popisu Chemical Abstract Service.
13. ELINCS (European List of Notified Comercial Chemical Substances) je europski popis novih tvari.
14. EU Index je karakterističan broj opasne tvari iz popisa EU o već razvrstanim tvarima.
15. Životni vijek kemikalije je vrijeme trajanja kemikalije, koji uključuje prethodna ispitivanja, proizvodnju, promet, uporabu, postupanje s ostacima (neutrošenim količinama) i ambalažom i njihovo sigurno uklanjanje.
16. Proizvodnja je pridobivanje, izrada i dorada, oblikovanje, prerada, punjenje, pretakanje, miješanje kemikalija u međuproizvode i konačne proizvode, uz kemijske, fizikalne ili biološke procese i postupke, te prijenos i međuskladištenje unutar proizvodne lokacije.
17. Proizvođač je pravna osoba ili fizička osoba, koja proizvodi ili dobiva u skladu s točkom 15. ovoga članka kemikaliju, ali i svatko drugi tko je dorađuje, prepakirava ili promijeni njeno ime za daljnju uporabu.
18. Promet je uvoz, provoz, kupnja i prodaja kemikalija te obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu.
Pri tome je uvoz svako unošenje kemikalije na carinski teritorij Republike Hrvatske. Provoz je prijevoz kemikalije preko teritorija Republike Hrvatske pod carinskim nadzorom.
19. Uvoznik je pravna ili fizička osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti uvozi kemikalije ili proizvode iz članka 4. ovoga Zakona, u zemlju.
20. Primjena kemikalije je priprema za uporabu, skladištenje i uporaba.
21. Rukovanje je svaka aktivnost prilikom koje se dolazi u doticaj s kemikalijom.
22. Prijava nove tvari je podnošenje određene dokumentacije Uredu za kemikalije (u daljnjem tekstu: Uredu), a podnosi je podnositelj prijave, prije stavljanja u promet nove tvari.
23. Podnositelj prijave je proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji prijavljuje Uredu novu tvar i u tu svrhu prilaže propisane dokumente.
24. Obveznik je pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili uvozi kemikaliju ili proizvod, koji su predmet rasprave ovoga Zakona, u Republiku Hrvatsku, i ima po članku 37. ovoga Zakona određene obveze obavještavanja o sigurnosti proizvoda.
25. Predlagatelj je proizvođač ili uvoznik kemikalije, koji predlaže stavljanje biocida u promet.
26. Okoliš je onaj dio prirode, zrak, tlo, voda, more, životinjski i biljni svijet, do kojeg seže ili bi mogao doseći utjecaj čovjekovog djelovanja.
27. Otpad su neiskorišteni ostaci kemikalija, kemikalije kojima je istekao rok trajanja i otpadna ambalaža.
28. Aktivne tvari su tvari ili mikroorganizmi, uključivo i virusi i gljivice, koji na opći ili poseban način djeluju na štetne organizme.
29. Predmeti za opću uporabu su kemikalije, koje se stavljaju u promet, a ne zna se njihov krajnji kupac ili korisnik, a mogućnost njihove kupovine i uporabe nije ograničena niti količinski, niti nekim posebnim zahtjevima u odnosu na krajnjeg korisnika, odnosno kupca.
30. Profesionalna uporaba kemikalija znači svaku uporabu kemikalija u obavljanju registrirane poslovne djelatnosti, što uključuje i promet kemikalijama.
Članak 3.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se za:
–  proizvodnju i promet kemijskim oružjem i prekursorima (tvar-preteča) za kemijsko oružje, ukoliko nisu uređeni posebnim zakonom,
–  proizvodnju i promet osnovnih tvari (sirovina) za droge i psihotropne tvari (prekursore), ukoliko nisu uređeni posebnim zakonom,
– radioaktivne tvari, koje sadrže otrovne tvari prema ovom Zakonu.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se za tvari i pripravke u konačnom obliku, koji su uređeni posebnim zakonima:
– lijekovi za humanu i veterinarsku uporabu,
– namirnice i predmeti opće uporabe te tvari, koje dolaze u neposredni doticaj s namirnicama,
– kozmetički proizvodi,
– opojne droge i druga sredstva ovisnosti,
– krmiva,
– eksplozivne tvari,
– sredstva za zaštitu bilja,
– mineralna gnojiva,
– prijevoz opasnih kemikalija željeznicom, cestovnim, vodenim i morskim putevima, te zrakom,
– kemikalije koje su u provozu, pod posebnim nadzorom, čime se osigurava da tijekom provoza neće biti podvrgnute nekom postupku (prerađene, dorađene, prepakirane ili na neki drugi način promijenjene).
Iznimno se primjenjuju:
– na sve kemikalije odredbe ovoga Zakona, koje uređuju dobru laboratorijsku praksu (u daljnjem tekstu: DLP), uporabu podataka dobivenih u pokusima na kralježnjacima, sakupljanje, uređivanje i posredovanje u razmjeni podataka o otrovanjima i učincima kemikalija i privremene mjere,
– odredbe ovoga Zakona, koje uređuju razvrstavanje, označavanje i pakiranje, odnose se i na sredstva za zaštitu bilja, i predmete opće uporabe, ako oni imaju neko od svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona; odredbe se odnose i na razvrstavanje i označavanje otpada i eksplozivnih tvari, ukoliko oni imaju i neko drugo svojstvo iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona,
– odredbe ovoga Zakona, koje uređuju razvrstavanje i označavanje, odnose se i na razvrstavanje i označavanje nečistoća u kemikalijama, ukoliko one imaju neko od svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona.
Članak 4.
Odredbe ovoga Zakona odnose se i na one proizvode, za koje ministar nadležan za gospodarstvo (u daljnjem tekstu: ministar), uz suglasnost Povjerenstva za sigurno gospodarenje kemikalijama (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) iz članka 61. ovoga Zakona utvrdi da mogu, uz pravilnu uporabu, biti štetni za čovjeka, gospodarska dobra ili okoliš.
II. KEMIJSKA SIGURNOST
Članak 5.
Pravne i fizičke osobe koje ispunjavaju uvjete prema ovom Zakonu za proizvodnju ili stavljanje u promet kemikalija, ili koji ih rabe ili s njima rade, moraju osigurati kemijsku sigurnost.
Svi korisnici opasnih kemikalija moraju prilikom nabave kemikalije(a) biti upozoreni o opasnim svojstvima kemikalije(a). Svim korisnicima moraju se osigurati odgovarajuća uputstva o pravilnoj uporabi kemikalije(a), postupcima za očuvanje zdravlja i okoliša, te o rukovanju s njihovim ostacima. Opseg, sadržaj i način upozorenja korisnika propisuje ministar zdravstva.
Članak 6.
Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet kemikalije, mora postupati s otpadom sukladno propisima za otpad.
Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet opasne kemikalije, mora uz kemikaliju priložiti uputstvo za sigurnu uporabu opasnih kemikalija i postupanje s otpadom.
Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet kemikalije, mora, u skladu s propisima, odgovarati za svaku štetu koja bi mogla nastati prilikom njihove proizvodnje ili prometa.
Ministar će, uz suglasnost ministra nadležnog za okoliš i prostorno uređenje, donijeti posebni propis o posebnim uvjetima za gradnju građevina koje služe prometu kemikalija.
Članak 7.
Neovisno o odredbama članka 6. ovoga Zakona, svi korisnici moraju osigurati potrebne mjere, da pri uporabi i postupanju s opasnim kemikalijama ne ugrožavaju svoj život, odnosno život drugih, i ne stvaraju štetne učinke za čovjeka, imovinu i okoliš.
Članak 8.
Za osiguranje kemijske sigurnosti i obavljanje zadaća u skladu s ovim Zakonom, te provođenje stručnih, razvojnih i administrativnih zadaća, Vlada Republike Hrvatske, osniva Ured za kemikalije (u daljnjem tekstu: URED), kao stručnu službu Vlade Republike Hrvatske. 
III. PRIJAVLJIVANJE NOVIH TVARI
Članak 9.
Nove tvari i pripravci proizvode se i stavljaju u promet, sukladno odredbama ovoga Zakona, uz uvjet da su bile prijavljene na način propisan ovim Zakonom i da su upisane u listu ELINCS, koju vodi Ured, ili su u postupku za upis na tu listu.
Isto važi i ukoliko se postupak vodi kod ureda nadležnog za kemikalije u nekoj drugoj državi, a Ured je o tome službeno obaviješten.
Tvar se stavlja u promet samo u onakvom fizikalno-kemijskom obliku i sastavu, i za onu namjenu za koju je bila prijavljena. U slučaju bilo kakve promjene ili u slučaju nekih novih znanstvenih spoznaja o opasnosti od prijavljene tvari, podnositelj prijave mora obavijestiti Ured i priložiti dodatnu dokumentaciju.
Članak 10.
Na prijedlog Povjerenstva ministar donosi propis o izuzecima, kada se nove tvari mogu stavljati u promet bez prijave, prema odredbi iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno mogu se prijavljivati prema posebnim postupcima, koji se odnose na vrstu i opseg prijavne dokumentacije, na način kako je to rješenjem propisao ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
Članak 11.
Prijava nove tvari podnosi se Uredu. 
Prijava nove tvari mora, pored općih podataka o podnositelju prijave, sadržavati i dokumentaciju o provedenim ispitivanjima. Na temelju podataka dobivenih ispitivanjima, potrebno je napraviti procjenu opasnosti, prema posebnom propisu, te koristiti druge propisane podatke iz kojih će biti vidljivo kakvu opasnost predstavlja dotična tvar za čovjeka, imovinu i okoliš, te o očekivanoj količini, koja će biti stavljena u promet u jednoj godini.
Ako proizvođač proizvede manju količinu nove tvari u jednoj godini od one koju je odobrio ministar, provodi se postupak skraćene prijave.
Sadržaj prijave, rokove, način izdavanja potvrde o prijavi i detaljniji postupak kod prijave nove tvari propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
Članak 12.
Ako je tvar već bila prijavljena, Ured može prihvatiti dokaze o ispitivanjima, koje je priložio predhodni podnositelj prijave, ako se ovaj s tim slaže, a to je potvrđeno u pisanom obliku, i ako sljedeći podnositelj prijave dokaže da se radi o tvari, koja je identična s već prijavljenom tvari, uključujući i stupanj njezine čistoće i nečistoćama.
Kako bi se izbjegli svi nepotrebni pokusi na kralježnjacima, mora svaki podnositelj prijave od Ureda zahtijevati podatke o tome, je li tvar, koju želi prijaviti, već bila prijavljena i tko ju je prijavio te Uredu dati podatke, kojima dokazuje da želi tvar staviti u promet i navesti predviđene količine.
Ured provodi postupak u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona. Prvi i sljedeći podnositelji prijave iste tvari dužni su učiniti sve, kako bi došlo do sporazuma za sukorištenje podataka. Jednako vrijedi, ako se radi o dva ili više podnositelja prijave koji žele istovremeno prijaviti istu tvar.
U slučaju da do sporazuma ne dođe, kako bi se spriječili nepotrebni pokusi na kralježnjacima, Ured odlučuje o načinu uporabe podataka za sljedećeg podnositelja prijave. Podnositelj prijave i novi podnositelj prijave moraju sporazumno ili u skladu s propisima riješiti svoje međusobne obaveze.
Članak 13.
Od dana prijema prijave za novu tvar, Ured započinje postupak prijave nove tvari. Ukoliko prijavna dokumentacija nije potpuna, Ured, najkasnije u roku od 60, odnosno 30 dana u slučaju skraćene prijave od dana primitka prijave za novu tvar, obavještava podnositelja prijave o tome i zahtijeva dopunu prijave, pri čemu postupak prijave započinje od dana kada podnositelj prijave dopuni prijavnu dokumentaciju u skladu sa zahtjevima Ureda.
Ako Ured u rokovima, koji su određeni u prijašnjem stavku, ne zahtijeva od podnositelja prijave dodatne podatke, računa se da je prijavna dokumentacija prihvaćena i da podnositelj prijave može pustiti u promet novu tvar. U slučaju da podnositelj prijave tvari po skraćenom postupku primi obavijest, da je prijavna dokumentacija potpuna, u vremenu koje je kraće od 30 dana, smije staviti tvar u promet i ranije, ali ne prije 15 dana od podnošenja prijave.
U slučaju sumnje, koja je utemeljena na najnovijim znanstvenim spoznajama, o tome da je tvar opasnija nego što to proizlazi iz prijavne dokumentacije, Ured još prije isteka roka iz prvog stavka ovoga članka može zahtijevati dodatne podatke koji se odnose na specifična pitanja o razjašnjenju sumnje, ili donijeti odluku da podnositelj prijave može staviti u promet kemikalije na osnovi te tvari tek nakon što se razjasne nedoumice i dobiju odgovori na prethodna pitanja.
Nadležno tijelo Ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva smije u slučaju sumnje da je već prijavljena tvar opasnija nego što proizlazi iz prijavne dokumentacije, zahtijevati prilaganje dokumentacije o dodatnim ispitivanjima s već prijavljenom tvari i prije nego su dosegnute granične količine iz članka 36. ovoga Zakona.
U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, nadležno tijelo Ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva može privremenom odlukom zabraniti stavljanje kemikalije u promet, dok se ne priloži sva zahtijevana dokumentacija.
IV. STAVLJANJE BIOCIDNIH PRIPRAVAKA U PROMET
Članak 14.
Biocidni pripravci se mogu stavljati u promet za uporabu krajnjim korisnicima kada nadležno tijelo Ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva ocijeni da su učinkoviti za namjene za koje se stavljaju u promet, da ne uzrokuju nekontroliranu otpornost ciljanih organizama, te da niti oni sami niti njihovi produkti razgradnje ne uzrokuju štetne učinke po zdravlje ljudi, imovine ili okoliša, kad se koriste po propisanim uvjetima.
Članak 15.
Tvari, koje se rabe kao aktivne tvari isključivo u pripravljanju biocidnih pripravaka, mogu se stavljati u promet i upotrebljavati samo ako ispunjavaju zahtjeve iz ovoga Zakona i propisa koji iz njega proizlaze. Službeni popis tih aktivnih tvari donosi ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra.
