Zakon o Fondu za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i drugi propisi Republike Hrvatske

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o Fondu za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

HRVATSKI SABOR
1914
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O FONDU ZA STIPENDIRANJE HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA I DJECE HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA
Proglašavam Zakon o Fondu za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 30. lipnja 2006. godine.
Klasa: 011-01/06-01/28
Urbroj: 71-05-03/1-06-2
Zagreb, 5. srpnja 2006.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O FONDU ZA STIPENDIRANJE HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA I DJECE HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom osniva Fond za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Fond) te se uređuje njegovo ustrojstvo, djelatnost, izvori sredstava, namjena i način korištenja sredstava Fonda, kao i druga pitanja u svezi s ostvarivanjem djelatnosti Fonda.
Članak 2.
Fond se osniva sa svrhom ostvarenja prava na stipendiju tijekom redovitoga srednjoškolskog obrazovanja, redovitoga sveučilišnog i stručnog studija i prava na naknadu dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, djeci smrtno stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, djeci zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata i djeci HRVI iz Domovinskog rata, dragovoljaca i djeci dragovoljaca iz Domovinskog rata.
Članak 3.
Osnivačka prava i obveze, u ime Republike Hrvatske, ostvaruje Vlada Republike Hrvatske.
Sjedište Fonda je u Zagrebu.
Članak 4.
Fond ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim ovim Zakonom i Statutom Fonda.
Fond se upisuje u sudski registar.
II. DJELATNOST I USTROJSTVO FONDA
Članak 5.
Djelatnost Fonda obuhvaća:
1. stručne i druge poslove u vezi s pribavljanjem, upravljanjem i korištenjem sredstava Fonda,
2. suradnju s ministarstvom nadležnim za znanost, obrazovanje i šport;
3. razmatranje prijedloga uvjeta i mjerila za priznavanje prava na stipendije tijekom redovitoga srednjoškolskog obrazovanja i redovitoga sveučilišnog i stručnog studija, te prava na naknadu dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima;
4. propisivanje postupka za dodjelu stipendija i naknada dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima;
5. utvrđivanje visine mjesečnih stipendija i naknada dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima;
6. vođenje registra – očevidnika korisnika prava na stipendiju i korisnika naknade dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima;
7. obavljanje ostalih poslova koji osiguravaju provedbu prava na stipendije i naknade dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima.
III. TIJELA FONDA I UPRAVLJANJE FONDOM
Članak 6.
Tijela Fonda su: Upravni odbor Fonda (u daljnjem tekstu: Upravni odbor) i direktor Fonda (u daljnjem tekstu: direktor).
Fondom upravlja Upravni odbor u skladu s odredbama ovoga Zakona, Statuta Fonda, općih akata Fonda te drugih propisa.
Upravni odbor ima predsjednika i šest članova koje imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske.
Predsjednik Upravnog odbora je po položaju ministar nadležan za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji.
U Upravni odbor Vlada Republike Hrvatske imenuje:
– jednog člana na prijedlog ministarstva nadležnog za pitanja obrazovanja,
– jednog člana na prijedlog radnog tijela Hrvatskoga sabora matičnog za pitanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata,
– četiri člana na prijedlog Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
Mandat predsjednika i članova Upravnog odbora traje četiri godine.
Vlada Republike Hrvatske će razriješiti predsjednika i člana Upravnog odbora ako svoju dužnost ne obavlja savjesno, u skladu sa zakonom i drugim općim aktima Fonda, ako nesudjelovanjem u radu na sjednicama ili na drugi način ne ispunjava svoje obveze te ako se utvrdi da ima osobne ili poslovne interese koji su suprotni interesima Fonda.
Način rada Upravnog odbora pobliže će se urediti Poslovnikom o radu kojim će se regulirati način sazivanja sjednica, način glasovanja, način donošenja odluka i drugih općih akata, izuzeće u glasovanju u slučaju sukoba interesa, kao i druge činjenice bitne za način njegova rada.
Članak 7.
Upravni odbor obavlja sljedeće poslove:
1. donosi Statut Fonda uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske,
2. donosi godišnji program rada i financijski plan sredstava za stipendiranje i naknadu dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima,
3. donosi odluke i opće akte iz djelokruga rada Fonda,
4. donosi Poslovnik o svom radu,
5. podnosi izvješće o poslovanju Fonda Vladi Republike Hrvatske do kraja travnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu,
6. donosi Pravilnik o postupku dodjele stipendija i naknade dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima,
7. obavlja ostale poslove od značenja za rad Fonda.
Članak 8.
Fond ima Statut kojim se uređuje:
1. unutarnje ustrojstvo i djelokrug Fonda, Upravnog odbora i direktora,
2. temeljna načela rada Fonda,
3. način obavljanja administrativno-stručnih poslova,
4. druga pitanja važna za Fond.
Članak 9.
Voditelj poslovanja Fonda je direktor.
Direktor zastupa i predstavlja Fond.
Direktor se imenuje na temelju javnog natječaja na vrijeme od četiri godine.
Direktora imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Upravnog odbora.
Djelokrug, ovlaštenja, odgovornost i postupak imenovanja i razrješenja direktora utvrđuje se Statutom Fonda.
Članak 10.
Fond ima nadzorna, stručna i savjetodavna tijela.
Osnivanje, sastav, način rada i ovlaštenja tijela iz stavka 1. ovoga članka uređuju se Statutom Fonda.
IV. PRIHODI FONDA I NAČIN NJIHOVA KORIŠTENJA
Članak 11.
Sredstva za financiranje stipendija i naknada dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima osiguravaju se iz:
– dijela trećine neto dobiti od ulaganja koje ostvari Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji namijenjene za razvojne socijalne i humanitarne mjere u svrhu poboljšanja statusa hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji po odluci Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji donesenoj sukladno Zakonu o Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,
– donacija, potpora i drugih izvora.
Članak 12.
Korisnici sredstava Fonda obvezni su dodijeljena sredstva koristiti namjenski na način utvrđen ugovorom o dodjeli stipendije i ugovorom o dodjeli naknade dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima.
V. IMOVINA I FINANCIJSKO POSLOVANJE FONDA
Članak 13.
Imovinu Fonda čine stvari, prava i ostala sredstva koja Fond ostvari na način propisan ovim Zakonom.
Imovinom Fonda raspolaže Upravni odbor.
Fond ne može bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske steći, opteretiti ili otuđiti imovinu.
Fond ne može bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske ugovoriti ni druge poslove čija vrijednost prelazi iznos utvrđen Statutom Fonda.
Članak 14.
Za svaku poslovnu godinu Upravni odbor donosi godišnji program rada i financijski plan.
Financijski plan Fonda donosi se u skladu s postupkom propisanim za izvanproračunske korisnike.
Fond je obveznik primjene propisa koji uređuje područje proračunskog računovodstva i financijskog izvještavanja u proračunskom računovodstvu.
Članak 15.
Fond je dužan dostaviti izvještaj o ostvarivanju programa rada i financijsko izvješće za proteklu godinu Vladi Republike Hrvatske i Upravnom odboru Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji do 30. travnja tekuće godine.
Godišnji program rada i financijski plan za svaku poslovnu godinu Fond je obvezan dostaviti Upravnom odboru Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji poradi razmatranja i davanja suglasnosti.
Na zahtjev Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji Fond je obvezan dostaviti izvješće o ostvarivanju programa rada i financijsko izvješće i izvan vremenskog razdoblja iz stavka 1. ovoga članka.
VI. JAVNOST RADA FONDA
Članak 16.
Rad Fonda je javan.
Fond je obvezan javnosti i sredstvima javnog priopćavanja i na njihov zahtjev davati informacije o obavljanju poslova svoje djelatnosti.
Fond može uskratiti davanje informacije, ako je propisana kao službena ili poslovna tajna.
VII. NADZOR NAD RADOM FONDA
Članak 17.
Upravni nadzor i nadzor nad radom Fonda obavljaju nadležna središnja tijela državne uprave.
Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona provode inspekcije središnjih tijela državne uprave, svaka u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 18.
Vlada Republike Hrvatske imenovat će privremenog direktora, odrediti trajanje mandata privremenog direktora i imenovati članove Upravnog odbora u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Privremeni direktor dužan je obaviti pripreme za početak rada Fonda i podnijeti prijavu za upis u sudski registar u roku od šezdeset dana od dana imenovanja.
Upravni odbor dužan je donijeti Statut Fonda u roku od trideset dana od dana imenovanja.
Prva sjednica Upravnog odbora održat će se u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 19.
Administrativno-tehničke i stručne poslove potrebne za osnivanje i registriranje Fonda obaviti će ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji.
Članak 20.
Postupci dodjele stipendija i naknada dijela troškova školarine poslijediplomskih studija osobama iz članka 2. ovoga Zakona započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona okončat će se po odredbama propisa po kojima je započet postupak dodjele stipendija i naknada dijela troškova školarine poslijediplomskih studija.
Članak 21.
Uvjete i mjerila za ostvarivanje prava na stipendiju tijekom redovitoga srednjoškolskog obrazovanja, redovitoga sveučilišnog i stručnog studija i prava na naknadu dijela troškova školarine poslijediplomskih studija na visokim učilištima osobama iz članka 2. ovoga Zakona propisat će ministar znanosti, obrazovanja i športa uz suglasnost ministra obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 22.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 561-01/06-01/01
Zagreb, 30. lipnja 2006.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

