Zakon o građevnim proizvodima i drugi propisi Republike Hrvatske

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o građevnim proizvodima

HRVATSKI SABOR
2749
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O GRAĐEVNIM PROIZVODIMA
Proglašavam Zakon o građevnim proizvodima, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. srpnja 2008. godine.
Klasa: 011-01/08-01/97
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 17. srpnja 2008.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O GRAĐEVNIM PROIZVODIMA
I. OPĆE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju tehnička svojstva, ocjenjivanje sukladnosti i dokazivanje uporabljivost građevnih proizvoda kao uvjeta za njihovo stavljanje na tržište, distribuciju i uporabu u mjeri potrebnoj za ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu određenih posebnim propisima, provedba upravnih i drugih postupaka te prava i obveze tijela državne uprave, pravnih i fizičkih osoba s tim u vezi.
Posebni propisi
Članak 2.
Na postupovna pitanja u postupcima prema ovom Zakonu koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
Na pitanja u vezi sa stavljanjem na tržište i distribuciju građevnih proizvoda koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe posebnog zakona kojim se uređuje opća sigurnost proizvoda i opći tehnički zahtjevi za proizvode.
Članak 3.
Posebnim propisima ne smije se ograničavati stavljanje na tržište, distribucija i uporaba građevnih proizvoda koji ispunjavaju zahtjeve uređene ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
Podzakonski propisi, čije je donošenje propisano posebnim zakonima, a koji mogu utjecati na tehnička i druga svojstva građevnih proizvoda i drugo što je uređeno ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, donose se uz suglasnost ministra.
Pojmovi
Članak 4.
Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:
– građevni proizvod jest bilo koja stvar koja je neovisno o načinu proizvodnje i stupnju prerade namijenjena za trajnu ugradnju u građevinu,
– tehnička specifikacija je usklađena europska specifikacija ili domaća tehnička specifikacija,
– usklađena europska specifikacija je usklađena europska norma, priznata nacionalna norma ili europsko tehničko dopuštenje,
– domaća tehnička specifikacija je norma na koju upućuje tehnički propis, tehnički propis ili hrvatsko tehničko dopuštenje,
– nacionalna tehnička specifikacija je nacionalna norma ili nacionalno tehničko dopuštenje države članice Europske unije,
– priznata nacionalna norma je norma države članice Europske unije za koju je u skladu s pravilima Direktive 89/106/EEZ odobrena primjena kao usklađene europske norme,
– usklađena europska norma je europska norma pripremljena na temelju mandata Europske komisije čiji je naslov, referencijska oznaka, datum početka primjene te datum završetka istodobne primjene oprečne nacionalne tehničke specifikacije, objavljena u službenom glasilu Europske unije,
– hrvatsko tehničko dopuštenje je povoljna tehnička ocjena uporabljivosti građevnog proizvoda za određenu namjenu koja se temelji na ispunjavanju bitnih zahtjeva za građevinu za koju se proizvod rabi,
– europsko tehničko dopuštenje je tehničko dopuštenje koje je donijela ovlaštena pravna osoba ili druga ovlaštena osoba članica Europske organizacije tijela za tehnička dopuštenja (EOTA-e),
– smjernice za europsko tehničko dopuštenje su dokumenti objavljeni na službenim internetskim stranicama Ministarstva kojima se za građevni proizvod ili za skupinu građevnih proizvoda određuje popis relevantnih interpretativnih dokumenata, specifičnih tehničkih svojstava i zahtjeva za građevne proizvode, ispitne metode, metode ocjenjivanja i prosudbe rezultata ispitivanja, način nadzora tvorničke kontrole proizvodnje i vrijeme važenja europskoga tehničkog dopuštenja,
– interpretativni dokumenti su dokumenti objavljeni u službenom glasilu Europske unije kojima je uspostavljena veza između bitnih zahtjeva za građevinu i mandata za izradu usklađene europske specifikacije, mandata za izradu smjernica za europsko tehničko dopuštenje te priznanje nacionalnih normi za koje postoji pravna pretpostavka da će građevni proizvod za koji je donesena imati tehnička svojstva koja pod uvjetima iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona osiguravaju da građevina u koju su ugrađeni ispunjava bitne zahtjeve za građevinu,
– stavljanje na tržište građevnog proizvoda je trenutak kada proizvod prvi puta iz proizvodnje ili uvoza prelazi u distribuciju, uz naplatu ili besplatno,
– distribucija građevnog proizvoda je njegovo kretanje na tržištu na području Republike Hrvatske od stavljanja na tržište do uporabe,
– uporaba građevnog proizvoda je njegovo držanje na gradilištu, njegova ugradnja i uporaba nakon što je ugrađen u građevinu,
– tvornica je bilo koji proizvodni pogon u kojem se proizvodi građevni proizvod,
– proizvođač je fizička ili pravna osoba koja osmišljava i/ili proizvodi građevni proizvod ili osoba koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom ili znakom, predstavlja kao proizvođač,
– distributer je fizička ili pravna osoba u lancu nabave koja čini građevni proizvod dostupnim na tržištu,
– uvoznik je svaka fizička ili pravna osoba koja građevni proizvod iz drugih država stavlja na tržište na području Republike Hrvatske,
– ovlašteni zastupnik je svaka fizička ili pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj koju je proizvođač pisano ovlastio da djeluje umjesto njega za posebne zadaće u smislu ovoga Zakona,
– Odbor je tijelo Europske komisije sastavljeno od predstavnika država članica Europske unije u čijem su djelokrugu pitanja u vezi s građevnim proizvodima koji se stavljaju na tržište unutar europskoga ekonomskog prostora,
– Ministarstvo je ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva,
– ministar je ministar nadležan za poslove graditeljstva,
– ovlaštena pravna osoba je osoba ovlaštena za donošenje europskoga tehničkog dopuštenja, hrvatskoga tehničkog dopuštenja, provedbu radnji ocjenjivanja sukladnosti, izdavanje potvrde o tvorničkoj kontroli proizvodnje i/ili potvrde o sukladnosti.
Pojmovi: bitni zahtjevi za građevinu, tehnički propis, građevina, gradilište, građenje, ugradnja, izvođač, glavni projekt, izvedbeni projekt i priznata tehnička pravila imaju značenje određeno posebnim zakonom kojim se uređuje područje gradnje.
Članak 5.
Izrazi koji se u ovom Zakonu rabe za osobe u muškom rodu su neutralni i odnose se na muške i ženske osobe.
Tehnička svojstva građevnog proizvoda
Članak 6.
Tehnička svojstva građevnog proizvoda moraju biti takva da uz propisanu ugradnju sukladno namjeni građevine, uz propisano, odnosno projektom određeno održavanje podnose sve utjecaje uobičajene uporabe i utjecaja okoline, tako da građevina u koju je ugrađen tijekom projektiranog roka uporabe ispunjava bitne zahtjeve za građevinu.
Građevni proizvod mora ispunjavati i zahtjeve posebnog propisa kojim se prenosi direktiva Europske unije koja se odnosi na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom.
Članak 7.
Tehnička svojstva koja mora imati građevni proizvod određuju se tehničkim propisom koji se donosi na temelju posebnog zakona kojim se uređuje područje gradnje.
Tehnička svojstva građevnog proizvoda ne mogu se tehničkim propisom odrediti izvan opsega razreda tehničkih svojstava tog proizvoda uređenih usklađenom europskom normom.
Stavak 2. ovoga članka ne odnosi se na određivanje razreda tehničkih svojstava za slučaj kada usklađena europska norma nije donesena i neće se donijeti.
Članak 8.
Naslov i referencijska oznaka hrvatske norme kojom je prihvaćena usklađena europska norma objavljuje se u odgovarajućem tehničkom propisu.
Smatra se da građevni proizvod za koji je potvrđena sukladnost s usklađenom europskom normom iz stavka 1. ovoga članka, odnosno s drugom odgovarajućom tehničkom specifikacijom, ima tehnička svojstva propisana člankom 6. stavkom 1. ovoga Zakona.
Članak 9.
Propisima kojima se uređuju pitanja zaštite na radu ne mogu se odrediti mjere vezane za zaštitu radnika prilikom rukovanja ili uporabe građevnih proizvoda kojima bi se utjecalo na tehnička svojstva koja mora imati građevni proizvod.
Stavljanje na tržište, distribucija i uporaba građevnog proizvoda
Članak 10.
Građevni proizvod može se staviti na tržište, distribuirati i rabiti samo ako je dokazana njegova uporabljivost te ako je označen i popraćen tehničkim uputama u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
Zabranjeno je izdavanje dokumenata vezanih uz stavljanje na tržište, distribuciju i uporabu građevnih proizvoda koji nazivom, izgledom, sadržajem ili na drugi način mogu dovesti u zabludu glede dokumenata kojima se utvrđuju tehnička svojstva građevnog proizvoda, potvrđuje njihova sukladnost ili dokazuje njihova uporabljivost.
Članak 11.
Proizvođač, uvoznik, ovlašteni zastupnik i distributer dužni su poduzimanjem odgovarajućih mjera osigurati da tehnička svojstva građevnog proizvoda tijekom njegove distribucije ostanu nepromijenjena.
Izvođač i druga osoba koja je preuzela građevni proizvod radi građenja dužni su poduzimanjem odgovarajućih mjera osigurati da tehnička svojstva građevnog proizvoda od njegova preuzimanja do ugradnje ostanu nepromijenjena.
Uporabljivost građevnog proizvoda
Članak 12.
Građevni proizvod je uporabljiv ako su njegova tehnička svojstva sukladna tehničkoj specifikaciji.
Uporabljivost građevnog proizvoda dokazuje se, ovisno o njegovoj vrsti i tehničkoj specifikaciji, ispravom o sukladnosti koja se izdaje nakon provedbe, odnosno osiguranja provedbe postupka ocjenjivanja sukladnosti tehničkih svojstava građevnog proizvoda s tehničkom specifikacijom te oznakom sukladnosti, propisanih ovim Zakonom.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka uporabljivost građevnog proizvoda proizvedenog ili izrađenog na gradilištu za potrebe tog gradilišta dokazuje se u skladu s glavnim projektom ili izvedbenim projektom građevine, ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona ili tehničkim propisom.
II. TEHNIČKA DOPUŠTENJA
Europsko tehničko dopuštenje
Članak 13.
Europsko tehničko dopuštenje može se donijeti za građevni proizvod za koji ne postoji usklađena europska norma niti priznata nacionalna norma i za kojeg ne postoji mandat za izradu usklađene europske norme, a za koji proizvod Europska komisija, nakon konzultacije s Odborom, smatra da se norma ne može, ili još ne može, izraditi, odnosno za građevni proizvod koji bitno odstupa od usklađene europske norme, odnosno priznate nacionalne norme.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka europsko tehničko dopuštenje može se donijeti i za građevni proizvod za koji ne postoji mandat za izradu usklađene europske norme ako za taj proizvod postoje smjernice za to tehničko dopuštenje ili za koji postoji mandat za izradu usklađene europske norme, odnosno za koji je utvrđeno da se norma može izraditi, ako za to postoji posebno odobrenje Europske komisije dano nakon konzultacija s Odborom.
Članak 14.
Europskim tehničkim dopuštenjem utvrđuju se tehnička svojstva građevnog proizvoda te se određuje način dokazivanja njegove uporabljivosti, radnje koje se provode u postupku ocjenjivanja sukladnosti njegovih tehničkih svojstava i isprava o sukladnosti građevnog proizvoda kojom se dokazuje njegova uporabljivost.
Članak 15.
Europsko tehničko dopuštenje na prijedlog proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda donosi ovlaštena pravna osoba nakon ispitivanja i ocjenjivanja tehničkih svojstava građevnog proizvoda koje se provodi prema smjernicama za tehničko dopuštenje koje se odnose na taj proizvod ili odgovarajuću skupinu proizvoda. Ako tih smjernica nema, tada se europsko tehničko dopuštenje donosi prema interpretativnim dokumentima uzimajući u obzir odgovarajuće bitne zahtjeve za građevine ako način ocjenjivanja proizvoda sporazumno usvoje tijela ovlaštena za izdavanje europskih tehničkih dopuštenja okupljenih u Europskoj organizaciji tijela za tehnička dopuštenja (EOTA).
Europsko tehničko dopuštenje nije upravni akt.
Članak 16.
Troškove donošenja europskoga tehničkog dopuštenja snosi osoba koja je predložila njegovo donošenje.
Članak 17.
Europsko tehničko dopuštenje važi do donošenja odgovarajuće usklađene europske norme, odnosno do roka na koji je doneseno, a najdulje pet godina od dana donošenja.
Na prijedlog proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda važenje europskoga tehničkog dopuštenja može se jednom produljiti za najdulje pet godina.
Članak 18.
Ministarstvo je dužno obavijestiti Europsku komisiju o europskom tehničkom dopuštenju ako se utvrdi da građevni proizvod za koji je dopuštenje doneseno nema tehnička svojstva koja pod uvjetima iz članka 6. ovoga Zakona osiguravaju da građevina u koju su ugrađeni ispunjava bitne zahtjeve za građevinu.
Hrvatsko tehničko dopuštenje
Članak 19.
Hrvatsko tehničko dopuštenje može se donijeti za građevni proizvod za koji ne postoji usklađena europska specifikacija, tehnički propis, odnosno norma na koju upućuje tehnički propis, odnosno za građevni proizvod čija tehnička svojstva znatno odstupaju od svojstava određenih tehničkim propisom ili normom na koju upućuje taj propis.
Članak 20.
Tehničkim dopuštenjem utvrđuju se tehnička svojstva građevnog proizvoda te se određuje način dokazivanja njegove uporabljivosti, radnje koje se provode u postupku ocjenjivanja sukladnosti njegovih tehničkih svojstava i isprava o sukladnosti građevnog proizvoda kojom se dokazuje njegova uporabljivost.
Hrvatsko tehničko dopuštenje na prijedlog proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda donosi ovlaštena pravna osoba nakon ispitivanja i ocjenjivanja tehničkih svojstava građevnog proizvoda koje se provodi prvim ispitivanjem tehničkih svojstava proizvoda i utvrđivanjem uporabljivosti tog proizvoda.
Odluka o donošenju hrvatskoga tehničkog dopuštenja objavljuje se na internetskim stranicama Ministarstva.
Hrvatsko tehničko dopuštenje nije upravni akt.
Ministarstvo vodi evidenciju donesenih hrvatskih tehničkih dopuštenja.
Članak 21.
Troškove donošenja hrvatskoga tehničkog dopuštenja snosi osoba koja je predložila njegovo donošenje.
Članak 22.
Hrvatsko tehničko dopuštenje važi do donošenja odgovarajuće usklađene europske specifikacije, tehničkog propisa, norme na koju upućuje tehnički propis, odnosno do roka na koji je doneseno, a najdulje pet godina od dana objave na internetskim stranicama Ministarstva.
Na prijedlog proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda važenje hrvatskoga tehničkog dopuštenja može se jednom produljiti za najdulje pet godina.
Članak 23.
Hrvatsko tehničko dopuštenje može se staviti izvan snage ako se utvrdi da građevni proizvod za koji je doneseno nema tehnička svojstva koja pod uvjetima iz članka 6. ovoga Zakona osiguravaju da građevina u koju su ugrađeni ispunjava bitne zahtjeve za građevinu.
Odluku o stavljanju izvan snage hrvatskoga tehničkog dopuštenja donosi ministar.
Odluka o stavljanju izvan snage hrvatskoga tehničkog dopuštenja objavljuje se na internetskim stranicama Ministarstva.
Odgovornost ovlaštene pravne osobe
Članak 24.
Pravna osoba ovlaštena za donošenje europskoga tehničkog dopuštenja, odnosno hrvatskoga tehničkog dopuštenja odgovorna je za provedbu radnji koje prethode donošenju dopuštenja, odnosno za donošenje dopuštenja u skladu s važećim propisima i pravilima struke te za trajno ispunjavanje uvjeta propisanih za davanje tog ovlaštenja.
Osoba ovlaštena za donošenje europskoga tehničkog dopuštenja, odnosno hrvatskoga tehničkog dopuštenja dužna je obavijestiti Ministarstvo o svakoj promjeni u vezi s uvjetima za davanje i oduzimanje tog ovlaštenja najkasnije u roku od 14 dana od dana nastanka te promjene.
Ovlaštenje za donošenje tehničkih dopuštenja
Članak 25.
Ovlaštenje za donošenje europskoga tehničkog dopuštenja i hrvatskoga tehničkog dopuštenja daje i oduzima ministar u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
O davanju i oduzimanju ovlaštenja za donošenje europskoga tehničkog dopuštenja Ministarstvo obavještava Europsku komisiju.
Pravilnik
Članak 26.
Ministar pravilnikom propisuje:
– uvjete za davanje, produljenje i oduzimanje ovlaštenja za donošenje europskoga tehničkog dopuštenja i hrvatskoga tehničkog dopuštenja glede osoba, tehničke opremljenosti, načina i složenosti obavljanja tih poslova, odgovornosti za rezultate postupka i poslova u vezi s donošenjem tehničkih dopuštenja, neovisnosti osobito u odnosu na proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda te sredstva kojima pravna osoba dokazuje ispunjavanje tih uvjeta,
– metode vrednovanja rezultata i druge zahtjeve vezane uz ispitivanje tehničkih svojstava građevnog proizvoda u postupku donošenja tehničkih dopuštenja,
– oblik i sadržaj europskoga tehničkog dopuštenja i hrvatskoga tehničkog dopuštenja,
– način obavještavanja Europske komisije i država članica Europske unije o izdanim ovlaštenjima za obavljanje poslova izdavanja europskih tehničkih dopuštenja i
– način evidentiranja donesenih europskih tehničkih dopuštenja te sadržaj i način vođenja evidencije tehničkih dopuštenja.
III. OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI
Radnje ocjenjivanja sukladnosti
Članak 27.
Sukladnost građevnog proizvoda s tehničkom specifikacijom u postupku ocjenjivanja sukladnosti utvrđuje se provedbom jedne ili više sljedećih radnji:
– početnog ispitivanja tipa građevnog proizvoda koje provodi proizvođač, odnosno početnog ispitivanja tipa građevnog proizvoda od strane pravne osobe ovlaštene za ocjenjivanje sukladnosti,
– ispitivanja uzoraka iz proizvodnje prema utvrđenom planu ispitivanja od strane proizvođača ili pravne osobe ovlaštene za ocjenjivanje sukladnosti,
– ispitivanja slučajnih uzoraka uzetih iz proizvodnje iz skupine pripremljene za isporuku, odnosno na tržištu ili na gradilištu iz isporučene skupine od strane pravne osobe ovlaštene za ocjenjivanje sukladnosti,
– stalne tvorničke kontrole proizvodnje koju provodi proizvođač,
– početnog nadzora tvornice i početnog nadzora tvorničke kontrole proizvodnje koje provodi pravna osoba ovlaštena za ocjenjivanje sukladnosti i
– stalnog nadzora, procjene i ocjenjivanja tvorničke kontrole proizvodnje koju provodi pravna osoba ovlaštena za ocjenjivanje sukladnosti.
Potvrđivanje sukladnosti
Članak 28.
Pravna osoba ovlaštena za provedbu radnji ocjenjivanja sukladnosti i proizvođač, o svakoj radnji iz članka 27. ovoga Zakona koja je provedena ili se provodi, izdaje dokument i dostavlja ga pravnoj osobi ovlaštenoj za izdavanje potvrde o sukladnosti građevnog proizvoda, proizvođaču, ovlaštenom zastupniku, odnosno uvozniku, koji su ga dužni trajno čuvati.
Pozitivnim dokumentima iz stavka 1. ovoga članka, te po potrebi vrednovanjem i/ili završnim ocjenjivanjem rezultata radnji ocjenjivanja sukladnosti, potvrđuje se sukladnost građevnog proizvoda s tehničkom specifikacijom.
Potvrda o tvorničkoj kontroli proizvodnje
Članak 29.
Na temelju pozitivnih dokumenata iz članka 28. ovoga Zakona o provođenju radnji iz članka 27. podstavka 5. i/ili 6. ovoga Zakona ovlaštena osoba izdaje potvrdu o tvorničkoj kontroli proizvodnje.
Odgovornost ovlaštene pravne osobe
Članak 30.
Pravna osoba ovlaštena za provedbu radnji ocjenjivanja sukladnosti, odnosno za izdavanje potvrde o tvorničkoj kontroli proizvodnje odgovorna je za provedbu tih radnji, odnosno izdavanje potvrda u skladu s važećim propisima i pravilima struke te za trajno ispunjavanje uvjeta propisanih za davanje tog ovlaštenja.
Pravna osoba ovlaštena za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti, odnosno za izdavanje potvrde o tvorničkoj kontroli proizvodnje dužna je obavijestiti Ministarstvo o svakoj promjeni u vezi s uvjetima za davanje i oduzimanje tog ovlaštenja najkasnije u roku od 14 dana od dana nastanka te promjene.
Ovlaštenje za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti i izdavanje potvrde o tvorničkoj kontroli proizvodnje
Članak 31.
Ovlaštenje za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti, odnosno za provedbu pojedinih radnji koje se provode u tom postupku za pojedine vrste građevnih proizvoda te za izdavanje potvrda o tvorničkoj kontroli proizvodnje, daje, produžuje i oduzima ministar.
Pravilnik
Članak 32.
Ministar pravilnikom propisuje:
– uvjete za davanje, produljenje i oduzimanje ovlaštenja za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti, odnosno provedbu pojedinih radnji u tom postupku te za izdavanje potvrde o tvorničkoj kontroli proizvodnje glede osoba, tehničke opremljenosti, načina i složenosti obavljanja tih poslova, odgovornosti za rezultate provedbe tih postupaka, neovisnosti osobito u odnosu na proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda i na osobu koja izdaje ispravu o sukladnosti te sredstva kojima pravna osoba dokazuje ispunjavanje tih uvjeta i
– metode vrednovanja rezultata i druge zahtjeve vezane uz postupke, dokumente i radnje ocjenjivanja sukladnosti.
IV. ISPRAVE O SUKLADNOSTI
Članak 33.
Isprave o sukladnosti građevnog proizvoda su:
– potvrda o sukladnosti,
– izjava o sukladnosti.
Osobe koje izdaju isprave o sukladnosti
Članak 34.
Potvrdu o sukladnosti izdaje ovlaštena pravna osoba na zahtjev proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda, koji snosi troškove njezina izdavanja.
Izjavu o sukladnosti izdaje proizvođač, ovlašteni zastupnik, odnosno uvoznik građevnog proizvoda.
Osoba koja je izdala potvrdu o sukladnosti, odnosno izjavu o sukladnosti za građevni proizvod koji se stavlja na tržište na području Republike Hrvatske dužna je tu potvrdu, odnosno izjavu dostaviti Ministarstvu u roku od 10 dana od dana njezina izdavanja.
Ministarstvo vodi evidenciju izdanih isprava o sukladnosti.
Predmet potvrđivanja
Članak 35.
Potvrdom o sukladnosti i/ili izjavom o sukladnosti potvrđuje se da su provedene, odnosno da se provode propisane radnje u postupku ocjenjivanja sukladnosti, da je u tom postupku potvrđena sukladnost građevnog proizvoda s odgovarajućom tehničkom specifikacijom te da se proizvod može staviti na tržište i rabiti za građenje.
Radnje koje prethode izdavanju isprava o sukladnosti
Članak 36.
Potvrda o sukladnosti i izjava o sukladnosti mogu se izdati samo ako su proizvođač i pravna osoba ovlaštena za ocjenjivanje sukladnosti proveli i/ili provode radnje iz članka 27. ovoga Zakona prema sustavu ocjenjivanja sukladnosti pojedinoga građevnog proizvoda propisanom pravilnikom iz članka 39. ovoga Zakona.
U slučajevima određenim pravilnikom iz članka 39. ovoga Zakona izjava o sukladnosti može se izdati nakon provedbe propisanih radnji i ako je prethodno izdana potvrda o sukladnosti.
Odgovornost ovlaštene pravne osobe
Članak 37.
Pravna osoba ovlaštena za izdavanje potvrde o sukladnosti odgovorna je za izdavanje potvrde u skladu s važećim propisima i pravilima struke te za trajno ispunjavanje uvjeta propisanih za davanje tog ovlaštenja.
Osoba ovlaštena za izdavanje potvrde o sukladnosti dužna je obavijestiti Ministarstvo o svakoj promjeni u vezi s uvjetima za davanje i oduzimanje tog ovlaštenja najkasnije u roku od 14 dana od dana nastanka te promjene.
Ovlaštenje za izdavanje potvrde o sukladnosti
Članak 38.
Ovlaštenje za izdavanje potvrde o sukladnosti daje, produžuje i oduzima ministar.
Pravilnik
Članak 39.
Ministar pravilnikom propisuje:
– uvjete za izdavanje, produljenje i oduzimanje ovlaštenja za davanje potvrde o sukladnosti glede osoba, tehničke opremljenosti, načina i složenosti obavljanja tih poslova, odgovornosti za davanje potvrde o sukladnosti, neovisnosti osobito u odnosu na proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika građevnog proizvoda te na osobu koja provodi postupke i radnje ocjenjivanja sukladnosti, te sredstva kojima pravna osoba dokazuje ispunjavanje tih uvjeta,
– sustave ocjenjivanja sukladnosti građevnih proizvoda,
– pobliže uvjete za izdavanje isprava o sukladnosti,
– sadržaj isprava o sukladnosti i
– način vođenja i sadržaj evidencije izdanih isprava o sukladnosti.
V. TEHNIČKE UPUTE I OZNAKA SUKLADNOSTI
Obveza izrade tehničkih uputa i označavanja proizvoda
Članak 40.
Proizvođač, ovlašteni zastupnik, odnosno uvoznik građevnog proizvoda mora prije stavljanja na tržište, odnosno uporabe građevnog proizvoda izraditi tehničke upute i proizvod označiti oznakom sukladnosti.
Građevni proizvod se ne smije stavljati na tržište niti distribuirati bez tehničke upute i oznake sukladnosti.
Tehničke upute moraju slijediti svaki građevni proizvod koji se isporučuje. Kada se dva ili više istih građevnih proizvoda isporučuju odjednom, tehničke upute moraju slijediti svako pojedinačno pakiranje. Kod isporuke građevnog proizvoda u rasutom stanju tehničke upute moraju slijediti svaku pojedinačnu isporuku.
Provedbu stavka 3. ovoga članka mora osigurati distributer.
Članak 41.
Označavanjem građevnog proizvoda oznakom sukladnosti proizvođač, ovlašteni zastupnik, odnosno uvoznik građevnog proizvoda preuzima odgovornost da označeni proizvod ima tehnička svojstva određena odgovarajućom tehničkom specifikacijom, da ispunjava sve druge propisane uvjete te da je to utvrđeno na način propisan ovim Zakonom.
Tehničke upute
Članak 42.
Tehničke upute moraju sadržavati prijepis izjave o sukladnosti, podatke značajne za čuvanje, transport i uporabu građevnog proizvoda te moraju biti pisane latiničnim pismom na hrvatskom jeziku tako da su distributeru i izvođaču razumljive.
U tehničkim uputama mora biti naveden rok do kojega se građevni proizvod smije ugraditi, odnosno da taj rok nije ograničen.
Uz pisani tekst tehničke upute, radi lakšeg razumijevanja, mogu sadržavati nacrte i ilustracije.
Oznaka sukladnosti
Članak 43.
Oznakom sukladnosti smije se označiti samo građevni proizvod za koji je izdana izjava o sukladnosti.
Građevni proizvod za koji se izjavom o sukladnosti potvrđuje sukladnost s odgovarajućom usklađenom europskom specifikacijom označava se oznakom sukladnosti: »CE«.
Građevni proizvod za koji se izjavom o sukladnosti potvrđuje sukladnost s odgovarajućom domaćom tehničkom specifikacijom označava se oznakom sukladnosti: »C«.
Članak 44.
Iznimno od članka 40. i 43. ovoga Zakona građevni proizvod koji je Europska komisija stavila na popis proizvoda koji imaju zanemariv utjecaj na zdravlje i sigurnost ne smije se označiti oznakom sukladnosti: »CE« niti »C«.
Proizvod iz stavka 1. ovoga članka može se staviti na tržište ako ima izjavu proizvođača o njegovom podudaranju s priznatim stupnjem razvoja tehnike i tehnologije.
Članak 45.
Građevni proizvod ne smije se označavati na način koji bi mogao dovesti u zabludu glede svojstava proizvoda vezanih za oblik i značenje oznake sukladnosti: »CE«, odnosno »C«.
Ostale oznake koje se stavljaju na građevni proizvod ne smiju narušavati vidljivost i čitljivost oznake sukladnosti: »CE«, odnosno »C«.
Pravilnik
Članak 46.
Način označavanja građevnih proizvoda te oblik i sadržaj oznaka sukladnosti propisuje ministar pravilnikom.
VI. VAŽENJE DOKUMENATA I ZNAKOVA IZDANIH PREMA STRANIM PROPISIMA
Tehnička dopuštenja
Članak 47.
Europsko tehničko dopuštenje koje je donijela ovlaštena osoba u državi članici Europske unije po svojoj pravnoj snazi i učinku u potpunosti je izjednačeno s europskim tehničkim dopuštenjem donesenim u skladu s ovim Zakonom.
Građevni proizvod države članice Europske unije
Članak 48.
Građevni proizvod proizveden u skladu s nacionalnom tehničkom specifikacijom za koji ne postoji usklađena europska specifikacija smatra se sukladan domaćoj tehničkoj specifikaciji, ako je to na pojedinačni zahtjev proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika utvrđeno radnjama ocjenjivanja sukladnosti određenim domaćom tehničkom specifikacijom koje je provela ovlaštena osoba države članice Europske unije u kojoj je proizvod proizveden.
Ministarstvo na upit iz države članice Europske unije u kojoj je proizvod proizveden, obavještava relevantno tijelo te države o radnjama ocjenjivanja sukladnosti određenim domaćom tehničkom specifikacijom te daje druge informacije potrebne za utvrđivanje sukladnosti tog proizvoda propisanim zahtjevima u Republici Hrvatskoj.
Država članica Europske unije u kojoj je proizvod proizveden obavještava Ministarstvo o osobi koju namjerava ovlastiti za provedbu radnji ocjenjivanja sukladnosti iz stavka 1. ovoga članka, uz koju obavijest dostavlja podatke potrebne za ocjenjivanje sposobnosti osobe za provedbu tih radnji i druge podatke koji mogu biti od utjecaja na ispunjavanje zahtjeva propisanih za taj proizvod u Republici Hrvatskoj, koje od nje Ministarstvo zatraži.
Ako Ministarstvo ocijeni da osoba iz stavka 3. ovoga članka ili druge okolnosti ne osiguravaju ispunjavanje zahtjeva propisanih za taj proizvod u Republici Hrvatskoj, obavijestit će o tome državu članicu Europske unije u kojoj je proizvod proizveden i Europsku komisiju uz obrazloženje.
Članak 49.
Ministarstvo će obavijestiti državu članicu Europske unije koja je ovlastila osobu za provedbu radnji ocjenjivanja sukladnosti iz članka 48. stavka 1. ovoga Zakona o utvrđenim nepravilnostima u radu te osobe radi poduzimanja odgovarajućih mjera za otklanjanje tih nepravilnosti.
U slučaju da mjere poduzete od strane države članice Europske unije nisu primjerene, provest će se postupak zabrana stavljanja na tržište, distribucije i/ili uporabe građevnog proizvoda, a po potrebi i povrata neugrađenoga građevnog proizvoda.
Članak 50.
Članak 48. i 49. na odgovarajući se način primjenjuju na građevni proizvod proizveden u Republici Hrvatskoj u skladu s domaćom tehničkom specifikacijom koja nije prihvaćena usklađena europska norma i koji se stavlja na tržište države članice Europske unije.
Dokument o radnji ocjenjivanja sukladnosti i isprava o sukladnosti
Članak 51.
Dokument o radnji ocjenjivanja sukladnosti izdan od osobe koja je nakon provedbe postupka iz članka 48. ovoga Zakona ovlaštena za provedbu tog ocjenjivanja po svojoj je pravnoj snazi i učinku u potpunosti izjednačen s odgovarajućim dokumentom izdanim od osobe ovlaštene za provedbu te radnje na temelju ovoga Zakona.
Dokument iz stavka 1. ovoga članka mora biti preveden na hrvatski jezik.
Članak 52.
Dokument o radnji ocjenjivanja sukladnosti izdan od osobe koja je ovlaštena za provedbu tog ocjenjivanja prema propisima države koja nije država članica Europske unije priznaje se u Republici Hrvatskoj ako je između strane osobe koja je izdala takav dokument i pravne osobe ovlaštene za provedbu odgovarajuće radnje ocjenjivanja sukladnosti prema ovom Zakonu sklopljen ugovor o međusobnom priznavanju tog dokumenata i pod uvjetima određenim tim ugovorom, ako je Ministarstvo izdalo suglasnost na taj ugovor.
Dokument o radnji ocjenjivanja sukladnosti koji izda proizvođač prema propisima države koja nije država članica Europske unije priznaje se u Republici Hrvatskoj ako pravna osoba ovlaštena za provedbu odgovarajuće radnje ocjenjivanja sukladnosti, odnosno izdavanje potvrde o sukladnosti građevnog proizvoda prema ovom Zakonu, potvrdi da je izdan u skladu s odgovarajućom tehničkom specifikacijom.
Sastavni dio potvrde iz stavka 1. i 2. ovoga članka je prijevod na hrvatski jezik dokumenata koji se potvrđuju.
Članak 53.
Dokument o radnji ocjenjivanja sukladnosti, odnosno isprava o sukladnosti izdana u skladu s propisima države članice Europske unije za građevni proizvod koji je sukladan usklađenoj europskoj specifikaciji, po svojoj je pravnoj snazi i učinku u potpunosti izjednačen s dokumentom o radnji ocjenjivanja sukladnosti, odnosno s ispravom o sukladnosti izdanom u skladu s ovim Zakonom.
Dokument o radnji ocjenjivanja sukladnosti, odnosno isprava o sukladnosti izdana u skladu s propisima države koja nije članica Europske unije važi u Republici Hrvatskoj ako je to određeno međunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku.
Dokument i isprava iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju biti prevedeni na hrvatski jezik.
Odobravanje primjene nacionalnih normi kao usklađenih europskih normi
Članak 54.
Ministarstvo može Europskoj komisiji prijaviti hrvatsku normu radi provedbe postupka odobravanja njezine primjene kao usklađene europske norme ako nađe da proizvod proizveden po toj normi ispunjava uvjete određene Direktivom 89/106/EEC u vezi sa stavljanjem tog proizvoda na tržište europskoga ekonomskog prostora.
VII. NADZOR
Upravni nadzor
Članak 55.
Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te zakonitost rada i postupanja osoba s javnim ovlastima dobivenim na temelju ovoga Zakona provodi Ministarstvo.
Upravni nadzor provodi službenik Ministarstva kojeg ovlasti ministar.
Nadležnost za provedbu inspekcijskog nadzora
Članak 56.
Inspekcijski nadzor koji se odnosi na primjenu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u vezi s proizvodnjom, stavljanjem na tržište i distribucijom građevnih proizvoda provode gospodarski inspektori Državnog inspektorata.
Inspekcijski nadzor koji se odnosi na primjenu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u vezi s uporabom građevnih proizvoda u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima kojima se uređuje područje gradnje provode građevinski inspektori Ministarstva.
Dužnosti ovlaštenih pravnih osoba, proizvođača, ovlaštenog zastupnika, uvoznika i distributera
Članak 57.
Ovlaštena pravna osoba, proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer i druga osoba dužni su Ministarstvu i osobama ovlaštenim za provedbu nadzora nad primjenom ovoga Zakona omogućiti pregled svih prostora i uvid u sve radnje i/ili dokumente vezane za ocjenjivanje sukladnosti, dokazivanje uporabljivosti, stavljanje na tržište i distribuciju građevnog proizvoda.
Otklanjanje nepravilnosti
Članak 58.
U provedbi inspekcijskog nadzora gospodarski inspektor Državnog inspektorata ima pravo i obvezu proizvođaču, ovlaštenom zastupniku, uvozniku, distributeru građevnog proizvoda i drugoj osobi rješenjem narediti otklanjanje nepravilnosti glede proizvodnje, stavljanja na tržište i distribucije građevnog proizvoda.
Zabrana stavljanja na tržište i distribucije građevnog proizvoda
Članak 59.
Gospodarski inspektor Državnog inspektorata ima pravo i obvezu rješenjem zabraniti stavljanje na tržište i distribuciju građevnog proizvoda ako utvrdi da je proizvod:
– bez isprave o sukladnosti,
– bez tehničke upute ili s neispravnom tehničkom uputom,
– bez oznake sukladnosti,
– nepropisno označen ili
– da nije osigurano da tehnička svojstva, odnosno uporabljivost građevnog proizvoda tijekom njegove distribucije ostanu nepromijenjena.
Članak 60.
Žalba izjavljena protiv rješenja gospodarskog inspektora Državnog inspektorata ne odgađa izvršenje rješenja.
Zabrana stavljanja na tržište, distribucije i/ili ugradnje građevnog proizvoda
Članak 61.
Ako se u upravnom nadzoru, nadzoru gospodarskog inspektora Državnog inspektorata ili nadzoru građevinskog inspektora Ministarstva utvrdi da građevni proizvod ne ispunjava zahtjeve propisane ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona ili posebnim propisom, osoba ovlaštena za provedbu tog postupka ima pravo i obvezu rješenjem zabraniti njegovo stavljanje na tržište, distribuciju i/ili ugradnju, bez obzira na to što su za taj proizvod provedeni ili se provode propisane radnje ocjenjivanja sukladnosti, odnosno što je za njega izdana isprava o sukladnosti.
Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka naređuje se i povrat neugrađenoga građevnog proizvoda ako je utvrđena nesukladnost proizvoda takva da ugrožava ili može ugroziti život ljudi i/ili okoliš.
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izdano za građevni proizvod za koji su provedene ili se provode propisane radnje ocjenjivanja sukladnosti s usklađenom europskom specifikacijom i obavijest o pokretanju propisanih postupaka protiv osoba odgovornih za izdavanje isprave o sukladnosti, dostavlja se Europskoj komisiji.
Ako se u nadzoru iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da građevni proizvod ne ispunjava propisane zahtjeve, troškove tog utvrđivanja snosi proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, odnosno distributer građevnog proizvoda, odnosno druga osoba. Ako se utvrdi da građevni proizvod ispunjava propisane zahtjeve, troškove tog utvrđivanja snosi osoba povodom čije je prijave provedeno utvrđivanje.
Povlačenje usklađene europske specifikacije
Članak 62.
Ako se utvrdi da usklađena europska specifikacija ne osigurava postizanje tehničkih svojstava koje građevni proizvod mora imati, Ministarstvo će o tome, navodeći razloge, obavijestiti Europsku komisiju radi provedbe postupka prema direktivi 89/106/EEC u skladu s direktivom 98/34/EC, izmijenjenom i dopunjenom direktivom 98/48/EC.
Pravilnik
Članak 63.
Ministar pravilnikom pobliže propisuje:
– provođenje nadzora nad proizvodnjom, stavljanjem na tržište i distribucijom građevnih proizvoda,
– provođenje nadzora nad ugradnjom građevnih proizvoda,
– način zabrane stavljanja na tržište, distribucije i/ili ugradnje građevnog proizvoda,
– način i obveznika povrata neugrađenoga građevnog proizvoda i
– suradnju i obavještavanje tijela koja provode nadzor nad proizvodnjom, stavljanjem na tržište, distribucijom i ugradnjom građevnih proizvoda te suradnju i obavještavanje drugih tijela čiji djelokrug može biti s time povezan.
VIII. KAZNENE ODREDBE
Prekršaji ovlaštenih pravnih i drugih osoba
Članak 64.
Novčanom kaznom u iznosu od 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlaštena pravna osoba ako u propisanom roku ne obavijesti Ministarstvo o promjeni u vezi s uvjetima za davanje ili oduzimanje ovlaštenja za:
– donošenje europskoga tehničkog dopuštenja (članak 24. stavak 2.),
– donošenje hrvatskoga tehničkog dopuštenja (članak 24. stavak 2.),
– provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti (članak 30. stavak 2.),
– izdavanje potvrde o tvorničkoj kontroli proizvodnje (članak 30. stavak 2.), ili
– izdavanje potvrde o sukladnosti (članak 37. stavak 2.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 65.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlaštena pravna osoba ako ne ispunjava koji od uvjeta za davanje ovlaštenja a:
– donese europsko tehničko dopuštenje (članak 24. stavak 1.),
– donese hrvatsko tehničko dopuštenje (članak 24. stavak 1.),
– izda dokument o obavljenoj radnji ocjenjivanja sukladnosti građevnog proizvoda (članak 30. stavak 1.),
– izda potvrdu o tvorničkoj kontroli proizvodnje (članak 30. stavak 1.), ili
– izda potvrdu o sukladnosti (članak 37. stavak 1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 66.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako bez ovlaštenja izda dokument pod nazivom:
– europsko tehničko dopuštenje (članak 15. stavak 1.),
– hrvatsko tehničko dopuštenje (članak 20. stavak 2.),
– dokument o obavljenoj radnji ocjenjivanja sukladnosti građevnog proizvoda (članak 27. stavak 1.),
– potvrdu o tvorničkoj kontroli proizvodnje (članak 28.) ili
– potvrdu o sukladnosti (članak 33. stavak1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 67.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlaštena pravna osoba ako protivno važećim propisima ili pravilima struke:
– donese europsko tehničko dopuštenje (članak 24. stavak 1.),
– donese hrvatsko tehničko dopuštenje (članak 24. stavak 1.),
– izda dokument o obavljenoj radnji ocjenjivanja sukladnosti građevnog proizvoda (članak 30. stavak 1.),
– izda potvrdu o tvorničkoj kontroli proizvodnje (članak 30. stavak 1.) ili
– izda potvrdu o sukladnosti (članak 37. stavak 1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 68.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlaštena pravna osoba ako tijekom građenja nastane šteta zbog njezina propusta u postupku:
– donošenja europskoga tehničkog dopuštenja (članak 24. stavak 1.),
– donošenja hrvatskoga tehničkog dopuštenja (članak 24. stavak 1.),
– ocjenjivanja sukladnosti građevnog proizvoda (članak 30. stavak 1.),
– izdavanja potvrde o tvorničkoj kontroli proizvodnje (članak 30. stavak 1.) ili
– izdavanja potvrde o sukladnosti (članak 37. stavak 1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 69.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda dokument vezan uz stavljanje na tržište, distribuciju ili uporabu građevnog proizvoda koji nazivom, izgledom, sadržajem ili na drugi način može dovesti u zabludu glede dokumenta kojim se utvrđuju tehnička svojstva građevnog proizvoda, potvrđuje njegova sukladnost ili dokazuje njegova uporabljivost (članak 10. stavak 2.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 250.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 70.
Novčanom kaznom u iznosu od 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako u određenom roku Ministarstvu, odnosno osobama ovlaštenim za provedbu nadzora nad primjenom ovoga Zakona ne omogući pregled prostora, odnosno uvid u radnju i/ili dokument vezan za ocjenjivanje sukladnosti, odnosno dokazivanje sukladnosti građevnog proizvoda (članak 57.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Prekršaji proizvođača, ovlaštenog zastupnika, uvoznika i distributera građevnog proizvoda
Članak 71.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu proizvođača, ovlaštenog zastupnika, uvoznika, odnosno distributera ako tijekom građenja nastane šteta zbog promjene tehničkih svojstava građevnog proizvoda nastale tijekom njegove distribucije radi nepoduzimanja odgovarajućih mjera od strane ove osobe (članak 11. stavak 1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 250.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 72.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika ako izda izjavu o sukladnosti za građevni proizvod za koji nisu provedene ili se ne provode propisane radnje ocjenjivanja sukladnosti građevnog proizvoda (članak 36. stavak 2.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 73.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu proizvođača, ovlaštenog zastupnika, odnosno uvoznika ili druga pravna osoba ako:
– stavi na tržište građevni proizvod za koji nije dokazana uporabljivost (članak 10.),
– stavi na tržište građevni proizvod koji nije označen oznakom sukladnosti ili koji nema tehničku uputu (članak 40. stavak 2.),
– izradi tehničke upute protivno ovom Zakonu ili propisu donesenom na temelju ovoga Zakona (članak 42.),
– označi oznakom sukladnosti građevni proizvod za koji nije izdana isprava o sukladnosti (članak 43. stavak 1.) ili
– označi oznakom sukladnosti građevni proizvod na način koji je protivan ovom Zakonu ili propisu donesenom na temelju ovoga Zakona (članak 42. stavak 2. i 3., članak 44. i članak 45.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 250.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 74.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu distributera ako distribuira građevni proizvod za koji nije izdana isprava o sukladnosti, koji nije označen oznakom sukladnosti ili koji nema tehničku uputu (članak 10.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 250.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 75.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu distributera ako ne osigura da u distribuciji građevni proizvod slijede tehničke upute (članak 40. stavak 4.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 250.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 76.
Novčanom kaznom u iznosu od 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu proizvođača, ovlaštenog zastupnika, uvoznika, odnosno distributera ako u određenom roku Ministarstvu, odnosno osobama ovlaštenim za provedbu nadzora nad primjenom ovoga Zakona ne omogući pregled prostora, odnosno uvid u radnju i/ili dokument vezan za ocjenjivanje sukladnosti, dokazivanje uporabljivosti, stavljanje na tržište ili distribuciju građevnog proizvoda (članak 57.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 150.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Prekršaj izvođača i druge osobe
Članak 77.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu izvođača koja je preuzela građevni proizvod radi građenja, odnosno druga pravna osoba koja je to učinila, ako tijekom građenja nastane šteta zbog promjene tehničkih svojstava građevnog proizvoda nastale od njegova preuzimanja do ugradnje, odnosno predaje izvođaču ili vlasniku građevnog proizvoda radi nepoduzimanja odgovarajućih mjera od strane ove osobe (članak 11. stavak 2.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba, odnosno fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 250.000,00 kuna.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Započeti postupci
Članak 78.
Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona po odredbama članka 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29., 30., 31., 187., 188., 215., 216. i 217. Zakona o gradnji (»Narodne novine«, br. 175/03. i 100/04.) dovršit će se po odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona.
Akti
Članak 79.
Tehnička dopuštenja, odluke o preuzimanju stranoga tehničkog dopuštenja, dokumenti o provedenim radnjama u postupku ocjenjivanja sukladnosti i isprave o sukladnosti doneseni, odnosno izdani na temelju Zakona o gradnji (»Narodne novine«, br. 175/03. i 100/04.) u potpunosti su izjednačeni s odgovarajućim aktima donesenim na temelju ovoga Zakona i važe, odnosno ostaju na snazi do dana do kojega su doneseni, odnosno izdani.
Tehničke upute i znakovi sukladnosti izdani, odnosno stavljeni na građevne proizvode u skladu sa Zakonom o gradnji (»Narodne novine«, br. 175/03. i 100/04.) smatraju se tehničkim uputama i oznakama u smislu ovoga Zakona.
Članak 80.
Do dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju europsko tehničko dopuštenje smatra se domaćom tehničkom specifikacijom ako je donesena odluka o njegovom preuzimanju.
Odluku o preuzimanju europskoga tehničkog dopuštenja na prijedlog proizvođača, odnosno uvoznika građevnog proizvoda donosi ministar po prethodno pribavljenom mišljenju pravne osobe ovlaštene za donošenje hrvatskoga tehničkog dopuštenja.
Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje pitanje donošenja, važenja, troškova donošenja i stavljanja izvan snage hrvatskoga tehničkog dopuštenja na odgovarajući se način primjenjuju na donošenje odluke iz stavka 2. ovoga članka, odnosno na preuzeto europsko tehničko dopuštenje.
Odluka iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt.
Članak 81.
Do dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju članak 52. ovoga Zakona primjenjuje se i na dokument o radnjama ocjenjivanja sukladnosti izdan od osobe koja je ovlaštena za provedbu tog ocjenjivanja prema propisima države članice Europske unije.
Do dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju članak 53. stavak 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuje se i na dokument o radnji ocjenjivana sukladnosti i ispravu o sukladnosti, izdane u skladu s propisima države članice Europske unije.
Obavljanje poslova
Članak 82.
Osobe ovlaštene za donošenje tehničkog dopuštenja, provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti i izdavanje potvrde o sukladnosti na temelju propisa koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju s obavljanjem poslova za koje su ovlašteni do isteka roka važenja ovlaštenja.
Pravilnik
Članak 83.
Do stupanja na snagu pravilnika koji se donose na temelju ovlasti iz ovoga Zakona ostaje na snazi Pravilnik o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i označavanju građevnih proizvoda (»Narodne novine«, br. 1/05.).
Oznaka sukladnosti
Članak 84.
Do dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju građevni proizvod čija svojstva su sukladna s hrvatskom normom kojom je prihvaćena usklađena europska norma i na koju upućuje tehnički propis, umjesto oznakom: »CE«, označava se oznakom propisanom pravilnikom iz članka 46. ovoga Zakona.
Do dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 46. ovoga Zakona građevni proizvodi iz stavka 1. ovoga članka označavaju se znakom iz priloga 5. Pravilnika o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i označavanju građevnih proizvoda (»Narodne novine«, br. 1/05.).
Priznata tehnička pravila
Članak 85.
Za građevni proizvod za koji nije donesen tehnički propis uporabljivost se dokazuje prema priznatim tehničkim pravilima.
Od dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju za dokazivanje uporabljivosti građevnih proizvoda za koje postoji usklađena europska specifikacija prestaju se primjenjivati priznata tehnička pravila sadržana u:
– Pravilniku o obveznom atestiranju elemenata tipnih građevinskih konstrukcija na otpornost prema požaru te o uvjetima kojima moraju udovoljavati organizacije udruženog rada ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Službeni list«, br. 24/90. i »Narodne novine«, br. 47/97.),
– Pravilniku o obveznom atestiranju glinenih crijepova te o uvjetima kojima moraju udovoljavati organizacije udruženog rada ovlaštene za atestiranje tih proizvoda (»Službeni list«, br. 24/90.),
– Naredbi o obveznom atestiranju hidroizolacijskih materijala impregniranih bitumenom i bitumenskih traka (»Službeni list«, br. 46/87.),
– Naredbi o obveznom atestiranju čeličnih užeta za opću namjenu (»Službeni list«, br. 61/83. i 17/88. i »Narodne novine«, br. 1/01.),
– Naredbi o obveznom atestiranju ploča iverica za opću uporabu u građevinarstvu (»Službeni list«, br. 61/83.),
– Naredbi o obaveznom atestiranju frakcioniranog kamenog agregata za beton i asfalt (»Službeni list«, br. 41/87.),
– Naredbi o obveznom atestiranju vijaka, matica i podložaka za spojeve nosivih čeličnih konstrukcija (»Službeni list«, br. 61/85.) i
– Naredbi o obveznom atestiranju prefabriciranih elemenata od ćelijastog betona (»Službeni list«, br. 34/85.).
Postupci izdavanja svjedodžbi o ispitivanju građevnih proizvoda iz stavka 1. ovoga članka započeti do dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju prema priznatim tehničkim pravilima, dovršit će se prema tim tehničkim pravilima.
Svjedodžbe o ispitivanju građevnih proizvoda izdane prema priznatim tehničkim pravilima priznaju se kao dokaz uporabljivosti građevnog proizvoda do datuma važenja koji je u njima određen, ali ne dulje od dvije godine od dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Članak 86.
Od dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju prestaju se primjenjivati priznata tehnička pravila u dijelu u kojem obvezuju na primjenu građevnog proizvoda proizvedenog prema preuzetoj hrvatskoj normi sadržana u:
– Pravilniku o tehničkim normativima za projektiranje i izvođenje završnih radova u građevinarstvu (»Službeni list«, br. 21/90.),
– Pravilniku o tehničkim normativima za izgradnju objekata visokogradnje u seizmičkim područjima (»Službeni list«, br. 31/81., 49/82., 29/83., 20/88. i 52/89.),
– Pravilniku o tehničkim mjerama i uvjetima za ugljikovodične hidroizolacije krovova i terasa (»Službeni list«, br. 26/69.),
– Pravilniku o minimalnim tehničkim uvjetima za izgradnju stanova (»Službeni list«, br. 45/67.),
– Pravilniku o tehničkim normativima za ventilacijske ili klimatizacijske sisteme (»Službeni list«, br. 38/89. i »Narodne novine«, br. 69/97.),
– Pravilniku o tehničkim normativima za projektiranje, proizvodnju i izvedbu konstrukcija od prefabriciranih elemenata od nearmiranog i armiranog ćelijastog betona (»Službeni list«, br. 14/89.),
– Pravilniku o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (»Službeni list« 53/88. i »Narodne novine«, br. 5/02.),
– Pravilniku o tehničkim normativima za nosive čelične konstrukcije (»Službeni list«, br. 61/86.),
– Pravilniku o tehničkim mjerama i uvjetima za zaštitu čeličnih konstrukcija od korozije (»Službeni list« 32/70.),
– Pravilniku o tehničkim mjerama i uvjetima za montažu čeličnih konstrukcija (»Službeni list«, br. 29/70.),
– Pravilniku o Tehničkim propisima za lake čelične građevine kod nosivih čeličnih konstrukcija (»Službeni list«, br. 6/65.),
– Pravilniku o Tehničkim propisima za jednostavne konstrukcije zgrada kod nosivih čeličnih konstrukcija (»Službeni list«, br. 6/65.),
– Pravilniku o Tehničkim propisima o kvaliteti zavarenih spojeva za nosive čelične konstrukcije (»Službeni list«, br. 41/64.) i
– Pravilniku o privremenim Tehničkim propisima za građenje u seizmičkim područjima (»Službeni list«, br. 39/64.).
Prestanak važenja propisa
Članak 87.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29., 30., 31., 187., 188., 215., 216. i 217. Zakon o gradnji (»Narodne novine«, br. 175/03. i 100/04.).
Stupanje na snagu Zakona
Članak 88.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana nakon dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 7. stavka 2. i 3., članka 8. stavka 2. u dijelu koji se odnosi na usklađenu europsku specifikaciju na koju ne upućuje tehnički propis, članka 12. u dijelu koji se odnosi na usklađenu europsku specifikaciju, članka 13., 14., 15., 16., 17., 18., članka 19. u dijelu koji se odnosi na usklađenu europsku specifikaciju, članka 22. stavka 1. u dijelu koji se odnosi na usklađenu europsku specifikaciju, članka 24. u dijelu koji se odnosi na donošenje europskog tehničkog dopuštenja, članka 25. u dijelu koji se odnosi na donošenje europskog tehničkog dopuštenja, članka 27. u dijelu koji se odnosi na usklađenu europsku specifikaciju, članka 43. stavka 2., članka 44., 47., 48.,49., 50., 51., članka 53. stavka 1. i stavka 3. u dijelu koji se odnosi na stavak 1., članka 54., članka 61. stavka 3., članka 62., članka 64. stavka 1. podstavka 1., članka 65. stavka 1. podstavka 1., članka 66. stavka 1. podstavka 1., članka 67. stavka 1. podstavka 1. i članka 68. stavka 1. podstavka 1. koji stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Klasa: 360-33/08-01/01
Zagreb, 15. srpnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.