Za aktivne tvari, koje se, na temelju izjave predlagatelja, upotrebljavaju isključivo za pripravu biocidnih pripravaka, ne vrijede odredbe ovoga Zakona, koje se odnose na prijavu nove tvari.
Članak 16.
Biocidni pripravci stavljaju se u promet nakon dobivene dozvole i upisa u registar kemikalija, koji vodi Ured. Dozvola se izdaje na temelju potpunoga, skraćenoga ili posebnog postupka.
Sadržaj postupka registracije utvrđuje ministar nadležan za zdravstvo koji propisuje i sadržaj posebnog postupka.
Dozvola se može izdati na najviše deset godina.
Članak 17.
Na temelju izdanih dozvola za stavljanje u promet biocidnih pripravaka, Ured vodi registar biocidnih pripravaka. Registar se najmanje jednom godišnje objavljuje u službenom glasilu Republike Hrvatske.
Registar biocidnih pripravaka mora sadržavati sljedeće podatke:
– trgovački naziv biocidnog pripravka,
– nazive i svojstva aktivnih tvari,
– ime proizvođača i predlagatelja, broj i datum izdavanja dozvole,
– vrijeme na koje je izdana dozvola.
Članak 18.
Iznimno od članka 16. ovoga Zakona nadležno tijelo po propisima ministarstva zdravstva i poljoprivrede i šumarstva može izdati dozvolu za uporabu pripravka najduže na razdoblje od 120 dana, pod određenim uvjetima i u određenoj količini.
Članak 19.
Dozvolu iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona izdat će nadležno tijelo ministarstva zdravstva ili poljoprivrede i šumarstva kada u državi nema registriranoga odgovarajućega biocidnog pripravka, a postoji potreba sprečavanja razvoja određenog bioorganizma.
Članak 20.
Zahtjev za dobivanje dozvole za promet biocidnim pripravkom mora sadržavati podatke o predlagatelju zahtjeva i proizvođaču biocidnog pripravka, podatke o fizikalno-kemijskim svojstvima biocidnog pripravka i o laboratorijskim te drugim ispitivanjima, na temelju kojih je moguće ustanoviti kolika je opasnost, koju predstavlja biocidni pripravak za čovjeka i okolinu, prijedlog deklaracije i uputstva za uporabu, status u državi proizvodnje, podatke o rukovanju s ostacima pripravka i ambalažom, nakon isteka roka uporabe, odnosno nakon njegove uporabe, prijedlog razvrstavanja u određenu skupinu opasnih kemikalija te druge podatke koje je propisao ministar nadležan za zdravstvo.
Članak 21.
Ured izdaje dozvolu za promet biocidnim pripravkom najkasnije 60 dana po prijemu zahtjeva za izdavanje dozvole, u suprotnome zahtijeva se nadopuna zahtjeva u takvom smislu, da se navede koje su manjkavosti u podacima, odnosno koje je podatke još potrebno priložiti.
U postupku izdavanja dozvole Ured uzima u obzir način primjene i učinkovitost biocidnog pripravka, te ocjenu biocidnog pripravka i aktivnih tvari, na temelju članka 25. ovoga Zakona.
Dozvola se izdaje, ukoliko je, uz pridržavanje sigurnosnih propisa, moguća takva uporaba biocidnog pripravka, da on ne ugrožava čovjeka, imovinu ili okoliš. Dozvolom se utvrđuju uvjeti pod kojim se biocidni pripravak stavlja u promet.
Propis o stavljanju biocidnih pripravaka u promet (uz popis biocidnih pripravaka i aktivnih tvari), propis o detaljnijem postupku izdavanja i o sadržaju dozvole za promet i propis o njezinom produljenju, donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Članak 22.
Dozvolu za promet i uporabu biocidnog pripravka moguće je, uz obvezni zahtjev predlagatelja, produžiti u slučaju, kada nisu promijenjeni uvjeti pod kojima je bila izdana. Zahtjev za produljenje treba predati 90 dana prije isteka dozvole. U slučaju sumnje da nisu ispunjeni uvjeti na temelju kojih je dozvola izdana, Ured može tražiti dodatnu dokumentaciju.
Članak 23.
Ured može izmijeniti ili poništiti dozvolu:
– ako je došlo do bilo kakve promjene čimbenika, na osnovi kojih je dozvola bila izdana,
– ako je aktivna tvar izbrisana iz službenog popisa, iz članka 21. ovoga Zakona, odnosno ako je postupak za njeno uvrštenje na te popise završio negativno,
– ako su promijenjeni ili više nisu ispunjeni uvjeti za dozvolu, kojom se biocidni pripravak stavlja u promet,
– ako to zahtijeva vlasnik dozvole i taj zahtjev valjano obrazloži,
– ako je dozvola dobivena na temelju krivih podataka ili podataka koji navode na krivi zaključak.
Članak 24.
Biocidni pripravci, koji su zbog opasnih svojstava razvrstani kao vrlo otrovni, otrovni, kao i kancerogeni, mutageni ili reproduktivno otrovni, ne smiju se stavljati u promet ili upotrebljavati u općoj uporabi.
V. OCJENJIVANJE KEMIKALIJA
Članak 25.
Ocjenjivanje kemikalija provode stručna tijela na zahtjev Ureda.
Članak 26.
U postupku ocjenjivanja na temelju podataka, koje sukladno s ovim Zakonom predlaže predlagatelj/podnositelj, te na temelju najnovijih potvrđenih znanstvenih spoznaja, dolazi se do saznanja o opasnostima djelovanja i ponašanja kemikalije u okolišu, ocjeni izloženosti ljudi, imovine ili okoliša, te se po potrebi izrađuju procjene rizika koji kemikalija predstavlja za zdravlje ljudi, imovinu i okoliš i predlažu mjere kojima se smanjuju ili snižavaju štetni učinci kemikalije na prihvatljivu razinu. 
VI. RAZVRSTAVANJE, PAKIRANJE I OZNAČAVANJE KEMIKALIJA
Članak 27.
Ako nije ovim ili posebnim zakonom, odnosno propisima koji se na njemu temelje, propisano drugačije, pravna ili fizička osoba koja kao proizvođač ili uvoznik stavlja kemikaliju u promet, mora tu kemikaliju razvrstati, zapakirati i označiti u skladu s ovim Zakonom i pripadajućim podzakonskim aktima donesenim na temelju njega.
Članak 28.
Ako se utvrdi da je kemikalija opasna, sukladno članku 2. točki 8. ovoga Zakona razvrstava se kao opasna.
Razvrstavanje opasne tvari provodi se na temelju važećeg EINCS popisa već uvrštenih opasnih tvari, ako je tvar uvrštena po ovom popisu.
U slučaju kada opasna tvar još nije razvrstana u popis iz stavka 2. ovoga članka, razvrstava se:
a) na temelju rezultata pokusa o svojstvima tvari u skladu s odredbama ovoga Zakona ili
b) na temelju saznanja iz postojećih podataka.
Razvrstavanje opasnog pripravka se izvodi:
a) na temelju propisane računske metode,
b) na temelju neposrednih eksperimentalnih istraživanja toksikoloških svojstava pripravka po propisanim postupcima i mjerilima,
c) na temelju saznanja o svojstvima tvari, prema postojećim podacima, koju pripravak sadrži.
Kada je neko od toksikoloških svojstava pripravka bilo potvrđeno s obje metode među metodama navedenim pod točkama a) i b) prethodnog stavka, za razvrstavanje se koriste rezultati dobiveni po metodi iz točke b) prethodnog stavka, osim u primjeru tvari koja je kancerogena, mutagena ili reproduktivno otrovna, kada se obavezno koriste rezultati dobiveni po metodi a) iz prijašnjeg stavka.
Kada za tvar, odnosno pripravak još nema podataka, ili su oni dobiveni nekom drugom metodom, odnosno nisu dobiveni u skladu s propisanim postupcima, kako bi se izbjegli pokusi s kralježnjacima, za svaki pojedinačni slučaj procjenjuje se potreba nakon provedenog ispitivanja.
Obveznik koji proizvodi i stavlja u promet opasne tvari s popisa EINECS-a, koje još nisu uvrštene u EU popis opasnih tvari i obveznik, koji proizvodi ili stavlja u promet opasne pripravke, mora radi izbjegavanja nepotrebnih pokusa s kralježnjacima provesti odgovarajuće pokuse, kojima se mogu dobiti podaci, koji su potrebni za uvrštavanje.
Članak 29.
Pri odabiru ambalaže u kojoj se opasna kemikalija stavlja u promet, mora se voditi računa o svojstvima kemikalije, te njenoj namjeni i načinu uporabe. Opasne kemikalije moraju biti tako označene da omogućavaju uočavanje opasnosti i osobama s posebnim potrebama. Takve opasne kemikalije moraju biti pakirane u ambalaži, koja je opremljena posebnim zatvaračima, koji onemogućavaju otvaranje djeci. Prikladnost ambalaže provjeravaju ovlašteni laboratoriji, koji ispunjavaju uvjete u odnosu na opremljenost, osposobljenost osoblja i garanciju kvalitete. Detaljnije uvjete propisuje ministar.
Pakiranje i označavanje moraju biti nedvojbeni.
Opasne kemikalije moraju biti opremljene natpisima na hrvatskom jeziku.
Uputstvo za uporabu opasnih kemikalija, koje su razvrstane u neku od skupina (f) do (n) iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona, a koje su namijenjene za opću uporabu, treba sadržavati napomenu korisniku da od prodavača zahtijeva informacije za sigurno rukovanje kemikalijom te o postupcima za pružanje prve pomoći u slučaju nesreće (sigurnosni list).
Članak 30.
Kriterije i način razvrstavanja, pakiranja i označavanja za određene skupine kemikalija propisuje ministar nadležan za zdravstvo u suglasnosti s ministarstvom nadležnim za gospodarstvo.
Članak 31.
Zabranjeno je označavanje ili navođenje da je kemikalija, koja je svrstana kao opasna, u stvari manje opasna ili da nije opasna za zdravlje, imovinu i okoliš.
Članak 32.
Za provođenje potrebnih postupaka za osiguranje zdravlja ljudi, imovine i okoliša mora pravna ili fizička osoba, koja, kao proizvođač ili uvoznik, stavlja u promet kemikaliju, osigurati Sigurnosni list, u skladu s ovim Zakonom i propisom, koji je izdan na temelju njega, i predočiti ga Uredu. Pravne i fizičke osobe, koje stavljaju kemikaliju u promet, moraju Sigurnosni list staviti na raspolaganje:
(1) svakom korisniku prilikom prve nabave opasne kemikalije,
(2) na zahtjev korisnika:
 (a) pri prvoj nabavi kemikalije, koja nije svrstana u opasne kemikalije, a sadrži tvari koje su opasne za zdravlje ljudi, imovinu i okoliš, ili za kemikalije, kod kojih propisi o sigurnosti na radu propisuju granične vrijednosti izlaganja na radnom mjestu,
 (b) ako se kemikalija stavlja u promet kao proizvod za opću uporabu, a u skladu s ovim Zakonom je označena kao opasna i navedena je uputa, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, imovina i okoliš,
(3) svakom korisniku na njegov zahtjev kod nabave biocidnih pripravaka.
Pravne ili fizičke osobe koje stavljaju u promet kemikaliju iz stavka 1. ovoga članka, moraju neprekidno pratiti promjene i nove spoznaje u vezi s kemikalijama koje stavljaju u promet i u skladu s time dopunjavati Sigurnosni list proizvoda. Kod svake promjene sigurnosnog lista proizvoda mora se o tome izvijestiti Ured, te svi dosadašnji korisnici, kojima su isporučili kemikaliju u posljednjih 12 mjeseci, prije promjene Sigurnosnog lista.
Sadržaj Sigurnosnog lista proizvoda propisuje ministar.
Članak 33.
Zabranjeno je oglašavanje kemikalija, koje imaju neko od svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona.
Način oglašavanja kemikalija iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar u suradnji ministra nadležnog za zdravstvo.
VII. OBAVEZA OBAVJEŠTAVANJA
Članak 34.
Podnositelj prijave mora redovito, najmanje jednom godišnje, proslijediti Uredu podatke u pisanom obliku o količinama prijavljenih novih tvari, koje je u proteklom razdoblju stavio u promet, o promjenama metoda za određivanje izloženosti ljudi, imovine i okoliša i druge propisane podatke te svaku promjenu podataka, na temelju kojih je tvar bila razvrstana, naročito o novim istraživanjima, o učincima djelovanja tvari na čovjeka, imovinu i okoliš.                             
Članak 35.
Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi ili stavlja u promet nove tvari, za koje sukladno članku 10. ovoga Zakona nije obvezna prijava, mora Uredu priložiti podatke.
Podatke iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravstvo.
Članak 36.
Ako količina prijavljene tvari, koju podnositelj prijave stavlja u promet, godišnje ili ukupno od početka stavljanja u promet, prijeđe granične količine, podnositelj prijave dužan je priložiti Uredu rezultate dodatnih ispitivanja.
Ured može uzeti u obzir ranije rezultate pokusa rađenih na kralježnjacima, za istu kemikaliju, ako se podnositelj prijave, koji je obavio pokuse za istu kemikaliju s time slaže.
Ukoliko podnositelj prijave ne priloži rezultate dodatnih ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka, Ured može privremeno zabraniti stavljanje tvari u promet.
Propise o graničnim količinama nove tvari, kojima se zahtijevaju dodatna ispitivanja, o vrsti, opsegu ispitivanja i o metodama za ispitivanje te uvjetima, pod kojim se mogu uporabiti podaci, izrađeni za istu svrhu od drugog podnositelja zahtjeva, donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivrede i šumarstva, i unutarnjih poslova i obrane.
Članak 37.
Pravna ili fizička osoba, koja proizvodi opasnu kemikaliju u Republici Hrvatskoj ili je uvozi u Republiku Hrvatsku, dužna je za svaku opasnu kemikaliju i za svaki opasni proizvod iz članka 4. ovoga Zakona priložiti Uredu podatke iz Sigurnosnog lista proizvoda, kemijski sastav opasne kemikalije ili opasnog proizvoda, i podatke o područjima uporabe. Podaci iz Sigurnosnog lista moraju biti dostavljeni Uredu najkasnije do prvog prepuštanja opasne kemikalije ili opasnog proizvoda trećemu, ili kod prvog uvoza opasne kemikalije u Republiku Hrvatsku, kemijski sastav opasne kemikalije i podaci o područjima uporabe, i to najkasnije do 31. ožujka sljedeće godine. Način prosljeđivanja i obnavljanja podataka donosi ministar.
Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka mora jedanput godišnje, a najkasnije do 31. ožujka sljedeće godine, u pisanom obliku Uredu dostaviti popis opasnih kemikalija i količina, te opasnih proizvoda iz članka 4. ovoga Zakona, koje su u protekloj godini bile proizvedene, odnosno uvezene u Republiku Hrvatsku.
Ured vodi podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka u posebnoj bazi podataka, koja je na raspolaganju samo ovlaštenim osobama, tijelima i ustanovama. Podaci se mogu upotrijebiti samo zbog potreba sigurnosti i zaštite zdravlja ljudi, imovine i okoliša.
Pored podataka iz stavka 1. ovoga članka moraju obveznici Uredu dati i podatke o postojećim tvarima, koje su u tom razdoblju proizveli ili uvezli, u količinama, koje propisuje ministar, u skladu s odlukama dobivenim na razini Europske unije. Ured može od obveznika zahtijevati i dodatna istraživanja i pokuse, ukoliko su oni značajni za dobivanje podataka, koji su važni za ocjenu određenih postojećih tvari.
 
Članak 38.
Na međunarodnoj razini Ured razmjenjuje podatke o prijavljenim novim tvarima s popisa ELINCS, podatke o postojećim tvarima s namjerom izrade procjene opasnosti i za pojedinačno razvrstavanje postojećih tvari iz popisa EINECS-a te podatke o biocidnim pripravcima, u svrhu stvaranja skupnih lista i drugih zahtijevanih podataka s područja tog zakona, u skladu s programima sudjelovanja i međunarodnim obvezama.
Popis EINECS-a donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivrede i šumarstva, unutarnjih poslova i obrane. 
Članak 39.
Detaljniji propis o postupcima obavještavanja i o sadržaju podataka iz članka 34., 37. i 38. ovoga Zakona, i načinu sakupljanja podataka za pojedine skupine kemikalija, donosi ministar.
Članak 40.
Pravna ili fizička osoba ima pravo označiti tajnost svojih podataka, koje Ured mora uzeti u obzir, osim u slučajevima kada je ugroženo zdravlje ljudi, imovina ili okoliš.
Među tajne podatke, odnosno poslovnu tajnu se ne ubrajaju podaci, koji su značajni za sigurnost ljudi, imovine i okoliša, kao:
– trgovačko ime tvari ili pripravka,
– ime proizvođača i prijavljivača,
– fizikalno-kemijska svojstva, svi mogući načini i postupci za sprečavanje štetnih učinaka tvari, odnosno za prevođenje tvari u bezopasne,
– sažetak rezultata toksikoloških i ekotoksikoloških ispitivanja,
– stupanj čistoće tvari i sadržaj opasnih dodatnih tvari, ako su opasne, i ako je to neophodno za razvrstavanje i označavanje tvari,
– preporuke o preventivnim mjerama tijekom uporabe i izvanrednim mjerama u slučaju nesreće,
– podatke iz Sigurnosnog lista,
– analitičke metode za određivanje izloženosti ljudi, gospodarskih dobara i okoliša.
Članak 41.
Podaci o kemikalijama, osim podataka iz članka 40. stavka 2. ovoga Zakona, koje je priložio prvi podnositelj prijave, mogu se koristiti i za druge podnositelje prijave na temelju pisane suglasnosti prvog podnositelja prijave.
Bez obzira na stavak 1. ovoga Zakona, podaci za biocidne pripravke se mogu koristiti poslije isteka određenog razdoblja, koje prema prirodi podataka nije kraće od 5 godina niti dulje od 15 godina, od dana kad su podaci bili prvi puta uporabljeni.
Rokove za uporabu podataka iz prijašnjeg stavka donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Članak 42.
Ministar nadležan za zdravstvo ovlašćuje određene ustanove iz područja zaštite zdravlja (u daljnjem tekstu: ovlaštene ustanove) za određene zadaće prema ovom Zakonu, za sakupljanje i stalnu izmjenu podataka o akutnom trovanju i drugim učincima kemikalija na zdravlje.
Popis ovlaštenih ustanova iz stavka 1. ovoga članka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Ovlaštene ustanove provode informacijsko-dokumentacijsku djelatnost, stalnu informacijsko-konzultacijsku djelatnost tijekom akutnih trovanja kemikalijama, vode registar trovanja, sudjeluju u stvaranju i nadzoru centralnih zaliha antidota u Republici Hrvatskoj, te izvršavaju druge zadaće u skladu s programom, koji su prihvatili u suglasnosti s ministrom nadležnim za zdravstvo.
Pravne i fizičke osobe koje obavljaju zdravstvenu djelatnost, dužne su ovlaštenim zavodima proslijediti propisane podatke.
Ministar nadležan za zdravstvo propisuje sadržaj i način davanja podataka ovlaštenim zavodima o kemikalijama od (f) do (n) članka 2. točke 8. ovoga Zakona i za registar trovanja na području Republike Hrvatske.
Ovlašteni zavodi dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 31. ožujka iduće godine proslijediti Uredu određene prikupljene podatke. Opseg i sadržaj tih podataka, te uvjete za iznimni zahtjev utvrđuje ministar u suradnji s ministrima nadležnim za zdravstvo i obranu.
Članak 43.
Osoba, koja je obvezna priložiti prijavnu dokumentaciju, dokaze o ispitivanjima i pokusima ili različita obavještenja, mora svu tu dokumentaciju ili dokaze čuvati i pohraniti do isteka roka od deset godina od prestanka proizvodnje ili stavljanja u promet opasne kemikalije.
VIII. PROIZVODNJA I PROMET S OPASNIM KEMIKALIJAMA
Članak 44.
Pravne i fizičke osobe koje proizvode ili stavljaju u promet opasne kemikalije brinu i stvaraju uvjete, kojima se smanjuje ili priječi opasnost za čovjeka i okoliš i postiže zamjena opasnih kemikalija manje opasnima.
Članak 45.
Pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj proizvode opasne kemikalije moraju ispunjavati uvjete, koje propisuje ovaj Zakon i imati dozvolu za obavljanje djelatnosti proizvodnje opasnih kemikalija.
Pravne i fizičke osobe, koje u Republici Hrvatskoj obavljaju promet opasnim kemikalijama, moraju ispunjavati uvjete koje propisuje ovaj Zakon i imati dozvolu za obavljanje djelatnosti prometa opasnih kemikalija.
Pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj rabe opasne kemikalije iz članka 2. točke 8. skupina (f) i (g) ovoga Zakona moraju ispunjavati uvjete, koje propisuje ovaj Zakon i imati dozvolu za njihovu uporabu.
Dozvole iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka izdaje Ured uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb, ministra nadležnog za zdravstvo i ministra obrane, ukoliko se radi o uporabi opasnih kemikalija za potrebe obrane.
Dozvole mogu biti stalne ili jednokratne. Postupak za dobivanje dozvole propisuje ministar.
Članak 46.
Odredbe članka 45. stavka 2. ovoga Zakona ne vrijede za pravne i fizičke osobe, koje obavljaju promet na malo s opasnim kemikalijama članka 2. točke 8. skupine (d, e, j, h i o), kao predmeta opće uporabe, osim ako se promet ovim robama ne uređuje na neki drugi način ili posebnim zakonom.
Odredbe članka 45. stavka 3. ovoga Zakona ne vrijede za znanstvenoistraživačke i nastavne ustanove, javne zavode i državna tijela, koji kemikalije koriste isključivo za svoju osnovnu djelatnost.
Ured vodi popis pravnih i fizičkih osoba, koje imaju dozvolu iz ovoga članka.
Članak 47.
 Pravne ili fizičke osobe koje proizvode ili obavljaju promet opasnim kemikalijama i koriste kemikalije iz članka 2. točke 8. skupine (f) i (g) ovoga Zakona moraju ispunjavati uvjete kako slijedi:
– da su registrirane za obavljanje tih djelatnosti,
– da su stručno osposobljeni u skladu s opsegom poslova, što znači da im djelatnici imaju stručno znanje neophodno za ispunjavanje uvjeta u skladu s ovim Zakonom,
– da provode posebne tehničke ili organizacijske mjere kod prometa ili uporabe posebnih skupina opasnih kemikalija, koje su potrebne radi sigurnosti ljudi, imovine i okoliša,
– da im nije oduzeta dozvola na temelju članka 46. podstavka 3. ovoga Zakona.
Podatke iz stavka 1. ovoga članka pravne i fizičke osobe dužne su dostaviti Uredu.
Posebne tehničke ili organizacijske mjere za promet ili uporabu posebnih skupina opasnih kemikalija propisuje ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb, gospodarstvo i obranu.
Članak 48.
Pravne ili fizičke osobe koje proizvode ili obavljaju promet opasnim kemikalijama ili ih rabe, moraju za provođenje ovoga Zakona zaposliti jednog ili više zaposlenika s najmanje visokom stručnom spremom, kemijskoga, farmaceutskoga, medicinskoga, veterinarskog ili sanitarno inženjerskog usmjerenja, te završenim stručnim osposobljavanjem i ispitom znanja i propisa, koji uređuju proizvodnju i promet kemikalijama.
Zaposlenik iz stavka 1. ovoga članka mora:
– poznavati proizvodni ili prodajni program pravne ili fizičke osobe, za koju obavlja dužnost savjetnika za kemikalije,
– poznavati zakonodavstvo i proizvođača upozoravati na zahtjeve i njegove obveze prema ovom Zakonu, u vezi s razvrstavanjem, pakiranjem i označavanjem opasnih kemikalija, prijavom novih tvari, postupanju s podacima o tvarima i pripravcima, zabranama i ograničenju prometa i uporabe određenih kemikalija,
– savjetovati poslodavca u drugim prilikama, koje su povezane s uvjetima za obavljanje djelatnosti na temelju ovoga Zakona i drugih zakona, koji uređuju proizvodnju i promet kemikalijama,
– zastupati poslodavca u upravnim postupcima pri Uredu,
– izmjenjivati podatke sa savjetnicima za kemikalije drugih pravnih i fizičkih osoba, koji proizvode opasne kemikalije ili ih stavljaju u promet.
Poslodavac mora zaposleniku iz stavka 1. ovoga članka omogućiti uredno obavljanje zadaća po ovom Zakonu, omogućiti mu pristup do svih potrebnih podataka, sve potrebne uvjete te osigurati potrebna materijalna i financijska sredstva.
Propis o sadržaju stručnog osposobljavanja te polaganju ispita iz propisa, koji uređuju proizvodnju i promet kemikalijama donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove te ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb i obranu.
Članak 49.
Zaposlenici, koji rukuju opasnim kemikalijama, moraju biti osposobljeni za rad s njima.
Pravne i fizičke osobe iz članka 45. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, sukladno s propisima, dužne su brinuti o stalnom osposobljavanju radnika, koji rukuju i rade s opasnim kemikalijama.
Sadržaj programa osposobljavanja za određene skupine kemikalija, o načinu osposobljavanja i provođenju pokusa, znanja radnika prema vrsti posla koji obavljaju, te o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe, koje provode osposobljavanje, propisuje ministar nadležan za rad i socijalnu skrb u suglasnosti s ministrima nadležnim za gospodarstvo, zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo, unutarnje poslove i obranu.
Članak 50.
Kada se kemikalije koje su svrstane u skupinu (g) članka 2. točke 8. ovoga Zakona, prodaju korisniku, koji nije pravna ili fizička osoba u smislu članka 2. točke 17. ovoga Zakona, korisnik mora kod preuzimanja kemikalije, priložiti važeći osobni dokument, a pravne i fizičke osobe koje obavljaju promet s kemikalijama, moraju svako takvo izdavanje kemikalija i evidentirati.
Obrazac mora sadržavati sljedeće podatke:
– podatak o kemikaliji (ime ili trgovački naziv, izdanu količinu, rok uporabe, ako je naveden),
– krajnju namjenu uporabe, kada ona nije vidljiva sama po sebi,
– podatke o korisniku (ime, prezime, godina rođenja, odnosno njegov JMBG, adresa),
– vlastoručni potpis osobe koja je kemikaliju preuzela, odnosno izdala.
Podaci iz evidencije se čuvaju kod pravnih i fizičkih osoba iz stavka 1. ovoga članka najmanje 5 godina i moraju se dostaviti na zahtjev Ureda.
Kemikalije iz stavka 1. ovoga članka zabranjeno je izdavati osobama mlađim od osamnaest godina.
Članak 51.
Proizvođači, pravne i fizičke osobe, koje stavljaju u promet kemikalije, moraju s otpadom postupati sukladno posebnim propisima koji određuju skupljanje, skladištenje, obrađivanje i odlaganje otpada.
Korisnici opasnih kemikalija moraju postupati s njihovim ostacima i ambalažom sukladno s propisima o rukovanju otpadom.
IX. ZAŠTITA ZDRAVLJA LJUDI, GOSPODARSKIH DOBARA I OKOLIŠA
Članak 52.
Ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove može zabraniti ili ograničiti promet ili uporabu opasnih kemikalija u Republici Hrvatskoj, čiji promet i uporabu uređuju propisi drugih država ili neki drugi međunarodni sporazumi.
Ako kemikalije, njihovi sastojci ili produkti razgradnje nepovoljno utječu na zdravlje ljudi, gospodarska dobra ili okoliš, neovisno jesu li zbog navedenih učinaka svrstane u skladu s člankom 2. točkom 8. ovoga Zakona kao opasne ili ne, ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo, unutarnje poslove i obranu, može odlučiti da li se takve kemikalije, ili proizvodi, koji ih sadrže, smiju stavljati u promet, odnosno pod kojim uvjetima ih se smije koristiti.
Članak 53.
Sredstva za zaštitu bilja, koja se stavljaju u promet u Republici Hrvatskoj, moraju biti registrirana u skladu s posebnim propisima.