HRVATSKI SABOR
1405
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST
Proglašavam Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 24. lipnja 2003.
Broj: 01-081-03-2395/2
Zagreb, 1. srpnja 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r. 
ZAKON
O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA
I ENERGETSKU UČINKOVITOST
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom osniva Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond), uređuje njegovo ustrojstvo, djelatnost, izvori sredstava, namjena i način korištenja sredstava Fonda te druga pitanja u svezi s ostvarivanjem djelatnosti Fonda.
Članak 2.
(1) U Fondu se obavljaju poslovi utvrđeni ovim Zakonom radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području:
– očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša,
– energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.
(2) Fond u svom poslovanju razdvaja poslove pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti područja očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša, i područja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.
Članak 3.
U obavljanju svoje djelatnosti Fond promiče ciljeve i načela zaštite okoliša radi postizanja sustavnog i cjelovitog očuvanja kakvoće okoliša, očuvanja prirodnih zajednica i racionalnog korištenja prirodnih dobara i energije kao osnovnih uvjeta održivog razvoja te ostvarivanja prava građana na zdrav okoliš.
II. USTROJSTVO I DJELATNOST FONDA
Članak 4.
(1) Fond ima svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima.
(2) Osnivačka prava i dužnosti u ime Republike Hrvatske obavlja Vlada Republike Hrvatske.
(3) Sjedište Fonda je u Zagrebu.
(4) Fond se upisuje u sudski registar.
Članak 5.
(1) Fond upravlja i raspolaže sredstvima za poslove i namjene utvrđene ovim Zakonom.
(2) Fond odgovara za obveze cijelom svojom imovinom.
(3) Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Fonda.
Članak 6.
(1)  Fond ima statut i druge opće akte sukladno zakonu i statutu Fonda.
(2) Statut Fonda donosi Upravni odbor Fonda uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.
(3) Statutom Fonda pobliže se uređuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja pojedinih tijela, njihova prava i obveze, ograničenja Fonda glede stjecanja, opterećivanja i otuđivanja nekretnina i druge imovine, javnost rada Fonda, te druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje Fonda.
Članak 7. 
(1) Djelatnost Fonda obuhvaća poslove u svezi s financiranjem pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša i u području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije (u daljnjem tekstu: financiranje zaštite okoliša i energetske učinkovitosti), a osobito:
– stručne i druge poslove u svezi s pribavljanjem, upravljanjem i korištenjem sredstava Fonda,
– posredovanje u svezi s financiranjem zaštite okoliša i energetske učinkovitosti iz sredstava stranih država, međunarodnih organizacija, financijskih institucija i tijela te domaćih i stranih pravnih i fizičkih osoba,
– vođenje baze podataka o programima, projektima i sličnim aktivnostima u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, te potrebnim i raspoloživim financijskim sredstvima za njihovo ostvarivanje,
– poticanje, uspostavljanje i ostvarivanje suradnje s međunarodnim i domaćim financijskim institucijama i drugim pravnim i fizičkim osobama radi financiranja zaštite okoliša i energetske učinkovitosti u skladu s Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš, Strategijom energetskog razvitka i Programom provedbe Strategije energetskog razvitka, nacionalnim energetskim programima, drugim programima i aktima u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, te međunarodnim ugovorima čija je stranka Republika Hrvatska za namjene utvrđene odredbama članka 19. ovoga Zakona,
– obavljanje i drugih poslova u svezi s poticanjem i financiranjem zaštite okoliša i energetske učinkovitosti utvrđenih statutom Fonda.
(2) Fond ima javne ovlasti u obavljanju poslova iz svoje djelatnosti koji se odnose na donošenje rješenja obveznicima plaćanja naknada i posebne naknade, vođenje očevidnika obveznika plaćanja naknada i posebne naknade, donošenje rješenja o promjenama upisa u očevidniku obveznika plaćanja, propisivanje uvjeta koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda i uvjeta za dodjeljivanje njegovih sredstava te uređivanje drugih pitanja utvrđenih člankom 20. stavkom 3. ovoga Zakona.
III. TIJELA FONDA I UPRAVLJANJE FONDOM
Članak 8.
Tijela Fonda su Upravni odbor i direktor Fonda.
Članak 9.
(1)  Fondom upravlja Upravni odbor u skladu s odredbama ovoga Zakona, statuta i drugih općih akata Fonda te drugih zakona i propisa.
(2) Upravni odbor ima predsjednika i šest članova.
(3)  Predsjednika i članove Upravnog odbora imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske.
(4) Vlada Republike Hrvatske imenuje u Upravni odbor:
– dva predstavnika ministarstva nadležnog za poslove zaštite okoliša,
– jednog predstavnika ministarstva nadležnog za poslove energetike,
– jednog predstavnika ministarstva nadležnog za poslove financija,
– jednog predstavnika Hrvatskoga sabora,
– jednog predstavnika Hrvatske gospodarske komore,
– jednog predstavnika iz redova stručnjaka iz područja zaštite okoliša.
(5) Djelokrug, ovlaštenja i odgovornosti te način rada Upravnog odbora utvrđuju se statutom Fonda.
(6) Mandat članova Upravnog odbora traje četiri godine.
Članak 10.
(1) Voditelj poslovanja Fonda je direktor.
(2) Direktor zastupa i predstavlja Fond.
(3) Direktor ima zamjenika.
(4) Direktora i zamjenika direktora imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Upravnog odbora.
(5) Direktor i zamjenik direktora imenuju se na temelju javnog natječaja na vrijeme od četiri godine.
(6) Djelokrug, ovlaštenja i odgovornosti te postupak imenovanja i razrješenja direktora i zamjenika direktora utvrđuju se statutom Fonda u skladu sa zakonom.
Članak 11.
(1) Fond ima nadzorna, stručna i savjetodavna tijela.
(2) Osnivanje, sastav i način rada te poslovi i ovlaštenja tijela iz stavka 1. ovoga članka uređuju se statutom Fonda.
IV. OSTVARIVANJE PRIHODA FONDA
1. Izvori sredstava
Članak 12.
(1) Sredstva za financiranje zaštite okoliša i energetske učinkovitosti sukladno ovom Zakonu osiguravaju se iz namjenskih prihoda Fonda od:
– naknada onečišćivača okoliša,
– naknade korisnika okoliša,
– naknada na opterećivanje okoliša otpadom,
– posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon.
(2) Sredstva Fonda ostvaruju se i iz:
– proračuna jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave sukladno zajednički utvrđenim programima,
– prihoda ostvarenih na temelju međunarodne bilateralne i multilateralne suradnje na programima, projektima i sličnim aktivnostima u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti,
– prihoda i primitaka od upravljanja slobodnim novčanim sredstvima Fonda,
– donacija, pomoći i sl.,
– drugih izvora u skladu sa zakonom.
2. Određivanje naknada, posebne naknade i obveznika plaćanja
Članak 13.
(1) Pod naknadama onečišćivača okoliša razumijevaju se naknade na emisije u okoliš:
– ugljikovog dioksida (u daljnjem tekstu: emisija CO2),
– oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid (u daljnjem tekstu: emisija SO2),
– oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (u daljnjem tekstu: emisija NO2).
(2) Obveznici plaćanja naknada iz stavka 1. ovoga članka su pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije CO2, SO2 i NO2.
(3) Naknade na emisije CO2, SO2 i NO2 izračunavaju se i plaćaju prema količini emisije u tonama.
(4) Iznos naknada na emisije CO2, SO2 i NO2 izračunava se prema izrazu:
N = N1 x E x kk
u kojem je:
N – iznos naknade na emisiju CO2, SO2 ili NO2 u kunama,
N1 – naknada za jednu tonu emisije CO2, SO2, NO2 (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),
E – količina emisije u tonama u kalendarskoj godini,
kk – korektivni poticajni koeficijent ovisan o količini i podrijetlu emisije.
(5) Naknade na emisije CO2, SO2 i NO2 plaćaju se za kalendarsku godinu.
Članak 14.
(1) Pod naknadom korisnika okoliša razumijeva se naknada na građevine ili građevne cjeline za koje je propisana obveza provođenja postupka procjene utjecaja na okoliš.
(2) Obveznici plaćanja naknade korisnika okoliša su pravne i fizičke osobe koje su vlasnici ili ovlaštenici prava na građevinama ili građevnim cjelinama. 
(3) Naknada korisnika okoliša izračunava se i plaća ovisno o građevini ili građevnoj cjelini te prostornim, tehničkim i tehnološkim značajkama građevine ili građevne cjeline (površina, dužina, kapacitet i dr.) izraženim u odgovarajućim mjernim jedinicama.
(4) Iznos naknade korisnika okoliša za pojedinu građevinu ili građevnu cjelinu izračunava se prema izrazu:
N = Zz1z2z3 x N1 x kk
u kojem je:
N – iznos naknade korisnika okoliša u kunama,
Zz1z2z3 – prostorna, tehnička i tehnološka značajka građevine ili građevne cjeline u kojoj je z1 prostorna, z2 tehnička, a z3 tehnološka značajka izražena u odgovarajućoj mjernoj jedinici,
N1 – naknada za mjernu jedinicu prostorne, tehničke i tehnološke značajke (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),
kk – korektivni koeficijent ovisan o stupnju utjecaja građevine ili građevne cjeline na okoliš.
(5) Naknada korisnika okoliša plaća se za kalendarsku godinu.
Članak 15.
(1) Pod naknadama na opterećivanje okoliša otpadom razumijevaju se:
– naknada na komunalni otpad i/ili neopasni tehnološki otpad,
– naknada na opasni otpad.
(2) Obveznici plaćanja naknade na komunalni i/ili neopasni tehnološki otpad su pravne i fizičke osobe koje odlažu komunalni i/ili neopasni tehnološki otpad na odlagališta.
(3) Naknada na komunalni i/ili neopasni tehnološki otpad izračunava se i plaća prema količini odloženog otpada na odlagalište.
(4) Iznos naknade na komunalni i/ili neopasni tehnološki otpad izračunava se prema izrazu:
N = N1 x O
u kojem je:
N – iznos naknade na komunalni i/ili neopasni tehnološki otpad u kunama,
N1 – naknada za jednu tonu odloženoga komunalnog i/ili neopasnoga tehnološkog otpada (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),
O – količina odloženoga komunalnog i/ili neopasnoga tehnološkog otpada u kalendarskoj godini.
(5) Obveznici plaćanja naknade na opasni otpad su pravne i fizičke osobe koje svojom djelatnošću proizvode opasni otpad.
(6) Naknada na opasni otpad izračunava se i plaća prema količini proizvedenog a neobrađenog ili neizvezenog opasnog otpada te prema karakteristikama otpada.
(7) Iznos naknade na opasni otpad izračunava se prema izrazu:
N = N1 x P x kk
u kojem je:
N – iznos naknade na opasni otpad u kunama,
N1 – naknada za jednu tonu proizvedenog a neobrađenog ili neizvezenoga opasnog otpada (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),
P – količina proizvedenog a neobrađenog ili neizvezenoga opasnog otpada u kalendarskoj godini,
kk – korektivni koeficijent ovisan o karakteristikama opasnog otpada.
(8) Naknade na opterećivanje okoliša otpadom plaćaju se za kalendarsku godinu.
Članak 16.
(1) Pod posebnom naknadom za okoliš na vozila na motorni pogon (u daljnjem tekstu: posebna naknada) razumijeva se naknada koju plaćaju pravne i fizičke osobe vlasnici ili ovlaštenici prava na vozilima na motorni pogon.
(2) Posebna naknada plaća se pri registraciji vozila, odnosno pri ovjeri tehničke ispravnosti vozila.
(3) Posebna naknada određuje se i plaća prema vrsti vozila, vrsti motora i pogonskoga goriva, radnom obujmu ili snazi motora i starosti vozila.
(4) Posebna naknada izračunava se za pojedino vozilo prema izrazu:
PN = No x kk
u kojem je:
PN – iznos posebne naknade u kunama,
No – osnovna naknada za pojedinu vrstu vozila (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),
kk – korektivni koeficijent ovisan o vrsti motora i pogonskoga goriva, radnom obujmu ili snazi motora i starosti vozila.
(5) Registracija vozila na motorni pogon i ovjera tehničke ispravnosti vozila ne može se obaviti bez izvršene uplate posebne naknade.
Članak 17.
(1) Jedinične naknade i korektivne koeficijente na temelju kojih se obavlja izračun naknada i posebne naknade koje plaćaju pravne i fizičke osobe prema odredbama članka 13., 14., 15. i 16. ovoga Zakona te pobliže kriterije i mjerila za utvrđivanje naknada i posebne naknade propisuje uredbom Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za zaštitu okoliša i ministra nadležnog za energetiku.
(2) Način i rokove obračunavanja i plaćanja naknada i posebne naknade propisat će pravilnikom ministar nadležan za zaštitu okoliša uz suglasnost ministra nadležnog za energetiku.
3. Očevidnik obveznika plaćanja
Članak 18.
(1) Fond je dužan uspostaviti i voditi očevidnik obveznika plaćanja naknada i posebne naknade iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Upis obveznika plaćanja naknada u očevidnik obavlja se na temelju izdanih rješenja koje donosi Fond na temelju članka 26. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Oblik, sadržaj i način vođenja očevidnika propisat će pravilnikom ministar nadležan za zaštitu okoliša uz suglasnost ministra nadležnog za energetiku.
(4) Obveznik plaćanja naknade upisan u očevidnik dužan je prijaviti Fondu prestanak poslovanja, statusnu promjenu ili promjenu djelatnosti u roku od petnaest dana od dana nastanka tih promjena.
(5) O statusnoj promjeni ili promjeni djelatnosti Fond obvezniku plaćanja izdaje rješenje na temelju kojeg se obavlja promjena upisa u očevidniku obveznika plaćanja.
4. Korištenje sredstava Fonda
Članak 19.
(1) Sredstva Fonda koriste se za financiranje zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, a osobito za:
– zaštitu, očuvanje i poboljšanje kakvoće zraka, tla, voda i mora te ublažavanje klimatskih promjena i zaštitu ozonskog omotača,
– saniranje odlagališta otpada, poticanje izbjegavanja i smanjivanja nastajanja otpada, obradu otpada i iskorištavanje vrijednih svojstava otpada,
– poticanje čistije proizvodnje, odnosno izbjegavanje i smanjenje nastajanja otpada i emisija u proizvodnom procesu,
– zaštitu i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti,
– provedbu nacionalnih energetskih programa,
– poticanje korištenja obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, biomasa i dr.),
– poticanje održive gradnje,
– poticanje čistijeg transporta,
– poticanje održivog korištenja prirodnih dobara,
– poticanje održivog razvoja ruralnog prostora,
– poticanje održivih gospodarskih djelatnosti, odnosno održivoga gospodarskog razvoja,
– unaprjeđivanje sustava informiranja o stanju okoliša, praćenja i ocjenjivanja stanja okoliša te uvođenje sustava upravljanja okolišem,
– poticanje obrazovnih, istraživačkih i razvojnih studija, programa, projekata i drugih aktivnosti, uključujući i demonstracijske aktivnosti,
– ostvarivanje djelatnosti Fonda.
(2) Fond može sudjelovati i u sufinanciranju programa, projekata i sličnih aktivnosti za namjene iz stavka 1. ovoga članka, koji se provode na području Republike Hrvatske, kad ih organiziraju i financiraju međunarodne organizacije, financijske institucije i tijela te druge strane pravne osobe.
Članak 20.
(1) Sredstva Fonda daju se pravnim i fizičkim osobama, korisnicima sredstava, radi financiranja namjena utvrđenih člankom 19. ovoga Zakona, putem zajmova, subvencija, pomoći i donacija na temelju javnog natječaja koji objavljuje Fond.
(2) Fond neće raspisati javni natječaj kad kao ugovorna strana neposredno sufinancira i sudjeluje u realizaciji programa, projekata i sličnih aktivnosti sukladno ovom Zakonu.
(3) Općim aktima Fonda utvrđuju se uvjeti koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda, uvjeti i način dodjeljivanja sredstava Fonda, kriteriji i mjerila za ocjenjivanje zahtjeva za dodjeljivanje sredstava Fonda, način praćenja namjenskog korištenja sredstava i ugovorenih prava i obveza te druga pitanja od značenja za dodjeljivanje i korištenje sredstava Fonda.
(4) Opće akte iz stavka 3. ovoga članka donosi Upravni odbor Fonda uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove zaštite okoliša i ministarstva nadležnog za poslove energetike te sukladno posebnom zakonu kojim se uređuju pitanja državnih potpora.
(5) Korisnici sredstava Fonda dužni su dodijeljena sredstva koristiti namjenski, na način i u rokovima utvrđenim ugovorom o korištenju sredstava.
(6) Ako korisnik sredstava dodijeljena sredstva ne koristi na način i za namjene utvrđene ugovorom, dužan je nenamjenski utrošena sredstva vratiti Fondu, a za štetu nanesenu Fondu odgovara na način utvrđen ugovorom o korištenju sredstava i zakonom.
V. IMOVINA I FINANCIJSKO POSLOVANJE FONDA
Članak 21.
(1) Imovinu Fonda čine stvari, prava i ostala sredstva pribavljena od osnivača te sredstva koja Fond ostvari na drugi način propisan ovim Zakonom.
(2) Imovinom Fonda raspolaže Upravni odbor i direktor Fonda sukladno ovom Zakonu i statutu Fonda.
Članak 22.
(1) Fond ne može bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, odnosno tijela koje ona odredi, steći, opteretiti ili otuđiti nekretninu i drugu imovinu čija je vrijednost veća od vrijednosti utvrđene statutom Fonda.
(2) Fond ne može bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, odnosno tijela koje ona odredi, ugovoriti ni druge poslove čija vrijednost prelazi iznos utvrđen statutom Fonda.
Članak 23.
(1) Za svaku poslovnu godinu Upravni odbor Fonda donosi program rada i financijski plan.
(2) U programu rada i financijskom planu izdvojeno se prikazuju programi i projekti te financijska sredstva za područje zaštite okoliša i područje energetske učinkovitosti sukladno odredbama članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Financijski plan Fonda donosi se u skladu s postupkom propisanim za izvanproračunske fondove.
(4) Fond donosi program rada i za višegodišnje razdoblje u skladu s Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš, Strategijom energetskog razvitka i Programom provedbe Strategije energetskog razvitka, nacionalnim energetskim programima, drugim aktima i propisima u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, te međunarodnim ugovorima čija je stranka Republika Hrvatska, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.
(5) Fond je obveznik primjene propisa koji uređuju područje proračunskog računovodstva i financijskog izvješćivanja u proračunskom računovodstvu.
Članak 24.
(1) Fond je dužan dostaviti izvještaje o ostvarivanju programa rada i poslovanja za proteklu godinu ministru nadležnom za zaštitu okoliša i ministru nadležnom za energetiku u roku propisanom za podnošenje godišnjeg izvještaja.
(2) Izvještaj o programu rada i poslovanja Fond je dužan dostaviti ministru nadležnom za zaštitu okoliša i ministru nadležnom za energetiku i u drugo vrijeme na njihov zahtjev.            
Članak 25.
(1) Sredstvima Fonda prvenstveno se financiraju programi, projekti i slične aktivnosti utvrđeni sukladno Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša i Nacionalnom planu djelovanja za okoliš, Strategiji energetskog razvitka i Programu provedbe strategije energetskog razvitka te nacionalnim energetskim programima.
(2) U financiranju programa, projekata i sličnih aktivnosti utvrđenih sukladno stavku 1. ovoga članka Fond surađuje s bankama i drugim financijskim institucijama.
VI. OBRAČUN I NAPLATA NAKNADA
I POSEBNE NAKNADE
Članak 26.
(1) Obračun radi naplate naknada i posebne naknade obavlja Fond.
(2) Obveznici plaćaju naknade i posebnu naknadu na temelju rješenja kojeg donosi Fond.
(3) Protiv rješenja Fonda može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za poslove zaštite okoliša u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(4) Obračunati i dospjeli iznosi naknada i posebne naknade uplaćuju se na račun Fonda.
(5) Naplatu posebne naknade na temelju rješenja Fonda o plaćanju posebne naknade obavljaju pravne osobe ovlaštene za registraciju, odnosno ovjeru tehničke ispravnosti vozila na motorni pogon.
(6) Fond s pravnim osobama iz stavka 5. ovoga članka sklapa ugovor kojim se uređuje način naplate posebne naknade te uplate naplaćenih sredstava na račun Fonda, kao i druga pitanja kojima se uređuju međusobna prava i obveze.
Članak 27.
(1) Naplatu dospjelih nenaplaćenih iznosa naknada zajedno s pripadajućim kamatama, od obveznika plaćanja čiji se platni promet obavlja preko računa koje vode pravne osobe ovlaštene za poslove platnog prometa, obavljaju te pravne osobe na temelju izvršnog rješenja Fonda prijenosom sredstava s računa obveznika na račun Fonda.
(2) Izvršno rješenje utvrđuje se izvršnim nalogom pravnoj osobi ovlaštenoj za poslove platnog prometa za prijenos sredstava s računa obveznika plaćanja.
Članak 28.
U pogledu vrste i iznosa naknada i posebne naknade, obveznika plaćanja, pojedinačnih obveza za plaćanje, nastanka obveze obračunavanja, načina i rokova obračunavanja i plaćanja te vođenja očevidnika primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i njegovih provedbenih propisa, a u pogledu naplate naknada i posebne naknade, žalbenog postupka, prekršaja i zastare te ovršnog postupka radi naplate duga, odgovarajuće se primjenjuju odredbe Općega poreznog zakona, dok se za pitanja koja nisu uređena ovim zakonima primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
VII. JAVNOST RADA FONDA
Članak 29.
(1) Rad Fonda je javan.
(2) Fond pravodobno i istinito izvješćuje javnost o obavljanju poslova svoje djelatnosti za koju je osnovan na način propisan statutom Fonda.
(3) Fond je dužan javnosti i sredstvima javnog priopćavanja i na njihov zahtjev davati informacije o obavljanju poslova svoje djelatnosti te omogućiti uvid u zahtijevanu dokumentaciju.
(4) Fond može uskratiti davanje informacije, odnosno uvid u dokumentaciju ako je propisana kao službena ili poslovna tajna.
VIII. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 30.
(1) Upravni nadzor i nadzor nad stručnim radom Fonda obavlja ministarstvo nadležno za poslove zaštite okoliša i ministarstvo nadležno za poslove energetike, svako u svom djelokrugu.
(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa provodi u sklopu svojih nadležnosti inspekcija zaštite okoliša.
(3) Statutom Fonda može se propisati provođenje nadzora poslovanja Fonda od strane neovisnih ovlaštenih revizorskih tvrtki.
IX. KAZNENE ODREDBE
Članak 31.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 40.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se pravne osobe koje ne uplaćuju na propisan način i u propisanim rokovima naknade utvrđene člankom 12. stavkom 1. podstavkom 1., 2. i 3. ovoga Zakona (članak 13., 14., 15. i 17. i članak 26. stavak 2.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizičke osobe kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 32.
(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se Fond ako ne uspostavi i ne vodi očevidnik obveznika plaćanja na propisan način (članak 18. stavak 1., 2. i 3.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u Fondu novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 33.
(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se Fond ako ne obračuna i izda rješenje obvezniku plaćanja naknade na propisan način i u utvrđenim rokovima (članak 17. stavak 2. i članak 26. stavak 1. i 2.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u Fondu novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna.
Članak 34.
(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se Fond ako ne donese rješenje o statusnoj promjeni ili promjeni djelatnosti u očevidnik obveznika plaćanja na temelju prijave obveznika plaćanja (članak 18. stavak 5.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u Fondu novčanom kaznom od 6.000,00 do 9.000,00 kuna.
Članak 35.
(1) Novčanom kaznom od 15.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se Fond ako ne dostavi izvještaje ministru nadležnom za zaštitu okoliša i ministru nadležnom za energetiku, ili ih ne dostavi u propisanom roku (članak 24.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u Fondu novčanom kaznom od 5.000,00 do 8.000,00 kuna.
Članak 36.
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se Fond ako javnost ne izvješćuje pravodobno i istinito o obavljanju poslova iz svoje djelatnosti na način propisan statutom, ako javnosti i sredstvima javnog priopćavanja na njihov zahtjev ne daje informacije o obavljanju poslova svoje djelatnosti ili uskrati uvid u zahtijevanu dokumentaciju ako je uvid dopušten (članak 29. stavak 2., 3. i 4.).
Članak 37.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba koja ne prijavi statusnu promjenu ili promjenu djelatnosti u propisanom roku (članak 18. stavak 4.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 3.000,00 do 6.000,00 kuna.
Članak 38.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba koja ne plati posebnu naknadu (članak 12. stavak 1. podstavak 4., članak 16. i 17.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ovlaštena za registraciju, odnosno ovjeru tehničke ispravnosti vozila koja ne naplati ili ne uplati na račun Fonda posebnu naknadu (članak 12. stavak 1. podstavak 4. i članak 26. stavak 5. i 6.). 
 (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini fizička osoba kaznit će se novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 3.000,00 do 6.000,00 kuna.
Članak 39.
Naplaćene novčane kazne za prekršaje propisane odredbama članka 31., 32., 33., 34., 35., 36., 37. i 38. ovoga Zakona prihod su državnog proračuna.
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 40.
Osnivač osigurava sredstva za osnivanje i početak rada Fonda.
Članak 41.
(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat će privremenog direktora Fonda i članove Upravnog odbora u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Privremeni direktor dužan je obaviti pripreme za početak rada Fonda i podnijeti prijavu za upis u sudski registar u roku od šezdeset dana od dana imenovanja.
Članak 42.
Upravni odbor dužan je donijeti statut Fonda u roku od trideset dana, a opće akte iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona u roku od devedeset dana od dana imenovanja.
Članak 43.
(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će provedbeni propis iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar nadležan za zaštitu okoliša donijet će provedbene propise iz članka 17. stavka 2. i članka 18. stavka 3. ovoga Zakona u roku od devedeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 44.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjivat će se od 1. siječnja 2004.
Klasa: 351-01/02-01/01
Zagreb, 24. lipnja 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o Fundaciji Ivana Meštrovića

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim 
UKAZ
o proglašenju zakona o "Fundaciji Ivana Meštrovića" 
Proglašavam Zakon O "Fundaciji Ivana Meštrovića" kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 22. veljače 1991, Vijeća općina 22. veljače 1991. i Društveno-političkog vijeća 22. veljače 1991. 
Klasa: 011-01/91-01/08 
Urbroj: 71-91-1
Zagreb, 25. veljače 1991. 
Predsjednik Republike Hrvatske 
dr. Franjo Tuđman, v. r. 