 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o grobljima

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 

ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O GROBLJIMA 
Proglašavam Zakon o grobljima, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 30. siječnja 1998. 
Broj: 081-98-291/1
Zagreb, 5. veljače 1998. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 
ZAKON 
O GROBLJIMA 
I. UVODNE ODREDBE 
Članak 1. 
(1) Ovim se Zakonom uređuje izgradnja, korištenje i upravljanje grobljem. 
(2) Groblje je ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, prateće građevine i komunalna infrastruktura. 
(3) Pratećim građevinama u smislu ovoga Zakona smatraju se krematorij, mrtvačnica, dvorana za izlaganje na odru, prostorije za ispraćaj umrlih i sl. 
Članak 2. 
Groblja su komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: jedinice lokalne samouprave) na čijem području se nalaze. 
Članak 3. 
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je svojom odlukom utvrditi potrebu izgradnje groblja, radi ukopa umrlih sa svoga područja, ako ukop nije osiguran na području druge jedinice lokalne samouprave. 
II. GRAĐENJE, ZATVARANJE, I STAVLJANJE GROBLJA IZVAN UPORABE 
Članak 4. 
(1) Građenje i rekonstrukcija groblja u interesu je Republike Hrvatske. 
(2) Postupak za izvlaštenje zemljišta za potrebe izgradnje groblja pokreće jedinica lokalne samouprave. 
Članak 5. 
(1) Prostorni plan jedinice lokalne samouprave kojim se utvrđuje izgradnja, odnosno rekonstrukcija groblja mora se temeljiti na programu uređenja groblja utvrđenom za vremensko razdoblje od najmanje trideset godina. 
(2) Program iz stavka 1. ovoga članka obvezatno sadrži podatke o predvidivom povećanju stanovnika i postotku smrtnosti na određenom području. 
Članak 6. 
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o zatvaranju groblja kada utvrdi da na groblju više nema mogućnosti osnivanja novih grobnih mjesta ali postoji mogućnost ukopa u postojeća grobna mjesta. 
Članak 7. 
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o stavljanju groblja ili dijela groblja izvan uporabe kada više nema mogućnosti ukopa zbog prostornih, sanitarnih ili drugih uvjeta. 
Članak 8. 
(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može donijeti odluku o premještanju groblja ili dijela groblja koje je izvan uporabe pod uvjetom da se premještanje groblja i daljnji ukop osigura izgradnjom novog groblja ili na drugom postojećem groblju na području iste ili druge jedinice lokalne samouprave. 
(2) Premještanje groblja ili dijela groblja moguće je najranije nakon proteka sto godina od posljednjeg ukopa. 
(3) Troškove izmještanja groblja ili dijela groblja i uređenje grobnih mjesta snosi jedinica lokalne samouprave. 
Članak 9. 
Odluke iz članka 6., 7. i 8. ovoga Zakona jedinica lokalne samouprave dužna je oglasiti u službenom glasilu i dnevnom tisku, a po potrebi i na drugi način. 
III. UPRAVLJANJE GROBLJEM 
Članak 10. 
(1) Grobljem upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom (u daljnjem tekstu: uprava groblja). 
(2) Upravljanje grobljem razumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima. 
(3) Upravljanje grobljem treba obavljati na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlim osobama koje u njemu počivaju. 
(4) O uređenju i održavanju dodijeljenih grobnih mjesta dužni su brinuti se korisnici. 
Članak 11. 
(1) Groblja koja su po svojim parkovnim obilježjima i značajkama proglašena spomenicima parkovne arhitekture treba održavati i obnavljati sukladno posebnim propisima. 
(2) Grobovi koji su proglašeni spomenicima kulture ne mogu se smatrati napuštenim već ih treba održavati i obnavljati sukladno propisima o zaštiti spomenika kulture. 
(3) Grobovi u kojima su pokopani posmrtni ostaci značajnih povijesnih osoba, ne mogu se smatrati napuštenim, već je o njima dužno brinuti se mjerodavno tijelo jedinice lokalne samouprave.O značenju osobe mišljenje daju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski institut za povijest. 
(4) Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika. 
(5) Natpisi na grobovima i grobnicama osoba koje su zadužile hrvatski narod trebaju biti nanovo ispisani tekstom koji točno i dolično objašnjava njihovu ulogu u životu hrvatskoga naroda, ako postojeći natpisi, ispisivani u vrijeme represivnih režima, nisu u tom smislu cjeloviti. 
IV. KORIŠTENJE GROBNIH MJESTA 
Članak 12. 
(1) Umrlog se u pravilu ukapa na groblju koje se nalazi na području jedinice lokalne samouprave na kojem je umrli imao prebivalište. 
(2) Umrlog se može ukopati i na groblju koje je on odredio za života ili koje odredi njegova obitelj, odnosno osobe koje su dužne skrbiti o njegovu ukopu. 
(3) Umrlog se može ukopati i izvan groblja samo uz odobrenje koje daje tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalne poslove uz prethodno mišljenje tijela jedinice lokalne samouprave nadležne za poslove zdravstva. 
Članak 13. 
(1) Uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje. 
(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave. 
(3) Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu. 
(4) Visinu naknade iz stavka 1. i 3. ovoga članka utvrđuje Uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. 
Članak 14. 
(1) Grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra se napuštenim i može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka petnaest godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka trideset godina od ukopa u grobnicu. 
(2) Prijašnji korisnik grobnog mjesta za koje se prema stavku 1. ovoga članka smatra da je napušteno može raspolagati izgrađenom opremom i uređajem groba (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) nakon što plati dužni iznos grobne naknade sa zakonskim zateznim kamatama. U protivnom smatrat će se da se radi o napuštenoj imovini kojom uprava groblja može slobodno raspolagati. 
(3) Uprava groblja je dužna prije dodjele grobnog mjesta, odnosno grobnice drugom korisniku premjestiti ostatke preminulih iz napuštenog groba u zajedničku grobnicu izgrađenu za tu namjenu. 
Članak 15. 
(1) Pravo ukopa uz korisnika grobnog mjesta imaju i članovi njegove obitelji. 
(2) Korisnik grobnog mjesta može dopustiti privremeni ukop i drugim osobama. 
(3) Nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici. 
(4) Korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama. Ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik. 
(5) Oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom pa, stoga, ako se uz ustupanje grobnog mjesta prodaje ili na drugi način prenosi vlasništvo opreme, odnosno uređaja groba novi korisnik grobnog mjesta dužan je uz ugovor o ustupanju upravi groblja priložiti i dokaz o uplaćenom porezu na promet te nekretnine. 
(6) Uprava groblja će obustaviti ukope u grobno mjesto u slučaju spora o pravu ukopa, odnosno korištenju grobnog mjesta dok spor ne bude riješen. 
V. GROBNI OČEVIDNICI 
Članak 16. 
(1) Uprava groblja dužna je voditi grobni očevidnik o ukopu svih umrlih osoba na području jedinice lokalne samouprave koji sadrži podatke o: 
- grobnicama i grobnicama za urne, 
- grobovima i grobovima za urne, 
- korisnicima grobova i grobnica, te grobova i grobnicama za urne, 
- osobama koje imaju pravo ukopa, 
- svim promjenama, 
- uzroku smrti. 
(2) Sastavni dio grobnog očevidnika iz stavka 1. ovoga članka je položajni plan grobnih mjesta i grobnica. 
(3) Uprava groblja dužna je voditi i registar umrlih osoba po prezimenu, imenu i imenu oca te jedinstvenom matičnom broju građana umrle osobe s naznakom gdje je ukopana. 
(4) Akti iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka moraju se pohraniti i trajno čuvati. 
(5) Nadzor nad vođenjem akata iz ovoga članka provodi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave. 
VI. KAZNENE ODREDBE 
Članak 17. 
Novčanom kaznom u visini od 2.000 do 20.000 kuna kaznit će se za prekršaj uprava groblja: 
- ako ne vodi očevidnik o ukopu svih umrlih osoba na području jedinice lokalne samouprave te registar umrlih osoba s potrebnim podacima iz članka 16. ovoga Zakona. 
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 18. 
(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti propise o: 
- mjerilima i načinu dodjeljivanja i ustupanja grobnih mjesta na korištenje, vremenskim razmacima ukopa u popunjena grobna mjesta te o načinu ukopa nepoznatih osoba, 
- održavanju groblja i uklanjanju otpada, 
- uvjetima upravljanja grobljem od strane pravne osobe koja upravlja grobljem, 
- uvjetima i mjerilima za plaćanje naknade kod dodjele grobnog mjesta i godišnje naknade za korištenje. 
(2) Uprava groblja je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoje poslovanje s odredbama ovoga Zakona. 
(3) Uprava groblja je dužna u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti akt o pravilima ponašanja na groblju i isti izložiti na vidljivom mjestu a osobito na svakom ulazu u groblje. 
Članak 19. 
(1) Obvezuje se ministar nadležan za komunalne poslove da donese u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pobliže propise o prostornim i tehničkim uvjetima kod planiranja izgradnje groblja i pratećih građevina. 
(2) Obvezuje se ministar nadležan za komunalne poslove da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donese propise o vođenju očevidnika o ukopu umrlih osoba i registra umrlih osoba. 
(3) Ovlašćuje se ministar nadležan za komunalne poslove da propisima iz stavka 1. i 2. ovoga članka propiše prekršaje i utvrdi kazne za te prekršaje. 
Članak 20. 
(1) Do donošenja propisa iz članka 19. ovoga Zakona Pravilnik o uređenju groblja i sahrani umrlih ("Narodne novine", br. 2/62.) ostaje na snazi, ukoliko nije u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona. 
Članak 21. 
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o grobljima ("Narodne novine", br. 26/60., 46/61. i 15/65.). 
Članak 22. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama". 
Klasa: 564-02/97-02/01
Zagreb, 30. siječnja 1998. 
ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o hidrografskoj djelatnosti

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim 

ODLUKU 
O PROGLAŠENJU ZAKONA O HIDROGRAFSKOJ DJELATNOSTI 
Proglašavam Zakon o hidrografskoj djelatnosti, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. travnja 1998. 
Broj: 081-98-994/1
Zagreb, 4. svibnja 1998. 
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r. 
ZAKON 
O HIDROGRAFSKOJ DJELATNOSTI 
I. TEMELJNE ODREDBE 
Članak 1. 
Ovim se Zakonom uređuje sadržaj hidrografske djelatnosti, uvjeti i način obavljanja te djelatnosti, te osniva pravna osoba za obavljanje hidrografske djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. 
Članak 2. 
Hidrografska djelatnost obuhvaća hidrografsku izmjeru mora, geodetska i druga snimanja objekata u priobalju, mora, morskog dna i podmorja; marinsku geodeziju; oceanologiju (registriranje kolebanja razine mora, površinskih valova, struja mora, termohalinskih parametara), geologiju i geofiziku mora i zaštitu okoliša u dijelovima mora u kojima Republika Hrvatska ima suverenost ili ostvaruje suverena prava; obradu podataka prikupljenih izmjerom, snimanjem i istraživanjem i objavu tih podataka, a sve u cilju hidrografsko-navigacijskog osiguranja plovidbe morem. 
Geodetski poslovi u hidrografskoj djelatnosti obavljaju se u skladu s propisima o geodetskoj izmjeri. 
Članak 3. 
Svrha hidrografske djelatnosti je hidrografsko-navigacijsko osiguranje plovidbe brodova i brodica, uključivši i ratne brodove, s ciljem zaštite ljudskih života i imovine na moru, istraživanja, zaštite okoliša i gospodarenjem morem. 
Članak 4. 
Podaci dobiveni obavljanjem hidrografske djelatnosti, osnova su hidrografskoga informacijskog sustava. 
II. OBAVLJANJE HIDROGRAFSKE DJELATNOSTI 
Članak 5. 
Hrvatski hidrografski institut obavlja sljedeće hidrografske djelatnosti: 
1. hidrografsku izmjeru mora, marinsku geodeziju, geodetska i druga snimanja objekata u priobalju, mora, morskog dna i podmorja, geologiju i geofiziku mora, oceanologiju i zaštitu okoliša u dijelu od značaja za hidrografiju i hidrografsko-navigacijsko osiguranje plovidbe, istraživanje te druge poslove u svezi s obavljanjem ovih djelatnosti utvrđenih ovim Zakonom, 
2. hidrografsko-navigacijsko osiguranje plovidbe morem za sve brodove i brodice utvrđene ovim Zakonom; službu navigacijskih obavijesti (radiooglasa), prikupljanje, obrada i razmjena hidrografskih i navigacijskih obavijesti radi održavanja u ispravnom stanju službenih pomorskih navigacijskih karata i priručnika, te obavljanje izmjena i dopuna tih podataka u "Oglasu za pomorce", 
3. obavljanje poslova Nacionalnog usklađivača u prikupljanju, obradi i prosljeđivanju pomorskih sigurnosnih informacija (MSI), u skladu s preporukama Međunarodne hidrografske organizacije i Međunarodne pomorske organizacije (u daljnjem tekstu IHO i IMO), 
4. projektiranje, izradu, izdavanje i održavanje službenih pomorskih navigacijskih karata i priručnika, njihovo usklađivanje s IHO i IMO-preporukama, te održavanje i pohranjivanje izvornika, 
5. opisivanje i ucrtavanje geodetsko određene granice suvereniteta Republike Hrvatske na moru, uvažavajući druge propise kojima se regulira državna granica, održavanje i praćenje baze službenih podataka o moru iz područja: navigacije, hidrografije (objekti na moru i podmorju), kartografije, geologije, geofizike i oceanologije (kolebanje razine mora, valovi, struje mora, termohalinska, hidroakustička i optička svojstva mora, hidrometeorologija i sl.), te ustrojavanje i vođenje pomorskog katastra, 
6. predstavljanje Republike Hrvatske u IHO-u i drugim međunarodnim organizacijama za područje svoje djelatnosti, s kojima samostalno surađuje, 
7. ostale djelatnosti i to: 
- vođenje hidrografskog informacijskog sustava, 
- organiziranje službe bdijenja, mreže stalnih i povremenih postaja i podstanica za prikupljanje podataka, 
- nadzor pouzdanosti mjernih metoda iz područja hidrografske djelatnosti, 
- poslovi iz područja hidrografske djelatnosti utvrđeni Pomorskim zakonikom i drugim zakonima, 
- nakladnička i tiskarska djelatnost, te podjela i prodaja pomorskih navigacijskih karata i priručnika, čija je primjena obvezna za sigurnost plovidbe. 
Članak 6. 
Hidrografska djelatnost iz članka 5. ovoga Zakona djelatnost je od interesa za Republiku Hrvatsku. 
Članak 7. 
Hidrografsku izmjeru mora, marinsku geodeziju i snimanje objekata u priobalju, moru, morskom dnu i podmorju, mogu obavljati i druge pravne osobe registrirane za obavljanje tih djelatnosti, ako ispunjavaju propisane uvjete. 
Uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, te pobliže uvjete i način obavljanja tih djelatnosti, propisuje ministar nadležan za poslove pomorstva. 
Članak 8. 
Rješenje kojim se daje ovlast ili odbija zahtjev za davanje ovlasti za obavljanje djelatnosti iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, donosi ministarstvo nadležno za poslove pomorstva, po pribavljenom mišljenju Hrvatskoga hidrografskog instituta. 
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva. 
Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. 
Na postupak donošenja rješenja primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno. 
Članak 9. 
Pravne osobe ovlaštene za obavljanje djelatnosti iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: ovlaštene pravne osobe) dužne su tu djelatnost obavljati na način i pod uvjetima propisanima ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju ovoga Zakona, te sukladno sa standardima IHO-a i drugim standardima utvrđenima međunarodnim ugovorima, koji obavezuju Republiku Hrvatsku. 
Članak 10. 
Ovlaštene pravne osobe dužne su Hrvatski hidrografski institut obavijestiti o datumu početka i opsegu radova, te dostaviti po jedan primjerak studije projekata, a prikupljene podatke dostaviti u roku od 30 dana od dana završetka radova. 
Članak 11. 
Podaci koje u obavljanju djelatnosti iz članka 5. ovoga Zakona prikupi i obradi Hrvatski hidrografski institut, jesu službeni podaci. 
Podaci istraživanja, prikupljeni i obrađeni podaci (karte, tablice, grafovi i sl.) ovlaštenih pravnih osoba ne smatraju se službenima. 
Hrvatski hidrografski institut službene podatke pohranjuje i u potrebnom opsegu objavljuje u službenim pomorskim navigacijskim kartama i priručnicima, te u "Oglasu za pomorce". 
Hrvatski hidrografski institut izmjene na pomorskim navigacijskim kartama od interesa za obranu, objavljuje u posebnim publikacijama. 
Članak 12. 
Brodovi i brodice upisani u domaće evidencije moraju imati službene pomorske navigacijske karte i druge priručnike, izdanja Hrvatskoga hidrografskog instituta, sukladno s Pravilnikom o brodicama i prema pravilima Hrvatskoga registra brodova. 
Članak 13. 
Hidrografski, kartografski i ostali izvornici i podaci o dijelu mora, morskoga dna i morskoga podmorja, u kojima Republika Hrvatska ima suverenost ili ostvaruje suverena prava, čuvaju se u Hrvatskom hidrografskom institutu. 
Izvornici iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se umnožavati niti ustupati na uporabu drugim tijelima, pravnim i fizičkim osobama. 
Izvorne kopije izrađene za uporabu ministarstva nadležnog za poslove obrane, čuvaju se u tom ministarstvu. 
Članak 14. 
Zabranjeno je, bez pisanog odobrenja Hrvatskoga hidrografskoga instituta, skeniranje i umnožavanje (djelomično ili u cijelosti) pomorskih navigacijskih karata i priručnika, elaborata i ostalih izdanja, te njihova distribucija, a koje na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona izdaje Hrvatski hidrografski institut. 
Članak 15. 
Pomorski katastar je evidencija koja sadrži podatke o moru, morskom dnu i morskom podmorju, značajne za sigurnost plovidbe, osim podataka od interesa za obranu. 
Pomorski katastar sadrži podatke o korisnicima, načinu i opsegu korištenja mora, morskoga dna i morskoga podmorja, kao i evidencije objekata, radova, pojava i sl. značajnih za sigurnost plovidbe, prema područjima jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave. 
Bliže propise o ustrojavanju, sadržaju i vođenju pomorskoga katastra, te plaćanje pristojbi, propisuje ministar pomorstva, prometa i veza, po pribavljenom mišljenju Hrvatskog hidrografskog instituta. 
Evidenciju s podacima iz stavka 2. ovoga članka, koji su značajni za obranu, vodi ministarstvo nadležno za poslove obrane. 
Članak 16. 
Podaci dobiveni obavljanjem hidrografske djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, mogu se u dijelovima davati na javnu uporabu, ako nisu aktom nadležnog tijela u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita tajnosti podataka, određeni tajnima. 
Članak 17. 
Korisnici podataka, osim tijela državne uprave, dužni su platiti naknade za uporabu izvornih podataka koje je Hrvatski hidrografski institut prikupio u obavljanju djelatnosti iz članka 5. ovoga Zakona. 
Članak 18. 
Ministar nadležan za poslove pomorstva, propisat će izdavanje, održavanje i uporabu službenih pomorskih navigacijskih karata, čija je uporaba obvezna za sigurnost plovidbe, po pribavljenom mišljenju Hrvatskoga hidrografskog instituta. 
Članak 19. 
Radi istraživanja, ispitivanja, mjerenja i snimanja mora, morskoga dna ili morskoga podmorja koje obavlja u okviru djelatnosti iz članka 5. ovoga Zakona, Hrvatskom hidrografskom institutu nije potrebno odobrenje ministra nadležnog za poslove pomorstva, propisano Pomorskim zakonikom. 
Članak 20. 
U luci posebne namjene koja služi za vojne namjene, te u zabranjenim zonama u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, Hrvatski hidrografski institut može obavljati djelatnost iz članka 5. ovoga Zakona na temelju odobrenja ministarstva nadležnog za poslove obrane, a u luci za namjene unutarnjih poslova, na temelju odobrenja ministarstva nadležnog za unutarnje poslove. 
Članak 21. 
Pravne osobe iz članka 5. i 7. ovoga Zakona, plaćaju lučke pristojbe prema posebnim propisima. 
Članak 22. 
Zabranjeno je ometanje obavljanja hidrografske djelatnosti, kao i oštećivanje opreme, a posebno opreme na postajama za prikupljanje podataka (mareografske i druge postaje). 
Članak 23. 
U smislu ovoga Zakona, o sustavnom razvoju hidrografske djelatnosti skrbi Hidrografsko-navigacijsko vijeće. 
Hidrografsko-navigacijsko vijeće je stručno-savjetodavno tijelo koje strateški usmjerava razvoj hidrografske djelatnosti, a osobito: 
- ocjenjuje stanje u području hidrografske djelatnosti, 
- predlaže i potiče poduzimanje mjera za unapređenje hidrografske djelatnosti, 
- razmatra i daje mišljenja o prijedlozima zakona i drugih propisa kojima se uređuje hidrografska djelatnost. 
U svezi s pitanjima koje razmatra, Hidrografsko-navigacijsko vijeće daje mišljenja, utvrđuje stajališta, daje poticaj za donošenje zakona i drugih propisa ili poduzimanje drugih mjera. 
Članak 24. 
Hidrografsko-navigacijsko vijeće ima predsjednika i 14 članova koje imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog nadležnih ministarstava. 
Hidrografsko-navigacijsko vijeće imenuje se na vrijeme od četiri godine. 
Hidrografsko-navigacijsko vijeće čine: 
- dva predstavnika ministarstva nadležnog za poslove pomorstva, s tim da je jedan predstavnik iz područja sigurnosti plovidbe, 
- dva predstavnika ministarstva nadležnog za poslove obrane, 
- jedan predstavnik ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, 
- jedan predstavnik ministarstva nadležnog za poslove znanosti i tehnologije, 
- jedan predstavnik ministarstva nadležnog za poslove prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, 
- jedan predstavnik ministarstva nadležnog za poslove turizma, 
- jedan predstavnik tijela državne uprave nadležnog za geodetske poslove, 
- jedan predstavnik tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, 
- jedan predstavnik tijela državne uprave nadležnog za vode, 
- tri predstavnika Hrvatskoga hidrografskog instituta, 
- jedan predstavnik iz pomorskog gospodarstva. 
Članak 25. 
Hidrografsko-navigacijsko vijeće donosi poslovnik o svom radu. 
Stručne i druge administrativne poslove, potrebne za rad Hidrografsko-navigacijskog vijeća, obavlja Hrvatski hidrografski institut. 
III. HRVATSKI HIDROGRAFSKI INSTITUT 
Članak 26. 
Za obavljanje hidrografske djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku osniva se javna ustanova pod nazivom Hrvatski hidrografski institut (u daljnjem tekstu: Institut). 
Skraćeni naziv Instituta je: HHI. 
Sjedište Instituta je u Splitu. 
Članak 27. 
Prava koja ima Republika Hrvatska kao osnivač Instituta, obavlja Vlada Republike Hrvatske, osim prava iz članka 32. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona, koje obavlja Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora. 
Članak 28. 
Djelatnost Instituta obavlja se kao javna služba. 
Ustrojavanje i vođenje pomorskog katastra, obavljanje poslova iz članka 5. stavka 1. točke 3. te davanje mišljenja iz članka 8. stavka 1., članka 15. stavka 3. i članka 18. ovoga Zakona, Institut obavlja kao javne ovlasti. 
Institut ne obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti, osim ako to ovim Zakonom nije iznimno dopušteno. 
Članak 29. 
Za pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom, na Institut, kao javnu ustanovu, primjenjuje se Zakon o ustanovama. 
Članak 30. 
Osim djelatnosti iz članka 5. ovoga Zakona, Institut može obavljati hidrografsku, kartografsku i nakladničku djelatnost za domaće i strane pravne osobe, na njihov zahtjev, pod uvjetom da to ne ometa obavljanje hidrografske djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. 
Članak 31. 
Tijela Instituta su Upravno vijeće i ravnatelj. 
Članak 32. 
Upravno vijeće upravlja Institutom. 
Upravno vijeće: 
- donosi Statut Instituta uz suglasnost Zastupničkoga doma Hrvatskoga državnog sabora, 
- donosi odluke o stjecanju, opterećenju ili otuđenju nekretnina u vlasništvu Instituta ili druge imovine, do iznosa utvrđenoga Statutom samostalno, a iznad toga iznosa, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, 
- donosi godišnji program rada i prati njegovo izvršavanje, 
- donosi financijski plan i godišnji obračun, 
- donosi odluku o naknadama za uporabu podataka iz članka 17. ovoga Zakona uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove pomorstva, 
- predlaže poseban, u pravilu petogodišnji, program rada i razvoja hidrografske djelatnosti, 
- odlučuje o unapređenju rada i učinkovitosti poslovanja Instituta, 
- donosi opće akte, 
- odlučuje o drugim pitanjima utvrđenima Zakonom i Statutom, kao i o ostalim pitanjima koja se odnose na upravljanje Institutom. 
Članak 33. 
Upravno vijeće čini predsjednik i 7 (sedam) članova. 
Predsjednika i sedam članova Upravnog vijeća imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske. 
U Upravno vijeće Vlada Republike Hrvatske imenuje: 
- jednoga predstavnika ministarstva nadležnog za poslove pomorstva, 
- jednoga predstavnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, 
- jednoga predstavnika ministarstva nadležnog za poslove obrane, 
- jednoga predstavnika ministarstva nadležnog za poslove znanosti i tehnologije, 
- jednoga predstavnika ministarstva nadležnog za financije, 
- jednoga predstavnika iz tijela državne uprave nadležnog za geodetske poslove, 
- jednoga predstavnika tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, 
- jednoga predstavnika iz redova stručnih djelatnika Instituta. 
Član Upravnog vijeća iz redova stručnih djelatnika Instituta ne može biti imenovan za predsjednika Upravnog vijeća. 
Predsjednik i članovi Upravnog vijeća imenuju se na vrijeme od četiri godine. 
Predsjednika i članove Upravnog vijeća može razriješiti tijelo koje ih je imenovalo i prije isteka vremena na koje su imenovani. 
Članak 34. 
Voditelj Instituta je ravnatelj. 
Ravnatelja Instituta imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske. 
Ravnatelj Instituta imenuje se na vrijeme od četiri godine. 
Za ravnatelja Instituta može se imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu prirodnih ili tehničkih znanosti, najmanje pet godina stručnog i poslovodnog iskustva na poslovima hidrografske djelatnosti, aktivno znanje engleskog ili francuskog jezika. 
Članak 35. 
Sredstva za osnivanje i početak rada instituta čine: 
- sredstva Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1998. godinu, sa pozicije Državnoga hidrografskog instituta, 
- zemljište i poslovna zgrada u Splitu, Ulica Zrinsko-Frankopanska 161, čiji je korisnik Državni hidrografski institut, 
- brod Hidra s pripadajućom opremom, 
- oprema na mareografskim postajama, 
- ostala sredstva i oprema Državnoga hidrografskog instituta. 
Članak 36. 
Sredstva za obavljanje djelatnosti Instituta osiguravaju se: 
- iz sredstava državnoga proračuna, u visini potrebnoj za izmjeru, pripremu i izdavanje pomorskih navigacijskih karata i drugih publikacija nužnih za osiguranje sigurnosti plovidbe na moru, te uspostave pomorskoga katastra, na temelju godišnjega programa, 
- iz sredstava državnoga proračuna na temelju posebnoga programa Vlade Republike Hrvatske, iz članka 39. ovoga Zakona, 
- iz drugih izvora u skladu sa zakonom. 
Članak 37. 
Ako u obavljanju svoje djelatnosti Hrvatski hidrografski institut ostvari dobit, odluku o raspolaganju dobiti, kao i način snošenja gubitaka nastalog u poslovanju Instituta, donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Upravnog vijeća. 
Članak 38. 
Institut obavlja djelatnost na temelju godišnjeg programa rada i odluka Upravnoga vijeća, donijetih povodom zahtjeva tijela državne uprave. 
Članak 39. 
Poslovi hidrografske djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, koji se obavljaju za potrebe tijela državne uprave, utvrđuju se posebnim programom kojega donosi Vlada Republike Hrvatske, u pravilu za razdoblje od pet godina. 
Programom iz stavka 1. ovoga članka za svaku pojedinu godinu unutar razdoblja za koje se donosi utvrđuju se poslovi koje treba obaviti Institut. 
Članak 40. 
Za obavljanje poslova utvrđenih programom iz članka 39. ovoga Zakona osiguravaju se sredstva u državnom proračunu za svaku godinu posebno. 
Članak 41. 
Osnivač Instituta solidarno i neograničeno odgovara za obveze Instituta. 
IV. NADZOR 
Članak 42. 
Upravni i inspekcijski nadzor nad provođenjem ovoga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za poslove pomorstva. 
U obavljanju inspekcijskoga nadzora, inspektor će pisanim rješenjem odrediti: 
- otklanjanje u određenom roku utvrđenih nedostataka u obavljanju hidrografske djelatnosti, ako su nedostaci takve naravi da se mogu otkloniti, 
- privremenu zabranu obavljanja djelatnosti ovlaštenoj pravnoj osobi, ako utvrdi da ne ispunjava propisane uvjete, 
- zabraniti obavljanje određenih radnji, ukoliko te radnje nisu u skladu sa zakonom ili drugim propisima. 
Ukoliko nađe da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu: 
- podnijeti bez odgađanja nadležnom tijelu prijavu zbog prekršaja, 
- predložiti oduzimanje ovlaštenja ovlaštenoj pravnoj osobi za obavljanje djelatnosti iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, ako ne ispunjava propisane uvjete i te nedostatke ne može otkloniti, 
- poduzeti i druge mjere za koje je posebnim propisom ovlašten. 
Žalba na rješenje inspektora ne odgađa njegovo izvršenje. 
O žalbi protiv rješenja inspektora iz stavka 2. ovog članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pomorstva. 
Članak 43. 
Ako u obavljanju djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku i u okviru svojih ovlasti, utvrđenih ovim Zakonom, Institut ustanovi da ovlaštene pravne osobe ne obavljaju djelatnost u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima, dužan je o tome obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove pomorstva. 
V. KAZNENE ODREDBE 
Članak 44. 
Novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja obavlja djelatnost bez rješenja o ovlasti za obavljanje te djelatnosti, iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona. 
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 
Članak 45. 
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba koja bez pisanog odobrenja Instituta iz članka 14. ovoga Zakona skenira i umnožava pomorske navigacijske karte i priručnike, a koje, na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona, izdaje Institut. 
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, novčanom kaznom od 2.000,00 do 12.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 
Članak 46. 
Novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba koja ometa obavljanje hidrografske djelatnosti ili je oštetila opremu iz članka 22. ovoga Zakona, te dužna nadoknaditi nastalu štetu. 
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 
Članak 47. 
Institut počinje radom danom upisa u sudski registar ustanova. 
Državni hidrografski institut, osnovan Zakonom o ustrojstvu ministarstava i državnih upravnih organizacija ("Narodne novine", br. 72/94., 92/96. i 131/97.) nastavlja radom do upisa Instituta u sudski registar ustanova, te s tim danom, prava i obveze, te službenike i namještenike zatečene na radu u Državnom hidrografskom institutu, preuzima Institut. 
Članak 48. 
Do imenovanja ravnatelja Instituta, sukladno s ovim Zakonom, dosadašnji ravnatelj Državnoga hidrografskog instituta, kao privremeni ravnatelj Instituta, obavit će pripreme za početak rada Instituta, te podnijeti prijavu za upis Instituta u sudski registar ustanova. 
Članak 49. 
Vlada Republike Hrvatske imenovat će predsjednika i članove Upravnog vijeća, te ravnatelja Instituta u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 50. 
Obvezuje se Upravno vijeće donijeti Statut u roku od 60 dana, a druge opće akte u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Do donošenja Statuta i drugih općih akata Instituta, na odgovarajući način primjenjuju se opći akti Državnoga hidrografskog instituta. 
Radi uređivanja pitanja koja nisu uređena općim aktima Državnoga hidrografskog instituta, a radi primjene odredaba ovoga Zakona, ovlašćuje se Upravno vijeće na donošenje odluke kojom privremeno uređuje određena pitanja. 
Članak 51. 
Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske donijeti program iz članka 39. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 52. 
Iznimno, ukoliko se prema programu iz članka 39. ovoga Zakona Institutu ne osiguraju sredstva za 1999. godinu, ova sredstva osigurat će se u državnom proračunu. 
Prijedlog za osiguranje sredstava u državnom proračunu daje Upravno vijeće. 
Članak 53. 
Obvezuje se ministar nadležan za poslove pomorstva donijeti propise iz članka 7. stavka 2., članka 15. stavka 3. i članka 18. ovoga Zakona, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Ovlašćuje se ministar nadležan za poslove pomorstva da propisima iz stavka 1. ovoga članka propiše prekršaje i odredi novčane kazne za te prekršaje. 
Članak 54. 
Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske imenovati članove Hidrografsko-navigacijskog vijeća u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. 
Članak 55. 
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti članak 4. stavak 1. točka 10. i članak 34. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija ("Narodne novine", br. 72/94., 92/96. i 131/97.). 
Članak 56. 
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama". 
Klasa: 920-02/96-01/01
Zagreb, 24. travnja 1998. 
ZASTUPNIČKI DOM 
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o hrani

HRVATSKI SABOR
1554
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O HRANI
Proglašavam Zakon o hrani, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 20. travnja 2007. godine.