Nadležno tijelo za registraciju sredstava za zaštitu bilja dostavlja Uredu podatke o registriranim sredstvima za zaštitu bilja i ocjenu utjecaja sredstava za zaštitu bilja na zdravlje ljudi, gospodarskih dobara i okoliš. Ocjena mora osim općih načela, voditi računa i o geografskim, gospodarskim i načelima zaštite okoliša te namjeni i načinu uporabe sredstava za zaštitu bilja.
Članak 54.
Ako postoji utemeljena sumnja da određena kemikalija uzrokuje teške ili nepopravljive posljedice za ljude, imovinu i okoliš, Vlada Republike Hrvatske, može na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo i zaštitu okoliša i prostornog uređenja, privremeno donijeti mjere zabrane ili ograničiti njezinu proizvodnju, promet ili uporabu, donijeti mjere usmjeravanja njezine proizvodnje, prometa ili uporabe, te donijeti druge mjere, kojima se ograničavaju ili smanjuju te posljedice na prihvatljivu razinu još i prije nego što su joj na raspolaganju potvrđeni znanstveni dokazi o učincima i djelovanju takve kemikalije.
Pri odlučivanju o mjerama iz prijašnjeg stavka Vlada Republike Hrvatske uzima u obzir ozbiljnost i težinu mogućih posljedica na zdravlje ljudi, gospodarska dobra i okoliš, mjere koje vrijede u sličnim slučajevima, sveukupne pozitivne i negativne učinke određenih mjera, kao i napredak znanstvenih spoznaja u vezi s učincima i djelovanjem kemikalija.
Članak 55.
Vlada Republike Hrvatske preispituje uvedene mjere iz članka 54. ovoga Zakona svaki put, kada su joj na raspolaganju nove spoznaje o kemikaliji, a najkasnije godinu dana po njihovom donošenju. Pri tom razmatra utemeljenost i učinak uvedenih mjera i donosi odluke o daljnjim mjerama.
Odluka može sadržavati djelomično ili potpuno ukidanje uvedenih mjera, njihovo produljenje ili uvođenje dodatnih mjera.
Članak 56.
Radi provođenja mjera, donesenih na temelju članka 52., 54. i 55. ovoga Zakona redovito se prati promet i uporaba kemikalija, kao i njihovih produkata razgradnje te njihov put u okolišu i živim organizmima (u daljnjem tekstu: monitoring). Monitoring koordinira Ured, provode ga ovlašteni zavodi, na temelju godišnjeg programa i plana, koji se radi u suglasnosti s ministrom.
Uvjete glede stručno-tehničke osposobljenosti zavoda za provođenje monitoringa iz prijašnjeg stavka propisuje ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove.
X. DOBRA LABORATORIJSKA PRAKSA (DLP)
Članak 57.
Neklinička ispitivanja tvari ili pripravaka, čiji rezultati omogućuju ocjenu njihove moguće opasnosti za ljude, gospodarska dobra i okoliš, koja se obavljaju tijekom postupka stavljanja u promet i uporabu, tijekom postupaka registracije, prijave ili obavještavanja, provode se u skladu sa standardima DLP.
Propis o standardima DLP i o pohrani (arhiviranju) dokumenata izdaje ministar u suradnji s ministrima nadležnim za zdravstvo, poljoprivredu i šumarstvo, zaštitu okoliša i prostorno uređenje i obranu.
Članak 58.
Podnositelj prijave ili obveznik, koji prosljeđuje Uredu rezultate nekliničkih ispitivanja, mora dokazati da su ta ispitivanja provedena sukladno standardima DLP. Dokazni materijal mora sadržavati:
1. DLP-uvjerenje o usklađivanju laboratorija s standardima DLP, koju je izdao Ured i
2. pisanu izjavu laboratorija, koji je proveo ispitivanja, da su ispitivanja provedena u skladu sa standardima DLP.
DLP-uvjerenje iz stavka 2. točke 1. ovoga članka odgovaraju i važeće su i DLP-uvjerenje drugih zemalja, s kojima Republika Hrvatska ima ugovorno međusobno priznavanje tog dokumenta.
Dokumentaciju vezanu uz DLP treba čuvati najmanje 2 godine nakon prestanka stavljanja u promet tvari ili pripravka.
Obavezu tog čuvanja, koja je u skladu sa standardima DLP, može se prenijeti predajom dokumentacije i pisanim sporazumom, na naručitelja nekliničkih ispitivanja tvari ili treću osobu, o čemu treba obavijestiti Ured.
Članak 59.
Ocjenjivanje ispitnog laboratorija da zadovoljava DLP, potvrđuje se DLP-uvjerenjem, u odnosu na dobru laboratorijsku praksu, na prijedlog stručnjaka, koje ovlasti ravnatelj Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (u daljnjem tekstu: ocjenjivači).
DLP-uvjerenje izdaje Ured.
Propis o ocjenjivanju ispitnog laboratorija iz stavka 1. ovoga članka za davanje ili oduzimanje DLP-uvjerenja, donosi ministar u suglasnosti s ministrima nadležnim za zdravstvo, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo, unutarnje poslove i obranu.
Troškove ocjenjivanja i dobivanja DLP-uvjerenja utvrđuje Ured.
Članak 60.
Ured prosljeđuje ministru godišnje izvješće o provođenju načela DLP u Republici Hrvatskoj za prošlu godinu do ožujka tekuće godine. Izvješće sadrži popis laboratorija koji su provodili pokuse i u kojima se provodio nadzor provođenja načela DLP, te sažetak rezultata provedenog nadzora.
Ured jednom godišnje u službenom glasilu Republike Hrvatske objavljuje popis laboratorija, koji su provodili pokuse u skladu s načelima DLP.
Ured brine o ispunjavanju obveza u vezi s provođenjem DLP, koje proizlaze iz međudržavnih, odnosno međunarodnih sporazuma.
XI. RAZMJENA PODATAKA I STRUČNO SAVJETOVANJE
Članak 61.
Za usklađivanje rada nadležnih ministarstava kod donošenja zakona i propisa, a u vezi s provođenjem nacionalne politike, programa i mjera na temelju ovoga Zakona i drugih propisa na području kemikalija, a s ciljem postizanja usklađenog i cjelovitog razvoja kemijske sigurnosti na državnoj razini, Vlada Republike Hrvatske osniva međuresorsko Povjerenstvo za sigurno gospodarenje kemikalijama.
Povjerenstvo brine za kemijsku sigurnost, za razmjenu informacija u vezi s kemijskom sigurnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini, predlaže rješenja i provodi aktivnosti u području kemijske sigurnosti.
Povjerenstvo čine predstavnici vladinih tijela, gospodarstva, društvenih djelatnosti, nevladinih organizacija i drugih interesnih skupina, koji djeluju na nekom od područja životnog vijeka kemikalija. Način rada ovoga Povjerenstva propisuje Vlada Republike Hrvatske.
Članak 62.
Za učinkovito i usklađeno provođenje nacionalne politike na području kemijske sigurnosti Sabor Republike Hrvatske donosi, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, nacionalni program kemijske sigurnosti.
Nacionalni program kemijske sigurnosti proizlazi iz procjene stanja i uočavanja ključnih problema, te srednjoročno i dugoročno određuje nacionalne i globalne strateške ciljeve i prioritetne zadaće na svim područjima kemijske sigurnosti. Programom se određuju rokovi i nositelji provođenja prihvaćenih ciljeva i način osiguranja financijskih sredstava. 
Članak 63.
Stručne savjete ministrima kod obavljanja poslova koji proizlaze iz ovoga Zakona daju ovlašteni zavodi i drugi vještaci.
Članak 64.
Ured je središte sakupljanja, pohrane i razmjene stručnih i administrativnih podataka, analitičke obrade podataka, i centar za pružanje informacija Vladi Republike Hrvatske i međunarodnim organizacijama, te središnji centar razmjene informacija o kemikalijama na nacionalnoj i međunarodnoj razini (informatička potpora).
Ured će biti u stalnoj elektronskoj vezi s tijelom nadležnim za interventno djelovanje u Republici Hrvatskoj, kako bi isti mogao koristiti podatke o kemikalijama, pohranjene u Uredu.
U informacijsku potporu na području opasnih kemikalija se uključuju sva nadležna ministarstva (uz ministarstvo gospodarstva, ministarstvo zdravstva, ministarstvo rada i socijalne skrbi, ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, ministarstvo unutarnjih poslova, ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i obrane), odnosno državna tijela, sa svojim bazama podataka, u skladu s programom informacijske potpore, koja uključuje i sistem razmjene informacija među nadležnim tijelima.
XII. TROŠKOVI
Članak 65.
Troškovi rada Ureda financiraju se iz državnog proračuna.
Ostvareni prihodi Ureda uplatit će se u državni proračun.
Svi poslovi, koje prema ovom Zakonu obavlja Ured naplaćuju se prema troškovniku kojeg donosi ministar.
Sukladno tome, trošak potrebnih istraživanja, skupljanje dokumentacije i postupak u vezi s prijavom nove tvari i o izuzecima (članak 10. i 11.), u vezi sa stavljanjem biocidnih pripravaka u promet (članak 16. do 24.), za izradu ocjene kemikalija (članak 25.), sakupljanja informacija u vezi s kemikalijama (članak 34., 35., 36. i 37.), u vezi s ocjenjivanjem laboratorija za DLP i izdavanjem DLP potvrda (članak 58. i 59.) plaća podnositelj prijave, odnosno obveznik.
Troškovi ovlaštenih ustanova u vezi s obavljanjem zadaća iz članka 42. ovoga Zakona naplaćuju se iz državnog proračuna, na osnovi programa rada i godišnjeg ugovora s nadležnim ministarstvom.
Troškovi Povjerenstva (članak 61.) i njegovih podkomisija i stručnih tijela za pružanje pomoći kod ocjenjivanja (članak 26.), te zavoda i vještaka iz članka 63. ovoga Zakona plaćaju se iz državnog proračuna, na temelju godišnjeg programa aktivnosti odobrenog od ministra.
XIII. URED ZA KEMIKALIJE
Članak 66.
Ured ima prema ovom Zakonu sljedeće ovlasti i zadaće:
a. prima, odnosno zahtijeva dokaze o svojstvima kemikalija u skladu s propisima (članak 10., 11., 20., 34., 35., 36. i 37.) i u skladu s propisima izdaje o tome potvrde (članak 13.),
b. registrira provođenje postupaka za ocjenjivanje kemikalija,
c. vodi popis prijavljenih tvari, popis biocidnih pripravaka i popis tvari, pripravaka i opasnih proizvoda, za koje je obavezno obavještavanje (članak 9., 10., 16. i 37.),
d. registrira izdavanje dozvole za promet i uporabu biocidnih pripravaka,
e. priređuje obavijesti za tijela i međunarodne organizacije, kojima je Republika Hrvatska obvezna pružiti te podatke u skladu s ovim Zakonom, a na temelju međunarodnih sporazuma (članak 38. i 60.),
f. prikuplja dokaze o ispunjavanju uvjeta za proizvodnju i promet opasnim kemikalijama, izdaje odredbe o ispunjavanju uvjeta, vodi popis pravnih i fizičkih osoba, koje ispunjavaju zahtjeve za proizvodnju, promet i uporabu opasnih kemikalija (članak 45. i 46.),
g. u sudjelovanju s nadležnim ministarstvima koordinira stručno osposobljavanje savjetnika za kemikalije i provodi druge vrste osposobljavanja, koje se temelje na ovom Zakonu (članak 47.),
h. prima i pohranjuje DLP dokumentaciju i izdaje DLP-uvjerenja te skrbi za DLP-ocjenjivanje (članak 58. i 59.),
i. vodi popis i jednom godišnje u službenom glasilu Republike Hrvatske objavljuje popis laboratorija, koji vrše pokuse u skladu s DLP (članak 60.),
j. surađuje sa Povjerenstvom (članak 61.) u području definiranja, pripreme i razmjene podataka o kemikalijama, s ciljem provođenja zadaća informacijske potpore,
k. daje određene informacije svim nadležnim organima i službama u području opasnih kemikalija koje trebaju za svoj rad, kao što su tijela državne statistike, carinski organi, tijela i službe za zaštitu na radu, jedinice zdravstvene zaštite, organi i službe za zaštitu okoliša i tijela za zaštitu i spašavanje i drugim zainteresiranim tijelima,
l. na zahtjev proizvođača ili uvoznika, koji iskaže potrebu za informacijom o određenoj kemikaliji, sukladno ovom Zakonu obvezno istu predočuje,
m. na zahtjev država uvoznica, u koje proizvođač, sa svojim sjedištem u Republici Hrvatskoj, namjerava izvoziti opasne tvari, mora obvezno pružiti tražene podatke,
n. sudjeluje u pripremi međunarodnih sporazuma, koje donosi Vlada Republike Hrvatske na području opasnih kemikalija, prije svega sporazuma na području međusobnog priznavanja podataka i sudjelovanja na području kemijske sigurnosti i brine za njihovo provođenje,
o. priprema stručnu građu za propise s područja opasnih kemikalija, koje propisuje Vlada Republike Hrvatske odnosno ministar, i brine se za njihovo provođenje,
p. evidentira promet sredstvima za zaštitu bilja, namijenjenim za uporabu u Republici Hrvatskoj,
q. koordinira redoviti monitoring prometa i uporabe kemikalija (članak 56.),
r. objedinjuje registar inspekcijskih nalaza,
s. obavlja druge zakonom određene zadaće,
t. utvrđuje troškove za obavljanje poslova iz svoje djelatnosti.
XIV. INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 67.
Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, obavljaju inspektori nadležnih ministarstava i inspektori Državnog inspektorata, svatko u okviru svojih nadležnosti.
Članak 68.
Uzorak kemikalije se uzima bez naknade njegove vrijednosti u skladu s propisima.
Analize uzoraka, koje uzimaju inspektori iz članka 67. ovoga Zakona, provode laboratoriji koji ispunjavaju potrebne uvjete.
Propis o uvjetima, koje moraju ispunjavati laboratoriji iz stavka 2. ovoga članka, donosi ministar uz suglasnost s ministrima nadležnim za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, zaštitu okoliša i prostornog uređenja, poljoprivredu i šumarstvo i unutarnje poslove.
Članak 69.