ZAKON
o "Fundaciji Ivana Meštrovića" 
Članak 1. 
Radi osiguravanja uvjeta za trajnu zaštitu, očuvanje, znanstveno izučavanje, stručno prezentiranje i populariziranje umjetničkih djela koja je akademik kipar Ivan Meštrović, Darovnim ugovorom od 31. siječnja 1952, darovao Republici Hrvatskoj, ovim se zakonom osniva "Fundacija Ivana Meštrovića". 
Članak 2.
"Fundacija Ivana Meštrovića" upravlja svim nekretninama i umjetničkim djelima obuhvaćenim Darovnim ugovorom iz članka 1. ovoga zakona i naknadno darovanim od strane njegovih nasljednika, kojima na dan stupanja na snagu ovoga zakona upravljaju radna organizacija "Galerija Meštrović" iz Splita, radna organizacija "Galerije grada Zagreba", stručna radna jedinica "Atelje Meštrović" i radna organizacija "Muzej Drniške krajine" iz Drniša, te onima kojima upravljaju ili ih posjeduju druge pravne i fizičke osobe. Nekretnine i umjetnička djela iz stavka 1. ovoga članka državno su vlasništvo i na njima pravo vlasništva ima Republika Hrvatska. "Fundacija Ivana Meštrovića" ima svojstvo pravne osobe i upisuje se u sudski registar. Sjedište "Fundacije Ivana Meštrovića" je u Zagrebu. 
Članak 3.
U obavljanju djelatnosti iz članka 1. ovoga zakona "Fundacija Ivana Meštrovića" (u daljnjem tekstu: Fundacija): 
- čuva, stručno održava, znanstvenim metodama obrađuje, izučava, publicira te stalnom i povremenim izložbama prezentira objekte i umjetnine Fundacije,
- donosi program čuvanja, zaštite, izučavanja, prezentiranja i populariziranja Fundacije,
- održava, te provodi sanaciju i rekonstrukciju objekata Fundacije, i to objekata "Galerije Meštrović" i Crikvina (Meštrovićev kaštelet) s okolnim zemljištima u Splitu, objekata "Ateljea Meštrović" s dvorištem u Zagrebu, te Crkvice Presvetoga Otkupitelja (Mauzolej Meštrović) s okolnim zemljištem u Otavicama, 
- izučava i razvija oblike populariziranja, propagiranja i prezentiranja Fundacije kao i cjelokupnog djela Ivana Meštrovića, - prikuplja, sređuje i obrađuje dokumentaciju i stručnu građu te izrađuje, izdaje i objavljuje stručna, znanstvena, popularna i propagandna djela o Ivanu Meštroviću i njegovoj zbirci umjetnina,
- surađuje s muzejima i galerijama u zemlji i inozemstvu radi zaštite, izučavanja, populariziranja i prezentiranja djela Ivana Meštrovića. Poslovi Fundacije iz stavka 1. ovoga članka od osobitog su interesa za Republiku. 
Članak 4. 
Pored poslova iz članka 3. ovoga zakona, Fundacija može izrađivati, izdavati i obavljati promet na malo: reprodukcija, kataloga, mapa, prospekata, plakata, vodiča, kalendara, razglednica, suvenira, propagandnih, znanstvenih i dokumentiranih filmova i videotraka i drugih publikacija. 
Članak 5.
U pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom na Fundaciju odgovarajuće se primjenjuju propisi kojima se uređuje položaj i djelatnost muzejskih radnih organizacija. Na radnike Fundacije primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju radni odnosi radnika u muzejskim organizacijama. 
Članak 6.
Sredstva za obavljanje djelatnosti Fundacije te za sanaciju i rekonstrukciju objekata Fundacije osiguravaju se iz proračuna Republike Hrvatske preko Republičkog fonda za kulturu. 
Članak 7.
Za ostvarivanje ciljeva radi kojih je osnovana, Fundacija može: 
- stjecati prihode od obavljanja djelatnosti i stjecati i druge prihode u skladu sa zakonom, te 
- primati poklone i legate. 
Čtanak 8.
Fundacijom upravlja Upravni odbor kojeg čine predsjednik i četiri člana, koje na prijedlog ministra za prosvjetu i kulturu imenuje Vlada Republike Hrvatske. Marija Meštrović doživotni je član Upravnog odbora. Fundacija ima direktora, kojeg na prijedlog ministra prosvjete i kulture, imenuje Vlada Republike Hrvatske. Prije imenovanja predsjednika i članova Upravnog odbora i direktora Fundacije Vlada Republike Hrvatske pribavit će o predloženim kandidatima mišljenje gospođe Marije Meštrović kao predstavnice nasljednika Ivana Meštrovića. Vlada Republike Hrvatske ne može za predsjednika i člana Upravnog odbora i za direktora Fundacije imenovati osobu čijem izboru bi se pismeno usprotivila gospođa Marija Meštrović. 
Članak 9. 
Pored ovlasti određenih ovim zakonom, Upravni odbor i direktor Fundacije imaju ovlasti koje u muzejskim radnim organizacijama imaju organ upravljanja i poslovodni organ. 
Članak 10. 
Upravni odbor donosi Statut Fundacije kojim pobliže uređuje obavljanje djelatnosti, unutrašnju organizaciju i način rada te upravljanje Fundacijom. Vlada Republike Hrvatske daje prethodnu suglasnost na odredbe Statuta Fundacije. 
Članak 11.
Statutom Fundacije osigurat će se da se djelatnosti Fundacije obavljaju pod uvjetima i na način utvrdenim Darovnim ugovorom iz članka 1. ovoga zakona. 
Članak 12.
Fundacija će osigurati stručnu zaštitu umjetničkih djela Ivana Meštrovića, koja se nalaze u "Spomen-galeriji Ivan Meštrović" u Vrpolju i u "Muzeju Drniške krajine" u Drnišu koja su poklon nasljednika lvana Meštrovića. Fundacija će poduzimati i radnje potrebne da se u odnosu na umjetnička djela Ivana Meštrovića štite vlasnički i drugi interesi njegovih nasljednika, kao nositelja autorskih prava, bez obzira na to gdje se takva umjetnička djela nalaze. Fundacija će odljeve umjetničkih djela Ivana Meštrovića obuhvaćenih Darovnim ugovorom iz članka 1. ovoga zakona i onih naknadno darovanih, odnosno danih na čuvanje, dozvoljavati samo uz suglasnost njegovih nasljednika. 
Članak 13. 
Danom početka rada Fundacije prestaje s radom "Galerija Meštrović" u Splitu, Šetalište Moše Pijade br. 46, kao samostalna radna organizacija osnovana odlukom NO Split 1955. i nastavtja s radom kao radna jedinica "Fundacije Ivana Meštrovića" - GaIerija Split, Šetalište Moše Pijade 46, Split. Danom početka rada Fundacije, "Atelje Meštrović", stručna radna jedinica "Galerija grada Zagreba" u Zagrebu, Mletačka 8, osnovana 1958. odlukom NO Grada Zagreba nastavlja rad kao radna jedinica Fundacije pod nazivom "Fundacija Ivana Meštrovića" - Atelje Meštrović, Zagreb, Mletačka 8 i 10. Danom početka rada Fundacija preuzima brigu oko Crkvice Presvetoga Otkupitelja, te poslove koje je dosad u vezi s tim objektom vodio Muzej Drniške krajine u Drnišu, a pod nazivom "Fundacija Ivana Meštrovića" - Crkvica Presvetoga Otkupitelja, Otavice. 
Članak 14.
Radnike koji su danom stupanja na snagu ovoga zakona zatečeni u radnom odnosu na neodređeno vrijeme "Galeriji Meštrović" u Splitu, u "Ateljeu Meštrović" u sastavu "Galerija grada Zagreba" u Zagrebu i u Muzeju Drniške krajine u Drnišu na poslovima čuvanja Crkvice Presvetoga Otkupitelja, danom početka rada preuzima Fundacija. Radnicima iz stavka 1. ovoga članka koji ne budu raspoređeni na poslove i zadatke u Fundaciji prestaje radni odnos u skladu sa zakonom. 
Članak 15. 
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objave u "Narodnim novinama". 
Klasa: 612-05/91-01/03 
Zagreb, 22. veljače 1991. 
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE 
Predsjednik Vijeća udruženog rada
Ivan Matija v. r. 
Predsjednik Sabora 
dr. Žarko Domljan, v. r. 
Predsjednik Vijeća općina 
Slavko Degoricija, v. r. 
Predsjednik Društveno-političkog vijeća
Ivan Vekić, v. r. 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o genetski modificiranim organizmima

HRVATSKI SABOR
1372
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O GENETSKI MODIFICIRANIM ORGANIZMIMA
Proglašavam Zakon o genetski modificiranim organizmima koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 20. svibnja 2005. godine.
Broj: 01-081-05-1990/2
Zagreb, 27. svibnja 2005.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O GENETSKI MODIFICIRANIM ORGANIZMIMA
 
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje postupanje s genetski modificiranim organizmima (u daljnjem tekstu: GMO), prekogranični prijenos GMO-a, proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, ograničena uporaba GMO-a, namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, stavljanje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište, rukovanje, prijevoz i pakiranje GMO-a, postupanje s otpadom nastalim uporabom GMO-a, odgovornost za štetu nastalu nedopuštenom uporabom GMO-a, tijela nadležna za provedbu ovoga Zakona, te obavljanje upravnog i inspekcijskog nadzora nad provedbom ovoga Zakona.
 
Članak 2.
U ovome su Zakonu u uporabi pojmovi sa sljedećim značenjem:
– biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta te raznolikost između ekoloških sustava,
– genetski materijal je dio biljke, životinje, gljive, mikroorganizma ili virusa koji sadrži nasljednu informaciju,
– genetska modifikacija označava namjernu izmjenu nasljednoga genetskog materijala organizma na način drukčiji od prirodne rekombinacije i indukcije mutacija, odnosno uvođenje stranoga genetskog materijala u genetski materijal organizma ili uklanjanje dijela genetskog materijala organizma; genetska modifikacija nastaje korištenjem sljedećih metoda:
– tehnike rekombinantne nukleinske kiseline koje uključuju stvaranje novih kombinacija genetskog materijala unošenjem molekula nukleinske kiseline bilo kojim načinima izvan organizma u virus, bakterijski plazmid ili drugi vektorski sustav i njihovo uključivanje u organizam domaćina u kojem se ne pojavljuju prirodno, ali u kojem su sposobni za kontinuirano razmnožavanje;
– tehnike koje uključuju izravno unošenje u organizam nasljednog materijala pripremljenog izvan tog organizma uključujući mikroinjekciju, makroinjekciju i mikroenkapsulaciju;
– stanične fuzije (uključujući fuziju protoplasta) ili tehnike hibridizacije kod kojih se žive stanice s novim kombinacijama nasljednoga genetskog materijala stvaraju fuzijom dvije ili više stanica pomoću metoda koje se ne pojavljuju prirodno, dok se za in vitro oplođivanje, prirodne procese poput konjugacije, transdukcije, transformacije, indukciju poliploidije smatra da ne dovode do genetske modifikacije, pod uvjetom da ne obuhvaćaju korištenje rekombinantnih molekula nukleinske kiseline ili genetski modificiranih organizama dobivenih tehnikama/metodama različitima od onih na koje se ne primjenjuje ovaj Zakon.
– genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,
– genetski modificirani organizam (GMO) je organizam, uz izuzetak ljudskih bića, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom,
– korisnik je svaka pravna ili fizička osoba koja uvozi, stavlja na tržište, rabi ili proizvodi GMO ili proizvode,
– modificirani živi organizam označava svaki GMO sposoban za razmnožavanje ili prijenos genetskog materijala, uključujući sterilne organizme sposobne za rast,
– nadležno tijelo je tijelo državne uprave utvrđeno odredbama ovoga Zakona,
– namjerno uvođenje GMO-a u okoliš znači namjerno uvođenje u okoliš GMO-a ili kombinacije GMO-a za koje se ne koriste nikakve posebne mjere sputavanja radi ograničenja njihova kontakta s općom populacijom i okolišem i za osiguranje veće razine sigurnosti za opću populaciju i okoliš,
– nenamjerno uvođenje GMO-a u okoliš je slučajno ispuštanje živih modificiranih organizama u okoliš zbog nepredviđenih događaja, nesreća, nepravilnog rukovanja ili skladištenja živih modificiranih organizama i drugih radnji,
– ograničena uporaba GMO-a označava svaku uporabu gdje se GMO uzgaja, razmnožava, pohranjuje, prevozi, uništava, uklanja ili na bilo koji drugi način rabi u zatvorenom sustavu, odnosno u prostoru odvojenom fizičkim preprekama ili kombinacijom fizičkih, kemijskih ili bioloških prepreka koje onemogućuju dodir GMO-a s vanjskim okolišem ili njihov utjecaj na njega,
– podnositelj prijave za uporabu, uvođenje i stavljanje na tržište GMO-a je fizička ili pravna osoba koja namjerava ili obavlja ograničenu uporabu GMO-a, namjerava ili namjerno uvodi GMO u okoliš, odnosno namjerava ili stavlja te proizvode na tržište,
– praćenje stanja (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje i nadziranje GMO-a i prijamnog okoliša, ograničene uporabe GMO-a, postupaka namjernog uvođenja GMO-a u okoliš i stavljanja GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište, te mogućih štetnih posljedica sukladno propisima,
– prekogranični prijenos GMO-a je uvoz ili izvoz GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a,
– prijava je zahtjev koji sadrži propisane podatke, koju podnositelj prijave podnosi nadležnom tijelu radi pribavljanja dopuštenja ili potvrde,
– procjena rizika od GMO-a je utvrđivanje i vrednovanje opasnosti za biološku raznolikost, odnosno zdravlje ljudi koja bi mogla nastati radi ograničene uporabe GMO-a, namjernog uvođenja u okoliš ili stavljanja na tržište, i to za svaki pojedini slučaj,
– proizvod od GMO-a označava pripravak koji se sastoji i/ili sadrži jedan ili više GMO-a, bez obzira na stupanj njegove obrade, koji je namijenjen za stavljanje na tržište,
– provoz (tranzit) modificiranih živih organizama označava svaki promet GMO-a namijenjenih korisniku u drugoj državi preko područja Republike Hrvatske,
– stavljanje GMO-a i proizvoda na tržište znači učiniti GMO i proizvode dostupnima trećoj strani, bilo uz plaćanje ili besplatno,
– zatvoreni sustav je laboratorij ili proizvodni odjel, ili drugi od okoliša izolirani prostor u kojem se radi s GMO-om.
 
Članak 3.
Za provedbu ovoga Zakona, obavljanje stručnih, upravnih i inspekcijskih poslova, u slučaju kada se GMO i/ili proizvodi koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a:
– ograničeno upotrebljavaju u zatvorenom sustavu: nadležno je središnje tijelo državne uprave za poslove znanosti,
– namjerno uvode u okoliš: nadležno je središnje tijelo državne uprave za poslove zaštite prirode,
– stavljaju na tržište:
a) kao hrana: nadležno je središnje tijelo državne uprave za poslove zdravstva;
b) kao hrana za životinje: nadležno je središnje tijelo državne uprave za poslove poljoprivrede, ribarstva i veterinarstva,
c) kao reprodukcijski materijal u poljoprivredi, šumarstvu i veterini: nadležno je središnje tijelo državne uprave za poslove poljoprivrede, šumarstva i veterinarstva,
d) kao lijekovi u veterinarstvu i sredstva za zaštitu bilja: nadležno je središnje tijelo državne uprave za poslove poljoprivrede, šumarstva i veterinarstva,
e) za inspekcijski nadzor označavanja u prometu GMO-a i/ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a nadležan je Državni inspektorat.
U postupanju u slučajevima iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. točke b., c. i d. ovoga članka nadležna tijela dužna su pribaviti prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave za poslove zdravstva.
Pri upotrebi GMO-a i/ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a u kozmetici, farmaciji i zdravstvenoj zaštiti ljudi: nadležno je središnje tijelo državne uprave za poslove zdravstva.
 