Klasa: 011-01/07-01/36
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 25. travnja 2007.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON O HRANI
Glava I.
PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Cilj i područje primjene

Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje temelj za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača u vezi s hranom, uzimajući u obzir posebice razlike u opskrbi hranom, uključujući tradicionalne proizvode, pritom osiguravajući učinkovito funkcioniranje tržišta. Ovaj Zakon utvrđuje osnovna načela i odgovornosti, utvrđuje znanstvenu osnovu, učinkovite organizacijske strukture i postupke koji podupiru donošenje odluka u vezi sa zdravstvenom ispravnošću hrane i hrane za životinje.
(2) U svrhu postizanja cilja iz stavka 1. ovoga članka ovim se Zakonom uređuje:
– područje primjene i definicije,
– opće odredbe propisa o hrani,
– Hrvatska agencija za hranu,
– sustav brzog uzbunjivanja, hitne mjere i upravljanje krizom,
– higijena hrane,
– higijena hrane za životinje,
– službena kontrola,
– nova hrana, genetski modificirana hrana i genetski modificirana hrana za životinje,
– kakvoća hrane i hrane za životinje,
– oznake tradicionalnog ugleda hrane, izvornosti i zemljopisnog podrijetla hrane,
– ovlasti i odgovornosti nadležnog tijela.
(3) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane i hrane za životinje, osim na primarnu proizvodnju namijenjenu za osobnu uporabu u kućanstvu ili pripremu, rukovanje i skladištenje hrane u kućanstvu namijenjene za osobnu potrošnju u kućanstvu.
Definicija hrane

Članak 2.
(1) U smislu ovoga Zakona hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je konzumaciji ili se može opravdano očekivati da će ga ljudi konzumirati.
(2) Pojam hrane uključuje i piće, žvakaću gumu i bilo koju drugu tvar, uključujući vodu, koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade.
(3) Pojam hrane uključuje vodu:
– koja služi za javnu opskrbu pučanstva kao voda za piće,
– koja se upotrebljava i/ili ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade,
– pakiranu u originalno pakiranje kao stolna voda, mineralna voda i izvorska voda.
(4) Pojam hrane ne uključuje:
– hranu za životinje,
– žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište kao hrana,
– biljke prije žetve, berbe ili pobiranja plodova,
– lijekove i medicinske proizvode definirane posebnim propisom,
– kozmetiku definiranu posebnim propisom,
– duhan i duhanske proizvode definirane posebnim propisom,
– narkotike ili psihotropne tvari unutar značenja iz Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o narkoticima, 1961., i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima, 1971.,
– rezidue i kontaminante.
Ostale definicije

Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »propisi o hrani« – jesu ovaj Zakon, provedbeni propisi doneseni na temelju ovoga Zakona te drugi posebni propisi (zakoni i podzakonski propisi) koji se odnose na hranu, osobito na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane, a obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kao i hrane za životinje koja se proizvodi ili kojom se hrane životinje koje se koriste za proizvodnju hrane,
2. »poslovanje s hranom« – jest poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu proizvodnje, prerade ili distribucije hrane,
3. »subjekt u poslovanju s hranom« – jest fizička ili pravna osoba odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
4. »hrana za životinje« – jest svaka tvar ili proizvod, uključujući i dodatke hrani za životinje, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je hranidbi životinja,
5. »poslovanje s hranom za životinje« – jest poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi proizvodnje, izrade, prerade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane za životinje, uključujući i svakog proizvođača koji proizvodi, prerađuje ili skladišti hranu za životinje namijenjenu hranidbi životinja na vlastitom gospodarstvu,
6. »subjekt u poslovanju s hranom za životinje« – jest fizička ili pravna osoba odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
7. »maloprodaja« – jest rukovanje hranom i/ili obrada, priprema i skladištenje hrane na mjestu prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču, a uključuje distribucijske terminale, djelatnosti opskrbe pripremljenom hranom, tvorničke kantine, opskrbe institucija pripremljenom hranom, restorane i druge slične djelatnosti opskrbe hranom, prodavaonice, distributivne centre u supermarketima i veleprodajna mjesta,
8. »stavljanje na tržište« – jest držanje hrane ili hrane za životinje u svrhu prodaje, uključujući ponudu za prodaju ili svaki drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, te prodaju, distribuciju i druge oblike prijenosa kao takve,
9. »rizik« – jest funkcija vjerojatnosti štetnog učinka na zdravlje i težine tog učinka koji proizlazi iz opasnosti,
10. »analiza rizika« – jest proces koji se sastoji od tri međusobno povezane komponente: procjene rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku,
11. »procjena rizika« – jest znanstveno utemeljen proces koji se sastoji od četiri koraka: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika,
12. »upravljanje rizikom« – jest proces, odvojen od procjene rizika, kojim se uspoređuju različite mogućnosti postupanja nadležnog tijela u svezi s rizikom, u suradnji sa zainteresiranim sudionicima, uzimajući u obzir procjenu rizika i druge pravovaljane čimbenike, a ako je potrebno, i proces odabiranja odgovarajućih preventivnih i kontrolnih mjera,
13. »obavještavanje o riziku« – je interaktivna razmjena informacija i mišljenja za vrijeme procesa analize rizika, a u vezi s opasnostima i rizicima, s rizikom povezanim čimbenicima i predodžbama o riziku, između procjenitelja rizika, nadležnog tijela, potrošača, subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje, akademske zajednice i drugih zainteresiranih strana, uključujući objašnjenje nalaza pri procjeni rizika te osnove za donošenje odluka pri upravljanju rizikom,
14. »opasnost« – jest biološki, kemijski ili fizikalni čimbenik u hrani i hrani za životinje ili stanje hrane i hrane za životinje, s mogućnošću uzrokovanja štetnog djelovanja na zdravlje,
15. »sljedivost« – jest mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje, životinjama koje se koriste za proizvodnju hrane ili tvari koja je namijenjena ugrađivanju ili se očekuje da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje, kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije,
16. »faze proizvodnje, prerade i distribucije« – jest bilo koja faza, uključujući uvoz, primarnu proizvodnju te skladištenje, prijevoz, prodaju ili opskrbu krajnjeg potrošača hranom, i gdje je to primjenjivo, uvoz, proizvodnju, izradu, skladištenje, prijevoz, distribuciju, prodaju te opskrbu hranom za životinje,
17. »primarna proizvodnja« – jest proizvodnja i uzgoj primarnih poljoprivrednih proizvoda u bilinogojstvu, stočarstvu i ribarstvu, uključujući žetvu i pobiranje plodova, mužnju i uzgoj životinja prije klanja, lov i ribolov te sakupljanje samoniklih plodova i biljaka,
18. »primarni proizvodi« – jesu proizvodi primarne proizvodnje, uključujući proizvode bilinogojstva, stočarstva, ribolova i lova,
19. »krajnji potrošač« – jest fizička osoba koja nabavlja hranu za udovoljavanje vlastitih potreba, a ne koristi je niti u jednoj fazi poslovanja s hranom,
20. »higijena hrane« – podrazumijeva mjere i uvjete potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za prehranu ljudi u skladu s njezinom namjenom,
21. »higijena hrane za životinje« – podrazumijeva mjere, postupke i uvjete potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za životinje u skladu s njezinom namjenom,
22. »objekt« – jest jedinica subjekta u poslovanju s hranom,
23. »kontaminacija« – je prisutnost ili unošenje opasnosti,
24. »prerada« – je svako djelovanje koje bitno mijenja početni proizvod, uključujući zagrijavanje, dimljenje, soljenje, dozrijevanje, sušenje, mariniranje, ekstrahiranje, prešanje ili kombinacija ovih procesa,
25. »službena kontrola« – znači svaki oblik kontrole koju nadležno tijelo, odnosno tijela nadležna za provođenje inspekcije provode s ciljem verifikacije sukladnosti propisa o hrani i hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja,
26. »verifikacija« – znači provjeravanje, pregledom i razmatranjem objektivnih dokaza, jesu li zadovoljeni utvrđeni uvjeti,
27. »propisi o hrani za životinje« – jesu propisi kojima se općenito regulira područje hrane za životinje i posebno zdravstvena ispravnost hrane za životinje; njima su obuhvaćene sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje, kao i uporaba hrane za životinje,
28. »kontrolno tijelo« – znači neovisnu treću stranu na koju je nadležno tijelo prenijelo određene kontrolne zadaće,
29. »revizija« (engl. audit) – znači sustavno i neovisno preispitivanje kojim se treba ustanoviti je li djelovanje i uz to povezani rezultati u skladu s planovima, provode li se ti planovi učinkovito i jesu li prikladni za postizanje ciljeva,
30. »inspekcija« – znači kontrolu hrane i hrane za životinje, zdravlja i dobrobiti životinja, kako bi se verificiralo da su zadovoljeni uvjeti propisa o hrani i hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja,
31. »monitoring« – znači sustavno provođenje niza planiranih promatranja ili mjerenja kako bi se dobio opći pregled stanja provedbi propisa o hrani i hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja,
32. »nadziranje« – znači sustavno promatranje jednog ili više subjekata u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, ili njihovih aktivnosti,
33. »nesukladnost« – znači neudovoljavanje propisima o hrani i hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja,
34. »uzimanje uzoraka za analizu« – znači uzimanje hrane ili hrane za životinje ili bilo kojih drugih tvari, uključujući one iz okoliša, koji su važni za proizvodnju, preradu i distribuciju hrane ili hrane za životinje ili za zdravlje životinja, kako bi se analizom verificirala provedba propisa o hrani i hrani za životinje, o zdravlju životinja,
35. »certificiranje« – znači postupak utvrđivanja propisanih uvjeta kojima nadležno tijelo ili kontrolno tijelo, ovlašteno za postupanje, izdaje certifikat u pisanoj, elektroničkoj ili drugoj istovrijednoj formi,
36. »plan (program) kontrole« – znači plan koji je izradilo nadležno tijelo, a koji sadrži opće informacije o ustrojstvu i organizaciji službenih sustava kontrole,
37. »nova hrana« – jest hrana i sastojci hrane koji se do sada još nisu upotrebljavali u većem opsegu za prehranu ljudi, koja nije rezultat genetske modifikacije, a koja svojim sastavom, svojstvima i učinkom može utjecati na odabir prehrane i/ili zdravlje ljudi,
38. »genetski modificirani organizam« (u daljnjem tekstu: GMO) –jest organizam, uz iznimku ljudskih bića, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom,
39. »genetski modificirana hrana« (u daljnjem tekstu: GM hrana) – je hrana koja sadrži ili se sastoji ili je proizvedena od GMO-a,
40. »genetski modificirana hrana za životinje« (u daljnjem tekstu: GM hrana za životinje) – jest hrana za životinje koja sadrži ili se sastoji ili je proizvedena od GMO-a,
41. »unošenje« – fizičko unošenje pošiljaka na područje Republike Hrvatske s namjenom uvoza, provoza ili skladištenja u slobodnim carinskim zonama, slobodnim skladištima, carinskim skladištima i kod registriranih opskrbljivača brodova,
42. »nadležno tijelo« – je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva koje je središnje tijelo državne uprave nadležno za zdravstvenu ispravnost, higijenu i kakvoću hrane i hrane za životinje i organizaciju službenih kontrola i predstavlja kontakt točku prema Europskoj komisiji,
43. »čelnik nadležnog tijela« – je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva,
44. »tijela nadležna za provođenje inspekcije« – jesu Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, ministarstvo nadležno za zdravstvo i Državni inspektorat
Glava II.
OPĆE ODREDBE PROPISA O HRANI

Područje primjene

Članak 4.
(1) Ova glava Zakona odnosi se na sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane i hrane za životinje koja se proizvodi ili kojom se hrane životinje koje se koriste za proizvodnju hrane.
(2) Načela utvrđena u člancima od 5. do 10. ovoga Zakona čine opći horizontalni okvir koji će se primjenjivati kod poduzimanja mjera.
Poglavlje 1.
OPĆA NAČELA PROPISA O HRANI

Opći ciljevi

Članak 5.
(1) Propisi o hrani moraju ispunjavati jedan ili više općih ciljeva visoke razine zaštite života i zdravlja ljudi i zaštite interesa potrošača, uključujući pravednu praksu u trgovini hranom, uzimajući u obzir, gdje je primjenjivo, zaštitu zdravlja i dobrobit životinja, zdravlje bilja i okoliš.
(2) Propisi o hrani imaju za cilj postići slobodno kretanje hrane i hrane za životinje koja je proizvedena ili stavljena na tržište u skladu s općim načelima i zahtjevima iz Glave II. ovoga Zakona.
(3) Prilikom izrade i primjene propisa o hrani moraju se uzeti u obzir postojeći međunarodni standardi ili oni koji su u pripremi, osim u slučaju da takvi standardi ili njihovi dijelovi budu neučinkoviti ili neprikladni za ispunjavanje ciljeva utvrđenih propisima o hrani, ili kada je to znanstveno opravdano, ili kada bi doveli do različitih razina zaštite od one koja je određena propisima o hrani.
Analiza rizika

Članak 6.
(1) Radi postizanja općeg cilja visoke razine zaštite zdravlja i života ljudi, propisi o hrani moraju se temeljiti na analizi rizika, osim kada to nije primjereno okolnostima ili naravi same mjere.
(2) Procjena rizika temelji se na dostupnim znanstvenim dokazima i obavlja se na nezavisan, objektivan i transparentan način.
(3) Kod upravljanja rizikom moraju se uzeti u obzir rezultati procjene rizika, a osobito mišljenja Hrvatske agencije za hranu (u daljnjem tekstu: Agencija), drugi propisani čimbenici značajni za određeni slučaj te načelo predostrožnosti ako su primjenjivi uvjeti utvrđeni člankom 7. stavkom 1. ovoga Zakona, kako bi se postigli opći ciljevi propisa o hrani iz članka 5. ovoga Zakona.
Načelo predostrožnosti

Članak 7.
(1) U posebnim okolnostima, kad je nakon procjene dostupnih informacija identificirana mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje ali postoje znanstvene nedoumice, poduzet će se privremene nužne mjere upravljanja rizikom prijeko potrebne za osiguranje najviše moguće razine zaštite zdravlja do pribavljanja daljnjih znanstvenih informacija potrebnih za sveobuhvatnu procjenu rizika.
(2) Mjere poduzete na temelju stavka 1. ovoga članka moraju biti primjerene i ne smiju ograničavati trgovinu više nego što je potrebno da bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja, vodeći pritom računa o njihovoj tehničkoj i ekonomskoj izvedivosti te drugim propisanim čimbenicima značajnim za određeni slučaj. Poduzete mjere moraju se ponovno razmotriti u primjerenom roku, ovisno o naravi identificiranog rizika za život i zdravlje te o tipu znanstvenih informacija potrebnih za razjašnjavanje znanstvenih nedoumica, kao i za provođenje sveobuhvatne procjene rizika.
Zaštita interesa potrošača

Članak 8.
(1) Propisi o hrani moraju imati za cilj zaštitu interesa potrošača i dati osnovu na temelju koje će potrošači biti potpuno informirani o hrani koju konzumiraju te im na taj način omogućiti izbor hrane.
(2) Cilj propisa o hrani je sprečavanje:
a) prijevara,
b) patvorenja hrane, i
c) svih drugih postupaka koji mogu dovesti potrošača u zabludu.
Poglavlje 2.
NAČELA TRANSPARENTNOSTI

Javne rasprave

Članak 9.
Tijekom pripreme, ocjene i promjene propisa o hrani moraju se provoditi otvorene i transparentne javne rasprave, neposredno ili preko predstavničkih tijela, osim kada to hitnost određenog slučaja ne dopušta.
Obavještavanje javnosti

Članak 10.
(1) Kada postoji opravdana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja, ne dovodeći u pitanje odredbe posebnog propisa o pravu na pristup informacijama, tada će nadležno tijelo, ovisno o prirodi, ozbiljnosti i opsegu tog rizika, poduzeti odgovarajuće radnje radi obavještavanja javnosti o prirodi rizika za zdravlje, identificirajući u najvećoj mogućoj mjeri hranu ili hranu za životinje ili vrstu hrane ili hrane za životinje, rizik koji može predstavljati i mjere koje se poduzimaju ili će se poduzeti za sprječavanje, smanjivanje ili uklanjanje tog rizika.
(2) Radi izvršavanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, osobe ovlaštene za obavljanje službene kontrole, kontrolna tijela i Agencija dužne su, u okviru svoje nadležnosti, obavijestiti nadležno tijelo o pojavi rizika.
Poglavlje 3.
OPĆE OBVEZE PRI TRGOVINI HRANOM

Uvoz hrane i hrane za životinje

Članak 11.
Hrana i hrana za životinje koja se uvozi u Republiku Hrvatsku radi stavljanja na tržište mora udovoljavati odredbama propisa o hrani ili uvjetima koje je Republika Hrvatska priznala kao istovjetne njima ili ako postoji poseban međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i zemlje izvoznice s uvjetima sadržanim u međunarodnom ugovoru.
Izvoz hrane i hrane za životinje

Članak 12.
(1) Hrana i hrana za životinje koja se izvozi ili se uvozi radi izvoza iz Republike Hrvatske mora udovoljavati odredbama propisa o hrani, osim ako drugačije ne zatraže nadležna tijela države uvoznice ili ukoliko se drugačije utvrdi propisima, standardima, kodeksom prakse i drugim pravnim i upravnim postupcima koji su na snazi u državi uvoznici.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju kada je hrana štetna za zdravlje ili kada je hrana za životinje zdravstveno neispravna, hrana i hrana za životinje može se izvoziti ili uvoziti radi izvoza, ako su nadležna tijela države odredišta s tim izričito suglasna, nakon što su u potpunosti obaviještena o razlozima zbog kojih i okolnostima u kojima se hrana ili hrana za životinje ne smije stavljati na tržište Republike Hrvatske.
(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako se primjenjuju odredbe međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i zemlje uvoznice, hrana i hrana za životinje koja se izvozi iz Republike Hrvatske u tu zemlju mora udovoljavati uvjetima sadržanim u međunarodnom ugovoru.
Međunarodni standardi

Članak 13.
Ne dovodeći u pitanje svoja prava i obveze Republika Hrvatska mora:
a) pridonositi razvoju međunarodnih tehničkih standarda za hranu i hranu za životinje te sanitarnih i fitosanitarnih standarda,
b) promicati koordinaciju rada na standardima za hranu i hranu za životinje koje obavljaju međunarodne vladine i nevladine organizacije,
c) pridonositi, gdje je to primjenjivo i prikladno, izradi sporazuma o priznavanju jednakosti pojedinih mjera vezanih uz hranu i hranu za životinje,
d) posvetiti posebnu pažnju posebnim razvojnim, financijskim i trgovačkim potrebama država u razvoju s ciljem osiguranja da međunarodni standardi ne stvaraju nepotrebne zapreke izvozu iz država u razvoju,
e) promicati sukladnost između međunarodnih tehničkih standarda i propisa o hrani, uz osiguranje da se visoka razina zaštite usvojene u Republici Hrvatskoj ne smanjuje.
Poglavlje 4.
OPĆI ZAHTJEVI PROPISA O HRANI

Zahtjevi vezani za zdravstvenu ispravnost hrane

Članak 14.
(1) Nije dopušteno stavljati na tržište zdravstveno neispravnu hranu.
(2) Hrana je zdravstveno neispravna ako se smatra:
a) štetnom za zdravlje,
b) neprikladnom za prehranu ljudi.
(3) Pri odlučivanju je li neka hrana zdravstveno neispravna, uzimaju se u obzir:
a) uobičajeni uvjeti uporabe hrane od strane potrošača i u svakoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije, te
b) informacije koje su dane potrošaču, uključujući podatke na deklaraciji i informacije koje su općenito dostupne potrošaču u vezi s izbjegavanjem specifičnih štetnih djelovanja na zdravlje neke određene hrane ili kategorije hrane.
(4) Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi uzima se u obzir:
a) ne samo mogući izravni i/ili kratkoročni i/ili dugoročni štetni učinci te hrane na zdravlje osobe koja je konzumira, nego i učinci na buduće generacije,
b) moguće kumulativno toksično djelovanje,
c) posebna zdravstvena osjetljivost specifične kategorije potrošača kada je hrana namijenjena toj kategoriji potrošača.
(5) Pri odlučivanju je li neka hrana neprikladna za prehranu ljudi, treba uzeti u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za uporabu kojoj je namijenjena zbog njezine kontaminacije vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.
(6) Kada je hrana, za koju je utvrđeno da je zdravstveno neispravna, dio jedne proizvodne šarže, serije ili pošiljke istovrsne hrane po kategoriji i opisu, drži se da je sva hrana u toj proizvodnoj šarži, seriji ili pošiljci zdravstveno neispravna, osim ako se nakon detaljne procjene utvrdi da nema nikakvih dokaza o zdravstvenoj neispravnosti ostatka šarže, serije ili pošiljke.
(7) Hrana koja je u skladu sa specifičnim odredbama propisa o zdravstvenoj ispravnosti hrane smatra se zdravstveno ispravnom sve dok udovoljava tim odredbama.
(8) Sukladnost hrane sa specifičnim odredbama koje se na nju primjenjuju ne sprječava nadležno tijelo u poduzimanju odgovarajućih mjera ograničavanja njezinog stavljanja na tržište ili traženja povlačenja iste sa tržišta, ako postoje razlozi za sumnju u zdravstvenu ispravnost te hrane, bez obzira na tu sukladnost.
(9) Ako nema specifičnih odredaba, hrana se smatra zdravstveno ispravnom ako je u skladu s propisima o hrani.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa o hrani

Članak 15.
(1) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima uređuje:
– prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode,
– vrste i količine ostataka veterinarskih lijekova i veterinarsko-medicinskih proizvoda i ostalih štetnih tvari koji se mogu nalaziti u hrani,
– provođenje monitoringa ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje.
(2) Ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika nadležnog tijela, provedbenim propisima uređuje:
– zdravstvenu ispravnost predmeta i materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom,
– zdravstvenu ispravnost vode za piće,
– kontaminante u hrani, osim pesticida,
– prehrambene aditive,
– arome,
– pomoćne tvari u procesu proizvodnje (uključujući i otapala),
– enzime,
– dodatke prehrani,
– hranu za posebne prehrambene potrebe,
– hranu za dojenčad i malu djecu,
– prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu,
– hranu namijenjenu smanjenju tjelesne mase,
– hranu za posebne medicinske potrebe,
– hranu bez glutena,
– hranu obogaćenu nutrijentima (dodavanje vitamina, minerala i drugih tvari hrani),
– brzo smrznutu hranu,
– hranu podvrgnutu ionizirajućem zračenju,
– provođenje monitoringa hrane radi utvrđivanja razine nutrijenata, kontaminanata osim pesticida, aditiva i drugih sastojaka i tvari,
– prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se navode na deklaraciji hrane.
Zahtjevi vezani za zdravstvenu ispravnost hrane za životinje

Članak 16.
(1) Nije dopušteno stavljati na tržište zdravstveno neispravnu hranu za životinje niti je takvom hranom dopuštena hranidba bilo koje životinje koja se koristi za proizvodnju hrane.
(2) Hrana za životinje je zdravstveno neispravna za uporabu kojoj je namijenjena ako se smatra da:
– ima negativan učinak na zdravlje ljudi ili životinja,
– čini hranu dobivenu od životinja koje se koriste za proizvodnju hrane zdravstveno neispravnom za prehranu ljudi.
(3) Kada je hrana za životinje, za koju je utvrđeno da ne udovoljava propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje, dio jedne proizvodne šarže, serije ili pošiljke istovrsne hrane za životinje po kategoriji i opisu, drži se da je sva hrana za životinje u toj proizvodnoj šarži, seriji ili pošiljci zdravstveno neispravna, osim ako se nakon detaljne procjene utvrdi da nema nikakvih dokaza da ostatak šarže, serije ili pošiljke ne udovoljava propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje.
(4) Hrana za životinje koja je u skladu sa specifičnim odredbama propisa o zdravstvenoj ispravnosti hrane za životinje smatra se zdravstveno ispravnom sve dok udovoljava tim odredbama.
(5) Sukladnost hrane za životinje sa specifičnim odredbama koje se na nju primjenjuju ne sprječava nadležno tijelo u poduzimanju odgovarajućih mjera ograničavanja njezinog stavljanja na tržište ili traženja povlačenja iste sa tržišta, ako postoje razlozi za sumnju u zdravstvenu ispravnost te hrane za životinje, bez obzira na tu sukladnost.
(6) Ako nema specifičnih odredaba, hrana za životinje se smatra zdravstveno ispravnom ako je u skladu s propisima o zdravstvenoj ispravnosti hrane za životinje.
Prezentiranje hrane i hrane za životinje

Članak 17.
(1) Hrana i hrana za životinje koja je stavljena na tržište Republike Hrvatske mora biti označena, reklamirana i prezentirana sukladno provedbenim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i drugih propisa o hrani.
(2) Označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane ili hrane za životinje uključujući njezin oblik, izgled ili pakiranje, korištene materijale za pakiranje, način na koji je dizajnirana ili okruženje u kojem je izložena te informacije koje su o njoj dostupne putem bilo kojeg medija, ne smiju potrošače dovoditi u zabludu.
(3) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima propisuje označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane i navođenje hranjivih vrijednosti hrane.
(4) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima uređuje označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane za životinje.
Reklamiranje alkoholnih pića

Članak 18.
(1) Zabranjeno je reklamiranje alkoholnih pića putem tiska, sredstava javnog priopćavanja, interneta i svih oblika reklame na javnim mjestima, objektima i prijevoznim sredstvima, preko knjiga, časopisa, kalendara i odjevnih predmeta te preko naljepnica, plakata i letaka ako su te naljepnice, plakati i leci odvojeni od ambalaže alkoholnih pića.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka dopušteno je reklamiranje vina i voćnih vina sukladno posebnim propisima.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka dopušteno je reklamiranje piva sukladno provedbenom propisu kojeg donosi ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela.
(4) Reklamiranjem iz stavka 1. ovoga članka drže se svi oblici izravnog i neizravnog reklamiranja, uključujući i isticanje naziva proizvođača alkoholnih pića u reklamne svrhe, kao i dijeljenje alkoholnih pića u reklamne svrhe.
(5) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na stručne knjige, časopise i druge stručne publikacije u kojima se objavljuju informacije o svojstvima alkoholnih pića, ako su te stručne publikacije namijenjene isključivo proizvođačima ili trgovcima tih proizvoda.
(6) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na informiranje potrošača o svojstvima alkoholnih pića u objektima u kojima se ti proizvodi prodaju.
(7) Ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika nadležnog tijela, donosi provedbeni propis kojim uređuje uvjete i način obavješćivanja potrošača o svojstvima alkoholnih pića koje se ne drži reklamiranjem u smislu stavka 1. ovoga članka.
Odgovornosti

Članak 19.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, koje su pod njihovom kontrolom, moraju osigurati da hrana ili hrana za životinje udovoljava propisima o hrani koji su od važnosti za njihovo poslovanje i moraju dokazati da je udovoljeno propisanim zahtjevima.
(2) Nadležno tijelo, ministarstvo nadležno za zdravstvo i Državni inspektorat provode propise o hrani te nadziru i potvrđuju da su svi zahtjevi propisani propisima o hrani ispunjeni od strane subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije. U tu svrhu uspostavlja se sustav službenih kontrola i drugih odgovarajućih aktivnosti u danim okolnostima, uključujući obavještavanje javnosti o zdravstvenoj ispravnosti hrane i hrane za životinje i rizicima, nadzoru zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje, te drugim aktivnostima monitoringa koje obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije. Propisima o hrani utvrđuju se mjere i prekršaji te kazne za kršenje njihovih odredaba koje moraju biti učinkovite, primjerene te imati preventivni učinak.
Sljedivost

Članak 20.
(1) Sljedivost mora biti uspostavljena u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, hrane za životinje, životinja koje se koriste za proizvodnju hrane kao i bilo koje druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje moraju biti u mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja ih je opskrbljivala hranom, hranom za životinje, životinjama koje se koriste za proizvodnju hrane ili bilo kojom drugom tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje. U tom cilju subjekti moraju uvesti sustave i postupke koji omogućavaju da takva informacija bude dostupna nadležnom tijelu na njegov zahtjev.
(3) Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje moraju uvesti sustave i postupke za identifikaciju drugih subjekata kojima su isporučivali svoje proizvode. Ova informacija mora biti dostupna nadležnom tijelu na njegov zahtjev.
(4) Hrana ili hrana za životinje koja se stavlja na tržište ili je vjerojatno da će biti stavljena na tržište mora biti odgovarajuće označena ili na drugi način identificirana da bi se omogućila njezina sljedivost putem odgovarajuće propisane dokumentacije ili informacija u skladu s propisanim zahtjevima ili drugim specifičnim odredbama.
(5) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje zahtjeve za osiguranje sljedivosti iz ovoga članka.
Odgovornosti za hranu: subjekti u poslovanju s hranom

Članak 21.
(1) Ako subjekt u poslovanju s hranom smatra ili opravdano sumnja da hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, izradio ili distribuirao ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane, mora odmah pokrenuti postupak povlačenja te hrane s tržišta u slučajevima kada ta hrana više nije pod njegovom neposrednom kontrolom te o tome obavijestiti nadležno tijelo. Ako je hrana već stigla do potrošača, subjekt u poslovanju s hranom mora učinkovito i točno obavijestiti potrošače o razlogu njezinog povlačenja i ako je potrebno, od potrošača zatražiti povrat hrane kojom su već opskrbljeni, kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke razine zaštite zdravlja.
(2) Subjekt u poslovanju s hranom u maloprodaji ili distribuciji koji nema izravnog utjecaja na ambalažu, označavanje, zdravstvenu ispravnost ili na cjelovitost hrane mora, u okvirima svoje djelatnosti, pokrenuti postupak povlačenja s tržišta proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane i mora sudjelovati u osiguranju zdravstvene ispravnosti hrane, dajući odgovarajuće informacije neophodne za sljedivost hrane, surađujući u radnjama koje poduzimaju proizvođači, prerađivači, izrađivači hrane i/ili nadležno tijelo.
(3) Subjekt u poslovanju s hranom mora bez odgode obavijestiti nadležno tijelo ako smatra ili opravdano sumnja da hrana koju je stavio na tržište može biti štetna za zdravlje ljudi. Subjekt u poslovanju s hranom mora obavijestiti nadležno tijelo o poduzetim mjerama za sprječavanje rizika za krajnjeg potrošača i ne smije sprječavati ili odgovarati drugu osobu da surađuje, u skladu s propisima o hrani i pravnom praksom, s nadležnim tijelom, kada to može sprječiti, smanjiti ili ukloniti rizik koji proizlazi iz hrane.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom surađuju s nadležnim tijelom u poduzimanju mjera u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja rizika koji potječe od hrane kojom oni opskrbljuju ili su opskrbljivali tržište.
Odgovornosti za hranu za životinje: subjekti u poslovanju
s hranom za životinje

Članak 22.
(1) Ako subjekt u poslovanju s hranom za životinje smatra ili opravdano sumnja da hrana za životinje koju je uvezao, proizveo, preradio, izradio ili distribuirao, ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje, mora odmah pokrenuti postupak povlačenja te hrane za životinje s tržišta te o tome obavijestiti nadležno tijelo. U ovim slučajevima ili u slučaju iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona kada proizvodna šarža, serija ili pošiljka ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje, ta hrana za životinje će biti uništena, osim ako nadležno tijelo ne odluči drugačije. Kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke razine zaštite zdravlja životinja subjekt u poslovanju s hranom za životinje mora učinkovito i točno obavijestiti vlasnike i/ili posjednike životinja koji koriste hranu za životinje odnosno druge subjekte u poslovanju s hranom za životinje o razlogu njezinog povlačenja i ako je potrebno, zatražiti od njih povrat već isporučenih proizvoda.
(2) Subjekt u poslovanju s hranom za životinje u maloprodaji ili distribuciji koji nema izravnog utjecaja na ambalažu, označavanje, zdravstvenu ispravnost ili na cjelovitost hrane za životinje mora, u okvirima svoje djelatnosti, pokrenuti postupak povlačenja s tržišta proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje i mora sudjelovati u osiguranju zdravstvene ispravnosti hrane dajući odgovarajuće informacije neophodne za sljedivost hrane za životinje, surađujući u radnjama koje poduzimaju proizvođači, prerađivači, izrađivači hrane za životinje i/ili nadležno tijelo.
(3) Subjekt u poslovanju s hranom za životinje mora bez odgode obavijestiti nadležno tijelo ako smatra ili opravdano sumnja da hrana za životinje koju je stavio na tržište ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti hrane za životinje. Subjekt u poslovanju s hranom za životinje mora obavijestiti nadležno tijelo o poduzetim mjerama za sprječavanje rizika koji proizlazi od korištenja takve hrane za životinje i ne smije sprječavati ili odgovarati drugu osobu da surađuje, u skladu s propisima o hrani i pravnom praksom, s nadležnim tijelom, kada to može spriječiti, smanjiti ili ukloniti rizik koji proizlazi iz hrane za životinje.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje surađuju s nadležnim tijelom u poduzimanju mjera u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja rizika koji potječe od hrane za životinje kojom oni opskrbljuju ili su opskrbljivali tržište.
Odgovornost za štetu

Članak 23.
Odredbe Glave II. ovoga Zakona ne dovode u pitanje odredbe posebnih propisa o odgovornosti za štetu nastalu neispravnim proizvodima.
Glava III.
HRVATSKA AGENCIJA ZA HRANU

Poglavlje 1.
OPĆE ODREDBE

Pravni status

Članak 24.
(1) Agencija obavlja znanstvene i stručne poslove procjene rizika i obavještavanja o rezultatima procjene rizika, u smislu ovoga Zakona, vezano uz zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane i hrane za životinje.
(2) Agencija ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim ovim Zakonom i Statutom Agencije.
(3) Sjedište Agencije je u Osijeku.
(4) Agencija se upisuje u sudski registar.
(5) Upravno vijeće Agencije donosi Statut uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.
(6) Agencija za svoj rad odgovara Vladi Republike Hrvatske koja ostvaruje prava i obveze Republike Hrvatske kao njezin osnivač.
(7) Agencija može, uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela, pravnim osobama s javnim ovlastima povjeriti obavljanje pojedinih stručnih poslova iz svoje djelatnosti.
(8) Agencija je proračunski korisnik državnog proračuna i sredstva za rad Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u okviru nadležnog tijela.
(9) Agencija može, osim prihoda iz stavka 8. ovoga članka, ostvarivati i druge prihode od drugih aktivnosti koje organizira i provodi unutar djelatnosti.
(10) Za pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o ustanovama i Zakon o proračunu.
Poglavlje 2.
DJELATNOST I ZADAĆE

Djelatnost Agencije

Članak 25.
(1) Djelatnost Agencije obuhvaća davanje znanstvenih savjeta i znanstvenu i tehničku potporu zakonodavstvu i svim pitanjima iz područja koja imaju izravan ili neizravan utjecaj na zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje. Agencija pruža neovisnu informaciju o svim pitanjima u okviru ovih područja i obavještava o rizicima.
(2) Agencija obavljanjem svoje djelatnosti pridonosi visokoj razini zaštite života i zdravlja ljudi, uzimajući u obzir zdravlje i dobrobit životinja, zdravlje bilja, okoliš i funkcioniranja tržišta.
(3) Agencija prikuplja i analizira podatke radi karakteriziranja i praćenja rizika, koji imaju izravan ili neizravan utjecaj na zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje.
(4) Djelatnost Agencije uključuje i davanje:
a) znanstvenih savjeta te znanstvene i tehničke potpore u pitanjima prehrane ljudi, uključujući i kakvoću hrane, u vezi sa zakonodavstvom Republike Hrvatske i na zahtjev nadležnog tijela, pomoć u obavještavanju u pitanjima prehrane u okviru zdravstvenog programa Republike Hrvatske,
b) znanstvenih mišljenja o drugim pitanjima povezanim sa zdravljem i dobrobiti životinja i zdravljem bilja,
c) znanstvenih mišljenja o proizvodima koji nisu hrana i hrana za životinje, u vezi s genetski modificiranim organizmima, ne dovodeći u pitanje postupak utvrđen posebnim propisima.
(5) Agencija, u okviru svoje djelatnosti, daje znanstvena mišljenja koja služe kao znanstvena osnova za pripremanje i usvajanje mjera Republike Hrvatske prema odredbama ovoga Zakona.
(6) Agencija provodi svoje zadaće neovisno, transparentno i ažurno, osiguravajući znanstvenu i tehničku kvalitetu izdanih mišljenja i informacija, što osigurava da bude referentna točka za procjenu rizika i obavještavanje o rezultatima procjene rizika. Agencija surađuje s institutima, zavodima, akademskom zajednicom, laboratorijima i drugim pravnim osobama uključenim u sustav zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje u Republici Hrvatskoj, koje imaju slične zadaće kao i Agencija.
(7) Agencija i nadležno tijelo surađuju u promicanju učinkovite povezanosti funkcija procjene rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku.
(8) Institucije iz stavka 6. ovoga članka surađuju s Agencijom da bi osigurale ostvarenje njezine djelatnosti.
(9) Agencija surađuje s međunarodnim institucijama i organizacijama iz okvira svoje djelatnosti.
Zadaće Agencije

Članak 26.
Zadaće Agencije su:
a) pružati nadležnom tijelu najbolja moguća znanstvena mišljenja u svim slučajevima kada je to propisano ovim Zakonom,
b) promicati i koordinirati razvoj jedinstvene metodologije procjene rizika u okviru djelatnosti,
c) pružati znanstvenu i tehničku potporu nadležnom tijelu iz svoje djelatnosti i kad se to od nje traži, u interpretaciji i razmatranju mišljenja procjene rizika,
d) osigurati izradu znanstvenih studija u okviru djelatnosti,
e) tražiti, prikupljati, uspoređivati, analizirati i rezimirati znanstvene i tehničke podatke iz svoje djelatnosti,
f) poduzimati radnje za identifikaciju i karakterizaciju rizika iz svoje djelatnosti,
g) uspostaviti sustav mreža institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i snositi odgovornost za djelovanje mreža,
h) omogućiti znanstvenu i tehničku pomoć, kada to od nje zatraži nadležno tijelo, u postupcima upravljanja krizom koje provodi nadležno tijelo, u području zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje,
i) omogućiti znanstvenu i tehničku pomoć iz svoje djelatnosti, kada to od nje zatraži nadležno tijelo, s ciljem unapređivanja suradnje između Republike Hrvatske i Europske unije, međunarodnih organizacija i drugih zemalja,
j) osigurati da javnost i zainteresirane strane dobiju brzu, pouzdanu, objektivnu i razumljivu informaciju iz njezine djelatnosti,
k) izvoditi neovisne zaključke i izražavati stavove u pitanjima iz svoje djelatnosti,
l) izvršiti svaku drugu zadaću iz svoje djelatnosti koju joj dodijeli nadležno tijelo.
Poglavlje 3.
ORGANIZACIJA

Tijela Agencije

Članak 27.
Tijela Agencije jesu:
a) Upravno vijeće,
b) ravnatelj,
c) Savjetodavno vijeće,
d) Znanstveno vijeće i znanstveni odbori.
Upravno vijeće