Pored ovlasti prema općim odredbama i po posebnom propisu o nadležnim inspekcijama, inspektor prema ovom Zakonu ima pravo i dužnost zabraniti ili zaustaviti promet s kemikalijom ako:
1. pravna ili fizička osoba daje u promet tvar ili pripravak, koji nisu bili prijavljeni u skladu s ovim Zakonom,
2. za opasnu kemikaliju nije bio izrađen Sigurnosni list,
3. pravna ili fizička osoba stavlja u promet kemikaliju, koja nije bila pravilno razvrstana u skladu s ovim Zakonom,
4. pravna ili fizička osoba stavlja u promet kemikaliju, koja nije bila pravilno označena u skladu s ovim Zakonom, i zbog propusta u poduzimanju tih mjera postoji neposredna opasnost za ljude, imovinu i okoliš.
XV. KAZNENE ODREDBE
Članak 70.
Novčanom kaznom od 15.000,00 do 600.000,00 kuna kažnjava se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba, koja učini prekršaj u vezi sa samostalnim obavljanjem djelatnosti, ako:
1. stavlja u promet novu tvar, a da je prethodno nije prijavila Uredu (članak 9. stavak 1.),
2. proizvodi, koristi ili stavlja u promet biocid, bez prethodno dobivene dozvole Ureda (članak 16.),
3. stavlja u promet ili koristi biocidne pripravke, koji su uvršteni kao vrlo otrovni, otrovni, kancerogeni, mutageni ili reproduktivno otrovni (članak 24.),
4. ne razvrsta kemikalije prema najvećem stupnju opasnosti, koju kemikalija predstavlja (članak 26. stavak 2.),
5. ne razvrsta kemikalije u skladu s propisanim kriterijima (članak 30.),
6. daje u promet kemikaliju, koja je: pakirana u ambalaži, koja ne zadovoljava mjerama sigurnosti zbog opasnih svojstava kemikalije, i njenoga predviđenog načina uporabe (članak 29.), nije pakirana u ambalažu na propisani način, tako da onemogućava otvaranje djeci (članak 29.) ili nije označena u skladu s propisanim kriterijima (članak 28.), pakirana je ili označena tako da može doći do zabune (članak 29.), nije opremljena s natpisom na hrvatskom jeziku (članak 29.),
7. nepravilno vrši označavanje kemikalije, označava je kao manje opasnu, ili navodi da je neopasna (članak 31.),
8. nije napravio Sigurnosni list ili je naveo krive podatke, ili ne daje Sigurnosni list na raspolaganje (članak 32.),
9. oglašava opasnu kemikaliju suprotno propisima (članak 33.),
10. stavlja u promet opasne kemikalije ili opasne proizvode iz članka 4. ovoga Zakona, bez da je Uredu priložila odgovarajuće propisane podatke (članak 37. stavak 1.),
11. proizvodi ili stavlja u promet kemikalije, bez ispunjavanja propisanih uvjeta (članak 45. i 47.),
12. izdaje osobi mlađoj od 18 godina kemikaliju, koja je prema članku 2. točki 8. ovoga Zakona razvrstana kao opasna u skupinu (f) ili (g), ili ako ne vodi propisanu evidenciju odnosno ne daje Uredu na raspolaganje sve podatke (članak 50.),
13. ne provodi propisane posebne preventivne i druge radnje za obavljanje liječničke pomoći kod možebitnih nesreća s kemikalijama (članak 52. stavak 1.),
14. ne pridržava se odluke o zabrani, odnosno ograničenju prometa ili uporabe opasnih kemikalija, koje mogu biti štetne za čovjeka, imovinu i okoliš, nalaze se na listi zabranjenih kemikalija, a njihovi metaboliti su toksični (članak 52. stavak 2., 3. i 4.),
15. proizvodi, stavlja u promet ili koristi kemikaliju, čija je proizvodnja, promet ili uporaba zabranjena, ili upotrebljava zabranjene proizvodne postupke, odnosno ne pridržava se njihovih ograničenja (članak 54.),
16. priloži lažni DLP dokaz ili DLP dokaz, koji je dobiven na prijevaran način (članak 58.).
Novčanom kaznom od najmanje 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba pravne osobe, ili odgovorna osoba kod privatnog poduzetnika, koja izvrši prekršaj iz prijašnjeg stavka.
XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 71.
Vlada Republike Hrvatske osnovat će Ured za kemikalije najkasnije u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Ured će započeti s radom danom primjene ovoga Zakona.
Članak 72.
Provedbeni propisi na temelju ovoga Zakona, donijet će se najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a primijenjivat će se najranije s danom 1. siječnja 2005.
Članak 73.
Tvari koje su bile u proizvodnji ili prometu u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, neovisno o tome jesu li prema ovom Zakonu nove ili postojeće, moraju se, u skladu sa zakonom prijaviti, odnosno dostaviti Uredu zahtijevane podatke, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana primjene ovoga Zakona.
Za sve pripravke na osnovi tvari iz stavka 1. ovoga članka, koje imaju neko od opasnih svojstava iz članka 2. točke 8. ovoga Zakona, prijavit će se Uredu, unutar roka iz stavka 1. ovoga članka, uz dostavu podataka iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 74.
Postojeće pravne i fizičke osobe koje proizvode i stavljaju u promet kemikalije dužne su uskladiti svoj rad s odredbama članka 45., 47. i 49. ovoga Zakona najkasnije u roku od tri mjeseca od dana primjene ovoga Zakona.
Članak 75.
S danom primjene ovoga Zakona ministar nadležan za zdravstvo, ovlastit će zdravstvene ustanove za obavljanje poslova iz članka 42. ovoga Zakona.
Članak 76.
Do stupanja na snagu provedbenih propisa koji se donose na temelju ovoga Zakona, primjenjuju se provedbeni propisi donijeti do dana primjene ovoga Zakona.
Članak 77.
Na pitanja iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, a koja su uređena drugim propisima, primjenjivat će se s danom 1. siječnja 2005. odredbe ovoga Zakona.
Članak 78.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počinje se primjenjivati 1. siječnja 2005.
Klasa: 541-01/03-01/01
Zagreb, 15. listopada 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
            Hrvatskoga sabora
            Zlatko Tomčić, v. r.

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o klasifikaciji neobrađenog drva

HRVATSKI SABOR
3131
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O KLASIFIKACIJI NEOBRAĐENOG DRVA
Proglašavam Zakon o klasifikaciji neobrađenog drva, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 8. prosinca 2004. godine. 
Broj: 01-081-04-3803/2
Zagreb, 14. prosinca 2004. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O KLASIFIKACIJI NEOBRAĐENOG DRVA
I.  OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom propisuje mjerenje i klasificiranje neobrađenog drva radi lakšeg praćenja proizvodnje, prodaje, potrošnje, kvalitete i cijene neobrađenog drva.
Članak 2.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »neobrađeno drvo« označava posječeno drvo, okresano i podrezano, bez kore ili s njom, piljeno poprečno ili cijepano,
2. »klasificiranje neobrađenog drva« označava postupak razvrstavanja neobrađenog drva prema kriterijima vrste i naziva, dimenzija ili kakvoće,
3. »klasificirano u RH« je oznaka koja se stavlja na neobrađeno drvo klasificirano u Republici Hrvatskoj i koja određuje da je neko neobrađeno drvo klasificirano u Republici Hrvatskoj,
4. »klasificirano u EU« je oznaka koju nosi neobrađeno drvo čija je klasifikacija provedena u nekoj od zemalja članica Europske unije.
II. KLASIFIKACIJA NEOBRAĐENOG DRVA
Članak 3.
Klasifikacija neobrađenog drva temelji se na vrsti, dimenzijama i kakvoći.
Neobrađeno drvo razvrstava se u trgovačke razrede.
Klasificirano neobrađeno drvo može se razvrstati u podrazrede.
Razvrstavanje drva iz stavka 2. i 3. ovoga članka propisat će ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: ministar).
Članak 4.
Klasificiranje i obilježavanje neobrađenog drva porijeklom iz Republike Hrvatske koje se stavlja u promet obavlja trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o.
Članak 5.
Način klasificiranja i obilježavanja neobrađenog drva propisat će ministar.
Članak 6.
Ministar može propisati obvezno klasificiranje neobrađenog drva za dio ili cjelokupnu proizvodnju neobrađenog drva u Republici Hrvatskoj.
Članak 7.
Neobrađeno drvo ne smije se stavljati u promet s oznakom »klasificirano u RH« ako nije klasificirano i označeno u skladu s propisima donesenima na temelju ovoga Zakona.
Članak 8.
Neobrađeno drvo koje se uvozi u Republiku Hrvatsku iz zemalja članica Europske unije nije potrebno klasificirati prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona ukoliko je ono klasificirano prema propisima zemlje izvoznice.
Članak 9.
Neobrađeno drvo koje se uvozi u Republiku Hrvatsku iz zemalja nečlanica Europske unije nije potrebno klasificirati prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona ukoliko je ono klasificirano prema propisima zemlje iz koje se uvozi.
III. INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 10.
Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donijetih na temelju njega obavljaju šumarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: šumarska inspekcija) i Državni inspektorat.
Inspekcijske poslove sukladno ovome Zakonu obavlja šumarska inspekcija prema odredbama Zakona o šumama.
Inspekcijske poslove u prometu drvom sukladno ovome Zakonu obavljaju gospodarski inspektori Državnog inspektorata.
IV. KAZNENE ODREDBE
Članak 11.
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
– (1) ako stavlja u promet ili uvozi neobrađeno drvo s oznakom »klasificirano u RH« a nije klasificirano u skladu s propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (članak 7.),  
– (2) ako uvozi ili stavlja u promet neobrađeno drvo s oznakom »klasificirano u EU« a nije klasificirano prema pravilima klasificiranja u EU (članak 8.),
– (3) ako ne primjenjuje obvezno klasificiranje neobrađenog drva (članak 6.),
– (4) ako nepotpuno ili pogrešno primjenjuje obavezno klasificiranje neobrađenog drva,
– (5) ako ne primjenjuje razvrstavanje neobrađenog drva,
– (6) ako nepotpuno ili pogrešno primjenjuje razvrstavanje drva u trgovačke razrede ili podrazrede ako su propisani,
– (7) ako u cijelosti ili djelimično, primjenjuje ili koristi klasifikaciju propisanu na temelju ovoga Zakona na neobrađeno drvo koje nije u cijelosti ili djelomično klasificirano u skladu s propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.
IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 12.
Propise na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će ministar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 13.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 310-20/04-01/01
Zagreb, 8. prosinca 2004.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o knjižnicama

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O KNJIŽNICAMA 
Proglašavam Zakon o knjižnicama, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 19. rujna 1997. 
Broj: 081-97-1510/1
Zagreb, 29. rujna 1997. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON 
O KNJIŽNICAMA 
I. OPĆE ODREDBE 
Članak 1. 
Ovim se Zakonom uređuje knjižnična djelatnost, uvjeti i način njezina obavljanja, ustrojstvo i način rada knjižnica, knjižnična građa, te pravni položaj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. 
Članak 2. 
Knjižnična je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku. 
Članak 3. 
Knjižnična se djelatnost obavlja kao javna služba. 
Knjižničnu djelatnost obavljaju knjižnice. 
Članak 4. 
Knjižnice se osnivaju kao javne ustanove ili kao ustanove (u daljnjem tekstu: samostalne knjižnice). 
Pod uvjetima propisanim ovim Zakonom knjižničnu djelatnost mogu obavljati ustanove i druge pravne osobe, pri čemu se radi obavljanja knjižnične djelatnosti moraju ustanoviti posebne ustrojbene jedinice ovih ustanova i drugih pravnih osoba (u daljnjem tekstu: knjižnice u sustavu). 
Članak 5. 
Samostalne knjižnice kao javne ustanove mogu osnovati Republika Hrvatska, županije, Grad Zagreb, gradovi i općine. 
Samostalne knjižnice mogu osnovati i druge domaće pravne i fizičke osobe. 
Više osnivača može zajednički osnovati samostalnu knjižnicu, a međusobna prava i obveze uređuju ugovorom. 
Članak 6. 
Knjižnična djelatnost obuhvaća osobito: 
- nabavu knjižnične građe, 
- stručnu obradu, čuvanje i zaštitu knjižnične građe, te provođenje mjere zaštite knjižnične građe koja je kulturno dobro, 
- izradu biltena, kataloga, bibliografija i drugih informacijskih pomagala, 
- sudjelovanje u izradi skupnih kataloga i baza podataka, 
- omogućavanje pristupačnosti knjižnične građe i informacija korisnicima prema njihovim potrebama i zahtjevima, 
- osiguravanje korištenja i posudbe knjižnične građe, te protok informacija, 
- poticanje i pomoć korisnicima pri izboru i korištenju knjižnične građe, informacijskih pomagala i izvora, te 
- vođenje dokumentacije o građi i korisnicima. 
Članak 7. 
Knjižničnu građu čini svaki jezični, slikovni i zvučni dokument na lako prenosivom materijalu ili u elektronički čitljivom obliku informacijskoga, umjetničkoga, znanstvenoga ili stručnog sadržaja, proizveden u više primjeraka i namijenjen javnosti, kao i rukopisi, što sve knjižnica drži u svojem knjižničnom fondu i stavlja na raspolaganje korisnicima. 
Knjižničnom građom smatraju se igre, igračke i sl., ako su dio knjižničnog fonda. 
II. VRSTE, OSNIVANJE I 
PRESTANAK KNJIŽNICA 
Članak 8. 
Prema namjeni i sadržaju knjižničnog fonda vrste knjižnica su: nacionalna, narodna, školska, sveučilišna, visokoškolska, općeznanstvena te specijalna. 
Pojedine knjižnice mogu prema potrebi obavljati poslove i zadatke više vrsta knjižnica. 
Knjižnice svoju djelatnost obavljaju prema standardima kojima se uređuju poslovi, te kadrovski i tehnički uvjeti svojstveni pojedinim vrstama knjižnica. 
Standarde za pojedine vrste knjižnica na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća propisuju: 
- ministar kulture za narodne knjižnice, 
- ministar prosvjete i športa za školske knjižnice, 
- ministar znanosti i tehnologije za sveučilišne, visokoškolske i općeznanstvene knjižnice, a 
- za specijalne knjižnice ministar nadležan prema području djelatnosti knjižnice. 