Članak 4.
Pri namjernom uvođenju GMO-a i/ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a u okoliš nadležno tijelo iz članka 3. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona dužno je pribaviti suglasnost središnjeg tijela državne uprave za poslove poljoprivrede i šumarstva.
Pri stavljanju na tržište hrane i/ili hrane za životinje koja je GMO i/ili sadrži i/ili se sastoji od GMO-a primjenjuju se odredbe Zakona o hrani. Ako je hrana živi GMO ili sadrži žive GMO, tijelo državne uprave nadležno po Zakonu o hrani dužno je pribaviti suglasnost središnjeg tijela državne uprave za poslove zaštite prirode.
Za pružanje stručne pomoći nadležnim upravnim tijelima u provedbi ovoga Zakona mjerodavna su znanstveno-stručna tijela osnovana ovim Zakonom, a središnje i koordinativno tijelo za obavljanje stručnih poslova u vezi s GMO-om je središnje tijelo državne uprave za poslove zdravstva.
 
Članak 5.
Na uvoz, provoz, stavljanje na tržište, uporabu i proizvodnju hrane i hrane za životinje koja sadrži i/ili se sastoji i/ili potječe od GMO-a, a koji nisu uređeni ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o hrani.
Na uvoz, provoz, stavljanje na tržište, uporabu i proizvodnju lijekova koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona samo kada je to izričito propisano.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na mutagenezu i staničnu fuziju (uključujući fuziju protoplasta) biljnih stanica organizama koji mogu razmjenjivati genetski materijal tradicionalnim uzgojnim metodama, pod uvjetom da ove tehnike/metode genetske modifikacije ne obuhvaćaju korištenje rekombinantnih molekula nukleinske kiseline ili genetski modificiranih organizama različitih od onih proizvedenih jednom ili više tehnika/metoda.
U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka obvezno se izrađuje pripadajuća tehnička dokumentacija s obavijestima, procjena rizika te plan nadzora nad učincima na okoliš sukladno ovom Zakonu.
 
Članak 6.
Protiv upravnih akata koje na temelju ovoga Zakona donose središnja tijela državne uprave iz članka 3. ovoga Zakona nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
 
II. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI
Članak 7.
Prekogranični prijenos, provoz, ograničena uporaba, namjerno uvođenje u okoliš i stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a (u daljnjem tekstu: uporaba GMO-a) dopuštena je uz uvjete i na način propisan ovim Zakonom i posebnim propisima.
Dopuštenje za uporabu GMO-a izdaje rješenjem nadležno tijelo iz članka 3. ovoga Zakona.
Detaljan sadržaj i način podnošenja prijave i način zaštite tajnosti podataka navedenih u prijavi te postupak izdavanja dopuštenja sukladno stavku 2. ovoga članka propisat će pravilnikom čelnik nadležnog tijela.
 
Članak 8.
Dopuštenjem za uporabu GMO-a utvrđuje se način rada i mjere sigurnosti, dopuštene tehnike i dopuštene genetske modifikacije.
U slučaju nekontroliranog korištenja ili uvođenja GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a u okoliš, čelnik nadležnog tijela naredbom će utvrditi odgovarajuće mjere sigurnosti i zaštite.
 
Članak 9.
Uporaba GMO-a obavlja se na način kojim se sprječava ili na najmanju mjeru smanjuje opasnost za biološku raznolikost, vodeći računa o opasnostima za zdravlje ljudi i okoliš.
Radi sprječavanja negativnog utjecaja na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, vodeći računa o opasnostima za zdravlje ljudi i okoliš, osiguravaju se i provode odgovarajuće mjere zaštite u cilju sigurne uporabe GMO-a.
 
Članak 10.
Laboratorij za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a ovlašćuje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zdravstva, ako ispunjava uvjete iz stavka 2. ovoga članka.
Uvjete koje mora ispunjavati laboratorij iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zdravstva uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode, zaštitu okoliša, poljoprivrede i šumarstva.
 
Članak 11.
Podaci o uporabi GMO-a i podaci o postupcima iz djelokruga nadležnog tijela prema ovom Zakonu, javni su sukladno ovome Zakonu i drugim propisima.
 
Prekogranični prijenos genetski modificiranih organizama
Članak 12.
Uvoz GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a dopušten je ako je za GMO ili proizvode koji su predmet uvoza, prije uvoza izdano dopuštenje nadležnog tijela za ograničenu uporabu, ili za namjerno uvođenje u okoliš ili stavljanje GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa.
Uvoz radi ograničene uporabe GMO-a uvrštenog u 1. ili 2. razinu opasnosti dopušten je ako je prije uvoza pribavljena potvrda o upisu zatvorenog sustava u upisnik GMO-a iz članka 15. stavka 4. ovoga Zakona.
 
Članak 13.
Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog nadležnog tijela privremeno ili trajno ograničiti ili zabraniti uvoz i uporabu GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a u slučaju nedostatka znanstvenih informacija i znanja o mogućim razmjerima negativnih posljedica na biološku raznolikost, okoliš i/ili zdravlje ljudi, ili ako postoje novi ili dodatni znanstveno utemeljeni podaci o tome da proizvod može izazvati opasnosti za biološku raznolikost, okoliš i/ili zdravlje ljudi.
 
Ograničena uporaba GMO-a
Članak 14.
Ograničena uporaba GMO-a uvrštava se u jednu od četiri razine opasnosti, i to:
– prva razina opasnosti, odnosi se na ograničenu uporabu gdje je rizik zanemariv,
– druga razina opasnosti, odnosi se na ograničenu uporabu gdje su rizici mali,
– treća razina opasnosti, odnosi se na ograničenu uporabu gdje su rizici značajni,
– četvrta razina opasnosti, odnosi se na ograničenu uporabu u kojima su rizici veliki.
Uvrštavanje ograničene uporabe GMO-a u određenu razinu opasnosti provodi se na temelju udovoljavanja propisanim mjerama sigurnosti i propisanim uvjetima.
Kriterije za uvrštavanje ograničene uporabe u razine opasnosti, standarde objekata za zatvorene sustave, mjere sprječavanja i druge sigurnosne mjere, način rukovanja i druge uvjete za određenu razinu opasnosti propisuje nadležno tijelo.
 
Članak 15.
Ograničena uporaba GMO-a provodi se u zatvorenom sustavu koji udovoljava svim propisanim uvjetima za razinu opasnosti u koju je uvrštena namjeravana uporaba. Podnositelj prijave dužan je zatvoreni sustav prije prve ograničene uporabe GMO-a prijaviti nadležnom tijelu iz članka 3. ovoga Zakona.
Prijava zatvorenog sustava mora sadržavati sve podatke o podnositelju prijave, zatvorenom sustavu i razini opasnosti namjeravanih radnji u zatvorenom sustavu: ime korisnika uključujući one koji su odgovorni za nadzor i sigurnost; informacije o izobrazbi i kvalifikacijama osoba odgovornih za nadzor i sigurnost; pojedinosti o svim stručnim tijelima; adresu i opći opis objekata i prostora; opis prirode posla koji će se obavljati; razinu opasnosti ograničene uporabe GMO-a, te za ograničenu uporabu GMO-a u prvoj razini opasnosti, sažetak procjene rizika za namjeravanu uporabu GMO-a i postupanje s otpadom, odnosno njegovo deaktiviranje prije oslobađanja. Detaljan sadržaj prijave će propisati čelnik nadležnog tijela pravilnikom.
Ako nakon prijave iz stavka 2. ovoga članka podnositelju prijave postanu dostupne nove informacije koje mogu značajno utjecati na biološku raznolikost, okoliš ili zdravlje ljudi, ili uvrštavanje u novu razinu opasnosti, dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo i podnijeti novu prijavu.
Nadležno tijelo ispitat će udovoljava li zatvoreni sustav propisanim uvjetima, te nakon pribavljenoga stručnog mišljenja Odbora za ograničenu uporabu GMO-a upisat će zatvoreni sustav u upisnik zatvorenog sustava. O upisu nadležno tijelo koje vodi upisnik dužno je podnositelju prijave izdati potvrdu u roku od šezdeset dana od kada je zaprimio prijavu.
Odbor za ograničenu uporabu GMO-a dužan je dati svoje mišljenje u roku od trideset dana od dana kada mu je dostavljena prijava.
Standarde objekata za ograničenu uporabu GMO-a u zatvorenom sustavu, s obzirom na razinu opasnosti, propisat će pravilnikom čelnik nadležnog tijela za znanost i tehnologiju uz suglasnost čelnika nadležnog tijela za zaštitu prirode, zaštitu okoliša, zdravstva, poljoprivrede i šumarstva.
 
Članak 16.
Prije započinjanja s ograničenom uporabom GMO-a podnositelj prijave dužan je izraditi procjenu rizika za namjeravanu uporabu.
Na temelju analize karakteristika GMO-a i namjeravane uporabe, kao i okoliša koji bi bio izložen opasnosti, u procjeni će se utvrditi ocjena mogućega štetnog utjecaja, razina opasnosti, potrebne mjere sprječavanja i druge sigurnosne mjere. U procjeni će se utvrditi mjere za postupanje s otpadom i otpadnim vodama iz zatvorenog sustava.
Na temelju procjene rizika podnositelj prijave uvrštava ograničenu uporabu GMO-a u jednu od razina opasnosti iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, uz suglasnost nadležnoga tijela.
U slučaju dvojbe u koju razinu opasnosti treba uvrstiti ograničenu uporabu GMO-a, uvrštava se u razinu sa strožim mjerama nadzora.
Sadržaj i opseg procjene rizika za ograničenu uporabu GMO-a te metodologiju izrade propisat će pravilnikom čelnik nadležnog tijela, uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave za zaštitu okoliša.
 
Članak 17.
Podnositelj prijave dužan je prije započinjanja s ograničenom uporabom GMO-a izraditi plan mjera za slučaj nesreće, u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima. Plan mjera za slučaj nesreće odobrava nadležno tijelo iz članka 3. ovoga Zakona izdavanjem rješenja o dopuštenju.
Podnositelj prijave dužan je dostaviti podatke o planu mjera za slučaj nesreće središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove zdravstva, zaštite okoliša, zaštite prirode, poljoprivrede i šumarstva, znanosti, unutarnje poslove te nadležnim upravnim tijelima područne (regionalne) samouprave i jedinicama lokalne samouprave.
Podaci o mjerama za slučaj nesreće moraju biti dostupni javnosti.
 
Članak 18.
Podnositelj može u prijavi označiti podatke koji su poslovna tajna ili koji su zaštićeni na temelju posebnog propisa.
Nadležno tijelo će, nakon savjetovanja s podnositeljem prijave, odlučiti koji će se podaci u postupku smatrati tajnim.
Podnositelj u prijavi kao tajne podatke ne smije označiti:
– ime i prezime, tvrtku i sjedište tvrtke,
– područje ograničene uporabe GMO-a,
– opis karakteristika GMO-a,
– razinu opasnosti ograničene uporabe GMO-a,
– mjere nadzora,
– podatke o mogućim štetnim i drugim utjecajima na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi.
Podaci koji su označeni kao tajni, ostaju tajni i u slučaju da podnositelj povuče prijavu.
 
Članak 19.
Nadležno tijelo je dužno u postupku za izdavanje dopuštenja za ograničenu uporabu GMO-a uvrštenu u 3. i 4. razinu opasnosti omogućiti javnosti uvid u sadržaj prijave, procjenu rizika i sadržaj mišljenja Odbora za ograničenu uporabu GMO-a.
Javno priopćenje s naznakom trajanja i vremena za uvid u akte iz stavka 1. ovoga članka, te o načinu davanja mišljenja i primjedaba, objavit će se putem sredstava javnog priopćavanja.
Rok u kojem nadležno tijelo daje na uvid i omogućava davanje mišljenja i primjedbi na akte iz stavka 1. ovoga članka ne može biti dulji od trideset dana. Taj rok se ne računa u rok za izdavanje dopuštenja utvrđen člankom 22. ovoga Zakona.
Nadležno tijelo dužno je u obrazloženje rješenja o dopuštenju unijeti i svoje očitovanje o primjedbama i mišljenju javnosti.
 
Članak 20.
Ograničena uporaba GMO-a uvrštena u prvu razinu opasnosti može započeti bez podnošenja prijave nadležnom tijelu ako se obavlja u zatvorenom sustavu za kojega je izdana potvrda u skladu s odredbama članka 15. ovoga Zakona, ali je korisnik dužan o tome pisano izvijestiti nadležno tijelo.
Korisnik je dužan dostaviti procjenu rizika za namjeravanu uporabu iz stavka 1. ovoga članka samo na zahtjev nadležnog tijela.
 
Članak 21.
Korisnik je dužan ograničenu uporabu GMO-a uvrštenu u drugu razinu opasnosti, koja će se obavljati u zatvorenom sustavu za koji je izdana potvrda sukladno članku 15. ovoga Zakona, prijaviti nadležnom tijelu.
Detaljan sadržaj prijave iz stavka 1. ovoga članka propisat će čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za znanost.
Podnositelj prijave može započeti s uporabom GMO-a četrdeset i pet dana po podnošenju prijave ili prije toga roka, samo uz dopuštenje nadležnog tijela. Dopuštenje se izdaje rješenjem.
Nadležno tijelo može u roku iz stavka 3. ovoga članka, nakon što je pribavilo mišljenje Odbora za ograničenu uporabu GMO-a, zabraniti ograničenu uporabu i o tome izdati rješenje.
Podnositelj prijave može odmah nakon podnošenja prijave započeti s uporabom GMO-a iz stavka 1. ovoga članka ako je prije toga u istom zatvorenom sustavu koristio GMO iz druge ili više razine opasnosti, i ako su bili ispunjeni propisani uvjeti.
Podnositelj prijave mora u slučaju iz stavka 5. ovoga članka zatražiti od nadležnog tijela izdavanje dopuštenja za namjeravanu ograničenu uporabu.
Nadležno tijelo dužno je o prijavi iz stavka 6. ovoga članka odlučiti, nakon pribavljenog mišljenja Odbora za ograničenu uporabu GMO-a, najkasnije u roku od četrdeset i pet dana od zaprimanja prijave.
Odbor za ograničenu uporabu GMO-a dužan je svoje pisano mišljenje iz stavka 4. i 7. ovoga članka dostaviti nadležnom tijelu u roku od dvadeset i jedan dan od dana kada mu je dostavljena preslika prijave.
 
Članak 22.
Za svaku ograničenu uporabu GMO-a uvrštenu u treću i četvrtu razinu opasnosti, koja će se obavljati u zatvorenom sustavu za koji je dobivena potvrda sukladno članku 15. ovoga Zakona, potrebno je ishoditi dopuštenje nadležnog tijela.
Detaljan sadržaj prijave iz stavka 1. ovoga članka propisat će čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za znanost.
Nadležno tijelo provjerava udovoljava li prijava propisanim uvjetima i nakon što je pribavilo mišljenje Odbora za ograničenu uporabu GMO-a u roku od četrdeset i pet dana po podnošenju prijave, izdaje dopuštenje ako će se radnje obavljati u zatvorenim sustavima za koji je već prije bilo izdano dopuštenje za ograničenu uporabu iz treće i četvrte razine opasnosti, i ako su bile ispunjene sve propisane mjere nadzora.
Ako se ne radi o slučajevima iz stavka 3. ovoga članka nadležno tijelo će provjeriti udovoljava li prijava propisanim uvjetima i nakon pribavljanja mišljenja Odbora za ograničenu uporabu GMO-a izdat će dopuštenje najkasnije devedeset dana po podnošenju prijave.
Odbor za ograničenu uporabu GMO-a dužan je svoje pisano mišljenje dati u roku od dvadeset i jedan dan, odnosno u roku od četrdeset i pet dana za slučajeve iz stavka 4. ovoga članka računajući od dana kada mu je dostavljena preslika prijave.
Nadležno tijelo izdaje dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka najdulje za razdoblje koje je podnositelj naveo u svojoj prijavi.
 
Članak 23.
Nadležno tijelo može po primitku prijave iz članka 15., 21. i 22. ovoga Zakona, radi zaštite biološke raznolikosti, okoliša i/ili zdravlja ljudi, od podnositelja prijave odnosno korisnika zatražiti da u određenom roku podnese nove podatke o zatvorenom sustavu ili o ograničenoj uporabi GMO-a, ili da izmijeni uvjete ograničene uporabe GMO-a navedene u prijavi.
U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može zahtijevati od podnositelja prijave odnosno korisnika da ne započinje s uporabom, da je prekine ili privremeno obustavi, dok nadležno tijelo na temelju dodatnih informacija ili traženih izmjena ne dopusti uporabu.
U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka za upis zatvorenog sustava u upisnik GMO-a ili za ograničenu uporabu GMO-a uvrštenih u drugu, treću ili četvrtu razinu opasnosti, rok iz stavka 1. ovoga članka ne računa se u rok za izdavanje potvrda iz članka 15. ovoga Zakona, odnosno u rok za izdavanje dopuštenja prema članku 21. i 22. ovoga Zakona.
 