Članak 28.
(1) Upravno vijeće Agencije čini devet članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog čelnika nadležnog tijela.
(2) Upravno vijeće čine dva predstavnika nadležnog tijela, dva predstavnika ministarstva nadležnog za zdravstvo, dva predstavnika institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i tri predstavnika udruga potrošača i drugih zainteresiranih strana u lancu prehrane.
(3) Članovi Upravnog vijeća imenuju se po kriteriju stručnosti i odgovarajućeg iskustva, širokog raspona relevantnog znanja i u skladu s tim najšire moguće teritorijalne zastupljenosti.
(4) Članovi Upravnog vijeća imenuju se na mandat od četiri godine, koji se može jedanput obnoviti.
(5) Predsjednika Upravnog vijeća biraju članovi Upravnog vijeća iz svojih redova na vrijeme od dvije godine i mandat mu se može jedanput obnoviti.
Zadaće i način rada Upravnog vijeća

Članak 29.
(1) Upravno vijeće Agencije odobrava, odnosno usvaja opće akte Agencije, na prijedlog ravnatelja, koji moraju biti dostupni javnosti.
(2) Upravno vijeće usvaja Poslovnik o radu. Upravno vijeće donosi odluke većinom glasova svojih članova, osim ako Poslovnikom o radu ne utvrdi drugačije.
(3) Upravno se vijeće sastaje na poziv predsjednika ili na zahtjev najmanje četiri svoja člana.
(4) Upravno vijeće osigurava da Agencija obavlja svoje funkcije i izvršava zadaće koje su joj dodijeljene ovim Zakonom.
(5) Do 31. siječnja svake godine, Upravno vijeće usvaja program rada Agencije za iduću godinu. Upravno vijeće usvaja višegodišnji program rada najduže za razdoblje od četiri godine, koji je podložan promjeni. Upravno vijeće osigurava sukladnost navedenih programa s prioritetima zakonodavstva i politike na području zdravstvene ispravnosti hrane Republike Hrvatske. Do 30. ožujka svake godine, Upravno vijeće usvaja opći izvještaj o radu Agencije u protekloj godini.
(6) Upravno vijeće usvaja financijske propise Agencije koji utvrđuju postupak povlačenja sredstava i izvršavanja financijskog proračuna Agencije iz Državnog proračuna, u skladu sa Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske.
(7) Ravnatelj sudjeluje na sjednicama Upravnog vijeća, bez prava odlučivanja i osigurava tehničku i stručnu potporu njegovom radu. Upravno vijeće može pozvati predsjednika Znanstvenog vijeća na svoje sjednice bez prava odlučivanja.
Ravnatelj

Članak 30.
(1) Ravnatelja i zamjenika ravnatelja Agencije imenuje Upravno vijeće Agencije između kandidata koje predloži čelnik nadležnog tijela, nakon provedenoga javnog natječaja.
(2) Mandat ravnatelja i zamjenika ravnatelja je pet godina, koji se može obnoviti.
(3) Ravnatelj rukovodi radom Agencije, predstavlja i zastupa Agenciju, odgovoran je za rad i zakonitost rada Agencije, podnosi prijedloge općih akata Agencije Upravnom vijeću radi njihova donošenja, izvršava odluke Upravnog vijeća te obavlja druge poslove koji su mu Zakonom, Statutom i drugim općim aktima Agencije stavljeni u nadležnost.
Savjetodavno vijeće

Članak 31.
(1) Savjetodavno vijeće savjetuje ravnatelja u izvršavanju zadaća Agencije, propisanih ovim Zakonom, a posebice u sastavljanju prijedloga za program rada Agencije.
(2) Savjetodavno vijeće ima trinaest članova i to: dva predstavnika nadležnog tijela, dva predstavnika ministarstva nadležnog za zdravstvo, jednog predstavnika ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i jednog predstavnika ministarstva nadležnog za zaštitu prirode te šest članova iz institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i jednog predstavnika iz udruga potrošača.
(3) Članove Savjetodavnog vijeća iz nadležnog tijela te ministarstava iz stavka 2. ovoga članka imenuje Upravno vijeće na prijedlog čelnika nadležnog tijela, a ostale članove na temelju javnog poziva.
(4) Članovi Savjetodavnog vijeća ne mogu biti članovi Upravnog vijeća, Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora.
(5) Savjetodavnim vijećem predsjeda ravnatelj Agencije te osigurava tehničku i stručnu potporu njegovom radu.
(6) Zadaće i način rada Savjetodavnog vijeća utvrđuju se Statutom i drugim općim aktima Agencije.
Znanstveno vijeće i znanstveni odbori

Članak 32.
(1) Agencija ima Znanstveno vijeće i stalne znanstvene odbore kao stručna tijela za utvrđivanje znanstvenih mišljenja u okviru djelatnosti Agencije.
(2) Znanstveno vijeće je odgovorno za opću koordinaciju potrebnu za osiguranje dosljednosti postupka donošenja znanstvenog mišljenja, posebice glede usvajanja postupaka rada i usklađivanja metodologije rada. Znanstveno vijeće daje mišljenja o interdisciplinarnim pitanjima, koja spadaju u nadležnost više znanstvenih odbora i o pitanjima koja ne spadaju u nadležnost niti jednog znanstvenog odbora. Ako je potrebno, posebice u slučaju pitanja koja ne spadaju u nadležnost niti jednoga znanstvenog odbora, Znanstveno vijeće će osnovati radnu grupu.
(3) Znanstveno vijeće se sastoji od predsjednika znanstvenih odbora i četiri neovisna stručnjaka koji ne pripadaju niti jednom znanstvenom odboru.
(4) Članove Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora imenuje Upravno vijeće na prijedlog ravnatelja Agencije na mandat od tri godine, koji se može obnoviti.
(5) Postupak i način rada Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora, njihov djelokrug rada, broj znanstvenih odbora s brojem članova i postupak donošenja znanstvenih mišljenja utvrđuje se Statutom i drugim općim aktima Agencije.
Poglavlje 4.
NAČIN RADA

Znanstveno mišljenje

Članak 33.
(1) Agencija daje znanstveno mišljenje:
a) na zahtjev nadležnog tijela, u vezi s pitanjima iz svoje djelatnosti i u svim slučajevima kada je to ovim Zakonom propisano,
b) na vlastitu inicijativu u pitanjima iz svoje djelatnosti.
(2) Zahtjevi navedeni u stavku 1. ovoga članka moraju biti popraćeni informacijama koje objašnjavaju o kojem znanstvenom pitanju se radi.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom uređuje postupak i rokove izdavanja znanstvenog mišljenja iz stavka 1. ovoga članka, a u slučajevima kada rokovi nisu propisani Agencija izdaje znanstveno mišljenje u roku određenom u zahtjevu za mišljenje, osim ako objektivne okolnosti to onemogućavaju.
(4) Ako zahtjev nije u skladu sa stavkom 2. ovoga članka ili ako je nejasan, Agencija može zahtjev odbiti ili predložiti da se zahtjev za mišljenje izmijeni i dopuni u dogovoru s tijelom koje je uputilo zahtjev. Odbijanje zahtjeva za mišljenje mora se obrazložiti.
(5) Ako je Agencija već izdala znanstveno mišljenje o nekom određenom pitanju iz zahtjeva, ona može odbiti zahtjev ako zaključi da nema novih znanstvenih informacija koje bi trebalo razmatrati. Odbijanje zahtjeva za mišljenje mora se obrazložiti.
(6) Općim aktima Agencije uređuju se sadržaj, obrazloženje i objava znanstvenog mišljenja.
Neslaganje znanstvenih mišljenja

Članak 34.
(1) Agencija mora nastojati u ranoj fazi identificirati potencijalne izvore različitosti vlastitoga znanstvenog mišljenja sa znanstvenim mišljenjem koje izdaje institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona.
(2) Ako Agencija uoči mogući izvor različitosti mišljenja, dužna je kontaktirati nadležnu instituciju, kako bi osigurala da su sve odgovarajuće znanstvene informacije dostupne objema stranama u svrhu utvrđivanja mogućih spornih znanstvenih pitanja.
Znanstvena i tehnička pomoć

Članak 35.
(1) Nadležno tijelo može zatražiti od Agencije, u okviru njezine djelatnosti, znanstvenu ili tehničku pomoć. Zadaća pružanja znanstvene i tehničke pomoći sastoji se od znanstvenog i tehničkog rada, koji uključuje primjenu dokazanih znanstvenih ili tehničkih načela, koji ne zahtijevaju znanstveno vrednovanje Znanstvenog vijeća ili znanstvenih odbora. Te zadaće mogu uključiti posebice pomoć nadležnom tijelu u uspostavljanju ili vrednovanju tehničkih kriterija i tehničkih smjernica.
(2) Kada nadležno tijelo postavi zahtjev Agenciji za znanstvenu i tehničku pomoć, u dogovoru s Agencijom, odredit će vremenski rok u kojem se ta zadaća mora obaviti.
Znanstvene studije

Članak 36.
(1) Koristeći najbolje neovisne znanstvene izvore koji su joj dostupni, Agencija naručuje znanstvene studije potrebne za obavljanje svoje zadaće. Ove studije se naručuju u skladu s posebnim propisima o javnoj nabavi. Agencija će nastojati izbjeći narudžbu istovjetnih istraživačkih programa s programima institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i odgovarajućom koordinacijom će poticati suradnju.
(2) O rezultatima svojih znanstvenih studija Agencija obavještava nadležno tijelo, ministarstvo nadležno za zdravstvo i institucije iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona.
Prikupljanje podataka

Članak 37.
(1) Agencija traži, prikuplja, uspoređuje, analizira i rezimira odgovarajuće znanstvene i tehničke podatke u okviru svoje djelatnosti. Ovo uključuje posebice prikupljanje podataka o:
a) potrošnji hrane i izloženosti ljudi rizicima koji se odnose na potrošnju hrane,
b) učestalosti i prevladavanju bioloških rizika,
c) kontaminantima u hrani i hrani za životinje,
d) reziduama.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, Agencija surađuje s institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona koje rade na prikupljanju podataka.
(3) Institucije iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona obvezne su dostavljati Agenciji podatke iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Agencija dostavlja nadležnom tijelu, ministarstvu nadležnom za zdravstvo i institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona odgovarajuće preporuke koje mogu unaprijediti tehničku usporedivost podataka koje primaju i analiziraju kako bi olakšala ujednačenost na nacionalnoj i međunarodnoj razini, na način da olakša njihovu učinkovitost.
(5) Nadležno tijelo objavljuje izvješće koje sadrži popis sustava prikupljanja podataka koji se provode u Republici Hrvatskoj u okviru djelatnosti Agencije. Izvješće može, po potrebi, biti popraćeno prijedlozima vezanim za:
a) svaki sustav, ulogu koja se dodjeljuje Agenciji i sve izmjene i poboljšanja koja se traže da bi Agencija ispunjavala svoju zadaću u suradnji s institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona,
b) nedostatke koje treba ukloniti da bi Agencija mogla prikupljati i rezimirati odgovarajuće znanstvene i tehničke podatke u okviru svoje djelatnosti.
(6) Agencija rezultate svojega rada na području prikupljanja podataka dostavlja nadležnom tijelu, ministarstvu nadležnom za zdravstvo i institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona.
Identifikacija rizika u nastajanju

Članak 38.
(1) Agencija utvrđuje postupke praćenja za sustavno traženje, prikupljanje, uspoređivanje i analiziranje informacija i podataka sa svrhom identifikacije rizika u nastajanju u okviru svoje djelatnosti.
(2) Ako Agencija raspolaže informacijom koja upućuje na sumnju o ozbiljnom riziku u nastajanju, zatražit će dodatne informacije od nadležnog tijela, ministarstva nadležnog za zdravstvo i institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona, međunarodnih institucija, agencija i nadležnih tijela zemalja članica Europske unije.
(3) Agencija koristi informacije koje primi u svrhu obavljanja svojih zadaća u okviru djelatnosti u identificiranju rizika u nastajanju.
(4) Agencija dostavlja nadležnom tijelu, ministarstvu nadležnom za zdravstvo i institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona ocjenu i informacije prikupljene o rizicima u nastajanju.
Sustav brzog uzbunjivanja

Članak 39.
Radi učinkovite provedbe monitoringa zdravstvenih i prehrambenih rizika hrane Agencija prima sve obavijesti putem sustava brzog uzbunjivanja i analizira sadržaj tih obavijesti kako bi nadležnom tijelu mogla pružiti sve informacije u svrhu analize rizika.
Nacionalna mreža institucija

Članak 40.
(1) Agencija uspostavlja i koordinira nacionalnu mrežu institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona. Cilj ove mreže je stvoriti okvir unutar kojeg se odvija znanstvena suradnja koordinacijom aktivnosti, razmjenom informacija, razvojem i provedbom zajedničkih projekata, razmjenom iskustava i najbolje prakse u okviru djelatnosti Agencije.
(2) Upravno vijeće, na prijedlog ravnatelja, usvaja i donosi popis institucija iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona, koji objavljuje, a koje mogu pomagati Agenciji, samostalno ili unutar mreže, u obavljanju njezinih zadaća. Agencija može povjeriti ovim institucijama određene zadatke, posebice pripremne radnje za znanstvena mišljenja, znanstvenu i tehničku pomoć, prikupljanje podataka i identifikaciju rizika u nastajanju. Agencija mora planirati financijska sredstva za ovu namjenu.
(3) Pravila uspostave nacionalne mreže, uvjete i kriterije za uvrštavanje na popis institucija i pravila financiranja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Poglavlje 5.
NEOVISNOST, TRANSPARENTNOST, POVJERLJIVOST I KOMUNIKACIJA

Neovisnost

Članak 41.
(1) Članovi Upravnog vijeća i Savjetodavnog vijeća te ravnatelj obvezuju se u javnom interesu djelovati neovisno. U tu svrhu potpisuju izjavu o prihvaćanju dužnosti i izjavu o nepostojanju interesa koji bi mogao utjecati na njihovu neovisnost ili svakoga drugoga izravnog ili neizravnog interesa. Ove izjave potpisuju svake godine.
(2) Članovi Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora obvezuju se djelovati neovisno o svakom drugom vanjskom utjecaju. U tu svrhu potpisuju izjavu o prihvaćanju dužnosti i izjavu o nepostojanju interesa koji bi mogao utjecati na njihovu neovisnost ili svakoga drugoga izravnog ili neizravnog interesa. Ove izjave potpisuju svake godine.
(3) Članovi Upravnog vijeća, ravnatelj, članovi Savjetodavnog vijeća, članovi Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora, kao i vanjski stručnjaci koji sudjeluju u njihovom radu na svakoj sjednici prijavljuju svaki interes koji bi mogao utjecati na njihovu neovisnost, a vezano za točke dnevnog reda.
Transparentnost

Članak 42.
(1) Agencija osigurava obavljanje svoje zadaće uz visoku razinu transparentnosti. Posebice je dužna obavijestiti javnost bez odgode o:
a) dnevnom redu i zapisniku sjednica Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora,
b) mišljenjima Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora odmah po usvajanju, s tim da se moraju navesti i mišljenja manjine,
c) podacima na kojima se temelje mišljenja, ne dovodeći u pitanje članke 43. i 45. ovoga Zakona,
d) godišnjim izjavama o sukobu interesa članova Upravnog vijeća, ravnatelja, članova Savjetodavnog vijeća i članova Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora, kao i izjavama o nepostojanju sukoba interesa vezano za točke dnevnog reda,
e) rezultatima njezinih znanstvenih studija,
f) općem izvještaju o radu Agencije za svaku godinu,
g) zahtjevima nadležnog tijela za znanstvenim mišljenjima koji su odbijeni ili je zatražena njihova dopuna i obrazloženje odbijanja ili dopune.
(2) Sjednice Upravnog vijeća su javne, osim ako se ne odluči drugačije radi određenih specifičnih točaka dnevnog reda.
(3) Agencija u svojim općim aktima utvrđuje postupke za provedbu pravila transparentnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Povjerljivost

Članak 43.
(1) Iznimno od odredbi članka 42. ovoga Zakona, Agencija neće objaviti povjerljive informacije koje zaprimi, za koje je zatražen i opravdan status povjerljivosti, osim informacija koje se moraju iznijeti u javnost ako tako zahtijevaju okolnosti, radi zaštite zdravlja ljudi.
(2) Članovi Upravnog vijeća, ravnatelj, članovi Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora, kao i vanjski stručnjaci koji sudjeluju u radu radnih grupa, članovi Savjetodavnog vijeća i osoblje Agencije, čak i nakon prestanka njihovih dužnosti, moraju se držati obveze čuvanja povjerljivosti informacija, sukladno općim aktima Agencije.
(3) Zaključci znanstvenih mišljenja Agencije koji se odnose na predviđeni učinak na zdravlje ne smiju se smatrati povjerljivima.
(4) Agencija utvrđuje u svojim općim aktima postupke za provedbu pravila povjerljivosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Obavještavanje o rezultatima procjene rizika

Članak 44.
(1) Agencija je dužna na vlastitu inicijativu obavještavati o pitanjima u okviru svoje djelatnosti, ne dovodeći u pitanje djelokrug nadležnog tijela da obavještava o svojim odlukama upravljanja rizikom.
(2) Agencija osigurava javnosti i svakoj zainteresiranoj strani, bez odgode, dobivanje objektivne, pouzdane i lako dostupne informacije, posebice vezano na rezultate njezinoga rada. Radi postizanja ovoga cilja Agencija je dužna sastaviti i distribuirati informativne materijale za široku javnost.
(3) Agencija surađuje s nadležnim tijelom na promicanju potrebne povezanosti u procesu obavještavanja o riziku. Agencija objavljuje sva mišljenja u skladu s člankom 42. ovoga Zakona.
(4) Agencija osigurava odgovarajuću suradnju s institucijama iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona i ostalim zainteresiranim stranama u vezi s javnim informativnim kampanjama.
Pristup dokumentima

Članak 45.
(1) Agencija osigurava pristup dokumentima kojima raspolaže.
(2) Upravno vijeće, na prijedlog ravnatelja, usvaja odredbe koje se primjenjuju na pristup dokumentima iz stavka 1. ovoga članka, sukladno odredbama posebnog propisa o pravu na pristup informacijama.
Potrošači, proizvođači i druge zainteresirane strane

Članak 46.
Agencija uspostavlja učinkovite kontakte s predstavnicima potrošača, predstavnicima proizvođača, prerađivača i svim drugim zainteresiranim stranama.
Glava IV.
SUSTAV BRZOG UZBUNJIVANJA, HITNE MJERE
I UPRAVLJANJE KRIZOM

Sustav brzog uzbunjivanja

Članak 47.
(1) Ovim se Zakonom uspostavlja sustav brzog uzbunjivanja kao mreža za izvještavanje o izravnom ili neizravnom riziku za zdravlje ljudi nastalom od hrane ili hrane za životinje. U njemu sudjeluje nadležno tijelo, osobe ovlaštene za obavljanje službene kontrole, kontrolna tijela i Agencija. Svako tijelo dužno je imenovati kontakt točku koja je dio mreže.
(2) Nadležno tijelo je odgovorno za upravljanje mrežom i predstavlja kontakt točku prema Europskoj komisiji.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način uspostave i organizaciju sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje.
Hitne mjere

Članak 48.
(1) Kada nadležno tijelo utvrdi da hrana ili hrana za životinje, domaćeg podrijetla ili iz uvoza, može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da taj rizik ne može na zadovoljavajući način biti uklonjen, čelnik nadležnog tijela može narediti, ovisno o težini situacije, jednu ili više mjera iz stavka 3. i 4. ovoga članka.
(2) Osobe ovlaštene za obavljanje službene kontrole i kontrolna tijela dužni su u okviru svojih nadležnosti obavijestiti nadležno tijelo o pojavi rizika.
(3) Ako je hrana ili hrana za životinje domaćeg podrijetla, mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu biti:
– privremena zabrana stavljanja na tržište ili uporabe hrane ili hrane za životinje,
– određivanje posebnih uvjeta za navedenu hranu ili hranu za životinje,
– druge odgovarajuće privremene mjere.
(4) Ako je hrana ili hrana za životinje podrijetlom iz uvoza, mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu biti:
– privremena zabrana uvoza hrane ili hrane za životinje iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
– određivanje posebnih mjera za navedenu hranu ili hranu za životinje iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
– druge odgovarajuće privremene mjere.
(5) Kada se na temelju analize rizika potvrdi ozbiljnost rizika iz stavka 1. ovoga članka, čelnik nadležnog tijela naredit će trajnu mjeru zabrane stavljanja na tržište hrane ili hrane za životinje.
Upravljanje krizom

Članak 49.
(1) Nadležno tijelo u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravstvo i Agencijom, mora izraditi opći plan upravljanja krizom na području zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje.
(2) Plan iz stavka 1. ovoga članka donosi čelnik nadležnog tijela, kojim će predvidjeti mjere koje se moraju provesti bez odgađanja, kad se utvrdi da hrana ili hrana za životinje predstavlja ozbiljnu opasnost za ljude ili životinje bilo izravno ili putem okoliša.
(3) Nadležno tijelo će revidirati opći plan upravljanja krizom prema potrebi, posebice kao posljedicu promjena ustrojstva nadležnog tijela i na temelju stečenih iskustava, uključujući iskustva stečena na provedenim vježbama simulacije.
(4) Za provođenje plana iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo osniva krizni stožer.
Glava V.
HIGIJENA HRANE

Obveze subjekata u poslovanju s hranom

Članak 50.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane, koje su pod njihovom kontrolom, udovoljavaju zahtjevima vezanim za higijenu propisanim u Glavi V. ovoga Zakona i provedbenim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, odredbe glave V. ovoga Zakona ne primjenjuju se na:
a) primarnu proizvodnju hrane namijenjene za osobnu uporabu u kućanstvu,
b) pripremu, rukovanje i skladištenje hrane u kućanstvu namijenjene za osobnu potrošnju,
c) izravnu opskrbu malim količinama primarnih proizvoda kojima proizvođač opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalni objekt u maloprodaji koji izravno opskrbljuje krajnjeg potrošača,
d) sabirne centre i štavionice kože koji spadaju pod definiciju poslovanja s hranom jedino zato što rukuju sirovinama za proizvodnju želatine ili kolagena.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje pravila koja uređuju djelatnosti iz stavka 2. točke c) ovoga članka.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom koji obavljaju primarnu proizvodnju i pripadajuće djelatnosti moraju udovoljavati općim odredbama higijene i posebnim zahtjevima higijene hrane životinjskog podrijetla propisanim u provedbenim propisima iz članka 56. ovoga Zakona.
(5) Subjekti u poslovanju s hranom koji obavljaju bilo koju fazu proizvodnje, prerade i distribucije hrane, nakon faza na koje se primjenjuje stavak 4. ovoga članka, moraju udovoljavati općim zahtjevima higijene hrane, kao i svim posebnim zahtjevima higijene hrane životinjskog podrijetla propisanim u provedbenima propisima iz članka 56. ovoga Zakona.
(6) Subjekti u poslovanju s hranom moraju, kada je to potrebno, primjenjivati sljedeće posebne higijenske mjere:
– udovoljavanje mikrobiološkim kriterijima za hranu,
– postupke koji su potrebni za postizanje ciljeva ovoga Zakona,
– udovoljavanje zahtjevima kontrole temperature za hranu,
– održavanje hladnog lanca,
– uzorkovanje i analize.
Članak 51.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom moraju uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, osim na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, u svakom objektu pod njihovom kontrolom, provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu s načelima sustava HACCP-a.
(2) Detaljna pravila za provedbu sustava samokontrole razvijenog u skladu s načelima HACCP-a propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Registracija ili odobravanje objekata

Članak 52.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom moraju podnijeti zahtjev nadležnom tijelu, odnosno ministarstvu nadležnom za zdravstvo sukladno podijeli nadležnosti iz članka 86. stavka 1. točke a), b) i c) ovoga Zakona, na propisani način, za svaki objekt koji je pod njihovom kontrolom, u kojem obavljaju djelatnost u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kako bi se objekt registrirao ili odobrio.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom moraju dostavljati nadležnom tijelu odnosno ministarstvu nadležnom za zdravstvo najnovije podatke o objektima, uključujući podatke o svakoj značajnoj promjeni djelatnosti i svakom zatvaranju registriranog ili odobrenog objekta.
(3) Objekti koji podliježu odobravanju utvrđuju se provedbenim propisom koji donosi čelnik nadležnog tijela.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da objekti iz stavka 3. ovoga članka, budu odobreni od strane nadležnog tijela odnosno ministarstva nadležnog za zdravstvo, nakon najmanje jednog pregleda objekta na licu mjesta, i ne mogu započeti obavljanje djelatnosti ako nadležno tijelo:
– nije izdalo odobrenje za rad nakon obavljenog pregleda objekta, ili
– nije objektu izdalo uvjetno odobrenje za rad.
Upisnik registriranih objekata

Članak 53.
(1) Objekti koji ne podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o registraciji objekta, koje donosi nadležno tijelo, odnosno ministarstvo nadležno za zdravstvo u Upisnik registriranih objekata koji vodi nadležno tijelo, odnosno ministarstvo nadležno za zdravstvo.
(2) Središnju evidenciju registriranih objekata iz stavka 1. ovoga članka vodi nadležno tijelo. Ministarstvo nadležno za zdravstvo dužno je nadležnom tijelu dostavljati podatke o registriranim objektima iz njegove nadležnosti sukladno ovome Zakonu.
(3) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika registriranih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta.
(4) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika registriranih objekata iz stavka 1. ovoga članka i središnje evidencije iz stavka 2. ovoga članka te postupak registracije objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zdravstvo.
Upisnik odobrenih objekata

Članak 54.
(1) Objekti koji podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o odobravanju koje donosi nadležno tijelo u Upisnik odobrenih objekata koji vodi nadležno tijelo.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika odobrenih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom,
– ukidanja odobrenja nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta,
– proteka roka na koji je izdano odobrenje,
– ukidanja uvjetnog odobrenja.
(3) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika odobrenih objekata te postupak odobravanja objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Vodiči

Članak 55.
Subjekti u poslovanju s hranom koriste vodiče za dobru higijensku praksu i primjenu načela HACCP-a koji se izrađuju, ocjenjuju i distribuiraju u skladu s odredbama propisa o hrani.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa

Članak 56.
(1) Čelnik nadležnog tijela uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zdravstvo, provedbenim propisima uređuje:
– opća pravila o higijeni hrane za subjekte u poslovanju s hranom,
– posebne uvjete za higijenu hrane u odnosu na osoblje, evidencije, prostorije i opremu u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije,
– mikrobiološke i druge kriterije za stavljanje hrane na tržište.
(2) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima uređuje:
– posebna pravila o higijeni hrane životinjskog podrijetla za subjekte u poslovanju s hranom,
– posebna pravila o higijeni hrane životinjskog podrijetla za određene vrste proizvoda,
– posebna pravila o zdravlju životinja i javnom zdravstvu vezana uz promet hrane životinjskog podrijetla,
– posebna pravila o zdravlju životinja za proizvodnju, preradu, distribuciju i unošenje hrane životinjskog podrijetla,
– posebna pravila za stavljanje na tržište hrane životinjskog podrijetla,
– posebna pravila za postupanje s nusproizvodima životinjskog podrijetla.
Nacionalne mjere

Članak 57.
(1) Nadležno tijelo može odobriti odstupanja od propisa iz članka 56. ovoga Zakona, posebno kako bi se malim subjektima u poslovanju s hranom olakšala provedba propisa, uzimajući u obzir bitne čimbenike rizika, ako takva odstupanja ne utječu na ostvarivanje ciljeva određenih propisima o hrani.
(2) Nadležno tijelo može, ne dovodeći u pitanje ostvarivanje ciljeva određenih ovim Zakonom i propisima iz stavka 1. ovoga članka, određivati nacionalne mjere za prilagodbu propisanih općih zahtjeva higijene za subjekte u poslovanju s hranom koji obavljaju bilo koju fazu proizvodnje, prerade i distribucije hrane nakon faze primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti.
(3) Cilj nacionalnih mjera iz stavka 2. ovoga članka je:
– omogućiti nastavak primjene tradicionalnih metoda u svakoj fazi proizvodnje, prerade ili distribucije hrane, ili 
– omogućiti rad subjektima u poslovanju s hranom koji se nalaze u regijama u kojima postoje posebna zemljopisna ograničenja.
(4) U drugim slučajevima koji nisu navedeni u stavku 3. ovoga članka, nacionalne mjere se primjenjuju jedino na izgradnju, uređenje i opremanje objekata u poslovanju s hranom.
(5) Nadležno tijelo o određenim nacionalnim mjerama iz ovoga članka obavještava Europsku komisiju i države članice Europske unije.
Glava VI.
HIGIJENA HRANE ZA ŽIVOTINJE

Obveze subjekata u poslovanju s hranom za životinje

Članak 58.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju osigurati da sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje koje su pod njihovom kontrolom udovoljavaju zahtjevima vezanim za higijenu propisanim u Glavi VI. ovoga Zakona i provedbenim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i drugih posebnih propisa o hrani za životinje.
(2) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje moguća izuzeća od stavka 1. ovoga članka.
(3) Prilikom hranidbe životinja koje se koriste za proizvodnju hrane, subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju poduzimati mjere i usvajati postupke kako bi sveli rizik od biološkog, kemijskog ili fizičkog onečišćenja hrane za životinje, životinja i proizvoda životinjskog podrijetla na najmanju moguću mjeru.
Članak 59.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje koji obavljaju primarnu proizvodnju i pripadajuće djelatnosti moraju udovoljavati odredbama higijene propisanim u provedbenim propisima iz članka 65. ovoga Zakona.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom koji obavljaju bilo koju fazu proizvodnje, prerade i distribucije hrane nakon faza na koje se primjenjuje stavak 1. ovoga članka, moraju udovoljavati zahtjevima higijene hrane za životinje propisanim u provedbenim propisima iz članka 65. ovoga Zakona.
(3) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju:
– udovoljavati posebnim mikrobiološkim kriterijima,
– poduzimati mjere i provoditi postupke koji su potrebni za postizanje ciljeva ovoga Zakona.
Članak 60.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje, osim na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, moraju uspostaviti i provoditi te održavati redovite postupke samokontrole, u skladu s načelima sustava HACCP-a.
(2) Nadležno tijelo može odobriti odstupanja od stavka 1. ovoga članka, posebno kako bi se malim subjektima u poslovanju s hranom za životinje ili subjektima koji se nalaze u regijama u kojima postoje posebna zemljopisna ograničenja olakšala provedba propisa, uzimajući u obzir bitne čimbenike rizika, ako takva odstupanja ne utječu na ostvarivanje ciljeva određenih propisima o hrani za životinje.
(3) Detaljna pravila za provedbu sustava samokontrole razvijenog u skladu s načelima HACCP-a propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Registracija ili odobravanje objekata

Članak 61.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju podnijeti zahtjev nadležnom tijelu, na propisani način, za svaki objekt koji je pod njihovom kontrolom, u kojem obavljaju djelatnost u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje kako bi se objekt registrirao ili odobrio.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju dostavljati nadležnom tijelu najnovije podatke o objektima, uključujući podatke o svakoj značajnjoj promjeni djelatnosti i svakom zatvaranju registriranog ili odobrenog objekta.
(3) Objekti koji podliježu odobravanju utvrđuju se provedbenim propisom koji donosi čelnik nadležnog tijela.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju osigurati da objekti iz stavka 3. ovoga članka, budu odobreni od strane nadležnog tijela, nakon najmanje jednog pregleda objekta na licu mjesta, i ne mogu započeti obavljanje djelatnosti ako nadležno tijelo:
– nije izdalo odobrenje za rad nakon obavljenog pregleda objekta, ili
– nije objektu izdalo uvjetno odobrenje za rad.
Upisnik registriranih objekata

Članak 62.
(1) Objekti koji ne podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o registraciji objekta, koje donosi nadležno tijelo u Upisnik registriranih objekata koji vodi nadležno tijelo.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika registriranih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom za životinje,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta.
(3) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika registriranih objekata te postupak registracije objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Upisnik odobrenih objekata

Članak 63.
(1) Objekti koji podliježu odobravanju upisuju se na temelju rješenja o odobravanju, koje donosi nadležno tijelo u Upisnik odobrenih objekata koji vodi nadležno tijelo.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka rješenjem će se brisati iz Upisnika odobrenih objekata u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom za životinje i ljekovitom hranom,
– ukidanja odobrenja nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta,
– proteka roka na koji je izdano odobrenje,
– ukidanja uvjetnog odobrenja.
(3) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika odobrenih objekata te postupak odobravanja objekata propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Vodiči

Članak 64.
Subjekti u poslovanju s hranom za životinje koriste vodiče za dobru higijensku praksu i primjenu načela HACCP-a, koji se izrađuju, ocjenjuju i distribuiraju u skladu s odredbama propisa o hrani za životinje.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa

Članak 65.
Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima uređuje:
– pravila o higijeni hrane za životinje za subjekte u poslovanju s hranom za životinje,
– posebna pravila za pakiranje i ambalažiranje hrane za životinje, stavljanje na tržište i nazivlje hrane za životinje,
– posebna pravila o higijeni hrane za životinje za subjekte u poslovanju s hranom za životinje koji koriste proizvode životinjskog podrijetla, proizvode koji potječu iz specifičnog izvora ili su namijenjeni za specifične hranidbene potrebe životinja,
– posebne uvjete za higijenu hrane za životinje u odnosu na osoblje, evidencije, prostorije i opremu u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije,
– posebne uvjete i pravila o higijeni hrane za životinje za određene vrste proizvoda,
– mikrobiološke i druge kriterije hrane za životinje prilikom stavljanja na tržište i hranidbe životinja koje se koriste za proizvodnju hrane,
– dodatne zahtjeve označavanja hrane za životinje,
– način uzorkovanja i analitičke metode analize hrane za životinje.
Glava VII.
SLUŽBENE KONTROLE

Opće obveze

Članak 66.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati redovito provođenje službenih kontrola, ovisno o riziku i s odgovarajućom učestalosti kako bi se postigli ciljevi ovoga Zakona.
(2) Službenim kontrolama se provjerava poštivanje propisa o hrani i hrani za životinje koji su posebno usmjereni na:
a) sprječavanje, uklanjanje ili smanjivanje rizika za zdravlje ljudi i životinja na prihvatljive razine, koji dolaze izravno ili putem okoliša,
b) osiguranje pravedne prakse u trgovini hrane i hrane za životinje te zaštite interesa potrošača, uključujući označavanje hrane i hrane za životinje i ostale oblike informacija danih potrošačima.
(3) Nadležno tijelo prilikom provođenja službenih kontrola uzima u obzir:
a) identificirane rizike u vezi sa životinjama, hranom ili hranom za životinje, subjektima u poslovanju sa životinjama, hranom ili hranom za životinje, uporabom hrane ili hrane za životinje ili procesima, materijalima, tvarima, radnjama ili postupcima koji bi mogli utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane ili hrane za životinje, na zdravlje i dobrobit životinja,
b) ranije postupanje subjekata u poslovanju s hranom ili hranom za životinje u vezi s provedbom propisa o hrani ili hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja,
c) pouzdanost vlastitih provjera/samokontrola koje su već provedene, i
d) informacije koje bi mogle ukazivati na postupanje protivno propisima.
(4) Službene kontrole provode se bez prethodne najave, osim u slučajevima kad se provodi revizija.
(5) Službene kontrole provode se u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane ili hrane za životinje, i na životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla. Kako bi se postigli ciljevi ovoga Zakona, službene kontrole obuhvaćaju kontrole subjekata u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, uporabu hrane ili hrane za životinje, skladištenje hrane ili hrane za životinje, sve procese, materijale, tvari, aktivnosti ili postupke, uključujući i prijevoz koji se odnosi na hranu ili hranu za životinje i na žive životinje.
Obveze nadležnog tijela

Članak 67.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati:
a) učinkovitost i svrhovitost službenih kontrola živih životinja, hrane i hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, kao i uporabe hrane za životinje,
b) da osoblje koje provodi službene kontrole nije u sukobu interesa,
c) odgovarajuće laboratorije za testiranje i dovoljan broj primjereno stručno osposobljenog i iskusnog osoblja kako bi se službene kontrole i kontrolne zadaće mogle obavljati učinkovito i djelotvorno,
d) odgovarajuće, održavane prostore i opremu, kako bi se osiguralo da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službene kontrole,
e) provođenje službenih kontrola i poduzimanje mjera u skladu s ovlastima,
f) krizne planove te njihovo provođenje u slučaju iznenadne opasnosti,
g) da subjekti u poslovanju s hranom ili hranom za životinje u kojima se provodi inspekcija u skladu s odredbama ovoga Zakona surađuju s ovlaštenim osobama nadležnog tijela za provođenje inspekcije.
(2) Tijela nadležna za provođenje inspekcije sukladno ovome Zakonu moraju osigurati uvjete iz stavka 1. točke d) ovoga članka.
(3) Nadležno tijelo treba osigurati učinkovitu i djelotvornu koordinaciju između svih tijela koja sudjeluju u obavljanju službenih kontrola, posebno na regionalnoj ili lokalnoj razini, uključujući prema potrebi i ona na području zaštite okoliša i zdravlja.
(4) Kad su u okviru jednog tijela više od jedne ustrojstvene jedinice nadležne za provođenje službenih kontrola, mora se osigurati učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja među različitim ustrojstvenim jedinicama.
(5) Nadležno tijelo i tijela iz stavka 3. ovoga članka moraju osigurati nepristranost, kvalitetu i dosljednost službenih kontrola na svim razinama.
(6) Nadležno tijelo provodi unutrašnje revizije samostalno ili može drugome povjeriti obavljanje revizije te poduzima odgovarajuće mjere s obzirom na rezultate kako bi osiguralo da se njima postižu ciljevi ovoga Zakona. Revizije se moraju obavljati nepristrano i transparentno.
Postupak kontrole i verifikacije

Članak 68.
(1) Službene kontrole provode se u skladu s uputama koje izrađuje nadležno tijelo.
(2) Nadležno tijelo:
a) verificira učinkovitost službenih kontrola koje provodi i
b) poduzima korektivne mjere, kad je to potrebno, i prema potrebi prilagođava upute iz stavka 1. ovoga članka.
Kontrolne aktivnosti, metode i tehnike

Članak 69.
(1) Službene kontrole provode se uz korištenje prikladnih kontrolnih metoda i tehnika kao što su monitoring, nadziranje, verifikacija, revizija, inspekcija, uzimanje uzoraka i provođenje analiza.
(2) Službene kontrole hrane i hrane za životinje obuhvaćaju među ostalim i sljedeće aktivnosti:
a) ispitivanje kontrolnih sustava koje su uspostavili subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje i postignutih rezultata,
b) inspekciju:
– objekata proizvođača primarnih proizvoda, subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje uključujući njihovo okruženje, objekte, opremu, postrojenja i strojeve, prijevoz, kao i samu hranu i hranu za životinje,
– sirovina, sastojaka, pomoćnih sredstava u preradi, te ostalih proizvoda koji se koriste u pripremi i proizvodnji hrane i hrane za životinje,
– poluprerađenih proizvoda,
– materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom,
– proizvoda i postupaka za čišćenje i održavanje, kao i pesticida,
– označavanja, prezentiranja i reklamiranja,
c) kontrolu higijenskih uvjeta u subjektima u poslovanju s hranom i hranom za životinje,
d) procjenu postupaka dobre proizvođačke prakse, dobre higijenske prakse, dobre uzgojne prakse, sustava HACCP-a, pri čemu treba voditi računa o vodičima koji su izrađeni u skladu s propisima o hrani,
e) pregledavanje dokumentacije i ostalih evidencija koje bi mogle biti od važnosti pri procjeni usklađenosti s propisima o hrani i hrani za životinje,
f) razgovor sa subjektima u poslovanju s hranom i hranom za životinje i njihovim osobljem,
g) očitavanje zabilježenih vrijednosti na mjernim instrumentima subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje,
h) kontrolu koju provodi nadležno tijelo vlastitim instrumentima kako bi verificiralo mjerenja koja su obavili subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje,
i) kontrolu koja se provodi s ciljem utvrđivanja sukladnosti hrane i hrane za životinje s propisanim zahtjevima kakvoće,
j) kontrolu koja se provodi s ciljem utvrđivanja sukladnosti hrane s propisanim zahtjevima za hranu sa zaštićenom oznakom tradicionalnog ugleda, izvornosti i zemljopisnog podrijetla,
k) kontrolu koja se provodi s ciljem utvrđivanja sukladnosti nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje s propisanim zahtjevima,
l) bilo koje druge aktivnosti potrebne da se osigura postizanje ciljeva ovoga Zakona.
Opća načela službene kontrole hrane životinjskog podrijetla

Članak 70.
(1) Službene kontrole provode se bez prethodne najave, osim u slučajevima kad se provodi revizija, kada je potrebno prethodno obavijestiti subjekt u poslovanju s hranom ili hranom za životinje.
(2) Revizijom dobre higijenske prakse provjerava se da li subjekti u poslovanju s hranom redovito i u skladu s propisima primjenjuju postupke koji se odnose najmanje na sljedeće:
a) kontrolu podataka o lancu prehrane,
b) konstrukciju, uređenje i održavanje prostora i opreme,
c) higijenu prije, tijekom i poslije obavljanja poslova,
d) osobnu higijenu osoblja,
e) edukaciju u području higijene i radnih postupaka,
f) suzbijanje štetočina,
g) kakvoću vode,
h) kontrolu temperature, i
i) kontrolu hrane koja se doprema i otprema u/iz objekta i kontrolu popratne dokumentacije.
(3) Revizijom postupaka koji se temelje na sustavu analize opasnosti i upravljanja kritičnim kontrolnim točkama (HACCP) provjerava se primjenjuju li subjekti u poslovanju s hranom te postupke redovito i u skladu s propisima, a posebno da proizvodi životinjskog podrijetla:
a) zadovoljavaju mikrobiološke kriterije utvrđene u skladu s propisima o hrani,
b) su u skladu s propisima koji se odnose na rezidue, kontaminante i zabranjene tvari, i
c) ne sadrže fizičke opasnosti, kao što su strana tijela.
(4) Ako subjekt u poslovanju s hranom primjenjuje postupke koji su navedeni u vodičima za primjenu načela sustava HACCP-a, revizijom se provjerava pravilna primjena tih vodiča.
Transparentnost i povjerljivost

Članak 71.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da se poslovi službenih kontrola obavljaju s visokom razinom transparentnosti.
(2) Niti jedna informacija koja se odnosi na poslovanje subjekata u poslovanju s hranom ili hranom za životinje koju je tijekom službenih kontrola saznala osoba koja obavlja službenu kontrolu, ili koja se odnosi na analizu rizika, ne smije biti otkrivena bez pisanog pristanka subjekta u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, osim:
– kad je to neophodno za provedbu odredaba ovoga Zakona i kada to odobri čelnik nadležnog tijela,
– kad je to potrebno za vođenje postupka koji se vodi po podnesenoj kaznenoj prijavi ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, nakon provedenoga inspekcijskog nadzora.
Metode uzimanja uzoraka i analiza