Članak 9. 
Općine i gradovi dužni su osnovati narodnu knjižnicu kao javnu ustanovu, osim u slučaju kada djelatnost narodne knjižnice već ne obavlja koja sveučilišna ili općeznanstvena knjižnica na njihovu području. 
Općina ili grad može obavljanje djelatnosti narodne knjižnice posebnim ugovorom povjeriti narodnoj knjižnici u drugoj općini ili gradu. 
Školske, visokoškolske i sveučilišne knjižnice dužni su osnovati osnivači škola, visokih učilišta i znanstvenih instituta u sastavu tih ustanova. 
Članak 10. 
Knjižnica se može osnovati ako su, pored općih uvjeta propisanih Zakonom o ustanovama, osigurani: 
- knjižnična građa, 
- stručno osoblje, te 
- prostor, oprema i sredstva za rad knjižnice. 
Postojanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje i o tome daje potvrdu osnivaču županijski ured nadležan za kulturu županije na čijem se području knjižnica osniva, odnosno gradski ured za kulturu Grada Zagreba, na temelju izvješća knjižnice koja obavlja matičnu djelatnost, najkasnije u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva. 
Osnivač je dužan pribaviti potvrdu iz stavka 2. ovoga članka prije traženja ocjene sukladnosti akta o osnivanju knjižnice sa zakonom, odnosno prije traženja upisa u sudski registar ustanova. 
Članak 11. 
Ministarstvo kulture vodi upisnik o knjižnicama i knjižnicama u sastavu. 
Ministar kulture propisuje sadržaj upisnika iz stavka 1. ovoga članka i rokove za dostavljanje podataka radi upisa. 
Članak 12. 
Knjižnice prestaju sukladno odredbama Zakona o ustanovama. 
Odluka o prestanku i statusnim promjenama samostalnih knjižnica kao javnih ustanova i knjižnica u sastavu javnih ustanova i tijela državne vlasti, može se donijeti samo uz prethodnu suglasnost ministra kulture, odnosno ministra znanosti i tehnologije za sveučilišne, visokoškolske i općeznanstvene knjižnice, odnosno ministra prosvjete za školske knjižnice. 
Članak 13. 
Odluka o prestanku i statusnim promjenama knjižnice mora sadržavati i odredbe o zaštiti i smještaju knjižnične građe na temelju mišljenja knjižnice koja obavlja matičnu djelatnost. 
III. NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA 
Članak 14. 
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu je javna ustanova od nacionalnog značenja koja obavlja knjižničnu i informacijsku djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske i središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu kao i znanstveno-istraživačku i razvojnu djelatnost radi unapređivanja hrvatskog knjižničarstva te izgradnje i razvoja hrvatskoga knjižničnog sustava. 
Osnivač Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu je Republika Hrvatska. Prava i dužnosti osnivača obavlja Vlada Republike Hrvatske. 
Članak 15. 
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu središte je hrvatskoga knjižničnog sustava i osobito: 
- izrađuje i organizira hrvatsku nacionalnu zbirku knjižnične građe i usklađuje nabavu inozemne znanstvene literature na nacionalnoj razini i na razini Sveučilišta u Zagrebu, 
- obavlja djelatnost nacionalnoga bibliografskog ureda, 
- čuva i obnavlja knjižničnu građu u skladu s međunarodnim programom, 
- daje mišljenje o knjižničnoj građi koja ima svojstvo kulturnog dobra, te provodi i potiče mjere zaštite takve građe, 
- promiče hrvatsku knjigu i druge publikacije, 
- obavlja bibliografsku i informacijsku djelatnost u sklopu međunarodnih programa Univerzalne bibliografske kontrole, Opće dostupnosti publikacija i Općeg protoka podataka i telekomunikacija, a napose obrađuje tekuću bibliografiju, 
- obavlja znanstvena istraživanja na području knjižnične i informacijske znanosti, 
- obavlja izdavačku, izložbenu i promotivnu djelatnost, i 
- obavlja druge zadaće predviđene ovim Zakonom i njezinim statutom. 
Članak 16. 
Način rada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pobliže se uređuje njezinim statutom, pravilnikom o unutarnjem ustroju i načinu rada, te drugim općim aktima ove knjižnice. 
Članak 17. 
Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu upravlja upravno vijeće. 
Upravno vijeće ima devet članova od kojih po tri imenuju ministar kulture i ministar znanosti i tehnologije, a tri bira stručno vijeće ove knjižnice iz reda svojih zaposlenika. 
Članak 18. 
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ima glavnog ravnatelja te ravnatelja Razdjela nacionalne knjižnice i ravnatelja Razdjela sveučilišne knjižnice. 
Glavnog ravnatelja imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog ministra kulture i ministra znanosti i tehnologije, a ravnatelje razdjela imenuje i razrješuje upravno vijeće. 
Glavni ravnatelj i ravnatelj razdjela imenuju se na temelju javnog natječaja na vrijeme od četiri godine. Natječaj raspisuje i provodi upravno vijeće. 
Za glavnog ravnatelja može se imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu i koja je objavila istaknute stručne ili znanstvene radove. Za ravnatelja razdjela može se imenovati osoba koja ispunjava uvjete za diplomiranog knjižničara propisane člankom 34. stavkom 4. ovoga Zakona. 
Statutom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu propisuju se postupak, a mogu se propisati i posebni uvjeti za imenovanje glavnog ravnatelja te ravnatelje razdjela. 
Članak 19. 
Sredstva za rad Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu osiguravaju se iz državnog proračuna, iz vlastitih prihoda, od zaklada, od sponzora, darovima i na drugi način u skladu sa zakonom. 
Članak 20. 
Stručni nadzor nad radom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obavlja Hrvatsko knjižnično vijeće. 
Nadzor nad zakonitošću rada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obavlja Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i tehnologije. 
Članak 21. 
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, ako odredbama članka 14. do 20. ovoga Zakona nije što drukčije propisano. 
IV. USTROJSTVO I UPRAVLJANJE KNJIŽNICAMA 
Članak 22. 
Ustrojstvo i upravljanje knjižnicama pobliže se uređuje statutom i drugim općim aktima knjižnica, odnosno pravnih osoba u čijem su sastavu, a u skladu sa zakonom i aktom o osnivanju. 
Članak 23. 
Samostalnom knjižnicom upravlja upravno vijeće. 
Upravno vijeće samostalne knjižnice ima 3 ili 5 članova, od kojih većinu imenuje osnivač, a ostale bira stručno osoblje knjižnice iz svojih redova. Broj članova upravnog vijeća, način njihova izbora, mandat, donošenje odluka i druga pitanja u svezi s radom upravnog vijeća uređuju se aktom o osnivanju i statutom knjižnice. 
Samostalnom knjižnicom koja ima do 5 zaposlenih upravlja ravnatelj. 
Članak 24. 
Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja donosi programe rada i razvitka knjižnice, nadzire njihovo izvršavanje, odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu, donosi statut i druge opće akte, utvrđuje način i uvjete korištenja knjižnične građe, odlučuje o promjenama u organiziranju rada knjižnice, te obavlja druge poslove određene zakonom, aktom o osnivanju i statutom. 
Članak 25. 
Ravnatelj samostalne knjižnice organizira i vodi rad i poslovanje knjižnice, predlaže plan i program rada, predstavlja i zastupa knjižnicu u pravnom prometu i pred tijelima državne vlasti te obavlja sve druge poslove predviđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom. 
Članak 26. 
Ravnatelja samostalne narodne knjižnice imenuje i razrješuje osnivač na prijedlog upravnog vijeća, a uz naknadnu potvrdu ministra kulture. 
Ravnatelja samostalne narodne knjižnice koja ima do 5 zaposlenih imenuje i razrješuje osnivač uz naknadnu potvrdu ministra kulture. 
Ako ministar kulture ne potvrdi akt o imenovanju ili razrješenju ravnatelja i ne dostavi ga osnivaču u roku od dva mjeseca računajući od dana dostave tog akta ministru, smatrat će se da je akt o imenovanju ili razrješenju ravnatelja samostalne knjižnice potvrđen. 
Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, za imenovanje i razrješenje ravnatelja samostalnih knjižnica koje osnivaju osobe iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, nije potrebna naknadna potvrda ministra kulture. 
Članak 27. 
Javni natječaj za imenovanje ravnatelja samostalne knjižnice raspisuje i provodi upravno vijeće samostalne knjižnice, osim u slučaju iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, kada javni natječaj raspisuje i provodi osnivač. 
Ravnateljem samostalne knjižnice može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za diplomiranog knjižničara propisane člankom 34. stavkom 4. ovoga Zakona. 
Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, za ravnatelja samostalne knjižnice može se imenovati i osoba koja ima višu stručnu spremu, ako se na ponovljeni natječaj ne javi osoba koja ima uvjete iz stavka 2. ovoga članka. 
Ravnatelj samostalne knjižnice imenuje se na četiri godine i može biti ponovno imenovan. 
Statutom samostalne knjižnice propisuje se postupak a mogu se propisati i posebni uvjeti za imenovanje ravnatelja samostalne knjižnice. 
Članak 28. 
Ustrojstvo knjižnice u sastavu uređuje se statutom, odnosno drugim aktom pravne osobe unutar koje se knjižnica nalazi i pravilnikom o radu knjižnice. 
Knjižnica u sastavu ima voditelja i knjižnični odbor sastavljen od djelatnika knjižnice i pravne osobe u čijem je sastavu. Voditelj knjižnice član je knjižničnog odbora i upravnog tijela pravne osobe u čijem je sastavu knjižnica. 
Sastav, zadaće i način rada knjižničnog odbora pobliže se uređuju pravilnikom o radu knjižnice. 
Voditelja knjižnice u sastavu imenuje i razrješuje tijelo upravljanja pravne osobe u sastavu koje je knjižnica i on mora ispunjavati iste uvjete kao i ravnatelj samostalne knjižnice. 
V. SREDSTVA ZA RAD KNJIŽNICA 
Članak 29. 
Sredstva za rad samostalnih knjižnica, odnosno knjižnica u sastavu osigurava osnivač. 
Za posebne programe knjižnica sredstva osiguravaju njihovi osnivači, županije, odnosno Grad Zagreb, gradovi ili općine na području kojih se takav program ostvaruje, ministarstva u čijem je djelokrugu program koji se ostvaruje, kao i druge pravne i fizičke osobe. 
Sredstva za obavljanje posebnih zadaća u sklopu hrvatskog knjižničnog sustava osiguravaju se iz državnog proračuna putem Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti i tehnologije i Ministarstva prosvjete i športa. 
VI. KNJIŽNIČNI SUSTAV 
Članak 30. 
U obavljanju svoje djelatnosti knjižnice u Republici Hrvatskoj međusobno surađuju i povezuju se unutar hrvatskoga knjižničnog sustava. 
Knjižnice se povezuju u sustav sukladno potrebama korisnika na određenom području, potrebama sveučilišta i određenog znanstvenog područja, a na temelju načela: 
- usklađivanja planova i programa rada i razvitka knjižnica, 
- standardizacije postupka u obradi i protoku građe i informacija, 
- izgrađivanja skupnih kataloga i baza podataka, te 
- svekolikog zajedničkog razvitka. 
Članak 31. 
Radi trajnoga i sustavno organiziranog rada na razvitku i unapređivanju knjižničarstva, određene knjižnice obavljaju i poslove matične djelatnosti za više knjižnica određenog područja ili za pojedinu vrstu knjižnica (u daljnjem tekstu: matične knjižnice). 
Matična djelatnost obuhvaća osobito poslove: 
- stručnog nadzora nad radom knjižnica, 
- stručnog osposobljavanja i usavršavanja knjižničnog osoblja, 
- stručno-savjetodavne pomoći knjižnicama, 
- koordinacije rada knjižnica, te 
- unapređivanja stručnog rada u knjižnicama. 
Ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća donosi pravilnik o matičnoj djelatnosti kojim se utvrđuje i sustav matičnih knjižnica. 
Sredstva za obavljanje poslova matične djelatnosti osiguravaju se u državnom proračunu. 
VII. HRVATSKO KNJIŽNIČKO VIJEĆE 
Članak 32. 
Pri Ministarstvu kulture osniva se Hrvatsko knjižničko vijeće kao stručno i savjetodavno tijelo. 
Hrvatsko knjižnično vijeće: 
- razmatra stanje knijžničarstva u Republici Hrvatskoj, te predlaže i potiče donošenje mjera za unapređivanje knjižničarstva, 
- potiče donošenje i promjenu propisa u području knjižničarstva, 
- predlaže standarde za pojedine vrste knjižnica, 
- predlaže mjere za zaštitu knjižnične građe, 
- predlaže program izgradnje i razvitka hrvatskoga knjižničnog sustava, 
- predlaže sustav matičnih knjižnica, 
- predlaže pravilnik o polaganju i program stručnih ispita knjižničnog osoblja, te članove ispitnog povjerenstva, 
- predlaže dodjeljivanje zvanja višeg knjižničara i knjižničarskog savjetnika na prijedlog stručnog povjerenstva koje u tu svrhu imenuje, te 
- obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom. 
Članak 33. 
Hrvatsko knjižnično vijeće ima sedam članova. 
Po jednog člana imenuju: 
- ministar kulture, 
- ministar prosvjete i športa, 
- ministar znanosti i tehnologije, te 
- Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske. 
Tri člana imenuje Hrvatsko knjižnično društvo. 
Članovi Vijeća imenuju se na četiri godine i biraju predsjednika iz svojih redova. 
Sredstva za rad Hrvatskoga knjižničnog vijeća osiguravaju se u državnom proračunu. 
Hrvatsko knjižnično vijeće donosi poslovnik o svojem radu. 
VIII. KNJIŽNIČNO OSOBLJE 
Članak 34. 
Stručne poslove u knjižnicama, samostalnima i sastavu, obavljaju pomoćni knjižničari, knjižničari, diplomirani knjižničari, viši knjižničari i knjižničarski savjetnici. 
Poslove pomoćnog knjižničara može obavljati osoba koja ima završenu srednju školu i položen stručni ispit za pomoćnog knjižničara. 