Članak 24.
Ako podnositelju prijave, odnosno korisniku postanu dostupne nove informacije o ograničenoj uporabi GMO-a, ili dođe do promjena u radu s GMO-om u zatvorenom sustavu tako da bi to značajno utjecalo na biološku raznolikost, okoliš ili zdravlje ljudi ili uvrštavanje uporabe u razinu opasnosti, dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo i podnijeti novu prijavu ako se radi o ograničenoj uporabi GMO-a iz druge, treće ili četvrte razine opasnosti.
Ako nadležnom tijelu postanu dostupne nove informacije o ograničenoj uporabi GMO-a, koje mogu značajno utjecati na rizike za biološku raznolikost, okoliš ili zdravlje ljudi ili na uvrštavanje uporabe u razinu opasnosti, nadležno tijelo može promijeniti uvjete ograničene uporabe GMO-a, ili od podnositelja prijave, odnosno korisnika zahtijevati da obustavi ili trajno prekine ograničenu uporabu GMO-a.
 
Članak 25.
U slučaju nesreće korisnik je dužan djelovati u skladu s planom mjera za slučaj nesreće, i o njoj obavijestiti nadležno tijelo bez odgađanja, a posebno o:
– okolnostima nesreće,
– vrsti i količini GMO-a koji je iz zatvorenoga sustava nenamjerno uveden u okoliš,
– izvedenim i potrebnim radnjama i mjerama zaštite,
– drugim podacima koji su potrebni da se ocijene utjecaji nesreće na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi.
 
Namjerno uvođenje GMO-a u okoliš
Članak 26.
Podnositelj prijave za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš dužan je ishoditi dopuštenje nadležnog tijela sukladno članku 3. ovoga Zakona.
Namjerno uvođenje GMO-a u okoliš provodi se sukladno dopuštenju iz stavka 1. ovoga članka.
 
Članak 27.
Genetski modificiran reprodukcijski biljni materijal dopušteno je uvoditi u okoliš samo na površinama koje će na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo a uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode, uredbom utvrditi Vlada Republike Hrvatske.
Nije dopušteno uvođenje GMO-a u okoliš u zaštićenim područjima i u područjima ekološke mreže, područjima namijenjenim ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i ekološkim oblicima turizma te područjima koja predstavljaju zaštitne zone utjecaja.
Zaštitne zone utjecaja iz stavka 2. ovoga članka obuhvaćaju prostore koji sprječavaju širenje GMO-a na područja na kojima nije dopušteno namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, koje se utvrđuju uvjetima zaštite prirode koji su sastavni dio dopuštenja o namjernom uvođenju GMO-a u okoliš.
 
Članak 28.
Podnositelj prijave dužan je putem ovlaštene pravne osobe prije podnošenja prijave za dobivanje dopuštenja za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš izraditi procjenu rizika za namjeravano uvođenje.
U procjeni se utvrđuje, na temelju analize karakteristika GMO-a i njegovoga namjeravanog uvođenja u okoliš i ekološkog sustava u koji bi se GMO uveo te biološke raznolikosti koja bi mogla biti izložena rizicima, ocjena mogućih negativnih utjecaja i njihove moguće posljedice, stupanj opasnosti i potrebne mjere za nadzor, uzimajući u obzir i utjecaj na zdravlje ljudi.
Podnositelj prijave može priložiti procjenu rizika koju je za jednako namjerno uvođenje istog GMO-a u okoliš izradio drugi podnositelj, te ako je za to dobio pisanu suglasnost toga podnositelja.
Sadržaj i opseg procjene rizika za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš i metodologiju za izradu procjene i uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za izradu procjene rizika propisat će pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode, uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo i čelnika središnjeg tijela državne uprave za zdravstvo.
Procjenu rizika izrađuju pravne osobe koje ovlasti čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za zaštitu prirode uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave za zdravstvo.
 
Članak 29.
Podnositelj prijave dužan je prije započinjanja s namjernim uvođenjem GMO-a u okoliš izraditi plan mjera koje će se primijeniti u slučaju nekontroliranog širenja GMO-a u okoliš. Plan mjera za slučaj nekontroliranog širenja GMO-a u okoliš odobrava nadležno tijelo izdavanjem dopuštenja.
Plan mjera za otklanjanje nekontroliranog širenja GMO-a u okolišu (u daljnjem tekstu: plan mjera) je dokument koji opisuje radnje i mjere koje se provode u slučaju nesreće, i koje bi ublažile moguće negativne posljedice na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi.
Podnositelj prijave dužan je podnijeti plan mjera, osim u slučaju propisanom u stavku 1. ovoga članka, i u sljedećim slučajevima:
– po isteku pet godina od datuma zadnjeg podnošenja plana mjera,
– u roku od trideset dana od dana promjene uvjeta i stanja koji mogu ozbiljno utjecati na mjere propisane za slučaj nesreće.
Plan mjera sadrži:
– način nadzora GMO-a u slučaju nekontroliranog širenja u okoliš,
– ocjenu mogućih posljedica i ugroženost biološke raznolikosti, okoliša i zdravlja ljudi,
– potrebne mjere zaštite,
– mjere potrebne za sprječavanje daljnjeg širenja i uklanjanje GMO-a te sanaciju okoliša koji bi mogao biti izložen nekontroliranom širenju GMO-a.
Pobliži sadržaj plana mjera i način njegove provedbe propisuje čelnik nadležnog tijela iz članka 3. ovoga Zakona, uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave za zaštitu okoliša.
 
Članak 30.
Prijava za dobivanje dopuštenja za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš sadrži:
1. tehničku dokumentaciju s propisanim sastavnim dijelovima,
2. procjenu rizika namjeravanog uvođenja GMO-a u okoliš,
3. plan mjera za slučaj nekontroliranog širenja GMO-a u okoliš,
4. plan praćenja (monitoringa) utjecaja GMO-a na okoliš, bioraznolikost i zdravlje ljudi,
5. podatke o postupanju s otpadom: vrsta otpada koja se stvara, očekivana količina otpada, opis predviđenog načina obrade,
6. tehnike predviđene za uklanjanje ili deaktiviranje GMO-a na kraju pokusa,
7. druge podatke koje podnositelj smatra važnima.
Podnositelj se u prijavi može pozvati i na podatke ili rezultate namjernog uvođenja koje je nadležnom tijelu podnio drugi podnositelj, ako ti podaci nisu označeni kao tajni, ili ako je podnositelj prijave pribavio pisanu suglasnost toga podnositelja.
Podnositelju prijave može se dopustiti, izdavanjem jednog dopuštenja, namjerno uvođenje GMO-a u okoliš ili kombinacije GMO-a na istom području ili na različitim područjima, ali za istu namjenu i u određenom razdoblju.
Detaljan sadržaj prijave i način podnošenja propisat će pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode uz suglasnost središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove zdravstva i poljoprivrede i šumarstva i zaštite okoliša.
 
Članak 31.
Sažetak prijave iz članka 30. ovoga Zakona nadležno tijelo dostavlja u roku od trideset dana od primitka Europskoj komisiji radi prosljeđivanja nadležnim tijelima država članica Europske unije koje se o prijavi mogu očitovati. Cjelovitu prijavu nadležno tijelo dostavlja nadležnom tijelu države članice Europske unije na njegov zahtjev.
Dostavljene primjedbe nadležnih tijela država članica Europske unije, nadležno tijelo dužno je uzeti u obzir prilikom odlučivanja o prijavi za izdavanje dopuštenja za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš.
Nadležno tijelo obavještava Europsku komisiju unije o izdanim dopuštenjima za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, o razlozima odbijanja izdavanja dopuštenja, te rezultatima namjernog uvođenja GMO-a u okoliš.
 
Članak 32.
Nadležno tijelo iz članka 3. ovoga Zakona izdaje dopuštenje za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš po prethodno pribavljenom mišljenju Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš najkasnije u roku od devedeset dana od primitka prijave, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti.
Ako smatra potrebnim nadležno tijelo pisano će zatražiti dodatne podatke od podnositelja i odrediti mu rok za dostavu podataka. Rok u kojem je podnositelj prijave dužan dostaviti naknadno zatražene podatke ne uzima se u obzir pri računanju roka za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka.
Ako podnositelj prijave ne dostavi nadležnom tijelu dodatne podatke u roku iz stavka 2. ovoga članka, nadležno tijelo odbit će prijavu.
Nadležno tijelo dužno je preslike prijave iz članka 30. i 33. ovoga Zakona bez odgađanja proslijediti Odboru za uvođenje GMO-a u okoliš.
Ako Odbor smatra da se iz podataka navedenih u prijavi ne može jasno utvrditi kakvi će biti utjecaji namjernog uvođenja GMO-a na zdravlje ljudi, okoliš i biološku raznolikost, može od nadležnog tijela zatražiti da od podnositelja prijave zatraži dodatne podatke o utjecajima namjeravanog uvođenja GMO-a u okoliš.
Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš dužan je dostaviti svoje mišljenje u roku od četrdeset i pet dana od dana zaprimanja prijave.
 
Članak 33.
Dopuštenje za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš može se izdati i po skraćenom postupku, ako postoji dovoljno podataka i iskustva o namjernom uvođenju određenog GMO-a u određene ekološke sustave i ako GMO ispunjava propisane uvjete, posebno u svezi s otklanjanjem opasnosti.
Za dobivanje dopuštenja za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš po skraćenom postupku podnosi se prijava.
Nadležno tijelo iz članka 3. ovoga Zakona odlučuje o prijavi najkasnije u roku od trideset dana od dana zaprimanja prijave, te izdaje dopuštenje ako su ispunjeni propisani uvjeti, po prethodno pribavljenom mišljenju Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš.
Nadležno tijelo može tražiti od podnositelja prijave dodatne podatke i utvrđuje rok u kojem oni moraju biti dostavljeni. Rok za dostavu dodatnih podataka ne računa se u rok propisan za izdavanje dopuštenja.
Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš dužan je pisano mišljenje dostaviti nadležnom tijelu u roku od petnaest dana od dana dostave preslike prijave.
Detaljan sadržaj prijave i način podnošenja propisat će se pravilnikom iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona.
 
Članak 34.
Skraćeni postupak iz članka 33. ovoga Zakona može se primijeniti ako je Europska komisija donijela odluku o primjeni takvog postupka za određeni GMO, a u skladu s tom odlukom.
Nadležno tijelo prethodno obavještava Europsku komisiju o primjeni skraćenog postupka za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš.
Ako se ocijeni da su ispunjeni svi propisani uvjeti, nadležno tijelo može predložiti Europskoj komisiji da odobri primjenu skraćenog postupka za namjerno uvođenje određenog GMO-a u okoliš.
 
Članak 35.
Nadležno tijelo dužno je u postupku izdavanja dopuštenja za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš javnosti dati na uvid sadržaj prijave, sadržaj tehničke dokumentacije, procjenu rizika i mišljenje Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš.
Javni poziv u kojem se navodi mjesto i vrijeme za uvid iz stavka 1. ovoga članka te način davanja mišljenja i primjedbi objavljuje se u sredstvima javnog priopćavanja.
Rok u kojem nadležno tijelo omogućava uvid te davanje mišljenja i primjedbi ne može biti dulji od trideset dana, i ne računa se u rok za izdavanje dopuštenja.
Nadležno tijelo dužno je u obrazloženju rješenja o izdavanju dopuštenja očitovati se i o mišljenju javnosti i iznesenim primjedbama.
 
Članak 36.
Ako nakon podnošenja prijave ili nakon izdavanja dopuštenja za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš dođe do bilo kakvih modifikacija ili neplanirane promjene u namjernom uvođenju u okoliš koje bi mogle štetno utjecati na biološku raznolikost, okoliš ili zdravlje ljudi, ili ako se dođe do novih podataka, podnositelj prijave odnosno korisnik dužan je bez odgađanja:
– poduzeti mjere zaštite biološke raznolikosti okoliša i zdravlja ljudi,
– obavijestiti nadležno tijelo o modifikacijama ili neplaniranim promjenama i novim podacima,
– prilagoditi uvjete uvođenja u okoliš, koji su bili predloženi u prijavi, nastalim promjenama.
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može zahtijevati od podnositelja prijave odnosno korisnika da izmijeni uvjete namjernog uvođenja GMO-a u okoliš, ili privremeno ili trajno zabraniti namjerno uvođenje GMO-a u okoliš.
U slučaju bilo kakvih modifikacija i neplaniranih promjena u namjernom uvođenju u okoliš sukladno stavku 1. ovoga članka, nadležno tijelo dužno je nakon obavljene procjene rizika obavijestiti javnost.
 
Članak 37.
Korisnik je dužan, najkasnije šezdeset dana po isteku roka za koje je nadležno tijelo izdalo dopuštenje za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, ili u roku koji je određen u dopuštenju iz članka 32. i 33. ovoga Zakona, dostaviti nadležnom tijelu izvješće o rezultatima namjernog uvođenja GMO-a u okoliš.
Ako podnositelj odnosno korisnik namjerava bilo koji materijal, dobiven od GMO-a koji je bio predmetom namjernog uvođenja u okoliš, staviti na tržište kao proizvod, dužan je u izvješće iz stavka 1. ovoga članka uključiti i podatke o tome.
 
Članak 38.
Podnositelj prijave odnosno korisnik dužan je u slučaju neplaniranog širenja GMO-a u okoliš djelovati u skladu s planom mjera iz članka 29. ovoga Zakona i obavijestiti nadležno tijelo i Državni zavod za zaštitu prirode o:
– opsegu posljedica neplaniranog širenja GMO-a u okoliš i ugroženosti biološke raznolikosti, okoliša ili zdravlja ljudi,
– provedenim i potrebnim mjerama za zaštitu biološke raznolikosti, okoliša ili zdravlja ljudi,
– provedenim i potrebnim mjerama za umanjivanje ili uklanjanje posljedica, uklanjanje GMO-a i sanaciju okoliša izloženog neplaniranom širenju,
– drugim podacima potrebnim za ocjenu utjecaja neplaniranog širenja GMO-a na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi.
Nadležno tijelo u suradnji s drugim nadležnim tijelima donosi i provodi program uklanjanja posljedica nekontroliranog širenja GMO-a u okolišu.
U programu iz stavka 2. ovoga članka, na temelju ocjene opasnosti, određuju se nositelji, uvjeti i mjere za umanjivanje ili otklanjanje posljedica i sprječavanje daljnjega nekontroliranog širenja GMO-a, način pokrivanja troškova i potrebna ograničenja ili zabrane u svezi s daljnjim uvođenjem GMO-a u okoliš, prometom ili uporabom.
Nadležno tijelo dužno je o događaju iz stavka 1. ovoga članka, te o pripremi i provedbi programa iz stavka 2. ovoga članka, izvijestiti Vladu Republike Hrvatske i javnost.
U slučajevima neplaniranog širenja GMO-a u okoliš koje može imati značajne negativne posljedice na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi, nadležno tijelo će obavijestiti ugrožene ili potencijalno ugrožene države i, kada je to potrebno, odgovarajuće međunarodne organizacije, te im staviti na raspolaganje sve podatke potrebne za utvrđivanje prikladnih mjera.
Stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a
 
Članak 39.
Podnositelj prijave dužan je pribaviti dopuštenje za svaki GMO ili proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a koji namjerava prvi put staviti na tržište.
Podnositelj prijave dužan je prije podnošenja prijave za izdavanje dopuštenja za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a izraditi procjenu rizika koji može izazvati namjeravano stavljanje na tržište.
U procjeni se utvrđuje, na temelju analize karakteristika GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, te njegove uporabe, ocjena mogućih štetnih utjecaja i posljedica na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi, stupanj opasnosti, kao i potrebne mjere za nadzor.
Sadržaj i opseg procjene rizika za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, metodologiju za izradu procjene i uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za izradu procjene rizika, propisat će pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poljoprivredu, šumarstvo i veterinarstvo.
Procjenu rizika izrađuju pravne osobe koje ovlasti čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo uz suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poljoprivredu, šumarstvo i veterinarstvo.
 
Članak 40.
Nadležno tijelo potvrđuje primitak prijave iz članka 39. ovoga Zakona, te sažetak dosjea prijave bez odgađanja dostavlja Europskoj komisiji i nadležnim tijelima država članica Europske unije.
 
Članak 41.
Podnositelj može u prijavi označiti podatke koji su poslovna tajna ili koji su zaštićeni na temelju posebnog propisa. Podaci koji će se u postupku smatrati tajnima moraju biti provjereno utemeljeni.
Nadležno tijelo će, nakon savjetovanja s podnositeljem prijave, odlučiti koji će se podaci u postupku smatrati tajnim.
Podnositelj u prijavi kao tajne podatke ne smije označiti:
– ime i prezime, tvrtku i sjedište tvrtke,
– namjeravani način uporabe GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, uvjete stavljanja proizvoda na tržište i uvjete njegove uporabe,
– karakteristike GMO-a i proizvoda, odnosno GMO-a koji sadrži,
– plan monitoringa u svezi sa stavljanjem GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište, njegovom uporabom i mjerama u slučaju nepredviđenih rizika vezanih uz stavljanje na tržište ili uporabu,
– procjenu rizika.
Podaci će se smatrati tajnim i u slučaju da podnositelj svoju prijavu povuče.
 