Članak 72.
(1) Uzimanje uzoraka i metode analiza koje se koriste kod službenih kontrola moraju udovoljavati odredbama provedbenog propisa koji donosi čelnik nadležnog tijela.
(2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka subjektu u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, čiji su proizvodi predmet uzimanja uzoraka i analize, mora se zajamčiti pravo da zatraži dodatno stručno mišljenje, bez dovođenja u pitanje obveze nadležnog tijela da poduzme hitne mjere u slučaju iznenadne opasnosti.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, mora se omogućiti da subjekt u poslovanju s hranom ili hranom za životinje dobije dovoljan broj uzoraka za dodatno stručno mišljenje, osim ako je to nemoguće u slučaju lako kvarljivih proizvoda ili vrlo malih količina raspoloživih tvari.
(4) S uzorcima se mora postupati i mora ih se označavati na propisani način, tako da je osigurana njihova cjelovitost i podobnost za predviđene analize.
(5) Troškove uzorkovanja i provođenja analiza iz ovoga članka snosi nadležno tijelo, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka i ukoliko je rezultat analize nepovoljan.
(6) Sredstva za troškove iz stavka 5. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu.
Prijenos određenih zadaća u vezi sa službenim kontrolama

Članak 73.
(1) Nadležno tijelo može prenijeti određene zadaće u vezi sa službenim kontrolama na jedno ili više kontrolnih tijela, u skladu s odredbama provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i drugih posebnih propisa, osim poslova iz članka 74. ovoga Zakona.
(2) Kontrolna tijela iz stavka 1. ovoga članka moraju biti akreditirana u skladu s hrvatskim normama.
(3) Nadležno tijelo koje prenosi određene zadaće na kontrolna tijela organizira prema potrebi revizije ili inspekcije kontrolnih tijela. Ako se na temelju revizija ili inspekcije utvrdi da takva tijela ne obavljaju povjerene zadaće u skladu s propisima, nadležno tijelo može staviti izvan snage ovlaštenje. Ovlaštenje se stavlja izvan snage bez odgađanja, ako kontrolno tijelo ne poduzme odgovarajuće i pravodobne mjere.
(4) Uvjete kojima moraju udovoljavati kontrolna tijela, popis poslova koji im se mogu povjeriti i postupak povjeravanja poslova provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Mjere u slučaju nesukladnosti

Članak 74.
(1) Kada nadležno tijelo ili osoba ovlaštena za službenu kontrolu utvrdi postupanje protivno odredbama propisa o hrani mora poduzeti mjere kako bi se osiguralo uklanjanje utvrđenih nedostataka. Pri odlučivanju koje će mjere poduzeti, nadležno tijelo ili osoba ovlaštena za službenu kontrolu uzima u obzir vrstu prekršaja i dosadašnje postupanje subjekta u poslovanju s hranom i hranom za životinje u provođenju propisa.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka uključuju, prema potrebi:
a) uvođenje sanitarnih ili drugih postupaka, koji se smatraju potrebnima kako bi se osigurala zdravstvena ispravnost hrane ili hrane za životinje, ili provođenje propisa o hrani ili hrani za životinje, ili propisa o zdravlju i dobrobiti životinja,
b) ograničavanje ili zabranu stavljanja na tržište, uvoza ili izvoza hrane, hrane za životinje ili životinja,
c) monitoring i, prema potrebi, naredbu da se hrana ili hrana za životinje povuče, opozove i/ili uništi,
d) odobrenje da se hrana ili hrana za životinje koristi u druge svrhe od onih za koju je bila prvobitno namijenjena,
e) privremenu zabranu rada ili zatvaranje cijelog ili dijela objekta u poslovanju s hranom ili hranom za životinje na odgovarajuće vremensko razdoblje,
f) privremeno ili trajno stavljanje izvan snage odobrenja za rad objekta u poslovanju s hranom ili hranom za životinje,
g) mjere određene posebnim propisima za pošiljke iz uvoza,
h) ostale mjere koje nadležno tijelo smatra primjerenima.
(3) Prema potrebi, nadležno tijelo obavještava o svojoj odluci i nadležno tijelo zemlje podrijetla.
(4) Sve troškove nastale u vezi s provođenjem ovoga članka snosi odgovorni subjekt u poslovanju s hranom ili hranom za životinje.
Osobe ovlaštene za obavljanje službene kontrole

Članak 75.
Nadležno tijelo mora osigurati da osobe ovlaštene za obavljanje službenih kontrola:
a) budu educirane u području njihove nadležnosti za stručno obavljanje zadataka i provođenje službenih kontrola na dosljedan način,
b) budu sustavno dodatno educirane,
c) multidisciplinarno surađuju.
Višegodišnji nacionalni plan kontrole

Članak 76.
Nadležno tijelo izrađuje jedinstveni višegodišnji nacionalni plan kontrole.
Godišnji izvještaji

Članak 77.
O provođenju plana kontrole iz članka 76. ovoga Zakona nadležno tijelo izrađuje godišnje izvješće koje dostavlja Europskoj komisiji.
Financiranje službenih kontrola

Članak 78.
(1) U državnom proračunu osiguravaju se financijska sredstva za osiguranje potrebnog broja osoba koje obavljaju službene kontrole te svih troškova za njihovo provođenje.
(2) Za financiranje troškova službenih kontrola obračunavaju se i prikupljaju pristojbe i naknade.
(3) Kriterije za određivanje visine pristojbi, visine naknada te način njihovog obračunavanja i plaćanja propisuje čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom.
Obveze subjekata u poslovanju s hranom pri obavljanju službenih kontrola

Članak 79.
Subjekt u poslovanju s hranom mora omogućiti nadležnom tijelu ili osobi ovlaštenoj za službenu kontrolu učinkovito obavljanje službenih kontrola, a posebno:
– pristup zgradama, prostorima, uređajima ili drugoj infrastrukturi, uzimanje dovoljnog broja uzoraka,
– svu dokumentaciju i evidencije koje se zahtijevaju na temelju odredaba propisa o hrani ili koju nadležno tijelo ili osoba ovlaštena za službenu kontrolu smatra potrebnom.
Međusobna suradnja nacionalnih nadležnih tijela

Članak 80.
Kad rezultati službenih kontrola hrane ili hrane za životinje, bilo na području Republike Hrvatske, bilo na području druge države, zahtijevaju poduzimanje mjera u više država, nadležno tijelo surađuje s nadležnim tijelima drugih država.
Službeni laboratoriji

Članak 81.
(1) Čelnik nadležnog tijela ovlašćuje službene laboratorije za obavljanje analiza uzoraka uzetih provođenjem službenih kontrola.
(2) Službene laboratorije iz stavka 1. ovoga članka u kojima se obavlja analiza uzoraka uzetih od strane sanitarne inspekcije u provođenju službenih kontrola ovlašćuje čelnik nadležnog tijela na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo.
(3) Službeni laboratoriji moraju biti akreditirani u skladu s hrvatskim normama.
(4) Postupak i način ovlašćivanja te uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka kao i obveze laboratorija propisuje čelnik nadležnog tijela.
(5) Postupak i način ovlašćivanja te uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji iz stavka 2. ovoga članka kao i obveze laboratorija propisuje čelnik nadležnog tijela uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
(6) Popis laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Referentni laboratoriji

Članak 82.
(1) Čelnik nadležnog tijela ovlašćuje referentne laboratorije za hranu, hranu za životinje i zdravlje životinja sukladno područjima određenim u provedbenom propisu iz stavka 4. ovoga članka.
(2) Referentni laboratoriji moraju ispunjavati uvjete iz članka 81. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) U slučaju kada u Republici Hrvatskoj za određeno područje ne postoji laboratorij koji ispunjava uvjete iz stavka 2. ovoga članka, čelnik nadležnog tijela može za referentni laboratorij odrediti laboratorij izvan Republike Hrvatske.
(4) Područja za koja je potrebno ovlastiti referentne laboratorije, način ovlašćivanja i obveze referentnih laboratorija propisuje čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
(5) Popis referentnih laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Osobe ovlaštene za obavljanje službenih kontrola hrane i hrane za životinje

Članak 83.
(1) Službene kontrole hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje provode osobe ovlaštene za službenu kontrolu u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa o veterinarstvu.
(2) Službene kontrole hrane neživotinjskog podrijetla provode osobe ovlaštene za službenu kontrolu u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa.
(3) Službenu kontrolu hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda provodi inspekcija za kakvoću hrane nadležnog tijela.
(4) Poslove inspektora za kakvoću hrane može obavljati diplomirani inženjer prehrambene tehnologije ili diplomirani inženjer agronomije koji pored općih uvjeta za rad u državnoj službi mora imati položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci.
(5) Nadležni inspektor iz stavka 4. ovoga članka u postupku službene kontrole hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda može:
– donijeti rješenje o zabrani stavljanja na tržište hrane sa zaštićenom oznakom tradicionalni ugled, oznakom izvornosti i oznakom zemljopisnog podrijetla koja ne udovoljava uvjetima navedenim u specifikaciji za tu hranu,
– predložiti brisanje iz upisnika iz članka 102. stavka 1. i članka 113. stavka 1. ovoga Zakona.
(6) Na postupanje osoba ovlaštenih za službenu kontrolu primjenjuju se odredbe propisa iz stavka 1. i 2. ovoga članka i Zakona o općem upravnom postupku.
Službene kontrole hrane i hrane za životinje pri uvozu

Članak 84.
(1) Službene kontrole hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje pri uvozu, provode osobe ovlaštene za službenu kontrolu, u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa o veterinarstvu.
(2) Službene kontrole hrane neživotinjskog podrijetla koja se uvozi, provode osobe ovlaštene za službenu kontrolu, u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa.
(3) Hrana iz stavka 2. ovoga članka koja predstavlja poznatu ili prijeteću opasnost, a koja se uvozi, podliježe kontroli prije carinjenja na najbližoj carinskoj ispostavi u odnosu na ulaznu točku u Republiku Hrvatsku.
(4) Listu hrane iz stavka 3. ovoga članka donosi čelnik nadležnog tijela. Lista se objavljuje u »Narodnim novinama«.
(5) Čelnik nadležnog tijela posebnim propisom uređuje način obavljanja pregleda te mjesta na kojima će se obavljati pregled.
(6) Hrana koja se uvozi, a koja se podvrgava laboratorijskoj analizi zdravstvene ispravnosti, ostaje pod carinskim nadzorom do okončanja analize i dobivanja rezultata.
Ovlast za donošenje provedbenih propisa

Članak 85.
Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom uređuje:
– opća pravila organizacije i provedbe službenih kontrola koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje, zdravlju i dobrobiti životinja,
– posebna pravila organizacije i provedbe službenih kontrola hrane životinjskog podrijetla.
Organizacija službene kontrole hrane i hrane za životinje

Članak 86.
(1) Službenu kontrolu zdravstvene ispravnosti i higijene hrane provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti:
– hrane životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija,
– hrane biljnog podrijetla, poljoprivredna inspekcija,
b) na razini proizvodnje i prerade:
– hrane životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija,
– hrane neživotinjskog podrijetla, sanitarna inspekcija,
– hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla, veterinarska ili sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu koji donosi čelnik nadležnog tijela,
c) na razini maloprodaje, sanitarna inspekcija, osim u objektima odobrenim od strane nadležnog tijela gdje službenu kontrolu provodi veterinarska inspekcija,
d) pri uvozu:
– hrane životinjskog podrijetla, granična veterinarska inspekcija,
– hrane neživotinjskog podrijetla, granična sanitarna inspekcija,
– hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla, granična veterinarska ili granična sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu koji donosi čelnik nadležnog tijela.
(2) Službenu kontrolu zdravstvene ispravnosti i higijene hrane za životinje provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti:
– hrane za životinje životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija,
– hrane za životinje biljnog podrijetla, poljoprivredna inspekcija,
b) na razini proizvodnje i prerade hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, veterinarska inspekcija,
c) na razini maloprodaje hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, veterinarska inspekcija,
d) pri uvozu hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, granična veterinarska inspekcija, odnosno veterinarska inspekcija.
(3) Službenu kontrolu kakvoće hrane provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, proizvodnje i prerade hrane bez obzira na podrijetlo, nadležna inspekcija Sektora inspekcijskih poslova u poljoprivredi nadležnog tijela,
b) na razini maloprodaje hrane bez obzira na podrijetlo, gospodarski inspektori,
c) pri uvozu:
– hrane životinjskog podrijetla, granična veterinarska inspekcija,
– hrane neživotinjskog podrijetla, granična sanitarna inspekcija,
– hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla, granična veterinarska ili granična sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu koji donosi čelnik nadležnog tijela.
(4) Službenu kontrolu kakvoće hrane za životinje provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, proizvodnje i prerade hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, nadležna inspekcija Sektora inspekcijskih poslova u poljoprivredi nadležnog tijela,
b) na razini maloprodaje hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, gospodarski inspektori,
c) pri uvozu hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, granična veterinarska inspekcija odnosno veterinarska inspekcija.
(5) Službenu kontrolu hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda provodi na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, proizvodnje i prerade, inspekcija za kakvoću hrane, na razini maloprodaje, gospodarski inspektori, a pri uvozu inspekcije iz stavka 3. točke c) ovoga članka.
(6) Službenu kontrolu nove hrane na razini proizvodnje, prerade i maloprodaje provodi sanitarna inspekcija, a pri uvozu granična sanitarna inspekcija.
(7) Službenu kontrolu GM hrane i GM hrane za životinje provodi:
a) na razini primarne proizvodnje i pripadajućih djelatnosti, nadležna inspekcija Sektora inspekcijskih poslova u poljoprivredi nadležnog tijela,
b) na razini proizvodnje i prerade:
– GM hrane životinjskog podrijetla, veterinarska inspekcija, GM hrane neživotinjskog podrijetla sanitarna inspekcija, GM hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla, veterinarska ili sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu koji donosi čelnik nadležnog tijela,
– GM hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, veterinarska inspekcija,
c) na razini maloprodaje:
– GM hrane bez obzira na podrijetlo, sanitarna inspekcija,
– GM hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, veterinarska inspekcija,
d) pri uvozu:
– GM hrane životinjskog podrijetla, granična veterinarska inspekcija,
– GM hrane neživotinjskog podrijetla, granična sanitarna inspekcija,
– GM hrane koja sadrži sastojke životinjskog i neživotinjskog podrijetla, granična veterinarska ili granična sanitarna inspekcija sukladno provedbenom propisu koji donosi čelnik nadležnog tijela,
– GM hrane za životinje bez obzira na podrijetlo, granična veterinarska inspekcija, odnosno veterinarska inspekcija.
(8) Nadležne inspekcije dužne su službenu kontrolu provoditi sukladno odredbama Glave VII. ovoga Zakona i posebnih propisa.
(9) Inspekcije koje nisu ustrojene u okviru nadležnog tijela dužne su u provođenju službenih kontrola surađivati s nadležnim tijelom, sudjelovati u izradi višegodišnjeg nacionalnog plana kontrole, sudjelovati u izradi godišnjeg izvještaja o službenim kontrolama te osigurati financiranje službenih kontrola u okviru svojih nadležnosti.
(10) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način i procedure suradnje između nadležnog tijela i inspekcija koje nisu ustrojene u okviru nadležnog tijela te rokove za izradu i dostavu planova i izvješća iz stavka 9. ovoga članka nadležnom tijelu.
Glava VIII.
NOVA HRANA, GENETSKI MODIFICIRANA HRANA I GENETSKI MODIFICIRANA HRANA ZA ŽIVOTINJE

Kategorije nove hrane

Članak 87.
(1) U novu hranu ubrajaju se sljedeće kategorije hrane:
a) hrana i sastojci hrane s novom ili namjerno promijenjenom primarnom molekularnom strukturom,
b) hrana i sastojci hrane koji se sastoje ili su izolirani iz mikroorganizama, gljiva ili algi,
c) hrana i sastojci hrane koji se sastoje ili su izolirani iz biljaka i sastojci hrane izolirani iz životinja, osim hrane i sastojaka hrane dobivenih tradicionalnim načinima razmnožavanja ili uzgoja za koje je otprije poznato da se sigurno mogu konzumirati,
d) hrana i sastojci hrane dobiveni tehnološkim proizvodnim postupkom koji se do sada nije koristio, a uzrokuje znatne promjene u sastavu ili strukturi hrane ili sastojaka hrane, što utječe na njihovu prehrambenu vrijednost, metabolizam čovjeka ili razinu neprihvatljivih tvari za prehranu ljudi.
(2) Nova hrana iz stavka 1. ovoga članka ne smije:
– predstavljati opasnost za potrošača,
– stvarati zabludu kod potrošača,
– se razlikovati toliko od hrane ili sastojaka hrane koju bi po svojoj namjeni trebala zamijeniti da bi njihova potrošnja bila za krajnjeg potrošača u prehrambenom smislu nepovoljna.
(3) Nova hrana ne uključuje prehrambene aditive koji su odobreni za uporabu u hrani te arome i ekstrakcijska otapala koja se koriste u proizvodnji hrane sukladno posebnim propisima.
Genetski modificirana hrana

Članak 88.
(1) U GM hranu se ubraja:
a) genetski modificirani organizmi (GMO) koji se koriste kao hrana,
b) hrana koja sadrži ili se sastoji od GMO-a,
c) hrana proizvedena od ili koja sadrži sastojke proizvedene od GMO-a.
(2) Hrana navedena u stavku 1. ovoga članka ne smije:
– imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš,
– stvarati zabludu kod potrošača,
– se razlikovati toliko od hrane koju bi po svojoj namjeni trebala zamijeniti da bi njihova potrošnja bila za potrošača u prehrambenom smislu nepovoljna.
(3) Na GM hranu iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa.
Genetski modificirana hrana za životinje

Članak 89.
(1) U GM hranu za životinje se ubraja:
a) genetski modificirani organizmi (GMO) koji se koriste kao hrana za životinje,
b) hrana za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO-a,
c) hrana za životinje proizvedena od ili koja sadrži sastojke proizvedene od GMO-a.
(2) Hrana za životinje navedena u stavku 1. ovoga članka ne smije:
– imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš,
– stvarati zabludu kod potrošača,
– štetiti ili stvarati zabludu kod potrošača umanjujući razlikovna obilježja proizvoda životinjskog podrijetla,
– se razlikovati toliko od hrane za životinje koju bi po svojoj namjeni trebala zamijeniti da bi njihova uobičajena potrošnja bila u prehrambenom smislu nepovoljna za životinje ili ljude.
(3) Na kategorije GM hrane za životinje iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa.
Stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje

Članak 90.
(1) Za stavljanje nove hrane, GM hrane ili GM hrane za životinje prvi puta na tržište Republike Hrvatske subjekt u poslovanju s hranom mora pribaviti dopuštenje sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa.
(2) Dopuštenje za stavljanje nove hrane prvi puta na tržište izdaje ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela, na temelju prethodno pribavljenog znanstvenog mišljenja Agencije, u skladu s provedbenim propisom koji se odnosi na uvjete i postupke za stavljanje nove hrane prvi puta na tržište Republike Hrvatske te specifične zahtjeve vezane za označavanje nove hrane.
(3) Dopuštenje za stavljanje na tržište GM hrane i GM hrane za životinje izdaje ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela, na temelju prethodno pribavljenoga znanstvenog mišljenja Agencije, u skladu s provedbenim propisom na temelju ovoga Zakona i posebnim propisom.
(4) Uvjete i postupak za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela.
Upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje

Članak 91.
(1) Ministarstvo nadležno za zdravstvo vodi upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela.
Upravljanje rizikom prilikom stavljanja na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje

Članak 92.
(1) Ako postoje znanstvene nedoumice glede štetnog djelovanja nove hrane, GM hrane ili GM hrane za životinje na zdravlje, ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela naredit će privremene mjere zabrane stavljanja na tržište iste u skladu s načelom predostrožnosti iz članka 7. ovoga Zakona.
(2) Ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela može narediti i druge odgovarajuće mjere te uvjete i način provođenja tih mjera.
(3) Ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela naredit će trajnu mjeru zabrane stavljanja na tržište nove hrane, GM hrane ili GM hrane za životinje, ako se na temelju znanstvene procjene rizika utvrdi njezina štetnost za zdravlje ljudi i zdravlje životinja.
Sljedivost i označavanje GM hrane i GM hrane za životinje i označavanje nove hrane

Članak 93.
(1) U prvoj fazi stavljanja na tržište hrane ili hrane za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO-a, uključujući i količine u rasutom stanju, subjekt u poslovanju s takvom hranom ili hranom za životinje mora osigurati da su predane u pisanom obliku subjektu koji prima tu hranu ili hranu za životinje sljedeće informacije:
– da hrana ili hrana za životinje sadrži ili se sastoji od GMO-a,
– o jedinstvenoj identifikacijskoj oznaci sukladno provedbenom propisu.
(2) Zahtjevi vezani za stavljanje na tržište hrane ili hrane za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO-a, uključujući i količine u rasutom stanju, za slučaj iz stavka 1. ovoga članka, kao i za sve ostale faze provedbenim propisom propisuje ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika nadležnog tijela.
(3) GM hrana, GM hrana za životinje i nova hrana koja se stavlja na tržište mora pored općih zahtjeva za označavanje iz članka 17. ovoga Zakona, na deklaraciji sadržavati i dodatne posebne podatke, da bi potrošači bili obaviješteni o svim obilježjima ili svojstvima takve hrane ili hrane za životinje.
(4) Zahtjeve koji se odnose na sljedivost, posebno označavanje GM hrane i GM hrane za životinje te zahtjeve za posebno označavanje nove hrane provedbenim propisima propisuje ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost čelnika nadležnog tijela.
Glava IX.
KAKVOĆA HRANE I HRANE ZA ŽIVOTINJE

Poglavlje 1.
KAKVOĆA HRANE

Temeljni zahtjevi kakvoće hrane

Članak 94.
(1) Subjektima u poslovanju s hranom dopušteno je proizvoditi i stavljati na tržište hranu propisane kakvoće kao i hranu za koju nisu propisani zahtjevi kakvoće, ako ona odgovara propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti i označavanja hrane.
(2) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima se propisuju zahtjevi kakvoće hrane koji se odnose na:
– klasifikaciju, kategorizaciju i nazivlje hrane,
– fizikalna, kemijska, fizikalno-kemijska i senzorska svojstva te sastav hrane,
– fizikalno-kemijska i senzorska svojstva sirovina te vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji i preradi hrane,
– metode uzimanja uzoraka i analitičke metode radi kontrole kakvoće hrane,
– ovlašćivanje grupa odabranih i osposobljenih ocjenjivača senzorskih svojstava hrane (paneli) za određenu hranu,
– tehnološke postupke koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi hrane,
– minimalne tehničke uvjete kojima moraju udovoljavati objekti za proizvodnju određene hrane,
– pakiranje i ambalažiranje hrane,
– dodatne zahtjeve označavanja hrane.
(3) Za određenu hranu, osim zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka, čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje postupak koji je potrebno provesti prije stavljanja te hrane na tržište.
(4) Subjektima u poslovanju s hranom nije dopušteno stavljati na tržište hranu propisane kakvoće ako ona ne udovoljava provedbenim propisima iz stavka 2. ovoga članka, kao i hranu za koju je propisan postupak iz stavka 3. ovoga članka ako isti nije proveden.
Članak 95.
(1) Objekti u kojima se određena hrana proizvodi, prerađuje i/ili pakira moraju, radi uređenja tržišta, biti odobreni i upisani u upisnike objekata koje vodi nadležno tijelo.
(2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka proizvođači određene hrane moraju biti upisani i u upisnike proizvođača koje vodi nadležno tijelo.
(3) Uvjete za odobravanje objekata iz stavka 1. ovoga članka, uvjete i način upisa i brisanja, te oblik i sadržaj upisnika iz stavka 1. i 2. ovoga članka te troškove odobravanja i upisa, provedbenim propisima propisuje čelnik nadležnog tijela.
Poglavlje 2.
KAKVOĆA HRANE ZA ŽIVOTINJE

Članak 96.
(1) Subjektima u poslovanju s hranom za životinje dopušteno je proizvoditi i stavljati na tržište hranu za životinje propisane kakvoće u pakiranom i rasutom stanju ako ona odgovara propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti i označavanja hrane za životinje.
(2) Dopuštena je hranidba životinja isključivo s hranom za životinje koja udovoljava propisanim zahtjevima kakvoće.
(3) Pod kakvoćom hrane za životinje podrazumijevaju se njezina fizikalno-kemijska i hranidbena svojstva.
(4) Čelnik nadležnog tijela donosi provedbene propise kojima se propisuju zahtjevi kakvoće hrane za životinje koji se odnose na:
– kategorizaciju, fizikalno-kemijska i hranidbena svojstva,
– fizikalno-kemijska i hranidbena svojstva sirovina, te vrstu i količinu sirovina,
– tehnološke postupke koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi.
Glava X.
OZNAKE TRADICIONALNOG UGLEDA HRANE, IZVORNOSTI I ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA HRANE

Poglavlje 1.
OZNAKA TRADICIONALNOG UGLEDA HRANE

Posebna svojstva

Članak 97.
(1) Hrani može biti dodijeljena oznaka tradicionalnog ugleda ako su joj priznata posebna svojstva.
(2) Smatra se da hrana ima posebna svojstva ako je proizvedena korištenjem tradicionalnih sirovina ili ima tradicionalni sastav, ili je proizvedena i/ili prerađena na tradicionalni način, a odlikuje se posebnim svojstvima u odnosu na drugu sličnu hranu ili hranu iste kategorije.
(3) Tradicionalnost iz stavka 2. ovoga članka označava dokazano trgovanje kroz vremensko razdoblje koje pokazuje prenošenje s generacije na generaciju od najmanje dvadeset i pet godina.
(4) Hrani ne može biti dodijeljena oznaka tradicionalnog ugleda ako njezina posebna svojstva proizlaze iz njezina zemljopisnog područja.
Zahtjevi koji se odnose na naziv hrane

Članak 98.
(1) Da bi se naziv hrane mogao registrirati kao oznaka tradicionalnog ugleda, on mora:
– biti sam po sebi poseban, ili
– izražavati posebna svojstva hrane.
(2) Naziv hrane iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka mora biti tradicionalan ili mora biti utvrđen običajem.
(3) Naziv hrane iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka ne može se registrirati u slučajevima kada:
– se odnosi samo na tvrdnje općenite prirode koje se upotrebljavaju za sličnu hranu ili kada je propisan posebnim propisima,
– dovodi u zabludu potrošača u odnosu na prepoznatljiva svojstva hrane ili ne udovoljava specifikaciji hrane ili očekivanjima potrošača u odnosu na svojstva hrane.
(4) Naziv biljne sorte ili životinjske pasmine može biti dio naziva hrane iz stavka 1. ovoga članka uz uvjet da ne dovodi u zabludu u odnosu na prirodu hrane.
Postupak za dodjelu oznake

Članak 99.
(1) Postupak za priznavanje posebnih svojstava hrane, registraciju naziva i dodjelu oznake tradicionalnog ugleda provodi nadležno tijelo.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreće se zahtjevom za priznavanje posebnih svojstava hrane, registraciju naziva i dodjelu oznake tradicionalnog ugleda.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način i uvjete za pokretanje i provođenje postupka za priznavanje posebnih svojstava hrane, registraciju naziva hrane i dodjelu oznake tradicionalnog ugleda, visinu troškova postupka te objavu dokumenata u »Narodnim novinama«.
Osobe ovlaštene za podnošenje zahtjeva

Članak 100.
(1) Zahtjev iz članka 99. stavka 2. ovoga Zakona ima pravo podnijeti grupa proizvođača i/ili prerađivača samo za onu hranu koju proizvodi ili prerađuje.
(2) Pod pojmom grupa iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se svaki oblik udruživanja proizvođača i/ili prerađivača određene hrane bez obzira na pravni status i sastav koji ta grupa ima. Grupi se mogu pridružiti i druge zainteresirane strane.
Sadržaj zahtjeva

Članak 101.
(1) Zahtjev iz članka 99. stavka 2. ovoga Zakona mora sadržavati:
– naziv i adresu podnositelja zahtjeva, uključujući podatke o svakom pojedinom proizvođaču, odnosno prerađivaču hrane za koju se zahtjev podnosi i koji je član grupe, s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih propisima o hrani,
– specifikaciju hrane za koju se zahtjev podnosi,
– dokumentaciju koja dokazuje da hrana ima posebna i tradicionalna svojstva,
– naziv i adresu certifikacijskog tijela koje provodi postupak utvrđivanja sukladnosti.
(2) Dodatne podatke koje mora sadržavati zahtjev te sadržaj specifikacije hrane iz stavka 1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Registar i Upisnik

Članak 102.
(1) Naziv hrane registriran kao oznaka tradicionalnog ugleda upisuje se danom pravomoćnosti rješenja o registraciji naziva hrane u Registar hrane koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda, a podnositelj zahtjeva, odnosno članovi grupe navedeni u zahtjevu koji zadovoljavaju sve uvjete propisane propisima o hrani, danom pravomoćnosti rješenja o pravu uporabe registriranog naziva upisuju se u Upisnik korisnika registriranog naziva hrane koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda.
(2) Registar i Upisnik iz stavka 1. ovoga članka vodi nadležno tijelo.
(3) Registar iz stavka 1. ovoga članka ima dvije liste naziva hrane koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda, ovisno o tome je li uporaba naziva hrane rezervirana ili nije. Naziv hrane može biti rezerviran od strane podnositelja zahtjeva isključivo za hranu koja se proizvodi i/ili prerađuje u skladu s uvjetima specifikacije.
(4) Sadržaj, oblik i način vođenja Registra i Upisnika iz stavka 1. ovoga članka i brisanje iz istih te uvjete za rezervaciju naziva iz stavka 3. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(5) Popis registriranih naziva hrane objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Proglašenje rješenja o registraciji naziva hrane ništavim

Članak 103.
(1) Rješenje o registraciji naziva hrane, iz članka 102. stavka 1. ovoga Zakona, proglasit će se ništavim ako se utvrdi da nije osigurana sukladnost s uvjetima navedenim u specifikaciji.
(2) Postupak proglašavanja rješenja ništavim iz stavka 1. ovoga članka može pokrenuti nadležno tijelo po službenoj dužnosti i svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes uz predočenje razloga za takav zahtjev.
(3) Način i uvjete za pokretanje postupka za proglašavanje rješenja ništavim iz stavka 1. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(4) Rješenje kojim se rješenje o registraciji iz stavka 1. ovoga članka proglašava ništavim objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Pravo uporabe registriranih naziva

Članak 104.
(1) Proizvođač, odnosno prerađivač koji namjerava proizvoditi ili prerađivati hranu kojoj su priznata posebna svojstva, registriran naziv i dodijeljena oznaka tradicionalnog ugleda, mora podnijeti zahtjev za pravo uporabe registriranog naziva hrane nadležnom tijelu.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i na proizvođača, odnosno prerađivača koji je u trenutku podnošenja zahtjeva iz članka 99. stavka 2. ovoga Zakona bio član grupe ali nije ostvario pravo izravnog upisa u Upisnik korisnika registriranog naziva hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled.
(3) Na temelju podnesenog zahtjeva čelnik nadležnog tijela donosi rješenje o pravu uporabe registriranog naziva hrane s oznakom tradicionalnog ugleda.
(4) Danom pravomoćnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u Upisnik iz članka 102. stavka 1. ovoga Zakona.
(5) Podatke koje sadrži zahtjev te uvjete i način ostvarivanja prava iz stavka 1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Označavanje hrane

Članak 105.
(1) Hrana koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda mora na deklaraciji imati vidljivi navod »TRADICIONALNI UGLED« i nositi znak tradicionalnog ugleda.
(2) Oblik, veličinu i sadržaj znaka tradicionalnog ugleda provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Izmjena i dopuna specifikacije

Članak 106.
(1) Postupak za izmjenu i dopunu specifikacije hrane koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom tijelu.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka može pokrenuti grupa proizvođača i/ili prerađivača hrane iz članka 100. ovoga Zakona.
(3) U zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka moraju se opisati zatražene izmjene i dopune specifikacije te navesti razlozi, odnosno dokazati opravdani gospodarski interes za isto.
(4) Uvjete i način provođenja postupka iz stavka 1. ovoga članka određuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Opseg zaštite

Članak 107.
Registriran naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda zaštićen je od svake:
– zlouporabe ili prakse koja bi mogla dovesti u zabludu javnost i potrošače, uključujući među ostalim i praksu koja upućuje da neka druga hrana ima svojstva kao hrana koja nosi oznaku tradicionalnog ugleda,
– uporabe ili imitacije naziva hrane registriranog i rezerviranog od strane podnositelja zahtjeva.
Poglavlje 2.
OZNAKA IZVORNOSTI I OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA HRANE

Oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 108.
(1) Oznaka izvornosti naziv je regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje hrane:
– koja potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje,
– čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine, i
– čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.
(2) Oznaka zemljopisnog podrijetla naziv je regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje hrane:
– koja potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje, te
– koja ima specifičnu kakvoću, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje njezinom zemljopisnom podrijetlu, i
– čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.
(3) Tradicionalni zemljopisni ili nezemljopisni nazivi koji se rabe za označavanje hrane koja potječe iz neke regije ili iz nekoga određenog mjesta mogu se registrirati kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, ako ta hrana udovoljava uvjetima navedenim u stavku 1. i 2. ovoga članka.
(4) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, neki zemljopisni nazivi bit će registrirani kao oznake izvornosti, kada sirovine za hranu potječu iz područja koje je šire ili različito od područja prerade, pod uvjetom da:
– je područje proizvodnje sirovina definirano,
– postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovina, i
– postoji sustav kontrole koji osigurava udovoljavanje zahtjeva navedenih u drugom podstavku ovoga stavka.
(5) Čelnik nadležnog tijela propisuje sirovine iz stavka 4. ovoga članka.
Generički nazivi, proturječja s nazivima biljnih sorti i životinjskih pasmina, homonimi i žigovi

Članak 109.
(1) Kao oznaka izvornosti ili kao oznaka zemljopisnog podrijetla ne može se registrirati:
– naziv koji ne udovoljava uvjetima propisanim ovim Zakonom,
– naziv čija bi registracija, zbog reputacije, poznatosti i duljine upotrebe žiga, mogla dovesti javnost i potrošače u zabludu o pravom identitetu hrane,
– naziv koji je u proturječju s nazivom biljne sorte ili životinjske pasmine i koji zbog toga može dovesti javnost i potrošače u zabludu o pravom podrijetlu hrane,
– naziv koji je, iako se odnosi na određeno mjesto ili na određenu regiju u kojoj je hrana izvorno proizvedena ili stavljena na tržište, postao uobičajen naziv za tu hranu (generički naziv).
(2) Pri utvrđivanju je li neki naziv postao generički u smislu odredbi stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, uzimaju se u obzir svi čimbenici, a osobito postojeća situacija u zemljopisnom području iz kojeg taj naziv potječe i u područjima potrošnje proizvoda.
(3) Naziv koji je u cijelosti ili djelomično homonim s nazivom koji je već registriran u skladu s ovim Zakonom, registrirat će se uz odgovarajuće poštivanje lokalne i tradicionalne uporabe te stvarnog rizika od dovođenja javnosti i potrošača u zabludu. Iznimno:
– neće se registrirati naziv koji je homonim i koji pogrešno upućuje javnost i potrošača da hrana dolazi iz nekoga drugog područja, čak i ako je takav naziv točan u odnosu na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla te hrane,
– kada se upotrebljavaju registrirani nazivi koji su homonimi, mora se voditi računa da u praksi postoji dovoljna razlika između homonima koji se registrira kasnije i naziva koji je već upisan u registar, pazeći pri tome da se prema proizvođačima postupa na nepristran i pravedan način i da se javnost i potrošači ne dovedu u zabludu.
(4) Registrirani nazivi ne mogu postati, za vrijeme trajanja zaštite, generički nazivi.
Postupak za registraciju naziva hrane

Članak 110.
(1) Postupak za registraciju naziva hrane kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla provodi nadležno tijelo.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreće se podnošenjem zahtjeva za registraciju naziva hrane kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.
(3) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisom propisuje način i uvjete za pokretanje i provođenje postupka iz stavka 1. ovoga članka, troškove postupka te objavu dokumenata u »Narodnim novinama«.
Osobe ovlaštene za podnošenje zahtjeva

Članak 111.
(1) Zahtjev iz članka 110. stavka 2. ovoga Zakona ima pravo podnijeti grupa proizvođača i/ili prerađivača samo za onu hranu koju proizvodi ili prerađuje.
(2) Pod pojmom grupe iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se svako udruživanje proizvođača i/ili prerađivača određene hrane bez obzira na pravni status i sastav koji ta grupa ima. Grupi se mogu pridružiti i druge zainteresirane strane.
(3) Uvjeti pod kojima se fizička ili pravna osoba može smatrati grupom iz stavka 2. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Sadržaj zahtjeva

Članak 112.
(1) Zahtjev iz članka 110. stavka 2. ovoga Zakona mora sadržavati:
– naziv i adresu podnositelja zahtjeva, uključujući podatke i o svakom pojedinom proizvođaču, odnosno prerađivaču hrane za koju se zahtjev podnosi i koji je član grupe koja podnosi zahtjev, s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih propisima o hrani,
– specifikaciju hrane za koju se podnosi zahtjev,
– jedinstveni dokument koji sadrži glavne točke specifikacije.
(2) Dodatne podatke koje sadrži zahtjev, sadržaj specifikacije hrane i jedinstvenog dokumenta iz stavka 1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Registri i upisnici

Članak 113.
(1) Naziv hrane registriran kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla upisuje se, danom pravomoćnosti rješenja o registraciji u Registar oznaka izvornosti, odnosno u Registar oznaka zemljopisnog podrijetla, a podnositelj zahtjeva, odnosno članovi grupe navedeni u zahtjevu koji zadovoljavaju sve uvjete propisane propisima o hrani, danom pravomoćnosti rješenja o pravu uporabe registriranog naziva upisuju se u Upisnik korisnika registriranih oznaka izvornosti ili u Upisnik korisnika registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla koje vodi nadležno tijelo.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja registara i upisnika iz stavka 1. ovoga članka i brisanje iz istih provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(3) Popis naziva hrane registriranih kao oznaka izvornosti, odnosno naziva hrane registriranih kao oznaka zemljopisnog podrijetla objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Proglašenje rješenja o registraciji naziva hrane ništavim

Članak 114.
(1) Rješenje o registraciji naziva hrane registriranog kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla proglasit će se ništavim ako se utvrdi da nije osigurana sukladnost s uvjetima navedenim u specifikaciji hrane.
(2) Postupak proglašavanja rješenja ništavim iz stavka 1. ovoga članka može pokrenuti nadležno tijelo po službenoj dužnosti i svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes uz predočenje razloga za takav zahtjev.
(3) Način i uvjete za pokretanje postupka za proglašavanje rješenja ništavim iz stavka 1. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(4) Rješenje kojim se rješenje o registraciji iz stavka 1. ovoga članka proglašava ništavim objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Pravo uporabe registriranog naziva

Članak 115.
(1) Ostvarivanje prava uporabe naziva hrane registriranog kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom tijelu.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti svaki proizvođač i/ili prerađivač hrane koji udovoljava uvjetima navedenim u specifikaciji te hrane.
(3) Na temelju podnesenog zahtjeva čelnik nadležnog tijela donosi rješenje o pravu uporabe naziva hrane registriranog kao oznaka izvornosti, odnosno naziva hrane registriranog kao oznaka zemljopisnog podrijetla.
(4) Danom pravomoćnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka podnositelj zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka upisuje se u upisnike iz članka 113. stavka 1. ovoga Zakona.
(5) Podatke koje sadrži zahtjev te uvjete i način ostvarivanja prava iz stavka 1. ovoga članka propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Označavanje hrane

Članak 116.
(1) Hrana čiji je naziv registriran kao oznaka izvornosti odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla mora na deklaraciji pored registriranog naziva imati vidljivi navod »ZAŠTIĆENA OZNAKA IZVORNOSTI«, odnosno »ZAŠTIĆENA OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA« i nositi znak.
(2) Oblik, veličinu i sadržaj znaka iz stavka 1. ovoga članka provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
Izmjena i dopuna specifikacije

Članak 117.
(1) Grupa koja udovoljava uvjetima iz članka 111. ovoga Zakona i koja ima opravdani interes može pokrenuti postupak za izmjenu i dopunu specifikacije, posebno da bi se:
– uvažila dostignuća na području znanosti i tehnologije, ili
– izmijenilo zemljopisno područje navedeno u specifikaciji hrane.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreće se podnošenjem zahtjeva za izmjenu i dopunu specifikacije. Zahtjev mora sadržavati podatke o podnositelju zahtjeva te tražene izmjene i dopune s obrazloženjem.
(3) Uvjete i način postupka iz stavka 2. ovoga članka kao i postupanje u slučaju da zahtjev ima utjecaja na jedinstveni dokument, propisuje provedbenim propisom čelnik nadležnog tijela.
Opseg zaštite

Članak 118.
(1) Nazivi hrane registrirani kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla zaštićeni su od:
– bilo kakve izravne ili neizravne komercijalne uporabe registriranog naziva za hranu koja nije obuhvaćena registracijom, ukoliko je ta hrana usporediva s hranom registriranom pod tim nazivom, ili ukoliko se upotrebom tog naziva iskorištava ugled zaštićenog naziva,
– bilo kakve zlouporabe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo hrane, uključujući uporabu zaštićenog naziva u prijevodu, ili ako mu je dodan izraz poput »stil«, »tip«, »metoda«, »kako se proizvodi u«, »imitacija« ili slično,
– bilo kakve druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu glede izvora, podrijetla, prirode ili bitnih osobina hrane na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na tu hranu te od pakiranja hrane u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njezinom podrijetlu,
– bilo kakve druge prakse koja može potrošača dovesti u zabludu glede pravog podrijetla hrane.
(2) Kada registrirani naziv hrane sadrži u sebi naziv koji se smatra generičkim, uporaba toga generičkog naziva za odgovarajuću hranu neće se smatrati suprotnom podstavcima 1. i 2. stavka 1. ovoga članka.
Odnos prema žigovima