Poslove knjižničara može obavljati osoba koja ima završenu višu školu i položen stručni ispit za knjižničara. 
Poslove diplomiranog knjižničara može obavljati osoba koja ima završen studij knjižničarstva, odnosno završen drugi visokoškolski studij uz dopunski studij knjižničarstva, te položen stručni ispit za diplomiranog knjižničara. 
Članak 35. 
Osobe koje se zapošljavaju u knjižnici na radnim mjestima pomoćnog knjižničara i knjižničara bez položenoga stručnog ispita dužne su ga položiti u roku od 2 godine od dana zapošljavanja. 
Osobe s visokom stručnom spremom koje se zapošljavaju u knjižnici na radnom mjestu diplomiranog knjižničara bez uvjeta propisanih člankom 34. stavkom 4. ovoga Zakona dužne su steći propisanu spremu i položiti stručni ispit u roku od 5 godina od dana zapošljavanja. 
Stručni ispiti iz članka 34. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona polažu se pred ispitnim povjerenstvom Hrvatskoga knjižničnog vijeća prema pravilniku o polaganju stručnih ispita i programu što ih na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća donosi ministar kulture. 
Članak 36. 
Zvanje višeg knjižničara može steći osoba koja je nakon položenog stručnog ispita za diplomiranog knjižničara najmanje pet godina obavljala poslove diplomiranog knjižničara i u tom razdoblju dala vrijedan stručni doprinos, te objavila zapažene stručne radove iz knjižničarstva. 
Zvanje knjižničarskog savjetnika može steći osoba čija stručnost jamči da može obavljati najsloženije poslove knjižničarske struke, uz uvjet da je nakon stjecanja zvanja višeg knjižničara najmanje pet godina radila u struci, te da je u tom razdoblju bila zapažena po objavljenim znanstvenim i stručnim radovima. 
Zvanja iz stavka 1. i 2. ovoga članka podjeljuje Ministarstvo kulture na prijedlog Hrvatskog knjižničnog vijeća. 
IX. OBVEZNI PRIMJERAK 
Članak 37. 
Pravna ili fizička osoba koja izdaje ili proizvodi građu iz članka 38. ovoga Zakona namijenjenu javnosti, dužna je od te građe besplatno i o svom trošku, a najkasnije u roku od 30 dana po završetku tiskanja, umnažanja ili proizvodnje, dostaviti Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu osam obveznih primjeraka, od kojih Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zadržava dva, a po jedan primjerak dostavlja sveučilišnim knjižnicama u Splitu, Rijeci, Puli i Osijeku, kao i u Mostaru te općeznanstvenim knjižnicama u Dubrovniku i Zadru. 
Svaki naknadnik dužan je u roku iz stavka 1. ovoga članka dostaviti još po jedan primjerak građe matičnoj knjižnici na području županije na kojoj je njegovo sjedište radi stvaranja zavičajne zbirke. Tiskar s područja jedne županije koji tiska za nakladnika iz druge županije dužan je u istom roku jedan primjerak dostaviti matičnoj knjižnici na području županije na kojoj je njegovo sjedište. 
Za tiskanu ili umnoženu, odnosno proizvedenu građu izdanu na više jezika ili raznim pismima, ili u više izdanja, obvezni se primjerci dostavljaju posebno na svakom jeziku, na svakom pismu, za svako novo izdanje. 
Novim izdanjem u smislu stavka 3. ovoga članka smatra se izdanje koje se stavlja u promet s promijenjenom naslovnom stranicom, novim omotom, dopunjenim ili promijenjenim tekstom, novim slikama, tablicama i sličnim promjenama. 
Članak 38. 
Pod obveznim primjerkom u smislu članka 37. ovoga Zakona, bez obzira jesu li namijenjeni prodaji, odnosno besplatnom raspačavanju, podrazumijevaju se tiskovine: knjige, brošure, skripta, posebni otisci, časopisi, novine, magazini, bilteni, zemljopisne i druge karte, reprodukcije slikovnih umjetničkih djela, muzikalije, katalozi, kalendari, kazališni i drugi programi, te njihovi dodaci u tiskanom, audiovizualnom i elektroničkom obliku, plakati, letci, kratki oglasi i priopćenja, razglednice, službene i trgovačke tiskanice; audiovizualna građa: gramofonske ploče, audio i video kasete, magnetofonske vrpce, snimljeni mikrofilmovi i kompakt diskovi; te elektroničke publikacije: kompaktni diskovi, magnetske vrpce, diskete, baze podataka i on-line publikacije. 
Članak 39. 
Svi nakladnici službenih publikacija dužni su besplatno i o svom trošku dostaviti Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i dva dodatna primjerka, te Hrvatskoj informacijsko-dokumentacijskoj referalnoj agenciji (HIDRA-i) jedan primjerak svojih izdanja. 
Nakladnici službenih publikacija županija, Grada Zagreba, gradova i općina dužni su dostaviti jedan primjerak tih publikacija matičnoj knjižnici na području županije na kojoj imaju sjedište, odnosno Grada Zagreba, a nakladnici službenih publikacija gradova i općina i narodnoj knjižnici koje su osnivači. 
Službenim publikacijama u smislu ovoga Zakona smatraju se one publikacije što ih izdaju tijela državne vlasti, odnosno tijela lokalne samouprave i tijela lokalne samouprave i uprave kao svoja službena izdanja. 
Članak 40. 
Nakladnik iznimno vrijednog i skupog izdanja (bibliofilska izdanja, grafičke mape i sl.) dužan je dostaviti po jedan primjerak tekstualnog dijela Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. 
Članak 41. 
Obvezni primjerci moraju biti ispravni i u stanju u kojem će biti raspačavani. 
Članak 42. 
Svi nakladnici, tiskari i proizvođači audiovizualne građe i elektroničkih publikacija u Republici Hrvatskoj, dužni su posljednjeg dana u tekućem mjesecu dostaviti Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu izvješće o cjelokupnoj izdanoj, tiskanoj, odnosno proizvedenoj građi tijekom prethodnog mjeseca u dva primjerka. 
Članak 43. 
Tiskovine povjerljivog sadržaja izuzete su od obveze dostavljanja, ali su njihovi naručitelji dužni trajno ih čuvati najmanje u dva primjerka. 
Dostavljene obvezne primjerke kojih je raspačavanje naknadno zabranjeno knjižnice su dužne čuvati. 
Članak 44. 
Postupanje s obveznim primjerkom i posebne mjere njegove zaštite i čuvanja propisuje ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća. 
X. ZAŠTITA KNJIŽNIČNE GRAĐE 
Članak 45. 
Knjižnice su dužne poduzimati mjere za zaštitu i čuvanje knjižnične građe prema pravilniku o zaštiti knjižnične građe, što ga na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća donosi ministar kulture. 
Na jedinstvene i rijetke primjerke knjiga, zbirke knjiga, rukopise i drugu knjižničnu građu koja ima obilježja kulturnog dobra, odnosno koja je od posebnog značenja ili vrijednosti, primjenjuju se i propisi o zaštiti kulturnih dobara te se ta građa može koristiti samo pod posebnim uvjetima. 
Uvjete korištenja knjižnične građe, knjižnice uređuju svojim općim aktom. 
Članak 46. 
Knjižnice su dužne redovito u postupku revizije izlučivati zastarjelu, dotrajalu ili uništenu građu, osim građe iz članka 45. stavka 2. ovoga Zakona. 
Postupak i rokovi revizije uređuju se pravilnikom o reviziji i otpisu knjižnižne građe, što ga na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća donosi ministar kulture. 
XI. NADZOR NAD RADOM KNJIŽNICA 
Članak 47. 
Stručni nadzor nad radom knjižnica obavljaju matične knjižnice na način propisan pravilnikom o matičnoj djelatnosti. 
Stručni nadzor nad radom matičnih knjižnica i općeznanstvenih knjižnica obavlja Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. 
Članak 48. 
Nadzor nad zakonitošću rada knjižnica, osim knjižnica iz članka 20. i 49. ovoga Zakona, obavljaju županijski uredi nadležni za kulturu županija na području kojih je sjedište knjižnice, odnosno gradski ured za kulturu Grada Zagreba. 
Ako upravno tijelo iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da je statut samostalne knjižnice ili pravilnik o radu knjižnice u sastavu protivan ovome Zakonu ili drugim propisima, zatražit će od knjižnice da ga u roku od mjesec dana uskladi. 
Ako knjižnica u roku iz stavka 2. ovoga članka ne uskladi statut ili pravilnik o radu upravno tijelo iz stavka 1. ovoga članka obustavit će njihovu daljnju primjenu i o tome u roku od osam dana izvijestiti Ministarstvo kulture s prijedlogom za poništenje odnosno ukidanje ovih akata ili pojedinih njihovih odredaba. 
Rješenje o prijedlogu za poništenje ili ukidanje Ministarstvo kulture dužno je donijeti u roku od 60 dana. 
Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka žalba nije dopuštena već se može pokrenuti upravni spor. 
Upravno tijelo iz stavka 1. ovoga članka stalno prati ispunjava li knjižnica uvjete utvrđene odredbom članka 10. stavka 1. ovoga Zakona te utvrdi li da knjižnica više ne ispunjava koji od tih uvjeta zatražit će od osnivača knjižnice da udovolji propisanim uvjetima u roku od šest mjeseci. 
Ako osnivač u roku iz stavka 6. ovoga članka ne udovolji zahtjevu i ne ispuni propisane uvjete upravno tijelo iz stavka 1. ovoga članka zabranit će daljnji rad knjižnici i o tome izvijestiti Ministarstvo kulture. 
Članak 49. 
Nadzor nad zakonitošću rada sveučilišnih i općeznanstvenih knjižnica obavlja Ministarstvo znanosti i tehnologije. 
Nadzor nad zakonitošću rada školskih knjižnica u sastavu školskih ustanova, obavlja Ministarstvo prosvjete i športa. 
XII. KAZNENE ODREDBE 
Članak 50. 
Novčanom kaznom od 4.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička ili pravna osoba koja izdaje, tiska ili proizvodi građu navedenu u članku 38. ovoga Zakona ako ne udovolji obvezi dostave obveznih primjeraka knjižnične građe (članak 37., 40., 41. i 42.). 
Odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna. 
Članak 51. 
Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj knjižnica, odnosno pravna osoba u čijem se sastavu nalazi knjižnica: 
- ako se ne upiše u zakonom određeni upisnik (članak 11.), 
- ako knjižnica ne dostavi podatke potrebne za obavljanje stručnog nadzora (članak 20. stavak 1., članak 47.), 
- ako se utvrdi da knjižnica nije poduzela mjere za zaštitu knjižnične građe (članak 45.), te 
- ako se utvrdi da knjižnica nije uredno provela reviziju knjižničnog fonda (članak 46.). 
Odgovorna osoba u knjižnici, odnosno pravnoj osobi u čijem se sastavu knjižnica nalazi kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna. 
XIII. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE 
Članak 52. 
Postojeće knjižnice uskladit će svoje statute, druge opće akte i svoj rad s odredbama ovoga Zakona u roku od godinu dana od njegova stupanja na snagu. 
Članak 53. 
Osnivači otvorenih i pučkih učilišta, centara za kulturu, javnih ustanova za trajnu naobrazbu i drugih organizacija za naobrazbu odraslih, koje obavljaju knjižničnu djelatnost, donijet će, u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovoga Zakona, odluke kojima će sredstvima, prostorom i opremom što tim pravnim osobama služi za obavljanje knjižnične djelatnosti, te njihovim knjižnim fondom, osnovati samostalne knjižnice prema odredbama ovoga Zakona, odnosno osigurati obavljanje knjižnične djelatnosti sukladno članku 9. stavku 1. ovoga Zakona. 
Članak 54. 
Imenovanje članova Hrvatskog knjižničnog vijeća iz članka 33. ovoga Zakona obavit će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a Vijeće će se konstituirati najkasnije u roku od 30 dana od imenovanja njegovih članova. 
Članak 55. 
Osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju odgovarajuću stručnu spremu i položen ili priznati stručni ispit prema odredbama zakona i drugih propisa koji su bili na snazi do donošenja ovoga Zakona, odnosno diplomu studija bibliotekarstva, smatraju se knjižničnim osobljem iz članka 34. ovoga Zakona. 
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka: 
- stručno zvanje knjižničara prevodi se u stručno zvanje pomoćnog knjižničara, 
- stručno zvanje višeg knjižničara prevodi se u stručno zvanje knjižničara, 
- stručno zvanje bibliotekara prevodi se u stručno zvanje diplomiranog knjižničara, 
- stručno zvanje višeg bibliotekara prevodi se u stručno zvanje višeg knjižničara, i 
- stručno zvanje bibliotekarskog savjetnika prevodi se u stručno zvanje knjižničarskog savjetnika. 
Članak 56. 
Osobe zaposlene u knjižnicama koje do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nisu stekle odgovarajuće uvjete prema dosadašnjim propisima imaju pravo: 
- položiti stručni ispit za stručno zvanje pomoćnog knjižničara i knjižničara u roku od 2 godine od stupanja na snagu ovoga Zakona, 
- položiti stručni ispit za bibliotekara za stručno zvanje diplomiranog knjižničara po dosadašnjem programu u roku od 2 godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ili završiti dopunski studij knjižničarstva i položiti stručni ispit za diplomiranog knjižničara u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Osobama iz stavka 1. ovoga članka koje ne polože odgovarajući ispit prestaje radni odnos s danom isteka roka u kojem su imale pravo položiti ispit. 
Odredbe ovoga članka ne odnose se na osobe kojima je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona do pune starosne mirovine preostalo najviše deset godina radnoga staža. 
Članak 57. 
Propisi za provođenje ovoga Zakona iz članka 8., 11., 31., 35., 44., 45. i 46. donijet će se u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Kada je za donošenje propisa iz stavka 1. ovoga članka potreban prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća, ovo Vijeće dužno ga je dostaviti ministru kulture u roku od mjesec dana od kada ministar zatraži prijedlog. U protivnom ministar će donijeti propis bez prijedloga Hrvatskoga knjižničnog vijeća. 
Članak 58. 