Članak 42.
Prijava za dobivanje dopuštenja za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, mora sadržavati:
1. tehničku dokumentaciju s propisanim sastavnim dijelovima,
2. procjenu rizika za okoliš sukladno odredbama članka 28. ovoga Zakona,
3. podatke o uvjetima stavljanja na tržište, uključujući posebne uvjete uporabe i rukovanja s proizvodom,
4. plan monitoringa utjecaja proizvoda i njegove uporabe na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi, uključujući razdoblje u kojem će se provoditi plan monitoringa,
5. prijedlog razdoblja za koje se traži dopuštenje,
6. prijedlog označavanja proizvoda,
7. prijedlog pakiranja proizvoda,
8. sažetak tehničke dokumentacije.
Podnositelj može u prijavu uključiti podatke o rezultatima namjernog uvođenja u okoliš istog GMO-a ili kombinacije GMO-a koju sadrži proizvod, koja je bila predmet njegove ranije prijave, ili se takvo namjerno uvođenje još provodi.
Podnositelj prijave može se pozvati na podatke ili rezultate koji se odnose na proizvode koje je nadležnom tijelu predložio drugi podnositelj, ako ti podaci nisu tajni i ako ima njegov pisani pristanak.
Podnositelj prijave dužan je za svaku namjeravanu uporabu GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, koja je drugačija od dopuštene, podnijeti nadležnom tijelu novu prijavu radi dobivanja dopuštenja za stavljanje na tržište.
Sadržaj prijave i tehničke dokumentacije za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, uvjete monitoringa, označavanja i pakiranja proizvoda propisat će se sukladno nadležnostima utvrđenim člankom 39. stavkom 4. ovoga Zakona.
 
Članak 43.
Nadležno tijelo ispituje i utvrđuje sukladnost prijave iz članka 42. ovoga Zakona s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa, te nakon pribavljanja mišljenja Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš i/ili Hrvatske agencije za hranu i provedene javne rasprave, izrađuje izvješće o procjeni prikladnosti stavljanja na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a u kojem se navodi da je određeni GMO i proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a:
– prikladan za stavljanje na tržište,
– prikladan za stavljanje na tržište po određenim dodatnim uvjetima, ili
– neprikladan za stavljanje na tržište.
Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš i/ili Hrvatska agencija za hranu dužna je pisano mišljenje iz stavka 1. ovoga članka dostaviti nadležnom tijelu najkasnije u roku od četrdeset i pet dana od dana kada mu je ono dostavilo presliku prijave. Ako Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš i/ili Hrvatska agencija za hranu u navedenom roku ne dostavi mišljenje, smatra se da je mišljenje negativno.
Nadležno tijelo dostavlja izvješće iz stavka 1. ovoga članka podnositelju prijave najkasnije šezdeset dana od primitka prijave.
Podnositelj prijave može u roku od sedam dana od primitka izvješća iz stavka 1. ovoga članka prijavu za dobivanje dopuštenja za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a povući ili pisano obavijestiti nadležno tijelo da namjerava prijavu dopuniti, ako iz izvješća proizlazi da je određeni GMO ili proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a prikladan za stavljanje na tržište pod dodatnim uvjetima.
Ako podnositelj prijave iz stavka 4. ovoga članka pisano obavijesti nadležno tijelo da namjerava prijavu dopuniti, odredit će mu se rok u kojem mora dopunu prijave dostaviti. Rok za dopunu prijave ne ubraja se u rok propisan za izdavanje dopuštenja iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona.
Ako podnositelj prijave iz stavka 4. ovoga članka ne obavijesti u propisanom roku nadležno tijelo o namjeri dopune prijave u slučaju kada iz izvješća proizlazi da je određeni GMO ili proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a prikladan za stavljanje na tržište pod dodatnim uvjetima, smatra se da je prijava povučena.
Nadležno tijelo obustavit će postupak za izdavanje dopuštenja ako je podnositelj prijave povukao prijavu u roku iz stavka 4. ovoga članka ili nije dopunio prijavu u određenom roku iz stavka 5. ovoga članka, odnosno ako u propisanom roku ne obavijesti nadležno tijelo o namjeri dopune prijave prema stavku 6. ovoga članka.
Nadležno tijelo propisuje opseg i sadržaj izvješća iz stavka 1. ovoga članka.
 
Članak 44.
Izvješće iz članka 43. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona, nadležno tijelo dostavlja Europskoj komisiji u roku od devedeset dana od primitka prijave sa svim utvrđenim podacima.
Izvješće iz članka 43. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, nadležno tijelo dostavlja Europskoj komisiji sa svim utvrđenim podacima najranije u roku od petnaest dana od dostave podnositelju prijave, a najkasnije u roku od sto i pet dana od zaprimanja prijave.
Europska komisija i nadležna tijela država članica Europske unije mogu nadležnom tijelu dostaviti, u roku od šezdeset dana od dostave izvješća iz članka 43. ovoga Zakona, očitovanje i obrazložene prigovore u pogledu stavljanja na tržište određenog GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a.
Nadležno tijelo dužno je razmotriti u suradnji s Europskom komisijom i nadležnim tijelima država članica Europske unije sporna pitanja radi postizanja dogovora u roku od četrdeset i pet dana, u koji se ne računaju dani tijekom kojih se očekuju podaci od podnositelja prijave, a najkasnije u roku od sto i pet dana od dana dostave izvješća.
Dopuštenje za stavljanje na tržište određenog GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a nadležno tijelo može izdati ako u roku iz stavka 3. ovoga članka nisu podneseni obrazloženi prigovori Europske komisije ili nadležnih tijela država članica Europske unije, odnosno ukoliko su sva sporna pitanja riješena u roku iz stavka 4. ovoga članka.
Nadležno tijelo obavještava Europsku komisiju i nadležna tijela država članica Europske unije o izdavanju dopuštenja za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a u roku trideset dana od izdavanja dopuštenja.
 
Članak 45.
Ako stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a uključuje i njegovo namjerno uvođenje ili mogućnost nenamjernog uvođenja u okoliš, nadležno tijelo zatražit će mišljenje Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš.
Odbor iz stavka 1. ovoga članka dužan je, najkasnije u roku od četrdeset i pet dana, nadležnom tijelu dostaviti pisano mišljenje o uvođenju u okoliš odnosno namjeravanom stavljanju na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a. Mišljenje se daje na temelju cjelovite analize sigurnosti proizvoda i njegova utjecaja na biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi.
Ako mjerodavni Odbor u navedenom roku ne dostavi mišljenje, smatra se da je mišljenje negativno.
 
Članak 46.
Nadležno tijelo odlučuje o dopuštenju za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a nakon provedenog ispitivanja udovoljava li prijava propisanim uvjetima, te nakon pribavljanja mišljenja Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš i/ili Hrvatske agencije za hranu, a nakon provedene javne rasprave i izrade izvješća o procjeni prikladnosti stavljanja na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, u roku od sto i pet dana od dana zaprimanja prijave.
Dopuštenje za stavljanje na tržište izdaje se najdulje na rok od pet godina, uz mogućnost produljenja sukladno odredbama ovoga Zakona.
Provedbene propise kojima će se urediti postupci za izdavanje dopuštenja donijet će čelnik nadležnog tijela sukladno nadležnostima utvrđenim člankom 39. stavkom 4. ovoga Zakona.
Na proizvodnju, zdravstvenu ispravnost, deklariranje i označavanje hrane i hrane za životinje, te stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadrži ili potječe od GMO-a, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa.
 
Članak 47.
Dopuštenje za stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, sadrži:
– podatke o GMO-u i/ili proizvodu koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a,
– namjenu i opseg za koju se izdaje dopuštenje, uključujući identifikaciju proizvoda s naznakom njegovih karakteristika,
– vrijeme važenja dopuštenja,
– uvjete stavljanja na tržište, uključujući posebne uvjete za uporabu, rukovanje, pakiranje, te uvjete za zaštitu okoliša ili specifičnoga ekološkog sustava ili geografskog područja,
– obvezu kontroliranja uzoraka i dostavljanja rezultata nadležnom tijelu na njegov zahtjev,
– uputu za označavanje,
– uputu za monitoring, uključujući obvezu izvješćivanja nadležnog tijela o rezultatima monitoringa,
– druge uvjete koje je dužna ispunjavati osoba koja proizvod stavlja na tržište ili ga rabi.
Dopuštenje, osim podataka koji su propisani i označeni kao tajni i procjene rizika za biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi iz članka 39. ovoga Zakona, moraju biti dostupni javnosti u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima.
 
Članak 48.
Nadležno tijelo može u postupku izdavanja dopuštenja za stavljanje na tržište određenog GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, nakon pribavljanja mišljenja Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš i/ili Hrvatske agencije za hranu, podnositelju prijave rješenjem priznati valjanost isprave na temelju koje je dobio dopuštenje za stavljanje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište Europske unije, ako su u njoj određeni uvjeti takvi da udovoljavaju i uvjetima u Republici Hrvatskoj.
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka zamjenjuje dopuštenje za stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a po ovom Zakonu.
U rješenju iz stavka 2. ovoga članka određuje se i uputa o praćenju stanja te obveza izvješćivanja nadležnog tijela o rezultatima praćenja stanja.
Bez obzira na odredbu stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo može, nakon pribavljanja mišljenja Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš i/ili Hrvatske agencije za hranu, privremeno ograničiti ili zabraniti stavljanje na tržište određenog GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a ako je na temelju informacija o novim ili dodatnim znanstveno utemeljenim podacima utvrdilo da GMO ili proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a može predstavljati rizik, koji prilikom izdavanja dopuštenja nije bio uzet u obzir. U ovom slučaju nadležno tijelo o svojoj odluci obavješćuje nadležno tijelo Europske unije.
 
Članak 49.
Podnositelj prijave, odnosno korisnik koji namjerava tražiti produljenje dopuštenja za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, mora najkasnije devet mjeseci prije isteka važenja dopuštenja dostaviti nadležnom tijelu prijavu koja sadrži:
– preslik dopuštenja za stavljanje na tržište koje želi produljiti,
– izvješće o rezultatima monitoringa, izrađeno u skladu s propisanom metodologijom,
– nove informacije o opasnosti proizvoda za biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi, ako s takvim informacijama raspolaže,
– prijedlog za izmjenu ili dopunu uvjeta za stavljanje na tržište iz prvog dopuštenja, a posebno onih koji se tiču monitoringa i vremenskog ograničenja važenja dopuštenja, ako je to potrebno.
Na postupak rješavanja prijave za produljenje dopuštenja odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 42., 43. i 44. ovoga Zakona.
Važenje dopuštenja može se produljiti do pet godina.
Podnositelj prijave, odnosno korisnik koji od nadležnog tijela zahtijeva produljenje dopuštenja za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, sukladno stavku 1. ovoga članka, može nastaviti sa stavljanjem proizvoda na tržište pod uvjetima koji su utvrđeni u prvom, odnosno prethodnom dopuštenju sve dok ne dobije rješenje sukladno stavku 2. ovoga članka.
 
Članak 50.
Ako podnositelj prijave odnosno korisnik nakon dobivanja dopuštenja sazna za nove informacije koje se tiču opasnosti GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a za biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi dužan je bez odgađanja poduzeti mjere za zaštitu biološke raznolikosti, okoliša i zdravlja ljudi i o tome obavijestiti nadležno tijelo koje je izdalo dopuštenje.
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka podnositelj prijave, odnosno korisnik dužan je, na temelju promijenjenih uvjeta, nadležnom tijelu podnijeti novu prijavu.
Nove informacije o opasnostima za biološku raznolikost, okoliš i zdravlje ljudi dužan je dostaviti svaki korisnik GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a nadležnom tijelu i/ili podnositelju prijave.
Ako nadležnom tijelu postanu dostupne, prije ili tijekom postupka za izdavanje dopuštenja, nove informacije u svezi s opasnostima koje predstavlja GMO ili proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a ili njegova uporaba, te informacije mora uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o stavljanju GMO-a ili proizvoda koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a na tržište.
Ako nadležnom tijelu postanu dostupne nove informacije nakon što je dopuštenje postalo pravomoćno, o tome je dužno obavijestiti i zatražiti mišljenje nadležnog Odbora, te na temelju dobivenog mišljenja izdati rješenje kojim mijenja i/ili dopunjava važeće dopuštenje, ako je podnositelj prijave, odnosno korisnik s time suglasan, ili ga ukinuti.
 
Članak 51.
Podnositelj prijave odnosno korisnik prilikom stavljanja na tržište dužan je označiti vidnom oznakom na ambalaži i na popratnoj dokumentaciji da je taj proizvod GMO ili da sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a, kao i druge propisane podatke vezane za proizvod ili njegovu uporabu.
Oznaka mora jasno navoditi »genetski modificiran organizam« ili sadržavati rečenicu »ovaj proizvod sadrži genetski modificirane organizme«, odnosno »ovaj proizvod potječe od genetski modificiranih organizama«.
Za proizvode gdje se slučajni ili tehnološki neizbježni tragovi dopuštenih GMO-a ne mogu isključiti, Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog nadležnog tijela uredbom utvrditi razinu ispod koje ti proizvodi ne moraju biti označeni.
Osoba koja stavlja na tržište GMO ili proizvode koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a dužna je dokazati nadležnom tijelu da je poduzela sve mjere potrebne za izbjegavanje slučajnog ili tehnološki neizbježnog onečišćenja dopuštenim GMO-om.
 
Članak 52.
Korisnik odnosno osoba koja stavlja na tržište GMO ili proizvode koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a dužna je osigurati da se osobi koja prihvaća proizvod dostavi dokumentacija iz koje je vidljivo:
– da se radi o GMO-u ili proizvodu koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a i
– odgovarajući jedinstveni kod (brojčani i abecedni) dodijeljen tom GMO-u.
Kod stavljanja na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, prodavatelj je dužan korisniku dostaviti dokumentaciju s podacima navedenim u stavku 1. ovoga članka.
Osoba iz stavka 1. koja stavlja na tržište GMO ili proizvode koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a dužna je voditi bazu podataka i osigurati postupak koji će omogućiti identifikaciju, za razdoblje od pet godina od svakog stavljanja na tržište, osobe od koje je GMO ili proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a pribavljen i osoba kojima su ti proizvodi učinjeni dostupnima, izuzev krajnjih korisnika.
 
Rukovanje, prijevoz i pakiranje GMO-a
Članak 53.
Prilikom svakog rukovanja, prijevoza i pakiranja GMO-a popratnom dokumentacijom treba jasno obilježiti GMO:
– koji je namijenjen izravnom korištenju za hranu ili stočnu hranu ili za preradu i naznačiti da nisu namijenjeni namjernom uvođenju u okoliš, te navesti mjesto za pribavljanje daljnjih informacija,
– koji je namijenjen za ograničenu uporabu, te označiti sve uvjete i zahtjeve za sigurno rukovanje, skladištenje, prijevoz i uporabu, mjesto za pribavljanje daljnjih informacija, uključujući ime i adresu pojedinca ili institucije kojima je povjeren GMO,
– koji je namijenjen namjernom uvođenju u okoliš, te označiti identitet i odgovarajuće značajke i /ili obilježja, sve uvjete za sigurno rukovanje, skladištenje, prijevoz i korištenje, kao i mjesto za pribavljanje daljnjih informacija.
Uvjete u svezi s rukovanjem i pakiranjem, te kopnenim, željezničkim, zračnim i riječnim prijevozom GMO-a, uzimajući u obzir međunarodne propise i praksu, čelnik nadležnog tijela propisat će pravilnikom.
Uvjete u svezi s obilježavanjem GMO-a donijet će nadležno tijelo, svako u sklopu svojeg djelokruga.
U kopnenom, željezničkom, zračnom i riječnom prijevozu i provozu, te postupanju sa živim modificiranim organizmima koji su opasni po okoliš, primjenjuju se odredbe posebnih propisa koji uređuju prijevoz, provoz i postupanje s opasnim tvarima, ako ovim Zakonom ili na temelju njega donesenim propisom nije drugačije određeno.
Uvjete u svezi s rukovanjem, pakiranjem, obilježavanjem i prijevozom GMO-a u pomorskom prometu propisat će posebnim propisom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove mora.
 
Postupanje s otpadom nastalim uporabom GMO-a
Članak 54.
Podnositelj prijave ili osoba koja uporabljuje GMO dužna je na propisan način zbrinuti i trajno neškodljivo uništiti nastali otpad koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a na način da GMO više nije sposoban za reprodukciju ili prijenos genetskog materijala, te da se njegov genetski materijal ne može prenijeti na druge organizme.
 
III. ODGOVORNOST ZA ŠTETU NASTALU UPORABOM GMO-a
Članak 55.
Korisnik koji uvozi GMO, stavlja na tržište, rabi ili proizvodi GMO ili proizvode koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a dužan je nadoknaditi štetu koju prouzroči prekograničnim prijenosom, provozom, uporabom, uvođenjem u okoliš ili stavljanjem GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište, sukladno posebnim propisima.
 