Članak 119.
(1) Kada su nazivi hrane registrirani kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s ovim Zakonom, zahtjev za registraciju žiga koji odgovara jednoj od situacija navedenih u članku 118. ovoga Zakona i koji se odnosi na istu vrstu hrane odbija se, ako je zahtjev za registraciju žiga predan nakon datuma podnošenja zahtjeva za registraciju naziva hrane.
(2) Žig čija uporaba odgovara jednoj od situacija navedenih u članku 118. ovoga Zakona, koji je registriran u dobroj vjeri u skladu s posebnim propisom prije datuma podnošenja zahtjeva za registraciju naziva hrane kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, može se nastaviti koristiti pod uvjetom da ne postoji nikakva osnova za njegovo proglašavanje ništavim ili za njegov opoziv.
Poglavlje 3.
OSTALE ODREDBE

Međunarodna registracija

Članak 120.
(1) Međunarodna registracija naziva hrane registriranih kao oznake tradicionalnog ugleda, oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla provodi se na temelju međunarodnog ugovora o uzajamnoj zaštiti naziva hrane registriranih kao oznake tradicionalnog ugleda, oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla koji obvezuje Republiku Hrvatsku.
(2) Naziv koji nije registriran, ili koji se više ne rabi u zemlji podrijetla, ne može se registrirati kao oznaka tradicionalnog ugleda, oznaka izvornosti ili kao oznaka zemljopisnog podrijetla u Republici Hrvatskoj.
Građanskopravna zaštita

Članak 121.
Na građanskopravnu zaštitu naziva hrane registriranih kao oznake tradicionalnog ugleda oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla primjenjuju se odredbe posebnog propisa kojim se uređuju oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga.
Utvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom hrane

Članak 122.
(1) Utvrđivanje sukladnosti hrane sa specifikacijom provodi se prije podnošenja zahtjeva iz članka 99. stavka 2. i članka 110. stavka 2. ovoga Zakona kao i za vrijeme trajanja registracije naziva hrane.
(2) Utvrđivanje sukladnosti iz stavka 1. ovoga članka provode pravne osobe (u daljnjem tekstu: certifikacijska tijela) koje ovlašćuje čelnik nadležnog tijela.
(3) Certifikacijska tijela iz stavka 2. ovoga članka moraju biti akreditirana u skladu s uvjetima odgovarajuće hrvatske norme.
(4) Troškove utvrđivanja sukladnosti određuju certifikacijska tijela uz suglasnost nadležnog tijela, a snose ih podnositelji zahtjeva ili korisnici oznaka.
(5) Čelnik nadležnog tijela provedbenim propisima utvrđuje uvjete kojima moraju udovoljavati certifikacijska tijela, rok za udovoljavanje uvjeta iz stavka 3. ovoga članka, postupak utvrđivanja sukladnosti te obveze certifikacijskih tijela u postupku iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Popis ovlaštenih certifikacijskih tijela objavljuje se u »Narodnim novinama«.
(7) Nadzor nad radom certifikacijskih tijela provodi nadležno tijelo.
Zaštita oznaka jakih alkoholnih i aromatiziranih pića

Članak 123.
(1) Odredbe ovoga Zakona o oznakama tradicionalnog ugleda, izvornosti i zemljopisnog podrijetla ne odnose se na jaka alkoholna i aromatizirana pića.
(2) Zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda jakih alkoholnih i aromatiziranih pića provedbenim propisom propisuje čelnik nadležnog tijela.
(3) Jaka alkoholna i aromatizirana pića sa zaštićenom oznakom sukladno propisu iz stavka 2. ovoga članka stavljaju se na Listu jakih alkoholnih i aromatiziranih pića koja se objavljuje u »Narodnim novinama«.
Glava XI.
KAZNENE ODREDBE

Članak 124.
(1) Novčanom kaznom od 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– stavlja na tržište novu hranu, GM hranu ili GM hranu za životinje protivno članku 90. stavku 1. ovoga Zakona,
– ne osigura sljedivost i označavanje GM hrane ili GM hrane za životinje i označavanja nove hrane sukladno članku 93. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 125.
(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– uvozi hranu protivno članku 11. ovoga Zakona,
– stavlja na tržište hranu protivno članku 14. stavku 1. ovoga Zakona,
– postupa protivno odredbama propisa iz članka 15. ovoga Zakona,
– stavlja na tržište hranu za životinje protivno članku 16. stavku 1. ovoga Zakona,
– označava, reklamira i prezentira hranu i hranu za životinje protivno članku 17. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
– reklamira alkoholna pića protivno članku 18. ovoga Zakona,
– ne osigura sljedivost hrane i hrane za životinje sukladno članku 20. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 21. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 22. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 50. stavku 1., 4., 5. i 6. ovoga Zakona,
– ne uspostavi i ne provodi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje sukladno članku 51. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 52. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost suprotno članku 54. ovoga Zakona,
– postupa protivno odredbama propisa iz članka 56. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 58. ovoga Zakona,
– postupa protivno članku 59. ovoga Zakona,
– postupa protivno članku 60. ovoga Zakona,
– ne postupi sukladno članku 61. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost suprotno članku 63. ovoga Zakona,
– postupa protivno odredbama propisa iz članka 65. ovoga Zakona,
– ne omogući učinkovito obavljanje službenih kontrola sukladno članku 79. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 126.
(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– stavlja na tržište hranu protivno članku 94. stavku 1. i 4. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost u objektu protivno članku 95. ovoga Zakona,
– postupa protivno članku 96. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled protivno članku 102. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled za koji je doneseno rješenje iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane koja nosi oznaku tradicionalni ugled protivno članku 104. stavku 4. ovoga Zakona,
– označava hranu protivno članku 105. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji nosi oznaku tradicionalni ugled protivno članku 107. ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji je registriran kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla protivno članku 113. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji je registriran kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla za koji je doneseno rješenje iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona,
– rabi naziv hrane koji je registriran kao oznaka izvornosti, odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla protivno članku 115. stavku 4. ovoga Zakona,
– označava hranu protivno članku 116. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi registrirani naziv hrane protivno članku 118. stavku 1. ovoga Zakona,
– rabi žig protivno odredbi članka 119. stavka 1. ovoga Zakona,
– rabi oznaku zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda jakih alkoholnih i aromatiziranih pića protivno propisu iz članka 123. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Glava XII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 127.
(1) Propise za donošenje kojih su ovlašteni na temelju ovoga Zakona, čelnik nadležnog tijela i ministar nadležan za zdravstvo donijet će se u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Radi usklađenja s propisima Europske unije čelnik nadležnog tijela odnosno ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost čelnika nadležnog tijela mogu, osim propisa predviđenih pojedinim člancima ovoga Zakona, donijeti i druge provedbene propise, potrebne za provedbu ovoga Zakona.
Članak 128.
Do donošenja propisa iz članka 127. ovoga Zakona ostaju na snazi propisi doneseni ili preuzeti na temelju Zakona o hrani (»Narodne novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04. i 85/06.), Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97., 105/01. i 172/03.), Zakona o stočarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97., 36/98., 151/03. i 132/06.), Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (»Narodne novine«, br. 158/03.).
Članak 129.
(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat će članove Upravnog vijeća Agencije u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Upravno vijeće Agencije imenovat će ravnatelja i zamjenika ravnatelja Agencije u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 130.
(1) Agencija je dužna uskladiti svoje poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od devedeset dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Upravno vijeće Agencije imenovat će članove Savjetodavnog vijeća u roku od devedeset dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 131.
Dopuštenja za stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje iz članka 90. ovoga Zakona neće se izdavati do donošenja provedbenih propisa iz članka 90. stavka 4. ovoga Zakona.
Članak 132.
Nazivi hrane registrirani kao oznaka izvornosti odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla do stupanja na snagu ovoga Zakona, vrijede i priznaju se do donošenja rješenja iz članka 113. stavka 1. ovoga Zakona, a najkasnije do 31. prosinca 2008.
Članak 133.
(1) Protiv rješenja donijetih na temelju ovoga Zakona nije dopuštena žalba nego se može pokrenuti upravni spor.
(2) Tužba podnesena protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja.
Članak 134.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom i subjekti u poslovanju s hranom za životinje dužni su uskladiti se s odredbama članka 51. stavka 1., članka 52. stavka 1., članka 60. stavka 1., članka 61. stavka 1. i članka 95. stavka 1. i 2. ovoga Zakona najkasnije do 1. siječnja 2009., ako nije drugačije propisano posebnim propisom.
(2) Službeni laboratoriji i referentni laboratoriji moraju udovoljiti zahtjevima propisanim člankom 81. stavkom 2. ovoga Zakona najkasnije do 1. siječnja 2009.
Članak 135.
Do osnivanja inspekcije za kakvoću hrane iz članka 86. stavka 5. ovoga Zakona u nadležnom tijelu, poslove službene kontrole hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda provodit će na razini proizvodnje, prerade i maloprodaje gospodarski inspektori prema odredbama Zakona o hrani (»Narodne novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04. i 85/06.).
Članak 136.
(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o hrani (»Narodne novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04. i 85/06.).
(2) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o genetski modificiranim organizmima (»Narodne novine«, br. 70/05.), odredbe Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 90/03.) i odredbe Zakona o sanitarnoj inspekciji (»Narodne novine«, br. 27/99.) koje su u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
Članak 137.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim:
– odredbe članka 57. stavka 5. i članka 77. ovoga Zakona koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 310-26/07-01/01
Zagreb, 20. travnja 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o hrani

HRVATSKI SABOR
1633
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O HRANI
Proglašavam Zakon o hrani, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. srpnja 2003.
Broj: 01-081-03-2623/2
Zagreb, 18. srpnja 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
 