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti: 
- Zakon o bibliotečnoj djelatnosti i bibliotekama ("Narodne novine", br. 25/73., 47/86., 26/93. i 50/95.), 
- odredbe članka 1. stavka 2., 7. i 15. Zakona o upravljanju ustanovama u kulturi ("Narodne novine", br. 50/95.) u cijelosti, te odredbe članka 3., 5., 6., 12. i 14. istog zakona u dijelu u kojem se odnose na knjižnice, 
- odredba članka 29. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", br. 75/93., 109/93., 10/94., 17/94., 30/94., 36/95., 107/95. i 43/96.) i 
- odredba članka 21. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine", br. 83/96.). 
Propisi doneseni za provedbu zakona iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi do donošenja propisa iz članka 57. ovoga Zakona. 
Članak 59. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", s tim da se odredba članka 10. primjenjuje od dana utvrđivanja knjižnice koja obavlja matičnu djelatnost, a odredbe glave IX. od 1. siječnja 1998. godine. 
Klasa: 612-04/96-01/02
Zagreb, 19. rujna 1997. 
ZASTUPNIČKI DOM 
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora 
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o kombiniranom prometu

HRVATSKI SABOR
3047
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim 
ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O KOMBINIRANOM PROMETU
Proglašavam Zakon o kombiniranom prometu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 2. listopada 2009. godine.
Klasa: 011-01/09-01/168 
Urbroj: 71-05-03/1-09-2
Zagreb, 7. listopada 2009.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r. 
ZAKON
O KOMBINIRANOM PROMETU
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju temeljni pojmovi i udaljenosti u kombiniranom prijevozu, oslobađanje od obveze plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta, oslobađanje od dozvola i kvota i oslobađanje od ograničenja prometa na cestama za sudionike kombiniranog prijevoza, kao i dokumenti koje tijekom svakog prijevoza vozač teretnog automobila u kombiniranom prijevozu mora imati.
Članak 2.
(1) Radi dugoročnog i koordiniranog razvitka kombiniranog (intermodalnog) prometa i poticanja razvoja logistike u Republici Hrvatskoj donosi se Strategija razvitka kombiniranog (intermodalnog) prometa u Republici Hrvatskoj.
(2) Strategiju iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske.
Članak 3.
(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »CMR teretni list« je ugovorni sporazum između pošiljatelja, cestovnog prijevoznika i primatelja kojim se osiguravaju standardni uvjeti teretnog prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu,
2. »intermodalna prijevozna jedinica« je kontejner, izmjenjivi sanduk, prikolica, poluprikolica, s vučnim vozilom ili bez njega, i teretni automobil te vagon namijenjeni intermodalnom prijevozu,
3. »intermodalni prijevoz« je prijevoz tereta u istoj intermodalnoj prijevoznoj jedinici pri čemu se koriste najmanje dvije vrste prijevoza bez pretovara utovarenog tereta,
4. »izmjenjivi sanduk« je jedinica za prevoženje tereta prilagođena dimenzijama cestovnog vozila s ugrađenom opremom radi premještanja na različite vrste prijevoza, obično cestovni i/ili željeznički. U pravilu se ne mogu slagati jedan na drugi, niti dizati zahvatom odozgo. Glavno svojstvo koje ih razlikuje od kontejnera je u tome što su optimalno prilagođeni dimenzijama vozila,
5. »K504-K, teretni list CIM za kombinirani prijevoz« je komisionarski ugovor o prijevozu koji se sklapa između tvrtke za kombinirani prijevoz i njegova korisnika, kao i ugovor o prijevozu u skladu s Jedinstvenim pravnim propisima za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu robe (CIM) koji se sklapa između prijevoznika i tvrtke za kombinirani prijevoz,
6. »kombinirani prijevoz« je prijevoz tereta pri kojem teretni automobili, prikolice, poluprikolice, s vučnim vozilom ili bez njega, izmjenjivi sanduci, ili kontejneri dužine od 20 stopa (6,096 m) ili više, rabe željeznicu ili unutarnje plovne putove ili pomorski prijevoz, pri čemu se početna ili završna dionica puta prelazi cestom od točke utovara tereta do najbližeg terminala za kombinirani prijevoz ili najbližeg pretovarnog kolodvora kao početne dionice, te od najbližeg terminala za kombinirani prijevoz ili najbližeg pretovarnog kolodvora do točke istovara tereta na završnoj dionici puta,
7. »kontejner« je prijevozni uređaj dovoljno snažan za opetovanu uporabu, obično uz mogućnost slaganja jednog na drugi i s ugrađenom opremom za premještanje na različite vrste prijevoza,
8. »nepraćeni kombinirani prijevoz« je prijevoz intermodalnih prijevoznih jedinica željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili pomorskim prijevozom bez posade teretnog automobila,
9. »poluprikolica« je priključno vozilo, odnosno vozilo namijenjeno da ga vuče motorno vozilo, bez prednje osovine, konstruirano tako da dio ukupne mase prenosi na vučno vozilo preko svojega prednjeg dijela kojim se oslanja na vučno vozilo,
10. »praćeni kombinirani prijevoz« je prijevoz teretnog automobila željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili pomorskim prijevozom zajedno s posadom teretnog automobila,
11. »prethodni i naknadni prijevoz« je prijevoz intermodalnih prijevoznih jedinica cestom od točke utovara i istovara do najbližeg terminala za kombinirani prijevoz ili pretovarnog kolodvora, koji zračnom linijom ne prelazi udaljenosti određene ovim Zakonom,
12. »pretovarni kolodvor« je željeznički kolodvor opremljen mobilnim pretovarnim uređajem, s minimalnim infrastrukturnim uvjetima za pretovar i odlaganje manjih količina intermodalnih prijevoznih jedinica, u kojemu postoji organizacija cestovnog dovoza i odvoza intermodalnih prijevoznih jedinica,
13. »prijevoznik« je osoba koja smije obavljati prijevoz robe cestom sukladno Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu,
14. »prikolica« je priključno vozilo, odnosno vozilo namijenjeno da ga vuče motorno vozilo, konstruirano tako da ukupnu masu preko svojih osovina prenosi na kolnik,
15. »Ro-La« (kotrljajuća autocesta) je prijevoz teretnih automobila na niskopodnim željezničkim vagonima pri čemu se obavlja vodoravni utovar ili istovar vlastitom vučnom snagom,
16. »Ro-Ro« je specifična kategorija prijevoza za koju je karakterističan horizontalni utovar i istovar intermodalne prijevozne jedinice na brod ili s broda,
17. »teretni automobil« je svako motorno vozilo koje je namijenjeno za prijevoz tereta;
18. »teretnica za kombinirani prijevoz« je isprava kojom se pravno ugovorno regulira kombinirani prijevoz i ostvaruju svi pravni učinci kao i pri uporabi pomorske teretnice,
19. »terminal za kombinirani prijevoz« je mjesto na željezničkoj mreži, lukama unutarnje plovidbe ili morskim lukama, opremljeno odgovarajućim uređajima, na kojima intermodalne prijevozne jedinice mijenjaju vrstu prijevoza,
20. »vučno vozilo« je motorno vozilo koje se kreće javnom cestom, koje je posebno projektirano za vuču priključnih vozila,
21. »zaključnica« je isprava o ugovoru o prijevozu, koja sadrži samo bitne elemente ugovora (stranke ugovora, vrstu i količinu tereta, ukrcajnu i odredišnu luku itd.). Za sva ostala pitanja zaključnica upućuje na uvjete teretnice ili na opće uvjete poslovanja brodara.
(2) Ostali pojmovi koji se odnose na cestovni, željeznički, pomorski prijevoz, prijevoz unutarnjim plovnim putovima i kombinirani prijevoz u ovom Zakonu imaju značenje kao u posebnim propisima koji uređuju prijevoz i međunarodnim sporazumima.
II. UDALJENOSTI U KOMBINIRANOM PRIJEVOZU
Članak 4.
Udaljenosti u kombiniranom prijevozu su sljedeće:
– dionica puta na kojoj se rabi željeznica, ili unutarnji plovni putovi ili pomorski prijevoz je dulja od 100 km zračne linije,
– prethodni ili naknadni prijevoz do ili od luke unutarnje plovidbe ili pomorske luke utovara ili istovara unutar je polumjera od najviše 100 km zračne linije od te luke,
– prethodni ili naknadni prijevoz do ili od željezničkog terminala za kombinirani prijevoz ili željezničkog pretovarnog kolodvora unutar je polumjera od najviše 60 km zračne linije od tog željezničkog terminala za kombinirani prijevoz ili željezničkog pretovarnog kolodvora.
Članak 5.
Ministar nadležan za poslove prometa propisom će utvrditi terminale za kombinirani prijevoz i pretovarne kolodvore.
III. PRIJEVOZ CESTOVNOM DIONICOM KOMBINIRANOG PRIJEVOZA
Članak 6.
(1) Pravo obavljanja prethodnog i naknadnog prijevoza (s prelaskom granice) imaju domaći prijevoznici i prijevoznici koji imaju poslovni nastan u državama članicama Europske unije, a imaju licenciju Zajednice za obavljanje prijevoza tereta, te prijevoznici iz trećih država ako je to uređeno međunarodnim ugovorom.
(2) Pravo obavljanja prethodnog i naknadnog prijevoza (bez prelaska granice) mogu obavljati domaći prijevoznici i prijevoznici iz država članica Europske unije koji imaju licenciju Zajednice za obavljanje prijevoza tereta i koji imaju pravo obavljanja kabotaže na načelu uzajamnosti.
IV. POTICAJ KOMBINIRANOM PRIJEVOZU
Oslobađanje od godišnje naknade za uporabu javnih cesta
Članak 7.
(1) Vlasnici ili korisnici motornih i priključnih vozila registriranih u Republici Hrvatskoj, a kojima se tijekom 12 mjeseci od dana zadnje ovjere tehničke ispravnosti vozila obavi najmanje 80 prethodnih ili naknadnih prijevoza do ili od željezničkog terminala za kombinirani prijevoz ili pretovarnog kolodvora, izuzimaju se od obveze plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila i koja je utvrđena posebnim propisom.
(2) Ministar nadležan za poslove prometa propisom će utvrditi postupak i način dokazivanja korištenja vozila za prethodni i naknadni prijevoz iz stavka 1. ovoga članka te stjecanje prava na oslobađanje od plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila.
(3) Županijskim upravama za ceste, odnosno Upravnom tijelu Grada Zagreba će se iz sredstava državnog proračuna nadoknaditi iznos godišnje naknade za uporabu javnih cesta koji nisu ostvarili zbog primjene odredbi članka 7. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
Oslobađanje od kvota i dozvola
Članak 8.
Ministar nadležan za poslove prometa u propisu iz članka 5. ovoga Zakona propisat će i cestovne pravce na kojima je prethodni i naknadni prijevoz izuzet od svih kvota i dozvola koje su utvrđene međunarodnim višestranim i dvostranim sporazumima.
Oslobađanje od ograničenja prometa na cestama
Članak 9.
Na prethodni i naknadni prijevoz ne odnose se zabrane prometa koje su određene posebnim propisom.
V. DOKUMENTI KOMBINIRANOG PRIJEVOZA
Članak 10.
(1) Tijekom prethodnog i naknadnog prijevoza vozač teretnog automobila dokazuje da dio kombiniranog prijevoza uključuje ili će uključivati željeznicu, unutarnje plovne putove ili pomorski prijevoz sljedećim prijevoznim dokumentima:
– kopija CMR teretnog lista koja prati teret tijekom čitavog kombiniranog prijevoza kada se teretni automobil dijelom puta prevozi željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili pomorskim prijevozom, a teret ostaje u teretnom automobilu. Osim podataka o prethodnom i naknadnom prijevozu, sadrži i podatke o ukrcajnom i odredišnom terminalu za kombinirani prijevoz ili pretovarnom kolodvoru,
– kopija K504-K, teretnog lista CIM za kombinirani prijevoz, u kombiniranom prijevozu koji uključuje željeznicu,
– kopija teretnice za kombinirani prijevoz, u kombiniranom prijevozu koji uključuje pomorski prijevoz, koja osim podataka o ukrcajnoj i odredišnoj luci sadrži i podatke o naknadnom prijevozu,
– kopija zaključnice, u kombiniranom prijevozu koji uključuje pomorski prijevoz, koja osim podataka o ukrcajnoj i odredišnoj luci sadrži i podatke o prethodnom prijevozu,
– kopija bilo kojeg drugog prijevoznog dokumenta koja prati teret tijekom čitavog kombiniranog prijevoza, i koja osim podataka o ukrcajnom i odredišnom terminalu za kombinirani prijevoz ili pretovarnom kolodvoru, sadrži i podatke o prethodnom i naknadnom prijevozu. Obavljeni kombinirani prijevoz na kojem se rabila željeznica, ili unutarnji plovni putovi ili pomorski prijevoz je u takvom dokumentu potvrđen pečatom terminala za kombinirani prijevoz ili pretovarnog kolodvora.
(2) Dokumentima iz stavka 1. ovoga članka vozač teretnog automobila ostvaruje tijekom prethodnog i naknadnog prijevoza pravo na oslobađanje od kvota i dozvola te oslobađanje od ograničenja prometa na cestama iz članka 8. i 9. ovoga Zakona.
VI. STATISTIČKI PODACI
Članak 11.
(1) Prikupljanje statističkih podataka o kombiniranom prijevozu uređeno je posebnim propisima, na temelju kojih se ti podaci dostavljaju u Eurostat.
(2) Na zahtjev Europske komisije, a za potrebe izrade izvješća iz članka 5. stavka 1. Direktive Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza roba među državama članicama, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture dostavit će Europskoj komisiji podatke koji eventualno nisu obuhvaćeni člankom 5. stavkom 2. predmetne Direktive.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 12.
Vlada Republike Hrvatske će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Strategiju razvitka kombiniranog (intermodalnog) prometa u Republici Hrvatskoj.
Članak 13.
Ministar nadležan za poslove prometa donijet će propis iz članka 5. ovoga Zakona u roku od 20 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 14.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010., osim odredbi članka 7. i članka 11. stavka 2. ovoga Zakona, koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Klasa: 340-01/09-01/03
Zagreb, 2. listopada 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.