IV. ZNANSTVENO-STRUČNA TIJELAZA PROVEDBU ZAKONA
Članak 56.
Radi praćenja stanja i razvoja na području rukovanja s GMO-om te pružanja stručne pomoći nadležnim tijelima u provedbi ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske odlukom osniva Vijeće za genetski modificirane organizme (u daljnjem tekstu: Vijeće).
Vijeće ima sedamnaest članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog nadležnog tijela za zaštitu prirode, zaštitu okoliša, znanost, zdravstvo i socijalnu skrb, poljoprivredu i šumarstvo, rad i gospodarstvo, na vrijeme od četiri godine.
Vijeće između svojih članova bira predsjednika i njegova zamjenika. Vijeće je u svom radu samostalno i neovisno i njegov rad je javan.
Vijeće donosi poslovnik kojim uređuje način svoga rada.
Sredstva za rad Vijeća i obavljanje stručno-administrativnih poslova osiguravaju se u državnom proračunu.
 
Članak 57.
Vijeće obavlja sljedeće poslove:
– prati stanje i razvoj na području korištenja genetske tehnologije i uporabe GMO-a,
– prati stručno-znanstvena postignuća i daje mišljenja i poticaje u svezi s uporabom genetske tehnologije i uporabom GMO-a,
– daje mišljenja u svezi sa socijalnim, etičkim, tehničkim i tehnološkim, znanstvenim i drugim uvjetima korištenja GMO-a,
– savjetuje nadležna tijela o pitanjima vezanim za uporabu GMO-a i genetske tehnologije,
– izvješćuje javnost o stanju i razvoju na području uporabe genetske tehnologije i uporabe GMO-a, te o svojim stajalištima i mišljenjima.
 
Članak 58.
Na prijedlog nadležnih tijela za provedbu ovoga Zakona, Vijeće imenuje na vrijeme od četiri godine:
– Odbor za ograničenu uporabu GMO-a,
– Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš.
 
Članak 59.
Odbor za ograničenu uporabu GMO-a ima jedanaest članova, znanstvenika i stručnjaka s područja mikrobiologije, genetike, medicine, biokemije i molekularne biologije, farmacije, biotehnologije, poljoprivrede, šumarstva i veterine, zaštite na radu, zaštite prirode i zaštite okoliša.
Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš ima devet članova, znanstvenika i stručnjaka s područja genetike, ekologije, zaštite okoliša, zaštite prirode, poljoprivrede, šumarstva, veterine, biokemije i molekularne biologije, mikrobiologije i medicine.
 
Članak 60.
Odbori iz članka 59. ovoga Zakona:
– daju mišljenja o uporabi GMO-a u upravnim postupcima i drugim postupcima sukladno ovom Zakonu,
– daju mišljenje i prijedloge u pripremi propisa o uporabi GMO-a,
– daju mišljenja i prijedloge nadležnim tijelima državne uprave o pitanjima uporabe GMO-a,
– obavljaju i druge stručne poslove propisane ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.
Odbori o svom radu podnose godišnja izvješća Vijeću, koja se objavljuju na način dostupan javnosti.
Sredstva za rad odbora i obavljanje stručno-administrativnih poslova osigurava središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zdravstva.
 
Članak 61.
Članovi Vijeća i odbora dužni su tijekom svojeg mandata i po isteku mandata čuvati podatke koji su označeni kao tajni u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Tajnost podataka dužni su čuvati i svi vanjski suradnici koji sudjeluju u radu Vijeća i odbora ili koji sudjeluju u postupku izdavanja dopuštenja prema odredbama ovoga Zakona.
 
V. UPISNIK GMO-a
Članak 62.
Jedinstveni upisnik GMO-a vodi središnje tijelo državne uprave za poslove zdravstva, a posebne upisnike nadležna tijela sukladno svom djelokrugu.
U upisniku GMO-a vode se evidencije o zatvorenim sustavima, izdanim potvrdama i dopuštenjima za ograničenu uporabu GMO-a, namjernom uvođenju GMO-a u okoliš i stavljanju GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište.
Evidencija sadrži podatke iz prijave, a posebno:
1. tvrtku i sjedište podnositelja prijave:
– zatvorenog sustava,
– za ograničenu uporabu GMO-a,
– za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš,
– za stavljanje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište,
2. naziv, razinu opasnosti i opis zatvorenog sustava,
3. podatke o ograničenoj uporabi i podatke o uvrštavanju u razinu opasnosti,
4. podatke o namjernom uvođenju GMO-a u okoliš, uključujući točnu lokaciju uvođenja GMO-a,
5. podatke o stavljanju GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište.
Sastavni dio upisnika iz stavka 1. ovoga članka čine izdane potvrde i dopuštenja za ograničenu uporabu, namjerno uvođenje u okoliš ili stavljanje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište.
Svatko ima pravo uvida u podatke iz upisnika GMO-a te zahtijevati i dobiti ispise iz upisnika GMO-a uz plaćanje stvarnih troškova izdavanja ispisa.
U upisnik GMO-a ne smiju se upisivati podaci koji su označeni, sukladno ovom Zakonu, kao poslovna tajna, ili koji uživaju zaštitu na temelju posebnog propisa.
Oblik i način vođenja upisnika GMO-a i način određivanja troškova ispisa propisat će pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo uz suglasnost čelnika drugih nadležnih tijela.
 
VI. NADZOR
Upravni nadzor
Članak 63.
Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja nadležno tijelo, svako u svojem djelokrugu.
 
Inspekcijski nadzor
Članak 64.
Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavljaju inspekcije nadležnih tijela iz članka 3. ovoga Zakona, sukladno svojem djelokrugu.
 
Članak 65.
U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor inspekcije iz članka 64. ovoga Zakona ima pravo i obvezu nadziranim osobama, koje nemaju dopuštenje nadležnog tijela ili druge suglasnosti, rješenjem zabraniti prekogranični promet, provoz, ograničenu uporabu, namjerno uvođenje u okoliš i stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a.
Inspektor može narediti hitne mjere radi zaštite života ljudi i životinja te smanjivanja štete nastale zbog obavljanja nedopuštenih djelatnosti, radnji ili zahvata.
 
Članak 66.
Ako postoji sumnja da se uvozi, uvodi u okoliš, stavlja na tržište, uporabljuje ili odlaže u okoliš GMO ili proizvod koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a suprotno odredbama ovoga Zakona ili posebnog propisa, inspektor nadležnog tijela (u daljnjem tekstu: inspektor) će zatražiti od uvoznika, odnosno korisnika vjerodostojnu ispravu, te odrediti rok u kojemu se isprava ima predočiti.
Ako uvoznik ili korisnik u određenom roku ne predoči vjerodostojnu ispravu, inspektor će privremeno zabraniti uvoz, ograničenu uporabu, uvođenje u okoliš, stavljanje na tržište, ili odlaganje u okoliš, a uzorak će dostaviti na analizu ovlaštenom laboratoriju.
Ako se analizom utvrdi da se radi o nedopuštenom GMO-u ili proizvodu koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a inspektor će zabraniti uvoz, ograničenu uporabu, uvođenje u okoliš, stavljanje na tržište ili odlaganje u okoliš, a uzeti uzorci i/ili zaplijenjeni genetski modificirani organizmi i proizvodi trajno i neškodljivo će se uništiti.
Troškove analize i uništavanja, kao i privremene pohrane i čuvanja, ako se analizom utvrdi da se radi o nedopuštenom uvozu, ograničenoj uporabi, uvođenju u okoliš, stavljanju na tržište ili odlaganju u okoliš, snosi uvoznik, odnosno korisnik GMO-a ili proizvoda koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a.
 
VII. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 67.
Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
– bez dopuštenja ili suprotno utvrđenim uvjetima uvodi u okoliš GMO (članak 26.),
– uvodi genetski modificirani reprodukcijski materijal u okoliš izvan dopuštenih površina (članak 27.),
– uvodi GMO u zaštićenim područjima i u područjima ekološke mreže, područjima namijenjenim ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i ekološkim oblicima turizma te područjima koja predstavljaju zaštitne zone utjecaja (članak 27.).
Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi.
 
Članak 68.
Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
– obavlja poslove ovlaštenog laboratorija bez dopuštenja nadležnog tijela ili suprotno dopuštenom načinu rada (članak 10.),
– uvozi GMO bez dopuštenja ili na nedopušten način (članak 12.),
– provodi ograničenu uporabu GMO-a suprotno propisanim kontrolnim i drugim sigurnosnim mjerama i suprotno propisanim kriterijima vezanim uz razinu opasnosti (članak 14.),
– koristi zatvoreni sustav bez prijave nadležnom tijelu i upisa u upisnik GMO-a (članak 15.),
– ne uvrsti ograničenu uporabu GMO-a u odgovarajuću razinu opasnosti (članak 16.),
– ne izradi plan mjera za slučaj nesreće (članak 17. stavak 1.),
– ne dostavi podatke o planu mjera nadležnom tijelu i drugom nadležnom tijelu, te podatke ne učini dostupne javnosti (članak 17. stavak 2. i 3.),
– uporabljuje GMO iz 1. razine opasnosti bez potvrde o upisu u upisnik GMO-a (članak 20. stavak 1.),
– ne dostavi nadležnom tijelu na njegov zahtjev procjenu rizika (članak 20. stavak 2.),
– provodi ograničenu uporabu GMO-a iz 2. razine opasnosti bez prijave nadležnom tijelu i suprotno propisanim uvjetima (članak 21.),
– provodi ograničenu uporabu GMO-a iz 3. i 4. razine opasnosti bez dopuštenja nadležnog tijela ili suprotno uvjetima utvrđenim u dopuštenju (članak 22.),
– ne postupa sukladno zahtjevima nadležnog tijela (članak 23. i 24.),
– se u slučaju nesreće ne pridržava plana mjera utvrđenih za slučaj nesreće ili o njoj ne obavijesti nadležno tijelo (članak 25.),
– ne izradi procjenu rizika, odnosno opasnosti i plan mjera za slučaj nekontroliranog širenja GMO-a (članak 28. i 29.),
– ne izvijesti nadležno tijelo o promjenama i ne postupi po zahtjevu nadležnog tijela da izmijeni uvjete uvođenja GMO-a u okoliš (članak 36.),
– ne dostavi nadležnom tijelu izvješće o rezultatima namjernog uvođenja GMO-a u okoliš u propisanom roku (članak 37. stavak 1.),
– u slučaju neplaniranog širenja GMO-a u okoliš ne djeluje u skladu s planom mjera i o događaju ne obavijesti nadležno tijelo (članak 38. stavak 1.),
– stavlja proizvod od GMO-a na tržište bez dopuštenja ili suprotno dopuštenju (članak 39. i 46. stavak 2.),
– ne izvijesti nadležna tijela o opasnostima proizvoda od GMO-a i ne podnese novu prijavu (članak 50.),
– stavlja na tržište proizvod od GMO-a bez potrebne dokumentacije, ili koji nije označen na propisani način (članak 51. i 52.),
– u rukovanju, pakiranju, prijevozu i provozu GMO-a ne primjenjuje propise o prijevozu opasnih tvari (članak 53.),
– ne zbrinjava i trajno neškodljivo ne uništava nastali otpad koji sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a na propisan način (članak 54.),
– ako ne nadoknadi štetu koju prouzroči nedopuštenim prekograničnim prijenosom, provozom, uporabom, namjernim uvođenjem u okoliš ili stavljanjem GMO-a ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na tržište (članak 55.).
Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
 
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 69.
Postupke započete prema Zakonu o zaštiti prirode (»Narodne novine«, broj 162/03), a koji se odnose na GMO i proizvode koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, nastavit će nadležna tijela prema odredbama ovoga Zakona.
Prijave za ograničenu uporabu GMO-a prema ovom Zakonu korisnici su dužni podnijeti u roku od tri mjeseca od donošenja podzakonskih propisa iz članaka 15. i 21. ovoga Zakona.
Nadležna tijela iz članka 3. ovoga Zakona dužna su preuzeti na rješavanje predmete iz stavka 1. ovoga članka u roku od petnaest dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Prekršajni postupci koji se odnose na GMO i proizvode koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o zaštiti prirode, nastavit će se pred nadležnim sudom.
 
Članak 70.
Stručna tijela, čije se osnivanje propisuje ovim Zakonom, osnovat će se i započeti s radom u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
Članak 71.
Vlada Republike Hrvatske i čelnici nadležnih tijela će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti propise za koje su ovlašteni ovim Zakonom.
Do stupanja na snagu provedbenih propisa utvrđenih ovim Zakonom ostaju na snazi glede GMO-a propisi doneseni na temelju Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine« br. 162/03.) u dijelu u kojem njihove odredbe nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
 
Članak 72.
Članci 31., 33., 34., 40., 44. i 48. ovoga Zakona primjenjivat će se od dana prijma Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.
 
Članak 73.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti članci 89. – 141. Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, broj 162/03.), te odredbe članka 7. istoga Zakona koje se odnose na GMO i proizvode koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a.
 
Članak 74.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 310-26/04-01/02
Zagreb, 20. svibnja 2005.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
 