 
ZAKON O HRANI
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju:
– opća načela i zahtjevi koji se odnose na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje,
– obveze subjekata u poslovanju s hranom i poslovanju s hranom za životinje glede higijene i zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje,
– opći zahtjevi koji se odnose na kakvoću hrane,
– opći zahtjevi za ostvarivanje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti hrane te tradicionalnog ugleda hrane,
– opći zahtjevi koji se odnose na deklariranje ili označavanje hrane i hrane za životinje,
– opći uvjeti stavljanja hrane i hrane za životinje na tržište,
– opći uvjeti za stavljanje na tržište nove hrane,
– opći uvjeti za stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadrži genetski modificirane organizme ili se sastoji od njih,
– sustav službene kontrole hrane i hrane za životinje,
– sustav ovlaštenih ispitnih laboratorija i referentnih laboratorija,
– upravljanje krizom i hitnim slučajevima,
– osnivanje Hrvatske agencije za hranu,
– ovlasti i odgovornosti nadležnih tijela glede hrane i hrane za životinje proizvedene u Republici Hrvatskoj ili uvezene te stavljene na tržište Republike Hrvatske.
Članak 2.
Ovaj Zakon primjenjuje se na sve faze proizvodnje, prerade, skladištenja i distribucije hrane i hrane za životinje, osim na primarnu proizvodnju, pripremu, rukovanje i skladištenje hrane u domaćinstvima namijenjene za osobnu potrošnju i potrošnju za životinje u domaćinstvu koje nisu namijenjene za prodaju na tržištu.
Definicija hrane
Članak 3.
(1) U smislu ovoga Zakona hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je da ga ljudi konzumiraju ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati.
(2) Pojam hrane uključuje i piće, žvakaću gumu, prehrambene aditive i bilo koju drugu tvar koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade.
(3) Pojam hrane uključuje i vodu, i to:
– vodu koja služi za javnu opskrbu pučanstva kao voda za piće,
– vodu koja se upotrebljava i/ili ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade,
– vodu pakiranu u originalno pakiranje kao stolna voda, mineralna voda i izvorska voda.
(4) Pojam hrane ne uključuje:
– hranu za životinje,
– žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište kao hrana,
– biljke prije žetve, berbe ili pobiranja plodova,
– lijekove i medicinske proizvode definirane posebnim propisom,
– kozmetiku definiranu posebnim propisom,
– duhan i duhanske proizvode definirane posebnim propisom,
– narkotike ili psihotropne tvari unutar značenja iz Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o narkoticima, 1961., i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima, 1971., te
– rezidue i kontaminante, kao i prirodne sastojke biljnog i životinjskog podrijetla koji štetno djeluju na zdravlje ljudi.
Ostale definicije
Članak 4.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »propisi o hrani« – jesu ovaj Zakon, provedbeni propisi doneseni na temelju ovoga Zakona te drugi posebni propisi (zakoni i podzakonski propisi) koji se odnose na hranu, osobito na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane, a obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kao i hrane za životinje koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane,
2. »poslovanje s hranom« – jest poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu proizvodnje, prerade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane,
3. »subjekt u poslovanju s hranom« – jest fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom, odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
4. »hrana za životinje« – svaka je tvar ili proizvod, uključujući i dodatke hrani za životinje, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je hranidbi životinja, koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane,
5. »poslovanje s hranom za životinje« – jest poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi proizvodnje, prerade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane za životinje, uključujući i proizvodnju, preradu ili skladištenje hrane za životinje namijenjene ishrani životinja na vlastitom gospodarstvu,
6. »subjekt u poslovanju s hranom za životinje« – jest fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom za životinje, odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
7. »nadležna tijela« – jesu tijela koja upravljaju rizikom, a to su Hrvatska agencija za hranu, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zdravstva,
8. »maloprodaja« – jest rukovanje hranom i/ili njezina prerada i/ili priprema i skladištenje na mjestu prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču, a uključuje opskrbu pripremljenom hranom (catering), opskrbu hranom u institucijama (bolnice, dječji vrtići, škole, domovi umirovljenika i slično), tvorničke kantine, ugostiteljske objekte u kojima se poslužuje hrana, stacionarne i pokretne kioske hrane, mjesta za pripremu i prodaju, odnosno usluživanje hrane izvan prostorija odnosno mjesta određenog za poslovanje hranom, prodavaonice i veleprodajna mjesta,
9. »stavljanje na tržište« – držanje je hrane ili hrane za životinje u svrhu prodaje, uključujući i ponudu za prodaju, te prodaju ili bilo koji drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, distribuciju i druge oblike prijenosa, i to na području Republike Hrvatske,
10. »rizik« – jest vjerojatnost i težina štetnog djelovanja opasnosti na zdravlje ljudi,
11. »analiza rizika« – proces je koji se sastoji od tri međusobno povezane komponente: procjene rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku,
12. »procjena rizika« – znanstveno je utemeljen proces koji se sastoji od četiri faze: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika,
13. »upravljanje rizikom« – proces je kojim se uspoređuju različite mogućnosti postupanja nadležnih tijela u svezi s rizikom, u suradnji sa zainteresiranim sudionicima, uzimajući u obzir procjenu rizika i druge relevantne čimbenike, a ako je potrebno i proces odabiranja odgovarajućih preventivnih i kontrolnih mjera,
14. »obavještavanje o riziku« – interaktivna je razmjena informacija i mišljenja tijekom cijelog procesa analize rizika, a u vezi s opasnostima i rizicima, s rizikom povezanim čimbenicima i predodžbama o riziku, između procjenitelja rizika, nadležnih tijela, potrošača, proizvođača hrane i hrane za životinje, akademske zajednice i drugih zainteresiranih strana, uključujući objašnjenje nalaza pri procjeni rizika, te osnove za donošenje odluka pri upravljanju rizikom,
15. »opasnost« – jest biološki, kemijski ili fizikalni čimbenik u hrani i hrani za životinje ili stanje hrane i hrane za životinje, s mogućnošću da štetno djeluje na zdravlje ljudi,
16. »sljedivost« – jest mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje, životinji koja proizvodi hranu, odnosno služi za proizvodnju hrane, sirovini ili tvari koja je namijenjena ugrađivanju ili se očekuje da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje, kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije,
17. »faza proizvodnje, prerade i distribucije« – jest bilo koja faza, uključujući uvoz i primarnu proizvodnju, preradu, skladištenje, prijevoz, prodaju ili opskrbu krajnjeg potrošača hranom, i gdje je to u vezi, uvoz, proizvodnju, izradu, skladištenje, prijevoz, distribuciju, prodaju hrane za životinje te opskrbu hranom za životinje,
18. »primarna proizvodnja« – jest proizvodnja i uzgoj primarnih poljoprivrednih proizvoda u bilinogojstvu, stočarstvu i ribarstvu, uključujući žetvu i pobiranje plodova, mužnju i uzgoj životinja prije klanja, lov i ribolov, te sakupljanje samoniklih plodova i biljaka,
19. »potrošač« – jest fizička osoba koja nabavlja hranu za udovoljavanje vlastitih potreba, a ne koristi je niti u jednoj fazi poslovanja s hranom,
20. »službena kontrola« – jest nadzor nad higijenom, zdravstvenom ispravnošću i kakvoćom hrane i hrane za životinje radi utvrđivanja je li udovoljeno odredbama propisa o hrani,
21. »zdravstvena ispravnost hrane« – podrazumijeva sigurnost da hrana neće prouzročiti štetne utjecaje na zdravlje ljudi ako je pripremljena i konzumirana u skladu s njezinom namjenom,
22. »higijena hrane« – podrazumijeva mjere i uvjete potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za ljudsku konzumaciju u skladu s njezinom namjenom,
23. »zdravstvena ispravnost hrane za životinje« – podrazumijeva neškodljivost hrane za životinje za zdravlje životinja te posredno za zdravlje ljudi, koji konzumiraju proizvode dobivene od tih životinja, a s obzirom na prisutnost određenih bioloških, kemijskih ili fizikalnih tvari u hrani za životinje,
24. »kontaminant« (ili »štetna tvar«) – jest biološka, kemijska i fizikalna tvar štetna za zdravlje ljudi, koja nije namjerno dodana hrani, a prisutnost koje je u hrani posljedica postupaka tijekom proizvodnje (uključujući postupke izvršene tijekom uzgoja usjeva i životinja te primjene veterinarskih lijekova), prerade, pripreme, tretiranja, pakiranja, transporta ili skladištenja te hrane, ili posljedica okolišnog zagađenja,
25. »rezidua« (»zaostala tvar«) – jest ostatak bioloških ili kemijskih tvari koje se dopušteno koriste u određenim količinama i u određenim razdobljima primarne proizvodnje hrane, kao i ostatak njihovih metabolita te produkata njihove razgradnje, zaostale tvari ne podrazumijevaju prehrambene aditive,
26. »prehrambeni aditiv« – jest svaka tvar koja se uobičajeno ne konzumira, niti je tipičan sastojak hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaje se namjerno radi tehnoloških i senzorskih svojstava hrane u tehnološkom postupku proizvodnje, tijekom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakiranja, transporta i čuvanja,
27. »dodatak hrani za životinje« – jest svaka tvar koja, kad je ugrađena u hranu za životinje, može utjecati na svojstva hrane za životinje ili na uzgoj životinja koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane namijenjene ljudskoj konzumaciji,
28. »kakvoća« (ili »kvaliteta«) hrane – sveukupna su svojstva hrane koja pridonose njezinoj sposobnosti da zadovolji potrebe krajnjeg potrošača,
29. »deklariranje« (ili »označavanje«) – stavljanje je pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka, naziva marke, slikovnih prikaza ili simbola koji se odnose na hranu ili hranu za životinje, a stavljaju se na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu ili na mjesto vidljivo potrošaču za nepakiranu hranu,
30. »predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom« – jesu posuđe, pribor, oprema, uređaji i ambalaža koji se rabe u poslovanju s hranom,
31. »nova hrana« – jest hrana i sastojci hrane koji se do sada nisu znatnije rabili za prehranu ljudi u Republici Hrvatskoj,
32. »genetski modificirani organizam« – jest organizam, osim ljudskog bića, kojemu je nasljedni materijal namjerno izmijenjen na način koji se ne može postići prirodno razmnožavanjem i/ili prirodnom rekombinacijom,
33. »hrana za posebne prehrambene potrebe« (ili »dijetetske namirnice«) – jest hrana posebnog sastava ili posebnog načina proizvodnje, različita od uobičajene hrane zbog prehrambenih svojstava, a može biti namijenjena prehrani dojenčadi i male djece, osoba u kojih je poremećen proces probave ili metabolizma kao i osoba koje se nalaze u posebnim fiziološkim stanjima, a u kojih je potrebno postići posebno djelovanje kontroliranim unosom određenih hranjivih sastojaka.
II. OPĆA NAČELA
1. NaČela analize rizika
Procjena rizika
Članak 5.
(1) Da bi se postigao glavni cilj, odnosno visoka razina zaštite života i zdravlja ljudi, mjere koje se primjenjuju sukladno propisima o hrani temelje se na procjeni rizika, osim kada to nije primjereno okolnostima ili naravi same mjere.
(2) Procjena rizika temelji se na dostupnim znanstvenim dokazima i obavlja na nezavisan, objektivan i transparentan način.
(3) Procjenu rizika obavlja Hrvatska agencija za hranu.
Obavještavanje o riziku
Članak 6.
Obavještavanje o riziku obavlja Hrvatska agencija za hranu da bi:
– Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odnosno Ministarstvo zdravstva,
– subjekti u poslovanju s hranom i subjekti u poslovanju s hranom za životinje,
– potrošači, te
– druge nadležne institucije i zainteresirane strane,
dobili pravovremenu, pouzdanu, objektivnu i razumljivu informaciju o opasnostima odnosno riziku povezanom s hranom, odnosno hranom za životinje.
Upravljanje rizikom
Članak 7.
(1) Upravljanje rizikom osigurava da preventivne i kontrolne mjere, poduzete radi smanjenja, uklanjanja ili izbjegavanja rizika za zdravlje ljudi pri konzumiranju hrane, budu utemeljene na rezultatima procjene rizika te da budu učinkovite, nepristrane i primjerene.
(2) Upravljanje rizikom obavljaju nadležna tijela.
2. NaČelo predostroŽnosti
Članak 8.
(1) U posebnim okolnostima kad je, nakon procjene dostupnih informacija, identificirana mogućnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi, ali postoje znanstvene nedoumice, nadležna tijela mogu poduzeti privremene mjere upravljanja rizikom prijeko potrebne za osiguranje najviše moguće razine zaštite zdravlja ljudi do pribavljanja daljnjih znanstveno utemeljenih informacija potrebnih za sveobuhvatnu procjenu rizika.
(2) Mjere poduzete na temelju stavka 1. ovoga članka moraju biti primjerene i ne ograničavati trgovinu više nego što je potrebno da bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja ljudi, vodeći pri tom računa o njihovoj tehničkoj i ekonomskoj izvedivosti te utvrđenom činjeničnom stanju.
(3) Poduzete mjere moraju se ponovno razmotriti u primjerenom roku, ovisno o naravi identificiranog rizika za život i zdravlje ljudi, te o tipu znanstveno utemeljenih informacija potrebnih za razjašnjavanje znanstvenih nedoumica, kao i za provođenje sveobuhvatne procjene rizika.
3. NaČelo transparentnosti
Članak 9.
(1) Hrvatska agencija za hranu neposredno ili putem ovlaštenih predstavnika potrošača ili drugih zainteresiranih skupina, tijekom pripremanja, vrednovanja i revizije mjera za upravljanje rizikom mora provoditi otvorene i transparentne javne konzultacije, osim kada to hitnost ne dopušta.
(2) Ako postoji opravdana sumnja da hrana odnosno hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja, ovisno o prirodi, ozbiljnosti i opsegu tog rizika, Hrvatska agencija za hranu poduzima mjere za obavještavanje javnosti o prirodi rizika za zdravlje.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri identificirati hranu ili hranu za životinje, rizik koji predstavlja, kao i mjere koje su poduzete ili će biti poduzete za sprječavanje, smanjivanje ili uklanjanje tog rizika.
4. ZaŠtita interesa potroŠaČa
Članak 10.
(1) Interes potrošača mora se zaštititi u najvećoj mogućoj mjeri.
(2) Propisi o hrani usmjereni su zaštiti potrošača i daju osnovu na temelju koje će potrošači biti potpuno informirani o hrani koju će konzumirati te će im na taj način omogućiti izbor hrane.
(3) Protivno je interesu potrošača:
– proizvodnja i stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane i hrane neprikladne za tržište,
– prijevara ili namjerno nepravilno provođenje postupaka u poslovanju s hranom,
– patvorenje hrane zamjenom ili izostavljanjem osnovnih sastojaka koji su povezani s određenom vrstom ili karakteristikom hrane,
– dovođenje potrošača u zabludu navođenjem pogrešnih podataka na deklaraciji,
– provođenje ili korištenje postupaka (oglašavanje i sl.) koji mogu dovesti potrošača u zabludu.
III. ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST HRANE
1. Uvjeti za utvrĐivanje zdravstvene ispravnosti hrane
Članak 11.
(1) Zdravstveno je ispravna hrana koja ne može prouzročiti štetne utjecaje na zdravlje ljudi, ako je proizvedena, pripremljena i konzumirana u skladu s njezinom namjenom.
(2) Nije dopušteno stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane.
(3) Hrana je zdravstveno neispravna ako je:
– štetna za zdravlje ljudi,
– neprikladna za ljudsku konzumaciju.
Članak 12.
(1) Pri odlučivanju je li neka hrana zdravstveno neispravna, uzimaju se u obzir:
– uvjeti u svakoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije hrane te uvjeti čuvanja i držanja do prodaje krajnjem potrošaču, kao i uvjeti za pripremanje i konzumiranje u skladu s njezinom namjenom,
– informacije koje su dane krajnjem potrošaču, uključujući podatke na deklaraciji i informacije koje su općenito dostupne krajnjem potrošaču u vezi s izbjegavanjem specifičnih štetnih djelovanja na zdravlje ljudi neke određene hrane ili kategorije hrane.
(2) Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi, uzimaju se u obzir:
– mogući neposredni ili posredni, kratkoročni ili dugoročni štetni učinci te hrane na zdravlje osobe koja je konzumira te učinci na buduće generacije,
– moguće kumulativno toksično djelovanje,
– posebna zdravstvena osjetljivost specifične kategorije potrošača na hranu namijenjenu toj kategoriji potrošača.
(3) Pri odlučivanju je li neka hrana neprikladna za ljudsku konzumaciju, treba uzeti u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za uporabu kojoj je namijenjena zbog njezine kontaminacije, vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.
(4) Kada je hrana, za koju je utvrđeno da je zdravstveno neispravna, dio jedne proizvodne partije, serije ili pošiljke istovrsne hrane po kategoriji i opisu, drži se da je sva hrana u toj proizvodnoj partiji, seriji ili pošiljci zdravstveno neispravna, osim ako se nakon obavljene laboratorijske analize i/ili superanalize utvrdi suprotno.
Članak 13.
(1) Štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana ako:
– sadrži mikroorganizme ili tkivne parazite opasne za zdravlje ljudi, bakterijske toksine, mikotoksine, histamin i njemu slične tvari ili i druge mikroorganizme ili tkivne parazite iznad dopuštenih količina,
– sadrži prirodne toksine ili druge prirodne toksične tvari iznad dopuštenih količina,
– sadrži ostatke pesticida, veterinarskih lijekova, metale i metaloide te druge tvari štetne za zdravlje ljudi iznad dopuštenih količina,
– sadrži prehrambene aditive koji se ne smiju rabiti u određenoj vrsti hrane ili ako je sadržaj prehrambenih aditiva prisutnih u hrani iznad dopuštenih količina,
– sadrži radionuklide iznad propisane granice ili ako je ozračena iznad dopuštene granice,
– ambalaža sadrži mikroorganizme ili druge tvari koje mogu utjecati na povećanje sadržaja tvari štetnih za zdravlje ljudi u hrani,
– ako potječe od uginulih životinja ili od životinja kojih klaonička obrada iz bilo kojeg razloga nije dopuštena.
(2) Neprikladnom za ljudsku konzumaciju smatra se hrana ako:
– su senzorska svojstva hrane zbog fizikalnih, kemijskih, mikrobioloških ili drugih procesa izmijenjena toliko da hrana nije prikladna za prehranu ljudi,
– sadrži tvari ili sirovine koje nisu toksikološki evaluirane, provjerene i sigurne za ljudsku uporabu,
– sadrži mehanička onečišćenja i primjese koje mogu biti štetne za zdravlje ljudi,
– je ambalaža oštećena tako da su moguće mikrobiološke i kemijske promjene hrane u granicama većim od dopuštenih.
Članak 14.
Mjere ograničenja stavljanja hrane na tržište i zahtjev za povlačenje hrane s tržišta, ako postoje razlozi za sumnju da je hrana zdravstveno neispravna, donosi ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva, prema vrstama hrane, sukladno popisu nadzora sadržanom u Dodatku ovoga Zakona koji je njegov sastavni dio.
Članak 15.
(1) Hrana kojoj je istekao rok valjanosti, ako se laboratorijskim ispitivanjem utvrdi da je zdravstveno ispravna, a uz odobrenje koje izdaju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zdravstva, ovisno o nadležnosti, može se u roku određenom odobrenjem:
– upotrijebiti u ponovnoj proizvodnji hrane,
– prodavati, ili
– darivati.
(2) Hrana iz stavka 1. ovoga članka namijenjena za darivanje ili prodaju mora na prodajnom mjestu imati posebno istaknutu obavijest da je to hrana kojoj je rok valjanosti istekao, ali da je ona i dalje zdravstveno ispravna.
(3) Način podnošenja zahtjeva te uvjete za dobivanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka propisat će ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva.
2. Provedbeni propisi koji se odnose na zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane
Članak 16.
(1) Ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva donosi propise:
– kojima se u hrani mogu zabraniti ili dopustiti neke vrste i količine toksina, mikroorganizama, i ona teških metala i nemetala, ostataka pesticida, veterinarskih lijekova, radionuklida i drugih tvari štetnih za zdravlje ljudi, nadalje toksikološki evaluiranih prehrambenih aditiva, tvari koje utječu na prehrambenu vrijednost hrane namijenjene za posebne prehrambene potrebe,
– o zdravstvenoj ispravnosti predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom,
– o obradi i uklanjanju hrane koja ne udovoljava propisanim uvjetima zdravstvene ispravnosti,
– o provođenju monitoringa hrane radi utvrđivanja razina nutrijenata, kontaminanata, aditiva i drugih sastojaka i tvari, a kojemu je cilj utvrđivanje unosa pojedinih sastojaka ili tvari u organizam te procjena ugroženosti zdravlja stanovništva,
– o načinu uzimanja uzoraka, odnosno o metodama za obavljanje analize hrane.
(2) Ministar zdravstva uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra poljoprivrede i šumarstva donosi propise:
– o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, stolne vode, mineralne i izvorske vode ili vode za proizvodnju hrane namijenjene stavljanju na tržište,
– o zdravstvenim i higijenskim uvjetima kojima moraju udovoljavati osobe koje dolaze u neposredan dodir s hranom, kao i o zahtjevima o radnoj odjeći i obući potrebnoj radi zaštite zdravstvene ispravnosti hrane,
– o ograničenju ili zabrani određenih uvjeta stavljanja na tržište hrane namijenjene ljudskoj konzumaciji, osim hrane pretežito životinjskog podrijetla,
– o ograničenju ili zabrani uporabe određenih sirovina, osim sirovina pretežito životinjskog podrijetla, u proizvodnji hrane, a koje potječu iz specifičnih izvora, bilo po mjestu podrijetla, svojoj prirodi, naknadnoj obradi ili drugim karakteristikama.
(3) Ministar poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost ministra zdravstva donosi propise o primjeni bilo kojeg postupka u proizvodnji i pripremi hrane, a koji može utjecati na higijenu i zdravstvenu ispravnost.
(4) Ministar poljoprivrede i šumarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra zdravstva donosi propise:
– o ograničenju ili zabrani određenih uvjeta stavljanja na tržište hrane pretežito životinjskog podrijetla namijenjene ljudskoj konzumaciji,
– o ograničenju ili zabrani uporabe određenih sirovina pretežito životinjskog podrijetla u proizvodnji hrane koje potječu iz specifičnih izvora, bilo po vrsti životinje, mjestu podrijetla, svojoj prirodi, naknadnoj obradi ili drugim karakteristikama.
(5) Propise iz ovoga članka i propise iz članka 26. stavka 1., 2., 4. i 5., iz članka 29. stavka 6. i članka 74. stavka 2. i 5. ovoga Zakona donosi nadležni ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske agencije za hranu.
IV. UVOZ I IZVOZ HRANE
Uvoz
Članak 17.
(1) Hrana koja se uvozi u Republiku Hrvatsku radi stavljanja na tržište, mora udovoljavati odredbama propisa o hrani.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako postoji posebni međunarodni ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i zemlje izvoznice, hrana koja se uvozi u Republiku Hrvatsku radi stavljanja na tržište mora udovoljavati uvjetima sadržanim u ugovoru.
Izvoz
Članak 18.
(1) Hrana izvezena iz Republike Hrvatske, radi stavljanja na tržište u drugoj zemlji, mora udovoljavati odredbama propisa o hrani.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, hrana izvezena iz Republike Hrvatske, mora udovoljavati uvjetima utvrđenima zakonima koji su na snazi u zemlji uvoznici.
(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, ako postoji posebni međunarodni ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i zemlje uvoznice, hrana koja se izvozi iz Republike Hrvatske mora udovoljavati uvjetima sadržanim u ugovoru.
Nadzor zdravstvene ispravnosti hrane pri uvozu
Članak 19.
(1) Uvoznik hrane mora graničnom veterinarskom inspektoru Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, odnosno graničnom sanitarnom inspektoru Ministarstva zdravstva, podnijeti zahtjev za pregled pošiljke hrane koju uvozi radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti.
(2) Iznimno od nadležnosti utvrđenih u Dodatku, Hrvatska agencija za hranu u suradnji s ministrom poljoprivrede i šumarstva i ministrom zdravstva utvrdit će proizvode unutar označenih tarifnih oznaka iz Dodatka za koje će se definirati odstupanja od nadležnosti inspekcija utvrđenih u Dodatku.
(3) Pregled pošiljke radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti hrane obavlja na graničnim veterinarskim prijelazima granični veterinarski inspektor, a na drugim mjestima granični sanitarni inspektor.
(4) Granične veterinarske prijelaze iz stavka 2. ovoga članka provedbenim propisom utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva, a druga mjesta na kojima se obavlja pregled pošiljke ministar zdravstva.
Članak 20.
(1) Carinarnica, odnosno carinska ispostava, ne može obaviti carinski postupak carinjenja pošiljke hrane dok granični veterinarski inspektor, odnosno granični sanitarni inspektor, ne utvrdi zdravstvenu ispravnost pošiljke i rješenjem odobri njezin uvoz.
(2) Carinska služba dužna je, u okviru svojih prava i dužnosti, omogućiti nadležnom graničnom inspektoru iz članka 19. ovoga Zakona, uvid u dokumentaciju i nesmetano obavljanje kontrole zdravstvene ispravnosti hrane.
(3) Do okončanja postupka utvrđivanja zdravstvene ispravnosti hrane, a prije okončanja carinskog postupka, pošiljke se mogu uskladištiti u carinskim skladištima koja udovoljavaju zahtjevima iz članka 22. i 26. ovoga Zakona.
(4) Nadležni granični veterinarski inspektor, odnosno granični sanitarni inspektor, radi provjere zdravstvene ispravnosti hrane koja se uvozi, ima pravo uzimati uzorke i dati ih na ispitivanje u ovlaštene laboratorije.
(5) Troškove naknade za pregled pošiljke, izdavanje rješenja iz stavka 1. ovoga članka te troškove laboratorijskog ispitivanja snosi uvoznik.
Članak 21.
(1) Pri uvozu hrane za koju je sukladno propisima o hrani obvezatna međunarodna svjedodžba (certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti, pošiljke mora pratiti propisana međunarodna svjedodžba (certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti pošiljke ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Za hranu koja se uvozi mogu se na temelju dvostranih ili višestranih ugovora priznati međunarodne svjedodžbe (certifikati) o zdravstvenoj ispravnosti pošiljke, izdane od ovlaštenog tijela zemlje izvoznice.
(3) Ako ugovori iz stavka 2. ovoga članka ne postoje, priznavanje međunarodnih svjedodžbi (certifikata) i drugih dokumenata obavlja se na temelju provedbenih propisa koji donose ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva.
(4) Međunarodne svjedodžbe (certifikati) i drugi dokumenti o zdravstvenoj ispravnosti moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te jeziku zemlje podrijetla.
V. UPISNIK I ODOBRAVANJE OBJEKATA
Članak 22.
(1) Objekti koji se koriste u primarnoj proizvodnji hrane moraju biti upisani u upisnik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva.
(2) Objekti koji se koriste u proizvodnji, preradi i skladištenju hrane moraju biti upisani u upisnik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstva zdravstva, sukladno nadležnostima u propisivanju općih ili specifičnih uvjeta higijene hrane iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Objekti koji se koriste u pripremanju, obradi ili preradi hrane na maloprodajnom mjestu uključivo i pokretni i/ili privremeni prostori (stacionarni i pokretni kiosci hrane, prodajna mjesta na tržnici, pokretna vozila za prodaju) moraju biti upisani u evidenciju Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstva zdravstva sukladno nadležnostima u propisivanju općih ili specifičnih uvjeta higijene hrane iz članka 26. stavka 4. i 5. ovoga Zakona.
(4) Radi upisivanja u evidenciju iz stavka 3. ovoga članka nadležni uredi državne uprave, službe za gospodarstvo, nakon donošenja rješenja o ispunjavanju uvjeta utvrđenih posebnim propisima, dužni su primjerak rješenja dostaviti Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva odnosno Ministarstvu zdravstva.
(5) Objekti u kojima se proizvodi, prerađuje i skladišti hrana životinjskog podrijetla moraju biti odobreni sukladno propisima o veterinarstvu.
(6) Ministar zdravstva može u okviru svoje nadležnosti propisanih člankom 26. stavkom 2. podstavkom 2., stavkom 4. podstavkom 2. i stavkom 5. ovoga Zakona donijeti provedbeni propis kojim će se utvrditi vrsta objekata za koje je potrebno provesti postupak odobravanja te rok u kojemu će subjekti koji već posluju s hranom u objektima koji podliježu postupku odobravanja, udovoljiti uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donijetim na temelju ovoga Zakona.
(7) U objektima koji podliježu postupku odobravanja ne može se započeti obavljanje djelatnosti bez odobrenja. Nadležno tijelo odobrit će samo one objekte za koje je proveden stručni nadzor radi provjere ispunjavanja propisanih uvjeta.
(8) Nadležna ministarstva svakom objektu iz stavka 1. i 2. ovoga članka u postupku upisa u upisnik izdaju rješenje o upisu u upisnik i dodjeljuju registracijski broj ili broj odobrenja.
(9) Subjekti u poslovanju s hranom, osim onih koji djeluju na maloprodajnoj razini, osigurat će da hrana, koju su oni proizveli, bude označena registracijskim brojem ili brojem odobrenja iz upisnika.
(10) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva vode evidencije iz stavka 3. ovoga članka i upisnike registriranih ili odobrenih objekata iz stavka 1. i 2. ovoga članka, te popis dostavljaju Hrvatskoj agenciji za hranu.
 (11) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva će rješenjem brisati subjekt u poslovanju s hranom upisan u upisnik iz stavka 10. ovoga članka, na njegov zahtjev, odnosno kad se utvrdi da je objekt prestao udovoljavati uvjetima propisanim propisima o hrani.
(12) Sadržaj, oblik i način vođenja evidencija i upisnika registriranih ili odobrenih objekata te postupak označavanja registracijskim brojem ili brojem odobrenja propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva.
Privremena zabrana obavljanja djelatnosti
Članak 23.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva mogu privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti u objektima iz članka 22. ovoga Zakona u slučajevima:
– kada se tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da je objekt bio korišten protivno odredbama propisa o hrani,
– kada je takav postupak prijeko potreban ili svrhovit radi osiguranja zdravstvene ispravnosti hrane.
Troškovi postupka odobravanja objekata
Članak 24.
(1) Za objekte iz članka 22. stavka 5. i 6. ovoga Zakona koji podliježu postupku odobravanja nadležni ministar osniva stručno povjerenstvo.
(2) Troškove za rad povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka određuje nadležni ministar, a snosi podnositelj zahtjeva.
VI. OBVEZE SUBJEKATA U POSLOVANJU S HRANOM
Opća odgovornost za higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane
Članak 25.
Za svaku štetu oštećenja zdravlja ljudi zbog konzumacije zdravstveno neispravne hrane odgovaraju subjekti u poslovanju s hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, distribucije i prodaje.
Opći i specifični uvjeti higijene hrane
Članak 26.
(1) Subjekti u poslovanju s hranom na razini primarne proizvodnje moraju osigurati sustavno provođenje općih ili specifičnih uvjeta higijene hrane koje utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva provedbenim propisom.
(2) Subjekti za proizvodnju, preradu, skladištenje i prijevoz hrane moraju osigurati sustavno provođenje općih ili specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuju provedbenim propisima:
– ministar poljoprivrede i šumarstva za hranu pretežito životinjskog podrijetla,
– ministar zdravstva za svu ostalu hranu.
(3) Subjekti koji posluju s hranom u maloprodaji moraju udovoljavati općim minimalno-tehničkim uvjetima utvrđenim propisima o trgovini.
(4) Subjekti koji hranu na maloprodajnom mjestu pripremaju, obrađuju ili prerađuju te rashlađuju i/ili skladište tu hranu, moraju osigurati sustavno provođenje specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuju provedbenim propisima:
– ministar poljoprivrede i šumarstva za hranu pretežito životinjskog podrijetla,
– ministar zdravstva za svu ostalu hranu.
(5) Subjekti koji posluju s hranom u ugostiteljskoj djelatnosti moraju osigurati sustavno provođenje općih i/ili specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuje provedbenim propisom ministar zdravstva uz suglasnost ministra turzima.
Odgovornost u vezi s hranom koja ne udovoljava propisanim zahtjevima
Članak 27.
(1) Ako subjekt u poslovanju s hranom zna ili opravdano sumnja da hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, stavio na tržište ili distribuirao, ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti, dužan je odmah započeti postupak sprječavanja stavljanja hrane na tržište, odnosno povlačenja s tržišta hrane u slučajevima kada proizvod nije više pod njegovom neposrednom kontrolom te o tome obavijestiti Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva.
(2) Ako je hrana već stigla do potrošača, subjekt u poslovanju s hranom mora učinkovito i točno obavijestiti potrošače o razlozima za njezino povlačenje, i ako je potrebno, od potrošača tražiti povrat hrane kojom su već opskrbljeni, kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke razine zaštite zdravlja.
(3) Subjekt u poslovanju s hranom u maloprodaji ili distribucijskoj djelatnosti, koja nema izravnog utjecaja na ambalažu, deklariranje, zdravstvenu ispravnost hrane, unutar granica svoje djelatnosti mora započeti postupak povlačenja s tržišta hrane koja ne udovoljava zahtjevima o zdravstvenoj ispravnosti kad o tome dobije obavijest, odnosno rješenje kojim se nalaže poduzimanje mjera.
(4) Subjekt u poslovanju s hranom mora nadležnim tijelima dati informacije prijeko potrebne za sljedivost hrane.
(5) Subjekt u poslovanju s hranom mora surađivati i ne smije sprječavati drugu osobu da surađuje s nadležnim tijelima u mjerama poduzetim radi smanjivanja rizika koji potječe od hrane kojima oni opskrbljuju ili su opskrbljivali tržište.
Zahtjevi koji se odnose na mogućnost sljedivosti hrane
Članak 28.
(1) Mogućnost sljedivosti mora biti uspostavljena u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, sirovina biljnog i životinjskog podrijetla, životinja koje proizvode hranu ili služe za proizvodnju hrane, kao i sljedivosti bilo koje druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će biti ugrađena u hranu.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti sustav evidencija, odnosno baze podataka i osigurati postupke koji će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati svaku pravnu i fizičku osobu koja ih je opskrbljivala hranom, životinjama koje proizvode hranu ili služe za proizvodnju hrane ili bilo kojim drugim tvarima koje su namijenjene proizvodnji ili se može očekivati da će biti upotrijebljene u proizvodnji hrane.
(3) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti baze podataka i osigurati postupke koji će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati druge subjekte u poslovanju s hranom kojima su isporučivali hranu.
(4) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su podatke iz stavka 2. i 3. ovoga članka čuvati tri godine te ih na zahtjev u svakom trenutku učiniti dostupnim nadležnim tijelima.
(5) Hrana koja je stavljena na tržište ili je vjerojatno da će biti stavljena na tržište mora biti deklarirana ili na drugi način identificirana putem odgovarajuće propisane dokumentacije ili drugih informacija, da bi se osigurala mogućnost sljedivosti.
Zahtjevi koji se odnose na sustav samokontrole
Članak 29.
(1) Subjekt u poslovanju s hranom, osim na razini primarne proizvodnje, dužan je uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njegovom kontrolom, provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu sa sljedećim načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (u daljnjem tekstu: HACCP):
– identificirati sve opasnosti koje moraju biti spriječene, uklonjene ili smanjene na prihvatljivu razinu,
– identificirati kritične kontrolne točke na mjestima na kojima je kontrola bitna za sprječavanje ili uklanjanje opasnosti ili za njihovo smanjivanje na prihvatljivu razinu,
– utvrditi kritične granice (limite) na kritičnim kontrolnim točkama koje razdvajaju prihvatljivo od neprihvatljivog za sprječavanje, uklanjanje ili smanjivanje identificiranih opasnosti,
– utvrditi i provesti učinkovite postupke sustavnog praćenja kritičnih kontrolnih točaka,
– utvrditi korektivne postupke kada sustav praćenja upozori na to da kritična kontrolna točka nije pod kontrolom,
– utvrditi postupke verificiranja radi utvrđivanja učinkovitosti provođenja mjera navedenih u podstavku 1. do 5. ovoga stavka, postupke verifikacije moraju provoditi redovito objekti i nadležni inspektori u objektima,
– utvrditi dokumente i evidencije primjerene prirodi i opsegu posla koji će prikazivati učinkovitu primjenu mjera navedenih u podstavku 1. do 6. ovoga stavka.
(2) Subjekt u poslovanju s hranom na razini primarne proizvodnje, dužan je uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njegovom kontrolom provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu s dobrom proizvođačkom praksom.
(3) Početnu provjeru usklađenosti HACCP planova za objekte iz stavka 1. ovoga članka obavlja Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva sukladno nadležnostima utvrđenim u članku 26. stavku 2., 4. i 5. ovoga Zakona.
(4) Ako rezultati samokontrola navedenih u stavku 1. ovoga članka otkriju postojanje rizika za zdravlje ljudi, drži se da hrana ne udovoljava propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti, a subjekt u poslovanju s hranom dužan je poduzeti mjere u skladu sa člankom 27. ovoga Zakona.
(5) Uvjete za provedbu sustava samokontrole u objektima iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđuju provedbenim propisima ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva sukladno nadležnostima utvrđenim u članku 26. stavku 2. i 4. ovoga Zakona.
(6) Ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva mogu u provedbenim propisima iz stavka 5. ovoga članka utvrditi izuzeća od odredbi iz stavka 1. ovoga članka za određene subjekte koji posluju s hranom, a posebice za male subjekte, određene kategorije subjekata u maloprodaji te u proizvodnji tradicionalnih proizvoda, uz uvjet da je osigurana primjerena razina higijene provedbom postupka samokontrole, razvijenog u skladu s dobrom proizvođačkom praksom.
VII. NOVA HRANA
Kategorije nove hrane
Članak 30.
(1) U novu hranu ubrajaju se sljedeće kategorije hrane:
– hrana i sastojci hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih (u daljnjem tekstu: GMO),
– hrana i sastojci hrane, osim prehrambenih aditiva (aroma i enzima), koji su proizvedeni od GMO, ali ne sadrže GMO,
– hrana ili sastojci hrane s novom ili namjerno modificiranom primarnom molekularnom strukturom,
– hrana i sastojci hrane koji se sastoje od mikroorganizama, gljivica ili algi ili su izolirani iz njih,
– hrana ili sastojci hrane koji se sastoje od biljaka ili životinja, mineralnih ili sintetskih tvari ili su izlučeni iz njih, osim hrane i sastojaka hrane koji su dobiveni tradicionalnim načinima razmnožavanja ili za koje je odavno poznato da se sigurno mogu konzumirati,
– hrana i sastojci hrane na kojoj je bio primijenjen proizvodni postupak koji se sada ne koristi, a u slučajevima kada on uzrokuje znatne promjene u sastavu ili strukturi hrane ili sastojaka hrane, koje utječu na njihovu prehrambenu vrijednost, metabolizam, ili razinu nepoželjnih tvari.
(2) Kategorije nove hrane navedene u stavku 1. ovoga članka ne smiju:
– biti opasnosne za zdravlje krajnjeg potrošača,
– stvarati zabludu kod krajnjeg potrošača,
– razlikovati se toliko od hrane ili sastojaka hrane koju bi po svojoj namjeni trebali zamijeniti da bi njihova potrošnja bila za krajnjeg potrošača u prehrambenom smislu nepovoljna.
(3) Na kategorije nove hrane iz stavka 1., podstavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa.
Stavljanje na tržište nove hrane
Članak 31.
(1) Za stavljanje nove hrane prvi put na tržište Republike Hrvatske podnositelj zahtjeva mora pribaviti dopuštenje sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa.
(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva, na temelju prethodno pribavljenoga znanstvenog mišljenja Hrvatske agencije za hranu.
(3) Dopuštenje za stavljanje na tržište hrane i sastojaka hrane koja sadrži ili se sastoji od GMO, te hrane i sastojaka hrane koja je proizvedena od GMO, ali ih ne sadrži, izdaje ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva, na temelju prethodno pribavljenog znanstvenog mišljenja Hrvatske agencije za hranu.
(4) Uvjete i postupak za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva.
Upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište  nove hrane
Članak 32.
(1) Ministarstvo zdravstva vodi upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište nove hrane.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar zdravstva.
Zabrana stavljanja na tržište nove hrane
Članak 33.
(1) Ako postoje znanstvene nedoumice glede štetnog djelovanja nove hrane na zdravlje ljudi, posebice hrane i sastojaka hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih, ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva može privremeno zabraniti njezino stavljanje na tržište radi sprječavanja ili umanjivanja mogućih negativnih utjecaja na zdravlje ljudi.
(2) Ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva trajno će zabraniti stavljanje na tržište nove hrane, posebice hrane i sastojaka hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih, ako se na temelju znanstvene procjene rizika utvrdi njezina štetnost za zdravlje ljudi.
(3) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Ministarstva zdravstva ili Hrvatske agencije za hranu, može zabraniti privremeno ili trajno uvoz nove hrane koja sadrži genetski modificirane organizme u slučaju nedostatka znanstvenih informacija i znanja o mogućim razmjerima negativnih posljedica na život i zdravlje ljudi.
Neškodljivo uklanjanje nove hrane
Članak 34.
Nova hrana, posebice hrana i sastojci hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih, a za koju se utvrdi da ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti propisane ovim Zakonom, mora se neškodljivo ukloniti sukladno posebnom propisu.
VIII. KAKVOĆA HRANE
Članak 35.
(1) Subjektima u poslovanju s hranom dopušteno je da proizvode, stavljaju na tržište hranu propisane kakvoće, kao i hranu za koju nisu propisani zahtjevi kakvoće, ako hrana odgovara odredbama o zdravstvenoj ispravnosti i navodima na deklaraciji.
(2) Ministar poljoprivrede i šumarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra zdravstva donosi provedbene propise kojima se uređuje kakvoća hrane, radi:
– zaštite interesa potrošača,
– omogućavanja potrošačima da izvrše izbor u vezi s hranom koju konzumiraju.
 (3) Provedbenim propisima iz stavka 2. ovoga članka utvrđuju se zahtjevi koji se odnose na:
– klasifikaciju, kategorizaciju i nazivlje hrane,
– senzorska svojstva i sastav hrane,
– vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih tvari koji se rabe u proizvodnji i preradi hrane,
– tehnološke postupke koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi hrane,
– metode uzimanja uzoraka i analitičke metode radi kontrole kakvoće hrane,
– dodatne ili specifične podatke koji bi trebali biti navedeni na deklaraciji hrane.
IX. OZNAKA TRADICIONALNOG UGLEDA HRANE
Članak 36.
(1) Hrana može biti označena oznakom »tradicionalni ugled«, ako je proizvedena korištenjem tradicionalnih sirovina ili ima tradicionalni sastav ili je proizvedena ili prerađena na tradicionalni način, a odlikuje se osobitim svojstvima u odnosu na drugu sličnu hranu iz iste kategorije.
(2) Hranu iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva provedbenim propisom.
(3) Pravo na podnošenje zahtjeva za dodjelu oznake »tradicionalni ugled« imaju proizvođači i prerađivači te udruženja proizvođača i/ili prerađivača (u daljnjem tekstu: udruženja) bez obzira na pravni oblik ili sastav udruženja, koji proizvode ili prerađuju takvu hranu. Podnositelji zahtjeva dužni su uz zahtjev priložiti specifikaciju za prehrambeni proizvod.
(4) Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje uvjete i postupak za priznavanje posebnih svojstava hrane, sadržaj specifikacije, te osniva Povjerenstvo za dodjelu oznake »tradicionalni ugled«.
Članak 37.
(1) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva vodi upisnik prehrambenih proizvoda koji nose oznaku »tradicionalni ugled«.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.
Članak 38.
(1) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva donosi rješenje o upisu u upisnik iz članka 37. ovoga Zakona na temelju zahtjeva udruženja, ako su ispunjeni propisani uvjeti.
(2) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva rješenjem će brisati iz upisnika prehrambeni proizvod ako utvrdi da je prestao udovoljavati propisanim uvjetima.
X. OZNAKE IZVORNOSTI I OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA HRANE
1. Oznaka izvornosti
Članak 39.
(1) Oznaka izvornosti naziv je regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje hrane (prehrambenog proizvoda):
– koja potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje, i
– čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i njezina se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.
(2) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, zemljopisne oznake koje imaju dokazano tradicionalno obilježje, iznimnu reputaciju i dobro su poznate, registriraju se kao oznake izvornosti, kada sirovine za prehrambeni proizvod potječu iz područja koje je šire ili različito od područja prerade, pod uvjetom:
– da je područje proizvodnje sirovina ograničeno,
– da postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovina.
(3) Sirovine iz stavka 2. ovoga članka samo su žive životinje, meso i mlijeko.
(4) Hranu koja može nositi oznaku izvornosti utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva provedbenim propisom.
(5) Područja i uvjete iz stavka 1. i 2. ovoga članka, te način kontrole, pobliže određuje provedbenim propisom ministar poljoprivrede i šumarstva.
2. Oznaka zemljopisnog podrijetla
Članak 40.
(1) Oznaka zemljopisnog podrijetla naziv je regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koja se rabi za označavanje hrane:
– koja potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje, te
– koja ima specifičnu kakvoću, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje njezinom zemljopisnom podrijetlu, i njezina se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.
(2) Hranu koja može nositi oznaku zemljopisnog podrijetla utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva provedbenim propisom.
(3) Područja i uvjete iz stavka 1. ovoga članka, te način kontrole, pobliže određuje provedbenim propisom ministar poljoprivrede i šumarstva.
3. Registracija tradicionalnih zemljopisnih i nezemljopisnih naziva
Članak 41.
Tradicionalni zemljopisni ili nezemljopisni nazivi koji se rabe za označavanje hrane (prehrambenog proizvoda) koja potječe iz neke regije ili iz nekoga određenog mjesta mogu se registrirati kao oznake izvornosti, ako taj prehrambeni proizvod udovoljava uvjetima navedenim u članku 39. stavku 1. podstavku 2. ovoga Zakona.
4. Nazivi koji se ne mogu registrirati 
Članak 42.
(1) Ne može se registrirati kao oznaka izvornosti ili kao oznaka zemljopisnog podrijetla:
– naziv koji ne udovoljava uvjetima propisanim ovim Zakonom,
– naziv kojega bi registracija, zbog reputacije, poznatosti i duljine upotrebe žiga, mogla dovesti potrošače u zabludu o pravom identitetu prehrambenog proizvoda,
– naziv koji je u proturječju s nazivom biljne vrste ili životinjske pasmine i koji zbog toga može dovesti javnost i potrošače u zabludu o pravom podrijetlu prehrambenog proizvoda,
– naziv koji je, iako se odnosi na određeno mjesto ili na određenu regiju u kojoj je prehrambeni proizvod izvorno proizveden ili stavljen na tržište, postao uobičajeni naziv za taj proizvod (generički naziv).
(2) Pri utvrđivanju je li neki naziv postao generički u smislu odredbi stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, uzimaju se u obzir svi čimbenici, a osobito postojeća situacija u zemljopisnom području iz kojeg taj naziv potječe i u područjima potrošnje proizvoda.
(3) Registrirani nazivi ne mogu postati, za vrijeme trajanja zaštite, generički nazivi.
5. Postupak za registraciju 
Članak 43.
(1) Postupak za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla provodi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka pokreće se podnošenjem zahtjeva za registraciju.
(3) U postupku iz stavka 1. ovoga članka plaćaju se naknade troškova postupka koje propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva. 
(4) Protiv zaključaka i rješenja donesenih u postupku iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti žalba, ali može se pokrenuti upravni spor.
(5) Ministar poljoprivrede i šumarstva osniva Povjerenstvo za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla.
Osobe ovlaštene na podnošenje zahtjeva za registraciju
Članak 44.
(1) Zahtjev za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla za pojedini prehrambeni proizvod može podnijeti grupa proizvođača i/ili prerađivača toga proizvoda.
(2) Pod pojmom grupa iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se svako udruženje proizvođača i/ili prerađivača određenoga prehrambenog proizvoda (u daljnjem tekstu: udruženje), bez obzira na pravni status koji to udruženje ima.
(3) Pojedini proizvođač i/ili prerađivač, neovisno o tome je li fizička ili pravna osoba, može podnijeti zahtjev iz stavka 1. ovoga članka samo:
– ako je u vrijeme podnošenja toga zahtjeva jedini proizvođač, odnosno prerađivač prehrambenog proizvoda za koji zahtjeva registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u određenom zemljopisnom području,
– ako jedino on rabi izvorne i nepromjenljive lokalne postupke,
– ako zemljopisno područje ima svojstva koja se znatno razlikuju od svojstava susjednih područja i/ili ako se svojstva proizvoda razlikuju.
Sadržaj zahtjeva za registraciju
Članak 45.
(1) Zahtjev za registraciju sadrži:
– zahtjev za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla koji sadrži, posebice: podatke o podnositelju, uključujući podatke o udruženju koje podnosi zahtjev i o svakom pojedinom proizvođaču odnosno prerađivaču koji pripada tom udruženju, s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom, 
– specifikaciju proizvoda.
(2) Podatke koje sadrži zahtjev i sadržaj specifikacije iz stavka 1. ovoga članka pobliže određuje provedbenim propisom ministar poljoprivrede i šumarstva.
6. Registri oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti
Članak 46.
(1) Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla upisuju se, danom pravomoćnosti rješenja o usvajanju zahtjeva za registraciju, u Registar oznaka izvornosti odnosno u Registar oznaka zemljopisnog podrijetla koje vodi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja Registara iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.
7. Pravo uporabe registriranih oznaka
Članak 47.
(1) Pravo uporabe registrirane oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla pripada svim proizvođačima i prerađivačima prehrambenog proizvoda za koji je oznaka registrirana, dok za to udovoljavaju uvjetima određenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (ovlašteni korisnici). 
(2) Ovlašteni korisnici iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo uporabe registrirane oznake samo za označavanje onog proizvoda koji udovoljava specifikaciji iz članka 45. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona.
(3) Zabranjena je uporaba registrirane oznake protivno stavku 1. i 2. ovoga članka.
(4) Ovlašteni korisnici iz stavka 1. ovoga članka upisuju se u Upisnik korisnika registriranih oznaka izvornosti ili u Upisnik korisnika registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla koje vodi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. 
(5) Postupak upisa i brisanja korisnika, te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 4. ovoga članka određuje provedbenim propisom ministar poljoprivrede i šumarstva.
Članak 48.
(1) Nazivi registrirani kao oznaka izvornosti ili kao oznaka zemljopisnog podrijetla ne smiju se:
– rabiti u komercijalne svrhe, ni izravno niti neizravno, za označavanje prehrambenih proizvoda koji nisu obuhvaćeni registracijom, ako su ti proizvodi usporedivi s proizvodima koji su obuhvaćeni registracijom, ili ako se tom uporabom iskorištava ugled zaštićenog naziva,
– zloupotrebljavati, oponašati, ili rabiti za stvaranje zablude, čak i kad je naznačeno pravo podrijetlo prehrambenog proizvoda, uključujući uporabu zaštićenog naziva u prijevodu ili popraćenog izrazom kao što je »stil«, »tip«, »metoda«, »proizveden u«, »imitacija« i sl.,
– rabiti na način koji dovodi u zabludu o podrijetlu, izvornosti, vrsti ili bitnim svojstvima prehrambenog proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na reklamnom materijalu ili na dokumentima koji se odnose na proizvod, a i na spremniku pakiranih proizvoda koji bi mogao navesti na pogrešan zaključak o njegovu podrijetlu,
– rabiti na bilo koji drugi način koji bi mogao dovesti javnost u zabludu o stvarnom podrijetlu prehrambenog proizvoda.
(2) Ako registrirani naziv sadrži u sebi naziv prehrambenog proizvoda koji se drži generičkim nazivom, uporaba toga generičkog naziva na odgovarajućim prehrambenim proizvodima ne drži se uporabom opisanom u stavku 1. podstavku 1. ili 2. ovoga članka.
8. Odnos prema Žigovima
Članak 49.
 Registrirana oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla nema utjecaja na vrijednost i uporabu žiga koji je u dobroj vjeri registriran prije datuma podnošenja zahtjeva za registraciju te oznake.
9. MeĐunarodna registracija
Članak 50.
(1) Međunarodna registracija oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla provodi se na temelju međunarodnog ugovora o uzajamnoj zaštiti oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla koji obvezuje Republiku Hrvatsku.
(2) Naziv koji nije registriran, ili koji se više ne rabi u zemlji podrijetla, ne može se registrirati kao oznaka izvornosti ili kao oznaka zemljopisnog podrijetla u Republici Hrvatskoj.
10. GraĐanskopravna zaŠtita 
Članak 51.
Na građanskopravnu zaštitu registriranih oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju oznake zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga.
XI. DEKLARIRANJE ILI OZNAČAVANJE I REKLAMIRANJE HRANE
Opći zahtjevi deklariranja ili označavanja hrane
Članak 52.
(1) Hrana koja je stavljena na tržište Republike Hrvatske mora imati deklaraciju.
(2) Deklaracija podrazumijeva sve pisane oznake, trgovačku oznaku, zaštitni znak, naziv marke, slikovni prikaz ili simbol koji se odnosi na hranu, a stavlja se na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu, na dokumente te obavijesti koji prate ili se odnose na tu hranu.
(3) Deklaracija mora biti napisana na hrvatskom jeziku, latiničnom pismu, lako uočljiva, čitljiva i opće razumljiva.
(4) Deklaracija mora obvezatno sadržavati sljedeće podatke:
– naziv hrane pod kojim se ona prodaje,
– popis sastojaka,
– količinu određenih sastojaka ili kategoriju sastojaka,
– neto količinu za zapakiranu hranu,
– rok valjanosti,
– uvjete čuvanja, gdje je to potrebno, odnosno ako mogu utjecati na trajnost hrane,
– naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište,
– za uvozne proizvode pored naziva i adrese proizvođača i naziv i adresu sjedišta uvoznika, te zemlju podrijetla,
– pojedinosti o mjestu podrijetla ako bi propust takva navođenja mogao u znatno krivo navoditi potrošača o pravom podrijetlu,
– uputu za uporabu gdje je to potrebno radi pravilnog korištenja,
– za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola stvarnu jakost alkohola po volumenu.
Hrana neprikladna za tržište
Članak 53.
(1) Nije dopušteno stavljanje na tržište hrane koja se drži neprikladnom za tržište.
(2) Hrana se drži neprikladnom za tržište ako:
– na deklaraciji nema označen rok valjanosti propisan od proizvođača, ako je rok valjanosti nečitljiv ili ako je istekao,
– sastav hranjivih tvari u hrani ne odgovara navodima na deklaraciji,
– sadrži dopuštene tvari ili sastojke u količinama višim ili nižim od propisanih.
Deklariranje ili označavanje hrane
Članak 54.
(1) Podaci na deklaraciji i način deklariranja ili označavanja hrane mora biti takav da ne obmanjuje potrošača, a posebice:
– glede karakteristika hrane, njezine prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, trajnosti, podrijetla, metode njezine izrade ili proizvodnje,
– u odnosu na pripisivanje hrani učinaka i svojstava koje ona nema,
– stvaranjem zablude da hrana ima neke posebne karakteristike, a sva slična hrana ima takve karakteristike.
(2) Deklariranjem i načinom deklariranja ne mogu se bilo kojoj hrani pripisivati svojstva sprječavanja, liječenja ili izlječenja bolesti, ili se pozivati na takva svojstva.
(3) Zabrane i ograničenja iz stavka 1. ovoga članka odnose se i na:
– prezentiranje hrane, posebice na njezin oblik, izgled ili ambalažu, materijale koji se rabe za pakiranje, način i mjesto na kojem je aranžirana i izložena,
– reklamiranje hrane.
Propisi o deklariranju hrane
Članak 55.
(1) Ministar poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost ministra zdravstva donosi provedbeni propis kojim propisuje način deklariranja ili označavanja, prezentacije i reklamiranja te navođenja hranjivih vrijednosti hrane.
(2) Ministar zdravstva donosi provedbeni propis kojim propisuje označavanje hrane za posebne prehrambene potrebe (dijetetskih namirnica) sukladno propisima o hrani.
(3) Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje posebno označavanje proizvoda životinjskog podrijetla sukladno ovom Zakonu i propisima o veterinarstvu.
(4) Ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva pri donošenju propisa iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka može odrediti:
– da određene informacije koje se odnose na hranu budu na deklaraciji za zapakiranu hranu ili navedene na neki drugi način za hranu koja nije zapakirana,
– da posebni podaci koji se odnose na hranu budu deklarirani na neki drugi način,
– da se utvrde uobičajena značenja naziva pod kojim je hrana stavljena na tržište,
– posebne zahtjeve koji se odnose na deklariranje ili označavanje samo određene grupe proizvoda.
Reklamiranje alkoholnih pića
Članak 56.
(1) Zabranjeno je reklamiranje (oglašavanje) alkoholnih pića putem tiska, sredstava javnog priopćavanja, svih oblika reklame na javnim mjestima, objektima i sredstvima prometa, preko knjiga, časopisa, kalendara i odjevnih predmeta te preko naljepnica, plakata i letaka ako su te naljepnice, plakati i letci odvojeni od ambalaže alkoholnih pića.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka dopušteno je reklamiranje piva, vina i voćnih vina sukladno posebnom propisu.
(3) Reklamiranjem iz stavka 1. ovoga članka drže se svi oblici izravnog i neizravnog reklamiranja, uključujući i isticanje naziva proizvođača alkoholnih pića u reklamne svrhe, kao i dijeljenje alkoholnih pića u reklamne svrhe.
(4) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na stručne knjige, časopise i druge stručne publikacije u kojima se objavljuju informacije o svojstvima alkoholnih pića, ako su te stručne publikacije namijenjene isključivo proizvođačima ili prodavačima tih proizvoda.
(5) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na informiranje potrošača o svojstvima alkoholnih pića u objektima u kojima se ti proizvodi prodaju.
(6) Ministar zdravstva donosi provedbeni propis kojim uređuje uvjete i način obavješćivanja potrošača o svojstvima alkoholnih pića koje se ne drži reklamiranjem u smislu stavka 1. ovoga članka.
Deklariranje ili označavanje nove hrane
Članak 57.
(1) Nova hrana stavljena na tržište Republike Hrvatske, pored općih zahtjeva za deklariranje ili označavanje iz članka 52. ovoga Zakona, mora na deklaraciji sadržavati i dodatne posebne podatke, da bi potrošači bili obaviješteni o svim obilježjima ili svojstvima hrane, po kojima nova hrana ili njezin sastojak više nije odgovarajući postojećoj hrani ili sastojku hrane.
(2) U tom slučaju deklaracija mora sadržavati podatke o izmijenjenim obilježjima ili svojstvima, kao i metodu s pomoću koje je to obilježje ili svojstvo dobiveno.
(3) Hrana i sastojci hrane koji sadrže ili se sastoje od GMO mora na deklaraciji, ambalaži i popratnoj dokumentaciji imati vidnu oznaku da sadrži ili se sastoji od GMO te naziv GMO.
(4) Oznaka mora jasno navoditi »genetski modificirani organizam« ili sadržavati rečenicu »Ovaj proizvod sadrži genetski modificirani organizam.«.
(5) Hrana i sastojci u hrani koji potječu od GMO, ali ih ne sadrže, mora na deklaraciji, ambalaži i popratnoj dokumentaciji imati vidnu oznaku da potječe od GMO.
(6) Oznaka mora sadržavati rečenicu »Ovaj proizvod potječe od GMO.«.
(7) Pobliže zahtjeve koji se odnose na deklariranje nove hrane propisat će provedbenim propisom ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva.
XII. SLUŽBENA KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI I HIGIJENE HRANE
Službena kontrola zdravstvene ispravnosti i higijene hrane
Članak 58.
Službena kontrola zdravstvene ispravnosti i higijene hrane uključuje jednu ili više od sljedećih aktivnosti:
– inspekcijski nadzor,
– uzorkovanje i analizu,
– pregled deklaracija, dokumetnacije i službenih evidencija,
– pregled evidencija iz članka 28. ovoga Zakona,
– pregled provođenja i učinkovitosti sustava samokontrole objekta na temelju provjere evidencija i dokumentacije navedenih u članku 29. ovoga Zakona.
Nadležnost inspekcija
Članak 59.
(1) Inspekcijski nadzor u svrhu službene kontrole zdravstvene ispravnosti i higijene hrane provode sanitarni inspektori i granični sanitarni inspektori, odnosno veterinarski inspektori i granični veterinarski inspektori te drugi državni službenici koje za to ovlasti nadležni ministar.
(2) Inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka provodi se sukladno odredbama ovoga Zakona te posebnih propisa ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
Opća načela inspekcijskog nadzora
Članak 60.
(1) Inspekcijski nadzor zdravstvene ispravnosti i higijene hrane iz članka 59. ovoga Zakona provodi se:
– redovito i u skladu s prioritetima utvrđenim procjenom rizika,
– uvijek kada postoji sumnja na neudovoljavanje propisanim zahtjevima.
(2) Inspekcijski nadzor mora se provoditi uz uporabu mjera primjerenih cilju koji slijedi.
(3) Inspekcijski nadzor mora obuhvatiti sve faze proizvodnje, prerade i distribucije.
(4) Inspekcijski nadzor treba provesti bez prethodne najave.
Sadržaj inspekcijskog nadzora
Članak 61.
Inspekcijskom nadzoru koji se provodi radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti i higijene hrane podliježe sljedeće:
– smještaj objekta – lokacije, stanje objekta, ureda, okoline, proizvodnih pogona, prijevoznih sredstava koja se rabe u poslovanju s hranom, a posebice uvjeti utvrđeni u članku 22. i 26. ovoga Zakona,
– pregled zdravstvenog i higijenskog stanja osoblja i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom,
– sirovine, sastojci, tehnološka pomagala i druge tvari koje se rabe za pripremu i proizvodnju hrane,
– poluproizvodi,
– gotova hrana,
– sredstva za čišćenje i održavanje koja se rabe te postupci koji se primjenjuju u poslovanju s hranom,
– postupci koji se primjenjuju pri izradi ili preradi hrane,
– metode konzerviranja.
Uzimanje uzoraka za laboratorijsku analizu
Članak 62.
(1) Radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti hrane mogu se za potrebe laboratorijskih analiza uzeti uzorci sirovina, sastojka, tehnoloških pomagala i drugih tvari koje se rabe za pripremu i proizvodnju hrane, poluproizvoda, gotove hrane, predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom, kao i sredstava za čišćenje i održavanje koja se rabe u poslovanju s hranom.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su za potrebe uzimanja uzoraka staviti besplatno na raspolaganje potrebne količine hrane, predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka.
XIII. SLUŽBENA KONTROLA KAKVOĆE HRANE
Službena kontrola kakvoće hrane
Članak 63.
Službena kontrola kakvoće hrane uključuje jednu ili više od sljedećih aktivnosti:
– inspekcijski nadzor,
– uzorkovanje i analizu,
– pregled sadržaja deklaracije, pisanih materijala i dokumenata.
Nadležnost inspekcija
Članak 64.
(1) Inspekcijski nadzor radi službene kontrole kakvoće hrane provodi se u maloprodaji.
(2) Inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka provode sanitarni, odnosno veterinarski inspektori ovisno o nadležnostima utvrđenim u Dodatku 1. ovoga Zakona.
(3) Pregled sadržaja deklaracije radi službene kontrole kakvoće hrane u maloprodaji provode i gospodarski inspektori Državnog inspektorata. U iznimnim slučajevima, koji upućuju na mogućnost povrede odredbi propisa o kakvoći hrane, gospodarski inspektori Državnog inspektorata mogu uz pregled sadržaja deklaracije provesti i uzorkovanje i analizu.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka inspekcijski nadzor, radi službene kontrole kakvoće hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda, kao i hrane za koju je to propisano posebnim propisom, provodi se i u proizvodnji.
(5) Inspekcijski nadzor u proizvodnji i maloprodaji, radi službene kontrole kakvoće hrane sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda, provode gospodarski inspektori Državnog inspektorata.
(6) Ministar poljoprivrede i šumarstva može ovlastiti pravne osobe za ocjenjivanje sukladnosti proizvodnje i prerade hrane te proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti i oznakom tradicionalnog ugleda.
(7) Ministar poljoprivrede i šumarstva, uz suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo donosi provedbeni propis kojim utvrđuje sustav utvrđivanja sukladnosti te uvjete koje moraju zadovoljiti pravne osobe za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti iz stavka 5. ovoga članka.
Opća načela inspekcijskog nadzora
Članak 65.
(1) Inspekcijski nadzor radi službene kontrole kakvoće hrane provodi se:
– redovito,
– uvijek kada postoji sumnja na neudovoljavanje propisanim zahtjevima.
(2) Inspekcijski nadzor mora se provoditi uz uporabu mjera primjerenih cilju.
(3) Inspekcijski nadzor treba provesti bez prethodne najave.
Sadržaj inspekcijskog nadzora
Članak 66.
(1) Inspekcijski nadzor iz članka 64. stavka 2. ovoga Zakona koji se provodi radi službene kontrole kakvoće hrane uključuje:
– provjeru istinitosti podataka i udovoljavanja propisanim zahtjevima u vezi s deklaracijama ili oznakama, kao i tvrdnjama o svojstvima hrane na temelju uvida u pisane materijale i dokumente te deklaraciju hrane,
– ispitivanje sastava gotove hrane.
(2) Inspekcijski nadzor iz članka 64. stavka 3. ovoga Zakona koji se provodi radi službene kontrole kakvoće hrane uključuje pregled deklaracije radi provjere općih zahtjeva deklariranja navedenih u članku 52. stavku 1., 3. i 4. ovoga Zakona, a iznimno i ispitivanje sastava gotove hrane.
(3) Inspekcijski nadzor iz članka 64. stavka 4. ovoga Zakona koji se provodi radi službene kontrole kakvoće hrane uključuje:
– kontrolu uvjeta proizvodnje i prerade kada su u vezi s kakvoćom hrane,
– kontrolu podrijetla sirovina i sastojaka koje se rabe u proizvodnji i pripremi hrane,
– kontrolu sastava hrane,
– kontrolu tehnoloških postupaka koji se primjenjuju u proizvodnji i pripremi hrane,
– pregled deklaracije, pisanih materijala, evidencija i dokumenata.
Uzimanje uzoraka za laboratorijsku analizu
Članak 67.
(1) Radi službene kontrole kakvoće hrane u maloprodaji, sanitarni, odnosno veterinarski inspektori mogu za potrebe laboratorijske analize uzeti uzorke hrane.
(2) Radi službene kontrole kakvoće hrane iz članka 64. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, gospodarski inspektori Državnog inspektorata mogu za potrebe laboratorijske analize uzeti uzorke hrane.
(3) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su za potrebe uzimanja uzoraka staviti besplatno na raspolaganje potrebne količine hrane iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
XIV. OPĆE ODREDBE KOJIMA SE UREĐUJE SLUŽBENA KONTROLA HRANE
Opće odredbe
Članak 68.
(1) Kada nadležni inspektor tijekom provođenja inspekcijskog nadzora otkrije ili posumnja da je došlo do kršenja odredbi propisa o hrani, poduzet će potrebne mjere s ciljem da subjekt u poslovanju s hranom ispravi utvrđene nepravilnosti.
(2) Vlasnik, posjednik, odgovorna osoba, zaposlenik u objektu ili druga osoba zatečena u objektu u koji je ušao nadležni inspektor ne smije:
– uskratiti informaciju ili ne pružiti zatraženu pomoć, ili
– svjesno dati lažnu izjavu.
(3) Nitko ne smije ometati nadležnog inspektora u provođenju njegovih dužnosti.
(4) Nitko bez pisane dozvole nadležnog inspektora ne smije poduzimati bilo koje mjere utvrđene propisima o hrani u cilju da se isprave utvrđene nepravilnosti.
(5) Nadležni inspektor dužan je provoditi inspekcijski nadzor u skladu s ovlaštenjima, dužnostima i odgovornostima koje su mu dane na temelju ovoga Zakona, kao i posebnih propisa ukoliko nisu u suprotnosti s ovim Zakonom.
Ovlaštenja nadležnog inspektora
Članak 69.
 Nadležni inspektor može:
– u bilo koje vrijeme i kada su radne operacije u tijeku, ući u objekt za koji smatra da se u njemu proizvodi, prerađuje, pakira ili skladišti hrana, te provesti inspekcijski nadzor s ciljem da utvrdi postojanje, prirodu i opseg bilo kakvog poslovanja u vezi s hranom,
– zabraniti uporabu prostorija, uređaja, opreme, postrojenja i pribora u objektu,
– pregledati bilo koju hranu u bilo kojem objektu za koji smatra da podliježe odredbama propisa o hrani, uzeti uzorke hrane i pregledati bilo što za što smatra da je upotrebljeno ili da može biti upotrebljeno za proizvodnju hrane,
– zabraniti uvoz zdravstveno neispravne hrane i odrediti postupanje s takvom hranom,
– zaustaviti, pretražiti ili zadržati vozilo, brod ili zrakoplov za koji smatra da prevozi hranu, pregledati hranu i uzeti njezine uzorke,
– otvoriti i pregledati posudu ili paket za koji smatra da sadrži hranu, ispitati sadržaj i uzeti uzorke,
– zatražiti uvid u knjige, dokumente ili druge evidencije čuvane u bilo kojem mediju za koje vjeruje da sadrže bilo kakvu informaciju važnu za provođenje odredbi ovoga Zakona, a u vezi s bilo kojom hranom, napraviti kopije ili uzeti izvatke iz tih dokumenata,
– zaplijeniti i zadržati hranu, ako smatra da su odredbe ovoga Zakona ili uvjeti odobrenja izdanog sukladno ovom Zakonu prekršeni,
– izvršiti drugu radnju za koju ima ovlasti po posebnim propisima.
Dužnosti nadležnog inspektora
Članak 70.
 Nadležni inspektor u provođenju ovlasti utvrđenih člankom 69. ovoga Zakona, a na zahtjev osobe na koju se te radnje odnose, dužan je:
– vratiti hranu koju je zaplijenio, kada se uvjeri da udovoljava odredbama ovoga Zakona,
– ako hrana ne udovoljava odredbama ovoga Zakona i ako vlasnik ili posjednik hrane pristane na njezino uništavanje ili uklanjanje, odrediti način uklanjanja ili uništavanja,
– odrediti mjere neškodljivog uništenja hrane ili hrane za životinje koja sadrži ili se sastoji od genetski modificiranih organizama,
– ako ne dobije pristanak iz podstavka 2. ovoga članka, nakon uručivanja pisane obavijesti vlasniku ili posjedniku, organizirati uništavanje ili uklanjanje te hrane.
Odgovornosti nadležnog inspektora
Članak 71.
Niti jedna informacija koja se odnosi na poslovanje subjekata u poslovanju s hranom, a do koje je tijekom službenih kontrola došao nadležni inspektor, ili koja se odnosi na analizu rizika, ne smije biti otkrivena bez pisanog pristanka subjeka u poslovanju s hranom, osim:
– kad je to prijeko potrebno za provedbu ovoga Zakona i kada to odobri ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva,
– kad je to potrebno za vođenje postupka koji se vodi po podnesenoj prijavi nakon provedenog inspekcijskog nadzora.
Godišnji program inspekcija i izvješća
Članak 72.
(1) Za provođenje inspekcijskog nadzora izrađuju se godišnji programi provođenja službenih kontrola, koji sadržavaju:
– broj i vrstu inspekcijskih nadzora koji se planiraju provesti,
– broj i vrstu objekata koji će biti obuhvaćeni inspekcijskim nadzorom,
– kriterije koji su primijenjeni pri izradi programa,
– potrebna financijska sredstva.
(2) Za provođenje inspekcijskog nadzora izrađuju se godišnja izvješća o provedenim službenim kontrolama, koja sadržavaju:
– broj i vrstu obavljenih inspekcijskih nadzora,
– broj i vrstu objekata u kojima je proveden inspekcijski nadzor,
– podatke o prekršajima i kaznenim djelima,
– mjere poduzete u slučajevima neudovoljavanja zahtjevima utvrđenim na temelju ovoga Zakona.
(3) Programe i izvješća iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji se odnose na službenu kontrolu zdravstvene ispravnosti hrane izrađuju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zdravstva, ovisno o nadležnosti, a odobrava Upravno vijeće Hrvatske agencije za hranu.
(4) Programe i izvješća iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji se odnose na službenu kontrolu kakvoće hrane izrađuju Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Državni inspektorat, a odobrava Upravno vijeće Hrvatske agencije za hranu.
XV. OVLAŠTENI ISPITNI LABORATORIJI I REFERENTNI LABORATORIJI
Ovlašteni ispitni laboratoriji
Članak 73.
(1) Laboratorijske analize uzoraka iz članka 20., 62. i 67. ovoga Zakona, uzetih radi službene kontrole hrane, provode laboratoriji ovlašteni od ministra poljoprivrede i šumarstva i ministra zdravstva, ovisno o nadležnosti.
(2) Uzorke uzima i dostavlja ovlaštenom ispitnom laboratoriju nadležni inspektor.
(3) Troškove obavljenih analiza hrane proizvedene u Republici Hrvatskoj snosi nadležno tijelo, a ako hrana ne udovoljava zahtjevima propisanim na temelju ovoga Zakona i/ili na deklaraciji navedenim podacima, troškove snosi subjekt u poslovanju s hranom koji hranu proizvodi i/ili stavlja na tržište.
(4) Popis ispitnih laboratorija u kojem se navodi vrsta laboratorija i analize za koje je ovlašten objavljuje se u »Narodnim novinama«, jednom godišnje.
Članak 74.
(1) Ovlašteni ispitni laboratoriji iz članka 73. stavka 1. ovoga Zakona mogu biti ovlašteni za obavljanje:
– osnovne djelatnosti,
– specijalizirane djelatnosti,
– specijalizirane djelatnosti s mogućnošću izdavanja međunarodnih certifikata.
(2) Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje osnovne djelatnosti moraju ispunjavati uvjete utvrđene provedbenim propisima koje na temelju ovoga Zakona donosi ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva.
(3) Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje specijalizirane djelatnosti moraju ispunjavati uvjete utvrđene dobrom laboratorijskom praksom.
(4) Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje specijalizirane djelatnosti i izdavanje međunarodnih certifikata moraju ispunjavati uvjete utvrđene odgovarajućim normama i biti akreditirani od nezavisne institucije.
(5) Ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva može utvrđivati i posebne uvjete koje moraju zadovoljavati ispitni laboratoriji iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka.
(6) Postupak ocjenjivanja i ovlašćivanja ispitnih laboratorija iz stavka 1. ovoga članka uređuje ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva provedbenim propisima, uz mišljenje ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo.
(7) Akreditacija, ocjenjivanje i ovlašćivanje ispitnih laboratorija može se odnositi na pojedine analize ili skupine analiza te za pojedine vrste hrane.
(8) Ovlašteni ispitni laboratoriji dužni su sudjelovati u odgovarajućim programima provjere stručnosti.
Referentni laboratoriji
Članak 75.
(1) Za svaku analizu koja se provodi radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti ili kakvoće hrane ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva ovlašćuje jedan laboratorij kao referentni laboratorij za tu analizu. Jedan laboratorij može biti referentan za više analiza.
(2) Referentni laboratoriji moraju ispunjavati uvjete utvrđene odgovarajućim normama i biti akreditirani od nezavisne institucije.
(3) Referentni laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka:
– savjetuju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zdravstva, ovisno o nadležnosti pri ovlašćivanju laboratorija koji su osposobljeni za obavljanje analiza radi službene kontrole,
– koordiniraju i pružaju podršku, uključujući obučavanje i druge usluge, aktivnostima laboratorija u vezi s tehničkim standardima i metodologijama analiza koje obavljaju,
– organiziraju usporedne testove standardiziranih uzoraka i sudjeluju u njima, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, radi praćenja stručnosti ispitnih laboratorija,
– osiguravaju da laboratoriji primjenjuju unutarnji sustav osiguranja kakvoće rada (što uključuje vrednovanje metode, vođenje evidencija, skladištenje reagensa, sigurnost i rutinsko kalibriranje opreme).
(4) Troškove financiranja referentnih laboratorija za obavljanje poslova navedenih u stavku 3. ovoga članka snose Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva.
(5) Popis referentnih laboratorija u kojem se navode analize za koje su ovlašteni kao referentni laboratoriji objavljuje se u »Narodnim novinama«, jednom godišnje.
XVI. UPRAVLJANJE KRIZOM I HITNIM SLUČAJEVIMA
Hitne mjere za osiguravanje zdravstvene ispravnosti hrane
Članak 76.
(1) Kad nadležni ministri iz članka 16. ovoga Zakona utvrde da je hrana ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili okoliš, te da taj rizik ne može na zadovoljavajući način biti uklonjen, mogu ovisno o težini situacije narediti jednu ili više mjera iz stavka 3. i 4. ovoga članka.
(2) Nadležni ministar može narediti mjere iz stavka 3. i 4. ovoga članka bez suglasnosti ili mišljenja drugog ministra, ako hitnost slučaja ne dopušta drukčije.
(3) Ako je hrana domaćeg podrijetla, mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu biti:
- privremena zabrana stavljanja na tržište ili uporabe hrane,
- određivanje posebnih uvjeta za navedenu hranu,
- određivanje mjera neškodljivog uklanjanja navedene hrane,
- druge odgovarajuće privremene mjere.
(4) Ako je hrana podrijetlom iz uvoza, mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu biti:
– privremena zabrana uvoza hrane iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
– određivanje posebnih mjera za navedenu hranu iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
– određivanje mjera neškodljivog uklanjanja navedene hrane,
– druge odgovarajuće privremene mjere.
Opći plan upravljanja krizom
Članak 77.
(1) Hrvatska agencija za hranu u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvom zdravstva, mora izraditi opći plan za upravljanje krizom na području zdravstvene ispravnosti hrane.
(2) Plan iz stavka 1. ovoga članka kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske utvrđuje vrste rizika koji potječu od hrane i mogu neposredno ili posredno biti opasnost za ljudsko zdravlje, a koji vjerojatno neće biti uklonjeni ili smanjeni na prihvatljivu razinu primjenom postojećih odredbi ovoga Zakona, ili kojima se neće moći upravljati na odgovarajući način primjenom odredbi iz XII. poglavlja ovoga Zakona.
(3) Planom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se i praktični postupci prijeko potrebni za upravljanje krizom, uključujući organizaciju krizne jedinice u nadležnim tijelima, njezino popunjavanje osobljem uz primjenu načela transparentnosti i utvrđivanje strategije komuniciranja između Hrvatske agencije za hranu, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Ministarstva zdravstva, drugih nadležnih tijela državne uprave i ustanova, potrošača te subjekata u poslovanju s hranom.
XVII. HRANA ZA ŽIVOTINJE
Zahtjevi koji se odnose na zdravstvenu ispravnost 
hrane za životinje
Članak 78.
(1) Na tržište nije dopušteno stavljati zdravstveno neispravnu hranu za životinje.
(2) Hrana za životinje drži se zdravstveno neispravnom za uporabu ako štetno djeluje na zdravlje životinja koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane, te hranu dobivenu od tih životinja čini zdravstveno neispravnom za ljudsku konzumaciju.
(3) Kada je hrana za životinje, koja ne zadovoljava zahtjeve zdravstvene ispravnosti dio jedne proizvodne serije ili pošiljke istovrsne hrane za životinje, pretpostavlja se da je sva hrana za životinje u toj proizvodnoj seriji ili pošiljci također neispravna, osim ako se nakon obavljene laboratorijske analize i superanalize utvrdi suprotno.
Članak 79.
(1) Kada postoje razlozi za sumnju da je hrana za životinje zdravstveno neispravna Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva poduzet će mjere ograničenja stavljanja hrane za životinje na tržište, odnosno njezino povlačenje s tržišta.
(2) Ministar poljoprivrede i šumarstva donosi provedbene propise kojim će utvrditi:
– zahtjeve koji se odnose na zdravstvenu ispravnost hrane za životinje,
– higijenske uvjete i postupanja u poslovanju s hranom za životinje,
– uvođenje sustava samokontrole te njihovu primjenu od subjekata u poslovanju s hranom za životinje radi osiguranja zdravstvene ispravnosti hrane za životinje koju stavljaju na tržište,
– propisati uvjete glede stručnih djelatnika, prostorija i opreme koje moraju ispunjavati laboratoriji za obavljanje analiza i superanaliza hrane za životinje,
– propisati zabranu ili ograničenje uporabe određenih sirovina u proizvodnji hrane za životinje koje potječu iz specifičnih izvora, bilo po vrsti životinje, mjestu podrijetla, svojoj prirodi, naknadnoj obradi ili drugim karakteristikama,
– propisati i druge uvjete u vezi s hranom za životinje, za koje se utvrdi da su prijeko potrebni da bi se osiguralo da hrana za životinje udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti.
Uvoz i izvoz hrane za životinje
Članak 80.
(1) Na uvoz i izvoz hrane za životinje u Republiku Hrvatsku primjenjuju se odredbe članka 17. i 18. ovoga Zakona.
(2) Uvoznik hrane za životinje mora graničnom veterinarskom inspektoru Ministarstva poljoprivrede i šumarstva podnijeti zahtjev za pregled pošiljke hrane koju uvozi radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti.
(3) Carinarnica, odnosno carinska ispostava ne može obaviti carinski postupak carinjenja pošiljke hrane za životinje dok granični veterinarski inspektor ne utvrdi zdravstvenu ispravnost pošiljke i rješenjem odobri njezin uvoz.
(4) Carinska služba dužna je, u okviru svojih prava i dužnosti, omogućiti graničnom veterinarskom inspektoru uvid u dokumentaciju i nesmetano obavljanje kontrole zdravstvene ispravnosti hrane za životinje.
(5) Do okončanja postupka utvrđivanja zdravstvene ispravnosti hrane za životinje, a prije početka carinskog postupka, pošiljke se mogu uskladištiti u carinskim skladištima.
(6) Granični veterinarski inspektor, radi provjere zdravstvene ispravnosti hrane za životinje koja se uvozi, ima pravo uzimati uzorke i dati ih na ispitivanje u ovlaštene laboratorije.
(7) Troškove naknade za pregled pošiljke, izdavanje rješenja iz stavka 3. ovoga članka te troškove laboratorijskog ispitivanja snosi uvoznik.
Upis u upisnik objekata
Članak 81.
Na upis u upisnik (registraciju i/ili odobravanje) objekata u kojima se proizvodi i skladišti hrana za životinje primjenjuju se odredbe propisa o veterinarstvu.
Obveze i odgovornosti subjekata u poslovanju 
s hranom za životinje
Članak 82.
Obveze i odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom za životinje u vezi s:
– higijenom i zdravstvenom ispravnošću hrane za životinje,
– postupanjem ako hrana za životinje ne udovoljava propisanim zahtjevima,
– uvođenjem sustava samokontrole u objektima koji se rabe u poslovanju s hranom za životinje,
– uvođenjem sustava koji će omogućiti sljedljivost hrane za životinje,
sukladne su obvezama i odgovornostima subjekata u poslovanju s hranom propisanim u poglavlju VI. ovoga Zakona.
Stavljanje na tržište hrane za životinje koja se sastoji 
ili sadrži GMO
Članak 83.
(1) Za prvo stavljanje na tržište hrane za životinje i sastojaka hrane za životinje koji sadrže ili se sastoje od GMO podnositelj zahtjeva mora pribaviti dopuštenje sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa.
(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, na temelju prethodno pribavljenoga znanstvenog mišljenja Hrvatske agencije za hranu.
(3) Uvjete i postupak za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja.
(4) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva vodi upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište hrane za životinje i sastojaka hrane za životinje koji sadrže ili se sastoje od GMO.
(5) Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 4. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.
(6) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Ministarstva zdravstva ili Hrvatske agencije za hranu, može zabraniti privremeno ili trajno uvoz hrane za životinje koja sadrži genetski modificirane organizme u slučaju nedostatka znanstvenih informacija i znanja o mogućim razmjerima negativnih posljedica na život i zdravlje ljudi.
Neškodljivo uklanjanje hrane za životinje koja sadrži GMO
Članak 84.
Hrana za životinje i sastojci hrane za životinje koji sadrže ili se sastoje od GMO, a za koje se utvrdi da ne udovoljavaju zahtjevima zdravstvene ispravnosti propisanim ovim Zakonom, moraju se neškodljivo ukloniti sukladno posebnim propisima.
Deklariranje ili označavanje hrane za životinje
Članak 85.
Deklariranje hrane za životinje mora udovoljavati općim zahtjevima iz članka 52. ovoga Zakona i propisu koji donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.
Deklariranje ili označavanje hrane za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO
Članak 86.
(1) Hrana za životinje i sastojci hrane za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO stavljena na tržište Republike Hrvatske, pored općih zahtjeva za deklariranje ili označavanje iz članka 52. ovoga Zakona, mora na deklaraciji, ambalaži i popratnoj dokumentaciji imati vidnu oznaku da sadrži ili se sastoji od GMO te koji GMO ili njegove sastojke sadrži.
(2) Oznaka mora jasno navoditi »genetski modificirani organizam« ili sadržavati rečenicu »Ovaj proizvod sadrži genetski modificirani organizam.«.
(3) Detaljnije zahtjeve koji se odnose na deklariranje hrane za životinje i sastojaka hrane za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO propisat će provedbenim propisom ministar poljoprivrede i šumarstva.
Službena kontrola hrane za životinje
Članak 87.
(1) Službena kontrola zdravstvene ispravnosti i higijene hrane za životinje uključuje aktivnosti iz članka 58. ovoga Zakona.
(2) Inspekcijski nadzor zdravstvene ispravnosti i higijene hrane za životinje kao i dodataka hrani za životinje obavlja veterinarska i granična veterinarska inspekcija.
(3) Inspekcijski nadzor iz stavka 2. ovoga članka provodi se sukladno odredbama ovoga Zakona te posebnih propisa ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
(4) Inspekcijski nadzor iz stavka 2. ovoga članka mora obuhvatiti sve faze proizvodnje, prerade i distribucije.
(5) Na inspekcijski nadzor kao i na sadržaj inspekcijskog nadzora hrane za životinje primjenjuju se odredbe članka 60. i 61. ovoga Zakona.
(6) Na službenu kontrolu hrane za životinje primjenjuju se opće odredbe sadržane u poglavlju XIV. ovoga Zakona.
Uzimanje uzoraka za laboratorijsku analizu 
hrane za životinje
Članak 88.
(1) Radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti hrane za životinje mogu se za potrebe laboratorijskih analiza uzeti uzorci sirovina, sastojaka, tehnoloških pomagala i drugih tvari koje se rabe za pripremu i proizvodnju hrane za životinje, gotove hrane za životinje, predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom za životinje, kao i sredstava za čišćenje i održavanje koja se rabe u poslovanju s hranom za životinje.
(2) Subjekti u poslovanju s hranom za životinje dužni su za potrebe uzimanja uzoraka staviti besplatno na raspolaganje potrebne količine hrane za životinje, predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka.
Ovlašteni ispitni laboratoriji i referentni laboratoriji
Članak 89.
(1) Laboratorijske analize uzoraka iz članka 88. ovoga Zakona uzetih radi službene kontrole hrane za životinje provode ispitni laboratoriji koje ovlašćuje ministar poljoprivrede i šumarstva.
(2) Uzorke uzima i dostavlja ovlaštenom ispitnom laboratoriju nadležni inspektor.
(3) Troškove obavljenih analiza hrane za životinje proizvedene u Republici Hrvatskoj snosi nadležno tijelo, ako hrana za životinje ne udovoljava zahtjevima propisanim na temelju ovoga Zakona i/ili na deklaraciji navedenim podacima, troškove snosi subjekt u poslovanju s hranom za životinje koji je proizvodi i/ili stavlja na tržište.
(4) Popis ispitnih laboratorija u kojem se navodi vrsta laboratorija i analize za koje je ovlašten, objavljuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u »Narodnim novinama«, jednom godišnje.
(5) Na ovlaštene ispitne laboratorije iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 74. ovoga Zakona.
(6) Za svaku analizu koja se provodi radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti hrane za životinje ministar poljoprivrede i šumarstva određuje jedan laboratorij kao referentni laboratorij za tu analizu.
(7) Referentni laboratoriji moraju ispunjavati uvjete utvrđene odgovarajućim normama i biti akreditirani od nezavisne institucije.
(8) Referentni laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka:
– savjetuju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva pri ovlašćivanju laboratorija koji su osposobljeni za obavljanje analiza radi službene kontrole,
– koordiniraju i pružaju podršku, uključujući obučavanje i druge usluge, aktivnostima laboratorija u vezi s tehničkim standardima i metodologijama analiza koje obavljaju,
– organiziraju usporedne testove standardiziranih uzoraka i sudjeluju u njima, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, radi praćenja stručnosti ispitnih laboratorija,
– osiguravaju da laboratoriji primjenjuju unutarnji sustav osiguranja kakvoće rada (što uključuje vrednovanje metode, vođenje evidencija, skladištenje reagensa, sigurnost i rutinsko kalibriranje opreme).
(9) Troškove financiranja referentnih laboratorija za obavljanje poslova navedenih u stavku 8. ovoga članka snosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.
(10) Popis referentnih laboratorija u kojem se navode analize za koje su ovlašteni kao referentni laboratoriji, objavljuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u »Narodnim novinama«, jednom godišnje.
Upravljanje krizom i hitnim slučajevima
Članak 90.
Na hitne mjere za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane za životinje i izradu općeg plana za upravljanja krizom na području zdravstvene ispravnosti hrane za životinje primjenuju se odredbe članka 76. i 77. ovoga Zakona.
XVIII. HRVATSKA AGENCIJA ZA HRANU
Opće odredbe
Članak 91.
(1) Ovim se Zakonom osniva Hrvatska agencija za hranu (u daljnjem tekstu: Agencija). Agencija obavlja znanstvene i stručne poslove, u smislu ovoga Zakona, vezano uz zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane i hrane za životinje.
(2) Agencija ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim ovim Zakonom i statutom Agencije.
(3) Sjedište je Agencije u Zagrebu.
(4) Agencija se upisuje u sudski registar.
(5) Upravno vijeće Agencije donosi statut uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.
(6) Agencija za svoj rad odgovara Vladi Republike Hrvatske koja ostvaruje prava i obveze Republike Hrvatske kao njezin osnivač.
(7) Agencija može, uz prethodnu suglasnost Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i Ministarstva zdravstva, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i Hrvatskom veterinarskom institutu, te drugim pravnim osobama s javnim ovlastima u skladu s posebnim propisima, povjeriti obavljanje pojedinih stručnih poslova iz svojeg djelokruga.
(8) Sredstva za rad Agencije osiguravaju se u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
(9) Agencija ima i vlastite prihode od drugih aktivnosti koje organizira i provodi unutar djelatnosti.
(10) Agencija je neprofitna pravna osoba.
(11) Sredstva za osnivanje i početak rada Agencije osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2003. godinu u iznosu od 9.000.000,00 kuna.
(12) Za pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o ustanovama.
Djelatnost Agencije
Članak 92.
(1) Djelatnost Agencije jest analiza rizika glede zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje:
1. u okviru poslova procjene rizika Agencija:
– traži, prikuplja i analizira znanstvene i tehničke podatke radi karakterizacije i pračenja rizika koji imaju izravan ili neizravan utjecaj na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje te u tu svrhu uspostavlja sustav tijela državne uprave, ustanova i drugih pravnih osoba koje djeluju na području zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje,
– u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Hrvatskim veterinarskim institutom te drugim ovlaštenim pravnim osobama provodi monitoring zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje,
– poduzima aktivnosti radi identifikacije i karakterizacije rizika koji se pojavljuju u odnosu na zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje,
– izrađuje znanstvene studije potrebne za unaprjeđivanje procjene rizika za područja zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje,
– uspostavlja jedinstvene metodologije procjene rizika u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane i hrane za životinje,
2. u okviru obavještavanja o riziku Agencija:
– obavještava o rizicima te daje stručna i znanstvena mišljenja Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvu zdravstva, subjektima u poslovanju hranom i hranom za životinje, potrošačima i drugim pravnim osobama u vezi s opasnostima te zdravstvenom ispravnosti hrane i hrane za životinje,
– uspostavlja sustav brzog uzbunjivanja, te u tu svrhu prima i prosljeđuje sve informacije u svezi s opasnostima u hrani i uspostavlja središnji informacijski sustav za razmjenu podataka,
3. u okviru upravljanja rizikom Agencija zajedno s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvom zdravstva koordinira aktivnosti koje se odnose na službenu kontrolu zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje te razvoj i izradu propisa u području hrane i hrane za životinje.
(2) Agencija osim poslova iz stavka 1. ovoga članka:
– izrađuje vodiče dobre proizvođačke prakse, vodiče za primjenu HACCP sustava i vodiče dobre laboratorijske prakse,
– daje znanstvena mišljenja u svezi s prehranom ljudi, hranom za životinje i drugim pitanjima koja se odnose na zdravlje i dobrobit životinja te na zdravlje bilja,
– surađuje s međunarodnim institucijama i organizacijama koje se bave pitanjima hrane i prehrane.
 (3) Agencija obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom, Statutom i drugim propisima.
Tijela Agencije
Članak 93.
Tijela Agencije jesu:
– Upravno vijeće,
– ravnatelj,
– Savjetodavno vijeće,
– Znanstveno vijeće i znanstveni odbori.
Sastav i mandat Upravnog vijeća
Članak 94.
(1) Upravno vijeće Agencije ima sedam članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog ministra poljoprivrede i šumarstva i ministra zdravstva.
(2) Upravno vijeće Agencije čine pomoćnik ministra poljoprivrede i šumarstva za poslove veterinarstva, pomoćnik ministra poljoprivrede i šumarstva za poslove poljoprivredno-prehrambene politike, pomoćnik ministra zdravstva za sanitarni nadzor i predstavnik Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a preostala tri člana Upravnog vijeća imenuje Vlada Republike Hrvatske na temelju javnog natječaja.
(3) Mandat članova Upravnog vijeća je četiri godine.
(4) Predsjednika Upravnog vijeća biraju članovi vijeća iz svojih redova na vrijeme od tri godine.
Zadaće i način rada Upravnog vijeća
Članak 95.
(1) Upravno vijeće Agencije:
– odobrava, odnosno usvaja interne propise Agencije i njezinih sastavnih dijelova,
– donosi mišljenje o propisima za područje hrane i hrane za životinje izrađenim od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i Ministarstva zdravstva,
– usvaja financijske propise Agencije koji utvrđuju postupak povlačenja sredstava i izvršavanja financijskog proračuna Agencije iz Državnog proračuna, u skladu sa Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske,
– osigurava da Agencija obavlja svoje funkcije i izvršava zadake koji su joj dodijeljeni sukladno ovom Zakonu,
– osigurava da radni programi Agencije budu u skladu s propisima i politikom prioriteta Vlade na području zdravstvene ispravnosti i higijene hrane,
– u što kraćem roku, čini dostupnim javnosti dnevne radove, zapisnike i druge dokumente sa sastanaka Upravnog vijeća, uključujući i interne propise Agencije, proceduralne propise Upravnog vijeća i financijske propise Agencije,
– usvaja Program aktivnosti najduže za razdoblje od četiri godine,
– usvaja prije 31. siječnja svake godine Program rada Agencije za razdoblje do 31. siječnja iduće godine,
– prije 30. ožujka svake godine usvaja Opće izvješće o radu Agencije u prethodnoj godini.
(2) Upravno vijeće Agencije donosi odluke većinom glasova svojih članova.
(3) Upravno vijeće Agencije sastaje se na poziv predsjednika ili ravnatelja ili na zajednički zahtjev tri svoja člana.
Ravnatelj
Članak 96.
(1) Ravnatelja i zamjenika ravnatelja Agencije imenuje Upravno vijeće Agencije između kandidata koje predloži ministar poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost ministra zdravstva, nakon javnog natječaja.
(2) Mandat ravnatelja i zamjenika ravnatelja je pet godina.
(3) Ravnatelj rukovodi radom Agencije, predstavlja i zastupa Agenciju, odgovoran je za rad i zakonitost rada Agencije, podnosi prijedloge akata Agencije Upravnom vijeću radi njihova donošenja, izvršava odluke Upravnog vijeća te obavlja druge poslove koji su mu zakonom, Statutom ili drugim aktom stavljeni u nadležnost.
Savjetodavno vijeće
Članak 97.
(1) Savjetodavno vijeće ima trinaest članova i to: dva predstavnika ministarstva nadležnog za poljoprivredu i prehrambenu industriju te za veterinarstvo, dva predstavnika ministarstva nadležnog za zdravstvo, jednog predstavnika ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša te osam članova iz reda ustanova, udruga potrošača, komora i udruženja koje imaju interes na području higijene i zdravstvene ispravnosti hrane, odnosno hrane za životinje.
(2) Članove Savjetodavnog vijeća iz ministarstava imenuje Upravno vijeće na temelju prijedloga nadležnih ministara, a ostale članove na temelju javnog natječaja.
(3) Članovi Savjetodavnog vijeća ne mogu biti članovi Upravnog vijeća, Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora.
(4) Savjetodavno vijeće savjetuje ravnatelja u izvršavanju poslova Agencije.
(5) Zadaće i način rada Savjetodavnog vijeća kojemu predsjedava ravnatelj Agencije utvrđuju se Statutom i drugim općim aktima Agencije.
Znanstveno vijeće i znanstveni odbori
Članak 98.
(1) Agencija ima Znanstveno vijeće i znanstvene odbore, kao stručna tijela za utvrđivanje znanstvenih mišljenja u okviru djelokruga Agencije.
(2) Djelokrug i broj članova Znanstvenog vijeća, te djelokrug, broj znanstvenih odbora s brojem članova, te postupak i način rada utvrđuje se Statutom i drugim općim aktima Agencije, u skladu s međunarodnim propisima i pravilima.
Znanstvena mišljenja
Članak 99.
(1) Znanstveno vijeće daje znanstvena mišljenja:
– na zahtjev Upravnog vijeća, u vezi s bilo kojim predmetom unutar njegove nadležnosti, te u svim slučajevima za koje nacionalno zakonodavstvo predviđa da se konzultira Znanstveno vijeće,
– na vlastitu inicijativu, o predmetima u okviru svoje nadležnosti.
(2) Zahtjevi navedeni u stavku 1. podstavku 1. ovoga članka moraju biti popraćeni svim potrebnim informacijama koje objašnjavaju o kojem znanstvenom pitanju se radi.
(3) Znanstveno vijeće daje znanstveno mišljenje u roku koji je naveden u zahtjevu za dobivanje mišljenja, osim ako objektivne okolnosti to onemogućavaju.
(4) Ako je više različitih zahtjeva predano u vezi s istim pitanjem, ili ako zahtjev nije u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, ako je nejasan, ili ako je Znanstveno vijeće već dalo mišljenje o nekom određenom pitanju te je zaključilo da nema novih informacija koje bi trebalo razmatrati, ono može ili odbiti zahtjev ili predložiti da ga se izmijeni i dopuni u dogovoru s ravnateljem. Odbijanje mora biti obrazloženo Upravnom vijeću.
Naknade i troškovi
Članak 100.
Članovima Upravnog vijeća, Savjetodavnog vijeća, Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora Agencije pripada naknada za rad i naknada troškova u vezi s radom, a visinu naknada utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.
XIX. KAZNENE ODREDBE
Članak 101.
(1) Novčanom kaznom od 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– stavlja na tržište novu hranu protivno članku 31. stavku 1. ovoga Zakona,
– deklarira ili označava novu hranu protivno članku 57. ovoga Zakona,
– stavlja na tržište hranu za životinje protivno članku 83. stavku 1. ovoga Zakona,
– deklarira ili označava hranu za životinje protivno članku 86. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 102.
(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– stavlja na tržište hranu protivno članku 11. stavku 2. ovoga Zakona,
– uvozi hranu protivno članku 17. stavku 1. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost u neregistriranom objektu protivno članku 22. stavku 2. ovoga Zakona,
– obavlja radnje protivno članku 27. ovoga Zakona,
– obavlja radnje protivno članku 29. stavku 1., 2. i 5. ovoga Zakona,
– stavlja na tržište hranu za životinje protivno članku 78. stavku 1. ovoga Zakona,
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 103.
(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– obavlja radnje protivno članku 15. stavku 2. ovoga Zakona,
– obavlja djelatnost u neregistriranom objektu protivno članku 22. stavku 1. ovoga Zakona,
– obavlja radnje protivno članku 25. stavku 1. ovoga Zakona,
– obavlja radnje protivno članku 28. ovoga Zakona,
– rabi oznaku »tradicionalni ugled« protivno članku 36. ovoga Zakona,
– rabi oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti protivno članku 47. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
– obavlja radnje protivno članku 48. stavku 1. ovoga Zakona,
– deklarira hranu protivno članku 52. ovoga Zakona,
– ako obavlja radnje protivno članku 53. stavku 1. ovoga Zakona,
– deklarira ili označava hranu protivno članku 54. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 104.
Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja postupi protivno članku 68. stavku 2., 3. i 4. ovoga Zakona.
XX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 105.
(1) Ministar poljoprivrede i šumarstva u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će propise iz:
– članka 55. stavka 1. i 3.,
– članka 79. stavka 2.,
– članka 83. stavka 3. i 5.,
– članka 85.,
– članka 86. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Ministar zdravstva u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će propise iz:
– članka 15. stavka 3.,
– članka 31. stavka 4.,
– članka 32. stavka 2.,
– članka 55. stavka 2.,
– članka 56. stavka 6.,
– članka 57. stavka 7. ovoga Zakona.
Članak 106.
(1) Ministar poljoprivrede i šumarstva u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će propise iz:
– članka 26. stavka 1.,
– članka 35. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Ministar zdravstva u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će propise iz članka 26. stavka 5. ovoga Zakona.
(3) Ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će propise iz:
– članka 16.,
– članka 21. stavka 3.,
– članka 22. stavka 6. i 12.,
– članka 26. stavka 2. i 4.,
– članka 29. stavka 6. ovoga Zakona.
Članak 107.
Ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će propise iz:
– članka 36. stavka 4.,
– članka 37. stavka 2.,
– članka 39. stavka 5.,
– članka 40. stavka 3.,
– članka 45. stavka 2.,
– članka 46. stavka 2.,
– članka 47. stavka 5.,
– članka 64. stavka 7.,
– članka 74. stavka 2., 5. i 6. ovoga Zakona.
Članak 108.
Provedbeni propisi iz članka 105., 106. i 107. ovoga Zakona, osim propisa iz članka 106. stavka 3. podstavka 3., te članka 107. podstavka 1. do 8. ovoga Zakona, donose se uz prethodno mišljenje Agencije.
Članak 109.
(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat će članove Upravnog vijeća Agencije te privremenog ravnatelja Agencije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Obvezuje se Upravno vijeće Agencije da donese statut u roku od četiri mjeseca i druge opće akte u roku od šest mjeseci od dana imenovanja.
(3) Obvezuje se privremeni ravnatelj Agencije da obavi pripreme za početak rada Agencije te da podnese prijavu za upis u sudski registar u roku od tri mjeseca od dana imenovanja.
Članak 110.
Dopuštenja za stavljanje na tržište nove hrane iz članka 31. ovoga Zakona i hrane za životinje koja sadrži ili se sastoji od GMO iz članka 83. ovoga Zakona, neće se izdavati do donošenja provedbenih propisa utvrđenih člankom 31. stavkom 4. i člankom 83. stavkom 3. i 5. ovoga Zakona.
Članak 111.
Do donošenja provedbenih propisa iz članka 105., 106. i 107. ovoga Zakona primjenjuju se propisi doneseni na temelju Zakona o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe (»Narodne novine« br. 1/97.), Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine« br. 70/97. i 105/01.), Zakona o normizaciji (»Narodne novine« br. 55/96.), Zakona o stočarstvu (»Narodne novine« br. 70/97.) i Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga (»Narodne novine« br. 78/99.).
Članak 112.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona odredbe Zakona o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe (»Narodne novine« br. 1/97.) prestaju se primjenjivati u dijelu koji se odnosi na namirnice i predmete koji dolaze u neposredan dodir s hranom.
Članak 113.
 Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredaba članka 29., članka 74. stavka 4. i članka 75. ovoga Zakona koji se primjenjuju od dana proteka roka od 3 godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Klasa: 310-26/03-01/02
Zagreb, 14. srpnja 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora 
Zlatko Tomčić, v. r.
 
 
Dodatak 1.
 
PODJELA NADLEŽNOSTI NADZORA SANITARNE I VETERINARSKE INSPEKCIJE
 
 
V – VETERINARSKA INSPEKCIJA -  veterinarski inspektor u proizvodnji i maloprodaji
                                                               -  granični veterinarski inspektor pri uvozu
 
 S – SANITARNA INSPEKCIJA - sanitarni inspektor u proizvodnji i maloprodaji
                                                       - granični sanitarni inspektor pri uvozu
 
Tarifna
Oznaka
 NAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
0201Goveđe meso, svježe ili rashlađeno:VVV
0202Goveđe meso, smrznuto:VVV
0203Svinjsko meso, svježe, rashlađeno ili smrznuto:VVV
0204Ovčje ili kozje meso, svježe, rashlađeno ili smrznuto:VVV
020500Konjsko i magareće meso, meso mula i mazgi, svježe, rashlađeno ili smrznuto:VVV
0206Jestivi klaonični proizvodi od životinja vrsta goveda, svinja, ovaca, koza, konja, magaraca, mula i mazgi, svježi, rashlađeni ili smrznuti:VVV
0207Meso peradi i jestivi unutrašnji organi (iznutrice) od peradi iz tarifnog broja 0105, svježi, rashlađeni ili smrznuti:VVV
0208Ostalo meso i jestivi klaonični proizvodi, svježi, rashlađeni ili smrznuti:VVV
020900Svinjska masnoća, očišćena od mesa i masnoća peradi, netopljena niti drukčije ekstrahirana, svježa, rashlađena, smrznuta, soljena, u salamuri, sušena ili dimljena:VSV
0210Meso i jestivi mesni klaonični proizvodi, soljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeni, jestivo brašno i krupica od mesa ili od klaoničnih proizvoda:VSV
0301Žive ribe:VVV
0302Ribe, svježe ili rashlađene, osim ribljih fileta i ostalog ribljeg mesa iz tarifnog broja 0304VVV
0303
 
 
 
 
 Ribe smrznute, osim ribljih fileta i ostalog ribljeg mesa iz tarifnog broja 0304:VVV
Tarifna
oznakaNAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
0304Riblji fileti i ostalo riblje meso (nemljeveno ili mljeveno), svježe, rashlađeno ili smrznuto:
 VVV
0305*Ribe, sušene, soljene ili u salamuri, dimljene ribe, čak i kuhane prije ili u tijeku procesa dimljenja, riblje brašno, krupica i pelete od ribe, uporabljivi za ljudsku prehranu:VSV
0306*Raci (rakovi) s ljuskom ili bez ljuske, živi, svježi, rashlađeni, smrznuti, sušeni, soljeni ili u salamuri, raci (rakovi) u ljusci kuhani u pari ili vodi, čak i rashlađeni, smrznuti, sušeni, soljeni ili u salamuri, brašno, krupica i pelete od rakova, uporabljivi za ljudsku konzumaciju:
 VSV
0307*Mekušci s ljušturom ili bez ljušture, živi, svježi, rashlađeni, smrznuti, sušeni, soljeni ili u salamuri, vodeni beskralježnjaci, osim rakova i mekušaca, živi, svježi, rashlađeni, smrznuti, sušeni, soljeni ili u salamuri, brašno, krupica i pelete od vodenih beskralježnjaka:
 VSV
0401Mlijeko i vrhnje, nekoncentrirani i bez dodanog šećera ili drugih sladila:VSV
0402Mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili s dodanim šećerom ili drugim sladilima:VSV
0403*Mlaćenica, kiselo mlijeko i vrhnje, jogurt, kefir i ostalo fermentirano ili zakiseljeno mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili nekoncentrirani, s dodanim ili bez dodanog šećera ili drugih sladila, aromatizirani ili s dodanim voćem, orašastim plodovima ili kakaom:
 VSV
0404
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 Surutka, koncentrirana ili nekoncentrirana, s dodanim šećerom ili drugim sladilima, proizvodi što se sastoje od prirodnih sastojaka mlijeka, s dodanim ili bez dodanog šećera ili drugih sladila, što nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:VSV
Tarifna
oznakaNAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
0405*Maslac i ostale masti i ulja, dobiveni od mlijeka, mliječni namazi:VSV
0406Sir i skuta:VSV
040700Jaja peradi i ptičja jaja, u ljusci, svježa, konzervirana ili kuhana:
 VVV
0408*Jaja peradi i ptičja jaja, bez ljuske i žumanjci jaja, svježi, sušeni, kuhani u vodi ili pari, oblikovani, smrznuti ili na drugi način konzervirani, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih:
 VSS
04090000Prirodni medVSV
04100000*Jestivi proizvodi životinjskog podrijetla što nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestuVSV
05040000Životinjska crijeva, mjehuri i želuci (osim ribljih), cijeli ili u komadima, svježi, rashlađeni, smrznuti, soljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeniVSV
0701Krumpir, svjež ili rashlađen:
 SSS
07020000Rajčica, svježa ili rashlađena
 SSS
0703Crveni luk, ljutika, češnjak, poriluk i ostalo povrće vrste luka, svježi ili rashlađeni:SSS
0704Kupus, cvjetača, koraba, kelj i slično kupusno jestivo povrće, svježe ili rashlađeno:SSS
0705Salata (Lactuca sativa) i cikorija (Cichorium spp.), svježe ili rashlađene:SSS
0706Mrkva, bijela repa, cikla, turovac, celer korjenaš, rotkvica i slično jestivo korijenasto povrće, svježe ili rashlađeno:
 SSS
070700Krastavci i kornišoni, svježi ili rashlađeni:SSS
0708Mahunasto povrće, u mahunama ili zrnu, svježe ili rashlađeno:SSS
0709Ostalo povrće, svježe ili rashlađeno:SSS
 
0710
 
  
Povrće (nekuhano ili kuhano u pari ili vodi), smrznuto:SSS
Tarifna
oznakaNAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
0711Povrće privremeno konzervirano (npr. sumpornim dioksidom, u slanoj vodi, u sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali u stanju neprikladnom za neposrednu prehranu:SSS
0712Osušeno povrće, cijelo, rezano, u kriškama, lomljeno ili u prahu, ali dalje nepripremljeno:SSS
0713Osušeno mahunasto povrće, u zrnu, oljušteno ili neoljušteno ili lomljeno:SSS
0714Manioka, arorut, salep, topinambur (čičoka), slatki krumpir i slično korijenje i gomolji s visokim sadržajem škroba ili inulina, svježi, rashlađeni, smrznuti ili osušeni, cijeli ili rezani ili u obliku peleta, srž od sago-drveta:SSS
0801Kokosov orah, brazilski orah, kašev orah, svježi ili osušeni, oljušteni ili neoljušteni:SSS
0802Ostali orašasti plodovi, svježi ili suhi, oljušteni ili neoljušteni:SSS
080300Banane, uključujući rajske smokve, svježe ili suhe:SSS
0804Datulje, smokve, ananas, avokado, guava, mango i mangusta, svježi ili suhi:SSS
0805Agrumi, svježi ili suhi:SSS
0807Dinje (uključujući lubenice) i papaje, svježe:SSS
0808Jabuke, kruške i dunje, svježe:SSS
0809Marelice, trešnje i višnje, breskve (uključujući nektarine), šljive i divlje šljive, svježe:SSS
0810Ostalo svježe voće:SSS
0811
 
 
 
 Voće i orašasti plodovi, nekuhani ili kuhani u vodi ili pari, smrznuti, s dodanim ili bez dodanog šećera ili drugih sladila:SSS
0812
 
 
 
 
 
 
 Voće i orašasti plodovi, privremeno konzervirani (npr. sumpornim dioksidom, u slanoj vodi, u sumpornoj vodi ili dr. otopin. za konzerv.), ali u takvu stanju neprikladni za neposrednu prehranu:SSS
Tarifna
oznakaNAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
0813Voće, suho, osim onog iz tarifnih brojeva 0801 do 0806, mješavine orašastih plodova ili suhog voća iz ovog poglavlja:SSS
08140000Kore agruma ili dinja (uključujući lubenice), svježe, smrznute, suhe ili privremeno konzervirane u slanoj vodi, sumpornoj vodi ili u drugim otopinama za konzerviranjeSSS
0901Kava, pržena ili nepržena, s kofeinom ili bez kofeina, kavine ljuske i opne, nadomjesci kave što sadrže kavu u bilo kojem omjeru:SSS
0902Čaj, aromatiziran ili nearomatiziran:SSS
09030000Mate-čajSSS
0904Papar roda Piper, suha, drobljena ili mljevena paprika roda Capsicum ili roda Pimenta:SSS
09050000VanilijaSSS
0906Cimet i cvijet cimetova drveta:SSS
09070000Klinčići (cijeli plodovi, pupoljci i peteljke)SSS
0908Muškatni oraščić, macis i kardamomi:SSS
0909Sjeme anisa, badijana, komorača, korijandra, kumina ili kima, bobice kleke:SSS
0910Ingver (đumbir), šafran, kurkuma, majčina dušica, listovi lovora, kari (carry) i ostali začini:
 SSS
1006Riža:SSS
110100Brašno od pšenice ili suražice:SSS
1102Brašno od žitarica, osim od pšenice ili suražice:SSS
1103Prekrupa, krupica i pelete od žitarica:SSS
1104Žitarice u zrnu na drugi način obrađene (npr. oljuštene, valjane, u pahuljicama, perlirane, rezane ili gnječene), osim riže iz tarifnog broja 1006, klice od žitarica, cijele, valjane, u ljuskicama ili mljevene:
 SSS
1105Brašno, krupica, prah, pahuljice, granule i pelete od krumpira:SSS
Tarifna
oznakaNAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
1106Brašno, krupica i prah od osušenoga mahunastoga povrća iz tarifnog broja 0713, od sagoa, korijenja ili gomolja iz tarifnog broja 0714 ili od proizvoda iz poglavlja 8:
 SSS
1107Slad, pržen ili nepržen:SSS
1108Škrob, inulin:SSS
11090000Pšenični gluten, osušen ili neosušenSSS
120100Soja u zrnu, uključujući i lomljenu:SSS
1202Kikiriki, nepržen niti drukčije pripremljen, u ljusci, oljušten ili lomljen:SSS
12030000KopraSSS
120400Laneno sjeme, cijelo ili lomljeno:SSS
1205Sjeme uljane repice, uključujući i lomljeno:SSS
120600Suncokretovo sjeme, uključujući i lomljeno:SSS
1207Ostalo uljano sjeme i plodovi, uključujući i lomljeno:SSS
1208Brašno i krupica od uljanog sjemenja i plodova, osim od gorušice:SSS
1210Hmelj, svjež ili osušen, uključujući i mljeven, u obliku praha ili peleta, lupulin:
 SSS
1212Rogači, morske i ostale alge, šećerna repa i šećerna trska, svježi, rashlađeni, smrznutii ili suhi, uključujući i mljevene, koštice i jezgre iz koštica voća i ostali biljni proizvodi (uključujući neprženo korijenje cikorije vrste Cichorium intybus sativum):
 SSS
12130000*Slama i pljeva od žitarica, neprerađene, uključujući i sječene, mljevene, prešane ili u obliku peleta:SSV
1214*
 
 
 
 
 
 
 Švedska repa, krmna cikla, krmno korijenje, sijeno, lucerna (alfalfa), djetelina, esparzeta, krmni kelj, lupine, grahorice i slični proizvodi za stočnu hranu, uključujući i u obliku peleta:
 SVV
Tarifna
oznakaNAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
150100Svinjska mast (uključujući salo) i mast peradi, osim iz tarifnog brojeva 0209 ili 1503:
 VSV
150200Masti od goveda, ovaca ili koza, osim iz tarifnog broja 1503:
 VSV
150300Stearin od svinjske masti, ulje od svinjske masti, oleostearin, oleo ulje i ulje od loja, neemulgirani, nemiješani niti na drugi način pripremljeni:VSV
1504Masti i ulja i njihove frakcije, od riba ili morskih sisavaca, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:VSV
15060000Ostale životinjske masti i ulja i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:VSV
1507Sojino ulje i njegove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:SSS
1508Ulje od kikirikija i njegove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:SSS
1509Maslinovo ulje i njegove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:
 SSS
151000Ostala ulja i njihove frakcije, dobivena isključivo od maslina, rafinirana ili nerafinirana, ali kemijski nemodificirana, uključujući mješavine tih ulja ili frakcija s uljima ili frakcijama iz tarifnog broja 1509:SSS
1511Palmino ulje i njegove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:SSS
1512Ulje od sjemena suncokreta, šafranike ili pamuka i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:SSS
1513
 
 
 
 
 
 Ulje od kokosova oraha (kopre), palminih koštica (jezgri) ili babasu ulje i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:
 SSS
Tarifna
oznakaNAZIVPROIZVODNJAMALOPRODAJAUVOZ
1514Ulje od repice ili ulje od gorušice i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:SSS
1515Ostale stabilne (nehlapive) biljne masti i ulja (uključujući jojoba ulje) i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:SSS
1516*Masti i ulja životinjskog ili biljnog podrijetla i njihove frakcije, djelomično ili potpuno hidrogenirani, inter-esterificirani, re-esterificirani ili elaidinizirani, rafinirani ili ne, ali dalje nepripremljeni:SSS
1517*Margarin, jestive mješavine ili pripravci od masti ili ulja životinjskog ili biljnog podrijetla ili od frakcija različitih masti ili ulja iz ovog poglavlja, osim jestivih masti ili ulja ili njihovih frakcija iz tarifnog broja 1516:
 SSS
160100Kobasice i slični proizvodi, od mesa, drugih klaoničkih proizvoda ili krvi, prehrambeni proizvodi na osnovi tih proizvoda:
 VSV
1602Ostali pripremljeni ili konzervirani proizvodi od mesa, drugih klaoničkih proizvoda ili krvi:VSV
160300Ekstrakti i sokovi od mesa, riba, rakova, mekušaca ili od ostalih vodenih beskralježnjaka:
 VSV
1604*Pripremljena ili konzervirana riba, kavijar i nadomjesci kavijara pripremljeni od ribljih jaja:
 VSV
1605Raci (rakovi), mekušci i ostali vodeni beskralježnjaci, pripremljeni ili konzervirani:
 VSV
1701Šećer od šećerne trske ili šećerne repe i kemijski čista saharoza, u krutom stanju:
 SSS