Brzi pretpregled sadržaja

Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla

 
hrvatski sabor
2346
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O GNOJIVIMA I POBOLJŠIVAČIMA TLA
Proglašavam Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 1. listopada 2003. 
Broj: 01-081-03-3308/2
Zagreb, 6. listopada 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O GNOJIVIMA I POBOLJŠIVAČIMA TLA
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje kakvoća, kontrola kakvoće, označavanje, promet i nadzor u prometu gnojiva (mineralnih i organskih) i poboljšivača tla te proizvodnja i nadzor organskih gnojiva i poboljšivača tla.
(2) Ako mineralna gnojiva uz hranjiva sadrže i sredstva za zaštitu bilja, njihov promet i uporaba uređuje se propisima koji uređuju zaštitu bilja.
(3) U smislu ovoga Zakona gnojiva se ne smatraju tvari koje su pretežno određene da štite biljke od štetnih organizama i bolesti, te tvari koje utječu na životni razvoj biljaka, a pri tom ne služe ishrani biljaka.
Članak 2.
(1) U smislu ovoga Zakona pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:
1. »gnojiva« jesu tvari čija je glavna namjena ishrana biljaka,
2. »mineralno (anorgansko) gnojivo« jest gnojivo u kojem su prijavljena hranjiva u obliku anorganskih soli dobivenih ekstrakcijskim i/ili fizikalnim i/ili kemijskim industrijskim postupcima,
3. »organsko gnojivo« jesu organske tvari uglavnom biljnog i/ili životinjskog podrijetla, koje se dodaju u tlo s osnovnom namjenom ishrane bilja,
4. »poboljšivač tla« jesu tvari dodane u tlo s osnovnom namjenom poboljšavanja fizikalnih i/ili kemijskih svojstava i/ili biološke aktivnosti tla,
5. »proizvodnja« je dobivanje (tehnološki proces), obrada, prerada, miješanje i ostale pripreme organskih gnojiva i poboljšivača tla,
6. »promet« je trgovina na veliko i malo gnojiva i poboljšivača tla,
7. »partija gnojiva i poboljšivača tla« jest:
– u proizvodnji: količina koja je proizvedena istim tehnološkim postupkom, pod istim uvjetima, utvrđene propisane kakvoće,
– u prometu: količina za koju je proizvođač u vrijeme otpreme utvrdio istu kakvoću,
– pri uvozu: količina određene vrste gnojiva i poboljšivača tla koja je uvezena istim prijevoznim sredstvom, jednake određene kakvoće i podrijetla.
Članak 3. 
(1) U Republici Hrvatskoj dozvoljen je promet gnojivima i poboljšivačima tla koji odgovaraju kakvoći i drugim uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donijetim na temelju njega.
(2) Razvrstavanje gnojiva i poboljšivača tla prema tipovima s rječnikom njihovih pojmova propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: ministar).
II. KAKVOĆA, OZNAČAVANJE I PROMET GNOJIVA I POBOLJŠIVAČA TLA
Članak 4.
(1) Gnojiva i poboljšivači tla mogu biti u prometu ako ispunjavaju propisane uvjete glede najmanjih zahtjeva kakvoće, ako su označena na propisani način te ako pravilnom uporabom ne ugrožavaju plodnost tla, zdravlje ljudi i životinja te okoliš.
(2) Gnojiva i poboljšivači tla moraju biti odgovarajuće kakvoće, odnosno sadržavati određeni najmanji sadržaj hranjiva, imati odgovarajuća kemijska, fizička, fiziološka, mehanička i druga svojstva te ne smiju sadržavati veće količine štetnih tvari od dozvoljenih.
(3) Mineralna gnojiva koja ispunjavaju propisane uvjete o kakvoći gnojiva za promet na području Europske unije mogu se u prometu označiti oznakom »EC FERTILIZER«.
(4) Kakvoću gnojiva i poboljšivača tla iz stavka 2. i 3. ovoga članka te proizvodnju organskih gnojiva i poboljšivača tla propisuje ministar.
Članak 5.
(1) Kakvoća gnojiva i poboljšivača tla označava se deklaracijom.
(2) Gnojiva i poboljšivači tla moraju odgovarati kakvoći navedenoj u deklaraciji.
(3) Deklaracija za gnojiva i poboljšivače tla u prometu mora sadržavati sljedeće podatke:
– naziv i sjedište proizvođača, odnosno uvoznika,
– trgovačko ime gnojiva ili poboljšivača tla,
– oznaku »EC FERTILIZER« ako gnojivo ispunjava uvjete za tu oznaku,
– broj rješenja kojim se dozvoljava stavljanje u promet gnojiva i poboljšivača tla ako ne udovoljavaju uvjetima za označavanje »EC FERTILIZER«,
– naziv i tip gnojiva ili poboljšivača tla,
– naziv, tip i sadržaj hranjiva,
– naziv i sadržaj drugih tvari koje gnojivo i poboljšivač tla sadržava,
– netotežinu, odnosno volumen gnojiva i poboljšivača tla,
– način rukovanja i skladištenja.
(4) Ako se gnojiva i poboljšivači tla stavljaju u promet kao pakovine, podaci iz stavka 3. ovoga članka moraju biti otisnuti na ambalaži ili neodvojivo pričvršćeni za ambalažu.
(5) Ako su gnojiva i poboljšivači tla u prometu u rasutom stanju, podaci iz stavka 3. ovoga članka moraju biti navedeni u pratećoj dokumentaciji.
(6) Podaci na ambalaži i u pratećoj dokumentaciji moraju biti navedeni jasno, čitljivo i na hrvatskom jeziku tako da se ne mogu izbrisati ili odstraniti.
(7) Način označavanja i pakiranja gnojiva i poboljšivača tla propisuje ministar.
Članak 6.
Za svaku partiju proizvedenog i uvezenog gnojiva i poboljšivača tla proizvođač mora voditi laboratorijsku evidenciju.
Članak 7.
(1) Gnojiva i poboljšivači tla u prometu moraju se skladištiti u uvjetima koji osiguravaju održavanje njihove kakvoće i mogućnost korištenja u poljoprivrednoj proizvodnji.
(2) Uvjete skladištenja i način rukovanja gnojivima i poboljšivačima tla u cilju očuvanja njihove kakvoće propisuje ministar.
Članak 8.
(1) Gnojiva i poboljšivače tla mogu proizvoditi pravne ili fizičke osobe registrirane za obavljanje djelatnosti proizvodnje gnojiva i/ili poboljšivača tla (u daljnjem tekstu: proizvođači) po propisima o trgovačkim društvima, odnosno po propisima obrta.
(2) Gnojiva i poboljšivači tla koja se proizvode u Republici Hrvatskoj ili se uvoze, prije prvog stavljanja u promet moraju biti upisana u upisnike sukladno ovom Zakonu.
(3) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) vodi sljedeće upisnike:
– Upisnik gnojiva
– Upisnik poboljšivača tla.
(4) Ministarstvo donosi rješenje o upisu u upisnike iz stavka 3. ovoga članka ako gnojivo i/ili poboljšivač tla odgovara jednom od propisanih tipova gnojiva i poboljšivača tla.
(5) Uvjete i potrebite dokaze za upis ili brisanje iz upisnika iz stavka 3. ovoga članka, te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika propisuje ministar.
(6) Popis gnojiva i poboljšivača tla na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 4. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Članak 9.
(1) U upisnike iz članka 8. ovoga Zakona ne upisuju se:
1. gnojiva i poboljšivači tla namijenjeni izvozu,
2. gnojiva i poboljšivači tla koji se koriste u znanstveno-
-istraživačke svrhe u za to potrebnim količinama,
3. mineralna gnojiva koja su iz posebnih razloga, u određenoj količini i na određeno razdoblje stavljena u promet na tržištu Republike Hrvatske.
(2) Za gnojiva i poboljšivače tla iz stavka 1. točke 2. i 3. ovoga članka proizvođač, odnosno uvoznik dužan je Ministarstvu dostaviti prijavu čiji sadržaj i dokumente koji se uz nju prilažu propisuje ministar.
(3) Razlog iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je probna proizvodnja i ostatak od izvoza.
(4) Gnojiva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka moraju zadovoljiti uvjete iz stavka 1. i 2. članka 4. ovoga Zakona i moraju na omotu imati otisnuto: »proizvedeno prema proizvođačkoj specifikaciji« te moraju udovoljiti kakvoći navedenoj u proizvođačkoj specifikaciji.
(5) Za stavljanje u promet gnojiva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka Ministarstvo proizvođaču izdaje rješenje.
Članak 10.
(1) Ministarstvo vodi evidenciju o prometu gnojiva i poboljšivača tla.
(2) Proizvođači, odnosno uvoznici gnojiva i poboljšivača tla dužni su do 31. ožujka tekuće godine za proteklu godinu dostaviti Ministarstvu podatke o prometu gnojiva i poboljšivača tla.
(3) Način prikupljanja podataka i način vođenja evidencije o prometu gnojiva i poboljšivača tla propisuje ministar.
Članak 11.
(1) Gnojiva se moraju koristiti u skladu s načelima dobre poljoprivredne prakse što podrazumijeva obavljanje gnojidbe određenom vrstom i količinom gnojiva u skladu s potrebama biljaka i tla, uzevši pri tom u obzir raspoložive hranjive tvari u tlu, organsku tvar tla, klimatske uvjete područja i uvjete sjetve i sadnje.
(2) Ministar će pobliže odrediti načela dobre poljoprivredne prakse iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 12.
(1) Za praćenje učinkovitosti i stanja u području proizvodnje i primjene gnojiva i poboljšivača tla, za davanje stručnih mišljenja i prijedloga u ovom području u Ministarstvu se osniva Povjerenstvo za gnojiva i poboljšivače tla.
(2) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka rješenjem imenuje ministar iz redova stručnjaka i znanstvenika iz područja proizvodnje i primjene gnojiva i poboljšivača tla.
III. KONTROLA KAKVOĆE GNOJIVA I POBOLJŠIVAČA TLA
Članak 13.
Proizvođači gnojiva i poboljšivača tla dužni su provoditi kontrolu njihove kakvoće u proizvodnji i otpremi.
Članak 14.
(1) Analizu kakvoće gnojiva i poboljšivača tla u cilju utvrđivanja kakvoće i upisa u upisnike iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona obavljaju ovlaštene pravne osobe (u daljnem tekstu: ovlašteni laboratoriji) na temelju rješenja Ministarstva.
(2) Uvjete koje moraju ispunjavati pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
(3) Analize gnojiva i poboljšivača tla i njihovo uzorkovanje u svrhu utvrđivanja kakvoće provodi se po jedinstvenim metodama.
(4) Metode iz stavka 3. ovoga članka i dozvoljena odstupanja propisuje ministar.
IV. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 15.
(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo.
(2) Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo (u daljnjem tekstu: poljoprivredna inspekcija).
(3) Poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti poljoprivredne inspekcije provode poljoprivredni inspektori.
(4) Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega u prometu izvan specijaliziranih prodavaonica obavljaju i gospodarski inspektori Državnog inspektorata, sukladno ovom Zakonu i posebnim zakonima.
Članak 16.
(1) Poslove poljoprivrednog inspektora može obavljati diplomirani inženjer poljoprivrede, s položenim državnim stručnim ispitom za poljoprivrednog inspektora i s najmanje pet (5) godina radnog iskustva u struci.
(2) Program posebnog dijela državnoga stručnog ispita iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
Članak 17.
(1) Poljoprivredni inspektor ima službenu iskaznicu i znak kojim dokazuje službeno svojstvo, identitet i ovlasti.
(2) Obrazac iskaznice i izgled znaka te način izdavanja i vođenja evidencije o službenim iskaznicama i znakovima propisuje ministar.
Članak 18.
(1) Poljoprivredna inspekcija obavlja sljedeće poslove:
1. nadzire kakvoću gnojiva i poboljšivača tla kod proizvođača, uvoznika i u prometu,
2. uzima uzorke gnojiva i poboljšivača tla iz skladišta, prijevoznih sredstava i iz drugih mjesta te ih dostavlja na analizu ovlaštenom laboratoriju,
3. provjerava jesu li gnojiva i poboljšivači tla označeni na propisani način,
4. pregledava poslovne knjige i druge isprave, ako je to potrebno radi kontrole kakvoće gnojiva i poboljšivača tla,
5. određuje vremenski rok u kojem je proizvođač ili uvoznik obvezan otkloniti nedostatke u pogledu kakvoće,
6. zabranjuje promet i korištenje gnojiva i poboljšivača tla ako ne odgovara deklariranoj kakvoći ili sadrži veće količine štetnih tvari od dozvoljenih,
7. naređuje izmjenu deklaracije, ako utvrdi da gnojiva i poboljšivači tla nisu deklarirane kakvoće,
8. nadzire primjenu gnojiva i poboljšivača tla,
9. izvješćuje nadležna tijela državne uprave o uočenim nepravilnostima i traži provođenje određenog postupka ako sama nije ovlaštena izravno postupiti,
10. kontrolira rad ovlaštenih laboratorija koji obavljaju analizu gnojiva i poboljšivača tla, pregledava njihove laboratorijske knjige i izdane isprave o kakvoći te provjerava pridržavanje jedinstvenih metoda prilikom obavljanja analiza,
11. prikuplja podatke i obavijesti od odgovornih osoba, svjedoka, vještaka i drugih osoba kad je to potrebno za obavljanje poslova,
12. podnosi zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega,
13. poduzima i druge mjere i radnje propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
Članak 19.
(1) Pravne i fizičke osobe koje podliježu nadzoru poljoprivrednog inspektora dužne su mu omogućiti obavljanje nadzora, pružiti potrebne podatke i obavijesti te osigurati uvjete za nesmetani rad.
(2) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su na zahtjev poljoprivrednog inspektora u određenom roku dostaviti ili pripremiti podatke i materijale koji su mu potrebni za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora.
(3) Rok iz stavka 2. ovoga članka mora biti primjeren vrsti zahtjeva.
Članak 20.
(1) Poljoprivredni inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora vodi postupak, sastavlja zapisnik i donosi rješenje kad je za to ovlašten ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
(2) Poljoprivredni inspektor obavlja inspekcijski nadzor bez prethodne najave, ali je prije početka obavljanja nadzora obavezan o svojoj nazočnosti izvijestiti odgovornu osobu u pravnoj osobi, odnosno fizičku osobu kod koje treba obaviti inspekcijski nadzor.
(3) Ukoliko je odgovorna osoba iz stavka 2. ovoga članka odsutna, poljoprivredni će inspektor obaviti nadzor u nazočnosti djelatnika kojeg je zatekao na radu u pravnoj ili fizičkoj osobi.
(4) O izvršenom inspekcijskom nadzoru i o utvrđenom stanju, kao i o podacima i obavijestima dobivenim kod obavljanja inspekcijskog nadzora, poljoprivredni inspektor sastavlja zapisnik čiji jedan primjerak uručuje stranci.
(5) Na postupak poljoprivrednog inspektora primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Članak 21.
(1) Ako poljoprivredni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propisi doneseni na temelju njega, naredit će rješenjem da se utvrđene nepravilnosti, odnosno nedostaci uklone u određenom roku.
(2) Poljoprivredni inspektor donijet će rješenje iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora.
(3) Protiv rješenja poljoprivrednog inspektora može se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja izjaviti žalba povjerenstvu kojeg imenuje ministar.
Članak 22.
(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora poljoprivredni inspektor može privremeno oduzeti dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz do donošenja rješenja o izvršenom prekršaju ili presude o kaznenom djelu.
(2) O privremenom oduzimanju dokumentacije ili predmeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.
Članak 23.
(1) U postupku nadzora nad prometom gnojiva i poboljšivača tla inspektor uzima uzorak, kojeg se razdijeli na dva jednaka dijela – jedan dio uzorka šalje se u ovlašteni laboratorij koji u roku od 15 dana od prijema uzorka izvrši analizu i inspektoru pošalje rezultate analize. Drugi dio uzorka inspektor čuva za potrebe ponovne analize.
(2) Analizu gnojiva i poboljšivača tla u inspekcijske svrhe obavljaju ovlašteni laboratoriji.
(3) Ako se stranka u postupku nadzora ne slaže s nalazom analize, može u roku od 15 dana od prijema nalaza analize zahtijevati ponovnu analizu, koja se vrši u drugom ovlaštenom laboratoriju.
(4) Ponovnu analizu uzorka može zahtijevati i inspektor.
(5) Nalaz ponovne analize je konačan i može se pobijati samo pod uvjetima i na način propisan za pobijanje javnih isprava.
(6) Podrobnije uvjete o načinu uzimanja uzoraka propisuje ministar.
Članak 24.
(1) Ako se analizom u inspekcijske svrhe utvrdi da gnojiva i poboljšivači tla nisu deklarirane, odnosno prema proizvođačkoj specifikaciji navedene kakvoće, poljoprivredni inspektor će donijeti rješenje o zabrani prometa navedenog gnojiva i poboljšivača tla.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, poljoprivredni inspektor će rješenjem dopustiti promet gnojiva i poboljšivača tla ukoliko ono odgovara određenoj kakvoći, iste vrste s manjim sadržajem aktivnih hranjiva, uz obvezu da proizvođač, odnosno uvoznik, izmjeni deklaraciju, odnosno proizvođačku specifikaciju prema utvrđenim rezultatima analize u inspekcijske svrhe.
Članak 25.
Troškove analize u inspekcijske svrhe snose:
1. proizvođač odnosno uvoznik koji je gnojiva i poboljšivače tla deklarirao i stavio u promet, ako se analizom u inspekcijske svrhe utvrdi da nisu deklarirane kakvoće, odnosno prema proizvođačkoj specifikaciji navedene kakvoće,
2. Ministarstvo, čiji je poljoprivredni inspektor u redovnoj kontroli poslao uzorak na analizu, ako se analizom u inspekcijske svrhe utvrdi da gnojiva i poboljšivači tla jesu deklarirane, odnosno prema proizvođačkoj specifikaciji navedene kakvoće,
3. osoba na čiji je zahtjev poslan uzorak na analizu, ako se analizom u inspekcijske svrhe utvrdi da gnojiva i poboljšivači tla jesu deklarirane, odnosno prema proizvođačkoj specifikaciji navedene kakvoće.
V. KAZNENE ODREDBE
Članak 26.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
1. ako proizvodi, uvozi i stavlja u promet gnojiva i/ili poboljšivače tla koji ne udovoljavaju propisanoj kakvoći (članak 4.),
2. ako stavlja u promet gnojiva i/ili poboljšivače tla koji nemaju kvalitetu označenu na deklaraciji (članak 5. stavak 1.),
3. ako stavlja u promet gnojiva i/ili poboljšivače tla koje nisu označeni na propisani način (članak 5. stavak 3., članak 9. stavak 4.),
4. ako gnojiva i/ili poboljšivače tla drži u uvjetima koji ne osiguravaju održavanje njihove kakvoće (članak 7.),
5. ako stavlja u promet gnojiva i/ili poboljšivače tla, a za to nema rješenje Ministarstva (članak 8. stavak 4., članak 9. stavak 5.),
6. ako analizu gnojiva i/ili poboljšivača tla ne obavlja po jedinstvenim metodama (članak 14. stavak 3.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. točke 6. ovoga članka pravnoj osobi može se uz kaznu izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja analize gnojiva i poboljšivača tla u trajanju od jedne do dvije godine.
Članak 27.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
1. ako za svaku partiju proizvedenog i/ili uvezenog gnojiva i poboljšivača tla ne vodi laboratorijsku evidenciju (članak 6.),
2. ako Ministarstvu ne dostavi podatke iz članka 10. ovoga Zakona,
3. ako koristi gnojiva suprotno načelima dobre poljoprivredne prakse (članak 11.),
4. ako poljoprivrednom inspektoru ne omogući obavljanje nadzora, ne pruži potrebne podatke i obavijesti te ne osigura uvjete za nesmetani rad (članak 19. stavak 1.),
5. ako na zahtjev poljoprivrednog inspektora u određenom roku ne dostavi ili pripremi podatke i materijale koji su mu potrebni za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora (članak 19. stavak 2.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000,00 do 3.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 3.000,00 do 5.000,00 kuna.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 28.
(1) Propise koje je ovlašten donijeti prema odredbama ovoga Zakona ministar će donijeti u roku od jedne godine od dana njegovog stupanja na snagu.
(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi propisi donijeti na temelju Zakona iz članka 31. ovoga Zakona.
Članak 29.
(1) Najkasnije do 1. siječnja 2005. Ministarstvo će od ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave, odnosno upravnog tijela Grada Zagreba, nadležnih za poslove poljoprivredne inspekcije, preuzeti obavljanje inspekcijskih poslova u prometu i potrošnji mineralnih gnojiva kao i određeni broj državnih službenika zatečenih na tim poslovima na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a razmjerno opsegu preuzetih poslova.
(2) Do preuzimanja poslova iz stavka 1. ovoga članka uredi državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba, nadležni za poslove poljoprivredne inspekcije, nastavit će obavljati inspekcijske poslove u prometu i potrošnji mineralnih gnojiva s djelokrugom određenim do stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) S danom preuzimanja poslova i državnih službenika iz stavka 1. ovoga članka, uredi državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba, nadležni za poslove poljoprivredne inspekcije, prestaju s obavljanjem inspekcijskih poslova u prometu i potrošnji mineralnih gnojiva.
Članak 30.
Gnojiva koja su proizvedena i registrirana po propisima iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona ostat će u prometu do isteka roka njihove uporabe.
Članak 31.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o kvaliteti, kontroli kvalitete i prometu mineralnih gnojiva (»Narodne novine«, br. 1/75., 47/89., 39/92. i 43/92.- pročišćeni tekst).
Članak 32.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 320-02/03-01/01
Zagreb, 1. listopada 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.